Broj 2. Ljubljana, februara 1931. God. XIII. Jačajmo se! Na sednici zbora župskih načelnika i načelnica, koja se je održala dne 7. decembra 1931. god. u Beogradu, bio je odobren i primljen program rada za u buduće i minimalni program za 1931. godinu, koji je izradio savezni tehnički odbor. U programu rada podalo je savezno načelništvo određene smernice rada uopšte i time označilo telesno* uzgojni deo sokolskog ra* da u pravcu, koji mu se čini najprikladniji i za Sokolstvo najkorisniji. Minimalni program ipak obuhvata zahtev načelni? štva SKJ za pojedina so* kolska dfuštva, naime, da se izradi bar majmanje ona osnova iz eelokupnog telovežbačkog gradiva, koja je propisana za od* nosnu godinu. To je tako* đer važno i za vas, nara* štajci i naraštajke, koji* ma vam je kao iza druge kategorije vežbaćeg član* stva određen rad u mini* malnom programu te ste dužni, da taj rad i izvr* site. Župe moraju prema minimalnom programu da u toku ove godine pri* rede takmičenja također i za naraštaj. , Muški naraštaj takmiči u višem i nižem o delen ju i to: 1. u pro* stim vežbama muškog naraštaja za slet u Pragu 1932., 2. na preči, 3. u Lep sloj na rukama na karikama u njihu preskocima preko koze ili konja, 4. u lakoj atletici. Takmičenjima učestvuju samo oni naraštajci, koji su navršili 15. godinu. Za redo* vito vež'banje i takmičenje u godini 1931. propisana je također i igra odbojka; radi ove pak ne sme da trpi druga redbvita telovežba. Od= bojku imora da vežba sav naraštaj, a ne samo dobri igrači. Ženski naraštaj takmiči isto tako u višem i inižem odele* nju i to: 1. u prostim Vežbama ženskog naraštaja za slet u Pragu 1932., 2. na konju u dužinu — vežbe ravnotežja u dvoje, 3. na karikama, 4. u lakoj atletici. Osim toga takmiči još i u odbojci. Takmičarska vrsta sastoji se od četiri takmičara te jednoga ili dvojice zamenika. Takmičar, koji pri oceni u prostoj vežbi dobije manje od 60%, t. j. 6 od 10 postizivih tačaka, gubi ocenu za sve druge grane, iako bi u njima postigao (najbolje uspehe. Za takmičenja U lakoj atletici određene su za muški naraštaj sledeče grane: trčanje na 100 m, bacanje kugle (5 kg) i skok u vis. Za ženski naraštaj propisano je: trčanje na 60 m, bacanje kugle (2'5 kg) i skok u vis. U programu sokolskog rada obrađeno je i poglavlje o plivanju, kod čega ima da vredi princip, da svaki pripadnik SKJ treba da zna plivati i da gaji plivanje radi svoga zdravlja. Također još i izleti, taborenje i letovanje uvršteno je u program našega rada U budućnosti. Pri takmičenjima za muški i ženski naraštaj dobivaju diplome oni takmičari, odnosno takmičarke, koji postignu bar 27 tačaka, vrste pak 108 tačaka. Sve vežbe za takmičenja sa odnosnim uputama objavljene su u prvom i drugom ovogodišnjem broju »Sokola«, lista prednjaštva SKJ, odnosno objaviće se još u narednom broju. Iz svega navedenoga vidimo, da u ovoj godini čeka također i naš naraštaj obilan rad. Toga rada pak ne sme nijedan naraštajac da se plaši, naprotiv treba da ga se sa oduševljenjem i voljom prihvati. Samo pravim i istinskim radom možemo da sledimo sokolsko geslo: Jačajmo se! I na veličanstvenom svesokolskom sletu u Pragu naredne godine treba i mora da također i jugoslovenski sokolski naraštaj do* kaže, da je zaista radio. Sokolići, jačajmo se! Ivo Majcan, Senj: Težnja, put i cilj sokolske misli. Sokolima mora biti jasna i razumljiva sokolska misao, da uzmognu stupati njezinim ocrtanim putem, ne skrećući ni levo ni desno. U prvom redu moraju znati za njezine temeljne ideje, koje .su podloga celokupnom sokolskom nacionalnom radu, naime: za čime ona teži, kamo nas vodi i koji je njezin konačni cilj, a istom tada — kada se zna ovo — mogu se birati sretstva, s kojima postepeno, uz neprekidan i požrtvovan rad, dolazimo do njenog ostvarenja za opće dobro naroda i države. Jer tko toga ne zna, ne može svesno i savesno delovati na sokolskom polju rada, u duhu telesnog,. duševnog i moralnog narodnog odgoja i usavršavanja. Ima i u našim redo= vima braće, koja slabo, površno ili nikako ne razume sokolski rad i, koji, učinivši samo nešto prividna, utvaraju se kao da su bogzna što učinili. Kad bi sakupili i proučili sve ono, čime se uobražavaju da su požrtvovni i nesebični sokolski radnici, videli bi, da sve zajedno nije niti pravi uvod u sokolski rad. Jer raditi sokolski, znači posvetiti se iskreno, s ljubavlju i ne* sebično sokolskoj stvari: mišlju i delom, bez pomislil na ličnu korist i slavu. Sokolska ideja teži za telesnim, duševnim i moralnim odgojem pojedinca i naroda, razvijajući u njemu nacionalnu svest, kako bi s ljubavlju, istinom i pravdom uz požrtvovan rad došao do potpune slobode i samostalnosti, usposoblljen za stvaranje lepšeg i boljeg života u sadašnjosti i u budućnosti. Nadalje, kako bi se uvek osećao sposoban i pripravan da sačuva svoju slo= bodu i državnu samostalnost, težeći uvek napred i na više do najveće mo< gućnosti savršenstva. To će se postići ako pojedinac i narod spozna i vidi: da je put k istini dobroti, ljubavi i pravednosti pred svakim otvoren, ali pre svega treba poželeti cilja, i odabrati podesna sretstva, koja će usrećavati naše mišljenje mirom, jer mir misli uspešno rada, da se postigne mir duše, koji ne može više ništa pomutiti. A u nepomućenom miru duše može se već razmatrati i rasuđivati o suštini stvari! Sokolska misao kao ncpresahljivi izvor sreće, istine i pllememtosti, iz kojega naša duša crpi mistički balzam i tajanstvenu snagu za podizanje na* cionalnc svesti, bratske lljubavi i nesebične požrtvovnosti, koja će plesti venac slave za okrunjenjc moći slovenske duše, vodi nas svetlim putem kroz borbe, radosti i slavu od ravnodušnosti k poletu i pobedi, iz tmine i ropstva k svetilosti i slobodi, iz mrtvila k životu — životu borbenom, moralnom i junačkom, koji će probuditi, osvetiti i zagrejati sačuvane sile u našem narodu i pretopiti ih u jednu jedinstvenu sokolsku silu, koja će uvek biti budni čuvar slovenskog sveta — nosioc i širitelj slovenske uzajamnosti i moći. Konačni cilj sokolske misli još je daleko, on je skoro nedostiživ, kao što je nedostiživo potpuno savršenstvo čoveka i naroda za kojim težimo. Ipak, držeći se zakona večnog kretanja, i osećajući se nezadovoljnim s po* stignutim, nastojimo ostvariti konačni cilj i postignuti savršenstvo ukoliko je to moguće. Težimo napred i zato, jer znamo da je u Sokolstvu neiscrpiva moć i večni život — život pun snage, poleta i odlučnosti, koji obarajući zapreke, smelo kroći dalje da dovede Slovene u bratsko kolo slobode nad kojom će bdeti: istina, ljubav i pravda. Sokolstvo stvara ideallne ljude, ople= menjuje ih i usavršava u telesnom, duševnom i moralnom pogledu. A takvih ljudi s jakom voljom, nepokolebivim i širokim duševnim horizontom treba nam, ako hoćemo da stvorimo bolji život i lepšu budućnost. Ali kader takvih ljudi možemo stvoriti samo od mlađih, jer se idealizam prima u mladosti — teško je postati idealista u muževnoj dobi, jer se mora odreći prijašnjeg načina življenja i mišljenja, a to je vrlo teško. I radi toga moramo posvetiti najviše pažnje mladima i odgojiti ih u pravom sokolskom duhu, da budu sposobni putem Sokolstva probuditi moći slovenske duše za novo, veliko i važno delo — za preporod čovečanstva. Na tom putu, u pravcu i pod okriljem istine, ljubavi i pravde, stvarajući snažna, plemenita, zdrava i lepa pokolenja, koja će umeti i moći izvršiti glavni, ali ne i konačni zadatak i cilj sokolske misli — moramo ustrajati. U glavnom će naša bliža pokoilenja izvršiti sokolski program. Kada to učine, kada Sloveni budu duševno ujedinjeni i kad se izbriše trag umetnim grani* čama, koje rastavljaju i dele slovenska plemena i narode, tada ćemo izvoj* štiti tek pravo i potpuno sretstvo pomoću kojeg ćemo unositi i širiti u čove* čanstvu svetionik preporoda, uskrsnuća; novog, lepšeg i moralnijeg života. To, za čime sokolska misao teži, kamo nas vodi i koji je njezin konačni cilj, osećalli su i videli i nekoji naši pređi, ali ostvariti je nisu mogli, jer nije bilo zato uslova i nedostajala su sretstva. S osnivanjem Sokolstva br. dr. Miroslav Tyrš točno je opredelio tu ideju, koja je postala opće sloven* ska. Tyrš je pokazao put i način, kojim postizavamo sretstva za njeno ostva= renje i dao joj narodno ime »Sokolstvo«! Braća Sokoli su je počeli prvi tumačiti narodu i širiti među Slovenima, boreći se s raznim neprijateljima Slovenstva — i protiv kratkovidnih, sebičnih i nesvesnih sinova svoga naroda, koji su puzali pred vekovnim dušmanima našega naroda, dušmanima nje* govog oslobođenja i ujedinjenja. U toj je borbi palo na hiljade i hiljade Sokolova, vršeći svoju svetu nacionailnu dužnost. Na hiljade je majki i sestara suzama boli i ponosa na* tapalo grobove svojih hranitelja i zaštitnika, kojima je okrutna tuđinska ruka ugasila život, jer su odvažno ustajali na branik svojeg potlačenog i napaćenog naroda. Zato, Sokolići, moramo im biti zahvalni i uvek s pošto* vanjem i svetošću u duši i srcu pristupati k njihovim grobovima i klanjati se njihovim ostacima, na kojima je sagrađena naša sloboda i jedinstvo. Oni su pali i umrli da uzmognemo mi ustati i slobodni živeti. Zato živimo sokol* skim životom, a duh će njihov blagoslivljajući nas bdeti nad nama! Krasna si, prirodo, po zimi! Trud sta izpopolnitev človeške družbe. (Iz češčine prevedla T. S.) Učitelj Černy je bil eden tistih, ki ljubijo svoj poklic. Zmerom je prihajal v razred z nasmehom na obrazu in le redkokdaj se je razjezil. Zato so ga imeli otroci radi in so se tudi pridno učili. Med njimi in njihovim učiteljem se je razvil lep, prijateljski odnos. Vse so mu povedali, nobene skrivnosti niso imeli pred njim in on je lahko vzgojno vplival nanje tudi v zasebnih razgovorih, jih seznanjal s stvarmi, ki niso bile v učnem načrtu, in jim tako živil duševno obzorje. Nekoč je prišel k njemu Veno Korenar, najstarejši učenec v razredu. Veno je bil velik dečko, ki često ni vedel, kam bi s svojimi dolgimi rokami in nogami. Mnogo je čital in šolska knjižnica mu je postala kmalu premajhna. In ker je učitelj videl, kako rad čita, mu je začel posojati po strogem raz* boru knjige iz lastne knjižnice in pri tem je ostalo tudi še pozneje, ko se je Veno učil že obrti v mestu, kamor se je vsak dan vozil s kolesom. Cesto sta se o štivu tudi razgovarjala. Veno je izpraševal o vsem, česar ni razumel, pripovedoval, kaj mu je ugajalo in s čim ni bil zadovoljen. Gospod učitelj pa ga je s primernimi vprašanji vodil h globljemu razumevanju knjig, k iskanju nazorov, ki jih je pisatelj s svojim delom hotel povedati, skratka, učil ga je, iskati pravega smisla knjig. Dostikrat pa je pripovedoval fantu tudi kaj o likovni umetnosti in Veno je ob pogledu na reprodukcije slik in kipov kar usta odpiral. »Gospod, tole znati, se pa že nekaj pravi,« je govoril z razumevanjem. Nekoč si je prišel menjat knjigo prav tedaj, ko je učitelj pregledoval umetnostno zgodovino. »No, Veno, ali hočeš pogledati?« — »Seveda!« In sklonil se je k slikam in zapičil vanje svoje oči. Na eni si je izdiral fantek trn iz noge. »Ta je lepa! Pa ta! Kakšen kip je pa to, gospod učitelj?« »To je metalec diska,« mu je odgovoril učitelj. Pred dvatisoč pet sto leti ga je napravil grški kipar Мугоп. »To je čudovito! Kaj so imeli ljudje tedaj res tako lepo razvita telesa?« »Seveda, saj brez vzora kipar ne bi bil mogel dela napraviti.« »Kako je to mogoče? Mi se jim pač ne moremo primerjati.« »Vidiš, Veno, to je tako. Grki so bili majhen narod in so imeli dosti sovražnikov. Zato so potrebovali zdravih in močnih ljudi, ki bi mogli državo v bojih ohraniti. Zato so v veliki meri gojili telovadbo. Otroci so telovadili v šolah, imenovanih »palestre,« starejši pa v gimnazijah, ki se pa seveda niso ujemale z današnjimi šolami tega imena. Urili so se v teku, skakanju, metanju diska in kopja, v tekmovalnih vajah, rokoborbi in vožnji z dvema ali štirimi konji. Smoter pa jim ni bil samo v telesni moči, kakor sem že rekel. Na slikah vidiš, da je njih namen uspel tudi v drugem oziru. Njihova telesa so se odlikovala po pravi krasoti in čudovitem skladu vsega mišičevja. Tudi mi hočemo imeti danes krepke in zdrave ljudi, zato imamo telovadna društva. Spoznali smo pomen latinskega pregovora »v zdravem telesu zdrav duh.«« »Viškov Karel, ki se z menoj uči, pa hodi, gospod učitelj, k Sokolu in zadnjič mi je pripovedoval, da jim pred telovadbo vselej neki Sokol (rečejo mu vaditelj) o kaki stvari razlaga; poučuje jih, kako se morajo vesti, drug drugemu pomagati in biti dobri. Tega pač Grki niso delali.« »Seveda, Veno, oni so posvečali vso skrb samo telesu. Mi, ljudje dvaj* setega stoletja, pa gremo dalje. Istočasno s telesom hočemo vzgojiti tudi duha. Zato imajo naraščajniki pred telovadbo vaditeljeva predavanja. Kaj velja, če človek dobro telovadi na orodju in ima mišice kakor kamen, pri tem pa ne ravna lepo s svojim bližnjim, je neznačajen in sebičen ter se ne zna nič premagati in nič žrtvovati. Manjka mu izobrazba duha in srca. Tudi mi smo majhen narod in zato moramo delati na to, da bi se čim bolj odliko* vali s svojimi duševnimi lastnostmi. Čim manj nas je po številu, tem več moramo imeti v svojih vrstah poedincev, kolikor mogoče popolnih v obeh smereh, takih, ki so pripravljeni, delati za obči blagor, to se pravi, za ves narod, takih, ki se znajo žrtvovati za njegov obstoj in razvoj, v dobi miru pa pridobiti mu zmag na duhovnem področju. Naše prvo telovadno društvo je vzniklo v dobi težkega narodnega pritiska. Nekaterih se je že lotevala malodušnost. Tedaj pa sta se zavedala dva moža, Tyrš in Fiigner, da je ves duševni sestav odvisen od telesne sile. Vedela sta, da ima telesno močan človek pogum, boriti se za idejo. Ustanovila sta Sokola in njiju nazori so se izkazali za dobre. Vsi tisti, ki so vodili narod v boj proti tlačanstvu in rob* stvu, so bili učenci njiju idej. Sokol živi še vedno po njunih navodilih. Vzgaja ljudi zdrave na telesu in duši, uči jih požrtvovalnosti, ljubezni, bratstva. S tem hoče približati narod idealu popolnosti. (Približati, rečem, kajti ideal je nedosegljiv). Če bo vsak narod svoja stremljenja tako usmeril in smotreno deloval za njih uresničenje, se bo vsa človeška družba izboljšala in se izpo= polnila. Stremljenje je tu in jaz sem vesel, da naš narod pri tem ni zadnji. Plemeniti trud jasno priča o njega vrednosti. Iz srca želim, da bi po tej poti prišel na zemljo svetovni mir.« Veno je napeto poslušal. »Torej tako je to. Jaz sem pa mislil, da je vse samo parada. Všeč so mi bile rdeče srajce in telovadba. Nihče mi še do danes ni rekel, da je vse to samo sredstvo k tako velikemu smotru.« »Da, da, saj so tudi taki, ki mislijo, da je telovadba in pravica, obleči sokolski kroj, vse, kar daje Sokol svojim članom. Ti se pač ne zavedajo duha sokolske organizacije.« »Gospod učitelj, jaz hočem tudi postati Sokol« »Prav, Veno, bodi tudi ti eden tistih, ki se trudijo za izpopolnjevanje človeške družbe, za lepšo bodočnost vsega človeštva.« Kakor prej je zrl metalec diska v točko, kamor je hotel zagnati svoj disk, in fantek je še zmerom vlekel trn iz noge. Sta mar prisluškovala pogo* voru, ki sta ga sama zanetila? Srećni smučari! Hrat T. G. Masaryk, počasni doktor Univerzziteta Kralja Aleksandra I. u Ljubljani. Dne 31. januara o. g. izvršena je svečana promocija T. G. Masaryka za počasnog doktora filozofskog fakulteta na Univerzitetu Kralja Aleksandra I. u Ljubljani. Ova najviša akademska čast i odlikovanje, koje može da poda jedan univerzitet podeljeno je T. G. Masaryku radi negovih nebrojenih zasluga učinjenih jugoslovenskom na* rodu, naročito za vreme rata u sudbo* nosnoj i nadčovečnoj zajedničkoj bor* bi za slobodu i nezavisnost slovenskih naroda. Ovom prigodom I. zam. starešine Saveza brat E. Gangl, u ime Sokola kraljevine Jugoslavije, uputio je u Prag ovu čestitku: Brat prezident Masaryk Praha. v Prigodom današnje promocije za počasnog doktora ljubljanskog Uni* verziteta, prinašam u ime jugosloven* skog Sokolstva iskrene čestitke sa že* ljom za dug. život i uz uverenje naj* odanijeg poštovanja. Na zdar! Gangl. Pouk © štednji. U nekim državama pojedine štedionice poduzimale su jedno illi drugo, kako bi u školskoj omladini podigli smisao za štednju. Svima tima pak pred* njači Engleska, gde su štedionice u vezi sa omladinskim organizacijama osnovale posebne »school*penny*banks«. U Engleskoj su u tom pogledu tako daleko, da će kroz kratko vreme u službenu naukovnu osnovu uvesti pouk ? štednji. Naročito je razvijen smisao za štednju otkada su ustanovljene skolske štedionice. Ništa manje od 16.000 ovakovih društava podigao je u zadnjih deset godina National Savings Comitee, koji stoji u tesnoj vezi sa vladom i drži se načela, da je štednja jedini pomagač, koji može da popravi financijsko i gospodarsko stanje, kako bi se ponovo uspostavile predratne prilike. Učiteljski savezi u Engleskoj u tom pogledu najaktivnije sudeluju. Omogućili su učenicima da se dopisuju sa američkim drugovima, kako bi se dao izraditi najbolji1 štedionički sustav. Pa i do sveučilišta dopire ovaj smisao štednje. Na Kraljičinom Koležu (Queen College) u Oxfordu đacima se pri* godom nekih svečanosti prema starom običaju pokloni igla sa koncem i poprati rečima: »Uzmi to i budi štedišan!« k. Vljudnost. Kada je Eugene Brieux pred nekoliko godina posetio Japan, iznenadila ga je neobična uljudnost, koja je u toj državi uobičajena gotovo ii kod najnižih slojeva. Dva koturaša, koja su skupa jurili i pali, digli su se, isprašili svoje odelo i pri tom su se smijući .ispričavali jedan drugome. U Americi bi takovo jurenje billo završilo s boksanjem i mlaćenjem; Europejci pak bi se surovo izgrdili i opsovali. Mladi jiuriška^kuli,1 koji vuku svoja kola po cesti, nikad ne prevale starije jiurikša*kulije, kako ih nebi povredili u njihovoj časti. Ako u Kitaj u uredništvo povrati autoru rukopis, ne čini to sa dopisom hladne i krute forme, nego mu napiše dražesno pisance, koje otprilike glasi: »Bili smo očarani, kad smo pročitali Vaš poštovani rukopis. Zaklinjemo se grobom svojih pređa, da tako uzvišenog dela još nigde i nikada nismo videli, Beletristični biseri te vrsti rađaju se u tisuću godina samo jedamput. Ako bi Vaše majstorsko delo objavili u svojem priprostom listu, nebi se usudili da pored toga otštampamo i još nešto drugoga. Jer sve ostalo ni izdaleka nebi moglo doseći tu visinu. Radi toga uslobođujemo se da Vam povratimo Vaš odlični umotvor.« Da, da, tako je u Kitaju. Kod nas pak postupaju sa čovekom, koji ume da piše, kao sa kakovim ubogim crvom, koga sme da šatre peta bilo kojeg urednika. Bez sumnje, da što se tiče uljudnosti, Zapad upravo može mnogo da nauči od Istoka, iako treba istaknuti, da orijentalci, unatoč sve svoje uljud* nosti, ne dopuštaju da im se krati zabava, koju im pruža sečenje vratova, ubijanje i mlaćenje; ipak ni to također ne prave tako surovo kao n. pr. Američani. Uljudnost pretstavlja društvenu vrednost i prednost. Ona nas razve* dru je. Skineš li pred damom šešir ili iskreno rečeš: »Srdačna Vam hvala« ili »Bllagoizvolite mi oprostiti«, odmah sunce jasnije sja. Uljudnost umnožava vlastitu sreću i sreću bližnjega. Jetra bolje rade. Organi uopšte deluju izvrsno. Svi elektroni duše i tela su kao namazani i ako si uljudan rade mnogo živahnije. Uljudnost je bolja okrepa od kapljice rakije. I ne stoji ni pare! Samo pokušaj! 1 Jiurilcša je lagana dvokolica, najobičnije prometno sredstvo u Japanu; mesto živine upregnut je čovek — kuli — koji velikom brzinom trči po ulicama japanskih gradova. Smuške /e&me Sokolske supe Kranj. Smučarstvo je zavzelo zadnja leta, posebno pa še v letošnji zimi veli* kanski razmah. V dnevnikih in športnih listih vseh držav, v katerih so dani pogoji za to izredno zdravo in koristno telovadno panogo, čitamo vsak dan poročila o smučarstvu, gledamo divne slike, tako da se vsakdo, ki ima le količkaj smisla za zdravje in okrepitev svojega telesa v krasni zimski naravi, navduši, da postane tudi sam smučar. Tudi naše Sokolstvo, ki mu je dano da prednjači med narodom v siste* matični in vsestranski telesni vzgoji, je največji učitelj in zagovornik smu= čarstva. V tem pravcu se dosegajo že jako razveseljivi uspehi. Kako popularno je že postalo smučarstvo med našimi Sokoli, zgovorno pričajo smuške tekme, ki jih je priredila Sokolska župa Kranj 15. februarja t. 1. v Stražišču pri Kranju pod pokroviteljstvom prvega podstaroste SKJ brata E. Gangla. To je bila že kar impozantna revija smučarske sokolske armade^ v eni sami župi. Startalo je nič manj kot 33 članskih patrulj vsaka po tri člane na progi 14 km čisto gorskega značaja, 59 naraščajnikov, 4 nara* Slarl naraščaja scajmce in 14 članic. Skupno s skakači je tekmovalo okrog 200 članstva! Tekmovalce in tekmovalke je poslalo 14 društev župe Kranj. Tekmovali sta tudi dve patrulji graničarjev. Cllanice, naraščajniki in naraščajnice so vozili skupno progo, dolgo 3 km. rosebno je pozdraviti na teh tekmah lepo število naraščaja. Ej, da ste videli naraščajnike, kako so brzeli na smučkah po beli snežni površini! Vsak je želel biti prvi. To bodo nekoč naši najboljši smuški tekmovalci, ko si še bolj ojeMene svoje mišice v sokolski telovadnici in če bodo vztrajni v vežbanju smučanja. , T®k.™m *50 prisostvovali razen brata E. Gangla, načelnik Saveza SKJ brat iiajzelj I., starosta župe Kranj Sajovic Janko, zastopnik bana Dravske banovine sreski poglavar Žnidaršič I. ter številno Sokolstvo. Tehnično vod« stvo m organizacijo tekem, ki je bilo vse jako dobro, je vodil načelnik župnega smuškega odseka kranjske župe brat Ravhekar G., ki mu je poma* gallo več drugih bratov. Popoldne so se vršili na smuški skakalnici, nedaleč od Kranja, tekme v, skokih, katerim je prisostvovalo do 2000 ljudi. Vsi so se divili drznosti skakačev in eleganci izvedenih skokov. Posebno je še imponiral Norvežan Vjutormsen, ki je izvedel v propagandne svrhe nekoiliko krasnih, brezhibnih skokov. Po končanih tekmah so se zbrali v Sokolskem domu v Stražišču vsi tek* movalci in tekmovalke, sokolski funkcijonarji, zastopniki JZS Goreč, Cvetko in Predalič ter veliko domačinov. Načelnik župnega smuškega odseka je razglasili rezultate tekem: Patrulje članov: Prva je dospela na cilj patrulja Sokola Gorje v času 1 : 18 :18; druga patrulja Jesenice v času 1:21: 40; tretja pa* trulja Dobrava v času 1 :23 :20. Članice: I. Klančnik Slavka (Sokol Mojstrana) 20:45; II. Toma= žič Angela (Sokol Bohinj) 22:23; III. Klančnik E lic a (Sokol Moj= strana) 22 :26. Naraščajniki: I. Tratnik Franc (Jesenice) 15:0; II. Novšak Albin (Bohinj) 15 :04; III. Bručan Vlad. (Kranj) 15 :06; IV. P r i m o* žič Adolf (Tržič) 15:07; V. Klančnik Karl (Mojstrana) 15 :20; VI. Prešern Franc (Radovljica) 15 :24. — Naraščajniki so dosegli prav dober uspeh. Naraščajnice: I. Ažman Z d. (Tržič) 20 :30; II. Pavlič Silva (Kranj) 23 : 00; III. K u m p Hilda (Kranj) 24 : 30. Pri smuških skokih je dosegel najdaljši skok Razinger Stane (Je= senice) 25m; II. Ing. Janša Janko (Bled) 23m; III. Oman Slavko (Javornik) 19 m. Zmagovalna patrulja je prejela prehodno darilo bronastega smučarja, zmagovalec v skokih pa bronasti kip zmagovalca. Svesolcolslti sletovi u Pragu. Naredne godine održače se u Pragu IX. svesokolski slet, koji je ujedno povezan proslavom stogodišnjice rođenja osnivača Sokolstva dra. Miroslava Tyrša. čehoslovačko Sokolstvo pripravlja se sa najvećom int'enzivnošću za taj slet, koji će biti jedna od najvećih do sada održanih revija slovenske sokolske snage i veličine. »Sokolić« će u narednim brojevima redovito izve* štavati svoj naraštaj o tekućim pripravama ove veličanstvene sokolske pri« redbe, a za danas podajemo pregled dosadanjih svesokolskih sletova, koji su se održali u Pragu. I. svesokolski silet održan je godine 1882. na Strebskem Ostrvu. Pod vodstvom samog osnivača Sokolstva dra. Miroslava Tyrša vežbalo je tada 720 članova i 76 društava. — II. održan je godine 1891., kada je vežbalo 2300 vežbača, a u povorci ih je bilo 5832. — III. održan je godine 1895. na leten* skoj ravnici uz učešće francuskih gimnasta. Nastupilo je 4287 članova i 1400 naraštajaca, koji su po prvi put nastupili pred javnost. Na tom sletu bilo je 7500 osoba. — Na IV. sletu godine 1901. vežbalo je 876 Sokolića, 6700 Sokola i 1700 naraštajaca; u povorci bilo je 12.000 osoba. Na V. sletu, koji je ujedno bio I. svesokolski sokolski slet 1907., vežbalo je 6700 članova, 2304 članice, 500 naraštajaca, 1716 muške dece i 500 ženske dece. U povorci je bilo 22.555 lica. Na VI. svesokolskom sletu godine 1912. vežbalo je 12.000 članova, 6700 članica, 1065 naraštajaca, 2574 muške dece i 2217 ženske dece. VII. slet bio je godine 1920. Tada je vežbalo 26.902 člana, 23.248 članica i 16.181 naraštajac. U povorci je bilo 25.000 osoba. VIII. svesokolski slet godine 1926. nadmašio je sve prijašnje. Nastupilo je 33.213 članova, isto toliko članica, 14.400 naraštajaca, 14.000 naraštajka, 5760 muške dece i 6800 ženske dece. U povorci je bilo preko 50.000 osoba. ^f^avlLLE DE ~ч\ ч /5Ш5| */L- аЛ '. " & IX£ TOURNOf DE LA FIG. *XXYHP FETE FEDERAUE GRAND CONCOURS INTERNATIONAL DE GYMNASTIPUS £»U 1« AU15 JUIU.ET 1930. DIPLOME Jl”** %п^2'^хсЛ{с^се' / \... Малхх* ВИАХ$Ш8. čv**««,, ^ ЛА^М ifoi/tt* ЗДкмз# A» Om»w.!, Naši pesnici Мићун M. Павићевић, Загреб : Београду. Moj лабуде, ето зоре рудс са Авале кроз твоје махале. Кроз капије промичу делије да покају ране и мегдане! . . , Три године, из трн царевине, твоје груди кршише нељуди; ал je сила прнвремена била, што те ломи, na те не саломи! Данас, граде, твоје барикаде небу гледе и сунцу победе, Шумадија сва у злату сија. . Горди царе, наше адиђаре неће отет рука туђег пука, докле траје крви у хајдука. . Modrušan Ante: Naraštajac Ja dižem gordo glavu, ko uzdanica roda svog tražim nikad sllavu, ne već rada svuda sokolskog! Stupam ponosno, smelo srca odvažna svud. Nek jakost resi mi telo a ljubav žarka — grud! Ljubav do otadžbine svoje, do viteškog kralja svog, tu tajna je sreće moje, u tom me čuva sam gospod Bog! Izidor I. Lulić, Igrane, Primorska banovina: Tri bora. Tri su bora uporedo rasla, složila se, i slloga ih spasla; da ih sila ne ruši sa strane sastaviše svoje vite grane, a da snagu uzdrže potpunu sastaše se svi u jednu krunu. Vetar duva, gromi udaraju, al borovi mnogo i ne haju, sjajna kruna blista sa visine i razgoni crne oblačine: složni bori svoje vite grane gordo šire na sve četri strane! To ne bila tri bora zelena, već to bila tri brata rođena, tri Sokola jedan piletu venac: Srbin, Hrvat i mlađan Slovenac, sjajna kruna braću obasjala, bratskom slogom čvrsto povezala; sad nek dođe i oluja jaka, ne plaše se tri brata junaka! Večito pitanje. Zašto, o Bože, život mi dade: da li da plačem ili da pevam, da ili da patim i snosim jade ili o sreči večno da snevam? Preda mnom stoji praznina nema ko Sfinga. A život juri, teče . . U lutanju ne znam šta se sprema: šta mi nosi jutro, a šta veče. I dok sudba tajanstvene boje otkriva svakom varljive nade, sa strahom pišem pitanje svoje: »Zašto, o Bože, život mi dade?«.. Ivo Majcan, Senj: Zaštitnicima jedinstva. Sokolstvo se naše jača i krepi — I vidna je danas njegova moč; Neprijatelj naš večni pred njim strepi, Jer brat če robu u pohode doč. O d važno, smelo ko sunčeva zraka Letet u borbu sivi če Soko, Da tlačenu braću izbavi mraka, — Suzu da više ne prolije oko. Misli je sokolske ovo bit druga, — Prva je nama očvrstiti dom; Tamo gde danas je najveća tuga, — Silnik osetit svoj novi će s'lom. Алек. Д. Аксић, Скопље: Кров. Увек ми срце силно задрхти у грудима и чежње младалачке прострује у души, кадгод се сретнем с познатим људима и угледам кућни кров и димњак што се пуши. И како ме силно вуче родни крај и град, у коме проведох детинство и срећне дане! Нисам ли, долине моје и поља, јоште млад, те тако болно ме дирају све ваше питоме стране ? Зар над вама више не титра румен јутарњег зрака, и над кровом зар се више не ори сунца смех? Знам, пријатан беше и мио и осмех вечершег мрака, a над овим сада кружи све болно као грех. О родни доме мој! И луде жеље моје! Ja би хтео увек, домс, да те очима гледам, и да ми сумором жеље никада не отпоје, и никада да се болу и очајању прсдам! Ivo Majcan, Senj: Život u nadi. Kada svemir crno pokri velo i tišina prirodom zavlada, Sokolić jedan obori čelo misleći tužan dok će da strada. Kada njime san ovlada blagi i za svoj život više ne strepi, u s