cevi i a S december 1988 " *M I r = =- glasilo delovne organizacije tovarne obutve tržič Ä UNOVU GODINU Pogled na dogadanja u našoj ju-bilarnoj godini nas ispunjava sa mešanim osećajima. Na nekim po-dručjima bio je stvarno učinjen korak napred, mada efekat još zao-staje za našim problemima i plano-vima. To naravno znači da sa posti-gnutim ne možemo biti radosni i zadovoljni. Ono što nas može ispu-njavati sa blagim optimizmom je videnje mogučnosti koje nam se nude, a nismo ih još iskoristili. Upravo tome je data najveća teži-na u planovima za godinu u koju ulazimo. Vreme našeg proizvodno-po-slovnog ciklusa je predugačko. Potrebno ga je skr ati ti i tako sniziti jednu od postavki troškova koji po-stiže vanredne dimenzije. Svaka poslovna odluka mora biti promiš-ijena, posebno još sa gledišta troškova finansiranja, a uspešnost našeg rada mora biti merena efi-kasnošču na području obrtanja sredstava. Ka ispunjavanju ovog prednosnog zadatka doprinosi svaki od 5.500 zaposlenih radnika. Naravno da ti doprinosi mogu biti ra-zličiti obzirom na vrstu zadataka koje pojedinac obavlja i obzirom na njegovu spremnost, volju i želju da to učini. Svaki dan si uzmimo malo vremena i napravimo svoj obračun šta smo u tekučem danu učinili, doprineli ka smanjenju za-liha ili na neki drugi način ubrzali obrtanje sredstava. Snižavanje troškova, posebno još troškova finansiranja, je dakle prednosni zadatak. Naravno da paralelno i dalje ostajemo kod opre-deljenja da samo sa bolj im kvalite-tom možemo izdržati u sve ljučem konkurentskom boju. Bolji kvalitet na svim područjima znači i niže za-lihe, efikasniju režiju, savremenu organizaciju, niže troškove itd. Još posebno imamo sa rečju kvalitet u mislima naše proizvode. Tu je po-stignut značajan korak, sada je potrebno učiniti novi korak i takode na taj način stvoriti mogučnost da se više zaradi. Prognoze kažu da če preduzeče u buduče biti mnogo samostalnije, te da če tržište biti onaj nepristra-sni sudija koji če biti merilo uspešnosti pojedinačnog preduzeča. To si želimo i istovremeno smo svesni da če u takvim uslovima biti potrebno posebno još sa znanjem, sposobnošču, voljom i veseljem za rad stvarati novu vrednost. Puno zdravlja, zadovoljstva i lične sreče vam svima i svakome po-naosob želim u NOVOJ 1989 GODINI. Predsednik KPO Franc Grašič, dipl. oec. Radnici Komunale prije nekoliko dana završili so radove na ulazu u tvornicu. Nova »rampa« je več u pogonu. Zemlja discipline i računara Znanje je pored kapitala motor razvoja savremenog sveta. Ovoga su svesni i u Privrednoj komori Slovenije, koja je 1988 godine več treči put organizovala specialistično studiranje marketinga u Sjedinjenim američ-kim državama, na kojem je uzeo učešče i naš saradnik Božidar Meglič, diplomirani organizator rada, šef nabavnog sektora. Zamolili smo ga da odgovori na nekoliko naših pitanja. Koliko dugo je trajalo studijsko putovanje i kome je bilo namenjeno? Studijsko putovanje bilo je organi-zovano u okviru medudržavne sarad-nje Jugoslavije i Sjedinjenih američ-kih država, a trajalo je tri meseca. U studijskoj grupi bilo nas je 28 učesni-ka iz različitih radnih organizacija, od čega nas je iz Slovenije bilo 25 (Lesnina, Slovenijales, IMP, Metalka, Emona, Kompas, Iskra, Emo, Kovinotehna, Duro Salaj, itd), dvojica kolega bili su iz Hrvatske i jedan iz Srbije. Bili smo dobar kolektiv, a pošto sam bio medu starijim učesnicima, to su me učesnici izabrali za svog predsednika. Uslov za sve učesnike bio je zavr-šen fakultet i aktivno znanje engle-skog jezika. Študij je bio podeljen na četiri dela: 1. Priprema i uvodna predavanja na Brdu kod Kranja, gde su osim naših najboljih profesora (dr. Ribnikar, dr. Zupančič i drugi) predavali još tri američka profesora, medu njima i naš zemljak, Slovenac dr. Bonutti, koji nas je povezao sa slovenačkom narodnom zajednicom u Clevelandu. 2. Studiranje na Cleveland State University, koje je osim marketinga obuhvatalo i nešto predavanja o ame-ričkom pravu i finansijama. 3. Posete više od trideset različitih tvornica, firmi, institucija, berzi, bana-ka, kongresa iz spoljašnjega ministar-stva u Clevelandu, Chicagu, Niagari, New Yorku i Washingtonu. U Washing-tonu i New Yorku je našu grupu uspešno vodio dr. Rado Bohinc, koji je tada bio još potpredsednik Privredne komo- re Slovenije, a sada je več ministar za privredu u saveznoj vladi. 4. Radne prakse koju sam obavio u veletrgovinskom preduzeču THE KO-BACKER COMPANY u Columbusu, glavnom gradu države OHIO. Pored tega sam zajedno sa predsednikom KPO drugom Grašičem i članom KPO za marketing drugom Jazbe-com posetili firme ROCKPORT i REEBOK. Svrha študijskog putovanja bio je upoznati način rada na razvijenom američkom tržištu, a i naravno, ugotoviti mogučnost naših preduzeča za prodor na ovo tržište. O študij skom puto-vanju sam napisao poseban izveštaj i izradio zadatak sa naslovom Marketing Strategy of Shoe Factory Peko in USA Market (marketinška strategija obučarske tvornice Peko na tržištu SAD). Oboje je na raspolaganje u službi za obrazovanje radnika i u INDOK-u. Kako ocenjujete vaše učešče? Da li čete stečena znanja i iskustva moči upotrebiti u našem načina rada? Predsednik KPO, drug Grašič, koji me je predlagao i kolektiv koji je predlog potvrdio i finansirao, su mi iskazali veliko poverenje, zato sam več pre odlaska odlučio da moram maksimalno iskoristiti priliku i steči nova znanja i iskustva. Mislim da mi je to u ve-likoj meri i uspelo. Radni dan je bio prilično naporan, ta imali smo nastavu praktično svaki dan od 8 do 17 sati, a nakon toga još dodatna predavanja, susrete kao i obavezno pregledavanje literature za iduči dan. Prilično dobro smo upoznali ritam rada i života u SAD, mada bi morao biti tamo najma-nje dve godine, pa da bi konačno mogao reči da poznajem Ameriku. Bez sumnje da znanje i isustva dobro dodu pri svakidašnjem radu. Trudim se da bi deo toga preneo i saradni-cima. Tako sam imao več dva krača predavanja, a i poslovodnom kolegiju sam, istina u škrto odmerenom vremenu, referisao o mom školovanju u SAD. Naravno da ni u Americi nije sve zlato što se sija, tako da čovek treba biti kritičan do nekih metoda koje su nama tude, ponekad su surove, posebno pri otpuštanju radnika. Da li se način života i privredivanja u Americi razlikuje od našeg i u čemu je ta razlika? Razlike su velike u dobrom, a u nekim slučajevima i u slabom. Ono što človeka najviše zaboli je to da u principu ne rade mnogo više nego mi, a ima-ju neuporedivo veću efikasnost. U analizi toga stanja sam konstantovao sledeče njihove prednosti. — vanredna disciplina u odlučiva-nju i izvodenju zadataka, — upotreba računara na svakom koraku, — apsolutna tržišna usmerenost svih privrednih, pa i drugih organizacija, — niko se ne zadovoljava sa presekom, svako želi bolje i više — izvanredno se ceni kreativnost i Učesnici osposobljavanja medu neboderima stručnost radnika bez obzira na formalno obrazovanje: Svesni su da su inovacije pokretač napretka. Ovih prednosti ima još puno i teško bi sve nabrojali. SAD je i zemlja velikih dimenzija, koja je čak 36 puta veča od Jugoslavije, a imaju 11 puta više Stanovnika (240 miliona). Ogromna su i njihova prirodna bo-gatstva. Zanimljivo je da je kod njih benzin za polovinu jeftiniji nego kod nas, a da u proseku zarade šest puta više nego mi. Vanredno su skupi stanovi, za njih Amerikanci potroše čak trečinu do polovinu svoje zarade. Razlike medu ljudima po dohotku su ogromne, što prouzrokuje puno kriminala. Problem su droge koje su u ropsku zavisnost do-vele veliki deo stanovništva. Ima i rasne segregacije, iako je formalno za-branjena. Sasvim na marginu društva potisnuti su Indijanci, koji nisu uspeli uhvatiti korak sa zapadnom civilizaci-jom. Danas u Americi govore o žutoj opasnosti koja dolazi preko Pacifika. Lepo je upoznati Ameriku, mada smo mi ljudi malog naroda koji je navi-kao na lepote sunčane strane Alpi i naše mesto je ovde. Ako bi uredili naše ekonomske prilike u Jugoslaviji tako da bi svako živeo samo od rezultata svoga rada i truda, onda bi smeo tvrditi da bi kod kuče imali više nego Ameriku. Pa i ovako je kod kuče najlepše. To je Amerika Razgovor Opšta konstatacija je da je izbega-vanje dužnosti u delegatskom sistemu i samoupravljanju sve veče. U kojoj meri to osečamo u Peku? O torne razmišlja predsednik centralnog radnič-kog saveta Karel Zajc. Želim i uvek ponovo naglašavam, da bi članovi, ako govorim o central-nom radničkom savetu, morali biti svesni odgovornosti, važnosti i dužnosti donošenja odluka. Sednice, naravno, moraju biti pripremljene kvalitetno, predloženi zaključci moraju biti obra-đeni stručno i sa odgovornošču, samo tako članovi imaju osečaj da nisu samo učesnici sednice, nego da je njihova odluka svesna i važna. Kritičan period može nastati onda kada delegati imaju osečaj »pa ionako ništa ne možemo, jer je sve več unapred odlučeno«. Ovakvih izgovora ne bi smelo biti. Mada je isti-na da postoje i »formalne odluke«, to su predloži »od vani«. Međutim, mi imamo, uveren sam da je svugde tako, toliko problema koje možemo rešavati unutra, da se baš u torn radu pokaže odgovornost, važnost i uticaj na odluči-vanje. Vidite, centralni radnički savet prati privredna kretanja, izvodenje go-disnjeg poslovnog sporazuma i dodatnih planova. Trenutno sam uveren, i na torne insistiram, da je razmatranje i pračenje tih aktivnosti prilika za stva-ranje osečaja aktivnog saradivanje i svesti da se pravilna odluka podupre. Delegati centralnog radničkog saveta su iz svih poslovaonica iz čitave Jugoslavije, Budučnosti, Benedikta i Trbovelj. Verovatno su več zbog toga svesni da nisu samo broj, nego osečaju dužnost i odgovornost za prihvačene odluke. A o pasivnosti delegata u samoupravnim organima i u delegatskom sistemu ovo: pred nama je reorganizacija i nov sastav samoupravnih organa. Sindikat, čiji zadatak je evidentiranje kandidata za delegate, mora na osnovu iskustva u dosadašnjim akcijama proveriti da če delegati biti delegirani za područja za koja su zain-teresovani. Samo tako če raditi sa vo-ljom, željom i znanjem. Ovome se treba ozbiljno posvetiti i odabrati ko je sposoban za kvalitetan rad, a pri hiranj ima treba uzeti u obzir i dosadašnja iskustva predlaganih kandidata. Kvalitet u RO Peko Šta je kvalitet? Za mnoge zaposlene radnike u Peku je kvalitet još uvek nepoznatica, pa iako o tome neprestano govorimo i pišemo, a pri svom radu najčešće neodgovorno i nekvalitetno ostavljamo rezultate svog rada. Cipele, kao glavni proizvod naše radne organizacije, se po svom sastavu i obliku neprestano menjaj u, zato je potrebno puno znanja i prilagodavanja da možemo pratiti modu u svetu. U svom radu se suviše retko postavimo u ulogu kupca i često ostavljamo greške da idu dalje. Kvalitet je savršenost proizvoda i ona mora dati dobar osečaj več na prvi pogled. Kriterije za kvalitt postavlja samo tržište, a proizvodači se moramo več na samom početku odlučiti u kojoj mjeri smo sposobni kvalitetno proizvo-diti kvalitetne proizvode i po kojim cenama. Obzirom na situaciju, političku i ekonomsku, u kojoj radimo, morali bi još toliko više biti svi svesni da si sami sa svojim proizvodima i njihovim kvalitetam učvrščujemo stabilnost na trži-štu, a time ostvarujemo i svoj lični dohodak. Kako smo međusobno uskladeni? Premalo! Poslovna politika radne organizacije mora biti jedinstvena i samo jedna. Proizvodih optimalno i pri tome što zaraditi. Za postizanje toga mora rukovodstvo radne organizacije, zajedno sa ostalim odgovornim po službama, na svoju stranu dobiti neposredne rukovidioce u proizvodnji, koji Iz arhiva: Izrada papuča obično više gledaju na uspeh radne organizacije. Zašto i rukovodeći radnici u proizvodnji? U proizvodnji se pokažu sve slabosti i greške uradene u prethodnim službama, nabavnom odelenju i razvoj nom odelenju. Priprema proizvodnje bi morala biti pre serijske proizvodnje mnogo bolje dotar ana i proverena, pa iako često puta nema dovolj no vremena. Često puta se susrečemo sa činjenicama da se rukovodstvo radne organizacije odluči da upotrebimo jeftiniji materi-jal, da čemo sastavne delove kupovati kod kooperanata, ali se sledeče informacije potrebne za izvodenje u proiz-vodnom procesu i kriterijumi za kon-trolisanje ne usklade. Rukovodioci odelenja najčešče na greške prebrzo i nestručno reaguju, a da prethodno ne traže informacije i sa što manj im bro-jem saradnika pokušavaju rešiti probleme, ako se oni uopšte mogu rešiti. Primečujemo da se procenat slabih proizvoda u proizvodnim odelenjima u poslednje vreme smanjuje, ali bio bi zanimljiv podatak koliko pari obuče se u skladištu presortir a u slabiji kvalitet, odnosno koliko se pari obuče vrati reklamiran od kupca. Ko je uzročnik ovog defekta? Kod nove tehnologije izrade obuče često puta odredeni problemi ostaju nerešeni sve do kraja raspisane količine, a eventualna rešenja ne nadu pravi odziv. Za eliminisanje poteškoča pri kvaliteta proizvoda, bolj oj produktivnosti, troškovima poslovanja, itd. U sektoru kontrole kvaliteta predlažemo da se uvedu radni kružoci. Oni bi udru-živali zaposlene radnike (5 + 12) u proizvodnji koji obavljaju iste ili slične radne zadatke, a susreču se sa sličnim problemima. Kružoci bi organizovano i sistematski rešavali probleme koje bi sami odabrali i analizirali. Rad članova bio bi dobrovoljan, ali ozbiljan i organi-zovan, jer bi sa time motivirali i druge radnike za bolji rad. Sa svojim radom bi upoznavali rukovodstvo, kolegij, a vodili bi ih dobri i sposobni radnici iz pojedinačnih radnih jedinica (rukovodioci odelenja, rukovodioci grupa, predradnici i rukovodioci smena). Na taj način bi rešavali nastale probleme, skupljali rešenja i sa time doprineli ka kvalitetnijoj proizvodnji. Odnos prema radnim sredstvima i merilima Tokom same proizvodnje često ta-kode zaboravljamo na radna sredstva i merila. Njihova vrednost je iz dana u dan veča, pa bi zato i odnosi prema njima morao biti stalno bolji. Sa slabim radnim sredstvima i merilima ne možemo ni proizvodih kvalitetne proizvode. Za poboljšanje odnosa do njih morali bi pooštriti kriterij ume i na prav-noj osnovi odrediti takode i finansijsku odgovornost. Poteškoča imamo prilično i svaki dan dolaze nove. A završni računi nam kažu koliko uspešno smo ih rešavali. Zadovoljstvo svih je u uspešnosti po-; slovanja i u dobrim ličnim dohocima! A to čemo postiči samo sa dobrim radom i zdravim međusobnim saradiva-njem nas svih, uz nadu da če nam pomoči i reorganizacija i privredna reforma. Janez Kokalj Vatrogasci za 35 godišnjicu U petak 25. novembra su se vatrogasci industrijskog vatrogasnog društva Peka okupili na jubilarnoj svečanosti. Bogata aktivnost vatrogasaca Peka je otpočela pre tridesetpet godina. Ta-da je bilo osnovano društvo za štičenje, sprečavanje i gašenje požara. U našoj proizvodnji upotrebljavamo zapaljive lepkove, zato je opasnost prilično velika. Na jubilarnoj svečanosti je predsednik društva Tomo Zupan u pozdrav-nom govoru opisao aktivnost društva i podelio priznanja. Za 31 godina rada i brige za društvo je Edo Petek dobio VATROGASNO ODLIKOVANJE I STEPENA, a Miloš Kaplan je, isto tako za dugogodišnji aktivan rad, dobio VATROGASNU BUKTINJU II STEPENA. Priznanje ZLATA PLAKETA dobili su: Marjan Toporiš, Jožef Seifert i Janko Januš. Marjan Seifert, Tomaž Teran i Florijan Primožič su dobitnici SREBRNE PLAKETE, a BRONASTU PLAKETU su dobili: Uroš Seifert, Jože Kavar i Franc Šlibar. MS O načrtu zakona o preduzečima Puno pišu i govore o promenama koje če doneti novi zakon o preduzečima. Zakon je tek »u načrtu« i čekamo na dopune, koje če biti prihvačene na-kon rasprave. Ovaj zakon i još čitav niz drugih, koji bi morali bitno uticati na privredu SFRJ, morali bi biti usvojeni još ove godine. Zakon o preduzečima formiran je na osnovu dopuna ustava SFRJ, a po-novo donosi izraz »preduzeče« za radne organizacije koje obavljaju privrednu aktivnost. Nosioc svih prava i obaveza u pravnom prometu če opet biti radna organizacija, a pojedinačni delovi radne organizacije, kao što če još i dalje moči biti takode i osnovna organizacija rada, gube status pravne osobe i imače ovlaštenja koja če odredivati statut radne organizacije. Udruživanje radnih organizacija u različite oblike organizovanja je u veli-koj meri prepušteno samim radnim organizacijama. Samo opšte oblike, kao što su zajedničko ili sastavljeno preduzeče, zakon malo preciznije odreduje. Proširena je mogučnost udruživa-nja rada i sredstava, do izvesne mere se omogučava ulaganje stranih osoba u radne organizacije, predvideni su takode različiti oblici kooperacija izme-du radnih ljudi. Zakon odreduje osnovne postupke za konstantovanje rezultata poslova- nja, a preciznije če finansijsku stranu odrediti još različiti zakoni sa ovog područja. Kao naj viši organ upravljanja pre-duzeča je radnički savet, kome neke nadležnosti odreduje več zakon, a pretežno če ih odrediti statut. Na primer, referendum če biti obavezan samo još za usvajanje statuta RO. Veče nadležnosti, a iz toga i odgovornosti, daju se poslovodnom organu koji organizuje radni proces, vodi poslovanje preduzeča i u vezi sa tim sa-mostalno odlučuje. Veča ovlaštenja ima i na drugim područjima, mada za-visi još i od drugih zakona kakva če mu nadležnost stvarno biti data. Naveli smo samo nekoliko predlaganih novosti, a na osnovu usvojenog zakona čemo se i u našoj radnoj organizaciji morati odlučiti za odgovaraju-ču i najbolju moguču varijantu organi-zovanosti. Iz stručnih stavova o načrtu zakona možemo razabrati prilično pozitivnu ocenu, a po drugoj strani i puno nedo-stataka, za koje je pitanje da li če ih ostali zakoni, kada budu usvojeni, dovoljno i odgovarajuče rešiti. Nadležni organi, medu njima i Pri-vredna komora Slovenije, su več formirali stavove u vezi sa načrtom zakona i možemo se nadati da če ih naši predstavnici u saveznim organima uspeti što više sprovesti u zakone, koji če biti verovatno usvojeni po suviše brzom postopku da bi odgovarajuče uredili čitavu problematiku udruženog rada. O zakonu čemo više pisati kada bu-de usvojen, a još više čemo raspravlja-ti o njemu kada čemo odlučivati o orga-nizovanosti i o prihvatanju samoupravnih akata na njegovoj osnovi. ------------- Razmišljanja uoči nove godine Godina od koje se rastajemo bila je veoma živahna, puna iznena-denja, kako na privrednom, tako i na društvenopolitičkom području. Pre godinu dana smo bili složni u želji da bi nam bilo bolje, ali bilo je puno problema. Živimo u vremenu i periodu ka-da sa zabrinutošću gledamo u bu-dučnost. Složni smo u oceni da je bilo na svim područjima puno do-stignutog, pa i prestignutog, pogo-tovu na području društvene i lične potrošnje. Znamo da tako ne ide dalje, da če i godina koja je pred nama u mnogočemu biti prelomna. Susretačemo se sa vanredno te-škim privrednim položajem. Krizne poteškoče nas več prate, još teže če nas. Kada se okrečemo una-zad ne možemo se otarasiti osečaja da smo više puta zatajili. Problemi, poteškoče i posledice biče nam ve-ran pratilac i u novoj 1989 godini. Ako čemo kritično presuditi rad, uspehe i neuspehe bičemo pri-premljeni na teške zadatke u idu-čoj godini. Ne sme biti nikakvih utvara da če se stvari i problemi rešiti sami od sebe, ili da če ih drugi rešavati. Naša snaga biče u slozi i težnji da želimo više i bolje. Sa nastojanjem da se podigne produktivnost, za bolj u organizovanost, za uvodenje nove tehnologije, za racionalizaciju poslovanja, opštu štednju na svim područjima i odgovornošču moči čemo se nositi sa teškim iskušava-njima. U borbi zbijmo sve sile i iskustva. Kada se odlučujemo o privrednim planovima, mislimo, pre svega, na rad i zadatke, na ra-cionalnije i ekonomičnije poslovanje. O planovima i planiranju pre-više pišemo, govorimo i raspravlja-mo, a istovremeno zaboravljamo da čemo postati pobednici samo sa radom. Poteškoče nečemo moči izbeči. U tom saznanju crpimo snagu. Radnici Peka bili su u odlučujučim trenucima uvek sposobni rešavati najteže zadatke. Stisak ruke prilikom prelaska u novu godinu neka bude snažniji, želje dublje. Naša snaga je u znanju, napretku i radu. Zato čvrsto odlučimo da če biti uspešna i da če-rno uspesima dodati svoju snagu, znanje i volju. Akcija čiščenja Robnu kuću TRIGLAV u Banja Luci su pre nekoliko dana ulepšali. Čistači prozo-ra su oprali sve staklene površine i robnu kuču pripremili za novogodišnje slavlje. Banjalučani u šali kažu da su na Triglavu planinari. čevljar ______ Glasilo delovne organizacije tovarne obutve PEKO Tržič n. sol. o. — Ureja uredniški odbor: Ivanka Horžen, Lojze Hostnik, Boris Janc, Matevž Jenkole, Edo Košnjek, Brane Plajbes, Marko Ručigaj, Marija Slapar, Tomislav Zupan — Glavna in odgovorna urednica: Marija Slapar — Naslov uredništva: PEKO Tržič, telefon 50-260 int. 230 — Tisk Gorenjski tisk Kranj — Izhaja enkrat mesečno v nakladi 4200 izvodov v slovenskem in 2100 izvodov v srbohrvaškem jeziku — Glasilo dobijo člani delovne organizacije, upokojenci in štipendisti brezplačno.