Številka 34. Pavfalnl frank« v drla vi SHS. V Ljubljani, dne 24. avgusta 1920. II. leto. Cijena u prodaji 1 K 50 lil =3s» Naš Glas izlazi u tjednu svakog četvrtka. Godišnja pretplata * .... K 72*— Polugodišnja.................... „ 36*—« Četvrtgodišnja...................... 18*— Za inozemstvo dodati poštarinu. Oglasi pv cjeniku. == Ileaa y trpo^ajn 1 K 50 $hji. =» Ham Faac as^iasH ce^MHVHO CB&Kor vezaprsa. roAmnma npem^ata ...... K 72 IIoxyroAHniH>a............... „36 HeTBpTro^nmH.a »18 3a HHOBeMCTBo ^o^aTH nonrrapnHy. Oraaoa no TapHtjJH. Uredništvo: Ljubljana, Rimska cesta štev. 20/11. Rokopisov ne vrača, ako se ne priloži znamk. Dopise v latinici in cirilici sprejema le podpisane in zadostno jran ki rane. Rokopise je pošiljati samo uredništvu v Ljubljani. Hrvatske in srbske dopise je pošiljati le potom organizacij, ki so za vsebino odgovorne. UpravniStvo: Na naročila brez denarja se ne oziramo. Naročnina naj se pošlje po nakaznici oziroma položnici le v Ljubljano, Vodnikov trg št 5/L Ija je pošiljati tudi zbirke za naš tiskovni sklad. Kako država stvara korupciju i partizanstvo. Prečesto slušamo sa strane tužbe na korumpirano činovništvo. a gotovo nikad obrazloženje za podlogu ovakovih napadaja. U svakoj pšenici ima kukolja, pa će se i međju činovništvom takvo naći. samo se pita, gdje je izvor tomu zlu? Odakle se ono hrani i zašto preotima sve veći mah? Prenosimo za našu širu javnost jedan odlomak ,,Obzorovog“ uvodnika od 16. kolovoza t. g., koji donosi odgovor na gornja pitanja i otvara Još mračniju perspektivu za budućnost. Uz dosadanju materijalnu bijedu javlja se i moralna u obliku političke tiranije sažete u kratkom partizanskom razmjeru. 9 : 7. (Parlamentarna zejednica prema demokratskom bloku.) Oživotvorenje ove namjere ne bi značilo ono amatersko politikan-stvo, koje se kod nas od vajkada tjeralo bezazleno i dokono, kao kakav domaći obrt. već krutu borbu za opstanak, ne-' milosrdnu, bezobzirnu i podlu, koja bi korumpirala Čitav narod. Uostalom evo Članka, pa neka svatko sudi sam: Zaludu se pojedine oblasti bore protiv lihve i koruncite. kad država sama diže u nedogled diene i sili svoie namještenike na korupciiu. U isti čas naime, kad se do-vKeniern noreza i željezničkih tarifa diže ciiene^svoi mbj. u isti se čas nastavlja do-sadania politika orema činovnicima i namještenicima države. Što će na koncu preostati činovnicima koii u ovoi državi ne movu da zasluže ni toliko, koliko zasluži posljednji nadničar? Ili ostaviti službu, ako loš mogu. ili korupdiom naći kakovo vrelo Prihoda! vani zajednici in ga je ta po ni »i oveni cincaniu končno snreiela. Ta razmerje naj se uveljavi — gotovo samo za sedaj — samo v Srbiji. Črnigori. Vojvodini in na Hrvatskem. Slovenila naj bo vsaj začasno obvarovana te nesreče. Kuga pa, ki se pojavlja s tem v naši — za sedaj samo „politični** upravi. — se raz-širi in niti zdrava Slovenila, niti druge nepolitične panoge naše državne uprave se ne obvarujejo njenih bacilov, ako se enkrat vanje ugnezdi. Bali smo se nekdaj turške kuge. — sedaj nam preti druga kuga, ki bo uničujoče učinkovala na zdravem telesu naše mlade uprave. Nevarnost je na pohodu in formula 9 : 7 nam napoveduje njeno skorajšnje uveljavlienje. Da se ta spaka za sedaf uveljavi samo pri višjih in političnih mestih, to ie trik. slepilo, s katerim naj se zaslepe prizadeti uradniški sloji. V naravi je že tako. da se slabe navade prei ia hitreje širijo nego dobre in moralne. Uradniški sloji sc bili do sedaj kolikor toliko nepolitični izvrševalci zakona Ta ie bil za vse stranke enak in največja čednost uradnika je baš bila. da je mogef [Uradovati po svoji vesti in zakonu nepristransko in nevplivano od katerekoli Stranke. Sedaj naj bo vse drugače. Cujus re-gio. illius religio! — so oznajevali srednjeveški mogotci. Kdor je na vladi, ta naj tudi zoblje oves iz vladinih jasli. — toznanujejo v Beogradu, kdor ni naš, — temu knof! Pač lepe" značaje ustvarijo iz takih uradniških pripadnikov! Vsakomur Je ljubi kruhek na srcu. Iz najprepriča-nejše<;a demokrata narede radikalca, iz socijalista klerikalca; iz poštenega, odkritega moža hinavca in licemera; denunci-Jantstvo bo zopet razcvetelo, smeti bodo prišle na vrh itd. itd. — bedna Jugoslavija! In naS predstavniki vse to — odobravajo; za tako reakcionarstvo so se celo ves mesec kujali in igrali slepe miši v najmlajši krizi! Razmere, ki vladajo v tem sušičnem predstavništvu, naj se po volji tega predstavništva ovekovečijo v vsej državni upravi. Vse naj se balkanizira; vse dobro, kar je še v njej, naj se skrbno iztrebi in brezpogojno naj se upotrebi nova filozofsko-balkanska formula 9 ; 7! Ali je res treba trositi milijone za to dražbo v narodnem predstavništvu? Neki hrvatski časopisje predstavništvo imenoval „akcijsko družbo za upropaščanje Jugoslavije**. Mj državni uradniki ga lahko zovemo „Družbo za izstradanje in uničenje državnega nameščenstva in za balkanizacijo državnih uradov**. Po naših mislih bi pač v Beogradu na vladi zadostoval en sam mož s polno pravico — po-azijatlti vso Jugoslavijo. Bilo bi vsaj ceneje. F. K. Naša resolucija. r * Suvišno ie naglašivati simpatije sveg našeg iavnoe činovništva za korak, što su ga poduzeli naša braća i stališki istomiš-Uenici Slovenci, a s njima ujedno i javni namieštenici u Zagrebu. U svoiol rezoluciji od 10. j 18. avg. zauzeli su se oni ponovno najenergičnije za ispunjenje zahtjeva, koti se mirne duše mogu nazvati životnim uvjetima činovništva. Otklomtli su u jedno svaku odgovornost za sve. što bi moglo nastati, ako vlada ne udovolji iznesenim zahtjevima. Iz tih riicči odsiieva sva očajnost prilika javnog namještenika, koja bi iole sposobnije državnike morala sklonuti na što brže nredienie visećih oitania i na materi-ialnn pomoć. Jer matcriialni interesi činovnika su identični sa interesima države, a golemi dio činovništva ookazuie danas fara prooadania. To ie fakat. koii se leđnom mora reči. Javni namještenik izvršuje zadaću, koia živo zasiicca u ekonomski ustrol države, a država mu ne daje pla» ću. kola bi bila u skladu sa radnim i životnim prilikama. Svatko ie digao višinu svo-T3 naplate na toliku mjeru, da mu odbaouie ioš i čistu dobit, samo činovnik nema ni toliko, da bi bio sit i dobro odieven. Trgovac. seliak. obrtnik, radnik, svaki se oteo bnedi. samo činovnik ie ieđlni oliicn svih nfih i nema mkakovoe unliva u državi, u koiof živi i za koiu radi. Ovo, ne samo da je skrajna nepravda, nego nije ni politički. ni mudro. Jer rdjave metode imaju svoje teške posledice, koje se redovno prekasne uvidjaju. Uzmimo samo naieklatantniiu: no-svud.no napuštanje državne službe i prelaz u unosna privatna zvania. To ie noja- ' va. koioi smo dnevni sviedod i koia će državu ostaviti bez kvalificiranih radnika. Kuda to vodi. strašno Ie i zamisliti. Pa ako su se prije slobodni duhovi rugali nepreglednim leeiiama raznih kancelarijskih generacija. osletit - će doskora i veleposjednik i tvomičar i vcletržac. što znači imati uredovnog posla s nekvalificiranim namještenikom. kolega će mu država u po-mantkaniu sposobnih sila na službu staviti. Uzmimo slučai kod zagrebačkog kotarskog suda. gdie ie od priiašniih dvanaest referenata ostalo u službi niih petorica. Od tih tri oholila, a posao ne samo. da ?e ostao iednako opsežan, nego se te oosto-slručio. Kakvo tu može hiti uredovanie? Priie se ie općinstvo tužilo na polagano riiešavanle podnesaka f pripisivalo to nepraktičnom sistemu kolania svako? spisa unutar kruga suvišnih dodtrliivania ustupa i očitovania. danas se svavdie nastoii nosao uiednostavniti. ali ga se Ipak ne može svršiti, naprosto zato. ier nema radnih sila. Služiti državu je danas samo žrtva i tkovod ima prilike, da uskoči u slobodno zvanie. tai iu obieručke prihvaća. Da omaiovažavanie činovničkog pitanja nanosi štetu državi je svakomu jasno, tko znade logično misliti. Pravedni socijalni život je temelj take državne tvorbe. Prema tome je slabljenje jednog staleža istovjetno sa slabljenjem jednog dijela narodnog organizma. U ovom slučaiu onog điiela. koii ie za napredak i razvitak države naivažnill. ier predstavila narodnu in-telicenciiu. Nikako nam niie namiera propovijedati klasnu borbu, ali ie inak oontzufuće i do samu državu, da se nieno činovništvo mora osjećati kao jedini bezdušno iskori-šćivani ambi’enat. S tih razloga osrećaiu iavnf namieštenici neniivdu i u stanovištu, što ga ie narodno predstavništvo zauzelo u pitanju pasivnog prava glasa. Oni ga traže samo zsto. da si nuteni aktivnog sudieiovania u zakonodavnom radu osigurani pripadajući javni socijalni ugled, koji im je uslijed nemara vlade gotovo već sasvim poništen. Duh vremena, u koiem će svaki narod morati zakoračiti novim, ioš neutrtim stazama, iziskuje suradnju čitave naše intelektualne elite, kako bismo se oteli opasnosti jednostranog mišlienia. što bi iu doniela sa sobom pretežno iuridička ideologija. Konačno to traži i sama sociialna ravnopravnost. koia ne dopušta, da se isključivo suca stavb'a ored nastavnika, liiečnikn itd. Svako ie zvjinie zasebni nosioc tedne ide-ie. pa ie za državno zakonodavno tiielo ucravo neophodno potrebno, da usredotoči u sebi sve komponente duševne snage čitavog naroda. Pitanje, hoće li činovnici sačinjavati stranku za sebe ili će ući u postojeće stranke, te se unutar niih organizirati kao činovničke grune, ne bi smlelo ovdie u račun dolaziti. Činovnik je do danas već prošao toliku školu političke^ svifestl. te zna. da nieeovi životni interesi ne oštećuiu državu i da on ne smile izgubiti službu, ako se za niih bori. Ulazak u postoieće stranke i svrsta-nie u grune ne bi bQo povolino ni do činovništvo. ni do stranke. To ie kao tiielo ii tiieluć oa s vremenom iedno -drugome smeta. Osim to?a donosi ovakov poredak nenrogramatičnost. diferencirane političke metodo, kolo se redovno bezuspješno primjenjuju, jer ili ima toliko, koliko Je stra- naka. Bez jedinstvenog programa 1 rada zn stališke cilieve može se desiti, da bi ieđna gruoa. vezana stranačkom disciplinom. skrštenih ruku i sasvim indiferentno gledala na naoore. što ih čini za postizanje uspjeha činovničke grupe u drugoj stranci: Danas oako odvisi sve od metode vodstva a iasno ie. da se borba za staleške cilieve ne može voditi bez čvrste staleške falange. Svaka grunacila ima u sebi nešto provizornog, te nikako niio dorasla iedinstvenoi stranci sa iasno ocrtanim programom, koioi unutarnii stvaralački momenat* i kontinuitet odrediuie pravac prema vani. Perspektiva na rad sa tolikim brorem metoda, koliko ie stranaka. odnosno gruna. odaie sama oo sebi svu neplodnost takvog poduzeća, ier stranački se interesi konstantno ukrštavaju, promicani? staleških interesa naprotiv iziskule dosHednost. neodstupanle. oro-eramatičnu dielatnost. Samo Jedinstvena kooperacija svih naših sila može oživotvoriti sve one etičke. moralne i maieriialne zasade, koie su uvieti činovničkog života. Sve ie to povezano kao karike iednog lanca, ier bez solidnih materijalnih prilika nema n? rada ni morala. Hoćemo li ukloniti ovo ili ono zlo. moramo nriie svega ukloniti biiedu. to gnilezdo svilu zala. Borba dakle, što iu savez favnUi namještenika vodi u svakom pravcu za boljak svojih članova, svagda ie uiedno jstična i moralna. Jer realizirat! se ove težnle mogu samo stvaranjem socijalnih i ekonomskih reformi, koie uvie-tuiu svaki napredak i za koie le potrebna suradnia sviiu nas. * — * (Zagreb): Potreba socijalnog duha. Začetak svakog napretka i razvitka leži u asocijaciji, jer ie udružene sile mnogih mogu poduhvatiti posla, kolega se ni iedan čoviek ne može primiti sam: barem ne uspješno. Ovo spada u red starih istina-od koiib ie dašto malo koristi, ako ih se samo teoretski prizna, a stvarno ne orlra-ieniuie. Od države same ne može se očekivati sve: državna ie sociialna politika šablonska. Jednolično odsječena. Zato su tu organizacije, da kao dokaz svote životne snage donose inicijativu, da iznesu svestrano ispitane nredloce. koie državna vlast ima tek da usvoii. — Kad bi iedno ovakvo udruženje slušalo samo naloge odozgo, postalo bi zgoljni oblasni organ,a ne bi bilo više socijalna j staleška orcani-zacila. Danas, kad je rat sve razrušio. što ie prava i zdrava sociialna politika u miru stvorila, potrebno le više no ikad takvo kreoko socilalno okuollanle. u koiem se zajednički interesi promiču zaledničkom suradniom. Živimo u orelazno doba iz patrijarhalne u privredno — ekonomsku epohu, stare seoske zadruge se ruše, a mlada gospodska udruženja nisu ioš prebodla dječju bolest medjusob. nadmetanja i izigravanja. Općenito se osleća nedostatni razvitak demokratske svliestL kota ie temeli i stiice svih socilalnih organizacija. Osjećaj zajednice, briga sviju za svaku poleđinu narodnu iedinicu. to ie ledini put. kolim možemo naš narodni život reorganizirati i podići. Razne konzumne udruge preuzele su prvu inciiatlvu za ovakav rad i treba, da na tom putu ustralu, ier ie socijalna skrb za one. koli iodva i®d‘ Vice ookrivaiu ootrebc svok kućanstva, orvi društveni zadatak. Naruorledniie miesto izmediu svih naših organiziranih eradianskih saveza ide svakako savezu javnih namještenika već zato što n levovi c'licvi ne vode samo do opskrbne politike, već prelaze preko nje sve do oreenuća za opće ljudskim idealima. Prva mu le brlcra sasvim tim blavo-stanie I napredak nievovih članova, a to le oeromrto ioš neizeradieno oolle na ko-lem se mo?e dokumentirati nrava socijalna savjest i demokratsko saosjećanje. Ml nemamo toš zaiedničkih činovničkih domova, ni zaiedničke menze, a ipak nas bile nevolia. kola se zove nestašica stanova i skupoća živežnih namirnica, te uvHcna i drva. Prije rata nite u tom smie-ru bilo ništa zamierna stvoreno. Jer mi smo premalo realni, preslabo praktični, da svojski podupremo neophodno potrebnu organizaciju, već se zadavoljavamo time, da ndSa materijalna Pitania teoretski obradimo i da onda nosao oko niih oreoušta-mo dnivima Posljedica ovog nehala su prenatrpani stanovi, u kotlma se na svu mteru širi tuberkuloza i druee bolesti, a da i ne snomenemo kakav bi opseg zauzela, iedna iznenadna opasna epldemila. Činovnik, koii nemože izlaziti svoiotn plaćom, mora. ako I kako može. iznaimiti bolje i zračnije sobe svog stana, da onda sam sa svojom obitelju trune u tjesnoći i zagušliivosti nailojjliih orostorila. Ako nema vlastitog domo. kao što se dešava svima. koji su premješteni, prisiljen ie, da plaća bajoslavne cijene za stan, koji je kad-ikada negdje u podrumu, na tavanu ili na zlorlasnol nerlferiii grada. Činovnik s obitelju ie u takvom slučaiu upravo za požaliti. ier ne samo da svoiu vlastitu diecu osjeća kao teret, već mora na vlastite oci gledati, kako se svi, pomnim uzgojem stečeni rezultati, gube u močvari neposrednih nosliedica ratnih prilika i kako on sam sa svolom porodicom kao bezkućnik uslijed neimanla fizički i moralno propada. Sve su to opće poznate stvari, koie Imaju tu zlu stranu, da se onaj. koji ih dn«-vice gleda polagano na nilh oriučl. a anal. koii ih snosi, danomice sve teže stradava. Vriieme prolazi, a pomoći ni od kuda. Naša komunalna politika ne vodi račune o socilalnol skrbi: ona si od vremena do vremena pravi propagandu s velikim sku-Dociienhn i u dogledno vriieme neizvedivim omiektima. miesto da se smlcsta lati posla. Ona se zanosi osnovama o vlastitom kamenolomu, velikim tvornicama oneka. o kupni! ogromnih šuma. izgradnil prometnih outeva i tako dalie. a ćinovnl-štvo sito oregaranla i stradavanla hrpimice napušta službu, ier ne može dočekati ostvavente svih tih zračnih kula. Zar sc ne bi naš velekapital mogao malo zainteresirati za gradnlu činovničkih domova? Stvar ie državne i komunalne politike, da takvom poduzeća ide u svakom pogledu na ruku i da ga u interesu lavnih namle-štenika očuva od svih tereta. Djelotvorna susretliivost Ie ledini izraz llubavi za narod. sve ostalo su puke fraze. Riieč narod obuhvaća f oolam činovnika, n! on ne stol! izvan niega. ako već ne smile da stoii nad niim. Isto ie tako potrebno, da Se lavnim namještenicima i njihovom pođmlatku učine pristupne sve živežne potrebščine, koie su nužne za niihov razvitak i budućnost Nismo ii na svoie oči gledali dosta žalosnih ooiava. što su nastale zbog nedo- statne hrane? Bilo ie doba. kada smo dnevice čitali u novinama, da će demokratski organizirana komunalna politika biti temeli našeg državnog organizma, ali smo se već imali dosta prilike uvjeriti, ia skupoća ne ienjava. premda se Dokazalo. da se iz vlastitog priroda možemo opskrbljivati. Navika posluha je minula, naredbe se obilaze. Uz propisane ciiene se ne dobiva ništa ili loše stvari, a kad gosationičari dobe nalog, da snize ciiene onda oni smanic i obroke. Pa sve, da toga i niie. činovnik s obiteliu ne može oođni-ieti gostioničarske ciiene. ier nisu udeše-ne prema nlegovom ekonomskom položaju Organizirani eradianski savezi morati će dakle i u tci stvari noći svolim putem, pa ako ga budu vrsno odabrali, pobijediti će niihova načela i u širem opsegu. Zima ie pred vratima, ogriiev ie toliko skup. da će mnoge činovničke obitelji morati stegnuti domaće kućanstvo i poći u iskuhavaone na ielo. Tako će se podvostručiti broi onih. koli već ledu no gostionama. ier nemaju pogodnost? vlastitog kućanstva. Sve to samo od sebe donosi potrebu otvaranja činovničke menze, u koloi bi članovi saveza dobivali zdravu i tečnu hranu za umjeren novac. Socijalni duh trebao bi. da nam olakša i ovo prisilno nuždom izazvano koaliranle. DRAGO VOJSKA (Ljubljana): Na boj za našo pravdo! V zadniem času so začeli prihaiati na dan glasovi o ustanovitvi lastne uradniške polit, organizacije. Tako čitamo v »N. Gla. su« št. 31 pod gorenjim naslovom članek, ki ie poln visokoletečih načrtov in obeta uradništvu uspeh, ako si ustanovi lastno polit, organizacijo. Bila bi nadstrankarska in bi zastopala samo stanovske koristi uradništva. Članek je pisan v mladeniškem idealizmu in je treba priznati, da bi bilo uresničenje člankarjevih želja uspeh, kakršnega svet še ni doživel. Toda treba je stvar prijeti od druge strani in prepričamo se. da ie tudi ta idealizem, kakor vsak drugi.’ izvedljiv samo na papirju In da deianskega uresničenja v doglednem času ne dočakamo. Leno bi bilo. Ito bi imeli uradniki lastno politično organizacijo, v kateri bi bili združeni vsi iavni nameščenci. Imeli bi svoie zastopnike v občinskih zastooih in državnem zboru, svoi dnevnik in skratka vse. kar ie želia vseh idealistov, ki sodilo svet po sebi. Kako bi bilo. če vse to dosežemo in izoeliemo. o tem ni dvoma. A uresničenje teh naših želia ie povsem nemogoče. ^ Javni nameščenec ie vsak — tudi nai-večii Idealist — pristaš ene ali druge stranke in tak dogleden čas še ostane. Med nami ie zelo malo Hudi. ki bi se udi-niali tel ali oni stranki samo na prigovarjanje. temveč so do večini strankarii iz nreoričnnia. drugi pa. ki niso Iz prepričanja — in teh ie malo — so iz kruhobor-stva. Več kot dvomliivo ie. da bi prvi. kakor druži zanustili svoio politično stranko in stopili v vrsto uradniške stranke, kjer bi bili združeni vsi idealisti, a niti enega oreoričanča. Oni lavni nameščenci, ki so Iz prepričani pristaši te ali one stranke, bi skušali zavesti tudi našo uradniško stranko v oo-I tično vodo svoie stranke, drugi oa bi hoteli imeti dobiček tudi od naše stranke, sicer bi se ii ne Pridružili. stranka bi bila stranka revežev, od Ratej re pač ne bi mogel nihče pričakovati kakega dobička. Tako bi bila naša stranka mrtvoroicno dete. katero bi idealisti ob roistvn obiokovali. materiialistl pa bi to zapustili brez solza in brez žalosti. In posledica? Ubita bi bila poleg politične uradniške organizaciie tudi naša stanovska organizacija. ki ie danes še nadstrankarska, kar, oni. ki so pri krmilu komai. že komal vzdržuieio. Oni del iavnih nameščencev, ki bi radi zanesli v našo stanovsko organizacijo politiko, bi v tem trenutku zanesli našo stanovsko organ, vpolitično smer, čemur bi se vsi idealisti ne mogli upreti, To ie orvi vzrok, da ustanovitev lastne politične stranke ni mogoča in ni oportunska. Ogleimo pa si še tudi drug vzrok, ki ni nič maniši. Vsaka politična organizacija potrebuie denaria. in sicer veliko več. kakor stanovska. Brez denaria ne more imeti svoieea glasila, brez denaria ni mogoče razviti potrebne aeitacile. katero zahteva posebno novo ustvarjena, še nepoznana politična stranka. Mislim, da ni nikogar med nami. ki bi mogel trditi, da imamo dovoli denaria. Roko na srce in nriznaimo: »Naš Glas« komai. komai vz-držuiejno. kako bi bilo torei s političnim našim, dnevnikom? Sami bi ne mogli dosti prispevati, na stranke, ki imajo denar, na bi se ne mogli obračati, sai bi bile vse te stranke naši sovražniki in bi ukrenile vse. da nas čimpreie zadavijo! Torei tudi iz tega vzroka le ustanovitev lastne politične oreanizaciie izključena. to sc oravi. ustanovili bi io lahko, ai pokopali bi s tem trenutkom vse. kar smo do danes s težkim trudom ustvarili. Ni na s tem rečeno, da ne moremo tega vnrašanla rešiti na način, ki bi nam prinesel uspeha. Po moiem mnenju bi se to dalo rdo*: seči na sledeči način: Strokovna organizacija bi se obrnila na politične stranke z zahtevo, da nam dak) gotovo število sigurnih mandatov, za katere bi mi imenovali svoie mandatarle, Ti bi morali brez ozira na svoie politično prepričanje zastopati gospodarske inte-rese iavnih nameščencev in bi bili podrejeni direktivam naše strokovne organizacije. Vsak naš mandatar bi moral podpisati reverz. s katerim se zaveže vedno zastopati samo naše gospodarske interese in bi se morala tudi stranka zavezati, da ga bode v tem slučaiu nodoirala. V političnem oziru bi bili naš! mandatarji vezani na stranko, ki iim ie dala mandat. Ako bi se mandatar teh navodil ne držal, bi imela strokovna oreanizaciia pravico, vzeti mu mandat in imenov. namestnika. To bi bila oo moiem mnentu edina mogoča rešitev, ki bi uspela. S tem br iavni nameščenci imeli svoie zastopnike lahko v več strankah, oziroma v tisti, ki bi nam nudila naiveč sigurnih mandatov. Na prvi pogled je morda tudi ta re-sitev težk° izpeljiva, toda na vsak način bi bil s tem korakom uspeh sigurnejši, ustanovitev lastne stranke na le iz orel navedenih razlogov v doglednem času povsem nemogoča. Za zadnii slučai imamo že tudi dokaz v naših hrvatskih kolegih, ki so s tem korakom popolnoma usodi. Na vsak način ie potrebno, da se to-. zadevna debata razvile in da smo pri dCh loda uradniška J hodniih volitvah pripravljeni. Budjenje činovništva. Shod u Ljubljani i zbor u Zagrebu iznijeli su na javu radosnu činjenicu, da se je svijest javnog namještenika razbu: dila i da je on voljan svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke. Doba pasivnog posluha, u kojem se on pokoravao vlasti, kakva god ona bila i ma što zahtjevala. spada u prošlost. On danas sudi i osudjuje. zahtjeva ili odbija, on bira sam i dokazuje ttme slobodu svoje ličnosti. On je javni radnik i kao takav zna, da njegov rad osjetljivo tangira općenito moralno osjećanje da se u njegovom socijalnom položaju odrazuje ugled države i da je on važan faktor, s kojim mjerodavni krugovi moraju računati. Posljedica svega toga jest, da on ne pristaje, da bude i nadalje zastupan, već Želi. da svoje interese sam zastupa. Previše je prozirna ta igra sa stanovite strane, koja javnom namješteniku poručuje, da je njegov položaj mkompati-bilan sa položajem narodnog poslanika, i da ie apsurdno pomišljati na osnutak samostalne partije, dok ga postojeće stranke milom i silom pozivaju u svoju sredinu. O toj je temi već mnogo pisano, ma da je zapravo stidno, da se u njoj uopće moraju riječi trošiti. Dokaz je to da živimo na kritičnom prelazu iz pohtičke u narodnu koncentraciju i da smo jos uvijek samo na jeziku demokrati. Jer kako bi uopće moglo iskrsnuti pitanje, imali činovniku mjesta u parlamentu, kad bismo išli za tim, da nam narodno predstavništvo bude pravo stjecište svih komponenata našeg narodnog života, svih najboljih i najsposobnijih energija Jugoslavije? Svaki stalež donosi sa sobom novu ideju, svoj zasebni mentalitet te pred-stavlja sastavni dio političkog organizina, što ga razumijevamo pod vladom. Demokratsko shvaćanje jest to, da ie čovjek, sposoban za samostalan gradjanski rad. dorasao i javnom političkom radu. Još je jedan fakat, koji govori za ulazak činovnika u parlamenat. Dandanas postaje sastav narodnih predstavništva sve lošiji, ljudi visokih moralnih vrlina povlače se sa političkog poprišta, preostali je dio politički prononsiran ili kom-, promitiran. Medju činovništvom ima naprotiv ljudi intaktnih, koji su po svoum sposobnostima upravo zvani, da stupe u prve redove, i koji će kao zastupnici naroda dići njegov niveau ne samo u političkom i socijalnom, nego i u kulturnom pogledu. Kad bi naprotiv ovaj mladi parlamentarni elemenat bio prisiljen rasplinuti se u sitnem broju po raznim postojećim strankama, bio bi njegov upliv jednak ništici, a rezultat bezuspješne djelatnosti jedino još veća zbrka i kaos u našem političkom životu. Ideal demokratskih vremeVia je nadalje to, da svi državljani budu organizirani u svojim strankama. Ćinovništvo ima danas potpuno izradjen program svoga rada koji 7a njega znači isto. što za svaku stranku znači njezin program, jednu socijalnu ’.sl’nu. Bude li ono prhmždeno, da udje u pos»o;eće stranke, morati će tu svoju spoznatu i prigrljenu istinu revidirati i kljaštriti samo. da ie nekako dovede u sklad s mišlju vodiljom dotične stranke. To već znači kidanje, mrvljenje, nepro-gramatičan rad, neslobodu. Orupa ili pojedinac iz jedne stranke dolazio bi u sukob sa svojim programnim istomišljenikom u drugoj stranci, preslab za djelotvornu kritiku izazvao bi jedino konfuziju. Ostane li ćinovništvo oako stranka za se- be. potreban mu je list preko kojeg dne-vice stavlja javnosti do znanja svoje namjere. kojim vrši kontrolu i kritiku, te se brine za krepku dnevnu duševnu hranu svojih članova istomišljenika. Stranka bez lista je kao čovjek nijem, kojemu su svezane ruke i noge. Ulazak u arenu javne borbe iziskuje oštro i spretno-pero, napose onda. kad se ima na umu blagoslovni, konstruktivni rad. Javni namještenici imaju upravo sada dosta razloga, da se prihvate akcije. Najavljeni sistem, kojim ih se kani kao nijemo krdo zatjerati u tor povremene vladine strane, degradirati na položaj socijalno iskorišćivanih nezadovoljnika, koje svatko može upotrijebiti u svoje probitke. izazvati će osvješćenom javnom ra-deniku rumen gnjeva na čelo. Bude li pre-mještavan po stranačkom ključu i una-predjen po milosti svog predpostavijenog. onda on uopće gubi pravo na svoj rad. na svoje čovječtvo. na svoje životne ideale. Onda on ne će biti drugo van komad tijela bez vlastite volje { snage. Šutjeti na sve znači odobravati i pokoravati se. Zato je potrebno, da ^e i posljednji medju javnim naimeštenicima prene iz đriiemeža i da podupre akciju onih najvrijednijih, najsposobnijih u svojim redovima; u radu oko zaštite prava ne smije nitko žaliti uloženi trud. On se vazda nagradjuj'e. Jožef Zazula (Maribor): Panem et circenses! (Dalje.) ii. Danes, ko se država utriule, posfajaio tudi cene solldnejše; ostalo pa Je med nami še neka] elementov, katere ie vojni in povojni čas oboeatil in bi radi po vaienem receptu še dalje skubill svoje sođeželane. Temu se treba upreti ta v prvi vrsti utrditi solidno ceno v prejšnjem poglavju naštetim potrebščinam. Vse te potrebščine so med seboj v zvezi kakor figure na Šahu: ako premakneš eno, se spremeni vsa situacija. Slaba denarna vrednost je dvignila cene; te so pritisnile na delavce ta druge stalne uslužbence; posledica je bilo povišanje plač in ž njimi zvišanje premoga In železu, tarifov; ta dva pa sta zopet zadela živila in druge potrebščine, k! se dovažajo: moko, meso, usnje, oblačila. Konec more narediti temu plesu samo država s solidno lastno valuto in modrimi uredbami ki bodo hkratu uravnavale medsebojno razmerje sedaj divje se pobijajočih cen. Ako tega ne stori takoj, se bo mreža pledla naprej. Drago življenje je namreč zvišalo tudi državni proračun, in ta je dvignil davke — štirikratno. In čc upijejo razni »reveži« radi štirikratnega poviška, medtem ko so molčali tedaj, ko so cene dvigali sami pet, deset in petdcsetkratnol Končno pa velja opomin tudi predstavnikom, ki bi v predstavništvu in odsekih ne smeli zagovarjati stranke, temveč stališče države: dandanes pa mora braniti valuta proračun in davke pred zbornico bolj kakor branijo predstavniki občinstvo pred navijale! cen. Ker niso po vsej državi enakomerno porazdeljene potrebščine, iih mora ona sama enakomerno porazdeliti: pri nas ie lesa v obilici, manjka pa moke; ob izlivu Save in Drave je v Izobilju žita, a manj lesa Premoga ima zahodni in južni del dovolj, primanjkuje pa ga severu ta vzhodu; zato ima sever več industrije, vzhod več primernega sveta za sladkor in to razmerje treba Izenačiti v strokovnem centralnem uradu. Na Dravi imamo, ob drugih vodah še dobimo električno silo za tovarne, na jugu pa Imamo ob morju dolg pas železne rnde, a nihče je ne izrablja. Tudi tukaj bi morala država, In edino država izenačiti razmere tako, kakor jih; izenačujejo Španija, Britanija ta Belgija; Španija ima obilo železne rude, a ruda brez cenega premoga ne uspeva. Zato jo vozijo na Angleško in v Belgijo, kjer je mnogo premoga in se je ondi uprav radi tega razvila obširna industrija. Tudi plavži v Skednju pri Trstu delajo s tujim blagom. Pri nas imamo v Dalmaciji premog, od Like tja do Črne gore pa širok pas železne rudej ki bi roko v roki delovale z mogočnimi Železniki; tl pa bi zalagali ob električni sili naših voda tekoče tovarne. Enako ne manjka bakra za elektr. daljnovode, ta se tudi še ne izkorišča. Vse to mora oskrbeti država. Ako prepustimo delo spekulativnim Angležem ali Francozom, bomo ondi, kjer smo bili pod Nemci. Izenačenje zemeljskih prodnktov po držav! bo izenačevalo tudi cene po nje], to pa more storiti le objektiven faktor, kakoršen je ona sama, čije dolžnost je, enakomerno skrbeti -za življenje Id dohodke vsega prebivalstva In kar tudi lahko stori ob stvarni uredbi prevoznih tarlfov, primerni carini, ki potrebne predmete v držav! obrani, primanjkujoče pa vanjo pušča. Velike akcije za sajenje pese radi sladkorja, krompirja radi špirita, lanu radi Instmsia platna more podvzetl le država z resnim, strokovno podkovanim in nepodkupljivim uredništvom. Seveda ie treba uvesti v naše vrste več velikopoteznega, trgovskega duha in odpraviti omejene, v sto naredb In kompetenc ukovane birokratske nazore. Veljati mora sposobnost in ne študij, ne Status! Korist pese in lanu poznamo vsi; korist špirita pa moramo vzeti mesto petroleja (dokler ga pri nas ne najdemo) za motorje, ker bo ta vedno dražji, kajti njegova nahajališča so sl na vsej zemlji že zaslgurall Angleži. Seveda, so pač —« Angleži! m. Nikjer se ne kaže naša Žalostna odvisnost od inozemstva tako hudo, kakor pri oblekL Kes so tovarne pred 5—6 desetletji izpodrinile domače delo, se ga je ljudstvo popolnoma odvadilo; dandanes, ko je vsalmil inozemski vir, pa nam primanjkuje domače robe In nimamo tujega blaga. Za par nogavic plačati toliko kron, kolikor sme plačati preje vinarjev. Je gotovo več kakor občutno. Kdor torej med vojno in sedaj po vojni nj spoznal starega stavka, da mora vsaka država vse, ali ponajveč vse, kar sama potrebuje, tudi sama iz sebe pridobivati, ta nima v sebi niti trohe nacijonataega ekonoma in naj ostane na zapečku. Važna in hvaležna naloga mlade Jugoslavije obstoji torej tudi v tem, da dvigne domače no-gavičarstvo in prejstvo. Oboje se da in bi se bilo dalo že 1919. doseči z malimi stroški in s primerno organizacijo, najbolje na ta način, kakor se je delalo na bivšem Kranjskem (v Idriji) s čipkarstvom. Županstva naj bi se izjavila, kateri svet je primeren za lan; posestniki bi se obvezali, medtem pa se preskrbe kolovrati in statve; preko zime bi imeli že svoje platno iz lastne domače industrije. Ako se pa ustanovi tovarna, bi bilo toliko bolje, ker bi se predivo njej oddajalo. Vse to pa mora storiti država in storila bi lahko s primerno majhnimi stroški. — Tovarne za manufakturo se pa, žal, ne morejo tako čez noč oživeti Treba bi bilo najprej vvestl sajenje bombaža na ugodni slavonski ali macedonskl zemlji, predivo samo pa oddajati v tovarne na Čehoslovaško ali pa presaditi tovarne kot fih” jalke v naše kraje. Dokler v Porenju In na Francoskem ne pozidalo in ne popravijo razsutih industrijskih poslopij, Imamo čas ustanoviti s* lastno manufakturo, — pozneje bi Jo onemo*®-: čila konkurenca. Da s! v tem oziru nismo znali že dosedai satii pomagati ob tako ugodni zemeljski legi, je veC kakor žalostno! Tudi tukaj mora poprijeti državi in dosegla bi to z majhnimi stroSU; obdavčena odvijena industrija pa bi dajala lepe dohodke. Govorimo o narodni noši, ki pa je — iz tujega blaga! Delamo shode In obhode in vpijemo, da se nas sli-51 do neba, — tujec pa nosi naS težko prisluženf denar za tuje izdelke Iz dežele. Hvaliti narodno no5o brez lastnega izdelka se ml zdi tako, kot bi hvalil gostilničarjevo vino —. za svo! produkt, ko niti nimam vinograda. r f *"T ’ ' ' IV. Vrhu vseh' nepriiik se nam je vsililo Še pomanjkanje stanovanj. Tudi tukaj pa se — najveb samo vpije; stanovanjski uradi so vpeljali pač nekoliko reda v vprašanje, četudi je njih posel jako nehvaležen, niso pa segli vprašanju do dna, in tudi v tem slučaju nas more rešiti le država. | Njene akcije si ne predstavljam tako kakor nekateri, ki hočejo, naj država sama zida, kjer bi posamezniki imeli lepe zaslužke, drugr poceni stanovanja, diferenco bi pa plačal popolnoma neprizadeti davkoplačevalec. Država ni molzna krava za razne špekulante in tudi ne zaščitnica Hudi, hočejo priti nalahko do cenenih stanovanj. Ako zidaš stavbo, potrebuješ v prvi vrsti opeko, cement, les In traverze. Tukaj mora poseči država vmes in skrbeti za dostopen materi-jal. Vsega imamo v državi dovolj, a je po teritoriju neprimerno razdeljeno; dolžnost vlade bi bila torej, omogočiti pridobivanje zgoranjih predmetov po primerni ceni. Kako se pa dela dandanes? Kakorhitro podjetnik zapazi, da se bo rabila opeka, — jej dvigne ceno; pri železu — poskoči cena; lesa zmanjka in cement se mogoče celo izvaža. Na ta način se nam godi kakor lačnemu človeku, ki ima polno mizo Jedi, pa mu jih sproti odnašajo, mesto da bi jih prinašali. Ne trdim, da je tako početje sleparsko na račun javnosti, — samo mislim si svoje —, pač pa vem, da ie pri takih razmerah skupno življenje v taki iednoti, kakor fe država nestrpno, razburljivo, nesolid- In nezdravo. Tukaj bi s svojo avtoriteto poprijela vmes država z neizprosnim uravnavanjem cen, še bolje pa, da si sama oskrbi potrebna izkoriščevališča. Državnih gozdov je veliko, tudi državne zemlje, na kateri Je dobra Ilovica, ne manjka, le-Po nahajališče cementa ob Idrije! so nam zasedli Italijani, dobilo bi se pa tudi drugod!, težave bi bile le za traverze, ki pa niso tako ne-obhodno potrebne. Za apno nam pač ni treba skrbeti, saj hodimo po apnencu. — Vso akcijo p« bi moral voditi urad strokovnjakov, ne navadnih pisamlčarjev. ------------ ___________________(Dalje.)1 Skupština javnih namještenika n Zagrebu. Kao jeka sliodu javnih nameščencev v Ljubljani održana je dne 18. o. mj. naša javna skupština u Zagrebu. Ista pitanja bila su i u nas u dnevnom redu I možemo reći, da je postignuta Jednaka suglasnost kao i u Sloveniji. Skupštinu, zakazanu u 6 sati popodne, otvorio Je u prlsuču oblastnog Izaslanika g. Vukovca predsjednik Saveza Javnih namještenika dr. Benkovič. Pozdravivši prisutne, koji su se odazvali tolikom broju da Je velika dvorana gradske vlječnlce gotovo Pretijesna bila, saopćio je u kratko, da Je skupština sazvana za to, da se dozna za mišljenje I raspoloženje članova organizacije gledom na obećanu službenu pragmatiku, pasivno izborno pra-■Vo, na povišenje željezničkih tarifa 1 još uvijek neisplaćene povišice beriva. Pozvao je članove, da ozbiljno I dostojno prosvjeduju protiv siste-^tskog ugrožavanja i gaženja njihovih Interesa, ** I® ta jedini način, da svoje zahtjev* dovedu do uvaževanja. Nije to akcija protiv vlade kao takove, već protiv sistema. Vlada nije nekakav apsolutni pojam, već samo jedan funkcionar, koji odstupajući predaje svoje agende drugomu. Ci-novništvo ne ide i nemožemo da ide protiv države, jer Je ono sanio njen sastavni dio. No baš poradi toga Ima pravo tražiti, da se njegovom pitanju posveti barem isto toliko pažnje, kao agrarnom, radničkom, valutnom itd. Iza toga je tajnik saveza g.. Mlinarič referirao o svim zatezanjima, što ili je službovna pragmatilca doživfla od ministarskog savjeta, zavrnivši ovaj prikaz utvrdjenjem porazne činjenice, da nza sve napore saveza nije bilo mognće svlada« nehaj vlade I postići bilo kakav rezultat. Buru negodovanja izazvala je napomena nacrta, što ga ie izradio član državne kontrole Milutin Popović, koji, kako Je poznato, ruši činovništvu I ono, što je dosada imalo, a ne daje mu u zamjenu ništa. Po njegovoj osnovi ukinuli bi se piaćevni razredi, automatsko promaknuće i kvalifikacija, a unapredienje bi Imalo usljediti u opsegu, u kojem, bi predpostavHeni htjeli, da prl-znadu sposobnosti pojedinog Činovnika. Ovo bi Iz Jadnog namještenika stvorilo žrtvu ili štrebera, u svakom slučaju bilo bi to na štetu države I društva. Poslije ovog referenta progovorio Je gradski zastupnik g. Nemet, On se osvrnuo na okolnost, što država ne udovoljuje svojim obvezama prema vlastitim namještenicima u onom opsegu, o kojem to čine privatni poslodavci prema svojim redenicima. Od činovnika se traži patrijotizam i odricanje, a ne daje mn se prava ni ondje, gdje to ne zasijeca u financije. Dokaz Je tomu namle-ravana uskrata pasivnog izbornog prava. (Povici: To je samo za fiškale, pope, I verižnikel) Govornik nabacuje pitanja; Imadu Ii javni namještenici pravo za to? Zašto ga traže i zašto im ga ne dadu? On drži, da bi u demokratskoj državi morao vladati princip ravnopravnosti i liberalnosti, a ne kao što u nas de facto Jest, da su u teoriji širokogrudni, a u praksi za prlgušl-vanje. Djelatnost državnog organizma pozna se po činovničkom radu i zato je činovnik važan faktor. On jedini može državu dovesti do dobrobiti, i to ne samo radom u uredu, nego i radom u parlamentu. Vječne krize naših vlada pobud-Juju nepovjerenje tt njihovu spremu I činovniku ne preostaje drugo, nego da se sam prene iz mrtvila I da traži promjenu svog socijalnog po* ložaja. U parlamenat će on ući pod zaštitom imuniteta kao slobodni ^ narodni poslanik, pa se tim putem zacijelo može za čitav stalež mnogo postići. Poznati, nedavno SznešenF protokol I onako traži, da Činovnici udjit u stranke 1 tamo istnpe sa svojimi zahtjevima. Neshvatljivo je, zašto bi Javni namještenik pod presijom činio ono. Sto mu se Iz vlastitog uvjerenja činiti ne dopušta. Potrebno Je odlučno Istupi« (Tako Je7 To valja!) Nakon toga predsjednik otvara debatu. Prvi se Javlja sa riječ dr. V e č e r I n a c. On drži, da se akcija činovnika nalazi na mrtvoj tačcl radi pomanjkanja solidarnosti. Poštanska organizacija, primjerice, postigla je zamašnih uspjeha, Jer stavlja svoje zahtijeve\ kolektivno. Mi se mrvimo umjesto, da snažno reagiramo na svaki izazov. Danas je svatko dužan, da se baci u vrtlog borbe, duševnim Ijenlvchna nema nigdje mjesta. Činovnici su najčišćl ! naisviiesni.fi demokratski elemenat, oni su uz narod I za narod. Pa valja s njima računati. Pragmatika medjutim stavlja u Izgled nekakvo uređjenje njihovih" odnosa prema državi, a da I ne traži njihovu suradnju u tom poslu. On traži, da se sazove ponovna javna skupština, na koju imadu doći izaslanici svih pokrajinskih pododbora saveza I tu bi se Imalo stvoriti pragmatiku I zahtjeva« od vlade, da ju prihvati. Govornik traži nadalje, da se činovnicima bezuvjetno podijeli pasivno Izborno pravo. Jer oni sačinjavaju ponajvećl dio onog kontingenta našeg naroda, koji je pismen i prosvjetlen. Zato prije svega treba solidarnosti medju činovnicima, koji se sami moraju prihvatiti krpanja poderane vreće naših državnih ministara. (Burni pljesak.) Odvratna je činjenica, da na skupštini manjkaju oni glavani i kaputliie iz susjednih palača, koji još i sad po starom Khuenovom receptu šeću po Tuškancu ili se zavlače u kavane, kad treba smiono istupiti za svoje pravo. Tnžna je pako činjenica i to, da se sustežu od dolaska oni, koji nisu uživali sreću više školske naobrazbe te nisu plasirani u čl-novne razrede, pa misle, da ovdje nema nikog, tko bi za njih digao glas. To je naš pravi činovnički proletarijat, kojega svakako treba privući* jer tek kad budu oni uz nas, onda će vlada respektirati činovničke zahtjeve. (Pljesak.) Kad bude solidarnosti I kolegijalnosti medju vaskoli-kira: javnim namještenicima, onda' će oni moći diktirati faktorima, koji danas još misle, da ih se boje. I sadanja vlada je pokazala svoju nesposobnost. Ona ne dobiva kredita, da kupi brašna i ostali živež za svoje namještenike i da im ga onda preko zime prodaje uz pogodovne cijene, nego izvozi to naše blagostanje, a ostavlja bijedu u zenilji. Uz ovakav rad neće za par mjeseci dostajati ni oni doplatci, koje smo davno već tražili i do danas uzalud izŠčekiVaii. (Pljesak.) Govornik svršava apelom na prisutne, da djelaju na drugove, koji iz nehaja ne podupiru svoju organizaciju i da im razlože, da bez skupne djelatnosti neće ništa postići. Nato ustaje g. tajnik Mlinarič i nadopunjuje svoj referat iskazom o koracima, što ih Je Savez poduzeo za postignuće pogodovne vožnje na željeznici. Saslušanu izjavu ministarstva željeznica, da uslijed slabih financija ne može tu olakšicu dozvoliti, kritiziraju prisutni ironičnim povicima: Vrfo dobro! Za nas nema ničega! Govornik smatra za sada najvažnijim uređjenje pragmatike, odnosno beriva I moralnog odnosa činovnika prema vlasti, te pasivno izborno pravo. Zatim počinje predlagati rezoluciju. Za riječ se javlja banski savjetnik g. ćt. Gojkovič te kaže, da bi trebalo pred skupštinu iznijeti nacrte pragmatike, da svi znadu, o čemu se radi. U nas je i onako uvriježen običaj, da se potajno ležu jaja i zato se često dešava, da se umjesto pileta izlegne kukavica. Ci-novnlštvo mora tačno znati, kakav će njegov, odnos biti prema vladi i kakav će državna vlast imati spram njega. Moraju se dobiti garancije protiv progona, zaštita, protiv denuncllanata. Činovnik je činovniku još i danas prvi neprijatelj i ne koristi nabijati po Khuenu, kad smo sami korumpirani. Ne treba nam pragmatike, koja nas djelomično ili nikako ne zadovoljava, već Jvt moramo stvoriti takovu, da će biti dobro I za nas i za našu djecu. Takve se stvari prihvaćaju, na dugi niz godina, pa je svejedno, da li stupe na snagu par mjeseci ranije ili kasnije. Živimo u državi, koja se hvali, da ćemo imati ustav, —< pravo je dakle, da dobijemo 1 najmoderniju prag-matiJcu. Sve dotle će naše nastojanje ostati samo more lijepih riječi, a vlada će svaku rezoluciju staviti ađ acta. Obrazovani smo i' ne tražimo milosti. U interesu je države, da nas za dobar I pošten rad valjano plaća, a na nama je. da ne tražimo samo naša prava, već da naglasimo I naše dužnosti. Govornik kaže, đa nije protiv pokreta, ali da je protiv neodlučnih metoda, kojima se provode I protiv rezolucije, jer one nisu drugo van govor kroz prozor. On traži, da se nešto poradi za zaštitu činovnika, koji imaju odraslu djecu za školu, te moraju seliti u pustu' provinciju, dok kojekakovi protežirani mladići zauzimlju njihova mjesta u Zagrebu. Pravda je) čini se, davno umrla, a možda se nije nikad ni rodila, činovniku treba zaštite protiv šikanaciia, treba mu dobra pragmatika, a sve ostalo služi samo zato, da mu se glavnom premažu zubi. (Pljesak.) Dr. Benkovič ustaje, te ukratko razlaže, što je Savez sve poduzeo oko izradbe pragmatike, Poteškoća je u tome, što naši drugovi nemaju Vremena, da se tom opsežnom radu temeljito posvete, a vlada neće, da verzirane ljude u tu svrhu na dopust stavi.' Povrh toga financijalne poteškoće nijesu dozvolile, da se ta] posao svrši. U Sloveniji je medjutim učinjeno sve, pa ipak nije vlada predloženi nacrt primila, jer činovničko pitanje nije uvršteno u njezin radni program. Vjerojatno, da se ni nova neće tako brzo prihvatiti pragmatike, pa će biti još dosta vremena, da zajedno sa Slovencima izradimo protupredlog. Dr. Večerinac traži, da se izabere odbor, koijl ćc do odredjenog termina izraditi pragma-' .tiku, i kaže, da se ono nekoliko potrebnih hiljada za nabavu literature mora naći. Dr. Gojković precizira svoje stanovište konkretnim predlogom, prema kojemu je konačno redigirana prva tačka resolucije tako, da se pragmatika ima stvoriti uz najširu suradnju organizacije javnih namještenika. On nadalje traži, da bi se izostavilo zahtjev političkog prava, jer da se organizaciji i onako sa stanovite strane podmeću mutni politički motivi. Pasivno izborno pravo je za njega glazba budućnosti. Činovnici su 1 onako više manje politički odredjeni, pa im je zaledje njihova politička skupina. (Povici negodovanja i ogorčenja: Zato će nas i premještati po ključu 9 : 7! To bi značilo kapitulirati pred javnošću.) Na to ustaje nadsavjetnik Sch'warz. On ne podaje važnosti rezolucijama i misli, da se država ima sama starati za ispunjenje svojih obveza prema činovniku. Dvostrano obvezatni ugovor mora vrijediti ne samo u privatnom, nego I u janvom pravu. On se ne nada uspjehu i smatra crnu zastavu, koja je rad! smrti jednog druga izvješana na vijećnici, slučajnim ali kobnim predznakom za činovnički pothvat Svakako misli, da treba izraditi pragmatiku 1 ustanoviti, što će se učiniti, ako se vlada ni ovog puta ne makne. Dr. Čajkovac nije zato, da se izostavlja Iz rezolucije pasus o Izbornom pravu. Kukavština je ne tražiti svoje pravo! Narod ima pravo krojiti svoju sudbinu, a činovnici su narod. Tko će ravnati sudbinom države, ako ne oni, koji su se grijali na idealima znanosti, oni, koji su za razliku od narodnih pijavića altruiste, oni, koji su prava elita naroda? Sasvim je svejedno, što će nam lažna tko podmetnuti. Tu se radi o našem pravo i tu moramo biti svi solidarni. Izvode dr. Čaikovca podkrepljuje i dr. Benkovič, koji kaže, da je smiješno isključivati činovnika od pasivnog izbornog prava, kad ga se 'istodobno tjera u partizanstvo. A bilo bi upravo sablažnjivo, kad bi se on sam protiv svog prava ogradio. (Skupština prima i ovu tačku rezolucije.) Kod naredne tačke o zatraženoj i obećanoj . povišicu od 25 % (još od prosinca 1919.), koja je ; n Srbiji 1 Crnoj gori isplaćena, ustale g. Sgnnć, te opetuje riječi, što ih je svojedobno rekao ministru Lukiniću: U ustavno] državi ne smije se ministar igrat! sa svojim riječima. (Pljesak). Oni, koji su se lani borili za činovnička prava, znat će svoju dužnost i dalje. U polemici glede povišenja željezničkih ta-. rita i poskupljenja ugljena sukobljuju se mnijenja dr. Gojkoviča i nadinžinira J6a. Prvi misli, da vlada nije moćna, udariti cijene ugljenu, a drugi dokazuje, da je to i te kako u njenoj vlasti. Visoki tarifi poskupljuju cijenu robi i to će činovnika baciti doskora u neiskazanu bijedu. Vlada može i mora regulirati cijene ugljenu. Time sc ne traži ništa protuustavno ili nemoguće. G. Gojkovlć nadalje traži, da se tt rezoluciji odustane od svake političke deklaracije 1 da se ne traži od parlamenta, da počini harakiri. — Dr. Jelašlč obara ovaj prigovor, veleči, da se raspust parlamenta zahtijeva jedino zato, da na njegovo mjesto dođje sposobniji. (Odobravanje.) Dr. čajkovac i PetanJck misle, da doista nema mnogo smisla tražiti nešto od faktora, kojega se ne smatra sposobnim. Za eventualne posljedice, kale bi nastale, ako vlada nc udovolli stavljenim zahtjevima, ne može nitko preuzeti odgovornost, jer dogodi li se što, ne bi odboru saveza preostalo drugo, van da demisijonira. G. Schwarz misli, da bi ovakova prijetnja možda ipak koristila. Dr. Čajkovac naprotiv drži, da se mi nemamo prijetiti državi, dok Joj se prijete vanjski neprijatelji, koji bi to iskoriščivali. Mi se ne ćemo prijetiti, nego ćemo državu prisiliti na ispunjenje naših zahtjeva. (Povici: Ako su to Slovenci uvrstili u rezoluciju, možemo i mi! Živili Slovenci!) Prisutni glasuju za prijedlog dizanjem ruke I on se nadmoćnom većinom prihvaća. Predsjednik čita konačno redigiranu rezoluciju, koja se glasi: 1. Zahtijevamo od ministarskog savjeta, da no stvara i narodnom predstavništvu ne predlaže nikaku osnovu zakona o pravima i dužnostima javnih namještenika u javnoj državnoj službi bez najšireg sudjelovanja javnih namještenika i njihovih organizacija. 2. Javni namještenici Hrvatske I Slavonije vide načelno u pasivnom pravu izbora jedini put, kojim će doći do svojih prava i pribaviti si primjeren socijalni položaj. Zato najenergičnije prosvjeduju protiv naumu, da ih se Iskjučl od pasivnog izbornog prava, dok ili sc istodobno tjera u partizanstvo i pristajanje uz koju od političkih stranaka, da mogu biti namješteni I una-predjivanl — Ovakav postupak s Javnim namještenicima je nepravedan i nedopustiv, pa se Javni namještenici protiv njega najenergičnije ogradili] u. 3. Zahtijevaju, da im se naredbom D. R. br. 66.398 dozvoljena 25 % povišica bezodvlačno isplati od svih dodataka doznačenih I. decembra 1919. i to počevši od 1. juna 1920., jer obzirom na sveudiljni porast skupoće ncuviJjaju, zašto bi ih se zapostavljajo drugovima u Srbiji i Crnoj Gori. 4. Protestiraju sa svom ogorčenošću protiv pos'-'pljenju ugljena I željezni:.;, te odsudi '« unapred svaku vladu, koja bi pomoću velikoka-pitalističkih pothvata na bilo koji način štetno uplivisaia na njihovu životnu borbu, te traže ujedno, da im se dopita pogodovna vožnja na željeznicama, kako je to obećano riješenjem ministarstva saobraćaja od 26. aprila 1920, broj 13.802. 5. Izjavljuju otvoreno, da su vlada i narodno predstavništvo riješavali dosada njihove zahtjeve samo obećanjima, koja nisu nikada ili pak samo djelomice ispunili. Za to prema obim laktorima nemaju više povjerenja i zahtijevaju, da vlada u najkraćem roku raspiše izbore za konstltuantu. 6. Otklanjaju svaku odgovornost za posljedice, koje bi nastale, ako vlada ne udovolji zahtjevima stavljenim pod tač. 1. do 4. ove rezolucije. Iza jednoglasno prihvaćeno rezolucije oslovio je predsjednik ponovno sakupljene te Istaknuo, da se skupština I rezolucija imadu smatrati l^ao protest protiv sistema, javnosti i društva, koje je za-strpano u vladi I parlamentu i koje posvem zaboravlja na činovnika. Zbor !e Iznio mnoge razlike u mišljenju, što dokazuje, da se premalo sastajemo i premalo upoznajemo. Naše činovništvo nema još ni danas prave staleške svijesti te vidno zaostaje za onim u Sloveniji, pa 1 za samim manuelnim radnicima. U ovakovim prilikama le organizacija od deseterostruke potrebe. Još uvijek ima drugova, koji ne će s nama, a ima ih dvije vrste: oni, koji su toliko nesvjesni svojeg rada, da se ne osudjuju tražiti prava, koja ih idu, I oni, koji su si otvorili druga vrela zarade, pa Im više ne treba stallške borbe. Jedne i druge valja moralno pridići, osvjestiti i u naše kolo uvesti. Ni]e dosta, da se samo pred zimu budimo, kad skupoća prileti devalviranlem naših i onako kukavnih dohodaka. Moramo nastojati, da se u svakom pravcu podignemo, pa ako nas i gradjanska štampa prešućuje, naći ćemo puta da osnujemo svoj vlastiti dnevnik, koji će pružiti činovniku sve, što ga može interesirati i koji će ujedno zastupati i njegove interese. Takav bi pot- hvat olakšao djelatnost osiguranja I osigurači dobrobit činovnika. Ujedno bi mu olakšao ulaz u parlamcnat, gdje danas sjede ljudi, koji nisu potekli iz činovničkih redova. Na nama je, da tražimo naše pravo, jer tko ne traži ne dobi je. Na to je skupština zaključena. Skupština sc razišla povicima: Živio predsjednik! Vestnik. „Naš Glas“ životari. Ako ne bude medju drugovima hrv. srp. zemalja više, daleko više interesa, morati će naše glasilo i. namještenika u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca prestati, da izlazi u hrvat. srp. tekstu te će sa slovenskim tekstom služiti samo kao glasilo javnih namještenika u Sloveniji. Nerazumljiva je apatija medju drugovima u Bosni. Hercegovini, Dalmaciji i Hrvatski za naše gla-silOk koje donaša dosta hrvat. srp. članaka. To je naš posljednji apel! Dakle drugovi, pretplatimo svi ,.N. G.“, sakupljajmo za tiskovni fond i pišimo u svoje glasilo! Hrvatsko-srpskl rukopisi za ,N. Glas* neka se pošiljaju samo Savezu i. n. u Zagrebu. Frankopanska ulica 2. Redakciona sekcija u Zagrebu vodi brigu, da je dostatno hrv. srp. materijala za svaki broj „N. G.“ te da su dopisi, članci i dr. stvarno i stilistički dobri. Zato ponovno molimo: šaljite hrv. srp. rukopise Savezu u Zagreb, a ne u Ljubljanu! Redakcija u Ljubljani prima samo slovenske rukopise. Društvo finančne straže na Slovenskem. Na društveno prošnjo izdala je delegacija ministrstva _ financ v Ljubljani sledečo naredbo: Po § 6., 2. odstavek naredbe celokupne Narodne vlade SHS v Ljubljani z dne 12. decembra 1918, št. 201 (Ur. 1. št. XXV. z dne 19. decembra 1918) se pri odmeri odškodnine za pohištvo povodom selitev državnih uslužbencev računi letna plača „brez funkcijskih aktivitetnih in draginiskih doklad“. Doklade za respicijente in nadrespiciiente fin. straže, kakor tudi starostne doklade moštva fin. straže vobče, ki tu niso iz-' rečno izvzete, se torej vpoštevaio pri odmeri odškodnine za pohištvo ravno tako, kakor osnovna plača sama. Tuk. rač. oddelek prejme obenem nalog, da vse troškovnike moštva fin. straže, ki se tičejo* od 1. novembra 1918 dalje izvršenih selitev in niso adjustirani v zgorajšniem smislu, na zahtevo upravičencev readju-stira. V to svrho treba predložiti naknadne selilne troškovnike in v njih zaračuniti še ne vplačane diference. Selilne pristojbine za družino v kak drug kral premeščenega uslužbenca fin. straže (in državnega uslužbenca sploh) se izplačajo praviloma šele tedaj, ko se je družina na; novi službeni kraj faktično preselila. V* sedanjih izrednih razmerah je pa včasih nemogoče, da bi se družina uslužbenca takoj ali vsaj kmalu preselila ravno v kral. kamor je premeščen, odnosno v njegovo bližnjo okolico. Za take slučaje se odreja nastopno: Ako se je povodom premestitve uslužbenca njegova družina iz kraja njegovega prejšnjega službovanja sploh preselila. toda ne v kraj, kamor je premeščen, In to edinole iz razloga, ker tani ni mogoče dobiti primernega stanovanja, se mu selilne pristojbine izplačalo v izmeri. kakor bi se bil na novo službeno mesto preselil z vso družino. Troškovniku pa treba priložiti potrdilo pristojnega občinskega urada, da se je družina splon preselila In da za njo v kraju, kamor je uslužbenec premeščen, in v bližnji okolici ni in v doglednem času tudi ne bo primernega stanovanja na razpolago. Ako se je družina uslužbenca povodom njegove premestitve iz prejšnjega bivališča sicer preselila, a ne v kraj. kamor je premeščen, to oa ne rad! pomanjkanja stanovanj v novem službenem kraju, ampak Iz drugih razlogov (n. pr. ker tam ni primernih Sol i. sl.), odloča delegacija v vsakem konkretnem slučaju posebej, ali naj se uslužbencu izplačajo selilne pristojbine tudi za družino ali ne. Dokler se družina v kak drug kraj premeščenega uslužbenca iz njegovega prejšnjega kraja sploh ne izseli, se mu za družino ne izplačajo nikake selilne pr v;: ihine. Ako se Izplačajo selilni stroški pred definitivno preselitvijo v novi službeni kraj premeščenca, ođpude sa-moobsebi umevno vsako nadaljnje izplačilo; tudi podpore se samo iz tega naslova ne bodo nakazovale. Te določbe veljajo tudi za vse dosedanje na državne stroške izvršene premestitve. Uslužbenci naj svoje zahtevke prijavijo z naknadnimi troškovniki. Tuk. računskemu oddelku se izda sočasno primeren nalog. Po § 16, 1. odst. pravilnika za fin. stražo iz leta 1907 ima v skupnih prostorih nastanjeno moštvo finr.nčne straže (§ 13 pravilnika za fin. stražo) dobiti tudi potrebno pohištvo in postelinake, kar pa osobito pri novo vzpostavlienih oddelkih fin. straže v največ slučajih danes še ni izvedljivo. Dokler to ni mogoče, se uslužbencem fin. straže, ki Um je odkazano skupno erari-čno stanovanje, a ne dobe na državne stroške nikakega pohištva, od aktivitetno doklade odtegne ja polovica v § 22. točka 3, zadnji odstavek z naredbo bivšega c. kr. fin. ministrstva z dne 15. decembra 1908, št. 89696 (naredbenik št. 174) izpre-menjenega pravilnika za fin. stražo normiranega zneska (torej mesto polovice aktivitetne doklade le četrtina, in mesto četrtine le osmina). Pri tem nal se oženjeni uslužbenci, ki stanujejo v eraričnih Prostorih brez družin, smatrajo kot ne-oženjenci (seveda le, ako iim ni odkazano erarično stanovanje za družino). Ta izjemna udobnost velja za ves Čas vzpostavitve novih oddelkov finančne straže sem. a le omejena le na one, ki še služijo pri firtančni straži. Svoje zahtevke za nazaj naj uslužbenci prijavijo, službenim potoni. O teh prijavah odloča pristojno fin. okr. ravnateljstvo, v čigar delokrog spada tudi odmera pripadajoče aktivitetne doklade za v bodoče. Državna aprovlzacija za češJ^ činovnike. Prema vijesti češkog novinstva diglo je ministarstvo unutarnjih poslova zajam za nabavu živeža u korist siromašnih slojeva pučanstva. U obzir je uzeto činov-nlštvo in radništvo: za prve će razliku u Cileni plaćati država, a za privatne namještenike će deficit pokrivati njihovi službo-davci. odnosno privatna poduzeća. Suvišno je spominjati koliku će blagodat ta vladina mjera značiti za činovništvo Češke, kad jednom pritisne zima i cijene noskuće. U nas. gdle državna uprava živi od kredita raznih poduzetnfka. nije naravski očekivati ovakvu zdravu socijalnu i ekonomsku politiku. Neznamo više. na koga da se obratimo, da li na centralnu ili na zemaljsku vladu; ova i ona prelazi mimo činovničke bijede ravnodušno kao mimo turskog groblja. A ipak bi trebalo, da se Pobrinu barem za jeftinu nabavu brašna, ntfstl, jaja i mlijeka, kako činovnički po-ndadak ne bi stradao. Mnogo so pripovijeda o potrebnoj obnovi naroda, ali se malo za nju radi. Isto tako bi se morao naći put za jeftinu nabavu ogrijevnog materijala i tkanina za rublje i odijelo. Kažu, da je kod nas ministar financija gospodar situacije i da sve ovisi od njegove dobre volje. Ne može se reći, da je to sjano. ali kad i već jest tako. onda bi bilo dobro, da se uputi u poslovanje privatnih tvrtka, da se ondje nauči, kako se rentira namještenike dobro platiti i valjano opskrbiti. U nas ima poduzeća, koja svojim radnicima bezprekidno dobavljaju živež uz nevjerojatnu nisku, predratnu cilenu, sami ga plaćaju po dnevnom kursu. I Još bilježe izdašan čisti dobitak. Društvo finančne straže na Slovenskem. člani se opozarjajo na tovariške sestanke v Dravogradu dne 5. septembra t. I. ob 13. uri ter v Vetrinju pri Celovcu dne 19. septembra t. 1. ob 13. uri. Vabilo je priobčeno v „Našem Glasu** štev. 33. Vsi dopisi za društveno vodstvo naj se pošiljajo tajniku g. Petru Deržaju, pregledniku v Stični na Dolenjskem. Izvzeti so le dopisi v blagajniških zadevah, ki naj se pošiljajo blagajniku g. Ivanu Kenda, pregledniku v Ljubljani. Ambrožev trg 3, I. nadstr. Vse izposojene knjige se imajo takoj vrniti. Oni tovariši, ki bi Izposojenih knjig v 14 dneh ne vrnili, bodo v prihodnji okrožnici imenoma k vrnitvi pozvani. Imenovanje sodno-pisamiških uradnikov. Večkrat sem že bral, kolikokrat so sodni pisarniški uradniki napredovali po preobratu. Ker ni do sedaj še nihče te zadeve pojasnil, naj to razjasnim v našem glasilu. Zadnja imenovanja so se vršila v sredi aprila 1918, torej še pod rajnko Avstrijo. Od takrat naprej je imenovanje sploh zaspalo. Gospodje, ki so pustili po preobratu sami sebe kar tri- do štirikrat Dovišati, si menda izmislijo: Ti, mala para. vleci ali t>a pogini! Dosegel sl itak že več kot preveč. Po vseh pravilih bi se bila imela vršiti povišanja sodn. pisarn, uradnikov v oktobru 1918 ali zadnji čas v aprilu 1919, toda nihče se ni pobrigal za to. Društvo sodno-pisarniških in zemlii-Ško-knjižnih uradnikov le končno v začetku leta 1920 po večkratnem dreganju prizadetih vendar enkrat sprožilo stvar. A poverjeništvo za pravosodje se ne gane. Tako nam teče lepo čas naprej. Za koliko smo So oškodovani pri dijetah radi tolike brezbrižnosti? Koliko krp smo že potegnili iz naših raztrganih ogrinjal in koliko koščkov kruha so vzeli nam in našim sestradanim otrokom? Ali veste, gospoda? Menda ne, ker bi drugače imenovanja izvršni. Zahtevamo, da se vendar enkrat že izvrše imenovanja in sicer s činom od 1. marca 1919, ker druga doba se je neopravičeno in samovoljno podaljšala. Popravite nam krivico, ki ste jo zakrivili! Željezničari u Austriji prijete štrajkom. Jedva je austrijskoj vladi uspjelo odvratiti od nastavka štrajka poštansko-telezrafsko osoblje time, što Im je udovoljila, već sad opet Željezničari prijete štrajkom u sluCaju, da vlada ne udovolji zahtjevima, što Ih je postavila njihova or-ganiaaclja. Vlada u Austriji, kako vidimo, Imade dosta okapania sa svojim namješteništvom, koje jo dobro organizovano I traži obezbijedjenje svog materijalnog položaja. Jugoslavensko] vladi stavljaju takodfer njen! namještenici zahtjeve, — no ona nehaje zato (momentano valjda zato, što Je nemamo) ili bi » ona valjda htjela, da 1 njeno namještenJštvo poput austrijskog zauzme protiv nje skroz agresivni borbeni stav, te tako Iznudi od njo poštivanje njegovih zahtjeva? »Samopomoč** v Ljubljani prosi, da sc zglase vsi člani, kateri še niso preleli v naši pisarni legitimacij in zadružnih pravil, vsaj do 4. septembra t. 1. Zaostal« obroke deležev je plačati gotovo do 4. septembra 1920. S člani, katerih deleži ne! bodo do tega dne polno plačani, se bo postopalo po zadružnih pravilih čl. II. § S* odst. 3. točiva a. Zajednica podvornika 1 službenika u Zagre< bu. Redovita odborska sjednica, obdržana 17, srpnja o. g. Zapisnik prošle sjednice nakom pro-čitanja bude primljen i ovjerovljen. Blagajničku izvješće sa prepisom o izdatku i primitku za mjesec lipanj jest sravnjeno te je u redu pronadjeno, tako da sva ukupna imovina zajednice iznaša koncem lipnja 90.301 K 94 fil., što odbor prima do znanja.Revizljonalno izvješće suglasno sa blagajničkim prima se do znanja. Revizionalni odbor, ustanovio je, kako slijedi. 1. 6% Državne zajam-ne obveznice 82D00 kruna. 2. Uloženo u štedionice na knjižice 7359 kr. 69 fil. 3. U ručnoj bla-ganji 942 kruna 25 fil. 4. Sveukupna imovina zajednico 90.301 kruna 94 fillra. Prigodom pregledavanja knjiga sa ostalim računima osim manjka u ručnoj blagajni pronadjene u redu. Član Lovro Čabrajac se zahvaljuje na članstvu, pošto iztupa iz državne službe. Grga Uzelac javlja smrt sina Konstantina, koji da je od neprijateljske ruke poginuo. Podvornici, koji mole primiče u zajednicu, primaju se u zajednici kao redoviti članovi. Za tiskovni sklad „Našega glasu* so darovali meseca marca 1920 sledeči: Konsum javnih činovnika i namještenika u Kladuju, Bosna nabral 479 K, neimenovani v Ljubljani 53 K, g. Rožič Vladko, Glina 48 K, g. Rels-ner Jože, Ljubljana 40 K, g. Bizjak Slavo, Hodiše 27 K, g. Pllvelić Josip, Zagreb 25 K, gg. Del-hunia Rudolf, Žvan Anton, Borovlje, Zwim Rajko, Maribor, Piškur Ladislav, Zagreb, Niki Miroslav, Nobun K., Varaždin, Hrast Ivan, Pretnar, Fran, Šušteršič Anton, Reich Avgust, Kavčič Franc, Koleša Janez, Govekar Franc, dr. Zarnik Miljutin, Ljubljana, po 20 K, uradništvo upravl-teljstva državne bolnice v Ljubljani 18 K, ga. Žnidaršič Friderik, Crnoiogar Ignacij, Novomesto po 17 K, g. Lochner Marica, Zagreb 15 K, gg. Babič Joso, Herschak Urban, Glina, po 14 K, g. Tokič Mijo, Maglaj, 12 K, g. Čubrilovič Simo, Zagreb 11 K, gg. Mihelič Tomo, Božiček Franc, Makarovič Roman, Novak Štefko, Dobrovfčnlk Martin, Hočevar Štefko, Vrhnika, Otrin aJkob, Verbič Josip, Arko Adolf, Prelovec Zorko, Podboj Alojzij, Mešek Joško, Rode Matija, Abulner Fran, Kuralt Josip, MilohnoJa Ivan, dr. Mflhleisea Erik, Lunder Franc, Debevc Makso, KosmaB Feliks, Kozinc Branko, Jančigaj Franc, Babnik Viktor, Hafner Albina, Pogačnik Anica, Jereb Cilka, Koman Manica, Konjar Pavla, Otojac Beti, VVaschte T„ Bizjak Rožica, Potočnik A., Mehle Marija, Sodnik Marija, Palme Marija, Ojstriž Ana^ Zemme Franja, Medved Franc, Plevnik Frane, Ljubljana, Kajfež Anton, Lož, Bolčič Ida, Pločice, Brinšek Stanko, Golob Josip, Bole Franc, Šmid Dominik, Smuč Lojze, Job Štefan. Borovlje, Vra« belj Janko, Cerkovnik Janez, Kratner Franica, Kamnik, Gajšek Marija, Pečnik Cirila, Dobova, Romuld Ivan, Velike Lašče, Kržič Ibrahim, Mlrosavljevlč Potar, Stanič Zvonimir, Kre-zučlš Muh., Kuharski Gjuro, Maglaj, Hagenauec Zdenka, Grilnwald Terezija, Sakač Matija, Ribarič Milan, Lužar Ivanka, Hofman Pavla, Vam-bergar Vladimir, Majcen Vladimir, Koren Rudolf, Franič Josip, Pleteš Irena, Bračun Ludmila, Ma-kovac Josipina, Breber Pavla, Slavujevlč Nikola, Ccrnovšek Micika, Skrnanc Maja, Stankovič Blaž, Rožič Martin, Tomašič Josip, Bradič Stjepan, Jagadiš Sgavka, Jurak Juro, Zagreb, Jaklič Josip, Cigoj Anton, Fnrlanis Ivan, Albanese Nikola, Betnegišemin Milan, Ragan Edvard, Punčuh' Ivan, Borovnica, Kpop Ivan, Framč Franc, Steple Oton, Vidmar Ivan, Maribor, po 10 K, g. dr. Mainarič Igiiacij, Črnomeli 8 K 80 v, ag. Dol-činovič Gjuro, Zagreb, Lenasi Josip, Ljubljana, Vodopivec Anton, Maribor po 8 K, g. dr. Sene-kovič Bogumil, Ljubljana 7 K 20 v, gg. Cankl Prag., Jekter Franc, Zagreb, Primožič Martin, Jug Jaroslav. Oman Franc, Koch Oton, Hvala Ivan, Likar Ludovik, Senica Valentin, Zabrii Filip, ŽnidarSič Franjo, Vrhnika, Šarlog Vjeko-slav, Sarko Andrija, Francois Juraj, Glina, Zemljič Josip, Gabrič Albert, Rog. Slatina, Vuk Jakob, Rutnik Jakob, Veranič Justina, Lovec Josip, iCerne Janko, Lorber Franc, Bohak Ivan, Čopič Filip, Maribor, NlSelvicer Slavko, HodiSe, Kuterovac Mate, Jaška, Zaiitnović Asim, Maglaj, dr. Gaj Emil, dr. Vidmar Vladimir, Urlep Franc, Žmavc Andrej, Guarda Vaclav, inž. Kosmač Matej, inž. Sodnik Anton, dip. agr. Jamnik !., dr. Bo&tjančič Leopold, dr. Lukan Friderik, Bračič Matko, Tavčar Ivan, Marn Franc, Bezeg Ignac, Marinko Ivan, Težun Albert, Mohorč Karol, Rupnik Anton, Osterc Anton, Tavčar Ciril, Jeraj 'Atuška, Jereb Amalija, Gregorc Marija, Ljubljana, Schmit Drago, Salomon Albert, Rugelj Anton, Trebnje^ Ločičnik Vinko, PilStajn, Miklavič Franc, Gorjup Ivan, Kostanjevica, Uarkulin Matija, Požega, Rant Franc, Živic Ferdinand, Borovnica, Levar Ivan, Sudarević Dragutin, Pavo-sević Ivan, Zlonoga Petar, Sl. Šamac, po 7 K, gg. Arapčić Nurud, Maglaj, Winder Stanko, Matičič Marijana, Špehar Zorka, Majcen Josip, Cvenk Gjuro, Derko Josip, Bračevič Gjuro, Trest Ivan, Šantolič Mijo. Mlinarič Mijo, Kuhar Aleksa, Premužič Anton, Zagreb, Heulel Terezija, Vod-mat, po 6 K, gg. Fabjani Vladimir, KamenSek Josip, Pergcr Ivan, Rog. Slatina, Drobnič Franc, Furlan Ivan, Farasin Ivan, Gnjezda Franc, Gvar-dljančič Ivan, Grmek Ivan, Kukar Franc, Kostanjevec Franc, Kuralt Franc, Lukežič Franc, Majcen Josip, Metlikovič Ivan, Miška Viktor, Mer- kužič Andrej, Ojseka Josip, PungerlSK 'Andrej, Renčelj Alojzij, Rupnik Anton, Slokar Jakob, Stare Franc, Stok Anton, Spilar Alojzij, Turšič Leopold, Tršinar Leopold, Vidmar Franc, Verbič Franc, Žižmond AlojzU, Lož, Jelen Franc, Kostnikar Franc, Polanec Josip, Tušnik Jurij, Završnik Franc, Rezar Ivan, Bole Ivan, Spodnji Dravograd, Kuntarič Janko, Kuntarič Zofka, Hodiše, Penca Anton, Trebnje, Janežič Gustav, Pinterič L., Vreč Anton, Krnek Jože, Skeleč Fr, Klobasa Anton, Sv, Benedikt v Slov. Goricah. Kovačič Nikola, Brezak Vladislav. Zagreb, Gogala Valentin, Strlekar Milan, Peruzzi Ivo, Josin Mano, Jeruc Viktor, Elsner Ivan, Jagodic Anton, Del Cott Anton, Mlakar Mirko, Kuntarič J., Zadnik Marija, Torkar Janko, Bizjak Ivan, Debevc Leja, Miklavžič Pavlina, Železnikar Ana, Ljubljana, Voizhauscheg Ivan, Železniki, Razbornik Blaž, Moste, Štor Ivan, Vodmat, po 5 K. — Gg. Stopar Luka, Bartollč Josip, Glina, Hubmajer Mica, Obradlč Sadik, Ezgeta Pero, Maglaj, Kussel Fr., Trebnje, Novak Ivan, Dole pri Litiji, Gaberšek Franc, Strmeckl Makso, Hojan Janko, Ljubljana, Simončič Stjepan, Orehovo, Ažman Karol, Železnik!, Rusjan Anton, Vodmat, Mllašinovlć Stjepan, Zagreb, po 4 K. — Gg. Turk Ivan, Gabrič Rafael, Granda Rudolf, Železniki, po 3 K 15 v. — Gg. Oblak Marija, Verhunc Simon, Ljubljena, Frančič Vid, Trebnje, čolak Zora, Zagreb, Herga-Bc-nedičlč - Rujan, Moste, po 3 K. — Gg. Urbančič Franc, Velikonja Matko, Gregorc Josip, Železniki, po 2 K 15 h. ! Listnica upravništva. ] •initiiiiiiMtiitMtseuiiiiiMtfMiiiMiittiimmiitMeiiiiuiMiiiHNiiiiiiiimtMaiiiiir Gg. javni namještenici suda PeruŠič: Izvolite nam sporočiti imena onih, ki so vplačali poslano svoto 144 K, kakor tudi koliko je vplačal posameznik. Brez teh podatkov ne vemo, komu na! vknjižimo in koliko, ker je pri sudu več pretplatnikov. Gg. Baš. in Žar. smo redno poslali vse številke. Dragom, pohajajte samo one kavane i gostione, koje drže „Naš Glas*. -;.y Zahvala. Za vse ustne in pismene izraze sočutja, za tako obilo poklonjeno cvetje ter mnogobrojno udeležbo pri pogrebu najine ljubljene Anice izrekamo najiskrenejšo zahvalo posebno sostanovalcem hiše, sodnemu osobju, sorodnikom, prijateljem in znancem. Ljubljana, dne 22. avg. 1920. Leopold in Marijanca Primožič. -k*. •K* •aj' *•* •*P* • KROJAlTVO S FRAN IGLIČ ■ Ljubljana, Kolodvorska ul. 28, preje v Trstu. 8 Izdelovanje oblek sa gospode, otroke in uniforme. Za dame po najnovejiem modernem kroju. Lastna zaloga modnega blaga. Uradnikom znaten popast! «*»• •R* •JJ* •2£. Drogerija ,ADRIJA‘ Fotomanufaktnra E_s Parfumerija B. Čvančara Ljubljana, Šelenburgova ul. 5. Prva ugoslovanska zlatarska delavnica Alojzij Fuchs — Šelenburgova ul. 6. Kupujem staro ZJdtO Id SFClbrO po najvišjih cenah, priporočam veliko zalogo zlalaine, srebrnine, ur, briljantov itd. — Vsa popravila in nova dale se izvršujejo v lastni delavnici točno in solidno. — Kupujem staro zlato iu srebro, istotako briljante in diamanta 20-3 ftio'®. g fH Anton Černe /. A. ORAVEUR ^ -v Priporoča se tvrdka 4—6 Jos. Peteline trgovina z galanterijskim in modnim blagom, zaloga šivalnih strojev in njih posameznih delov. Ljubljana, Sv. Petra n. 7. i L L Mr, J" Ljubljana, J /f Wolfovaul.3 3— / £ S ar S Važno za uradnike!! wjuemho podpohiio DHomovljdbljaiu itn.j. ...Kongresni trg št. 19. ' 11 "■1 " dovoljuje ranžijska posojila; na te opozarjamo zlasti one uradnike, ki imajo dolgove v Nemški-Avstriji. Ti si s takojšnjo poravnavo dolgov lahko veliko pridobe na valuti. Vso tozadevno transakcijo izvede zadruga sama iu sicer brezplačno in le proti povrnitvi naraslih stroškov. — Prospekti na razpolago! Naročajte in širite „Naš Glas“! Modni salon LJUBLJANA, Zidovska ul. 3, Dvorski trg Priporočamo veliko izbiro najnovejših svilenih klo* bukov, Cepič In sla urnikov za dame In deklice. Popravila tečno In Žalni klebuhl ved* cone. no v zalogi. ud«., s.™ i.v.,h —-• '■ su,vm>i°y