Muzikološki zbornik Musicological Annual XXVIII, Ljubljana 1992 UDK 78 Tartini:78 Stratico Stanislav Tuksar GIUSEPPE TARTINI I JOSIP MIHOVIL STRATICO Zagreb Što je dosad otkriveno da bi moglo povezivati dvojicu glazbenih djelatnika, Giuseppea Tartinija (1692-1770) i Josipa Mihovila Stratica (1728-nakon 1782), osim da su obojica rodeni na istočnoj obali Jadrana, u Piranu, odnosno u Zadru? Koncentrirat čemo se na tri aspekta u okvirima kojih je moguce saopčiti neke podatke: 1) osobno-biografski elementi; 2) kompozicijsko-teorijske dodirne točke; 3) utjecaj violinsko-izvoditeljske tehnike. Pritom je po sebi razumljivo da je - s obzirom na razliku u dobi izmedu dvojice violinista i skladatelja, koja iznosi punih 36 godina - očito u največem dijelu moguce i uputno govoriti tek o odnosima Tartinija učitelja spram Stratica učenika. S druge pak strane, s obzirom na to da je od spomenute dvojice Tartini mnogo poznatiji, ovo čemo izlaganje intonirati s večim naglaskom na podatke o Stracticu. 1) Osobno-biografski elementi Prema egzaktnom arhivskom otkriču Zdravka Blažekoviča iz 1983. godine, skladatelj i violinist Stratico roden je u Zadru 31.07.1728. kao treče medu dvanaestero djece Ivana Krstitelja Stratica i Marije Castelli di Chio, a krsten je 10.08.1728. u zadarskoj župi sv. Stošije imenom Giuseppe Michiele. Oboje roditelja gotovo sigurno potječu iz plemičkih obitelji na ondašnjim talijanskim posjedima u današnjoj Grčkoj: Stratico s Krete, a Castelli s Peloponeza.1 U Zadru su se skrasile bježeči pred nadiručim osmanlijskim osvajanjima. Obitelj Stratico dala je u generaciji Josipa Mihovila nekoliko istaknutih ljudi: Ivan Dominik (Domenicus; 1732-1799), dominikanac, bio je istaknuti biskup u Hvaru; Šimun (Simeon Philipus; 17337-1824) bio je prirodoznanstvenik i profesor medicine, matematike i nautike na sveučilištu u Padovi; Grgur (Gregorio Pio; 1736-1806) bio je istaknuti pravnik u Zadru.2 Josip Mihovil proveo je djetinjstvo do devete godine u Zadru, a od jeseni 1737. do 1745. nalazimo ga upisanog na pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi. Dosad nije pronadena potvrda o postignutoj pravničkoj diplomi; medutim, od 18. 5. 1763. do 19. 9. 1782. dokumentirano je poznat niz podataka o Straticovoj pravničkoj djelatnosti (vicario, giudice al malescid) u Sanguinettu, južno od Verone. Za razdoblje poslije 1782. dosad nije pronaden nijedan dokument o Straticovu životu ili djelovanju.3 1 Podaci su preuzeti iz nedavno objavljene biografije Ü.M. Stratica: Zdravko Blažekovic, Elementi za životopis Josipa Mihovila Stratica, Radovi JAZU, Zadar 1990, knj. 32,109-138. Usp. 111-114. 2 Usp. ibid., 114-117. 3 Usp. 119-121. 59 Za našu temu - osobno-biografski odnos Tartini-Stratico - posebno je, dakle, relevantno razdoblje Straticova života od 1745. do 1763. godine. U to doba u Padovi djeluju dvije institucije s Tartinijem na čelu - tzv. Scuola delle nazioni i orkestar Bazilike sv. Ante - i majstor je u njima aktivan kao učitelj barem do 1767. i kao violinist-voditelj do 1765. godine.4 Matematičar, fizičar i glazbeni teoretičar Giordano Riccati svjedoci u svojem djelcu Memorie sul violinista G. Tartinilz 1774. da li mu je 1758. Stratico "... bio predstavljen kao Tartinijev učenik iz violine i kompozicije".5 Štoviše, bio je nazočan orkestralnom pokusu na kojem se medu ostalim izvodio i jedan Vivaldijev koncert, o čemu svjedoci ovako: "Zaista se osječalo da Tartini ima posebnu radost dirigirajuči ovaj komad. Uz to se vidjelo da izmedu glazbenika ima i jednu malu sklonost za svoga učenika Stratica, koju je odavao svojim očima i kretnjama".6 Bio Riccatijev spis autentičan ili apokrifan,7 ostaje barem indicija o poznanstvu, druženju i naklonosti u odnosu učitelj-učenik. Drugi dokument, koji sugerira odnos učitelj-učenik, jesu memoari padovanskog glazbenika Antonija Bonaventure Sbertija iz 1814, gdje se navodi da je Stratico bio "znameniti učenik velikog Tartinija".8 Svakako se barem prvih nekoliko godina razdoblja 1745-1763, tj. od Straticove 17. do možda 22. godine života, mogu smatrati idealnim dobom za višu fazu glazbeno-instrumentalne naobrazbe u Tartinijevoj Scuoli. Slično je tome, na primjer, "iskrsnuo" i Jarnovič 1770. u Parizu kao dvadesettrogodišnjak nakon zasad nepoznatog (pretpostavlja se kod Lollija) usavršavanja na violini. Moglo bi se, dakle, ustanoviti da je Stratico bio Tartinijev učenik u violini i kompoziciji, da su suradivali u orkestu padovanske Bazilike i da ga je Tartini u njegovim tridesetim godinama cijenio barem kao izvoditelja violinista. 2) Kompozicijsko-teorijske dodirne i razlikovne točke Postoje upravo frapantno slične formalne črte koje karakteriziraju produkciju obaju glazbenika: a) oba su vrlo plodni skladatelji: Tartinijev opus obuhvača preko 400 djela, a Straticov se kreče izmedu 330 i 350 djela; b) oba skladaju pretežno iste glazbene forme i žanrove: pretežno instrumentalnu glazbu - violinske koncerte, simfonije, trio sonate, trija, dua i ostale sonate; nadalje, Tartinijev je vokalni i sakralni opus relativno skroman, a postoje indicije da je i Stratico ostavio omanji broj skladbi sličnog karaktera i opsega: naime, 1776. Giovenale Sacchi kao potencijalni izdavač zbirke psalama traži od Riccatija sud o Straticu kao skladatelju crkvene glazbe, jer je u posljednje vrijeme "čuo beskrajne pohvale o gospodinu Mihovilu Straticu";9 c) obojica u zrelijoj životnoj dobi pišu glazbeno-teorijske traktate s istom tematikom (akustika, kontrapunkt, modulacije, ukrasi, kadence, disonance, itd.); jedan od njih ima čak i identičan naslov: Tartinijev iz 1754. tiskan u Padovi i Straticov, sačuvan u najmanje osam rukopisnih verzija u mletačkoj Marciani- Trattato diMusica. Pomnija 4 Usp. Paul Brainard, Tartini, Giuseppe, u: Groves's Dictionary of Music and Musicians, Macmillan, London itd. 1980, sv. 18, 586. 5 Z. Blažekovič, op. c'tt, 122. 6 Ibid, 123. 7 Informaciju o mogučem falsifikatu Riccatijeva spisa Memorie ... saopcila je Dr. Margherita Canale u pismu Mag. Vjeri Katalinič od 29.07.1992, na čemu joj se toplo zahvaljujemo. 8 "... Michele Stratico, insigne aluno del gran Tartini...". Usp. Z. Blažekovič, op. cit, 124.. 9 "Ultimamente mi sono state narrate infinite iodi del Sig/no/r Michele Stratico Vicario di Sanguinetto". Usp. ibid., 129. 60 analiza zacijelo če pokazati veliku ovisnost Straticova o Tartinijevu tekstu, pa čak i prepisivanje pojedinih odlomaka.10 Glavni dio Straticova opusa - sonate, koncerti i simfonije - pisan je, prema jedinoj sveobuhvatnijoj dosadašnjoj analizi Straticova opusa, onoj Michaela Thomasa Roedera iz 1971,11 prema kompozicijskim shemama Tartinijevih djela iz srednje i kasne faze (violinski koncerti) i u tipičnom sjevernotalijanskom ranoklasičnom stilu (simfonije).12 U cjelini učenik nije nadmašio učitelja: njegov se opus estetičkom kvalitetom ne može mjeriti s Tartinijevim, no u nekim vrhunskim slučajevima (pojedini violinski koncerti u Berkeleyskoj zbirci) čak nije moguče odlučiti se za atribuciju izmedu Stratica i Tartinija.13 Pokušaju li se na temelju dosadašnjih spoznaja sažeti dobre strane Straticova skladateljstva, može se ustanoviti da on povremeno: pokazuje smisao za liričnu Ijepotu melodija (npr. neki polaganj stavci koncerata i gudačkih kvarteta), poznaje specifičnosti violinskog sloga i vješto vlada kompozicijskim zanatom (neke sonate).14 Slabije strane Straticovih kompozicija očituju se prije svega u njegovim simfonijima: gotovo infantilna banalnost u strukturalnim odnosima temeljnih glazbenih parametara, posebno u "provedbi" i "reprizi" prvih stavaka, te dosadnost kao negativni psihološki-primalački efekt nastao uslijed spomenute infantilnosti u izlaganju i razradbi tonskog materijala.15 Srazmjerna brojnost takvih situacija Stratica definitivno svrstava u kompozicijski rang različit od Tartinijeva. 3) Utjecaj violinsko-izvoditeljske tehnike S obzirom na činjenicu da je Stratico bio učenikom takvog eminentnog izvoditelja i virtuoza kao što je Tartini, logično je pretpostaviti da je od učitelja uz skladateljske zasade dobio i izvoditeljsko-interpretativne impulse. Ovaj je aspekt odnosa, naravno, moguče dokumentirati samo eventualnom zabilježbom verbalnog opisa. U Straticovu slučaju čini se posjedujemo tek jedno takvo svjedočanstvo; u več spomenutim Riccatijevim uspomenama na Tartinija iz 1758. stoji u sveži izvedbe Vivaldijeva koncerta ova formulacija: "Stratico je zaista medu violinistima bio najbolji, iako su svi bili izvršni... U završnom stavku koncerta Presto vivace imao je jedan kratki solo koji je izveo sjajno i s mnogo osječajnosti, a Tartini ga je motrio sa zadovoljim osmijehom".16 Tvrdnja da je bio najbolji medu izvršnima govori o opčem dojmu na temelju ukupnosti kvaliteta (tehnika, intonacija, temperament, interpretacija, sigurnost, suverenost itd.). "Sjajnost" je vrlo vjerojatno opisni termin za briljantnost i virtuozitet, oboje provjerene tartinijevske kvalitete; izraz "s mnogo osječajnosti" Iako se tumači kao opče poželjna kvaliteta postizanja emotivne ekspresivnosti, inače opširno obradene teme i u Tartinijevim teorijskim spisima. 10 Usp. Minnie Elmer, Stratico Michele, u: MGG, sv 12, šp. 1440. 11 Michael Thomas Roeder, Sonatas, Concertos, and Symphonies of Michele Stratico, rkp. dis., University of California, Santa Barbara, 1971,188 + 247. 12 Usp. ibid, 113,178. 13 Usp. James L. Jackman, Stratico, Michele, u: Grove's.... sv. 18,202. 14 Usp. M.T. Roeder, op. cit, 74. 15 Usp. ibid., 180-183. 16 Z. Blažekovič, op. cit., 123-124. 61 Opči zaključak Pokušamo li sažeti temeljne ideje nabačene u ovom elementarnom pregledu dosad malobrojnih pronadenih činjenica na temu "Stratico-Tartini", moguče je konstatirati šljedeče: - Stratico je nesumljivo bio u bliskim odnosima s Tartinijem, možda i tijekom duljeg razdoblja izmedu 1745. i 1763, tj. izmedu 13 i 18 godina; - ti su odnosi u največem dijelu razdoblja bili na tri razine - osobnoj, kompozicijskoj i izvoditeljskoj - prisni, prijateljski i bogati utjecajima tipa Tartini učitelj - Stratico učenik. Iz zasad nepoznatih razloga čini se da je oko 1763, dakle pri kraju Tartinijeva života, došlo do razlaza imedu njega i Stratica; o tome možda svjedoče i ostra kritika Tartinijevog Trattata u Straticovu djelu Lo spirito Tartiniano (sastavljenom nakon Tartinijeve smrti 1770)17 i Straticovo napuštanje glazbeničke i vračanje u pravnu profesiju; - Stratica se po intenzitetu Tartinijeva utjecaja na nj može svrstati medu desetak najpoznatijih i najautentičnijih Tartinijevih učenika i sljedbenika; o tome svjedoči suvremena raspršenost njegovih djela u nizu talijanskih gradova (Padova, Mleci, Modena, Verona, Ancona, a možda i drugdje), pa čak i s onu stranu Alpa (Berlin); - karakterizacije Jamesa L. Jackmana u najnovijem Groveu o Straticu kao "amateru violinistu i skladatelju" i o kvaliteti njegove glazbe kao "diletantskoj"18 čine se ipak isuviše plošnima; iako Stratico u cjelini spada u "Kleinmeistere" nije ga moguče jednodimenzionalno utrpati medu glazbene "Kleingeistere": pomni izbor.iz njegova bogatog opusa sigurno če izdvojiti omanji niz kompozicija (npr. oba koncerta za dvije violine, peti gudački kvartet, itd.) koje če ga prije okarakterizirati kao malog "neotkrivenog genija" Tartinijeva kruga i tartinijevskog senzibiliteta. Onaj ili oni muzikolozi koji če krenuti s daljim istraživanjima po dosad poznatim ili novim tragovima Straticove biografije i/ili opusa bit če nesumljivo nagradeni zanimljivim, korisnim i za glazbenu praksu aplikativnim spoznajama. SUMMARY Giuseppe Michiele Stratico (31. 7. 1728 - after 1782) - the composer, violinist and descendant of noble families Stratico and Castelli di Chio from Zadar, Croatia, but originating from Italian colonies in Greece - was close to Giuseppe Tartini sometime during the period 1745-1763. This relationship existed in three espects, personal, compositional and performing ones, in a friendly way, rich in influences, and almost certainly of the master (Tartini) - pupil (Stratico) type. Stratico may be included among the ten most authentic pupils and followers of Tartini, albeit they obviously grew apart towards the end ofTartini's life. Although a "Kleinmeister", Stratico was in no way a "Kleingeist", but more a kind of an "undiscovered genius" of the Tartini circle. He left an opus of some 330-350 compositions (violin concertos, symphonies, various chamber pieces for strings etc.), today mostly housed in Berkeley, U.S.A., and Italy (Padua, Venice, Modena, Verona, Ancona). 17 Usp. ibid., 128. 18 Usp. JL. Jackman, op. cit, 202. 62