Narodna i Posvuda sam napokon namjeravao pokazati, kako vjera mora pronicati čitavo uzgajanje, i kako je uzgojitelj pred samim Bogom odgovoran za sve, Sto god radi ili ne radi, bilo u pogledu na njegov osobni, bilo u pogledu na njegov zvanični život. Rodeči služio sam se ovim knjigama: BasaričeJc, Pedagogija, L dio, uzgojoslovje ; Kehrein, Sandi, der Er- ziehung und des Unterrichtes; Ohler, Lehrbuch der Er- ziehung; StocJcl, Padagogik.; Stookl, Lehrbuch der Psgcho- logie; Kefir, Praxis der Vollcsschule; Stadler, Prinos k naučanju duSoslovja u hrv. Učitelju; Paumgartner, Leit- faden der Erziehungslehre. Najviše sam upotrebljavao knjige od Kefir a, Stockla i Paumgartner a, j er se njihova načela najbolje stažu s mojim vlastitim uvjerenjem. Konačno zahvaljujem gosp. Bujheru, učitelju na ovda- šnjoj učiteljsko j Skoti, na dobroti, Sto mi je rukopis pre- gledavao i ispravljao. Neka svemogu&i Rog, komu sam na Slavit pisao, na zagovor blažene Gospe, hoja je Prijestolje mudrosti, blago¬ slovi moj rad, da bik njime mogao bar poneSto koristiti. U Sarajevu mjeseca septembra 1887. Pisac. UVO D. 1. Uzgajanje počinje prvim čovjekom. Bog je sam uzgajao prvog čovjeka, a kasnije roditelji mjesto Boga djecu svoju, Život prvih ljudi bijaše posve jednostavan, s toga bijaše jednostavno i uz¬ gajanje. Naravni razum i iskustvo steeeno u obi- telji dovoljno je bilo za uzgoj. A čim se je rod ljudski više umnožavao na zemlji, te svestrano napredovao, tim se više tra- žilo od pojedinca u pogledu tjelesnom i duševnom. Uzgajanju stavljala se veča i teža zadača. Mudri muževi sve su bolje uvigjali, kako treba mladež brižno uzgajati, da domovina ne propada i da ne propadne, nego da napreduje. S toga su pro- učavali uzgajanje, nazore svoje saopčivali u mu- drim izrekama, spisima i raspravama, pa i sami mladež sakupljali i uzgajali. To je početak uz¬ goj nim zavodima. 2. Uzgojnih zavoda nalazimo več u pogan¬ skih naroda ; a neizmjerno ib je pomnožilo i 2 krščanstvo. Svakovi’sne škole osnivale su se po istočnim i zapadnim zemljama, ne samo po gra- dovima, nego i po selima, kamo god je doprlo krščanstvo. Crkva je uzgajanje unapregjivala i promicala. U srednjem je vijekn potvrdila redove, koji su se j edino uzgajanju mladeži posvetili. 3. Iza dugotrajnoga uzgojnoga nastojanja i rada počela se je na svršetku srednjega vijeka razvijati znanost uzgojna, uzgojoslovje. Uzgo j n.a | je. dakle znanost plod nastojanja i isku- stva: teorija rodila se je iz prakse. 1 \ A tek u novije doba su vršni uzgojitelji nakon dugoga nastojanja oko uzgajanja djece uzgojna načela s ustavno poregjali te znan¬ stveno razvili, opravdali i protumačili. Time je postalo znanstveno uzgojoslovje, t. j. zna¬ nost, koja sustavno obrazlaže načela i pravila za uzgojitelja, ako hoče, da po- stigne svoju nzgojnu-Avrhu. 4. Uzgojoslovje, buduči da uzgaja čovjeka, osniva se na nauči o čovjelm uopče, a o duši čovječijoj na pose. Krščanstvo podaje novih istina o čovjeku, koje duboko zasjecaju u čitav život: o njegovoj svrsi, o grijehu, o spasu, o sredstvirna spasa. Ono dakle širi i nadopunjuje znanje naše o čovjeku, pa s toga širi, nadopunjuje i usa- 3 vršuje uzgojoslovje samo. Na tom se temelju os- niva krščansko uzgojoslovje. !}. Čitava. ob uk a o u z goju ili uzgajanju može se p odi j eliti na dvoje. Prvi ili op- čeniti dio raspravlja opčenite i temeljne istine za uzgoj, odgovara na ime na pitanje o bitnosti, potrebi, svrsi, sredstvima i načinu uzgoja i o uz- gojnim činbenicima. Drugi ili posebni dio tumači i razbistruje podrobno, kako valja postupati, da se pol uči uzgoj n a svrha. 1 i* -A.. Opce uzgojoslovje. 1. Osobito su važne za raspravljanje svakog pred¬ meta temeljne istine. Na njima se osniva rasprava, prema njima se razvija, izvagjaju se pošljedice i stvaraju se za¬ ključek Prispodobiti se mogu kažiputima na cesti, koji vode putnika do pravog mjesta, te ga čuvaju, da ne zabludi. 2. Sto valja za svaki predmet, valja i za uzgojo¬ slovje. Prije na ime nego li se može o uzgajanju samom raspravljati, treba znati, da li je uzgoj potrebit i moguč, što namjerava uzgoj, čim i kako postizava svoje namjere, te napokon, tko je dužan uzgajati. Na to odgovara opče uzgojoslovje. S toga raspravlja o slijedečim točkama : 1. o potrebi i mogu č- n os ti uzgoj a, 2. o uzgoj n oj s vrši, 3. o uz- gojnim sredstvima, 4. o uzgoj no m načinu i 5. o u z g o j n i m č i n b e n i c i m a. 1. 0 potrebi i mognenosti uzgoja. 1. Posve slaba sani nemočan dolazičovjek na s vij e t. Niti tjelesno, niti duševno sebi pomoči ne može. Bijete sebi ostavljeno moralo bi tjelesno kukavno poginuti, na skoro umri jeti ; pa i duševna snaga njegova o ne bi se niti toliko razvila, koliko za najniži stepen, čovječijeg života treba. Od pri jeke je s togapotrebe,dasebrinu za dijete pametni ljudi, roditelji ili njihovi na- mjestnici. Mnogo godina valja dijete hraniti i njegovati, mnogo godina valja pobugjivati i usavršivati duševnu snagu njegovu, sve dok se dijete dovoljno ne razvije, da može zadače života svoga samostalno vršiti i ispunjivati. A upravo to če reči uzgajati, podiči na ime dijete do onoga stepena, da bude kadro samostalno vršiti zadače života svoga. S toga je jasno, da je uzgoj posve p o t r e b i t. Uzgoj počinje, kad se dijete rodi na svijet, a pre- staje, kad doraste. Uzgajati na ime može samo onaj, koji je duševno razvijen, te uzgojenika u tom natkriljuje i dok ga natkriljuje. S toga se uzgojno nastojanje tim više ogra- ničuje i umanjuje, cim se više dijete duševnoj zrelosti približava, a prestane kad dijete doraste i duševno dozrije. Covjek dorastao neka se uzgaja sam. 2. Uzgoj je dakle potrebit, pa je i moguč. Tijelo na ime raste’ od godine do godine, te se usavršava; razvijače se tim pravilnije, čim razboritije sudjeluje uz- gojitelj. Sa tijelom se razvijaju i duševne moči, postepeno stanu sve djelovati i djelujuči jačati se i usavršivati. Is- kustvo uči, da se može svaka snaga podiči, silnijom učiniti i usavršiti, ako se razborito njeguje i vježba. Cim je uzgojitelj duševne moči više pobugjivao i vježbao, tim izvrsnije radi čovječiji duh u kasnije doba. Premda se može uzgoj e m postiči mnogo, i p a k se ne može p o 1 u č i t i sve. Uzgoj ima svoje granice. Prema svojstvima duševnim i tjelesnim, pa i prema vanjskom položaju uzgojenikovu uspjeee uzgajanje više ili manje, brže ili spori j e, laglje ili teže. Uzgojitelj mora se obazirati na dijete, da li je zdravo ili bolesno, da li muško ili žensko, da li darovito ili slaboumno, da li mirne ili žestoke čudi i dr.; računati mora i sa vanj- slcim okolnostima, kao sa društvenim odnošajima, mjesnim potrebama, osobitim dogodjajima. Uzgojitelj mora da na sve t) pazi i prema tomu postupa. S toga je u z g a j a n j e j a k o teško. Uzgojitelj valja, da svojski radi, te napreza svu snagu svoju. Nema pred soborn mrtav kamen, koji nema volje, pa se ne opire, kad ga umjetno kleše, da ga udjela u lijep kip, nego ima živo dijete, koje se brzo razvija, te po svojem misli, čustvuje i koče, dijete, koje ne če, da mu se slo- boda steže, dijete, koje svojem snagom sili dalje poput divljeg potoka: i ovakovo dijete valja upravljati, obuz- davati i prema uzgojnim svrhama usavršivati. Pravom se dakle kaže, da j e uzgajanje največa um j e t n o st. 2. 0 uzgojnoj zadaci. U z g o j mora u č i n i t i č o v j e k a s p o s o b n i m, da. može p o 1 u č i t i s v r h e života s v o g a. Nu ne slažu se svi uzgojitelji odgovarajuči na pitanje, u čemu je svrba života čovječijega, pa se s toga niti ne slažu tumačeči zadaču uzgoja. Imade o tom više nazora. O svrsi čovjeka nije dosta, da se upita samo razum, nego valja se uteči i k objavi Božijoj ili krščanstvu, koje objavu Božiju neokaljanu čuva te nepogrješivo tumači. Sta dakle kažu razum i vjera krščanska o svrsi čovje- čijoj, a prema toj svrsi o zadači uzgoja? 7 Važnosti i točnosti radi neka se navedu naj- p r i j e pravi nazori, z a t i m n e k a s e protumači uopče upliv, krščanstva na uzgajanje, a napo k on neka se s u z b i j u krivi nazori. I. Pravi nazori. 1. Več sam razum kaže, da ima čovjek osim tijelajoš neumrlu dušu. S toga nije moguče, da bude namijenjen jedino za vremeniti život na zemlji, nego mora biti namijenjen i za vječni život u nebu. To nam krščanska vjera potvrgjuje, dapače nadopunjuje. Ona uči, daje čovjeku o p r e d i j e lj en a svrha vrhunaravna, gledati na ime lice Božije te u tom gledanju uživati neizmjernu, vječnu 1 sreču. Iz ove neoborive, j er Bogom objavljene istine slijedi, da je s a d a š n j i život priprava za. b u d u č i život; svojim životom zemaljskim treba, da čovjek sebi steče, izvojšti život vječni. S toga se mora čovjek tako uzgajati, da ushtije i uzmogne živjeti, prema toj zadnjoj i najvišoj svrsi života njegova. Prva je da k le zadača uzgoju,dijete uz¬ gajati za vječni život. Dijete ima pravo, da se uzgaja za taj vječni život. Sta bi djetetn koristile svei okretnosti, šta s ve spretnosti i znanosti, kad se čitavim j uzgojem ne bi uputilo na stažu života vječnoga, te bi za- . bludilo i nakon kratkog života na uvijek poginulo? 2. A ne samo za vječni nego i za vremeniti život je čovjek opredijeljen. U sadanjem se v životu čovjek pripravlja za život vječni; ima dakle vre- - ' 8 menitu zadaču, koju mora na zemlji po volji Božijoj vršiti, ako hoče, da zasluži sreču vječnu. Osiin toga ne živi čovjek sam za sebe, nego živi u društvu roda ljudskoga. U tom društvu zauzima svaki tožno ozna¬ čeno mjesto; odatle nastaju dužnosti, koje mora opet po volji Božijoj točno vršiti, da koristi i pomaže cijelomu društvu. Čovjek dakle ima osobne i društvene zada.če na zemlji. S toga se mora tako uzgajati, da bude, kad doraste, sposoban vršiti sve svoje zadače na zemlji. Drugaje dakle zadača uzgoju, uzgajati dijete za zemaljski život. Dijete ima pravo zahti- jevati, da se u tom pogledu ne zanemari, nego uzgoji i naobrazi tako, da bude posve sposobno za zomaljsko zvanje svoje. K. 3. Buduči da se čovjek u sadanjem životu pripravlja za vječni život, to slijedi, daje zvanje zemaljsko za svakoga samo sredstvo, da p o s t i g n e svrku vječnu. Isto uči vjera, da če na ime čovjek samo onda doči u nebo, ako bude točno i savjesno vršio sve dužnosti zvanja, što mu ga je na zemlji previdnost Božija opre- dijelila. Prema tomu se mora ustvrditi, da bi posve opako bilo, kad bi se dijete u zg a ja 1 o z a s a d a n j i život bez obzira na život vječni. Nego uzgoj za sadanji život mora se udesiti tako, da dijete obvikne obazirati se uvijek na svrku u vječnosti i onamo uprav¬ ljati sve, što god misli i radi. Neka dijete znade, da sva zemaljska naobrazba, sve zemaljsko djelovanje samo 9 u toliko vrijedi, u koliko se odnosi na vječnost, te pomaže. postiči život vječni. U tom pravcu mora ici uzgajanje, drukčije bi po- grješno, dapače po dijete jako štetonosno bilo, prave uzgojne svrhe ne bi nipošto polučiti moglo. 4. Iz razvitih načela mogu se nekoje točke izvesti, koje če zadaču uzgojnu još točnije razbistriti: «) Uzgojem moraju se djetetu svenaravnemoči i sposobnosti pobugjivati, jačati i usavrlivati. Druk- čije ne bi kadro bilo, dobro obavljati zadače svoje na zemlji. b) Ne samo naravni, nego i vrhu naravni život, usagjen u dijete sv. krstom, treba pomnjivo njegovati, jačati i usavršivati. Drukčije ne bi sposobno bilo, živjeti po zahtjevima. vrhunaravne svrhe, te ne bi moglo uljesti n život vječni. c) Da bude dijete sposobno za sve zadace vreme- nite i vječne, valja ga uzgojem podiči do samo stal¬ no s ti. Mora na ime odrasli čovjek, da se samostalnim sudom odlučuje vršiti sve dužnosti, koje mu je odredila providnost Božija. Neka dakle uzgojitelj prema tomu postupa i uzgajanje tako udešava, da se uzgojenik tim samostalnije odlučuje prema svojim dužnostima, čim se više približava doraslosti svojoj. Uzgojili bi se inače sla¬ biči, koji sebi ostavljeni ne bi mogli stojati na vlastitim nogama. d ) Uzgoj mora u djetetu položiti temelj pravog značaja. Nije dosta, da se dijete uopče k samostalnoti dotjera; moglo bi na ime samostalno djelovati, a otiči krivim pravcem. Tomu mora uzgoj da stane na put. Treba dakle, da usagjuje u dušu djeteta prava, čudoredna, 10 krščanska načela; treba dijete priučavati i sklanjati, da se uvijek odlučuje prema tim načelima, nipošto prema protivnim sklonostima. A upravo u tom stoji značaj. J" e) Dalje uči svagdanje iskustvo, da čovjelt sve dublje propada, ako ne nastoji, da svaki dan napreduje. Ovo valja u pogledu koli na znanje i razne vještine, toli i na čudoredni, krščanski život. S toga mora uzgoj sve upotri- jebiti, da pobudi u djetetu v o 1 j u i o z b i 1 j n u o d 1 u k u, nikada ne odustati od ozbiljnog rada, nego se sve više usavršivati. (j f) Napokon valja zaključiti, da se uzgoj mora o sni vati na .v_j_eri. Jer tko nam pokazuje našu vrhunaravnu svrtiu, ako ne sveta vjera? Tko nas uči, kako treba sve, što je vremenito i zemaljsko podčinjati onomu, što je neprolazno i vječno ? Tko nas osvjedočava, da sve djelovanje i nastojanje na zemlji samo toliko vri- jedi, u koliko se odnosi na vječnu našu svrbu, u koliko nam pomaže da polučimo ovu vječnu svrbu ? Zar ne opet sveta vjera? Vjerski, dakle krščanski nazori moraju pronicati čitav uzgoj, drukčije je uzgoj nopotpun, manj kav i to u pogledu na najvažniju stran u čovečijeg života i zadače n j e g o v e. A neka slijedeče razmatranje točnije razbistri, u kojem odnošaju treba, da budu vjera i uzgoj. II. Krščanska vjera i uzgoj. '1. Čovjek je g r i j e h o m i z g u b i o milost B o- žiju, svojom snagom ^e bi bio mogao doči u vječni ži- jjLti/ mi vot. Ko što bez očiju ne može gledati, bez nogu hodati, tako ne može bez milosti Božije postiči slavu nebesku. A iz neba mu dolazi pomoč. Sin Božiji po¬ stane čovjekom. gorkom naukom svojorn pomiri Oca ne- beskoga te steče čovjeku opet milost Božiju. Nu postati dionikom svili zasluga i milosti, štono ib je Isus stekao svojim životom i svojorn smrču, može samo onaj, koji u Isusa uzvjeruje. Milost dakle krščanske vjere posve je potrobita za spas, jer jedino ona čovjeka spaja sa Isusom i tim podiže do pravednosti, da prestane biti griješnikom, a postane dijete Božije i baštinik kraljestva nebeskoga. 2. Sveta vjera dalje uči, da su u čovjeku prije gri- jeka sve moči njegove u najljepšem suglasju bile : osjet- nost se podvrgavala volji, volja razumu, razum Bogu. A uništilo se ovo stiglasje grijebom. Moči su duševne ozlegjene, oslabljene. Um potamnio, zla požuda se pobudila, a volja postala više sklona na zlo, nego lUna dobro. S toga opažamo več u djetetu dobrih i opakib svoj- stva. Mila je djetinja nevinost, otvorenost, privržljivost, ljubaznost, iskrenost, a nedopada se njegova svojevoljnost, prkos, srditost, divlja čud i drugo. Nadalje kaže krščanska vjera, a potvrgjuje i isku- stvo, da čovjek ne može svojorn s nag o m kri- jepostno da živi, i napasti da sa vlada: Treba mu pomoči. A pomoč daje mu jedino krščanstvo dijeleči mu Isusom zasluženu milost, koja mu rasvjetljuje um, te potiče i jača volju, da dobro hoče i ljubi, a zlo mrzi i bježi. 12 Osim toga namiče krščanstvo najkrasn i j i k uzora u Isusu i svecima. U njih čovjek gleda, kako se može pobjedonosno boriti za dužnost, i uspješno suzbijati opačinu. 3. Odatle slijedi, da mora krščanska v j era s a v u z g o j pronicati, da se mora d i j e t e uzga- jati posve u duhu krščansko m. A takav uzgoj zahtijeva: j / a) V j e r s k e i s t i n e m o r a j u se d j e c. i t u m a- ičitii to upravo objavljene istine. Ne smije se vjerskom obukom čekati, dok djeca odrastu. Početi treba čim prije. Maloj se djeci pružaju jedino najglavnije istine, a kasnije se obuka postepeno širi. b) Treba djecu u životu v j e r s k o m vj e ž b ati, jer krščanstvo nije puka nauka, nego život. Molitva, sveti sakramenti, sv. misa, glavni su čini, u kojima se mora dijete uvježbati, glavna su sredstva, kojima se dijete sa Isusom sjedinjuje te dobiva milosti potrebite, da može suz¬ bijati opake sklonosti i strasti, te opet dovesti u sklad sve moči duše svoje. c) Neka se dijete s jedne Strane za rana p r i u č a v a, svaki dan ponižno m se molitvoin ut i c a t i k Bogu za pomoč; jer Bog dijeli milosti samo onim, koji ga za to iskreno i ustrajno mole. S druge pak strane neka opet znade, da ga milost sama spasiti ne če; s njom mora sudjelovati, te se svojski naprezati, da ide putem, na koji ga potice milost, a ne putem, na koji ga potice naravna, na zlo sklona volja. Treba dakle dijete priučavati na borbui s a mo z a t a j u> bez koje krščanski krijepostan život nije rnoguč. _ I ‘ > _ d) Valja djeci na mi ca ti uzornih p rim j era, u kojih če moči, da gledaju milinu i krasotu krščanskih krijeposti, te znati, kako junački treba, uz pomoč Božiju da se bori svatko, koji hoče slavno pobijediti vlastito srce svoje. Primjerima polučiče uzgojitelj puno više, nego li obukom i opomenama. Nu valja primjere tako birati, da su za uzgojenika, za život i zvanje njegovo prikladni. 4. Ako se bude dijete napomenutim načinom uz- gajc^lo, učvrsti če se u krščansko j vjeri, i u krščanskom životu toli dobro, da če oduŠevljeno svoje krščansko osvedočenje očitovati, te prema tomu osvedočenju živjeti i onda, kad ga ne če više voditi ruka brižnog uzgojitelja. Na tom temelju moči če se prosuditi nekoji posve krivi nazori o zadači uzgoja. III. Krivi nazori. Razvijem nazori pripoznavaju se jedino sa gledišta krščanskoga. Ima još drugih nazora, koji se ne mogu propustiti, da.se ne bi ocijenili. 1. Naturalizam uči, da je čovjejk. posve d o b a r, da nema nikakve opake sklonosti, kad dolazi na svijet. S toga treba, da se ostavi samomu sebi i da se posve slobodno razvija. Uzgoj ne smije djelatno uplivati na razvitak, nego mora jedino na to gledati, da sačuva dijete od svega, što bi slobodan razvitak duše ili tijela priječiti moglo. Jedino je uzgojno sredstvo nadzor (' Rousseau '). Ovaj je sustav posve pogrješan. Ne sudara se, nego protivi se ne samo vjeri, koja uči, da je čovjek izopačen 14 i slab, nego i svagdanjem iskustvu i osvjedočenju svih naroda. Bez djelatnog uzgojnog upliva ne bi se niti tijelo djetinje razviti moglo, kamo li duša i njezine moči! Osim toga se niječe sve, što je vrkunaravno. Koli je dakle manjkav ovaj uzgojni sustav! 2. Rationalizam traži, neka se razvije č o v j e k u z goje m do razumnosti. Uzgojna sred¬ stva su mu naravno znanje i čudoredna načela. Ne zna nista o vrhunaravnoj objavi, pa s toga niti o vrhunaravnoj vjeri, na kojoj bi se uzgajanje osnivalo. (Kant, Hegel, Herbart). I ovaj je sustav posve pogrješan. Zar ne uči is- kustvo, kako lako razum zabludi? zar ne posvjedočava povijest, da sam razum čovjeka u čudorednom životu uzdržati ne može ? A zanijekati vrkunaravnu objavu, to je povjesnička laž. 3. Hu m a n i z a m hoče, neka se čovjek uz- gojem popile do čovječije savršenosti, do u z o r - č o vj e k a. Za to treba, da se upotrijebe sva sredstva van objavljene, Vrhunaravne vjere (Herder, Pestalozzi). A nemoguče je, da bi se napomenuta svrha postiči mogla, ako se ne upotrijebi vjera Isukrsta, koji je put, istina i život.' Isus je uzor-čovjek, za kojim se mora svak povagjati, ako hoče, da se uzor-čovjeku približava. Nu tako napredovati nije ' moguče bez vrhunaravnih sredstava, koja je Isus crkvi svojoj ostavio. 4. Evdemonizam hoče, neka č o v j e k u z. gojem postane vrijedan i koristan član društva, da može koristiti društvu i sebi. Treba jedino prave vještine za život. Uzgoj neka nastoji, da se dijete 15 do takove vještine popne. Uzgoj neka dade djetetu sve, sto mu pomaže, da bude na zemlji sretno (Philanthropi, Locke). Skoro iste nauke prihvača m a t e r i j al i z a m, koji s toga traži, da se imadu osobito realni predmeti učiti. Sve/je to dobro, ali manjkavo. Može li čovjek po¬ stati sretan, ako se ne uvježba u čudorednom životu? I bez nauke idealne ne bi li se obuka realna preveč jednostrano naglašivati i zlorabiti mogla ? I krščanski uzgoj hoče, da učini čovjeka sposobnim polučiti sreču, za kojom neodoljivo čezne srce njegovo, a ne gleda jedino na sreču vremenitu, nego i na vječnu; i krščanski uzgoj ne zanemaruje obuku u realnim predmetima, a uz to zahtijeva obuku u idealnim predmetima, da čovjek ne utone u samoj tvari. 5. P a t r i o t i z a m ili narodnosni uzgoj hoče, da postane u z g o j e n i k dobrim d r ž a v 1 j a n i n o m. S toga naglašuje kao sredstvo pobugjivanje domorodnog čuvstva i osvjedočenja (Fichte). A pravo domorodno čustvo ne može uspjeti, osim na tlu krščanske vjere, na tlu krščanske ljubavi prema Bogu i bližnjemu. S toga nagla¬ šuje krščanski uzgoj ljubav k domovini, a pokazuje uz to na Boga, koji je otac svim narodima, a mi svi bračai sestre megju sobom, pokazuje na domovinu nebesku, u koju ne čemo doči, van da točno vršimo dužnosti na- prarn domovini zemaljskoj. Izvan krščanstva izopači se ■domolj ubije i zavede čovjeka ili da mrzi i oholo prezire, pa i nepravedno tlači druge narode, ili da mu je čitav svijet domovina, i zato svoje uže domovine ne ljubi, za nju ne mari. 6. Iz rečenoga se može i mora razabrati, d a j e jedino krščanski pojam o uzgoju svestran, 16 da jedino on gleda razviti čovjeka, kako iziskuje njegova narav i svrka. On obuhvača, što je izvan krščanstva istinito i dobro, obazire se na duša i tijelo, na narav i vrhunarav, na vremenito i vječno, dakle na čitavog čo¬ vjeka. S toga se mora ustvrditi, dajejedino krščanski pojam o uzgoju isti n it. 3. 0 uzgojnim sredstvima. • % * .. .''' .. * 1. Tko lioče uzgajatij mora poznavati ne samo svrhu, kojoj ima privagjati uzgojenika, nego i sred¬ stva, kojima to najlaglje i najuspješnije poštiči može. Sredstvom uopče naziv 1 j e se sve, što č o ■ vjeku služi, da postigne žugjenu svrhu. Prema to/nu nazivlje se sredstvom uzgojnim sve, što god služi uzgojitelju, da promiče i postigne uzgojnu svrhu. Da budu sredstva za uzgoj prikladna, moraju se hirati prema naravi i svrs i čovječijoj. Narav ima čovjek tjelesnu i duševnu, a svrhu vemenitu i vječnu. Sve se ove pojedine strane prepliču, megjusobno podu- piru. Tjelesno služi duševnomu, vremenito vječnomu; a opet djeluje duša na tijelo, a vječno na vremenito i čovjek živi u vremenu za vječnost. S toga moraju sred¬ stva sve napomenute strane promicati, inače ne če biti shodna, prava sredstva. Sredstva upotrijebljena za tj e 1 e s n i uzgoj moraju djelovati i na dušu, moraju dijete učiniti sposobnim za svrhu zemaljsku pa i pripravnim za svrhu vječnu. Sred¬ stva upotrijebljena za uzgoj duševni ne smiju na- uditi zdravlju djetinjemu, ili ga učiniti nesposobnim za 17 zemaljski život, ili vječni posve zanemariti. Samo su onda sredstva u isti n u pedagogična, u z g oj na, ako se na sve Strane i z a dače obaziru; inače bila bi po djecu štetna, dakle nevaljala za uzgoj, morala bi se zabaciti. 2. Premda su sredstva u pogledu na uzgojnu svrhu jedinstvena, mogu se ipak dij eliti po n j i- hovom vanjskom obliku i po nji h ovoj n uta r- njoj naravi. a) Prema vanjskom obliku nazivlju se n j e- gom sva sredstva, koja se upotrebljavaju za tjelesni uzgoj, kojima se unaprjegjuje tjelesni život, a uklanja se sve, što bi ga zapriječiti moglo; obokom nazivlju se sredstva, kojima se bude i usavršivaju moči spoznanja u djetetu; stegom u širem smislu nazivlju se sredstva, kojima se jačaju i usavršavaju požudne moči njegove. Obukom i stegom upliva se i na čustvovanje djece, buduči da je ono tijesno spojeno sa poznavanjem i btijenjem čovjeka. b) Prema naravi dijele se sredstva u naravna i v r h u n a r a v n a. Njega, obuka i stega (primjer, navika, red, nadzor, nagrada, kazna) naravna su sredstva, koja ne če puno koristiti, ako se ne temelje i ne prepliču sa vrhunaravnima ili vjerskima. Vjeraje sredstvo, k oj e stoji najviše, a. k oje i najdublje prodire u dušu č o v j e č i j u ; bez nje se dobar uzgoj niti pomisliti ne može. Jer naravna sredstva ne če roditi uspjehom, ako nisu proniknuta po¬ svečena, uzvišena vjerskim duhom. Moglo bi se reči, da je krščanski duh j edino uzgoj no sredstvo, 18 sva ostala služe njemu, kojima djeluje i utiče po potre¬ bama uzgojne svrhe. i. 0 načinu i načelima uzgoja. 1. Uzgojna sredstva ne mogu sama sobom dijete usavršiti i osposobiti, da bi kadro bilo postiči svrbu svoju vremenitu i vjeenu, nego to mogu tek u ruci vješta uzgojitelja. Uzgojitelj na ime ne smije birati sred¬ stva i upotrebljavati ib samo prema slučaju ili čudi svojoj, nego mora dobro prosuditi, koja su prema okolnostima najshodnija, da bi se postigla uzgojna svrha. Od potrebe je dakle, da o s o b i t i m načinom u d e š a v a svoj u z g oj n i p o s t u p ak, na ime poračunano, prama iz- vjesnoj osnovi i po čvrstim načelima, kao što uzgojna svrha iziskuje. Uzgojna su sredstva više pojedini čini uzgojiteljevi, a uzgoj ni način obuh vaca.-ti.tavo d j e 1 o v a n j e njegovo, to se proteze na uzgoj tjelesni i duševni, na uzgoj za vrijeme i vječnost obaziruči se na posebna svojstva uzgoj enikova. 2. Pravi uzgoj ni način moči če se pogoditi jedino onda, ako se temelji na čvrstim načelima. Jer prema čvrstim načelima moči če se osnovati opre- dijeljen načrt za uzgajanje. Grl a v na su p ali na¬ čela ova: j) Treba se uvijek obazirati n a u z g o i n u s v r h u. Svrha upliva u svako djelovanje Čovjeka samo onda može se kazati, da je djelovanje dobro, ako se slaže sa svrhom. Isto se mora ustvrditi i o uzgajanju. Dobro 19 uzgajati moči če samo onaj, ko ji gleda uvij ek na svrhu, koja se ima uzgojem postiči, jer samo onda moči če se sav uzgojni postupak udešavati tako, kao što svrha zahtijeva; M) uzgajati treba primjerno naravi čovječijoj. S toga mora uzgojitelj dobro znati, kako se u djetetu razvija tijelo, kako duševne sile. Zakonima ovog razvitka mora prilagogjivati uzgojna sredstva. Paziti valja dakle: na tjelesna svojstva djeteta (na zdravlje, snagu, doba, spol), na duševne posebnosti (čud, temperament, darovitost, sklonost), na razum ^sposobnosti, znanje, moč), na čudo- rednost njegovu (krijeposti i pogrješke), na posebne okolnosti (roditelji, siromaštvo, bogatstvo, mjesto); J c) uzgajati treba primjerno razumu. Uzgojitelj na ime mora iči za tim, da um nadvlada i rukovodi tje- lesni i ostali duševni život.' Sto je istinito, dobro, lijepo, prema tornu valja, da se misli, želi, govori i radi. Svaki čin mora biti razuman, mora se slagati sa naravi i svrhom čovjeka; ‘d) uzgajati treba primjerno kršča nskoj i s t i n i. Razum ne može sam sobom upravljati, zabludio bi, jer j.e grijehom oslabljen i potamnjen. A Bog mu je objavom pomogao. Poslao je na ime svoga Sina, da sve rasvjetljuje'ištinom, koju je objavio, a uz to krijepi mi- lošču, koju je životom i smrču svojom zaslužio. Vjera u Sina Božijega nepogrješiva je voditeljica razumu. S toga uzgoj ne če biti primjeran razumu, ako se ne opire na krščansku istinu; •Je) uzgajati treba j cid i n s tv e n o i s u g la s n o. A to biva onda, ako se uzgaja eitav čovjelc, sve tjelesne i duševne sposobnosti njegove, ako se sredstva slažu sa 20 svrhom, ako se sva sredstva podupiru i nadopunjuju, ako se došljedno biraju i upotrebljavaju, ako c^jeluju u istom smislu i smjeru svi uzgojitelji, ako se uklanja sve, što god bi jedinstvenost narušiti, suglasje poremetiti moglo; J) uzgajati treba p r e ra a z a h t j e v i m a vremena. Obazirati se mora uzgojitelj na sve zalitjeve vremena, koji su pravedni i razboriti. Ne smije zatvoriti očiju, da ne bi opazio istinitog napretka, nego valja., da stoji na vrhuncu vremena. Drukčije ne bi dijete kadro bilo is- punjavati zadaču i svrhu zemaljsku, trpjelo bi u po gledu na vremenitu sreeu. A valja uklanjati od djeteta slabe strane u duhu vremena, ili bar po mogučnosti umanjivati njihov upliv; rh g) uzgajati treba zorno. Više djeluje na dijete dobar primjer, nego li dobre riječi. »Sto ima uzgojenik postati, to mora uzgojitelj več biti; uzorom mora bit djetetu u svakom pogledu. Treba dalje djeci namicati lij epih primjera, u kojima odsijeva krijepostan život, duhi krščanski. Dijete neka gleda u životu načela, po kojima valja, da samo živi. Utisak na mlado srce biče neizbrisiv. 3. To su glavna načela, prema kojim valja postu- pati sa djecom, da se uzgoje, naobraze. Postiči ee se svrha uzgojna, t. j. dijete če se zbilja podiči do toga, da če se odlučivati samo za sve istinito, dobro i lijepo, postače na zemlji slika Boga, vječne Istine, Dobrote i Ljepote, a radovaee se u nebu gledajuči samu Prasliku. Postače dijete uzorom za druge, koje če povesti lijepim primjerom na isti put, te če tim blagosovno djelovati u životu, i prekrasno vršiti zadaču od Boga opredijeljenu. 21 5. O uzgojnim činbenicima. 1. Uzgojnim činbenicima može se nazvati sve, š tj o god upliva na tjelesni ili duševni raz¬ vijali u z g oj eni k a. U tom najširem smislu mogu se amo pribrajati i sve okolnosti, k oj e samo slučajno, neproračunauo, n e s v j e s t n o d j e 1 u j u na razvitak svih moči uzgojenikovih, te ga pospješuju ili zaustavljaju, kao narav, društvo, sudbina. Nazivlju se s u u z- gojit e 1 j i ili tajni uzgojitelji. bi uzgajali, te uzgojem učinili korisnim članovima? U s a k r a m e n t u j e Bog roditeljima p o d i j e 1 i o z v a n j e u z g o j i t e 1 j s k o. Roditelji i m a d u p r a v o, u z g a j a t i s v o j u djecu. Ovog ih prava nitko lišiti ne može, budupi im je dano zakriom naravnim i krščanskim. Osim toga su roditelji dužni uzgajati. To zahtijeva zakon naravni i krščanski, iziskuje sreča djece i njihova. Pred društvom ljudskim i pred Bogom odgovorni su za život tjelesni i duševni svoje djece, na sudu Božijem morače za to račun polagati. Napomenuta je dužnost posve osobna. Ako iz važnih razloga sami djecu uzgajati ne mogu, onda-ih moraju predati drugim osobama, koje če ih zamijenitP-4 djecu uzgojiti. : u --»-O 28 2. Prva je uzgojiteljica maj k a. Ona hrani dijete tjelesno pa i duševne sile mu ona prva budi. Majka vježba osjetila djece: oko pokazujuči mu lijepih stvari, uho ljubezno mu pjevajuči i s njim se razgovarajuči, o p i p navodeči ga na razne igre i poslove. Majka budi duševne moči djece: uči ih stvari opa¬ žati i gledati, vježba pame,t razgovarajuči se s njima o prijašnim predmetima, maštu pripovijedajuei im lijepih priča, vodeči ih u vrt, na livadu, u šumu, u m odgovarajuči im na razna pitanja, govoreči im o naravi, 0 Bogu, čustvo navodeči ih ljubiti sve lijepo i dobro, ljubiti bližnjega, a ljubiti najviše predobrega Oca na nebu, v olju potičuči ih na krijepostan život, kao izis- kuje njihova sreča vremenita i vjeena, govor neumor¬ nim nastojanjem, da dijete dobro i lijepo govori i da razumijeva, što govori. Srečno je dijete, kojemu je Bog dao dobru, pobožnu, krščansku m a j k u. Njezin je upliv predubok, nitko i ništa ga izbrisati ne može. Koliko je puta uspomena na krščansku majku dijete spasla iz bezdana, u koji je strmoglavilo 1 Odatle se vidi, koli jevažanuzgoj d j e v o j a k a 1 kako treba upravo kod njih ponajviše isticati stranu čudoredno-vjersku, Samo majka, koja je vjerom posve proniknuta, može djeci biti i dati sve ono, što moraju kasnije djeca biti i imati. 3. Majci pomaže otae. On je djetetu najviša oblast; njegova riječ jest zakon, kojemu se dijete oprijeti ne može; njegova volja jest izvor zakonu, pa dijete bar u pčrvim godinama niti ne smije pitati: za što. — 29 — Gdje otac i majka složno nastoje oko uzgoja, gdje otac i majka prednjače dobrim primjerom i paze, da korov u djetetu ne ponaraste, gdje oni djeluju u duhu krščanskom, uzgoj mora da uspije, biče blagoslovljen njihov rad za djecu, za društvo, za crkvu i državu. 2, 0 svečeniku uzgojitelju. 1. Isukrst je sveoenicima povjerio dužnost i pravo, pasti njegovo stado. Sve¬ čenik je uzgojitelj i to Bogom odregjeni za sav ljudski rod, pa s toga i za djecu. Isusje naredio sakramenat sv. reda, da se tim sakramentom podijeli svečenička vlast, i s njom pravo na sve milosti, što svečenicima za njihovo zvanje treba. Kako je Isus go- vorio apostolima, govori sada svečenicima: „Kao što je otac poslao mene, š'aljem i ja Vas . . . Idite i naučajte sve narode . . . učite ih obdržavati sve, što god sam Vam kazao. u Djelo Isusovo moraju svečenici nastavljati u njegovo ime, da mogu svi narodi spoznati istinu, te se spasti. S toga reče božanski Učitelj i Spasitelj : ..Tko Vas sluša, mene sluša; tko Vas prezire, mene prežire ; tko mene prezire, prezire Njega, koji me je poslao.“ (Luk. 10, 16. 19.) 2. Po nalogu Isusovu otišli su apostoli po čitavom svijetu, te podučavali narode. Svima su navješčivali nebesku istinu: siromasima i bogatima, ro¬ bovima i slobodnima, podanicima i poglavarima, mladima i starima, svima su dijelili milosti, da bi sve k Isusu doveli. Isto tako radili su njihovi našljednici. Naskoro 30 su se podigle škole, te se dizale u sve večeril broju. Petnaest stotina godina bili su učitelji malo ne jedino svečenici; lijepi plodovi u umjetnosti i znanstvu srednjega vijeka izrasli su iz škola svečeničkih; i koliko plemenitih uzgojitelja nabraja povijest iz staleža svečeničkoga! 3. Svečenik obrača se p o n a j p r i j e n a v j e r s k o- čudorednu s t r a n u e o v j e k a , daje pobudi, usa- vrši, te čovjeka k Bogu dovede. A o tom, kako je pojedini čovjek napram Bogu, zavisi čitav život njegov ne samo osobni nego i društveni. S toga ne uzgaja svečenik jedino za vječni, nego i za vre¬ men iti život; koristi pojedincu i obitelji, društvu i državi. Da svečenici obaziruči se ponajviše na vječnu svrhu čovjeka nijesu smetnuli s pameti ,njegovu svrhu vremenitu, zemaljskir, posvedočavaju njihove škole u staro i u sadašuje doba. 3. 0 učitelju. O učitelju treba više kazati, buduči da o njegov oj osobnosti na p red a k u školi i u sp j eh u z goja o vi si. Točke, koje če slijediti, neka pred oče znamenitost i teškoče njegovog zvanja, potrebi ta svojstva njegove osobnosti, po¬ našanje u školi i i z v a n škole. a. 0 teškočama i znamenitosti učiteljskog zvanja. j 1. Učitelj je str u k o v u i uzgojitelj, s toga je od potrebe, da se za zvanje svoje na po se pripravlja i naobrazuje. On ne može uzgajati kao roditelji jedino po 31 naravnom suclu svome, nego premišljeno, preračunano, prema uzgojnim načelima. A za to treba osobita priprava, jer: a) učitelj ne uzgaja vlastitu djecu, nego tugju. Izmegju njega i djece ne postoje oni naravni odnošaji, kao što postoje izmegju roditelja i djece. Mora ib nadomjestiti vrijednost, duhovitost, naobrazba, značaj- nost, vještina za uzgajanje, uopee vrlo usavršena osobnost učiteljeva — što se postiči ne može van, da se učitelj za svoje zvanje na po se pripravlja i uzgaja; h) učitelj m n o g o djece uzgaja i obučava ; a djeca se jako razlikuju u pogledu na doba, darovitost, čudoredna svojstva, pa je s toga veoma teško, uzgajati sve prema jedinstvenoj uzgojnoj svrsi. Jedino učitelj posve strukovno naobražen moči ce sve teškoče savladati. Ovog pravila ne obaraju iznimke. 2. Učiteljsko zvanje je nadalje jako odgovorno: a) p oradi djece. U djeci se stavlja temelj za Čitavi buduči život zemaljski i vječni upravo onda, kad se povjeravaju učitelju. Sto se sad u srca djetinja sije, kasnije ondje raste, što se sad zanemarilo, nadoknaditi se nikad više ne može; b) po radi obitelji, koje svoju djecu šalju u školu. Ako se djeca ne uzgajaju, ne naobrazuju dobro, nesreča su za obitelji, a krivnja pada na učitelja; c) p.o. r a d i d r u š tv e n o g ž i v o t a u crkvi i državi. U školi se pripravljajo buduči gragjani i vjernici; ako školski uzgoj ne valja, biče nevaljani buduči članovi države i crkve, otrovače društveni život; d) pa, i pre d Bogom je učitelj odgovoran ne samo za svoj osobni život, nego’i za život u učiteljskom zvanju svome. Sretan nzgojitelj, ako je djecu uputio na stažu vječnog spasa, te ih učvrstio, da postojano hode po istoj staži; a jao njemu, ako je on skrivio, da su djeca udarila putem bezvjerstva i nedudorednosti, bolje bi mu bilo, da se nikad na svijet rodio nije. 3. Učiteljsko je z v a n j e n a p o k o n jako u z- višeno i znamenito. Dobar uzgojitelj, koji na ime uzgaja savjesno, vjeran svome zvanju i prema svim uzgoj- nim pravilima, dobročinitelj je za djecu, za obitelji, za državu i za crkvu, djelovanje njegovo ragja najkrasnijim plodom za vrijeme i vječnost. / b. 0 svojstvima učitelju potrebitim. LJJčitelj mora ved po naravi biti sposoban za učiteljevanje, a uz to mora sebi još u e k o j a svojstva uma i volje priba viti, ako hode, da bude posve sposoban raditi i to uspješno u svojem zvanju. A) Naravna su svojstva vanjska i du¬ ševna. a) Vanjska su ova: a) Treba, da je tjelesno zdrav i snažan. Nije lak posao, baviti se obučavanjem svaki dan po više sati. Bolešljiv učitelj ili slabič ne bi bio kadar, da napor podnese. Osobito treba, da su zdrava p r s a, jer treba puno govoriti, da su j a k i ustroji za govor, jer učenici ne bi niti razumjeli, niti drage volje slušali, kad bi govorio tiho, slabo ili manjkovo, da su mu bi¬ stra o s j e t i 1 a, jer drukčije ne bi mogao, da djecu nadzire i da uzdržava školsku stegu ; b) njegova vanjština mora biti toli pri¬ stojna, da de sebi modi ved tim kod djece pribaviti 33 ugled. Ne srnije dakle imati tj e le s n ih mana, hud uči da hi ga djeca ismijavala ; paziti mora, da mu hude odjeda i uopče čitav vanj s ki pojav posvedočavao čisto ču,, urednost i jednostavnost. Vrlo hi pogrešno, .radio, kad hi se prekomjerno, gizdelinski kitio, a talcogjer, kad hi se zanemarivao. Djeca ga ne bi štovala, pače bi se za njim povagjala; c) neka se ponaša i drži umiljatoi pristojno. Ponašanje vanjsko neka mu hude dostojno i čestito, a ipak ne prisiljeno, naučeno, nego naravno. Neka pazi, da mu se ne narinu u ponašanje koje god smiješne posebnosti. b) Duševna naravna svojstva: \ a) Učitelj mora biti dar o vit. Covjek posve slabe glave, neka odustane od nakane, postati učiteljem, jer ne bi shvačao svojih predmeta, te bi se ruglu djece izvrgavao ; - b) učitelj se mora odlikovati d u boki m duševnim pogledom. On mora biti sposoban, da nekako zaviruje u srce djece, i može tim spoznavati njihove posebnosti, kao sklonosti, temperamenat, darovitost, pogrješke, krije- posti. Jer drukčije ne može uzgajati djecu prema njihovim posebnim potrebama. Ova sposobnost mora, da bude učitelju prirogjena, premda se vježbom mnogo poostriti, usavršiti može; v; ..j vkv c) učitelj mora imati do bar uzgojni način, nježno uzgojno čustvo. Ima učitelja revnih i naobraženih, a uzgoj im ne uspijeva. Ne mogu pogoditi kod pojedinih uzgojenika i pojedinih slučajeva pravi postupak, prava sredstva, jer nemaju onog načina, onog nježnog čustva, koje sve taman dobro pogagja, a ne 2 ** treba, da puno razmišljava. Tko toga svojstva od naravi nema, nikad ga sebi ne če moči prisvojiti; ; d) učitelj mora imati poseban dar saopčivati svoje misli, te poticati na rev a n rad. Više učini slabiji učitelj, koji znade svoje misli lijopo saopči¬ vati, te pozornost i zanimanje u djeci pobugjivati, nego li učenjak, koji toga ne može i ne zna. Sto koristi obučavanje, ako djeca nesudjeluju' svom dušom svojom; 'e), učitelj mora'znati uz drža ti red u š koli. Napredovače djeca samo . onda, ako je točan red u školi, a za to.fiijesu do voljna samo vanjska sredstva stege, nego mora, da bude u učitelju neka tajna moč, kojoj se djeca nehotice pokoravaju; o/J učitelj mora biti vesele čudi. Ako mu je čelo vedro, izraz lica blag, moči če pobuditi djecu, da veselo rade. Ako je učitelj turoban, čemeran, osoran, uništiče u djeci i onu dobru volj«, što je imaju, odbijače ih od sebe, bojače ga se, a ne ljubiti. Zna se opet i to, da ne smije prekoračiti granicu umjerene radosti, j e r i prevelik veseljak i šalivdžija izgubio bi štovanjo kod djece; V g) napokon mora imati učitelj dobru, v j e r n u, sretnu pamet. Istina, da se može pamet poostriti, a ipak samo onda, ako je več po naravi sposobna za to. Dobra pamet potrebita je za obučavanje i za stegu. Jer kako če učitelj uzdržavati red, ako na naredbe svoje uvijek zaboravlja, kako če ga djeca štovati, ako ga iz- nevjerava pamet, te ga uvijek sapinje ? Učitelj ne smije nikada doči u nepriliku, mora, da znade odgovarati i onda, kad treba tečajem obuke posegnuti na stvari davno protumačene. 35 B) Svojstva uma i volje, koja sebi mora učitelj uz naravna pribaviti, bila bi ova : a) S v oj s t v a u m a : la) Učitelj mora znati bar ona dušoslovn a i ^b- :• uzgojoslovna načela koja su potrebita, da može uzgojnoj svrsi primjerno postupati. Treba da točno znade najglavnije nauke dušo slo v ne; jer ne bi drukčije tnogao spoznati niti naravi i posebnosti djece, niti načina, kojim se postepeno razvijaju pojedine moči bud tjelesne bud duševne. Treba, da je pedagogijski naobražen; jer ako ne zna, koja su uzgojna načela, ako ne zna, kako valja ova načela uporavljati na posebne prilike, hoče li moči, da uspije u svom nastojanju? b) učitelj mora biti osobito dobro naobražen i vješt u onim predme tim a, k o j % d ječi tu- mači. Razumijeva se to samo po sebi. Izgubio bi druk¬ čije učitelj pouzdanje i čitav ugled svoj; ; c) učitelj se mora u v j e ž J) a, t i u to m, daje s p o- soban jasno misliti, spretno i prema z a k o- nima mišljena nauke razvijati te ih u lij e- p o m govoru saopčivati. Ako učitelj sam bistro ne misli, kako če moči učenicima stvar razbistriti? Ako ne zna, da shvati svoj predmet s najlaglje i najzanimivije strane, ako ne zna, da pravilno, prema zakonima mišljenja i naravnom savezu razvija točku po točku, zar ne če raditi badava, bez uspjeba ? Ako nema dovoljnih izraza, ako više, puta zapinje, ako mu govor ne teče glatko i lijepo, hoče li moči, da pobudi i uzdrži zanimanje i pozornost djece ? A kad toga nema, nema niti napretka. b) S v oj s t v a v o lj e : 'a) Učitelj mora imati č v r s t u v j e r u. Jedino vjera 36 može ga sigurno voditi; vjera mu pruža ona načela, prema kojim može opredijeliti svrhu uzgajanja i za to potrebita sredstva; vjera je temelj i stup istine, prema kojoj se najbolje i najlaglje cijeni svaka naravna istina, sve čovječije istraživanje; vjera je ono bistro i presjajno svjetlo, koje svijetli učitelju, da može sam pravom stazom iei, pa i djecu na pravu stažu uputiti. Vjerom nadahnut učitelj siguran je voditelj djeci; učitelj bez vjere slijep joj je voditelj, sam tumara po tami, pa i djecu ne vodi na svjetlost, nego u tamu; vjera učiteljva mora biti živa. Učitelj mora svoj javni pa i svoj osebni život udešavati prema načelima sv. vjere. Njegovi čini, njegove riječi, pa i mišljenje njegovo, sve mora posvjedočavati, da izvire iz čvrste vjere. Učitelj mora iz nutarnjeg osvjedočenja živjeti, kao što zahtijeva sv. crkva; vjeru svoju mora očito i bez straha ispovijedati i svim ponašanjem svojim posvje¬ dočavati, da je živ član sv. crkve, da mu srce vruče kuca za nju, da nije nehajan za njezinu veselje i za pjezine tuge. Jednom rjeeju treba, da se učitelj odlikuje u pogledu vjerskom i čudorednom. Učitelj bezvjeran i nečudoredan ne če se moči uzdržati na onoj višini, na kojoj treba, da uzgojitelj stoji, za uzgajanje biče posve nesposoban; ■■c) učitelj mora revno i savjesno vršiti dužnosti svoje. Ako ne ljubi zvanja svoga, ako iz ljubavi pe ističe osobita revnost, ne če moči blagodatno djelovati. Učitelj nipošto ne može, da živi lakotno, lijeno. Trpjela bi djeca, koje bi se uzgoj na uštrb vremenite, pa i vječne sreče zanemarivao. Uzvišeno, i baš poradi toga jako teško zvanje uzgojiteljsko zahtijeva, da mu 37 uzgojitelj posvečuje sve sile, da nastoji revno i savjesno. Kako bi drukeije uzgojitelj mogao, da položi račun o djelovanju svom, ne samo pred ^društvom, nego i pred Bogom! d) učitelj mora imati čvrsti plemenit značaj. Ne smije biti preveč popustljiv ili neodlučan. Ako je na- redio ono, što je za red, za napredak, za uzgoj svakalco od potrebe, ne smije odustati, pa neka ga djeca mole i plaču, da bi naredbu opozvao. Samo neka pazi, da ne radi nikada jedino prema čudi i neraspoloženosti tvrdo- glavno, svojeglavno. Uvijek neka mudro razmišljava i prema tomu sve odregjuje; i c) učitelj neka bude uvijek mira n. Strastveno neka nikada ne radi. Potlačiče uzrujano postupanje uz- gojeuika, a samo za čas; kad se oluja slegne, smijače se uzgojenik poradi svega, što se je zbilo i to tim više, čim je veča uzrujanost bila. A tim je prestao uzgojni upliv ; L f) učitelj mora u s vem ponašanju svomemu- dar biti. Bez mudrosti nema krijeposti, jer mudrost pokazuje granice, koje se prekoračiti ne smiju, da ostane čin krije- postan. S toga treba, da mudrost lebdi nad svim činima uzgojiteljevim. yL — 2. Ako uzgojitelj pazi na sva napomenuta naravna i prisvojena svojstva, kao što ih zaktijeva zvanje njegovo, biče posve s p o s ob a n i dobar, da, vrstah uzgojitelj. Isto zvanje njegovo iziskuje nadalje o s o b it..na čin postopanja sa uzgojenicima. Da bude mogao zbilja postupati sa djecom, kako valja uzgojitelju, ne ka gleda na ova opčenita načela: ! a) Učitelj neka nikada ne zaboravi, daje u prvo m r e d u u z g oj i t e Ij. Neka se ne zadovoljava samo time, 7vi*. »VViVtIV — 38 — da djecu što god nauči; nego pred očima neka mu uvijek lebdi preuzvišena zadača, djecu uzgajati.za njihovu vremenitu i vječnu svrhu. Neka se nikad ne snizi do pukog poučavatelja! Prema tomu neka uredi svoj postupalc sa djecom; ' b) stoga neka učitelj ne djeluje samo na razum, nego i na srce i v o 1 j u. Sto bi čovjeku koristio znanostima prenapunjen razum, kad njegova volja ne bi bila jaka i čudoredna, nego slaba ili mdžda več pokvarena, ili kad njegovo čustvovanje ne bi bilo pravilno i plemenito razvijeno, nego otupljeno, ugušeno ili pretjerano. Naobraziti volju i srce znamenitije je, nego li naobraziti jedino razum. S toga neka učitelj jednakom pomnjom nastoji, da razvija i usavršava sve moči djetinje ; 'jc) da uzvišeno zadaču svoju ispuni, treba daje pun nei šerpi ve ljub a vi. Učenici neka mogu iz čitavog ponašanja učiteljevog razabrati, kako ih ljubi, kako im dobro hoče ; otvoriče mu i srce svoje, biče mu posve odana, bojače se, da ga neposlušnošču, nepomnjom i lijenošeu svojom ne bi uvrijedila. Uzgoj če uspijevati; d) učitelj neka bude prijazan s a djecom i u milj at. Treba, da učitelj čuva svoj ugled, a ne smije se poi - adi toga visoko ponositi, te iz nekakve, višine na djecu pogledavati; djeca se ne bi pouzdavala u njega, odalečivala bi se od njega, pa s toga ne bi mogaonz- gojno na djecu djelovati. Treba dalde sa djecom opčiti prijazno i umiljato. A u tom se opet ne razumijeva, da bude učitelj 'u ponašanju sasvim prost; e) učitelj mora biti ustrpljiv. U štoli ne če iei sve tako glatko, kako bi se htjelo. Djeca su još la- 39 ( ■ lcoumna, gdjekoja raspuštena, druga nepazljiva i lijena ili tako tupa, da uza sve nastajanje učiteljevo ne mogu dalje. Koliko treba ustrpljivosti, da učitelj neklone du¬ hom, da opominje mirno, da opetuje iste stvari po deset, dvadeset ili još više puta. Ljutitost ne koristi nista, us- pječe jodino po ustrpiivosti, koja se osniva i na velikoj ljubavi ] (j j) kad ustreba, mora biti u čit eJLj.— O-Z.b il j a n i strog. Tko štedi šibu, ne ljubi dijete svoje. Neka ne bude učitelj nebajan ili premekog srca, kad treba kazniti. Ako je dijete uvijek nepozorno, postojano lijeno, iz zlobe oporno i prkosno, ako ne mari za dobrohotne opomene, onda bi uzgojitelj zanemario dužnost svoju, kad bi ostao miran, i ne bi znao upotrijebiti nužne strogosti. Ali neka pazi, da ne prekorači granica, te ne postane okrutan i surov. Jer okrutna bi surovost prkos djece za čas slomila, a ne bi dječice popravila; Ig) učitelj neka. b u d e p r a v e d a n i n e p r i s t r a n. Nepravednost bi mu otugjila srca djetinja; neka svu djecu obuhvača jednakom ljubavlju, prema svima postupa, lcao što pravednost zahtijeva. 3. Mnogo je, što, se od učitelja traži, a ne bi se toliko tražilo niti u pogledu na svojstva, koja mora imati ili koja sebi mora prisvojiti, niti u pogledu na njegovo ponašanje, da njegova zadača nije tali uzvišena da njegov rad ne zasiže toli duboko i toli široko u sve slojeve društva. S toga treba, da bude učitelj svestrano izvrstan. A pošto djeluje ponajviše u šlcoli, biče od koristi, ako se staknu još nekolike točke, na koje mora paziti baš u školi, ako hoče, da ma bude škola čim izvrsnijom. 40 c. 0 učitelju u školi. 1. Izvrsnost šfeole o visi o iz vršno s ti učitelja; on je duša školi, on joj daje život, svojim je duliom nadahnjuje. Kakav učitelj takva škola. Ako je učitelj odan svome z vanju, živječe posve za školu, uklanjače se svemu, što god bi ga priječilo u radu za školu. Napredak škole ponajviše mu je na srcu. U školi najvolji boraviti, u školu največim veseljem do- lazi, školi posvečuje svoju snagu, svoje vrijeme i brigu svoj u. 2. U školi neka bude učitelj r e v a n, pazljiv, uredan i došljedan. a) Učitelj neka bude reva n. Revan učitelj traži sva sredstva i sve načine, da učenike unaprijedi u znanju i u cudorednosti; pripravlja se savjesno za svaki sat; utisne sebi u pamet učevno gradivo i traži način, kojim bi ga djeci najlaglje, najsigurnije, najbolje protumačio; u školi svojski nastoji, da mu bude rad plodonosan, da djeca korak po korak, a sigurno idu naprijed; jednostavno, zorno, mirno, jasno tumači stvar, opisuje, razjasnjuje, pripovijeda, ispituje prema gradivu i prema posebnim zahtjevama njegove djece. b) Učitelj pazi na sebe, naobučavanje i na školsku stegu. a) Učitelj pazi p o n a j p r i j e na sebe, na svoje srce, svoj život, svoj jezik. Nikada neka dijete ne opazi na njem, što ne bi čudoredno ili pristojno bilo; čitavom osobom svojom neka učitelj uzgaja: svojom odječom, svojim držanjem, svojim govorom, svojim okom, svojim smijehom; 41 b) učitelj pazi na ob u;č a vanj e. Uvijek se za obuku zanima, sve sile svoje ulaže u to, gleda na uspjeh, traži razloge neuspjehu, koristi se iskustvom dobrim i lošim, te gleda, da postane sve spretnijim učiteljem ; c) učitelj pazi na st egu. Da bude sve bolja, uklanja sve, čim bi se narušiti mogla. Najsigurnije sredstvo za to jest pazljivo oko. Tko otvorenim okom ne vidi, zdravim uhom ne čuje, ne valja za učitelja. A vrsnost njegova može se zaključivati iz toga, kako okom sve upravlja. Tko sve vidi, što god biva u školi, sačuvače mir i red, a tko ne vidi, ne motri bistro i savjesno učenike svoje, imače nemir, nered, ne de mnogo polučiti. Ako mora učitelj puno karati i kazniti, sigurno ne zna upotrebljavati silnu mod oka svoga. Pazljivim okom uklanja nered, okom hvali i kudi, nagragjuje i kazni, bodri i ponižuje. Stega je dobra, ako se djeca pristojno drže, ako pozorno i napeto prate obučavanje, ako odgovaraju jasno, razgovijetno, glasno i u potpunim izrekama, ako pišu lijepo i točno, ako im je čista odjeda, čiste knjige, čiste pisanke, ako izragjuju točno sve zadade pismene i usmene, ako se ponašaju čedno i umiljato, ako idu veselo u školu. c) Učitelj neka gleda na točan red, jer de upravo strogim" redom' puno poŠtičPTJa obuku i Stegu. Red se proteže na ovo : a) Red mora- biti u š kol skoj sobi. Klupe, ploča, zemljo vidi, ormar, slike, prozori, stol" učiteljev, sve neka bude' na opredijeljenom mjestu. Dobro je, ako se odabere učenik, koji prije sata pazi, da budu u redu sva učila potrebita za dojdudi sat, pa i na to, da ne 42 leže po tlu, pod klupama, pod ormarom papir iči, ogrisci, uopče smetlje: i) uredno neka d je c a d. o -tft-8.fi.. n š k o 1 u. Djeca neka ne dolaze u školu više nego četvrt sata. prije, nego poeme obnčavanje. Na igralištu mogu se zabavljati, a nipošto vikati. Prije nego ulaze u školsku sobu, neka očiste obuču, da ne napune sobu prahom. Kabanice .gornje, šešire i dr. neka izvan sobe objese na opredije- ljenom mjestu. Unišav u sobu ne smiju amo tajno šetati, nego iči u klupu, gdje mogu tiho citati, a nipošto jesti ili zadače izragjivati. Treba, da su djeca čista, oprana, umijena i počešljana. Dok ne dogje učitelj, neka odregjeni redatelj pazi, da je red, da je voda u zdjeli, spužva i kreda na stolici, sve isprašeno. Kad učitelj dogje, sva djeca ustann, te ga pozdrave običnim pozdravom; c) red mora biti, kad poeme o b u e a v a n j e. Točno u opredijeljeno vrijeme valja početi oljuku. Naj- prije učitelj sa djecom moli; djeca neka mole glasno, polako i pobožno. Može se katkad i pjevati pobožna pjesma. Ako koje dijete zadocni, neka ne unigje, dok se moli; kad unigje, mora se ispričati, stoječi kod klupe molitvu obaviti, onda iči na svoje mjesto. Karl bi se to krivnjom djeteta dogodilo, neka za kaznu' neko vri/eme kod vrata stoji; ako bi se više puta opetovalo, imade se dijete roditeljima prijaviti. Djeca neka sjede upravo, ruke neka drže na klupi, da se ne mogu pod klupom igrati, ili nepodopštine praviti, noge neka budu jedua uz drugu na tlu, da ih ne mogu prekrstiti ili njima tuči; svakolika djeca neka gledaju učitelju u oči, da ne mogu govoriti, šaptati, smijati se, sanjariti. Dok ne gledaju sva u učitelja, dok nijesu posve pripravna za obuku, neka se obuka ne počinje. Ne treba djecu na sve to svaki dan upueivati, nego ih valja s početka u tom uvježbati, a onda mora da bude dostatan samo pogled, malen udarac po stolu, pljesak rukama ili jedna riječ; d) red mora biti, kad se obučava. Neka učitelj stoji ili sjedi uvijek ne jednom mjestu; kad bi hodao, sam bi djecu rastresao. Govoriti mora polagano, ali od- lučno, za tim čisto i pravilno, napokon razgovijetno, ne tiho, a isto tako ne preglasno. Gdje učitelj viče, ondje odgovaraju djeca tiho, te su nemirna. Pitanja mora uprav- Ijiti na sve učenike. Djeca, koja mogu odgovoriti, neka dignu desnu ruku, tako da im je lakat na klupi, a nipošto ne smiju ustajati, dizati ruku nad glavu ili cak vikati. Iza pitanja neka pregleda učitelj školu, onda neka zovne koje dijete. Pozvati možo i dijete, koje ruku podiglo nije ; dijete, koje je ruku podiglo, a ne može odgovoriti, pa i dijete, koje nije ruku podiglo, a može odgovoriti, za¬ služil] e da se pokudi. Pozvano dijete neka odgovara glasno, razgovijetno, točno, u potpunim izrekama. Dijete neka govori puno, a učitelj malo. Ako dijete proti ovim pravilima sagriješi, neka ga učitelj upožori znakom; gdje je dostatan znak, ne treba riječi. Ako mora dijete iz klupe izači, neka se priuči da ide iz klupe, a da ne poremečuje reda i mira. Prišaptivati nipošto se dozvolja- vati ne smije; e) red mora biti i za vrijeme izmegju poje¬ či in ih sati. Izmegju pojedinih sati ne smije trajati od¬ mor više od pet minuti. Kad se obučava tri do četiri sata, odmaraju se djeca izmegju drugog i trečeg sata čitav četvrt. Na znak zvona daje učitelj znamenje, a djeca pospreme učila, ustanu te idu u točno opredijeljenom 44 redu iz klupa, i onda iz školske sobe, u kojoj nijedno dijete ne smije, da ostane. Ako je rgjavo vrij e me, šeču se djeca, ako je moguče, u lijepom redu po hodniku; ako je vrijeme ugodno, izlaze na igralište, gdje se mogu zabavljati. Učitelj ih uvijek nadzire ; ne smije dozvoljavati, da bi djeca vikala, da bi raspuštena i surova bila. Odregjeni učenici — redatelji — zrače megju tim sobu, i spremaju što je potrebito za dojduči sat. Kad se dadne zvonom znak, idu sva djeca opet najljepšim redom u školsku sobu, gdje se gore opisanim točnim redom obu- čavanje nastavlja; f) red mora biti i na svršetku škole. Svršetak obučavaDja opredjeljuje učitelj na znak zvona. Obučavati iza znaka danog zvonom nije umjesno • a neka učitelj ne dozvoli djeci, da bi ustajala i spremala knjige prije, nego on odredi. Kad učitelj reče, ustanu sva djeca, da se Bogu pomole. Onda idu po dvoje u točno opredije- Ijenom redu iz školske sobe i iz školske zgrade. Učitelj pregleda sobu i klupe, pravi sebi bilješke, zgpiše otsutne, daje sobu zračiti, te ide sam k uči, osim ako ima ka- žnjenika, koje mora, da nadzire; g) red moraju djeca ob drža v ati i na putu i z š k o 1 e i u š k o 1 u. S toga treba, da se učitelj i o tom više puta sam osvjedoči ili da ga drugi izvijeste o tom. Zahtijevače, da se njegove upute točno obdržavaju, kazniče izgrede, raspuštenost i surovosti. d) Učitelj mora biti došljedan. Pjeea treba u svem uvježbati, samo obuč avati / nije dovoljno. Vježba stoji u tom, da djeca iste čine puno puta opetuju, te si opetovanjem nekaka lakoču steku raditi ono, što je dobro i pravedno. S toga mora učitelj, da bude došljedan u 45 svim naredbama svojim, da mirno, ali odlučno zahtijeva,. neka djeca naredbe njegove vrše. Je li kazao, da imadu djeea točno i čista u školu doči, da moraju zadače lijepo pisane donositi, da moraju razgovijetno i u potpunim. izrekama odgvarati, onda mora svaki dan paziti, da se- djeca prema tomu ponašaju. Možda, da če se djeci s po- četka njegov postupak činiti, kao da je prestrog, ali obljubiče naskoro učitelja, te ga hvaliti i blagošivati. A kad bi danas zabranjivao, što je jučer dozvolio, kad bi na izdate naredbe zaboravljao, neka se ne čudi,, što. nema stege u školi, što djeca poslušnosti ne poznadu. 3. Iz rečenoga se može prosuditi, kako j. e preva- ž no pnašanjeučiteljau školi. Neka bude odrješit,, neka priuči djecu sve radi ti na mig njegov tako,, da se uzmogne reči za njegovu školu: kud učitelj okom, tu. djeca skokom. Da, okom neka znade zapovljedati, okom ravnati djecu, da uvijek s njim sudjeluju, ponašaju se, misle i čustvuju, kao što on hoče. Ovdje se može opažatij koliko djeluje oso bn o st, zn a čajno st učite¬ ljeva. A ne samo ponašanje učiteljevo u školi, nego. i izvan škole preznamenito je za njega i za djecu., d) 0 učitelju izvan škole. Učitelj je uzgojitelj i izvan škole. Nje¬ govo uzgojno djelovanje puno’ zavisi o tom, kako upotre- bljava vrijeme, kad se ne bavi neposredno obukom u školi, kako se ponaša, kako živi, s kim druguje. Ova je točka tako bitna i toli znamenita, da se šutnjom mimoičt ne smije. Važnije Strane izvan školskog života mogu se- podrobnije istaknuti: ?vanični, kučni,, gragjanski i. erkveniš život učiteljev. 4G 1. Zvaiiičiii život učiteljev. 1. Učitelj mora nastojati, da saraoga sebe sve više na obrazi. Tko ne napreduje, nazaduje. Učitelj nije još usavršen, mora se na sve Strane usavr- šavati; na temeljimo postavljenim u školi mora, da gradi dalje. Svaki nov napredak poticače ga, da bude još rev- niji, a tim če ga sačuvati, da ne izgubi svoje živahnosti, svoje duševne okretnosti. Drukčije bi postao trom, mrtav, pa ne bi u djeei duševnog života pobugjivao i usavršavao,. nego ubijao. 2. A buduei da je on ne samo učitelj, nego i uz- gojitelj, mora napredovati u pogledu eudorednom i z n a n s tvlfn o m. a) Jfepre dovace u pogledu eudorednom, ako proučava svoj značaj, ako pazi sam na sebe, da spozna svoje mane, svoje sklonosti, svoje strasti, ako nastoji život svoj udešavati sve bolje po zakonu Božijem, ako upotre- bljava za to potrebita sredstva, koja mu pruža sv. vjera.. Usavršavati značaj, oko toga treba raditi uvijek do smrti. Blažen čovjek, u kojem odsijeva sve čišče slika Isusova ; b) napredovače u pogledu znanstvenom: a) ako se za svaki sat obupavanja točno i savjesno pripravlja, (jsvojiče sebi time učevno gradivo, bolje ga probaviti, moči ljepše priopciti, pa škol- ski sat posve korisno ispuniti, te djecu sigurno unapri- jediti. Pripraviti se mora u pogledu na gradivo, pa i u pogledu na meto d u. Mora da se pita ne samo: šta valja danas turnačiti, u k ako v u je današnje gradivo sa- vezu sa prijašnjim, koliko djeca o tom več znadu, shvaeam 47 H ga dobro, nego mora, da se pita i to: kako cu modi' gradivo djeci zorno predočiti, kojim se sredstvima moram služiti, kojim putem idi, koji način odabrati, kako djecu ovježbati ? Mladi učitelj neka se pripravlja p i- siueno; gradivo neka obradi točno tako, kako de ga obragjivati a školi. Kasni j e se može zadovoljiti krat¬ kim načrtom, tek nakon više godina može ostaviti i načrte pismene, a n i k a d a n e k a n e i d e u š k o 1 n, dok ni j e gradiva dobro i s vest ran o promozgao i premisli o. Ako je moguce, neka sebi za svaki pr e d- me t nabavi stručnu knjig u, koja ga dobro pre¬ tresava ; bolje je jedmi dobru knjigu točno proučavati, nego li više njih površno i brzo prolistati; b) ako savjesno prosugjuje obavljeni r a d. Ako naime pazi, kako mn uspijeva njegov uzgojni rad, da li je polučio, što je namjeravao, ili nije, koji su uzroci da je rad posve neplodan, koja sredstva treba upotrijebiti, da se mane, pogrješke i zaprjeke uklone, da se dobro još više poboljša, da mu bude djelovanje i na- stojanje korisnije. Takovim prosugjivanjem koristide naj¬ više samomu ^sebi, modi de da postane dobar, dapače izvrstan učitelj; c) ako lis t r a j n o i r e v n o p r o u č a v a s t r u č n u k n jiževnost, pa i druge znamenite, jez g r o- vite, korisne knjige. Naj p rij e valja, da napreduje 'J stručn oj znanosti, kao u dušoslovju, igzgojoslo vju, ob u- koslovju i njegovoj povijesti, pa i u predmetima, koje tumači. Neka drži dobar list, koji de ga upoznavati sa književnim napretkom, koji se tiče njegove struke. Uz to neka ne zaboravi citati i druge dobre knjige, da^e učvrsti u vjerskom osvedočenju i cudorednom životu, da se obodri 48 na ustrajan duševni rad, da se sve više osposobi sa svoje zvanje. Amo se ubrajaju nabožne knjige, uzor spisatelji, povijest književnosti i naobrazbe, bolja djela drugih na¬ roda, osobito spisi o narodnom blagu, prirodopisne i pri¬ rodoslovne knjige, pa i dobri zabavni listovi. A kad čita, neka pazi, kako <5 it a, da ne troši badava sktipocijeno vrijeme. Neka čita polagano,neka pazi na sadržinu, neka upamti glavne misli, neka čita samo po jedno djelo, a ovo neka posve prouči, uz čitanje neka upotrebljuje pero, bilježi kratke izvatke, razgovara se o pročitanom sa drugovirna i neka izvatke opet i opet bar prolista. Koliko če niu koristiti, koliko ga unaprijediti, koliko mu duševnog užitka pribaviti takovo čitanje! b) Kucni život učiteljev. I k učni život učiteljev nije bez upliva na uzgoj djece. Kako u školi, tako valja, da bude učitelj uzorom djece i kod kuče. S toga treba: 1 a) da se drži točnog reda. Točan red zahti- jeva duševno i tjelesno zdravlje njegovo, pa i napredak. Učitelj mora svestrano napredovati, drukčije ne če odgo- varati uzvišenoj zadači svojoj ; valja dakle da vrijeme što- bolje upotrebljava, a to je jedino uz točan i strog red moguče. Cim tko. stupi u njegev stan, odmah neka može spaziti, da se je tu udomila urednost, čistoča, radinost, štedljivost, vedrost, zadovoljstvo, mir i prava krščanska pobožnost. Uzornim krščanskim duhom neka se odlikuje sve u učiteljevom stanu. Najljepši nakit neka mu budu slike vjerske i domoljubne; 49 ■C b) onda treba, da se učitelj r a n o n e ž e n i. Prvih sedam do osam godina neka posveti jedrno školi; sva briga, sav rad neka mu bude za školu. A kad se je za obučavanje i ozgoj posve dobro uvježbao, onda može pomisliti i na to, da sebi osnuje obitelj. Njegova obitelj mora da postane uzornom u čitavoj opcini. Ako bude uz- gojitelj djece opdinske sam ono, na što ima djecu po- didi, povjeravade mu onda roditelji svoju djecu posve rado; za tim treba. 3 c) da se učitelj uklanja svakomu radu, k o j i m bi se r a s t r e s a o, i 1 i k o i i bi mu preveč posla zadavao. Neka njeguje vodke, pčele, bašču, i dr. te se tim odmara od napornog rada i ugodno zabavlja. Može zalaziti i u poštena, umjerena društva, kao u pje- v ačko društvo, ali neka ne preuzima ravnateljstva. Skola na ime iziskuje svu snagu njegovu, neka gleda, da se ne ogriješi. Neka izbjegava sve, što bi iole .nje¬ gov dobar glas okaljati, na njegovo poštenje najmanju sjenu baciti moglo. Neka ga vodi jedino ljubav prema Bogu i bližnjemu i vjernost uzvišenom zvanju njegovom. C. Gragjanski život učiteljev. Učitelj je član države, on je gragjanin. S toga treba, da djeluje na probit uže i sire domovine svoje. Da to učini, ne treba da govori domoljubne govore, da bude kod svake domoljubne svečanosti, nego treba da sa- vjesno vrši dužnosti svoga zvanja. Bide domovina sretna, ako su njezina djeca dobra, poštena, cudoredna, puna straha Božijega.- A eto uz rodi- 3 50 telje prvi je učitelj, koji ima buduče gragjane u tom smislu uzgajati. Buduci da mu je dužnost, da uzgaja djecu svijuh stranaka, ne smije da bude on sam strančar; neka iz- bjegava strančarska društva, da se ne zaplete u nepri¬ stojne strančarske borbe. Sve za Boga i domo¬ vi n u! prema tomu neka udešava svoj postupak. Kad navale na domovinu nesreče, neka i on skoči na pomoč, neka podupire domoljubna poduzeca, osobito onda, ako ima nade, da če se podiči narodno blagostanje, i školstvo. A neka ne smetne nikada s pameti, da se sav na- predak, bilo u znanosti i umjetnosti, bilo u obrtu i trgo¬ vini, da se uopče svi dobri i plodonosni društveni odno- šaji temelje na čudoredno-vjerskom duhu, kojim je društvo samo nadahnuto i iz kojeg ističe njegovo djelovanje. Vjeraje vrelo blagostanja. S toga neka domo¬ ljubni učitelj smatra glavnom zadačom svojom, uzgajati djecu u vjersko-čudorednom životu, pa če tim domovini neizmjerno koristiti. d) Crkveui život učiteljev. Vjera je svjetlo, koje sve rasvjetljuje, ona je so,, koja čuva od gnjilobe, ona diže čovjeka k Bogu, k vječ- noj istini, dobroti i Ijepoti. Vjera i život po vjeri čine,, da bude učitelj pravim uzgojiteljem. Ima ti vjeru i živ jeti po vjeri,to je učite ljuzvaničnad už- n o s t. S toga mora učitelj : I a) Svoju vjeru i pred s vije to m px> k uži¬ vati; on mora redovito primati sv. sakramente, u ne- 51 delje i blagdane revno i točno dolaziti k službi Božijoj, obdržavati posne dane, podupirati dobrobit crkve, uopče svim ponašanjem svojim posvjedočavati, da je iz srca odan sv. crkvi; b) iči na to, da ž i. v i u 1 j u b a v i s a duhovnim pastirom, da s njim složno radi za uzgoj djece, da ne prezire njegovih ponuka i savjeta ili opomena,- da čuva i učvrščuje njegov ugled, da mu je podložan, kao svo¬ jemu duhovnomu poglavaru, a s njim biskupu i s bis- kupom sv. Ocu, namjesniku Kristovu na zemlji; 3 c) djecu u crkvi nadzirati, te odrješito za- htijevati, da dolaze uredno k službi Božijoj, i da se kod nje pristojno ponašajte Ako mora sa djecom glasno mo¬ liti, neka moli lijepo, polako, razgovijetno, da bude lijepim primjerom čitavoj opčini. Ako svira na orgulje, neka pazi na crkvene propise; ako upravlja glazbenim zborom, neka ga dobro uvježba, neka bira pjesme prema duhu i vremenu crkvenom, poučava koralno pjevanje, podiže latinsko i pučko crkveno pjevanje, da čim više omili samomu narodu; ^ d) prema i n o v j er ni ci m.a hJLti—j i .v Vjera g a u strpljivosti ne priječi, buduc da je upravo vjera majka prave strpljivosti. Strpljivost ne stoji u tom, da Čovjek svoja vjerska načela prikriva, nego u tom, da inovjerca kao brata u Bogu iz srca ljubi, i kad us- treba, ovu ljubav i činom dokaže. Ljubiče s toga učitelj svu djecu jednako, neka budu i druge vjere, čuvače se biižljivo S vega, što bi inovjernu djecu uvrijediti moglo, a nastojače pomljivo o tom, da vjeru i čudorednost po- stivaju svakolika djeca. 3 * 52 2. Svršavajuči raspravu o učitelju samoni, kako da ne bi bio svatko u duši osvjedočen ne samo o tom, koli je uzvišenazadača učiteljeva, nego i o tom, koliko treba več pripravniku učiteljsko mu svom dušo m raditi o svome aapretku, o svome uzgajanju. Uz pomoč Božiju i uz marljivo nasto- janje moči če se sve više približavati onoj savršenosti vla- stite osobe, koja je svakako od potrebe, da rad ne bude uzaludan. Ustrajnost crpače iz ljubavi prema uzvišenom z vanju, jer ljubav ne pozna teškoce, ne žali truda, nego sve podnosi i sve savlada. III. O društvenim uzgojnim činbenicima. Društvenim uzgojnim činbenicima pribraja se ro¬ di te 1 j s k a k u č a, škole, država, crkva. Valja da se bar u glavnim potezima promotri njihova uzgojna. zadača i njihov megjusobni odnošaj. I. Roditeljska kuča i uzgoj. 1. U roditeljsko j k uči nalaze se sva sred¬ stva za dobar uzgoj, kao: njega, stega, primjer, privika, obuka i ostala naravna i vrhunaravna sredstva.. U ovaj je krug providnost Božija dijete smjestila, ondje ostaje u doba najnježnije, za uzgoj s toga najvažnije, ovdje se polaže temelj za buduei sretan i nesretan život, što se ovdje zanemari, nadoknaditi se više nikada ne može. Nesretno dijete, ako prerano izgubi dobru roditeljsku kudu. 53 2. A kuca roditeljska ne smije napustiti uzgajanje niti onda, kad počme dijete da polazi školu. Paziti mora, da škola djecu zbilja tjelesno i duševno, dudoredno i vjerski usavršuje. Ona pripravlja djecu za školu, ako ih priučava. da su poslušna, pazljiva, radina, pristojna u ponašanju, točna i čedna. Ona mora podupirati ugled uči¬ teljev, paziti, da djeca marljivo polaze školu, da savjesno vrše svoje školske dužnosti. Ako su djeca zapriječena doci u školu, treba da roditelji učitelja o tom izvijeste i da učine uopoe sve, što je ža dobar školški život od potrebe. Kucnorau uzgoju mora stati do toga, da svom pomnjom ide na ruku školskomu uzgoju. 3. Roditeljska kuča neka dakle školu š t u j e; neka ne žali troškova za primjernu školsku zgradu, koja neka djeci omili, da im bude kao drugi dom. Ako imadu roditelji učitelju što god prigovoriti, neka to učine načinom mirnim i pristojnim, te ni pošto pred djecom. .Ako učitelj ne ,bi vršio > dužnosti svojih, ako bi životom i po¬ našanjem svojim smudivao opcinu i djecu, neka ga pri¬ jave nadležnoj školskoj oblasti, koja de neprilici doskočiti. 2. Škola i uzgoj. 1. Iza roditeljske kuce škola je naj- znamenitiji uzgoj ni zavod. O školi se‘inože ka¬ zati, da je od potrebe, da ima u z g o j n u zadadu, daje nam j es niča roditeljske k ude. j a. Š;koJa je od potrebe. Istina, da su roditelji osobno obvezani djecu svoju uzgajati, ali pita se, da li mogu ovoj zadaci svojoj posve zadovoljiti? Mogu li 54 osobno djecu podučiti i naobraziti toliko, koliko iziskuje zvanje djece vjeeno i vremenito ? Mnogi če roditelji za to nesposobni biti, mnogi ne če imati do volj no vremena opet mnogi ni znanja, ni volje. Dalje je posve. malo roditelja, koji bi mogli uz- državati za djecu posebnog učitelja u kuči. Ošini toga je javni uzgoj bolji, korisniji od samo privatnoga. U kuči je uzgoj preveč jednostran, preveč se obazire na stalež uzgojenika, premalo ga uvodi u sire društvo čovje- čansko, premalo upoznaje sa siromašnim krugovima, ne priučava ga obazirati se na drugove i prema tomu želje svoje stezati. Svim napomenutim nedostacima doskočiče škola, o kojoj se mora dakle tvrditi, da je uopče od potrebe, pa se s toga u svili naroda i nalazi. b. S kola ima uzgoj nu zo^daču. Škola obu- čava, a obuka školska mora za tim iei, da uzgaja. Obuka, je sredstvo za uzgoj. Kad bi se u školi htjelo jediuo obučavati, a obučavanjem ne uzgajati, škola bi čovječi- jemu društvu više naudila, nego li koristila. Obuka na ime nikada sama sobom čovjeka ne čini krijeposnim, nego ga ponajviše čini samo sposobnijim, pronači sva sredstva, da može zadovoljavati strastima pokvarenog srca. Škola mora dakle najprije uzgajati, onda tek obu¬ čavati. Osim ostalih uzgojnih sredstava, mora da se smatra i obuka uzgoj ni m sredstvom. C. Skola je mjesto roditeljske kuce. Ni- pošto nije škola sama sebi svrhom, nego mora se iz rečenoga zaključiti, da škola ima djeci dati ono, što im kuča dati ne može, dakle da mora n a s t a v 1 j a t i, na- d o p u n j i v a t i i usavršivati uzgoj k u č n i. 00 a) . Škola mora uzgoj klicni nastavljati. Škola se je rodila iz obitelji, biče s toga najbolja ona škola, koje se slaže sa uzgojnim načelima u obitelji. Vrlo bi nepravedno bilo, kad bi morali roditelji djecu svoju slati u školu, koja bi obarala ona vjerska načela, sto su ih oni u srce svoje djece usadih, koja bi dakle rušila, što su oni velikoin mukom sagradili; h) škola mora k u d n i uzgoj n a d o p u n j i v a t i i u s a v r š i v a tj. Ona dakle mora gledati na to, da tjelesnog zdravlja djeci ne naruši, da im sve duševne sile suglasno razvija i usavršava, da djeca sve bolje na- preduju u znanju, da žive sve bolje po vjersko-dudored- nim zakonima. Idi mora škola za tim, da položi u djeci dubok temelj pravomu, č ; stomu značaju, da tim postanu korisnim članovima u društvu ljudskom, i baštinicima u kraljestvu nebeskom. fi. Iz rečenoga se može prosuditi, da 1 i s u r o d i- teljni dužni, djecu svoju slati u školu? S a/m o po sebi nijesu dužni. Jer, ako mogu dru¬ gim putem djecu svrsi shodno uzgoj iti, ne treba im škole. A velika večina roditelja toga dandanas postidi ne de modi. Zar nije od prijeke potrebe, da se djeci čim bolje i sustavnije protumači vjeronauka upravo u naše doba, gdje se posvuda širi i propovijeda vjerska nehajnost? Zar nije od prijeke potrebe, da znade svako dijete citati, pisati, računati, ako hode, da ne zaostane posve, da ne propadne u pogledu na zemaljsko dobro- stanje? A mogu li roditelji ovo potrebito znanje djeci saopditi drugim sredstvima, nego li školskom obukom ? Mora se s toga zaključiti, da su dandanas rodi- 56 t e 1 j i upravo p r e d B o g o m d u ž n i, dj e c u s v o j u š 1 a t i u s k o 1 u. A buduci da roditelji imadu osobnu dužnoat i osob- no pravo uzgajati djecu, s toga ih nitko ne može, nitko ne smije siliti, da moraju djecu spremati u škole, gdje bi se djeca u pogledu vjerskom i čudorednom pokvariti mogla. Odgovarače roditelji Bogu za uzgoj svoje djece, pa im se s toga nikako ne može uskračivati pravo, da 7 mogu djecu svoju slati u onu školu, koja im se najbolja, najprikladnija čini. 3. Buduci da škola roditelje zamjenjuje, treba, da o p c i s a r o d i t el j i m a, da se usmeno i pismeno s njima o djeci razgovara, da im čedno svoje želje kaže, da po mogučnosti njihovim željama zadovoljava; treba, da se upoznava sa obiteljskim životom, da pro- učava mjesne okolnosti i potrebe, da može prema njima postopati, djecu obučavati i uzgajati. NfJčitelj neka ne zaboravi, da djeca pripadaju rodi- teljima' i onda, kad polaze školu. Ne smije dakle djeci zadavati toliko posla, da roditeljima ne bi nikada pomoči mogla. Djeca valja da i kod kuče što god rade. S toga neka se ne opterečuju preveč kučnitu, osobito pismenim za- dačama. Učitelj neka postopa prema mjesnim odnošajima. Velikom pomnjom neka škola. potiče na krijeposti kod kuče. najnužnije, kao na to, da djeca štuju, ljube i slušaju roditelje svoje, da budu radina, štedljiva, s malim zadovoljna. Tim če postopkom škola sebi steči naklonost i ljubav svih roditelja, te olakotiti putjdo uzgojne svrhe svoje. D oda tak 1. Ima svakovrsnili škola i za onu djecu, koja osnovne ili pučke škole polaziti ne mogu. Spomenuti se mogu p j e s t o v ali š ta za djecu, koja 57 nijesu još navršila dvije godine; ču vališ ta za djecu, koja mogu več hodati i govoriti, da su pod nadzorom te se čuvaja od pogibelji i onda, kad idu roditelji za poslom svojim; zabavišta, gdje se djeca izmegju treče i sedme godine uzgajaju i to drugo vanjem i zaba- vom, igrom i radnjnm. -vi£vy £ ' ’' " 77 2. Ima osiin škola i uzgojnih zavoda, gdje djeca duže vremena borave, te primaju potpuni uzgoj. Razlikuje se dakle uzgojni zavod od škole. U školu idu djeca samo po nekoliko sati na dan, te se odande opet vračaj u kuči, a u zavodima ostanu djeca, te žive zajed- nički pod nadzorom svojih poglavara. Kao što škola, tako s u i z a v o d i j e d i n o z a s t u p n i c i rodi¬ telja, da n a d o m j e s t e ono, što roditelji d j e c i dati ne mogu. Životu u zavodu mora da bude uzorom život obiteljski. Zavod je tim bolji, čim se više približava životu obiteljskomu. Ima s ir o ti št a za djecu, koja su ostala bez rodi¬ telja, popravilišta za djecu posve iskvarenu, kon- vikata i penziomata ponajviše za djecu, koja se mo raju naobražavati izvan mjesta, gdje stoje roditelji, zavoda za s 1 1 j e p e , g 1 u n o n i j e m e i slaboumne, zavoda za uzgoj svečenika i vojnika i dr. Uzgojni zavodi imadu velike prednosti. Djeca se priučavaju točnomu redu, poslušnosti, marlji¬ vosti, radinosti, vježbaju se u krijeposnom životu, jača im se samozatajom duševna snaga, čuvaju se od opakih primjera, upoznavaju se sa društvenim životom, potiču se na. revnost i plemenito natjecanje, pa i sami uzgoji-. telji mogu se posve posvetiti uzgojnoj zadači svojoj, dok roditelji toga učiniti ne mogu. 3** 58 A treba, da je u zavodu točan red, da je vrijeme či- tavog dana razdijeljeno prema uzgojnim zadačama. Obuka, red, jelo, odmor, sve valja, da ima svoje vrijeme, i to tako, da se ne treba bojati za zdravlje djece ili da bi se djeca samo jednostrano naobraziti mogla. Ali jedino vanjskim redom ne bi se uzgojna svrha polučiti mogla, duh je, koji daje život. Valja, da u zavodu diše sve krščanskim duhom. Uzgoji- telje i uzgojenike mora da napunjuje i vodi duh krščan¬ ski. Samo taj duh usadiče uzgojiteljima u dušu pravu, ustrpljivu ljubav k djeci, a bodriče djecn i poticati, da upravo poradi Boga revnuju za svestran napredak svoj. Gdje toga nema, ondje ne če dijete moči da nosi. vanj- sku šilu i stegu, otrešče je gdje god uzmogne. Puki nadzor toga prepriječiti ne če moči. Da, u zavodu, koji nije osnovan na krščanskom duhu, bio bi zajednički život više pogibeljan, nego li koristan po djecu. Za upravitelje iuz gojitelje u u z g oj n i m zavodi ma m o r a j u s.e bir a t i n a j v r sn i j e o sobe; valja da imadu u velikoj mjeri sva svojstva potrebita uzgojitelju. Može biti tko u kojem god pogledu izvrstan i sposoban, a za uzgoj posve nespretan. Napokon mora sve uzgojitelje istoga zavoda združivati prava ljubav, svi moraju raditi u istom duhu, prema istim načelima, posve suglasno. Najbolje je, ako se uzgojni zavodi po- vjere duhovnim, Bogu posvečenim osobama. 3. Država i uzgoj. 1. Država biče dobra, ako su dobri gragjani, slaba irazrovana, ako su opaki i nečudoredni gragjani. A tko 59 čin i gragjane,_ da postanu i ostanu dobri, eudoredni i valjani? Zar ne uzgoj, što se pruža mladeži? S toga država ne smije da bude nehajna za uzgoj djece, nego Je upravo dužna, da se za uzgoj žauzimlje i svojim za- konima podupire. Najbolje čini, ako štiti i p o d- pomaže obitelj i crkvn, da mogu djeeu dobro uzgajati. Naopako bi država radila, kad bi btjela, da uredi školstvo neobaziruei se ni na obitelj, ni na crkvu. 2. Država može opredij eliti, koliko ino- raju d ječa znati, u čemu se uvježbati, ako tako iziskuje njezina dobrobit. Može dakle propisati, ne samo učevne predmete, nego i koliko godina treba da djeca polaze školu. Da se država uzmogne osvjedočiti, da li se obdržavaju njezini propisi, da li se ne tumače u školi nazori i načela po državu štetonosna, mora joj se dopustiti pravo, kojim god načinom obučavanje nadzirati. Odregjivatipak koje upravo škole mora svako dijete da polazi, to bi nepravedno bilo, jer bi se povregjivalo pravo obiteljsko i crkveno'. Slobodno mora biti podizati škole, samo ako se u školama saopčuje djeci dovoljno znanje, te ako se u njima uzgajaju dobri gragjani. 3. Nadalje ima država pravo i dužnost, d a a k o u st r e b a s a m a p odi že škole, da nov- čanim i moralnim sredstvima podupire od drugih podig- nute škole, da zahtijeva redovit polazak škole, da po- bagja škole, da opredjeljuje svoje nadzornike za škole. Takovom bi se potporom puno unapregjivalo uzgajanje i obučavanje djece. 4. Škola mora državne zakone ipropise što vati, pobugjivati u djeci poslušnost i požrtvovnost 60 prema državi, usagjivati u njihova srca .savjesnost,vjer- nost i uopde sve gragjanske krijeposti, te sve osloniti na čvrsti temelj sv. vjere, vjerskog osvjedočenja, vjer¬ skog čustva i vjerskog života. Takovim de nastojdnjem škola državi mnogo koristiti; radide upravo u domoljub- nom duhu, ako uzgaja eudoredno dobre i valjane gra- gjane. 4. Crkva i tizgoj, 1. Crkva je Bogom odregjena uzgojite- Ijica s vi m narodi m a; ona imade od Isusa uzvi- šenu zadacu, čovječanstvo uopče i pojedine ljudPua po se istinom i milošcu učiniti sposobnima za njihova svrku vremeuitu i vječnu. Ona je najuzvišeniji uzgojni čin- henik. 2 . Prema torne pravu i dužnosti, što iz njega is- tiče, crkva je uvijck postupala. Povij est posvje- dogava, da je crkva maj k a pučkoj g k o 1 i. Ona ne pita, da li je tko bogat ili sirornašan, visoka ili niška staleža, svima kaže, da su djeca istog Oca ne- beskoga, pa hoče s toga, da se sva djeca uzgojem učine sposobnima, da postignu svrhu svoju vremeuitu i vječnu. Odmah je od početka crkva osnivala škole, te je teča¬ jem vjekova sve upotrijebila, da promakne škole i uzgoj. Crkva uzgaja svip životom svojim: ona uzgaja svojom svetom naukom, koju propovijeda i na najnepristupnijim mjestima, svojom milošcu, kojom rasvjetljuje razum, krijepi volj,u i ,potice na dobro, svo- 61 jim krij epo s n im primjerima, koje tečajem godine svima pred oči stavlja, svojim svet kovina m a i obredi in a, kojima ganutljive čine Božije ljubavi toli krasnim načinom predstavlja, umjetnošcu i zna¬ li j e m , koje posvuda promiče i svojom službom Božijom unapreduje, svojim silnim ugledom, kojim narodima govori, narode opominje, kudi te od zla puta k Bogu privodi. S toga se može pitati, šta bi postalo od društva ljudskoga, da isčezne crkvaiz pozorišta ? Tko bi savladavao strasti, tko bi se borio za istinu, pravdu i krijepost? Zar ne bi svijet opet ugreznuo u gadno poganstvo, no¬ gama gazio čudoredne zakone? Zar ne bi opet zagospo¬ dovala svijetom Depravda i sila ? 3. Za to se mora ustvrditi, da je od potreba i najbolje, ako erlcva i škola suglasno rade oko uzgoja. Crkva neka školu podnpire, sve čini, da školski život unaprijedi, da se uzgoji narod čudoredno nepokvaren, zdrav i snpian. A škola neka duboko sižuči upliv crkve pripozna, djecu k službi Božijoj, k sv. sakra- mentima vodi te ondje nadzire, u svem životu svomu neka se na vjerski momenat obazire, te nastoji, da se djeca čudoredno usavršuju. Dobro če se mladež uzgojiti samo onda, ako rade složno crkva i škola. 5. 0 odncšaju škole prema obitelji, državi i crkvi. 1. Sad se može razabrati, koli je znamenita škola u društvu čovječanskom. Škola je upravo sredi- šte, oko koje se kreču ob i tel j, država i 62 crkva. Najbliže tomu središtu stoji obitelj, za tim država izrasla iz obitelji, a sve obubvata crkva, koja uopde obuhvata sve narode te spaja u jednu jedincatu Božiju obitelj na zemlji. Skola dakle služi svim društvenim kru- govima, epa služi obitelji, služi državi, služi crkvi. 2. Život školski modi ce najbolje uspijevati i do¬ brim plodom roditi onda, ako se brinu za školu i ako je njeguju: obitelj, država i crkva, a i obratno moči ce ova tri društvena kruga onda najljepši plod brati od škole, ako se ona na sya tri obazire, te obitelj, državu i crkvu u sebi predstavlja. Ovo je preznamenita istina, buduci da de rod ljudski j edino onda naj¬ bolje mirno i svestrano napredovati, ako sebi obitelj, država i crkva po modni c u ruku pruže, da se u školi mladež valjano u z g a j a . N _ Posebno uzgojoslovje. Posebno uzgojoslovje opisuje potanko, kako valja p os tu p a ti s a djecom, da se shodno razvije njihovo tijelo, a osobito da se njihove duševne moči na¬ ravi primjerno n&obrazuju, usavršuju, te čim više usavrše. Buduči da se uzgaja čovjek, buduči da se razvijaju osobito njegove duševne moči, treba najprije uopče po¬ znati čovjeka, proučiti na po se njegove duševne moči; trebadakle ponajprije razviti najglavnije dušoslovne nauke. S toga se dijeli posebno uzgojoslovje u dvije glave. Prva glava tumači najglavnije dušo¬ slovne nauke, druga glava raspravlja potanko način, kojim valja duševni život u čovjeku usavršavati. Prva glava. Uzgojitelj mora da se obazire ne samo uopče na tjelesni i duševni život, nego i na posebna svojstva pojedinih uzgojenika. S toga neka glava prva 64 razglaba 1. narav i duševni život, 2. po¬ sebna svojstva uzgojenika. Udariče se time dobar temelj za glavu druga. 1. 0 naravi i o duševnem životu oovjeka. 1. Covjek sastoji od dušeitijela. Duša se bitno od tijela razlikuje. Ona nije tvarna, nije sastav- Ijena, nego je netvarna, dakle jednov ita, ona je duhovna i neumrla. Premda je u tijelu, ipak nije posve na tijelo vezana, nego ima samostalan život i samostalnu narav, pa može s toga i bez tijela, da postoji. Duhovnom, ne- umrlom dušom podiže se čovjek visoko nad ostali vidivi svijet; on pripada duhovnom svijetu, namijenjen je vječnosti. Pa i s a m i m t i j e 1 o m u z v i s u j e se čovjek nad ostala živa biča na zemlji. Kako su lijepo surazmjerni svi članovi njegovog tijela; kako ponosno uspravno , hoda, kako gleda, gore, kako je spretna nje¬ gova ruka za najkrasnije radnje, kako nježna njegova usta namijenjena više, da služe duši nego li liranidbi, a šta da kažemo o izrazu njegovog obraza, šta osobito o njegovom oku, iz kojega s j a j i viši unutarnji život! 2. Premda se duša bitno razlikuje od tijela, ipak je s njim tako tiješno spojena, da sači- njava s nji in j e dnu j e din u novu narav, t. j. narav čovječiju. Čovjek nije samo tijelo, niti sama duša, nego tijelo spojeno sa dušom tako, da se jedno od dru- goga rastaviti ne može, da ne bi zajedno prestao pot- pun čovjek. 65 Bududi da su duša i tijelo spojeni u jednu narav, a tijelo se samo onda razvije u tijelo čovječije, ako živi u njemu duša čovječija, moramo odatle zaključiti, da od duše prima tijelo čitav' život svoj. Iz duše ističe dakle; život i za tijelo, bez duše tijelo vlastitog života nema. 3. Ako se promotri čovjek i život njegov, mora se u njemu razlikovati trovrstan život. Najprije se opaža, kako se tijelo hrani, kako kranu probavlja, pretvara u krv, kako krv kola te se tijelo razvija i raste; ovoje vegetativni život čovjeka. Za tim se vidi, kako ima čovjek više osjetila, kojima zamjecuje sebe i vanjski svijet, kako može da se pomodu živaea giblje i krece; u tom stoji os je t n i život čovjeka. Napoleon se pojavlja još. neki viši život u čovjeku; čo¬ vjek na ime misli, on sudi i zaključuje, on spoznaje i nadosjetne predmete, on gleda u prošlost i bududnost; tim se očituje čisto duševni život čovjeka. Ovomu tvovrsnomu životu početnicom je duša; što god se pojavlja u čovjeku, potiče iz duše. Nu premda ističu sva djelovanja u čovjeku iz same naravi duše njegove, ipak duša ne djeluje drukčije ved preko nekih svojstva, koja su u njoj. Ova se svojstva zovu modi duše. Buduci da se u čovjeku život vegetativni, osjetni i Čisto duševni posvema razlikuje, valja pripisivati duši više posvema različitih modi. Kaže se, da ima duša vegetativne modi, kojima čini, da se tijelo brani l da raste, za tim osjetne modi, kojima osjeda, za tim čisto duševne modi, kojima misli i slobodno bode. 66 Moči vegetativne i osjetne ne mogu djelovati bez dotičnih tjelesnih ustroja ; premda ističu iz duše vezane su ipak na tjelesne ustroje, jer ne mogu gledati bez očiju, ne mogu probavljati bez želuca i njegovih sokova. A moči čisto duševne djeluju same za sebe, ne treba im tjelesnog ustroja, jer mislim i slobodno hoču ; a za to mi ne treba nikakve tjelesne cestice. Ovaj opisani trovršni život tako je u čovjeku u neko jedinstvo svezan, da viša vrsta o nižoj o vi si. Osjetni život na ime ne može se početi u čovjeku, dok se životom vegetativnim pojedina osjetila nijesu dovoljno razvila, pa se ne može niti nastavljati, ako se hranidbom osjetila ne održe zdrava i živahna. Isto tako ne može početi čisto duševni život, dok mu se osjetno životnim djelovanjem ne donese gradivo, koje on obragjuje; jer čisto duševni život oslanja se na isku- stvo ; osjetilima moraju se duši dovesti osjetne spoznaje, da duša kroz nje prodre u bistvo stvari, te se može odande podiči do posve nadosjetnog svijeta. 4. Duša ne zna za vegetativni život, ona ne vidi, kako se probavlja, kako kola krv, kako tijelo raste. Duša znade ponajprije za svoj čisto duševni život, ona znade, što misli i hoče; osim toga znade i za osjetni život i njegove pojave, znade na ime, da vidi, čuje, njuši. U samo s viješ ti skuplja da k le čovjek pojave čisto duševnog i osjetnog života, te ih spaja u zajednički život, koji se zove uopče duševni život, te se razlikuje od vegetativnogaživota. Ako se duševni život motri, mora se kazati, da je mnogostran; a mogu se ipak svi pojavi njegovi svesti na d v i j e g 1 a v n e vrste duševnih moči, na moči sp o z naj e i na moči požudne. Sto god duša radi, o svem se može ustvrditi ili da je to čin, kojim duša spoznaje, ili da je to čin, kojim duša hoče. Moči spoznaje i moči požudne treba točnije razglo- biti, jer se drukčije dotična uzgojna načela ne bi mogla razviti, dokazati i uporaviti. 1. O močima spoznaje. Prvaglavnamoč duše je moč spoznaje. Ona je moč, kojom se shvačaju postoječi predmeti. Pred¬ meti, koji se spoznavajo, jesu ili osjetni, koji se na ime mogu opipati, njušiti, vidjeti, ili neosjetni, nadosjetni, koji se vidjeti, opipati ne mogu. S toga se razlikuje i (Jvovrsna moč spoznaje, na ime osjetna ili niža, kojom se spoznavajo osjetni predmeti, i n a d o s j et- na ili viša, kojom se spoznavaju nadosjetni predmeti. Ono što čovjek spozna, saopčuje drugima govorom; s toga govor nekako nadopunjuje moči spoznaje, te valja i moč govora ovim močima pridodati. a. 0 osjetnoj moči spoznaje. Pogledom na odnošaj prema predmetu dijeli se osjetna moč spoznaje na dvoje. Može na ime čovjek da ima predmet pred sobom, da predmet sam sobom na njega djeluje, da ga može dakle neposredno zreti i spo¬ znati ; ili predmet nije pred čovjekom, čovjek ga sad ne motri, a gleda ga kao u nekoj netvarnoj slici, što 68 mu je od predmeta u duši ostala, te ga tako posredno poznaje. Moč, kojom čovjek prisutan predmet neposredno zrije i spoznaje, zove' se zorna moč, a moč kojom čovjek neprisutan predmet posredno u unutarnjoj slici zrije i poznaje, zove se u tvorna moč. 1. 0 zornoj moči. i. Djelovanje zorne moči jako je znamenito • jer zorna moč priregjuje gradivo mišljenju, upliva dalde na čitav duševni život čovjeka. U njezinom djelovanju mo- žemo tri stepena razlikovati. Počinje na ime osje- to m, nastavlja z a m j e d b o m i svršuje zorom. a. O s j e t o m počinje duša spoznavati. Osjet po¬ stane, l?ad duša primi podražicu dovedenu u moždane po osjetilima; osjet dakle nije podražica sama, nego osjet postane, kari duša prihvati podražicu. Podražica postane ili od različitog stanja u čovjeku samom, ili je prouzroči vanjski predmet; s toga se go¬ vori o osjetu nu tar n j osti i o osjet u s polj a š- nosti. a) O s j e t i m a un u t a r n j o st i doznaje se ugodno ili neugodno stanje tjelesnog ustrojstva. Sprovagja ili živčevlje razgranjeno po cijelom tijelu. Amo se pribrajaju osjeti boli, gladi. Znameniti su osjeti mišica, kad se one stežu ili pruže; tim se osjetima postizava, da čovjek ne izgubi ravnotežu, kad se kreče; ako se tko uvježba, da dobro shvata ove osjete, onda može unaprijed prosuditi, koliko treba snage, da obavi pojedine tjelesne poslove i 69 racin j e; odatle lakoča i okretnost. S toga je znamenito gombati se i igrati, jer se upravo tim čovjek u toni uvježba. b) Osjetima spoljašnosti dozuaje se za vanjski svijet. Oni dogju u čovjeka kroz osjetila. Razliku¬ jemo pet osjetila: vid, sluh, njuh, okus, opip. Svako osjetilo ima svoj ustroj, posebne cesti tijela na ime, koje služe osječanju i zamjecivanju : oko, uho, nos, jezik, koža. Svako osjetilo posreduje samo kod jedne vrste osjeta. Osjetila se dijele u viša (teoretička, objek¬ tivna) , na ime vid i sluh, za tim u niža, (praktična, subjektivna), na ime njuh, okus,napokon u mješovito: na ime opip. Viša su osjetila jako znamenita po duševni život, jer njima najviše predmeta (vidom 9 / 10 svijuh pred. meta), spoznajemo, te su posve tijesno svezana sa vol|om i čustvom. Niža osjetila služe ponajviše tjelesnomu životu. Buduei da čovjek dobiva osjetilima sve, što god znade, treba osjetila jako njegovati, da ostanu zdrava^ b. Za osjetom slijedi zamj.e_d.ba. Duša pobugjena osjetom traži uzrok osjetu, te sazna za predmet, od kojega polazi osjet; tim duša predmet zamijeti i to, kao izvan sebe postoječi. Taj se čin zove zamjedbom. Zamjedba biče prava, a k o s u osjetila zdra¬ va i ak D duš a p r avil no d j el u j e; jer iskvarena osje¬ tila krive bi osjete prouzrokovala, i duša rastresena, uz- rujana, udubljena u druge predmete, ne bi predmete' dobro zamječivala. C. Usavršena zamjedba zove se zorom. Čovjek ponajprije predmet površno spozna, a tim se ne zadovoljava, nego hoče da spozna čim točnije njegov oblik, 70 njegove djelove, njegove sastojbine i uopče sve, što se o predmetu znati može. S toga predmet od svijuh strana i po dugo motri. Tako nastoječi spozna predmet savršeno; ovakova savršena spoznaja zove se zor. Da se čovjek ne zadovoljava površnom spoznajom, nego da napreduie do zora, treba, da ga predmet zanima i da pozorno i pazljivo predmet motri. Sto čovjeka zanima, ono če pozorno zreti; što ga ne zanima, na to ne če paziti; a gdje se ne pazi, ne polučuju se potpuni, bistri zorovi, nema jasnoga bistroga znanja. A tko nema pravih, jasnih zorova, ne če moči dobro, bistro misliti, jer su upravo zorovi, gradivo miš¬ ljenju. Punim se dakle pravom zorna ob uk a sve više is tič e i naglašuje. d- Iz zora vanjskoga ragja se zor unutarnji. Ako se koji predmet dugo zrije i motri, utisne se u dušu vjerna slika njegova, koja ostane u njoj i onda, kad je vanjskog predmeta nestalo. Ovom slikom može sebi čovjek predmet ponovno predstavljati, te ga nekim unu- tarnjim načinom gledati, zreti, motriti. S toga se ova. slika zove predstavo m. Time se dovršuje prvi čin spoznavanja. / 2. A duša ne prima predmete, kao mrtvo tijelo, nego kao živo i djelatno biče. S toga se mogu u duši opaziti ovi pojavi: a) Različite utiske je d nog pred. met a. spoji duša o d m ah u jed nu c j e 1 o vi t u s 1 ik u ili predstavil; ako n. pr. vidimo ptiču, vidimo njezine noge, krila, kljun, boju, čujemo njezin glas, a sve to spoji duša u jednu sliku ili predstavu, na ime ptica. Ako 71 zrije duša više predmeta zajedno, spoji ih u skup spo- znaja kao n. pr. ptica; ako zrije više predmeta izasepce u redu, sveže ih u ni z spoznaja. Mogu se opet skupovi poredati jedan uz drugi, te tako sastaviti niz s k u- p o v a. b) Pojedine slike spaja duša prema vanjskiin ili nutarnjim zakonima u skupine; to su za¬ koni u d r u ž i v a n j a. Ako sjedinjuje samo po vanjskim odnošajima sličnosti, razlike, istodobnosti, sušljeda, zove se savez slučaj a n ili mekanički; ako ih spaja kao pošljedica i razlog, učinak i uzrok, zove se savez n u ž d a n ili logički. c) Nuzgredni biljezi predmeta isčeznu, a samo važ- niji se spoje u opčenitiju sliku, koja bi se o p 6 i m obrascem nazvala. A čim se više puta koji predmet motri, tim točnija ostane slika od njega u duši. Odatle slijedi korist opetovanja. d) Slike ili predstave o pr e din e ti m a ostanu doduše u duši, a isčeznu iz svijesti, kad nadogju nove predstave. U svako je vrijeme samo malo pred¬ stava posve jasno u svijesti; a koje nijesu u svijesti, mogu se svaki čas u n j u povratiti, i to tim sigurnije, laglje i točpije, čim se je predmet sam prije pozoru ij e i. otrio. Uzgojitelju je dakle zadača, da dade djetetu pri- liku, različite predmete dugo i točno gledati, i time do¬ biti mnogo slika od predmeta, koje može lako dozvati u svijest, te njima raspolagati po volji. 72 2. O utvornoj moči. Utvorna moč slike predmeta ili predstave dušu usadi, u dušu udjela, utvori, da posjeduje duša predmet i o n d a, kad se je uklonio, te njim slobodno raspclaže. Djelovanje utvorne moči jest d v o str uk o: ona predstave nepromijenjene drži i obnavlja, ili ona predstave svakojako promjenjuje i tvori nove. Prva utvorna moč se zove pamet, druga m a š t a. 1. Pamet je moč duše, koja slike o predmetima ili predstave drži i nepromijenjene obnavlja. a) Za obnavljanje je znamenit zakon, po kojem su se pojedine predstave spojile, jer se udružene pred stave megjusobno obnavlja ju. Tako se zamjenito pobugjuju predstave spojene ili po zakonu i s t o d o b n o s t i, n. pr. mjesto sječa na osobe, dogogjaje istog mjesta, riječ na pojam; ili spojene po zakonu sušljeda, n. pr. prva rijoč pjesme čita~ vu pjesmu, jedna točka iz života koje osobe sječa na čitav život, ako imadu koji nizovi jednu ili drugu pred- stavu zajedno, lako se iz jednog u drugi zabludi; ili spojene po zakonu sličnosti, n. pr. ovaj je nalik na N., ova okolica je kao ona, jedna doskočica izazove '•< drugu; ili spojene po zakonu protivnosti, n. pr., dobro vladanje na slabo, lijepa dolina sječa na ružnu ; ili pošljedica sječa na razlog, učinak na uzrok, n. pr. ako prijatelj ne dogje, odmah se traži moguči razlog, vidimo li čovjeka žalosna, odmah pitamo za uzrok. 73 Predstave obnavljaj u sa tim lak še, čim su j as ni] e i živalmije bile, čim su čovjeka više zanimale, čim su dubljim čustvom spojene bile, čim su se više puta opetovale. b) Dobra pamet mora biti opsežna a ne ograničena, da može mnogo vršne i mnogobrojne pred¬ stave držati; 1 a k a a ne teška, da predstave brzo pri¬ livati; čvrsta a ne slaba, da predstave dugo' drži] sr etn a, da ih obnavlja, kad ustreba. Malo koja pamet ima sva dobra svojstva. Tko lako shvata, brzo prima, a brzo gubi; ko teško shvata, sporo prima, a dugo drži. Ne zanima se pojedini čovjek, za sve predmete jednako, i prema tomu se razvija pa¬ met za mjesta, vremena, brojeve, imena. c) Pamet se vježba pametovanjena, t. j. nastojanjem, primiti u dušu razne spoznaje. Pametovanje je doslovno ili razumno. Doslovno je onda, ako se ponajv.iše i ponajprije pazi na riječi, a onda tek na smisao; razumno je onda, kad se ponajviše i ponajprije pazi na smisao i nutarnji savez mjsli, a onda tek na riječi. Pamet valja vježbati osobito za djetinstva, i to najprije 1 doslovno, za tim razumno. Do_ 10. godine sa- znaje dijete za mnogo predmeta, kojih ne može još posve shvatiti, posve duhom proniknuti. O ovom se gradivu kasnije vježbaju čisto duševne moči, dok ga posve ne savladaju. K. 2. Maš ta je moč duše, kojom duša dobivene pred¬ stave promjenjuje, preobrazuje, rastavlja i sastavlja, te nove tvori. h--* 4 74 a) M a a t a r a z n o v r s n o d j e 1 u j e. Ona od pred¬ stave istovrsnih predmeta (n. pr. raznih kuca, raznih ljudi) odbaci ono, sto se samo kod pojedinih pojavlja, a zadrži ono, što je svirna zajedničko, te tvori neku opce- nitu sliku, opčeniti obrazac (uopče kuča, čovjek). Ona usavršuje i opredjeljuje točnije predstave, koje su tanine, nepotpnne, manjkave ; n. pr. drveče ili stijene pretvori noči n grozna strašila, pred kojima dršce putnik ; u povijesti. ono nadopunjuje, što je izostalo, te je povijest. manjkava; za pravila nagje primjere; pomaže, da pripo- vijest postane zornom, djeluje u opisima, romanima, igro- kazima. Mašta sastavlja različne predstave, te tvori nove, za koje nema vanjskog, stvarnog predmeta; n. pr. ona tvori životinje, koje govore, staklene palače, vile, sfinge; ona ne pazi na zakone udruživanja, spaja predstave posve svojevoljno, te znade za zlatne gore, za gorke riječi.. Znamenita je za metafore, priče, basne. Mašta traži, da dobije za uzorne misli, za usavršene- spoznaje primjeren vanjski oblik, da se krasna misao pokaže u krasnom .ruku; tako djeluje u umjetnika. Mašta stvara vanjska znamenja, kojima se rnogu premnogi pojmovi držati, da se ne izgube. Ona spoji predstavu sa sličnim znamenjem, n. pr. križ uzima za krščanstvo, svjetlost za istinu, lijer za nevinost; ili pravi znakove svojevoljno, n. pr. bilješke, da se čovjek na što sjeti, čvor u rupcu; ili spoji znakove s pojmom tako čvrsto, da se jedino za taj pojam upotrijebiti mogu: riječ, pismo. h) Mašta je kod raznih ljudi, pa i kod raznih naroda različna. Dobra mašta ima ova svojstva: 75 A Ona je plodna ili bogata, ako umije mnogobrojne slike tvoriti; izvorna, ako tvori slike nove, ni odaklen uzete; živahna, ako tvori slike žive, izrazite, a ne mlitave, tanine; podraživa, ako tvori slike bez oso- bitog napora; pravilna, ako tvori slike suglasne sa zakonima Ijepote ; čista, ako se slike slažu sa zakonom čudoredno dobrim. cjMašta puno vrijedi, ako je dobra. Ona pomaže um, da lakše djeluje, pa i na čustva utiče blagotvorno. Slikama na ime, koje tvori i raznovrsno spaja, rasvjetljnje spoznaje i ugrijeva čustvo. I za svag- danji je život od velike cijene, jer ona sve poljepšava, da život tim ugodniji i plemenitiji postaje. No m a š t a i m a i s v o j u p o g i b e 1 j uu s tran u. Kada je odviše živahna, podraživa, nepravilna i kada tvori nečudoredne slike, sve može da u čovjeku pobara. Živahna mašta igra se s duhom, mjesto da on njome ravna; podraživa vodi do sanjarija i ludosti. Mašta može um zavesti u bludnju, laž i čak do ludovanja. Kada je žestoka čustva razgriju, onda nadjača um, te množi- nom i šilom svojih slika zapriječi njegovo djelovanje. Naj veča pako pogib^ prijeti duši, ako mašta čovječije pohote i požude draži i uspiruje. (Jim ona sama neču- dorednom postane, djeluje pogubno na sve strane. 3. Uopee je mašta tijesno skopč.ana s a či- tavim duševnim životom. Pobugjuju je osjeti i zorovi, n. pr. boje,' glasovi, mili ili grozni likovi; naro- čito je sa čustvom mašta u najužem savezu, n. pr. s veseljem, ufanjem, ljubavlju, strahom; osobito se kod simpatičnog čuvstva pojavlja, n. pr. na miloj osobi 4 * 76 sve nam valja, na njoj pogrješaka ne vidimo, ista izreka sve drukčije djelnje na čovjeka, ako dolazi iz ustiju slavne, ili ako dolazi iz ustiju neslavne osobe. Mašta je u sveži i sa tjelesnim živo¬ tom, njezine slike na ime inogu prouzročiti zgražanje, bolešljivost, a i obratno ugodnost i dobro tjelesno raspo- loženje. Mašta je različna i prema razlici podneblja, prispodobiti valja samo južne i sjeverne narode. b. 0 nadosjetnoj moči spoznaje. 1. Covjek ne ostajejedino pri tom, da zrije osjetne predmete, da sebi njihove slike netvarno stvara u duši, nego se može podici više, podiči u nadosjetni svijet. On može da spozna u osjetnom oblika neosjetnu sadržinu,. da u nebitnim i prolaznim pojavama spozna ono, što- imadu bitno i trajno, on može, da prodre do prvog uz- roka i do zadnje svrke svega, što je stvoreno. 2. Za to treba da se č o v j e k u pripiše viša,, nadosjetna, čisto duševna moč spoznaje. Kako osjetna, tako je i nadosjetna ili viša moč spoznaje dvostruka. Ako spoznaje bitnost stvari, o njima sudi, te ih razumijeva, zove se razumom; ako ide dalje, te izvagja nepoznate istine iz poznatih, ako traži i nagje prvi uzrok i zadnju svrhu svih stvorova, te o njima mudruje, zove se umom. Buduči da se uopče djelo- vanje ove više dvostruke moči zove mišljenje, razli¬ kuje se prema tomu razumno i umno mišljenje. 1. O razumu. Gradivo svakomu mišljenju daju zorovi i predstave. Razumno mišljenje vrši se u dva stepena, i to u p o j m o v i m a i s u d o v i m a. a) Naj p rij e tvori razum p oj m o ve. U- tvorna moč duše zadržala je osjetnu sliku od predmeta; nu razum hoče da spozna neosjetnu bitnost njihovu, koja je, reč bi, u osjetnom obliku pokrivena, i koja se u osjetnom obliku pojavljuje. Razum prodre kroz osjetne pojave, razabere, u bera stoji bitnost predmeta, te time stvori p o j a m ; n. pr. ako se kaže ž i v o t i n j a, ne misli se vol, lav, ptica, riba ili druga pojedina živo- tinja, nego se misli biče tvarno, živo, nerazborito, a upravo to su biljezi pojma životinja, lcoji se pojavlja u pojedinim životinjama. Stvarati točneiposve bistre p o j m o v e n i j e lagan, nego težak duševni posao; za to treba, da je čovjek mnogo naobražen. Pa s toga ne na¬ preduj u svi ljudi do po s ve bistrih, svjestnim, napornim duševnim radom dobivenih pojmova, nego se zadovolja- vaju s nesavršenim manje ili više mutnim pojmovima, kao što ib stvori duša više nesvjesno. Oni ne razlikuj u posve bistro bitne biljege od nebitnih, znadu doduše do- sta dobro, što sve pojam obuhvata, a ne znadu točno, što sve pojam sadržaje. Znali bi n. pr. dobro nabrojiti sve predmete, kojima se može nadjenuti ime drvo, koji dakle spadaju na pojam „drvo“, a jedva bi znali točno odgovoriti, koji su bitni biljezi pojma „drvo“, poradi kojili se pojedini predmeti nazivaju drvo. 78 b) Iz pojmova ragjaju se s ud o vi. Ako se prispodabljaju dva pojma, te se opredijeli njihov megju- sobni odnošaj, dobije se sud. Sudom se izriče, da li je- dan pojam drugomu pripada ili nepripada, da li ih treba sastaviti ili rastaviti. Sudom se dakle izriče, u k o jem su odnošaju dva pojma; n. pr. laž je grijeh, krv nije voda. U svakom se sudu nalazi dvostruk duševni čin. Najprije duša razmišljava razloge, da li pripada jedan pojam drugomu ili ne, za tim se duša odluči, te ustvrdi, da pripada ili zaniječe, da pripada jedan pojam drugome. Ako se sud odrješito prilivati kao pravi, dolazi se do sigurnosti, osvjedočenja; ako se sud slaže sa stvarnim odnošajima, nastaje istina, ako se ne slaže, bludnja. Ako duša spoznaje istinu svojim vlastitim radom i umom, onda z n a d e, a pristane li uz sud po- radi vjerodostojnih svjedoka, onda vjeruje. Znanje i vjera ne razlikuju se u pogledu na sigurnost, nego je- dino u pogledu na način, kojiin do istine dolaze. Ako se ne može posve tojjjno znati, da li bi se u sudu poj- movi sastavili ili rastavili, onda nastaje d v o j b a; ako postoje više osobni, nego stvarni razlozi za sud, onda se to zove mnijenje. 2. 0 umu. 1. Razum ne uvigja istine svaki put odmah onda, kad mu se pojmovi predstave, nego mora tražiti več poznate istine ili sudove, da može iz njih izvesti ili iz njih zaključiti nepoznatu istinu, n. pr. da li se zemlja 79 kreče, nije samo po sebi jasno, treba tražiti drugih istina, da se može onda razabrati ova, na ime, da se zemlja kreče. Moč, po k o j o j se s tv a raj u z a k 1 j u č c i p o - M o č j u več poznati h s u d o v a, zove se um. Znamenita je zadača uma : j a) Um zaključke tvori. Zaključak se puno puta os- niva na terneljnom sudu, da se može ustvrditi o poseb- nom predmetu, što se tvrdi o opčenitom; tako se o dr- vetu, mora tvrditi, što god se tvrdi o biljkama, n. pr. biljke su ustrojna tjelesa, drvo je biljka, dakle: i drvo je ustrojno tjelo. U svagdanjem životu puno se puta zaključuje od sličnih dogagjaja na pojedini slični doga- gjaj, ili od mnogobrojnih isto vršnih slučajeva na zakon. Znamenit'je osobito zaključak od učinka na uzrok. h) Buduči da utri zaključuje od učinka na uzrok, tim zaključuje od mišljenja na dušu, od vidivog svijeta na Stvoritelja, na sve odnošaje čovjeka i uopče stvorova prema Njemu. Um. dakle dola z i d o p r v o g uzroka i zadnje svrhe s vih biča , um prodire do nepromjenljivoga, do neprolaznoga, do vječnoga. Koliko je to znamenito po čovjeka i njegov život! Tko radi proti v uma, onaj je bezuman. cj Um ima d vije strane, prva ide više na spoznavanje, a druga na život. Prva i spi tuj e za r _azlog i uzrok svega , traži istinu, te dolazi do Boga, najviše istine; druga pita za s vrhu svega, te traži zakone, kojima bi se svrha postiči mogla. Tim djelovanjem je um naravno svjetlo, kojim gleda čovjek svoj početak, i svoj svršetak, te razabire sredstva, kadra da poluči svoju svrhu. 80 Sredstva onda izriče u kratkim načelima, koja mu služe poput zvijezde ili kažiputa, da se na njih obazire, prema njima udešava svoj život, te tako dogje do opre- dijeljene svrke. Ova načela mogla bi se prozvati u z o r- nim načelima. Uzorria načela obuhvataju sve, što je dobro, istinito i lijepo. Ako se uzorno načelo ostvari i dobije vidljiv oblik, zove se n zoro rn . Covjek mora težiti, da se sam uzorima čim više približiva, drukčije bi ugrezao u moru osjetnosti, pute- nosti. Mladež treba voditi do pravih u z o ra, pokazivati joj uzore, da se zanese, da se na njih ugleda, da teži za tim, da im se cim bliže primakne. Pobu- gjivati u djetetu težnju za uzorom, spada dakle na uman uzgoj. N aj u z v i š e n i j i uzor je Isukrst, jer se u njem kao u Bogu-čovjeku počituje največe savršenstvo. Najuzvišenija dalde, najuzornija biče težnja, slijediti Isu- krsta. Osobito uzgojitelju neka bude Isus najvišim uzorom. ti d) Jako živahno djeluje um u pogledu na čudo - redni život čovjeka. Prije čina kaže, što mora čovjek činiti, što ostaviti, a poslije čina sudi, te čovjeka hvali ili kudi. S tog se gledišta um zove savjest. Savjest je velevažna za svakoga, ona vpdi čovjeka k Bogu, ona je glas Božiji u čovjeku, buduči da mu zakon Božiji navješčuje. Cim postojanije tko savjest sluša, te prema njoj radi, tim je vrjedniji; ako se o kom tvrdi da je savje- i stan, zar nije to najljepša pohvala? Cim manje tko savjest sluša, te protiv nje radi, tim je nevrjedniji; ako se o kom kaže, da je besavjestan, zar to nije največi ukor, što čovjeka stiči može ? > 81 Savjest ima svaki čovjek. Zar nam ne posvjedo- čava naša samosvijest, da imademo suca u sebi, koji hvali i kori, nagragjuje i kazni ? A prem imade svaki čovjek savjest, ona ipak uije u svima jednako razvita. Savjest usavr šivati, dabude istinita, o dl li¬ čna, budna i nježna, preuzvišena je opet zadana uzgoju: othraniče čudoredno snažan rod, — največa sreča- po ljudsko društvo. r e) U m je preslab, .da bi mogao sam o d- j govoriti na sva pitanja svoja; s toga traži odgovor od drugih umnih razboritih ljudi i to tim češče, j čim je manje sam razvit. Tim se ragja vjera, kojom se drži nešto istinom za to, jer je vjerodostojna osoba kazala. Vjera je u društvu čovječijem od po¬ trebe. Zar se ne oslanja na vjeri uzgoj znanstveni i čudoredni? Zar ne stoji na- vjeri megjusobno opčenje ljudi, da, i mnogo znanstvenih predmeta, kao povij est, zemljopis? Vjeru da ki e iziskuje um. Ako je um__preslab r da bi mogao odgovoriti na sva pitanja o zemaljskim predmetima, kako bi mogao odgovoriti točno i bez pogibelji, da ža¬ bi udi na pitanja o naj visim istinama, k oj e se tiču Boga, naše duše, naše svrheiza- dače na zemlji i vječnosti? Zar ne vidimo te¬ čajem povijesti puno protuslovnih odgovora, da se s toga um zadovoljiti ne može? A ipak su to životna pi- j tanja. S toga se obrača na um Božiji, koji je njegovoj želji i potrebi zadovoljio objavom Božijom. Ako um iziskuje objavu Božiju, mora došljedno zahtijevati, da svak v j e r u j e, k a d a g o v o r i Bog. On je vjekovita 4 **- 82 istina, koji ne može niti prevariti, niti prevaren biti. Ne vjerovati bilo bi proti v uma, bezumno. o. 0 moči govora. Moč spoznaj e nekako nadopunjuje moč govora. Govor je u širem smislu svaki vidivi znak, kojim se može nevidiva misao izraziti, i saopčiti. Oovjeku je govor od potrebe, jer je osjetno-duševno biče. Sve čisto duševno mora se zaodjenuti u vidiv lik, da ga može čovjek saznati i spoznati. S toga je moč mišljenja sa moči govorenja posve usko spojena. Gdje se misli, ondje se i govori, gdje 1 se ne govori, ondje se i ne misli. Kad je Bog prvoga čovjeka pobudio na to, da misli, pobudio ga je zajedno i na to, da govori. 2. Za govor su odregjeni posebni ustroji, na ime dihala, grlo, jezik, nepce, nos, usne. Uzgojitelju treba pomnjivo njegovati sve ustroje, ne samo poradi opčenitoga zdravlja, nego i poradi ,čistog, lijepog govora. 3. Razlikuje se trovrsni govor, na ime govor p o n a š a n j e m , r i j e č i m a , pismom. a) Govor ponašanjem stoji o tom, da se du¬ ševno stanje prikazuje spoljašnim, više ili manje samo¬ voljnim znacima. Amo spada pokret ruku, glave, očiju, izraz lica; za tim služe za to nesamovoljni glasovi, kao uzdisanje, plač, smijeh. Ovi pokreti i glasovi najdišče odavaju, šta u čovjeku biva, osobito onda, kad tko misli, da nitko na njega ne pazi. Nadalje se amo pribrajaju opči znaci udvornosti, govor glulionijemih, takt, znaci opredijeljeni za uzdržavanje reda u školi. 83 b) Gr o v or ri ječi m a stoji u tom, da čovjek svoje misli izrazuje člankovitim, razgovijetnim glasovima. Ko misli, onaj i govori i upotrebljuje riječi. A riječi nijesu u nužnom savezu sa mišlju; s toga se vidi, da govori svaki čovjek, a da ne govori svaki čovjek istim jezikom, mogao bi se jezik posve umjetno ustanoviti, kao volapik. Jezik se ragja iz mišljenja, a mišljenje se opet jezikom unapregjuje i bistri. Odatle slijedi, kako j e znamenita jezikoslovna obuka u školi. o ) Rijec se čuje i polazi, riječ ne ostaje; a ipak je od potrebe, da se misli saopčene riječju održe. Riječ se ne čuje daleko, a ipak je posve od potrebe, da se za lijepe, korisne govore saznade širom svijeta. Ovoj potrebi služi p i s m o. Pismo su točno opredijeljeni znaci za riječi, dalde i za misli. Misli, iskustvo, znanje jednog čovjeka ili jednog naroda može se pismom saopčiti svim ostalim osobama i narodima, koji ili sada žive ili če živjeti kasnije. Premda je pismo toli znamenito, ipak žive riječi nikada ne če moči da nadomjesti. Pismo je mrtvo, smisao katkad sumljiv, i slabo prodire u srce; govor tek daje pismu život i potresa srcem slušatelja. Druga glavna moč duše jest moč p o- žudna. Ona je uopče moč, kojom se teži za dobrim, a bježi od zla. Pojavljaj e se na više načina. Svako živo biče teži več po naravi za onim, što mu ugagja, što mu je dobro. Takvu težnju opažamo u istoj biljci, koja sebi usvaja sve, što god joj je potrebito, I. O požudnim močima. 84 da se uzdrži i razvije. Ova naravna težnja zove se n a- gonom. A u živili biča osjetnih i razložnik nalazi se težnja za dobrim u koliko je kao dobro slivačeno, bilo to dobro osjetno ili nadosjetno. .Za dobrom osjetnim ide c niža, osjetna, za dobrom nadosjetnim, duševnim ide viša, nadosjetna požudna moč. Obadvije mogu se katkad silnije pobuditi, ganuti, pa se govori o g a n u 6 u. Kad su požudne moči pobu- gjene, ganute, osječa čovjek u sebi ugodno ili neugodno raspoloženje, koje se zove čustvo. Napoleon mogu sklo- nosti požudne moči ponarasti, preoteti mah i tim postati s t r a s t i m a. S toga valja protumačiti nagone, o s j e t n u p o- žudnu moč, nadosjetnu požudnu moč, za tim čustvenost, ili požudnu moč kao dzvor g a n u č a, čustava i strasti. a. 0 nagonu. 1. Nagon je težnja za onim, što čijoj naravi prija,, ili izbjegavanje onoga, što škodi. U koliko djeluje u stvari pulti nagon, stvar tv« ne pozna, da je za nju dobro ono, za čim teži, ili škod¬ ljivo ono, od čega bježi, nego teži ili bježi jedino prema svojoj naravnoj sldonosti, usagjenoj u nju od Stvoritelja samoga. 2. Nagoni se mogu razlikovati u o s o b n e, druš¬ tvene i nabožne. I — 85 — a. O s ob ni mogu prema predmetu biti osjetni ili nadosjetni, duševni. a) Osjetni m se pribraja nagon za hrano m i za sticanjem ime tka; za obranom samoga sebe. h) Duševnim se pribraja nagon za radom, koji se u djetetu pojavlja kao želja za igrom; kada di- jete hoče, da se igra, onda več posvjedočava, da se u njemu pobugjuje duševni život; nagon za oponašanjem, na kojem se osniva silna moč dobra ili zla primjera; nagon za znanjem, koji teži, da čovjek više usa- vršava svoje znanje, te se u djeteta pokazuje kao radoznalost; nagon za umjetnošču, kojim se dijete potice, da gradi kuče, da črta, da pjeva; nagon za čašču, kojim se iste pripoznanje od drugih; nagon za slobodom, kojim čovjek gleda, kako bi odstranio sve zapreke samostalnoj volji. b. Društveni se nagoni odnose na zajednički život ljudi. Amo spada: nagon za društvom, koji vuče čovjeka iz samote k ljudima. Več dijete plače, ako je sebi ostavljeno. Samoča je ili kazna, ili je čovjek sebi odabere iz viših razloga; nagon za saopčivanjem naših unutarnjih misli i želja i našeg stanja bližnjemu; nagoni s u č u t n i, kao nagon sučustava, nagon za , dobročinstvom, nagon za prijateljstvom; 86 osobito je znamenit po društveni život nagon lju¬ ba vi, koji postoji izmegju oca, majice i djece, izmegju članova jedne obitelji. C. Nabožni nagoni uregjuju odnošaje čovjeka prema Bogu. Najprije spada amo cudoredni nagon, koji potice čovjeka, da radi prema glasu savjesti, da čini sve, što mu Bog nalaže; za tim nabožni nagon u užem smislu, koji sklanja čovjeka na Boga i teži za vječnom srecom u Bogu. Ovo su najznamenitiji nagoni, koji se nalaze u svakog čovjeka, premda ne u svalcog u jednakoj mjeri. B. S pojmom „nagon“ usko je slcopčan pojam „instin,kt. “ A ne smije se jedan pojam sa drugim da zamijenifc. Instinkt je ona m o 6, k o j a nagonom upravlja. Instinkt je unutarnja opredijeljenost naravi prema onomu, što njoj upravo godi. Instinktom dobiva u životinja nagon pravac prema posebnim predmetima, koji im prijaju; instinktom se upravlja nagon tako, da životinja radi prema potrebočama naravi, te da ne pre¬ koračuje granica. I u čovjeka ima instinkt. Jer u čovjeka se pojavlja puno nagona, koji djeluju posve prema na¬ ravi, prije nego li se dijete uzdiglo do samosvijesti, prije dakle, nego li može um da djeluje. A to je moguče samo onda, ako nagonima upravlja instinkt, te um na- domješčuje. A kad se razvije um, instinkt odst upi, da um upravlja čitavim životom čovjeka. Nu instinkt ne odstupa posve, nego se pojavlja više puta u životu, te pomaže umu upravo ondje, gdje um 87 — sam prema okolnostima ne može da razabere, što valja •ciniti; čovjek nekako slijepo pravo pogodi. 4. Naravni su nagoni sami po sebi jako ko¬ ri s n i, a mogu postati škodljivi po dušu i tijelo, ajso se izopače, izrode. U životinje se izopačiti ne mogu, jer su posve podvrgnuti naravnomu instinktu, koji ih drži uvijek u granicama naravi primjerenim; a u čovjeka se mogu iskvariti, jer nijesu podvrgnuti razumu, nego mora čovjek slobodnom voljom nastojati, da ih pravilima razuma podvrgava. Ako to propusti, onda preotmu mah, te postanu škodljivi. Osobito nesretan bude čovjek, ako mu, se izrode osjetni nagoni. b. 0 osjetnoj požudnoj moči. 1. Osjetna požudna moč idezaosjetnim užitkom, za nasladom, i traži s toga predmete osjetne, koji joj mogu dati takvu nasladu; ili ona izbje- gava osjetan bol, te se s toga odvrača od pred¬ meta, koji bi joj osjetan bol zadati mogli. Mogla bi se nazvati požudom. 2. Požudna moč ili požuda po naravi je odregjena za to, da traži osjetne užitke uopče, da izbjegava osjetan bol uopče; ona drukčije ne može. A požuda nije tako po naravi opredijeljena, da mora upravo za ovim ili za onim užitkom iči, ili baš ovo ili ono zlo izbjegava ti; nego mora nadoči predmet sam, koji je kadar ili pra¬ žiti užitak, ili prouzrociti bol. Kad se predmet shvati, rvvo5 \Jo lf (, Ili može se osjetu ukazati dobro tako, da se o d- mah videi zapreke i teškoče, poradi kojih se dobro posve teško ili nikako ne če moči postiči; isto tako može, se ukazati koje z 1 o tako, da se o d m a h raz a- bire, da se vrlo teško ili nikako ne če moči ukloniti. Biva li to, onda ne nastaje u požudnoj moči jednostavna težnja za onim dobrom ili jednostavna mržnja na ono zlo, nego povrh toga nastaje u njoj druga težnja, na ime da ukloni i odstrani druge zapreke i teškoče, koje smetaju. Ova se druga cest požudne moči zove | g n j e v a 6 esj c. 0 nadosjetnoj požudnoj moči ili volji. 1. N a d o s j e tna, viša požudna moč ili volja ide za nadosjetnim duhovnim dobrom i bježi od duhovnog zla, u koliko se jedno i drugo razumom shvatilo. 2. Volja uopče ne može, a da ne bi htjela dobro i to največe dobro, te sva sredstva potrebita,, da se ono dobro postigne. Zlo kao takvo volja ne može htjeti; ako hoče zlo, hoče ga poradi dobra, poradi užitka s njim skopčana. A premda je volja po naravi svojoj na dobro uopče tako opredijeljena, da mora za njim iči, ipak nije tako opredijeljena za posebna, pojedina dobra. TJ tom se slaže sa osjetnom požudom. 91 A dofim osjetna požudna moč ne može, a da ne bi htjela osjetno dobro, kad joj se pojavi, može volja duhovno dobro htjetiili ne h tj e t i i o n da, kad joj razum takovo predstavi. Volja dalde sama sebe opred jfdiuie i odregjuje, da li bi išla ili ne bi išla za kojim dobrom, da li bi bježala ili ne bi bje- žala od kojega zla. Buduči da volja sama sobom odlučuje, sama sebe odregjuje na djelovanje, kaže se s toga, da je volja sl o bo dna. U J&m- se razlikuje 'od osjetne požude. 3. U čovjeku, dok živi na zemlji, može se volja slobodno odlučivati na dobro i na zlo, dapače ona je i na zlo više sklona, nego li na dobro. A baš u tom stoji manjkavost i nesavršenost čovjeeije slobode na zemlji. S toga je zadaca čovjeka na svijetu, neka se u toliko sa- vlada, da se uvijek odlučuje, da uvijek misli, želi i radi prema pravilima^ razunpa i prema zakonima Božijim, da dakle uvijek samo dobro slobodno hoče, a o d z L a slobodno bježi. U tom stoji _čju d o r e d n a s l o b o d a vol je. Ovoj je slobodi protivno duševno ropstvo, sužanj- stvo, u koje čovjek upane onda, kad se prepusti kojoj strasti, koja ga svom šilom od čudorednosti vuče na zlo. Istina, čovjek naravne slobode izgubiti ne može, ali iz- gubio je čudorednu slobodu, ako ga savlada strast. . 4. Ako se je čovjek u toliko uvježbao, da misli, želi, sudi, i radi uvijek prema odregjenim načelima, kaže se, daje znača j an. Ako se načela sudaraju s pravi- lima uma i sa zakonima Božijim, onda je značaj d o b a r; ako se načela protive pravilima uma i zakonima Božijim, onda je opak. I ovdje je volja uzrok talcva značaja, ' £C OVu j**. J< (m 4i*-b •- i/tJi iU **'*,-***• «>< t ---—c——; .« , ■ / / *^* v tJh —• i" l K [M n & ‘ • ali na žalost tim, što se odreče svoje veče vlasti, te se preda strasti; s toga opak značaj i ne zaslužuje imena značaj. Tko svoje mnijenje i osVedočenje i djelovanje cesto mijenja prema čudi i okolnostima, onaj je beznačajan. Dijete nema značaja, mora ga dobiti uzgojem. Zna¬ čaj se razvija polalco, te se kasno posve usavrši. Katkad brzo dozrije, ako na ime navale na čovjeka raznovrsne kušnje i gorčine života. 5. Covjek je tim savršeniji, čim stalnije radi prema naj s a vršen ij oj volji B.ožijoj, koju poznaje umom i objavom Božijom. U koliko sve- stranije pronikne čovjeka i njegove moči volja Božija, tim lijepše o d sijeva iz njega prilika Božija. U tom stoji naša za dača na zemlji, u tom stojizadača uzgoja: dagledaino čimboljesjedinitivolju svoju s 2.0.1 j,p.m Božijom več ovdje, da mog- nemo uniči u nebo, te se ondje sjediniti s Bogom na u vij ek. , y d. O čustvenosti požudnoj moči imadu svoj korijen raznovrsna ganu ja (afekti), čustva i strasti, pa stoga kao da iz nje izviru. Prema toj pojavi zove se požudna mod i čust¬ vena moč ili čustvenost (Gemtith). Buduči da čitav du¬ ševni život upravo u čustvenosti nalazi svoje središte, svoje ognjište, valja proučiti pojave čustvenosti, na ime ganuča, čustva i strasti. — 93 1. O gpmčima. 1. Ako se koje dobro ili zlo živahno predstavi, onda se požudna moč potakne, da živa linij e i jače za dobrom teži, ili od zla bježi. O v a ž i v a h n i j a težnja, ono jače naguuče zove se u o p 6 e g a n u č e m, Ganuče je samo neki opredijeljoni prolazni pojav požudne moči. Ako je dobro, koje se tako živahno predstavlja, dobro osjetno, onda mora osjetna požudna moč da se potakne i gane; nu ova ganuča utiču na volju, da ih slijedi, pa se tako osjetna ganuča prenose na sama voljjj., Ako je pak živahno predstavljeno dobro duhovne naravi, potakne i gane se ponajprije volja, koja za tim djeluje i na osjetne požudne moči, te ih tim pobudi i gane. S toga iskustvo uči, da svak olika ganuča pobugjujui podražuju o s j e t n u i n a d o s j e t n u p o ž u d n u m o č. 2. Ganuča gjlno utiču na čovječiji ži¬ vot, j er upravo ona gone na djelovanje. Cim se tko jače i živalinije gane na to, da ide za kojim dobrom, tim če jače, živahnije i odvažnije nastojati, da postigne dobro. Slično biva, ako se tko jače i živahnije pobudi protiv kakvoga zla. Može se kazati, da se veliko zamašno djelo ne da izvesti, ako se srce osobito ne pobudi, ako se požudna moč osobito ne' gane. Ganuče je dakle po sebi od velike cijene za cjelokupno čovječije djelovanje. No, da to u istinu bude, od potrebe je, da se ga¬ nuče uščuva u onim granicamarna, koje mu st av 1 j a tun,; ako prekorači granice, onda je protiv razuma i savjesti, dakle nečudoredno samo po sebi, pa može i 94 covjeka dovesti do čina nečudorednih, dakle zlih, jer su nerazložni. Dalje je od potrebe, da ima dovolj a n razlog, koji opravdava um, drukčije po sudu uma ne bi ganuče smjelo postojati, moralo bi se kao nečudo- redno zabaciti. Napokon je od potrebe, da ima ganuče p r a v a c, koji se čudorednomu zakonu uma ne protivi. Ganuča obuzdavati, spada na volju, u koliko je slobodna. Ona mora gledati, da se u ganučima ne izgubi, nego da njima ravna prema zahtjevima razuma. 3. Prema izvoru mogu se ganuča razno- vrsno razdij eliti. Ganuca, koja se ragja.ju -u osjet- noj požudnoj moči, mogu biti kao požudna moč sama požudue ili gnjevne naravi, pa se zovu požudna iii gnjevna. Ganuča postala u volji zovu se čista gauuča volje. Ima dakle t r o v ranih ganuča: p o ž u d n i h .v gnjevnih i čistih ganuča volje., a. Požudna ganuča mogu se svčsti na š e s e r o. a) Prva su j j u b av i m r ž n j a. Opazi li čovjek kakovo dobro, onda dobro srce njegovo mami, omili mu, te se ovo k njemu kano prigne, i poeme čeznuti za. njim, l jubiti ga . — Prikaže li se čovjeku kakovo zlp, srce ga od sebe odbija, srce se od njega odvrača mrzi ga ; b) za tim se ragja u čovjeku ž u d n j a (čezuuče) ili groza (bijeg). Ako je koje dobro još daleko od čo- vjeka, onda ga čovjek želi; čim duže mora čekati, tim više želi i za njim čezne. — Ako čovjeku kakovo zlo prijeti, koje bi ga moglo stiči, onda se on zgraža, te gleda, da mu izbjegne, c) napokon nastane ugoAaoat (veselje) i bol (žalost). Ako postigne čovjek dobro, što je želio, ili ako odbije zlo, kojemu se je protivio, ragja se ugodnost, ako 95 je dobr a ili zlo osjetno. radost, ako je nadosjetno. Nepo- stigne li čovjek dobro, koje je želio, ili dopane li zla, od kojega se je bojao, onda nastane u njem bol, ako je dobro ili zlo osjetno, drukčije žalost. b. G n j e V n a g a n n e a. mogu se svesti na joet. glav nih: a) Prva s n n a d a. i b ez n a d n os t. Ako je čovjek uvjeren, da se dadu savladati sve poteškoče, da če se dakle moči dobro postiči, ili zlo odstraniti, pobudi mu se nada; osobito čvrsta nada zove se pouzdanje. Ako pak čovjek vidi, da poteškoča ne če moči savladati,. onda klone duhom, pane u beznadnost; no kada mu svaka nada iščezne, onda pane u očajanj.e ili zdvajanje; b) za tim nadolaze s rčan o st i strah. Srčanost iz3dre.-iz._p.ade; ako na ime čovjek vidi, da če moči poteškoče savladati, onda se odrešiti je gane, te poduzme borbu protiv njih, on je ^rčan ; ako prkosi naj večini poteškočama i onda, kada je malo nade, da bi se mogle nadvladati, onda je smio n; izrod smionosti jest drzovi- tost. Strah pak nastaje od beznadnosti; ako na ime čo¬ vjek nema nade, da če moči zlu, što mu prijeti, izbječi, onda uzdršče, zaštrepi u sebi, on se straši; c) napokon je s^rdžba. Srdžba nastaje ušljed zla,, koje je čovjeka' več. snašlo. U srcu na ime nastaje velika razjarenost protiv tog i zla, jer zna, da se to zlo ne bi smjelo dogoditi, a ipak se je dogodilo. Osobito nastaje srdžba onda, kad se zlo pripisuje krivnji drugoga, te se više puta izvrgne u mržnju protiv dotičnoga. Srditost je jedna od najpogibeljnijih ganuča, jer rado prekorači granice, što ih je stavio razum, te zavodi čovjeka na čine bezumne i nečudoredne. No, ako srdžbu obuz- 96 dava volja, te ima srdžba razložan povod i razložan smjer, onda je u mnogim slučajevima i potrebita. Amo spada ljutost, jad, bjesnoca. C. Cjstih ganuda volje ima vijia vrsta, naj- glavnija bila bi ova: a) P..o.či tanje i začugjenje. Ako veličina dru¬ gih obuzme srce čovjeka, te ako vidi, da je sam daleko ispod lijih, onda mu se rodi u srcu p o čitanje ili posta¬ vanje. Ako opazi čovjek iznenada što god osobita, kojemu ne zna uzrok, nastaje u njem začugjenje; viši stupanj začugjenja je udivljenj e; / b) o-b-n-ka-si i p ojii^n-o s t. Ako se ko u srcu uzdiže ušljed nekih vrlina, koje ima ili misli, da ih ima, ili prezire ono, što drži, da nije njega vrijedno, onda nastaje oholost, u koliko je ganude. Ako ko u istimi prezire proste stvari, te sam do sebe više drži, nego da im se poda, onda je ponosan, i to je plemenito ganude. A ohol je, ako se precjenjuje, te druge mrzi, kao puno- nevrednije od sebe. Oholost je necudoredna; njezin je izrod taština. Oholosti je protivna ponižnost. Ponižan je, tko misli da ne može mnogo, preroda ima vrlina, jer su mu vrline nesavršene i manjkave, te cijeni bližnjega, držeči, da ovaj ima više vrlina od njega. Tko je prema. Bogu ponižan, on sve Bogu pripisuje, što god imade. Ponižnost je jedno od najljepših ganuda; c) z a d o v. o I j s t v o i nezadovoljstvo. Granuee zadovoljstva nastaje u čovjeku, kad vidi, da je učinio,. što je učiniti imao, ili propustio, što je bilo od potrebe propustiti, ili ako vidi, da je drugi sve' pravo i dobro učinio. Iz zadovoljstva izvire mir duše. Ganude ne- 97 zadovoljstva zastaje u protivnom slučaju; ko je nezado- voljan, taj je i nemiran u duši, što srce jako muči, pa čovjeka i na srdžbu potiče; d) jjjjj i ^kru š e n o s t. Stid nastaje, ako je čovjek što učinio, čim se vrijegja njegovo dostojanstvo, pa s toga želi, da se ne bi saznalo, ili ga peče, ako se ved saznalo. Stid je samo u čovjeka, te ga čitva od mnogog zla i mnoge rugote. Besramnost je najružnije, što može u čovjeka biti. Skrušenost je unutarnji bol duše nad nečim, što je čovjek svojom krivnjom učinio ili propustio, skopčan sa željom, da toga nije učinio, ili nije propustio; e) t.ronuTe i o d uše vlj enj e. Ako se zbije kakav dogagjaj, koji može pobuditi žalost i radost, onda je čovjek tronut; ko je više puta tronut, biva meka srca, upada u praznu sentimentalnost, koja ne da volji da se ozbiljno digne. Oduševljenje pak stoji ii živahnom poletu duha, na koji polet ga potiče ljubav prema vi- šemu, uzornomu dobru. Ova ljubav obuzme čitavog čo¬ vjeka, te ga pobugjuje, da radi, da nastoji, da se čim više napreže, i da tvori djela i čine, kojima bi mogao ono uzorno dobro ostvariti. Bez oduševljenja ne može se nikada veliko djelo izvesti. 4. To su najpoglavitija , ganuca srca čovječijeg, koja se giblju u čustvenosti njegovoj. Od sviju je lju¬ bav najsilnija i zadnji poyod svim ostalima. Neka se oduzme ljubav, nestalo je ganuca. Čovjek be* ljub a vi ne možp da živi. Gdje nema ljubavi, ondje če duša ostati neplodna, ne če se dovitiuti do znanosti i umjetnosti, niti če doči do višega raz vilka, več j edin o može da bude zvono, koje zvoni, ili praporac, koji žveči. 98 , 2. O čustvima. A x 1. Čustvo nije stvarno različito od ganuoa, nego jg__s a ganuoima usko spoje no.. Bvako ganuče na- ime učini, da je čovjek nekako raspoložen i to sad ugodno, sad neugodno. Znade se iz iskustva, da je čo¬ vjek sasvim drukčije raspoložen, kad je veseo, nego li onda, kad je žalostan; isto tako je unutarnje raspolo- ženje sve drukčije, kad se čovjek stidi, nego li, kad se kaje, ili divi, ili kada je tronut ili oduševljen. I upravo ovo raspoloženje, što prati svak o ganuče, zo v'e se čustvo. 2. Mogu se s toga čustva jdijjsJitj, kako su se dijelila ganuča. Po uzgoj znamenita je ova razdioba: a. Čustva su i a s_ n.a ili ta.ni n a. Ako u duši podugo traje kako raspoloženje bez ikakvog razloga, onda je čustvo tamno. Čovjek je dobro ili zlo raspoložen, sam ne zna točno za što. A razlog može biti u tom, da je možda rad po volji ili manje po volji, da se rad pre- malo mijenja, da se je uspjek polučio ili ne, kad se ko prevari u očekivanju načinom bilo kakvim i dr. Amo se pribraja čustvoz&bave, kad vrijeme brzo prolazi i čustvo jiosad e. kad vrijeme ne če da progje ; kao pošljedica može biti dobra ili zla čud. Čovjek mora čustva obuzdavati. b. čustva se mogu odnositi ili nar-osobu samu, ili na bližnjega, ili na Boga. Odatle potiču čustva oso b n a, 99 a) O osobnim čustvima. a) Osobna čustva mogu biti o sj_e tji a ili d sJt-0 v n a. O s i si n a se pobugjuju osjetnim predmetima, te su ugodna, ako se slažu s osjetnim užicima i potre¬ bama života, kao hrana, glazba, boja; neugodna su ako se ne slažu. Cudnovato se pobugjuje čustvo bojama i glasovima. Svjetlost razveseljuje, tarna rastužuje čovjeka ; bijelo ga podigne, črno potišti, žuto i crveno razdraži, plavetno i zeleno umiri; glas čovjeka uzbuui ili umiri, prema torne da li se diže ili spusta. Duhovna čustva se pobugjuju nadosjetnim du¬ hovnim predmetima, u koliko duhovni život promiču ili priječe. Takva čustva može pobuditi spoznana istina, spoznano dobro ili spoznana ljepota, pa se s toga razli- kuju čustva pobugjena i s t i n o m, pobugjena dobrim, pobugjena lij epi m predmetom. 1. Čustva pobugjena... is.t i n o m zovu se i n t e 1 e k - t u a. I n a čustva. Ugodno čustvo, dakle radost, ragja se s toga, j er se čovjek usavršuje, kad spoznaje istinu. Ova radost, može da bude tr o vršna: Radost, kad se istina prima; (kako se iskri oko u djeteta, kad mu se pripovijeda o tugjim zemljama, narodima, kad mu se' odgovara na njegova pitanja!) radost, kad se istina nagje, ova se radost javlja malo kasnije, kad se je na ime duševni razvitak donekle unaprijedio; (koliko li je veselje na obrazu djeteta, ako riješi zagonetku ili zadacu!) 100 radost, kad se i s t i n a t r až i; ova se radost javlja još kasnije, a samo onda, ako se traži u nadi, da če se ono nači, što se traži. N e u g o d n o č ustvo, — dakle negodovanje, zlovo- lja, — ragja se onda, kad je znanje nepotpuno, nedovoljno, pogrješno. I ovo neugodno čustvo može da bude trovrsn o :: Negodovanje, kad su saopcene predstave i misli ne- i s t i n i t e, krive; negodovanje, kad su izrazi i rješidbe nepovoljne, slabe; negodovanje, kad se b e z uspjeha istina traži.. Katkad pretekne čustvo za istinu točno poznanje istine, te čovjeka sigurnije vodi, nego li razum sam. Ovo- se čustvo nalazi osobito često u nepokvarenib ljudi. Ovo čustvo čovjeka vrlo potiče na težnju, da na- stoji doznati istinu, bilo pogledom na predmete zemaljske, bilo pogledom na predmete nadzemaljske. Treba dajcle u djeci ovo čustvo pobugjivati i učvrščivati. 2. Čustva pobugjena. poznatim dobrom zovu se moralna čustva. Ugodna su, ragjaju dakle veselje, ra¬ dost, kad čovjek opaža na sebi ili na drugima dobre čine,, krijeposti; neugodna su, ragjaju dakle žalost, zlovolju, zgražanje, kad se opaže opačine i uopee zli čini, dakle čini, koje osugjuje savjest. Amo bi se pribrajala, osobito čustva, koja prate ganuča časti, ponižnosti, stida, pokajanja. 3. Čustva pobugjena spoznano m ljepotom zovu se estetična čustva. Ugodna su, ragjaju dakle radost, ljubav, čugjenje, kad se motre lijepi predmeti, a neugodna su, ragjaju dakle negodovanje i zgražanje, kad se pojave ružni predmeti. Ovo so čustvo pojavljuje u tri, s t e p en a : 101 Radost radi čistoče, urednosti, pri stoj no- s t i. Ovaj je stepen za svagdanji život osobito znamenit. Qad, neurednost, nepristojnost nije lijepa, nego odurna; radost radi Ijepote u naravi i umjetnosti bila slikarija, glazba, ili govor; radost radi Ijepote, kojom se sjaji k r i j e p o s t i n a- božnost. Krijepost je sama po sebi lijepa, a grjehota ružna. Cesto se to opaža i na obrazu. Dijete nekako po naravi čuti, kako je rugoban opale čin i stidi se. Ova je stidljivost velika obrana čudorednog života. 1). 0 društvenim čustvima. Društvena se čustva ragjaju iz odnošaja prema bližnjemu. Amo bi se osobito ubrajalo sučustvo i .do¬ ni o 1 j u b n o. čustvo. 1. Sučustvo se u čovjeku ragja, kad motri ve¬ selje ili žalost, sreču ili nesreču bližnjega, te s njim tuguje. Protivna bila bi nenavist i zloradost. Krščanstvo podiže ovo naravno čustvo na krijepost, na k r š č a n- sku ljub a v k bližnjemu. Krščanin ljubi bližnjega, jer je Isus to zapovjedio, jer smo svi djeca Oca nebeskoga, jer smo svi mukom Isusovom otkupljeni, jer smo svi u nebo pozvani. Sučustvo obulivata i nerazložita biča; velikim ve¬ seljem motrimo životinje i biljke, žalimo ib, kad ih snagje nesreča. 2. Važno je i domoljubno čustvo. Premda čovjek mora sve ljude ljubiti, ljubi ipak više one, koji žive u istoj zemlji, koji dijele s njim sreču i nesreču. L 102 Rodoljublje ima svoj početak u ljubavi k roditoljskoj kuoi, koja se širi u ljubav k zavičaju, a onda u ljubav k opčenitoj otadžbini. Rodoljublje treba, da obuzme srca gragjana; jer samo onda ce drage volje za otadžbinu raditi, za nju žrtvovati blago i krv proljevati, ako otadž¬ binu od srca ljube. Treba ipak vrlo paziti, da se rodo¬ ljublje ne izrodi u onu narodnosnu oholost, u kojoj se jedino vlastita narodnost ljubi, a sve se ostale preziru i mrze. c. 0 nabožnim čustvima. Najsvetija su nabožna čustva, koja se ragjaju iz odnošaja prema Bogu, svili ljudi Stvoritelju i Grospodinu, Ocu i Dobročinitelju. Pojavljuju se kao radost poradi svega, što god se odnosi na Boga; ona su ljubav, stra- kopočitanje, divljenje, zahvalnost, klanjanje, ufanje, oda- nost, blaženstvo u Bogu. Nabožna čustva oplemenjuju, posvečuj u sva ostala, jer ih odnose na Boga, te ih prepletu ognjem ljubavi Božije; s toga ona čine, da su ostala čustva us- trajna, da su plodovita, djelatna, da se ne pretvore u prazno čudenje, koje ostaje tremo bez čina. Pravi zanos za Boga jest ona čudotvorna moč, koja je iznenadila i usrečila svijet tolikim dobrotama, i proizvela krepo- sne primjere u svecima, kojim se čovjek diviti mora. 3. Napomenuta su čustva najglavuija i za uzgoj najvažnija. Iz svega se može razabrati, da ona u tako uskom savezu stoje s ganudima, da se niti protumačiti ne mogu, ako se ne napominju ganuča. Odatle 103 valjda dolazi, da se u običnom životu čustva i ganuča i ne razlikuju, te se govori sad o ganueima ljubavi, radosti, tuge, sad o čustvima ljubavi, radosti, tuge. 3. 0 strastima. 1. Strast se obično uzima, da je stalna sklo- nost srca, koja mah preotima. Strast je kadra cijelo djelovanje čovjeka za sobom povuči, ako ga slobodna volja ne drži na uzdi. Klica strasti može biti več od poroda u kojetn čovjeku, tako da se odmah pojavi, čim se čovjek done- kle razvije. No čovjek može i sam biti kriv, što mu poraste strast u srcu. Ako ljubavi više puta zadovoljava, onda ljubav po malo prelazi u nagnuče, koje stane mah preotimati. Strast može još sil ni j e uti ca ti na čovje- čije djelovanje, nego li ganuče, te potaknuti čo- vjeka na najteže čine. Dokle god je slobodna volja drži u ganučima, koja joj odregjuju razum i čudorednost, ču- doredna je, nema se, zabaciti. No kad slobodna volja popusti uzde, onda strast prekorači s ve granice, te po- vuče volju za sobom. Biva li to, onda je strast nečudo- redna, valja je zabaciti. Cim se volja više podaje strasti, tim strast više raste, te sebi volju potkučuje tako, da strastven čovjek jedino strasti služi. Odatle slijedi, da se poremeti duševni, puno puta i tjelesni život čovjeka, jer je strast slijepa za sve, što njoj ne ugagja, gluha za sve razloge uma, nezasitljiva u užicima, sebična, misleči samo na sebe. 104 Bolje je strast prepriječiti, nego li kasnije suzbijati. S toga treba kod djece osobito paziti, da im se sklono- sti ne razviju u strast. 2. Strasti se razilaze raznim pravcem, te ih nije moguce svili navesti. A ipak su tri strasti glave i izvor svim, ostalima, naime pohlepa za užitkom, po¬ hlepa za i m e t k o m i pohlepa za s 1 a v o m. a) Pohlepa za užitkom ili putenost. Cim se više duševni život u čovjeka slabi, te prava naobrazba zanemaruje, tim se više u njemu pobugjuje osjetna požu- dna moč i njezini nagoni, što ih ima u životinja. A pu¬ tenost gazi čudoredne zahtjeve, samo da zadovolji osjet- nim pohotama. Nijedna strast ne ubija čudorednu slobodu volje više od putenosti; nijedna nepotresa toliko životom tjelesnim i duševnim. b) Pohlepa za i m e t k o m. Sve stvari vidivog svijeta imaju relativnu cijenu, a zlato i novac zauzima prvo rnjesto. Sva ta zemaljska dobra samo u toliko nešto vrijede, u koliko služe svrhama našega života; a pohlepa za imetkom ide jedino za zlatom i novcem, kao za najvišom svrhom i baš u tom se protivi čudorednorrt zakonu. Ta strast poremecuje zdravo duševno djelovanje, jer preveč zaokupljuje sve mišljenje jedino za svoj predmet. c) P o h 1 e p a za s 1 a v o m ili oholost, Razumije se, da moramo i sebe donekle cijeniti. No ta cijena satnoga sebe može premašiti granice; onda se izrodi u samo- ljublje, taštinu, okolost, kojom čovjek sebe preejenjuje, a bližnjega prezire. Kano svaka strast, zašljepljuje i oholost razum, poremecuje čudorednu naobrazbu, te na- preže odviše sve sile, samo da sebe visoko uzdigne. Bog se pak protivi okolici. 105 3. Time je u kratko očrtan čovjek; sve poje¬ dine moči njegove su opisane,, kako se postupce razvi- jaju, kako ,su megjusobno spojene, kako utiču na ži¬ vot čovječiji. Na toro dušoslovnom temelju mogu se razviti uzgojna načela. Treba samo, da se prije još u najglavnijim črtama protumače posebna svojstva, što ib može čovjek imati, jer se uzgojitelj i na njih mora osvrtati. 2. 0 posebnim svojstvima čovjeka. Duševne moči, što su dosele opisane, nalaze se u ■svakog čovjeka. Ali premda svaki čovjek ima te moči, ipak se jedan čovjek od drugoga mnogo razlikuje ne samo tjelesno, nego i duševno. Buduči da uzgojitelj mora i na ove razlike paziti, treba bar najpoglavitije navesti i protumačiti. Najglavnijim pribrajamo razlike u pogledu na duševne darove i sklon osti, na tempera- menat, spol i doba. a. 0 posebnim duševnim darovima i sklonostima. 1. Iste duševne moči, koje se nalaze u sva- kog čovjeka, nijesu u sv a koga jed nak o usavr- šene, jednako snažne. U nekojihje pretežna mašta, dok um zaostaje; u drugih je opet obratno; u nekojih je osobito bujan čustveni život, a u drugih su upravo um i volja pretežniji; nekoji lako i brzo shvačaju, a drugi posve teško; u nekojih se opaža, kako duboko i bistro ** 106 misle, a u drugih, kako plitko misle, kako naginju tu- posti. Sve razlike nabrojiti ne bi moguče bilo. 2. A i u pogledu na sklonosti nije razlika manj a. U nekojih je sklonost za opredijeljenu djelatnost tolika, da za sobom vuče čitav ostali život, a u drugih se ta sklonost jedva pojavljuje, dok u njih opet druga zao- kupljuje dušu. Hi ako se uzme kaliva opaka sklonost, u nekih je tako silna, da je uz največi napor jedva jedvice savladati mogu, a u drugih je opet posve slaba, ne za¬ daje im neprilika. Opet su u nekojih zle sklonosti mnogo pretežnije od dobrih, a u drugih se ta pretežnost jedva opaža. I ovdje se sve razlike ne bi očrtati mogle. b. 0 temperamentu. 1. Poznato je, da duševni život čovjeka ovisi puno o tjelesnom životu njegovom, pa s toga ovise i svojstva života duševnog o svojstvima tjelesnoga, suviše prema tje¬ lesnom ustrojstvu i prema ovoj ovisnosti cjeloltupni život pojedinca dobiva neki stalan oblik. I upravo ovaj sta- lan oblik, k o j i se opaža u c i j e 1 o m načinu življenja pojedinog čovjeka, zove se tem¬ pe r a m e n a t. 2. Broje se č e t i r i v r s t e temperamenta, i to s a n- g v i n i č k i, k o 1 e r i č k i, f 1 e g m a t i č k i i m dan¬ ko 1 i č k i. a) Sangvinik ima bistro, veselo oko, živahan pogled, zvonak glas, brz hod, hitro kretanje u svem. U duševnom pogledu brzo shvača, lalio parati, ali ne vjerno ; maštu ima živahnu, plodnu ali bez idealnosti; za čas 107 je rasijan, nije za duboko razmišljanje, više je površan; lak o ga svašto zanese, no taj zanos ne traje dugo; on je prijazan, dobre volje, ljubezan, i obijestan ; jer je ži- vahan, mnogo radi, ali više u igri nego li ozbiljno; ako ga obuzme vjera, postaje vrl glasnik vjere i ljubavi, iskren, plemenit, veseo i vjeran radnik u svakom staležu; ostavi li vjeru, poda,] e se nesmotrenosti i svoj oj čudi, postaje beznačajan, nestalan, li jen. b) K o 1 e r lk. ima vatreno oko, pronicav pogled, lice izrazito; u govoru i kretanju je živahan, no ta živahnost spojena je s nekim dostojanstvom; glas mu je jak, pun, krepak, cijeli ustroj tijela čvrst. U dušev- nom pogledu ima dobru pamet, koja je spojena sa ži- vahnom, plodnom, izvornom maštom; razum u njega s ve nadmašuje, um se podiže do veleumja; njega zanosi sve, što je veliko; u njega je velika odrješitost i puno djelatnosti; što je odlučio, to hoče svakako da izvede, poteškoče ga ne plaše, nego još više na napor draže; on ljubi slavu i slobodu. Eaobrazi li se kolerik_sXi_vje- rom, to je on za čovječanstvo velika blagodat; u pro- tivnom pak slučaju on je pravi bič roda ljudskog, jer je poblepan za vladanjem, oboi, tvrdokoran, silovit, lju- tit, pun svakojakih mana. c) Flegmatik ima slab, miran, blag pogled, po- lagan je i težak u svom kretanju i govoru, naginje na debljinu tijela. U duševnom obziru ima malo oštroUmlja, malo mašte, malo odrješitosti; trom je, bolji za rad me- kanički, nego li strogo duševni; nije izvoran i plodan; lako podnosi nezgode; iskren je i pošten, po naravi prostodušan i dobra srca; ne rijetko nagje se u njega zdrav razum, praktičan sud, i dosjetljivost; pod uticajem 108 vjere vodi u jednostavnosti duha, krepostan život, no ne poda li se vjeri, lako se podaje putenu životu, beš- čutnosti, tuposti, surovosti. d) Melankoli k napokon ima miran i duhovit pogled, u potezima lica utisnuto dostojanstvo ili strasti, lagan i ozbiljan hod, dubok glas. S obzirom na duševni život on gleda, da stvari duboko shvati, on ih svestrano razmišlja, dok ih ne spozna do zadnjih njihovih razloga; pazi li dobro, to ima vjernu pamet; njegova mašta se kreče u idealima, njega najviše zanose ideali i stvari uz- višene; tožno gleda na ovaj svijet, on žudi za boljim životom; njegova čustva nijesu tako živahna, ali su trajna ; ako ga obuzme bol duše, dovede ga do velike žalosti, te ga kini; ide rado za željama srca, ali mirno, opre¬ zno i trajno; strastima se podaje, obuzimaju ga polako, ali duboko i trajno; u opčenju s bližnjim je promjenljiv, sad je veseo i zabavan, sad hladan, suhoparan i dosadau; teško ga je spoznati; vjera može puno na njega djelo- vati, da može mnogo koristiti svojim znanjem i životom; no udalji li se od vjere, postaje otajstven, zlovoljan, po- hlepan za j slavorn. 3. Svaki je temperamenat bezbrojnim razlik am a p o d v r g n u t, te se skoro nikada posve čist ne nalazi, nego obično pomiješan s drugima, za to treba vrlo oprezno postopati, kad hočemo da temperame¬ nat prosudimo. S v a k i j e temperamenat sam po sebi d o- bar, ali treba da uzgoj dobre njegove strane razvija i usavršuje, a zle pri j eci i suzbija. Dobar značaj može svaki temperamenat oplemeniti. Cijena čovjeka ne stoji do temperamenta, nego do značaja. 109 c. 0 razlici spola. Ako se gleda na spolove, onda se nalaze u rauš- karaca posve druga svojstva duševno-tjelesnog života, nego li u žena. 1. TT m^ŽA-p. .pret.ežniji um i volja; od- regjen je za spoljašni, javni rad; on radom svojim stvara; sve koče da snagotn svojom pronikne, preinači, promi. jeni; nekako je samostalniji od žene ; značaj mu je bolje izražen, čil i snažan. Plemenita se muževnos* očituje u tom, što sve zrelo promišljava, odluka se čvrsto drži i odvažno radi. 2. U žene pak jača je u duševno m ži¬ votu duboka, n jezna ..čustvenost; ona radi više prema čustvu; naginje više na rad u kuči, u krugu obiteljskom, nego li u javnom životu; bolje umije ste- čeno čuvati, nego li sticati; vjerski život u njoj dublje uhvati korijen, pa je s toga kadra, prinijeti največe žrtve; poradi pretežne čustvenosti nije tako stalna, kao što muž, nego više prvrtljiva i nepostojana. Krotkost i milina, strpljivost i opraštanje, nježnost- i skromnost diče plemenitu žensku narav. Jedan i drugi spol može doprijeti do najvišeg savr- šenstva, a i propasti do največe iskvarenosti. Uzgojitelj mora ua oba paziti, te ih prema zvanju obrazovati. d. Doba. 1. Covjeeijkiivot treba da prevali tri veča doba, koja se opet dijele na troje, i tona doba djetinje od 110 godine 1. do 7., na doba d j e čačko od godine 7. do 15. i na doba mladenažko (djevojačko) od godine 15. do 25. TJ _d.O-b a se djetinje osobito razvija tjelesni ži¬ vot Tijelo se mora razviti toliko, da su mu osjeti dobro razvijeni. Onda se može pojaviti život osjetni, koji opet sprema gradivo, sto je od potrebe za život viši, život duševni. TJ d j e čad k o doba razvija se tjelesni život dalje, no. ponajviše se razvija duševni život, sve više se diže te ide za tim, da se popne do čim večeg savršenostva. U doba mladenačko napreduje život tjelesni i duševni nekako sarazmjerno, te se približava svorne sa- vršenstvu. Mladenac sebi odabere zvanje i upravo ovo zvanje mu je ideal, za kojirn teži, i, koji ga potice na sve revniji rad. 3. Za to, što su ova tri doba za uzgojitelja pre- znamenita, valja život čovječiji i njegov raz- vitak za ova tri doba bolje razmotriti. a) Doba djetinje. S početka je dijete kadro primati jedrno vanjske utiske ; a i ovi utisci ostanu slabi i mutni, jer osjetni ustroji nijesu još dovoljno razvijeni, da bi posve dobro utiske primati mogli. Duševni život još posve miruje, jer se tek na temelju života osjetnog može prebuditi i usavršivati. Do. malo raste tijelo, ustroji se jačaju, utisci bivaju živabniji, pojavljuju se nagoni, pobugjuje osjetna požudna inoc; dijete spoznaje sve bolje svoj tjelesni život, te zna sve bolje, da se razlikuje od spoljašnjeg svijeta: u njemu svane svjetlo i kao iza sna prebudi se u njemu saino- svijest, ono stane o sebi govoriti rječcom „ja“. 111 Odsele mu se duševni život sve bolje razvija. Naj¬ više djeluje moč zorna i utvorna; dijete voli gledati, zreti slike, trčati od predmeta do predmeta, i propitkivati „što, za što“, dijete sebi od predmeta tvori predstave, puni pamet, te podaje gradiva masti. Dijete počne i misliti. Ari p o ž u d n a moč stane djelovati; pojavljuju se mnogobrojni nagoni; koliko dijete ima želja na dan! Roditelji i uzgojitelji treba da su budni i da razborito postupaju s djetetom. Osobito je silan nagon za opona¬ šanjem. Nagon za slobodom pokazuje se u prkosu i sa¬ movolji. Probugjuje se i e u s t v e n o s t. Dijete več zavoli lijepo, a zamrzi ružno; dijete počne razlikovati, što je dobro, stoje zlo; dijete ljubi osobito svoju obitelj, svoje roditelje, braču i sestre, kuču i dvor; s djecom susje- dnom umije se dugo zabavljati. To je početak čustava este¬ tičnih, moralnih i društvenih. A i vjerska se čustva pro- bude; koliko dijete voli Boga! Uzastoppe sa ovim razvojem ide i r^zvitak go¬ vora; dijete govori sve bolje, sve spretnije; roditelji, brača, sestre, najbolji su mu učitelji u govoru. Tako dijete več svašta znade, premda mu je znanje u največem neredu. Sad navršivši 7 godina, pripravljeno je za školu. b) Doba dječačko, doba škole i poučavanja. Do devet godina dijete još nije samo djelatno, nego prima više utiske vanjske. S togcti sada ponajviše dje¬ luje zorna moc, a i,u utvornoj se moči predstave bolje poredaju; uz to nadogju vježbe, kojima se dijete upučuje misliti i govoriti o onom, što je gledalo. 112 Nagonu na rad zadovoljava se vježbanjem u čitanju i pisanju. Volja se upravlja očinskom stegom i privikom na vjerski život. A od devete do dvanaeste godine dijete se popne i do toga, da s a m o djeluje na spoljašnji svijet. Najvedi rad ima sada obavljati pamet; što je za život zname¬ nito, mora se utisnuti u pamet, i to tako, da se zajedno vježba i usavršuje mod mišljenja. Dječak umije vec na¬ vesti razloge za kakvu stvar i protiv nje; katkad poka- zuje puno oštroumlja. To se doba odlikuje prijaznošcu. Čustvenost postaje mirnija, volja se sve više umom upravljati daje; može da se pojavi žestina, pa i lukavština i lakoumnost. Prema svršetku ovog doba javlja se sve više razlika s p o 1 a u životu tjelesnom i duševnom, te treba da uzgojitelj drukčije postupa s dječacima, nego li s dje- vojčicama. Ova pojava iziskuje, da se bar u višini raz- redima narodne ili osnovne škole odijele djedaci od dje- vojčica. Do 12. godine preteče obično djevojeica dječaka, j er su joj sve živalmiji zorovi ijoredstave, te brže shvaca pojedine predmete, a od 12. godine nadmaši je dječak, koji laglje misli, te nije tako meltaničan, nego više ra- zuman. D j ečak je divlji, radoznao, povagja se za velikim, silne su mu sklonosti, on je odvažan, može da bude i tvrd, te gradi osnove za bududnost. A djevojčica voli mirnu zabavu, njoj je draga nježnost i milina, sklona je na taštinu, prepusta se čustvima. Ova se razlika od 15. godine sve povečava; u to se vrijeme sve bolje javljaju kreposti, pa i mane značaja — 113 — u dječaka i u djevojčica. Brzo se u njih mijenja volja i čustvo, površni su, lakoumi, prkosni, lažni, te idu za za- bavorn i užitkom; a probija katkad i ozbiljnost misao na buduče zvanje. c) Doba mladena.čko (djevojačko). Trpljivost prama spoljašom svijetu i uticanje na spoljašni svijet stoje n ravnotežju. Mladic gleda da utisne svom djelovanju stalan pravac; lakoumnost, promjenljivost, po malo se gubi, a volja sve se više učvrščuje. To ne biva na jedan mah, nego po malo. Mladic nastavlja učiti prividno kao prije, a sada naučeno bolje u sebi preradi i prokuha, te posve usvoji. Sam se potice na revan rad, da mogne ostvariti uzor, što ga je sebi o svojem zvanju stvorio. On ide za tim, da učvrsti svoj značaj, po malo mu se volja usavršuje. Svestrano dozrijeva, te se pripravlja za budnče zvanje i samostalan rad. Do bar razvita k u doba mlad.enačko 0 vi si o razvitku, dok traje d je čačko doba. Ako je mladic bio u dječačko doba naveden na pravi put, nastavlja.de ga i u mladenačko, ako ga zli primjeri ne za- vedu na stranputice. A ako je dječak skrenuo s puta, te se iskvario, ne če se ni mladič ispraviti, nego če nastav¬ ljati opaki put, i to tim odlučnije, čim samostalnije hoče 1 misli, nikako se ne če moči popraviti ili posve teško. D'j e vojka se tjelesnim i duševnim životom svojim sve više razlikuje od mladiča. Ona ostavi huku i buku svijeta, te se čim više povuče u obitelj, da se ovdje pri¬ pravlja za svoje zvanje. U obitelji se kao zaodjene svetom s t i d 1 j iv o š č u, koja je djevojci najdivniji nakit, te je čuva od svakojakih zabluda. Za vjerski život bila je več dje- vojčicom spremnija i pripravnija nego li mladič; buduči da je čustvenost u njoj pretežnija bila, mogla joj se i nabožnost d ubije usaditi u srce. Ova. se nabožnost u djevojci više usavršava. A baš stidljivostdjevojačkai nabožnost obrane su joj od svakojakih napasti, koje upravo u to doba na nju navaljuju. U protivnom slučaju, ako na ime djevojka nije puna svete stidljivosti i nabožnosti, savladače je osjetnošt, pohota i putenost, propašče još puno dublje, nego li mladič, te postati najodurnijim stvo- na zemlji. A još groznije bi bilo, da vjeru posve odbaci od sebe ; več se naravno čustvo protivi ženi bez vjere, jer bi to bilo sasvim protivno prirodi. 3. Na tečaj razvit k a, što je ovdje opi¬ san, treba da uzgojitelj puno gleda. Biljci ne treba uzgojitelja, niti životinji, jer se narav u njima sama sobom razvija i usavršuje, buduči da su jedino naravna biča; ali treba uzgojitelja čovjeku, jer on nije puko na¬ ravno biče, nego prebiva u njem slobodan duh, koji se može pobuditi na život i razviti samo onda, ako ga pro- budi i na nj djeluje drugi duh. Glava druga. Na temelju udarenom u prvoj glavi može se gra¬ diti dalje. Iz naravi čovjeka samoga treba da se izvedu i protumače pojedina uzgojna načela. Pri torne se valja obazrijeti najprije na tijelo, za tim na duševni život uopče, i na p okonna po¬ sebna svojstva duševnog života. Prema tomu imače glava druga tri d i j e 1 a. 115 Dio prvi. 0 tjelesnom uzgoju čovjeka. 1. Tjelesnorau je uzgoju z a d a č a, da se tjelesni život održi i što više usavrši. A bu- duci da je tijelo, reč bi, orugje, kojim se služi duša, valja uzgojitelju paziti i ua to, da bude tijelo zbilja duši služilo, te brzo i lako primalo njezine zapovijedi. Tijelo ima duši pomoči, da čim bolje postigne svoju zadaču vremcnitu i vječnu; odstraniti se mora dakle od tijela sve, što bi ovu zadaču moglo prijeciti. 2. Vrlo je važno, da se tijelo dobro uzgoji. Več p o- j e d i n a c mora pravomu uzgoju pripisi vati, ostane li zdrav, poživi li dugo i može li dobro i uspješno raditi u opre- dijeljenom zvanju; a i duhovno ne bi se mogao naobraziti, bar ne visoko se u naobrazbi popeti, da mu tijelo nije snažno, čilo i zdravo. Osobito je važno za društveni život, da gragjani budu zdravi. Bi li domovina mogla biti i ostati slavna, slobodna i samostalna, da nema čvrstih i zdravih članova ? Isto se mora ustvrditi i sa vjerskog gledišta. Zar nije tijelo hram duha svetoga, posvečeno u sakramentima i odregjeno za slavno uskrsnuče ? Zar ne ovisi i čudoredui život puno o tom, kako se je uzgajalo tijelo? Puno gri- jeha ističe baš iz opakog, pogrješnog tjelesnoga uzgoja. 3. Tijelo ima mnogo ustroja, koji služe životu; mogu se ipak svi u dvije glavne skupine razdijeliti. Najprije su ustroji za hranidbu, za tim ustroj iza osječanje. Kosti pak noše sve ustroje, podupiru ih i čuvaju. S toga se mogu razviti načelaonjezi hranidbenih ustroja, za 116 tim načela o n jezi osjetnih ustroja, onda, načela o njezi k osti ju i načela onjezi u - strojstva tjelesnog uopče. I. O njezi hranidbenih ustroja. Da se održi tjelesni život, treba tijelu hrane i zraka. Hrane i zraka treba, da se obnavlja krv, te da se krvlju nadomjeste istrošene čestice ti jela. Da se pritnaju i pre- ragjuju hrana i zrak, u to služe probavila i dihala. S toga se mogu razviti najvažnija načela u pogledu na zrak, u pogledu na iiranu i u pogledu na dihala i proba¬ vila na po se. a. Načela u pogledu na zrak. 1. Zrak je za život važniji, nego li hrana. S toga se treba brinuti za do voljan i čist zrak. O tom o visi, da se može u redu dihati, krv obnavljati i kolati, a i živahnost duševnog života. Dovoljan i zdrav zrak čo- vjeka oživljava, razveseljuje, potice na rad; a nedovoljan i iskvaren čini ga lijenim, umornim, razdražljivim, ne¬ zadovoljnim, pa može i griješne nagone i požude pobu- diti. S toga je uzgojitelj strogo obvezan paziti na to, da djeca uživaju dobar, čist, zdrav zrak. 2. Neka imadu djeca dovolj nog svježeg zraka. S toga neka djeca rano i mnogo borave u svje- žem zraku; šetati se i igrati na livadama i u šumicama, osobito je korisno; nalca se prostorije ne prepunjuju djecom (na svako dijete traži se 06 m 2 prostora); iza poduže obuke neka se izvedu djeca na čist zrak, te neka se priučavaju, da dublje dišn i tim sva pluda čistim zrakom napunjuju; neka pazi uzgojitelj, da se djeca dobro peru. 3. Treba se brinuti, da djeca imadu dobrog zraka. S toga neka se pazi na ovo: a) Do bar i čist je zrak, ako se u njem nalaze one cestice, koje biti moraju, kao gušik (79°/ 0 ) i kisik (21°/ 0 ) te ako u njem nema čestica, koje ga kvare, to jest, koje neugodno djeluju na krv i dihala, osobito na pluda. K ovim potonjim računa se ugljena kiseliila, uglji- kov-kis, za tim plin, što se diže iz zahoda; škodljive su nadalje isparine, sicušni prah i dim. Mnogo se kvari zrak u sobama, gdje ima puno ljudi i to isparavanjem i dihanjem; svaki izdiše ugljenu kiselinu te time kvari zrak. S toga treba školske sobe često v j e tri t i i to najbolje za odmora, kad su djeca na polju. Dok su djeca u školi, neka se sobe ne vjetre, jer bi promaha mogla mnogo nauditi. Treba uopde paziti, da li se prozori i vrata dobro zatvaraju ; mogla bi na ime nekoja djeca upravo na promahi i to neprestano sjedjeti, i oboljeti. b) Treba zrak u v i j e k obnavljati, jer se nepre- kidno kvari. To biva naravno, ako se otvori gornja cest prozora, ako se otvore vrata, koja idu na zdrav hodnik, ili kroz pedi, koje se iznutra lože; može se i umjetno provjetravanje postidi posebnim napravama u zidu školske sobe. c) Cist, zdrav zrak, razvija se osobito iz lisnatog bilja ; jer biljke sišaju lišdem ugljenu kiselinu, a odavaju kisik S toga se preporučuje, da ima u školskoj sobi lisnatog bilja, I — 118 — i da se oko školske zgrade, osobito na igralištu posadi drveče. d) Uzgojitelj neka pazinačistodu; čista neka bude obuda i cdjeca uopde, čisti zabodi, neka se uklanja. Može u sobe katkad postaviti takove stvari, koje plinove privlače, te ih upijaju. U tu svrhu može u kakvoj po- sudi postaviti žeravice, mrzle vode s ledom, mokru spužvu, svježu taložinu od kave. Kaditi s kojekakovim miomiri- sima, ne bi nista koristilo. e) Uzgojitelj neka gleda na primjerenu t o p 1 o t u zraka. Najbolje je, ako ima zrak jednako po 14 do 15° R. Ljeti treba raznim napravama, kao zastorima i dr. sobu čuvati od sunčanih zraka. Ako je vrudina prevelika (više od 22° R.), bilo bi obučavanje za učitelja i za djecu premučno, pa i neplodno. Izlet u prirodu bio bi korisniji. Zimi treba sobe grijati tim, da se loži ped. Koji je način grijanja najbolji? U tom se učenjaci još nijesu složili. A ipak naginju na to, da je najbolja ped s lončidima, koja se loži iz sobe. Uzgojitelj neka gleda, da u sobi ne bude ni prevruce, ni prehladno. Valja da ima toplomjer u sobi. Neka nastoji, da se pre- brzo ne mijenja vrudina i studen • s toga neka zimi’ ne dozvoljava, da bi djeca, unišavši sa zime u toplu sobu, opnah trčala k pedi. Neka ogrtačem ili kojorn god spravom zakloni ped, da ne udara prevelika vrudina na djecu, koja blizu sjede. Ako je ped gvozdena, neka uzgojitelj pazi da se ne ražari, jer bi onda propuštala otrovne plinove, f) A ipak ne treba, da bude uzgojitelj s u vi še plaši j iv, jer bi mogao uzgojenika razmaziti. Ne uz- 119 gaja se za školu, nego za život. Ne če se vrijeme i pod- neblje ravnati prema čovjeku, nego obratno. Covjek mora otvrdnuti, da bude kadar podnijeti sve i svaku promjenu. Tim postaje gospodarem prirode, pa se ne boji ni vručine, ni zime, ni kise, ni snijega; te može nezavisan o vremenu vršiti sve zadače zvanja svoga. A i duši je v N e 1 i k dobita k, a k o otvrdne t i j e 1 o. Ona onda bolje vlada tijelom, laglje se protivi požudama, postane značajnijom. Razumijeva se, da valja paziti na doba, na spol, naa zdravlje i uopčc na sve okolnosti. b. Načela u pogledu na hranu. 1. Drugo sredstvo, kojim se održava tjelesni život, jest hrana. Dovoljna i zdrava hrana od velike je važ¬ nosti, da bude tijelo krepko, zdravo i sposobno za naj- napornije poslove zvanja. A i. po duševni život nije način hranidbe bez upliva, jer su tijelo i duša preusko sjedi- njeni, da ne bi tjelesna njega na dušu uticala i obratno. Dakako, učitelj ne može djeci da odregjuje hranu, ali ipak može poukom svojom društvu mnogo koristiti. 2. Ako če uzgojitelj opredijeliti, koliko treba djeci hrane davati, neka imade na pameti ova načela: a) Neka se dade djetetu toliko hrane, koliko mu treba prema njegovom ustroj st v u. Dok di- jete raste, valja mu više puta davati hrane i to izdašne i koju lako probavlja. b) Odmah treba djecu priučavati na u m j e r a n o s t u jelu i piču, jer je umjerenost i krepost, koja pospje- šuje zdravlje tijela i duše. Pretrpavati djecu veoma 120 je pogibeljno, jer bi djeca postala popašna, nezasitljiva, sklona na pobotu i lijenost. Iz neuinjerenosti ragjale bi se dakle svakojake opačine i grjehote. c) Djeca neka jedu točno, u o p r e d ij el j en o vri j e m e, a izvan ovog vremena ne jedu. Ako bi se djeci davala hrana, kad god bi ona htjela, postala bi oblizava i pohlepna za osjetnim užicima; a čovjek oblizav i ne- zasitljiv izvrgnut je mnogim bolestima, i preslab je, da bi mogao obuzdavati čud i samovolju. Neka dijete | , ano nauči, podvrgavati tjelesne, osjetne želje razlozima i pra- viliina uma i razložnoj volji. Napredovače u samozataji, koja je vrlo važna po čitav život. d) Valja nastojati, da djeca ne b ir a ju, jela, nego da jedu sve, što god im se dade. Roditelji neka ne dadu djeci drugog jela, dok nijesu prvo pojela. Ako se došljedno postupa, uzgojiče se djeca tako, da ne če nikada vezana biti upravo na njekoja jela, moči če iei k svakomu stolu. ! 3. Ako hoče uzgojitelj da zna, kak v a bi se hrana za djecu gotovila, neka postupa prema ovim na- čelima: a) Neka bude jelo h r a n j i vo. Hranjivo je onda, ako sastoji od čestica, od kojih sastoji i tijelo čovjeka, jer onda može istrošene čestice sličnima nadomjestiti. b) Neka bnde jelo probavljivo, to jest takovo, da se može lako pretvoriti u krv i meso. Osobito djetetu treba! probavljive hrane. Laglje se hrana prebavlja, ako je kuhana. c) neka hrana ne bnde ni pr e vr uda, ni prehladna. Paziti valja osobito, kad je dijete ugrijano, studena hrana mogla bi zdravijo vrlo škoditi; d) hrana neka bude jednostavna, ali k r- j e p k a. Ne valja za djecu umjetno priugotavljati jela, ne valja takogjer jaka začinba ili slatkarija; e) najbolje pice za mladež jest voda i m li¬ je ko. Čaj, čokolada, vino i dr. preveč ugrijavaju, pa su s toga škodljiva pida. Mogla bi se posve umjereno do- puštati tek u dječačko doba; f) ako dijete nema teka da jede, neka se n e sili; zdravo je sustegnuti se i znade se, da je glad najbolji kuhač. 4. Znamenito je za uzgoj da se pazi, kako treba da se djeca kod jela p o n a Šajn. a) Najprije valja djecu došljedno priučavati, da se p r i j e i p o s 1 i j e jela B o g ti pomole. Hrana i pice darovi su Božiji; čovjek mora da za njih Boga prosi, i da mu se za njih zahvaljuje; b) dok jedu, neka sp djeca mirno i čedno drže prema pravilima pristojnosti, kako postoje u naobraženim kruzima; c) priučavati valja djecu, da budu i s malim zadovoljna, nek ustaju od svakog stola hvaleči Bogu na dobrodatima; noka djeca pokažu, da znadu, kako čovjek jede, da živi, a ne živi, da jede. Nezado¬ voljna djeca mogu se kazniti time, da im se kakovo jelo ili kakav osjetni užitak uskrati; d) napor tjelesni i duševni iza jela priječi probavu, mora se dakle ukloniti. e 5. Uvježbati valja djecu na čine milosrgja; mogla bi djeca katkad što god otkinuti sebi od usta i dati sirotinji. 6. N e valja djecu poticati na dobro tim, da im se obečaje dobra brana. Može se boljom hranom nagraditi krijepostan čin; ali takova nagrada neka ne bude pravilna, nego' iznimkonl. Mogla bi djeca drukčije tako niško spasti, da bi htjela činiti dobro jedino iz se¬ bičnih razloga. Isto tako neka se djeca rijetko kad kazne više ili manje strogim postom. Paziti treba, je li dijete zdravo, jako ili bolešljivo, slabašno, je li mu blizu ili daleko do škole. 7. Dobro, dapače od potrebe bi bilo, da uzgoji- telj djecu pozornom učini, k oj e su otrovne hrane i koliko mogu nauditi. c. Načela u pogledu na dihala i prebavila. 1. Dihala treba uvijek održati u dobru stanju. A baš dihala, to jest pluča i prša, preveč se zanemaruju u svojem razvoju. a) Sto se tiče prsiju, griješi se p u n o, kad se več djeca u najnježnije doba stišču i stežu povojem, što ne bi smjelo biti. KM ženske djece kvare se prša utegama, ili kad su tijesne oprave i kad se čvrsto vežu; a kod dječaka se kvari preuskim prslucima, hlaČama, remenjem, tijesnim opravama. Puno škodi, ako djeca skučeno ili krivo sjede, kad pišu, čitaju, šiju. Da se prša, kako valja, razviju, treba nastojati, da se djeca ispravno drže, da krjepko dišu, da se svrsi shodno gombaju. Zrak je u plučama od po¬ trebe, da se krv može pomlagjivati i popravljati; s toga moraju imati dovolj no prostora, da se mogu stezati i raširivati. U tu se svrbu zahtijeva, da su prša pra¬ vilno i dobro razvijena, da su dihalne mišice krjepke i da se udiše samo čist zrak. Doprinijeti se može k tomu, ako se na svježem zraku duboko diše, ako se na glas eita, pjeva, smije, kise, zijeva, uzdiše. b) Da ne ohole pluča, valja što više baviti se na svježem zraku, izbjegavati ona mjesta, gdje je mnogo iskvarena zraka, ne smije se spavati u preveč toplu ili preveč mrzlu zraku. Treba se čuvati od prenagle pro- mjene topla i mrzla zraka. Ako se tko dulje vremena bavio pjevanjem ili govorenjem, neka ne diše u mrzlu zraku na usta, nego kroz nos, a najbolje je, ako n tom slučaju na ustima i nosu drži kakav rubac. Mora se prepriječiti svaki nagli i silni pritok krvi u pluča; to biva, ako se čovjek prekomjerno napinje kad n. pr. trči, skače, pleše, ako pije žestoka pica, ako se podaje nagloj strasti. A ragjaju se plučne bolesti i onda, kad se naglo prehlade osobito hrptenjača,noge ili pazu- v i š t a. Proti prehladi može se čovjek osigurati, ako se priučava na mrzlo kupanje, ako s prolječa postupno hira sve to laganiju opravu. Nu onda, kad bi se pokazalo, da su pluča več bolesna, ne smije se čovjek na mrzlinu priučavati, nego treba najprije bolest odstraniti. Boleš- ljivost pluča zahtijeva, da je tijelo mirno, zrak čist i ugodan, a hrana ne podraživa. Prašan i zadimljen, osobito dimom od duhana skvareni zrak škodi veoma dihalima. Takova zraka neka 6 * se osobito čuvaju one osobe, koje rado promuknu' i koje su podvržene kašlju. 2. Njegovati valja i kožu, da može izlučivati znoj i da tijelo kroz kožu može ishlapljivati. Treba kožu či¬ stiti, to jest prati, a ne trpjeti, da prah, muzga, ljuske gornje kože i stare taložine znoja šupljenice njezine za¬ trpam. Škodila bi koži prevelika toplina, a i prevelika studen, prenagla promjena toplote, preuske oprave. Čistoča kože postizava se pranjem, kupkama i oti¬ ranjem. Ako se rubenina cesto mijenja, moglo bi se tim ponešto nadomjestiti svagdanje pranje tijela. 3. Paziti treba, da ne ob o le pr oba vila. Od bolesti moči ih je čuvati, ako se gleda na ove točke : a) Več od djetinstva valja zube pravo njegovati, j er puno se pospješuje probava, ako se jela dobro sa- žvaču. N a teč ene žlijezde oteščavaju gutanje, govor i sluh; za to treba lječničke pomoči. Pogibeljno je, igrati se u ustima malim stvarima, kao iglama, čačkalima,, voenim zrnjem, jer bi se mogle progutnuti i onda bi naudilo ; b) čuvati valja požirak, da se ne opeče ili po- furi jelom prevručiin ili preljutim, da se ne ozlijedi, kad bi se gutale čvrste šiljaste stvari; c) želucu treba dovoljno prostora, da se može raširiti, kad dospiju jela u nj. S toga valja paziti na oprave; treba ih tako skopčati, da ne tiste nad želucem, ili ih posve odbaeiti, ako su pretijesne. Ne smije se sku- čeno sjediti, jer se i tim želudac tisti. Kvari želudac tko se prenajede, makar bila hrana posve lako prebavljiva. Neprobavljiva i draživa hrana škodi želucu još večma, Pokvareni želudac rnogao bi se popraviti, ako čovjek nekoliko daha ponešto gladuje, te samo malo liladnije i Žitke hrane jede; d) crijeva ohole ponajviše, kad trbuh ozebe. Bolest se crijeva puno puta pokazaje lijavicom; u tom slučaju treba trbuh toplo držati. Paziti valja i na druge ustroje, koji kod probave sudjeluju, kao jetra, trbušna slinavica, krvne cijevi i dr. Treba pospješivati gibanje ovih ustroja, kao uopče kolanje krvi i kolanje probavine. S toga je dobro gombati se, kuglati se, u vrtu raditi, drva piliti, na brijeg se penjati, dosta i cesto vode piti, u svježem se zraku kretati i oštrije dihati. n. O njezi osjetnih ustroja. Osjetnoinu životu služe živci i mišice. Ziveinia se osječa, a mišicama se tijelo kreče. Od velike je potrebe, da je zdravo živčevij'e i mišičevlje. U tom pogledu neka se uzgojitelj drži ovih najglavnijih načela. a. Načela u pogledu na njegu živčevlja. 1. Središte živčevlja su moždani. Od moždana sire se živci po čitavom tijelu. Živci se podražuju utiscima, koje primaju izvana ili koji im dolaze iznutra. Za uzgo- iitelja su osobito znameniti utisci vanjski. Ovi utisci, kao svjetlost, glas, i dr. treba da su snazi ustroja primjereni, jer prejakim bi se utiscima ustroji otupili, preslabim se pak utiscima ne bi uvježbali ni ojačali. Treba, da se živčevij e razvija svestrano, brzo, s u glas n o. 126 2. Uopče je preznamenita njega svega živčevlja, a osobito mož dan a, jev su u najužem savezu s dušev¬ nim djelovanjem. a) Djeca moraju imati dovoljno hrane; u mož- danima se tvari prebrzo mijenjaju, osobito duševnim radom. Isto tako je od potrebe čist zrak, lcoji ima puno kisika.. Ako je zrak pokvaren, onda boli glava, vrti se u njoj ; b) neka se djeca ne naprežu duševno pre¬ rano i predugo. Dijete neka se najprije igra. Su- stavno učiti neka ne počne, dok nije navršilo bar punih šest godina; c) treba izbjegavati s ve, čim god bi se živ- > čevlje slabilo, kao što su prejaki uzdrmaji, žestoka uzrujanost, omamna pila, prevelika zima ili vručina ; d) da se živci mogu redovno razvijati, da se održe snažni i jaki, treba da se. m ij en j a rad i odmor. Ovoje mijenjanje takogjer za zdravlje uopče potrebito. U- stroj se može naprezati u opredijeljenim granicama, kad su se one prekoračile, onda ustroj slabi. Pa i pojedini ustroji neka se megjusobno mijenjaju. Jer kad se jedan ustroj puno napreže, onda se u njem sabere sva snaga čitavog ustrojstva, pa s toga treba, da ostali ustroji mi- ruju. Ne bi dakle n. pr. dobro bilo, iza jela živčelje napinjati naukom, uzrujanošču i dr. 3. Rad je čovjeku od potrebe, bez rada ne bi se tijelo lijepo razviti moglo ; a radom ojača, utvrdi se, da može podnijeti svakakve nepogode. A uzgojitelj neka se brine za to, da bude d) rad u r e d a n; točan dnevni red puno pomaže zdravlju; b) rad primjeren razvitku tijela i duše; neka se izmjenjuje težak rad s lakim, tjelesni s duševnim; c) rad prema dobu, spolu, duševnoj i tjelesnoj snazi djece ; d'j rad razum au, jer čovjek nije mrtva makina, nego treba da umno radi, da uvigja razloge, treba da ruke i noge uvijek duši služe. 4. Za rado m slijedi mir, bilo odmor, bilo spa- vanje. a) Iza večeg tjelesnog ili duševnog napora od po¬ trebe je odmor. Uzgojitelji lcažu, da uspjeli obučavanja stoji do vremena opredijeljena za odmor. A odmarati se nije isto što ljenčariti, jer je lijenost necudoredna; nego odmor stoji u tom, da djeca igraju, ili da se šecu ili koji lakši rad obavljaju, ili da se veselim razgovorom zabav ljaju. b) Spavanje narav traži, a uzgojitelj neka ga uredi. Spavanjem se največma oporavlja covječija snaga. Nu ne valja ni odviše, ni premalo spavati. Cim je čo¬ vjek mlagji, tim više treba da spava, a valja se obazi- rati i na godišnje doba, na ustrojstvo tijela i dr. Puno bi naudio zdravlju, tko bi bio neuredan glede, vremena, kad če spavati ili bdjeti. Primjeren rad, umjerenost oso- bito kod večere i mir duše pospješuju dobar san. Djeca neka idu rano spavati, da mogu za rana i ustati. Spa- vaonica neka bude hladna, čista, uregjena, postelj neka ne bude premeka. 5. Največu pomnju iziskuju osjetila. Osjetila se mogu usavršavati, a nemar mogao bi prežalosnim plo¬ dom roditii Prije nego dijete misli i govori, treba da gleda, sluša, pipa. Uzgojitelj ima osjetila čuvati od 128 s v e g a , š t o bi im n a n d,i t i m o g 1 o, a n a s t o j a t i, da čim više oj a čaj u. a) Oko je prvo i najvažnije osjetilo. Oku koristi, ako se pere hladnom vodom, ako se drži čisto, ako se gleda na zelene livade i šume; vježba se i jača, ako se dade djeci, da raspoznavaju razne boje, da opredjeljuju iz daljine, kako su predmeti visoki, široki, udaljeni. A naudilo bi oku prejalco ili preslabo svjetlo, ako svjetlo ne bi dopiralo s prave strane, najbolje odozgo i s lijeve Strane. Naudilo bi oku, kad bi se preveč naprezalo; ško¬ dila, bi oku prašina, dim, vlaga, pritisak, promaha, nagla promjena toplote. Djeca neka ne gledaju preko glave na predmete, a neka t.dsogjer ne gledaju uvijek na li- jevo ili uvijek na desno, jer bi mogla postati razroka. Uzgojitelj neka se dakle brine, da bude zrak čist, svjetlo primjereno, da se djeca pravo drže kad pišu ili čitaju, da im s prave strane dopire svjetlo. h) Da bude uho zdravo, dakle sluh dobar, treba da se drži čisto, i da se pazi na srednju toplotu. Škode mu prejaki ili neskladni vesovi, nečistoča, vlaga, naklada. Tko se šilnomu prašku ukloniti ne može, neka metne u uho pamuka, te neka otvori usta. Pogibeljno je udarati po ghu, vuči za uho, čistiti ga šiljastim predmetima. cj. N j uliu i ukusu ne treba toliko njege. Čistoča je najbolje sredstvo, da se održe zdravi. Neka djeca ne puše, jer se pušenjem truje tijelo; pa i onako djeca ne puše poradi potrebe, nego iz oholosti i obijesti. d) Ustroj za opip jest koža, koja osim toga iz tijela škodljive tvari izlučuje. Neka se čisto drži pranjem i kupanjem. A od potrebe je, da uzgojitelj nadzire ku- panje, jer bi inače djeca tjelesno i duševno propasti mogla. Polako neka se ide u vodu, nikada iza jela, treba se prije po malo ohladiti, nije dobro predugo boraviti u vodi, onda valja kožix trti. Ponajviše pak neka uzgojitelj pazi, da, se ne povrijedi stidljivost. b. Načela u pogledu na njegu mišičevlja. 1. Mišicama su omotaire i pokrivene kosti, a tim su i zaštičene. Mišice čine, da je tijelo lijepo, da ima surazmjeran oblik; kroz njih sjaji duševni život; veselje i žalost i čitav unutarnji život zrcali se na obrazu. Ako isti način života duševnoga dugo traje, ili se često ope- tuje, onda se utisne u licu stalan izraz; vidi se, da li je čovjek duhovit ili tup, nevin ili iskvaren, da li obijestan ili ponižan. 2. Znamenite su mišice, što služe hotičnomu kre¬ ganju. Valja, da su one osobito poslušne i poslužne duši. Treba ih svestrano vježbati. Vježbanjem ojačaju mišice, a zajedno se pospješuje kolanje krvi, povišuje se tjelesna toplota, olakšava ishlapljivanje kože, potpomaže probava, te tim koristi zdravlju čovjeka uopče. Ako su snažne mišice, biče i duh snažan i odrješit; ako su mišice slabe, bide i duh slab i nemočan. Nu opet ne valja prenate- zati mišica, preveliko natezanje mnogo bi naudilo, kao i posvemašno mirovanje. Vježbati se mogu mišice nači¬ nom naravnim i umjetnim. »J Naravnim se načinom vježbaju mišice, kad se radi, hoda, skače, penje, jaše, hrva, baca, kupa, pliva. Znamenita je igra. Igra pomaže, da ostane tijelo zdravo, da raste, da postane spretno i okretno, a to opet po- 6 ** — 130 — spješuje veselost, što za napredak puno vrijedi. Od igara neka uzgojitelj odabere one, koje su primjerene dobu i spolu djeteta, godišnjem dobu i mjestu, koje vode na pristojno i lijepo ponašanje, koje zabavljaju dušu i tijelo. Uzgojitelj neka prepriječi surovost, obijest, nepristojnost; s toga neka igre nadzire, neka opredijeli točno vrijeme, neka pazi na red i mir. U školi se vježbaju osobito mišice u ruci i govorila. Mišice se vježbaju,, kad djeca pišu, crtaju, prebiraju na glasoviru, i kod ručnog posla; govorila se vježbaju, kad djeca čitaju, krasnoslove, pjevaju i kad se upucuju go¬ voriti glasno, čisto i razgovijetno. b) Umjetnim se načinom mišice vježbaju, kad djeca gombaju. Gombanje može djeci puno koristiti, a neka bude umjereno, ne valja ga pretjeravati. Treba se obazirati na doba, spol, zdravlje, na pristojnost i na točnu stegu, onda može koristiti duši i tijelu. Gombanje nije svrha samomu sebi, nego je sredstvo, da se može tijelo čim laglje . podvrci duhu. III. Načela u pogledu na njegu kostiju. 1. Kosti čine, da je tijelo čvrsto, da se može us- pravno držati. Za prvih su godina meke, gipke; valja ih osobitom pomnjom njegovati i čuvati. Ne treba djecu prerano iz povoja vaditi, te ih namještati, da sama sjede, stoje ili hodaju, jer bi mogla postati sakata, hroma, mogla bi im se iskriviti brptenjača ili noge. 2. U školi valja gledati, da,se djeca lijepo drže, kad čitaju, pišu, crtaju, pletu, siju i dr.; prša neka se ne naslanjaju na klupu, članovi, osobito ruke neka rade iednako. Stetno bi bilo, kad bi se u jednoj ruci nosila teška učila, jer bi se tijelo iskriviti moralo. Naj¬ bolje su torbice, što se objese na legja. Neka se prepriječi neoprezno skakanje, kao što i pogibeljne, drzovite, vratolomne igre. Dobra brana i čist zrak, pametna izmjena rada i odmora puno pomaže, da se kosti lijepo razvija i da ojačaju. IV. Načela u pogledu na njegu tjelesnog ustrojstva uopče. Svi su ustroji tijela u tijesnom savezu; ako su svi zdravi i lijepo razvijem, onda je čovjek tjelesno savršen. Da se tjelesno ustrojstvo lijepo održi, da ojača, da bude plemenito, za to služi osobito čistoča i urednost, odječa, rad i gospodstvo duše nad tijelo m. 1. Čistoča i urednost puno pomažu tijelu, da bude zdravo' i snažno; a i po duševni i čudoredni život su preznamenite. Čistoča na ime i urednost utisnu čo- vjeku znak mira, umjerenosti, plemenštine, podignu ga do samostalnosti i dostojanstva, i učvrste ga proti neču- dorednim napastima. Uzgojitelj neka pazi, da se djeca za rana priuče na čistoču i urednost i to tako, da im postane pravom potrebom u vedim, dapače i u malim, stvarima; neka djeca ne trpe nečistoču i neurednost. Odrješito neka uz¬ gojitelj nečistoču i neurednost suzbija, gdje god bi se pojavile, sam neka prednjači lijepim primjerom, znajuči da čistoča i urednost vanjska često očituje unutarnju, znaj uči, da može nečistoča i neurednost sp olj aš na naka- ziti i samu dušu. 2. O d j e d a je za to, da ču v a z d r a v lj e ,. da po- ljepšavatijeloidačuva od necudorednosti. Na ovu trostruku svrliu odjede neka uzgojitelj ne zaboravi. a) Odjeda neka ne bude p reti j e sna... Uopde ima biti prema okolnostima pojedinog čovjeka i prema vanjakim okolnostima, n. pr. prema dobu godine i dana, vremenu pogodnu i nepogodnu, prema starosti i mlado¬ sti, prema spolu, zvanju i zanimanju. Najviše basni čo- vjeku, ako nastoji, da su mu tople noge, trbub, legja i pazube. Glavu ne valja pretoplo držati, jer ona je ved vlasima proti vanjskim nepogodnim uplivima osigurana. Na vratu ne treba nositi nista, a ponajmanje tople i visoke ovratnike. Osobito treba paziti, da vrat nista ne s ti s k uje, da se dakle ništa kruto na nj ne veže. Na pr- sima mora biti oprava prostrana, da čovjeka u dihanju ništa ne priječi. Donju stranu tijela, osobito onaj dio, gdje se nalazi želudac, jetra i slezina ne smije ništa tištiti, s toga nije dobro remenje, pojasi i dr. Noge se kvare tijesnom obucom. Pamučne čarape bolje su od končanih; komu se noge znoje, neka nosi vunene čarape. Rubeninu valja što češde mijenjati. Omočenu opravu valja što brže skinuti, te je zamijeniti suhom. b) Neka uzgojitelj suzbija gizdavost. Jedno- stavna, ali čista odjeda najbolje pristaje mladeži; a isto tako valja strogo pobijati nemarnost, neurednost i neči¬ stoča vi odjedi. c) Odjedom neka se pospješuje dudo rednost i stidljivost. Svojom opravom neka dijete nauči tako postupati, da zajedno privikne na stidljivost i pristojnost 133 Neka roditelji ne pristanu na svaki novi kroj odjede, jer bi tim prečesto dudorednost suzbijali i obarah, a ositn toga u djece taštinu i oholost umnožavali. Ne sinije se takogjer dozvoljavati, da bi se djeca, premda posve ma- lena, u prisutnosti drugih posve svukla. 3. Djeca neka se upuduju na rad, da budu ra- dina. Moli i radi! Tko ne radi, neka ne jede! glasi naravni zakon. Iskvaride se na tijelu i duši, tko ne radi. Pa i društveni život čovjeka na rad obvezuje. S toga neka se mladež priučava radu, bila siromašna ili bogata ; a neka bude rad primjeren njihovoj snazi. Treba djecu upudivati, da rade razborito; s toga neka se djeci istakne razlog radu i način, kako se najprije i najbolje obavlja. Time de se pobuditi veselje i volja za rad. 4. Tjelesni de uzgoj polučiti svoju svrhu, a k o po¬ maže duhu, da sebi osvoji gospodstvo nad t i j e 1 o m. a) Duh neka vlada tijelom posvuda i uvijek ; neka zapriječi gibanja i kretanja bez smisla, kao što se katkad opaža, da se kredu ruke, noge ili glava. Onda de tijelo postati lijepom i ugodnom slikom duše. Uzgojitelj sam neka prednjači lijepim primjerom. Valja mu paziti, da ga nikada ne šavlada nemir, neustrpljivost, srdžba ili koja god strast; jer svaka strast nakazi lice i čitavo tijelo. Nastojati mora, da kudeci i hvaleči pokazuje, kako drži tijelo u svojo j vlasti. b) Udvornost pokazuje posve lijepo vlast duše nad tijelom, jejr ona učini, da se tijelo uvijek i po¬ svuda umjereno i prema pravilima pristojnosti krede. S toga neka uzgojitelj puno na to gleda, da djecu rano priuči na udvornost, da ih uputi u najobičnije navade društvenog života, da se ponašaj u osobito sa poči tanjeni prema duhovnim i svjetovnim poglavarima, sam neka im bude uzorom. A valja da iznese na srijedu razlog takovu uljudnu ponašanju, jer je ovo ponašanje samo onda 6u- doredno dobro, ako ističe iz unutarnje ljubavi k bližnjemu i iz strahopočitanja prema starijima. Napokon se može istaknuti još ona pjesnikova: „ v a 1 j a moliti, daje zdrava duša u zdravo m tijelu.“ I dobra tjelesna, a megju njima u prvom redu zdravlje, dar su Božiji, za koji se mora čovjek k Bogu uticati i za koji če na sudnji dan strog račun davati. Dio drugi. 0 duševnom uzgoju. čovjeka. 1. Mnogo je važnije uzgojiti dušu, nego li tijelo. Duševne moči ne bi se nikada suglasno i sve- strano razviti mogle, da im ne pritekne vanjska pomoč. Istina, duševne moči teže več po svojoj naravi, da se održe i usavrše, a tolike su zapreke i poteškoče, da bi sebi ostavljene obnemogle i ostao bi čovjek u posve ne¬ razvitem stanju. 2. Škola prima dijete upravo u ono doba, u k oje m mu se duševne moči najbujnije raz¬ vijaj u, u kojem najlaglje i najdublje prima utiske i ponuke nadošle iz vana. Upravo za školsko doba valja u dijete polagati dobro sjeme, koje ima kasnije uzrasti, 135 i ragjati obilatim plodom. Eto preznamenite uzgojne za- dače, koju ima škola. 3. Uzgojitelj mora suglasno razvijati sve duševne moči d ječe; valja mu postupati prema naravnom njihovom razvitku. Naravni napredak u raz¬ voju treba potpomagati, a odstranjivati sve, što god bi ga priječiti moglo. Uzgojitelj mora se dakle oslanjati na nauke dušoslovja. 4. U dušoslovju se je kazalo, da je u istimi du¬ ševni život mnogostran, a da se mogu ipak svi pojavi njegovi svesti na dvije glavne vrste duševnih moči i to na moč L. s p o z n a j g i na moči p o ž u d n e. Istim redom neka se protumače i načela, prema liojima valja uzgojitelju postupati. I. O uzgoju moči spoznaj e. Moči spoznaje čovjeku služe za to, da poznaje razne predmete, da sebi utvara u dušu njihove slike i predstave, da tvori o predmetima pojniove, da sudi, da zaključcima ide dalje, te poznaje razloge pošljedicama, uzroke učincima, dok ne dogje do vlastite duše i do Boga, zadnjeg uzroka svemu stvorenju. Što je čovjek shvatio i spoznao, saopčuje drugima govorom svojim. Sve to biva u točnom redu i po točnim zakonima. Prema tomu govori dušoslovje najprije o osjetnim, za tim o nadosjetnim močima spoznaje, napokon o moči govora, te opisuje njihovu narav i postepeni njihov razvitak. Prema tomu dakle valja i uzgojitelju postupati. S toga treba razviti uzgojna načela u pogledu na osje- 136 t n e, u pogledu na nadosjetne moči spo¬ znaj e i u pogledu na moč govora. a. Načela u pogledu na osjetne moči spoznaje. Osjetne moči spoznaje, t. j. moči, kojima čovjek spoznaje osjetne, tvarne predmete, opet se dijele na dvoje prema tomu, da li je predmet prisutan pa na osjetila djeluje, ili nije prisutan, nego se gleda u netvar- noj slici prije od njega u duši utisnutoj. Prvo je zorna drugo utvorna moč. 1. 0 uzgoju zorne moči. 1. Predmet je čovjeku prisutan, on ga zrije, čuje, pipa, njuši, kuša; čovjek predmet zamjeti, načini sebi u duši sliku njegovu, on ga duševno osvoji. Ovaj je stepen spoznaje najvažniji, buduči da se na njemu pripravlja gradivo za daljnje duševno djelovanje; on je temelj st e duševne naobrazbe. S toga mora uzgojitelj največom pomnjom zornu moč buditi, razvijati, usavršavati. 2. Dušoslovje razlikuje u djelovanju zorne moči tri stepena. Ona na ime počinje tim, da tvori objete, nastavlja tim, da tvori z a m j e d b e, a svršava tim, da tvori zorov e. a. Osjet. 1. Osjetom počinje duševni život. Živci dovode duši utiske i podražice, što dolaze od raznih 137 predmeta, duša se probudi, ona dovedeni utisak osjeti. Eto početka duševnom životu. Koli je znamenito, kakovi utisci najprije dopru u dušu ! 2. Buduci da živci po osjetilima dovode duši uti- ske, s toga se usavršuje u djetetu osjetna snaga, a k o se lij ep o rij eguju osjetila. Njegovati valja osje- tila tako, da ostanu zdrava i da se čim više pooštri nji¬ hova dojmljivost, da mogu predmete shvadati brzo, sve- strano i sigurno. 3. Uzgojitelj neka se pobrine, da može dijete dobivati čim više utisaka i da mogu tako sva osjetila djelovati i usavršivati se; a neka osobito pazi, da budu utisci od predmeta lijepih, plemenitih, dudo- rednih. Duša je djetinja kao vosak, lcoji prima sve utiske ; dijete vidi i čuje, premda još ne može govoriti, a misli se onda razvijaju na temelju ovih prvih utisaka. S toga je u djeteta sve odlučno za buduci život. Strogo su dakle uzgojitelji dužni odmak, kad se dijete rodi na svijet, sve učiniti, da se odstrani od djeteta sve, što bi mu moglo neplemenite, nevaljale, gadue, necudoredne slike u dušu utisnuti. 4. Predmeta obilno pruža p r i r o d a i u m j e t n o s t. Najbolje je, ako dijete mnogo boravi u prirodi samoj. Jačace se u prirodi tjelesni život, a zajedno de probu- gjeni duh dobivati najljepše hrane. Koliko je u prirodi lijepih, plemenitih predmeta: biljke, cvijede, drveče, li¬ vade, šume, potočidi, ptice, leptiri, kukci, doline i brda. Djetetu u prirodi nije dosadno. Sve hode da vidi, da čuje, da ispita, sa svačim želi da se poigra. Uzgojitelj neka dakle upotrebljava prirodu, da po¬ ostri osjetila djeci, da im pribavi lijepih, plemenitili osjeta. A neka pazi, da ne bi primalo odvile utisaka na' isti mah i da ne borave predugo kod istog predmeta. Toga dijete ne bi htjelo, buduči da mu duh još posve na po¬ vršini ostaje. 5. U š k o 1 i treba utiske lijepo poredati, razbistriti, usavršiti. Uz to treba dijete po malo priučavati, da mo¬ tri predmete poduže i pobliže, jer ih drukčije ne bi po¬ sve dobro shvatiti moglo. 6. Paziti valja, da dijete ne postane preveč 0 sje tlj i v o. To bi onda bilo, kad bi se osjetna moč brzo pobugjivala, te bi uz to i čustvenost duboko uzbu- nila. Ako dijete naginje na preveliku osjetljivo^t, valja blago s njim postopati i gledati, kako bi se proti utis- cima ojačati-moglo. Drukčije bi dijete postalo razdražljivo. Razdražljivo je dijete onda, kad mu se posve brzo pobugjuju neugodni osjeti, s kojima je združena zlovolja i mušičavost. Razdražljivosti se mora uzgojitelj dobro oprijeti, inače bi dijete nesnosno bilo, pa bi sebi 1 drugima život ogorčavalo. Cesto je uzrokom takovoj razdražljivosti bolešljivost i slaboča živčevlja; u tom slučaju treba se posavjetovati s lječnikom, 7. Kao što ne valja pretjerana osjetljivost, isto tako n e valja np.osje 11 j i v o s t. Neosjetljiv je čovjek kad ga predmeti ne pobugjuju, nego ga ostavljaju hladna i nehajna. Ako je tomu uzrok neka lijenost ili sklonost na udoban život, treba, da se pospane duševne moči pro- bude. Ako je tomu uzrok bolešljivost ili tupoglavost, valja zvati lječnika. 1). Zamjcdba. 1. Duša traži uzrok osjetu, te dogje do predmeta, od kojega utisak polazi; duša predmet zampeti. A da ga dobro zamjeti, treba daje utisak dosta jak i trajan, da su osjetila zdrava i da je duša pozorna. Jer ako je utisak preslab ili ako prebrzo progje, jedva če se duša probu- diti, da bi ga spoznati mogla; ili ako duša nije pozorna, proči če utisak, a da ona predmeta ni opazila nije. 2. Buduči da je osjet temelj zamjedbi, može se ra- zabrati, kako sugore protumačena načela t a- kogjer za zamjedbu važira. Uzgojitelj neka na- stoji o tom, da dijete predmete zamječuje j asn o , toč no i p o t p u n o. A kad bi predmeti n e v a 1 j a 1 i bili, neka se dijete o d vrati od njih, da mu kr oz osjetila ne dopre u dušu ono, što je ružno, prosto, nečudoredno. 3. Sposobnost za zamječivanje može se vježbanjem i navikom p u n o usavršjti. Uvježbano oko vidi pred¬ mete, kojih neuvježbano ne opazi. Velika sposobnost, kojom sve vidi, sve zamječuje, korisna je, dapače nužna osobito učitelju, j er ne bi inače mogao, niti da uzdrži mir i red u školi, niti da djecu i njihove osebnosti spo¬ zna, što je za uzgoj svakako od potrebe. 4. A čovjek se p o v r š n o m z a m j e d b o m za- do volj a vati ne s m i j e. Več dijete valja poticati na to, da upravo želi, zamjedbe svoje usavršiti, te pred¬ mete čim točnije i svestranije spoznati. To če biti, ako je djetetu pr e d m e t za n im J j iv, ako ga po¬ zorno motri. A kako če moči uzgojitelj pobuditi i održati u djetetu zanimljivost i pozornost? 140 a) O z a n i m 1 j i v o s t i. 1. Zanimljivost stoji u tom, d 51 dijete predmet voli, te da ima želju i radosnu volj' u, pred¬ met čim bolje i čim temelj iti j e proučiti. Ako dijete predmet voli i vruce želji, posve se dobro upo- znati s njim, onda je učitelju posao lak. Pazide dijete i nastajati, da predmet shvati, duboko de ga sebi utisnuti u srce. Ako se dijete za predmet ne zanima, onda uči¬ telj badava govori, j er dijete ne de s njim duševno su- djelovati, ne ce nastojati, da predmet shvati. 2. Kad dogje dijete u školu, ne zanima ga sve jednako. Nekoje stvari ga zanimaj u, a za druge je po¬ sve nehajno. Dvostruka je zadaca učitelju. On mora go¬ voriti o predmetima, za koje se djeca zanimaju, a govo¬ riti mora i o predmetima, za koje se ne zanimaju, nego ih mora pobuditi, da se zanimaju. a) Z a n i m 1 j i v i su za djecu predmeti, koji su srodni sa slečenim ved znanjem, da im mogu znanje nadopuniti, raširiti. A hladno de dijete ostati prema pred¬ metu posve nepoznatu, jer ga ne razumije; isto tako bi¬ de hladno prema predmetu posve poznatu, jer je na nj ved obviklo. S toga učitelj mora najprije nastojati, da spo¬ zna, šta djeca ved znadu, da uzmogne nova nauke na poznate nadovezati, te ih time učiniti zanimljivima, on mora prema znanju djece nove predmete birati te ih tako tumačiti, da se djeca sve više zanimaju i pri¬ pravljaj u na dojduce obučavanje. Dijete de obucavanje sve više voljeti, a obučavanje ce donositi stostrulci plod. 141 b) Ako predmeti po sebi djeci nijesu z a n i m- ljivi, mora ih učitelj tako tumačiti, da im zanimljivi postanu/'Učitelj neka nastoji, da nagje u djetetu,što god poznato, da može na to novu istinu nadoyezatil Učitelj neka pokazuje, kako njega stvar zanimal Učitelj može djecu učiniti pozornoin na korist, lcoju, če moči črpati, ako se upoznadu sa predmetom i na štetu, koje če do¬ pusti, ako se ne upoznadu. “Učitelj neka polako i teme¬ ljito ide dalje, te neka nastoji, da djeca uvide učinjen napredak. Time če savladati prve poteškoče, predmet če djeci sve više omiljeti. 3. Nikad ne bi učitelj više oteščavao djeci, da im predmet postane zanimljiv nego onda, kad bi od djece previse tražio i kad bi preveč žurio dalje. Neka ne uzima više, nego li djeca mogu snagom svojom savladati •, a neka napreduje polako i postepeno, da ga djeca uzmognu veselim srcem šlijediti. Drukčije bi djeci predmet dosagjivao, ona bi se umorila, klonula bi duhom i napustila bi rad. 4. Neka učitelj u djeci pobugjuje veselje sves_t_r_a.no. U nižim razredima neka se djeca zanimaju bar za sve školske predmete; a u visim razredima neka se djeca zanimaju za sve što god im je za život korisno i od potrebe. Ona če škola biti dobra, iz koje su djeca ponijela ljubav k svemu, što je istinito, dobro i lijepo i volju, da se samostalnim radom sve dalje usavršavaju. b) O pozornosti. s 1. Iz zamenljivosti izvire pozornost. Ako je dijete predmet obljubilo, nastojače, da ustrajno i nepre- 142 kidno obrača svoj duh na predmet sam, da bi ga čim bolje shvatiti moglo. A baš u tom stoji p o- z o r n o s t. 2. Pozornost je nužna koli za obuku, toli za čitav uzgoj i život. Tko nije pozoran, ne če predmete moči pravo ni shvačati, pa onda niti dobro sebi predstavljati, a napokon niti temeljito o njima misliti. Tko se nije pri- učio na pozornost, ne če se popeti do pravog značaja, ne če svojih zvaničnih dužnosti točno obavljati, proči če mu vijek više kao u snu. Nepozornomu se badava govori, jer ima oči, a ne vidi, ima uši, a ne čuje. Ako su djeca u školi obično i večinom nepozorna, osujetiče se svrha škole. 3. Prava je pozornost mirna i ustrajna; ona je vesela i neprisiljena te dolazi baš iz srca ; ona je sve- straha prema svim predmetima, i upravo hotična. Ne- hotična, t. j. ona, koju ne podržava jaka volja, nego koju pobugjuju jedino vanjski utisci jer su novi, neobični i veliki ili unutarnji savez misli, dakle predmet sam, ona brzo prestaje, više je znaličnost nego li pozornost. 4. Pozornost poznaje se po torne, što djeca drže tijelo nekako napeto, što im je živahan izraz lica, pa i oko, njegov sjaj i pravac, odaje pozornost. Pozornosti protivna. je. n e p o z o. r n o st, ona može biti pospanost ili rastresenost. Po s pano je dijete, ako nemarno drži svoje tijelo, ako je u izrazu lica i očiju nekako mrtvo. Rastresenoje dijete, ako razmišljava o predmetima, koji na obuku ne spadaju, ruke, obraz, oko mogu dijete odati, da je rastreseno. 143 Proti ovim pogrješkama neka učitelj odrješito postupa, buduči da su kao korov, koji ugušuje u duši dobro sjeme od učitelja posijano. 5. Učitelj mora djecu na pozornost upravo priučiti. S toga treba ponajprije ukloniti sve, što bi pozornost, priječilo, a onda učiniti sve, što može na po¬ zornost poticati. a. Pozornost priječiti mogu uzroei izvan škole i u školi samoj. Zaprjeke izvan škole bile bi bučne radionice, sokaci i najesta, kojima prolazi mnogo svijeta ili mnogo kola. Ovim zaprjekama učitelj obično doskočiti ne može. Jedino bi sredstvo bilo, da zatvori prozore. U koliko je moguce, neka onda upucuje djecu, da rade mirno i stalno usprkos vanjskoj halabuci; korističe to mnogo i za bu- duci život. U školi pnječila bi pozornost djeca sama, kad bi šaptala, igrala se, nemarno sjedila; ili učitelj, kad bi se čudnovato ili svaki dan drukčije oblačio, nemirno se tamo amo kretao, neobično se ponašao, iste riječi uvijek opetovao, preglasno ili pretiho govorio; ili smradni zrak i druge slične stvari. Ove uzroke nepozornosti neka učitelj odlučno i došljedno odstranjuje. b. Učitelj neka upotrebljava sredstva, kojima se može pozornost održati. i to u pogledu na d j e c u r na sebe i na učevno gradivo. a) Uje ca dogju u školu obično znalična. Učitelj valja da to upotrijebi i da obučavajuči prema obukoslov- nim načelima pozornost iz nebotične i nestalne promijeni u liotičnu i stalnu. 144 Cim su djeca mlagja, tim manje neka se pozornost napreže, j er ona ne mogu clugo biti pozorna. S toga treba katkad prekinuti nastavil, dozvoliti odmor. Nije dobro dugo samo opisivati i tumačiti, jer se čovjek umori, osobito dijete, ako mora dugo slušati. Dobro je, da se opisivanje, razlaganje prekine umjesnim pitanjem ; pobudi- če se djeca na duševni rad, nastace ugodna promjena, i laglje uzdržati pozornost. Ne valja se dbgo baviti istim djetetom, nego treba svu djecu poslom zabavljati, osobito onu, koja su na rastresenost više sklona. Dobro je za pozornost, ako su djeca u duši mirna. S toga valja podržavati veselil eud, dobru savjest i čist zrak. b) Učitelj sam neka stoji ili sjedi na stalnu i ponešto uzvišenu mjestu, da uzmogne uvijek sve učenike vidjeti; neka govori za sve; pitanja neka takogjer na sve upravlja, tek iza pitanja neka zovne onoga učenika, koji ima odgovoriti. On sam neka pazi, i neka govorom i ponašanjem pokazuje, kako ga predmet zanima; neka bdije nad stegom; neka gleda, da steče štovanje djece i roditelja; neka se dobro pripravi,i da ne uzmora pogle- davati u knjigu, jer u tom slučaju ne bi mogao svu sVoju snagu djeci posvetiti; buduči da je pozornost čin snažne volje, neka nastoji, da bude i volja djece čim bolja. c) Uče v no gradivo neka. se odmjeri prema sklonosti, znanju v snazi djece. Učitelj neka ukloni od gradiva sve, što bi djecu pomesti moglo; on neka se čuva nepotrebnih riječi, nego neka točno ostaje kod svog predmeta; predmeti neka se shodno mijenjaju i lijepo poredaju. 145 Kako je veselo u školi, gdje je sve pozorno; na predovaee se puno i brzo tečajem školske godine ! c. Zor. 1. Ako predmet čovjeka zanima, pozorno ga motri, da bi ga točno i svestrano 'spoznao. Spoznaja sve savršenija biva, usavrši se u z o r. Doci do zorova, djecu dovesti do zorova, temeljni je uvjet u- spješnoj obuci. Prave i jasne pojmove tvoriti, dobro su- diti i zaključi vati, osigurati sebi jezgrovito znanje može samo onaj, koji predmete posve točno i svestrano poznaje. Uzgojitelju neka bude s toga sveta dužnost, čim više usavršivati zornu moč. 2. Da se zorna moč čim bolje razvije, treba paziti na ovo: _o) Prije i za školskog doba valja d j e c u v j e ž- b a t i i upučivati na to, da predmete zbilja motre, a ne da ih samo pogledaju; b) prikazivati valja djeci mnogo pred¬ meta, i to plemenitih i u istinu obrazovnik, koji vri- jede, da se duh njima bavi. Priroda, umjetnost, vjera, pružaju mnogo i prekrasnih takvih predmeta. Dijete če se obogatiti zorovima; c) predmete valja tako r a.s.p r avl j a t i, d a b u d u zorovi djeci jasni; pokazivati treba predmet u ci- jelosti, za tim pojedine dijelove, onda opet, kako se di- jelovi u cijelost sastavljaju, a napokon korist i porabu predmeta; e) predmet valja pr i s p o d a b 1 j a ti. sa. drugima, osobito sličnima, da se spoznadu posve bistro; 146 f) što je dijete jasno i bistro spoznalo, ono treba točno izgovoriti, svaki zor valja da ima opredijeljenu riječ, da ostane i da se ne raspline. 3. Zor može biti o s j e ta n i 1 i n a d o sj e t a n. Osje- tan je, kad se motre osjetni predmeti ili sami po sebi (zor neposredan) ili u slici, kipu, obrascu (zor posredan); n a d- osjetan je, ako se prikazuju pojmovi, ako se na ime ide za tim, da se pojmu nagje osjetna odjeda, pa se s toga opisuje, ili primjerima, prispodabljanjem, pričama razjasnjuje. Divno nam priča o rasipnom sinu predstavlja milosrgje Božije. 4. Najbolje je, ako se predmeti nepo- sr e dnu zri ju. S toga neka učitelj nabavi bar male zbirke iz životinjstva, bilinstva, rudstva, uopče zbirke predmeta, koji se u školi tumače. Ako nije moguče pred¬ mete zreti neposredno, treba ih djeci predstaviti bar u slikama, k i p o v i m a ili. o-br a sc i m a, da ih mogu posredno zreti. A valja paziti na ovo : a) dobro je, da se p o n a j p r i j e p o k a z u j u. slike o predmetima, k o j e j e d i j e t e v e e gl e- d.alo, da se priuči spoznavati, u kakovu su odnošaju predmeti i slika'; b) onda se može po malo polaziti na pred¬ mete nepoznate, ali koji su poznatima bar ponešto slični; neka djeca slike prispodabljaju i to koliko je mo¬ guče samostalno, neka se priučavaju pravilno pripovije- dati, što su opazila; c) n a j p r i j e neka se pokazuju pojedine slike, onda skupine; skupine su korisne, jer predstavljaju i odnošaje jednog predmeta prema drugima, te su kadre pobugjivati volju i čustvenost; 147 d) svakako valja upotrebljavati samo dobre knjige, dobre obrasce, sl i k e, i dr. Knjiga sa slikama je dobra, ako slike istiuito i vjerno predmet predstavljaju, ako su sve slike prema jedinstvenom na¬ črtu odabrane, ako su slike na istoj strani u naravnom savezu, ako nijedna ne vrijegja čudorednosti i stidljivosti, ako djeluiu na sve duševne moči. 5. Veoma je teško pojmove tako predstaviti, da ih djeca nekim unutarnjim načinom mogu gledati. Valja da se učitelj pomljivo pripravi, da točno pozna narav djece da je v je št u govoru.. Da bolje opiše i očrta pojam, neka prispodobe, primjere, uopče, sve što je za tuma- čenje potrebito, uzima iz prilika i dogogjaja, u kojima žive djeca, neka živo i toplo govori, neka bude sam proniknut predmetom, neka bira izraze prema slivačanju djece, neka istakne one strane, kojima bi pojam najljepš.e razbistriti mogao. Ako se učitelj ovim sredstvima dobro služi, pratiče ga djeca pozorno, jer če pojam kao očima gledati, posve če se živo udupsti u njihovu dušu te u njoj ostati. Eto prelijope plate nastojanju učiteljevu! d. Predstava. 1. Unutarnjim zorom ili predstavom, t. j. slikom predmeta utisnutom u dušu svršava se djelovanje zorne moči. O ve su, predstave gradivo, kojim može duša da radi dalje. Kao što graditelj bez gradiva zgrade sagraditi ne može, tako ne može niti duša misliti bez gradiva. Otuda slijedi, kako je od potrebe, da se uzgojitelj brine i za to, kako bi se u duši djece čim više predstava moglo nagomilati. 7 * 148 2. U tu svrhu služi sve, što god se do sada kazalo 0 osjetu, o zamjedbi i o zoru, jer je predstava jedrno plod njihov. A moglo bi se još ovo kazati: a) Valja ici za tim, du budu predstave čiste 1 bistre; s toga treba dobivene spoznaj e više puta opetovati, prispodabljati i opisivati budi poj edince, budi u savezu; b) valja gledati, da predstave budu trajne; s toga treba više puta otkrivati njihov savez unutarnji ili vanjski, da se dobro spoje i jedna drugu drže, da ne ispadne; c) valja nastojati, da djeea dobiju mnogobrojnih predstava i to tako, da njima uvijek mogu raspo- lagati; to če se polučiti, ako se puno opetuje, ako se pazi, da djeea bistro shvačaju, ako se predstave lijepo poredaju, ako se više puta posegne za počelima; d) buduci da su predstave jako važne po volju i po čustveni život, valja puno paziti na to, da su pred¬ stave čiste i jolemenite, valja ukloniti sve, čim g od bi se s t i d 1 j i v o s t p o v r i j e d i t i, duša o kal j ati mogla. Cista duša ragja mir srca i sreču, te upliva korisno na bližnjega, a nečista je otrov, koji sve okuži i razjede. 2. 0 uzgoju utvorne moči. 1. Predstavom svršuje zorna moč svoj rad, a istom predstavom počinje raditi moč utvorna. Utvorna moč predstave u dušu usagjuje, da u njoj ostanu, te mogu biti gradivom daljemu djelovanju duševnom. 149 2. Dušoslovje kaže, daje d v o s tr u k a u t v o r n a moč. Prva je pjamet, koja predstave drži i nepromi- jenjeno obnavlja, druga, mašta, koja predstave svako- jako mijenja, sastavlja i rastavlja i nove tvori. a. Pamet. 1. Duševno je čovjek u s v o j i o s a m o o no, što pamti. Bez pameti sve bi se spoznaje iz duše iz¬ gubile, čovjek ne bi nikada nista naučiti ni znati mogao. S toga treba ovu moč duše puno njegovati, jačati i usa- vršivati, da bude čim više opsežna, čvrsta, laka i sretna. 2. Buduči da je pamet u tijesnom savezu sa zdrav¬ ljeni tjelesnim, buduči da predstave tim laglje drži, čitn su živahnije, čim su bolje megjusobno spojene i čim su se više puta opetovale, valja da uzgojitelj na ovo pazi: a) Pamet je u savezu sa tjelesnim zdravljeni, oso- bito sa živčevljem i moždaninia. Sve što slabi ili j a č a tj e 1 e s n o z dr avl j ey m o ž d a n e i 'živce, slabi ili j a č a i pamet. Pijanost, bludnost, neumje- renost, pa i duševna uzrujanost i strastvenost škodila bi pameti. Umjerenost, čistoča, mir duše koristi pameti. Posve je dobro, dapače nužno, da djeca puno borave u čistu zraku; b) valja tumačiti zaniml j i v o i zorno, jer čovjek uopče najbolje ono zapamti, što ga je puno za¬ nimalo, i što mu je bistro prikazano bilo; c) učevno gradivo treba da djeca razu- miju; valja dakle djeei sve lijepo protumačiti; neka se ne sile da zapamte ono, čega nijesu razumjela, jer se takovom obukom duševne moči ne bi pobugjivale, nego ubijale, te bi djetetu obučavanje moralo dosaditi; 150 d) paziti valja na zakone združivanja, te prema njima u pameti predstave spajati. Nova obuka neka se uvijek osloni na prijašnju ; osobito neka se is- tiče nutarnji savez pojedinih predstava, onda če se duh vježbati, ostače predstave u pameti, te če se lako ope- tovati. 2. Pamet se ponajviše vježba p a m e t o v a n j e m. Pametovanje je uopee od potrebe; jer ima puno stvari, koje čovjek mora za uvijek posve točno znati, ali tako ib čvrsto sebi usvojiti ne bi mogao van pametova- njem; dalje je pamet znamenita duševna moč, koja se nikako zanemariti ne smije, nego koju valja vježbati, što opet jedino pametovanjem biva. Ima dvije vrste pametovanja, na ime do s lovno i razu m no. Za d o s 1 o v n o valja ova načela upotreb- a) Poslovno je pametovanje od potrebe, i to za velik dio učevnog gradiva, kao imena, brojeve, pjesme i dr., pa i za prvo doba života, jer doba djetinje i dje- čačko nije još posve zrelo za razumno pametovanje; b) uzgojitelj neka ne o p t e r e č u j e pameti s u- v i š n i m gradivom. Prema tomu neka bira predmete korisne, potrobite, te neka doslovno pametovanje podu- pire time, da nastoji djecu sve više u smisao gradiva uvesti. Osim toga može pametovanje poduprijeti zemljo- vidima, slikama, obrascima, nacrtima i uopče svim, čim god se predmet djeci zorno predstaviti može ; c) neka uzgojitelj djecu u pa me to vanju u v j e- ž b a. U prvom razredu učitelj sam najprije kaže ono, što valja zapamtiti, za tim djeca opetuju ili pojedince ili sknpa, dok ne zapamto. U daljnjim se razredima najprije 151 čita, i to pojedina izreka, ili pojedina kitica, pa se novi dio uvijek s prijašnjim lijepo spoji i to u pogledu na oblik i na smisao, dok se sve ne utisne u dušu. Iza ove vježbe može se pametovanje dovršiti kod kude ili tiho u školi, ali uvijek neka se prije dobro protumači, što god se ima kasnije pamtiti; d) treba zadatak uvijek is pita ti. Ispitava- juci neka učitelj zahtijeva, da djeca govore točno, raz- govijetno, i da naglašuju prema smislu. Naučeno treba više puta opetovati, da se ne zaboravi. Ako dijete zapne, neka mu učitelj pomogne, da mu natukne riječ, koja sli- jedi, ili bolje da ga sjeti na savez misli; e) naučeno valja više puta uporavljati, da djeca predmet obnove, da ga spoznaju bolje u savezu sa čitavom obukom, i da uvide, koli je korisno pame¬ tovanje. 3. Razumno pametovanje puno je važnije od doslovnoga, jer mnogo bolje napreže sve duševne sile, dovodi k samostalnom radu, podiže k temeljitomu znanju, te se prečesto u životu upotrebljava, dok se doslovno sve više ostavlja. Da se djeca dovedu do razumnog pa- metovanja, valja paziti na ova načela: a) U čitavoj obuci neka se razumno pa¬ rne t o v a n j ep r i pr a vi j a. Što god dijete vidi, čuje, čita, sve neka sebi u dušu utisne. Učitelj neka više puta pita „za što, jesmo li o tom več razgovarali on neka ne brza, da, ne budu djeca površna, nego 'polako neka ide dalje i neka ne miruje, dok ne liiogu djeca naučeno točno i bistro iskazati; h) učevno gradivo neka so.r.uiiači j e_z i,ko._s 1 o v n o i stvarno, dok ga djeca ne razupnju; 152 c) može učitelj upotrijebiti__r.-&-«m~a pomagala, kao kod doslovnog pa meto vanj a ; a može i djecu up uti ti, da sebi sama taliva pomagala prave, kao pregledne na¬ črte, zemljevide, obrise i dr.; d) kada .se. ispituje, neka djeca s v o j i m rij e ci¬ ma z a da tak kažu; učitelj neka zahtijeva, da govore u kratkim, suvislim izrekama; neka ne dozvoljava riječi opetovati, ili služiti se neumjesnim izrazima ; e) napokon se mora i gradivo, razumnim pameto- vanjem naučeno, cesto opetovati, te usmeno i pis¬ meno u potrebljavati. 4. Ima joi neko umjetno pametovanje, gdje se umjetna pomagala traže. Na umjetno pametovanje ne valja djecu priučavati. A može ga učitelj upotrijebiti, gdje se to naravno može. It. Mašta. 1. Gradivo, što ga pamet drži, mašta na svoj u preragjuje, tvoreči posve nove slike, nove predstave. Mašta podaje unutarnjem životu neku živahnost, ona upliva na razum i na volj n, a osobito na čustvenost. Njezin upliv može biti koristan, a može biti i pogubam Ona može, da zasladi život, da ga pretvori u raj, a može opet, da ga ogorča, da ga pretvori u pakao. Nijedna se duševna moč ne može tako lako i tako posvemašno is- kvariti, kao mašta. 2. Malta mnogo koristi i za školsko obu- č.a.v..anje. Ona djetetu živo načrta, što učitelj riječima opisuje, pretvara prošlost u sadašnjost, ona oživljava 153- — mrtve pojmove svojim primjerima, prispodobama, ona čini obuku zanimljivom, spaja razum sa srcem, te time pripomaže, da se učevno gradivo duboko u srce utisne. Odatle slijedi, od kolike je potrebe, da se mašta dobro razvije, da se ne uguši, da se ne pretjera i ne izopači, nego da se oplemeni, održi u dobrom pravcu i u razum¬ nim granieama, da bude, premda je živahna i podražlji- va, ipak pravilna i čista. 3. Uzgojitelj mora najprjje paziti, da se. mašta n_e u g uš i, n e p r et j era i u e i z o pa č i. a) Mašta bi se uguši vala, kad bi se sa djete- tom prestrogo postupalo, preozbiljno opčilo, kad bi se opterečivalo premnogim i preteškim radom, kad bi se ra¬ zum prerano razvijao i prerano dozrio, i kad bi dijete u velikoj nevolji moralo živjeti; b) mašta bi se pretjerala i nad ostalim bi silama preotela mah, ako bi se djeci pripovijedale grozne stvari, kao o strahotama, o ubojstvima, o činima divlje strasti, ili ako bi djeca čitala romane, plodove pre¬ napete i razuzdane mašte, ili kad bi se djeca posve raz- maženo uzgajala, ponajviše besposlena bila, i kad se ne bi zabavljala ozbiljnim radom. Dijete bi zabludilo u sa¬ njarije ; c) mašta bi se i s k v a r i 1 a, kad bi djeca gledala nečudoredne slike, čitala onake knjige, skušala nepoštene, nevaljale govore, drugovala sa propalim osobama, kad se ne bi nadzirali njihovi nagoni, njihove sklonosti, kad bi se prepuštala razuzdanosti, samopašnosti, lijenosti. Eto, koliko treba pažnje i pomnje, da se tako zna¬ menita duševna moč ne iskvari, da dijete ne propadne za vrijeme i za vječnost. 7 ** 154 4. Da se mašta u djece i pravilno razvije, dužan je uzgojitelj upotrijebiti sva sredstva, koja god bi na maštu dobro uplivati mogla. Paziti mu valja na nekoja opča načela, i služiti se nekim posebnim sredstvima. a) Opeenita načela bila bi ova : 1) Mašta se posve rano probudi, s toga odmah treba, da se na nju pripazi. Dijete neka ostane dijete, neka mu se mašta ne ugušuje ozbiljnim radom; 2) mašta p r i m a gradivo iz p a m e t i, s toga valja pamet, puniti plemenitim predstavama; 3) mašta osobito p o d i ž e i op le m en j u j e čisto srce i polet njegov prema uzorima, s toga je osobito važno, da se njeguje u djeci vjerski život, iz kojega baš izvire čistoča srcu i onaj polet za najuzvišenijom svrhom ; 4) v e sel os t puno pomaže, da se mašta pravilno razvija, s toga valja u djeci održavati veselost, te rad i odmor dobro urediti; 5) uz uzgoj mašte neka se n e z a b o r a v i u z - gaj ati razum, j er upravo načela o istini, dobrom i lijepom, kao što nam ih pružaju vjera. i razum, moraju da bude pravilom, prema kome valja, da mašta udešava svoj rad. b) Kao posebna sredstva za uzgoj mašte na- brajaju se ova; 1) Igra; neka se u igri spaja ono, što zabavlja, sa onim, što naobražava, a neka se ne ide za tim, da bi se djeca sve igraj uči naučila, j er moraju da obviknu i na ozbiljan rad; 2) priroda, ona ima toli lijepih i raznovrsnih predmeta za maštu, ona toli tajinstveno govori srcu čo- vječijemu; 155 3) basne; one su plod same mašte, koja prenosi život i čustvovanje čovječije na životinje i bilinstvo ; pri- dodata nauka upliva na razum i volju, pa je s toga ba- sna vrlo dobro uzgojno sredstvo; 4) priče.; njašta ib je sastavila, te u njima posve arov svijet stvorila; lakim, milim, nježnim, nesuhoparnim načinom mogli se pričama krasni primjeri i uzori života utisnuti u nježna srca djetinja; kad se priče biraju, pa¬ ziti treba, da imadu pouke za život, obazirati se valja na stranu ltrasoslovnu i vjersku, ne treba ih podavati preveč, nego više, da se nagradi poslušnost, marljivost, da se začini šetnja i počinak; 5) štivo; treba da bude odabrano, daje uzorno oblikom i sadržinom; jezikoslovna obuka u tom po¬ gledu p ud o koristi, jer podaje opise, pripovijetke, životo- pise, veza.nu i nevezanu riječ; vrlo su korisne lijepe pjesme ; 6) umjetnost, osobito crkvena, jer se upravo kod nje veličanstvene i uzvišene misli predstavljaju u lijepom vanjskom obliku; 7) obuka vjerska, kojom se može najviše uči- niti za pravilan uigoj mašte ; zar nijesu upravo divne bibličke pripovijesti ? zar ne ra.spaljuje srca život svetaca, u kojima sjaji uzorna krasota svijuh krjeposti? A šta da .se kaže o obredima crkvenim, koji se tako duboko do- jimlju srca, buduči da se u njima zrcali tajinstveni viši svijet, i buduči, da su sami po sebi nekako poetički ? 5. Ako se upotrebljavaju ova sredstva, i ako se radi prema napomenutim načelima, razviče se posve do¬ bro mašta, te če moči korisno uplivati ne samo na sve ■ostale duševne moči, nego i na čitav život čovjeka. 156 b. Načela u pogledu na nadosjetne moči spoznaje. Nadosjetne, duhovne moči, t, j. moči, ko- jima čovjek spoznaje bitnost predmeta, za tim o njima sudi, zaključnima do novih istina, do zadnjih razloga, do samoga Boga dolazi, kojima dakle motri nadosjet- ni svijet, d i j e 1 e se na dvoje. Najprije imade ra¬ zum, koji predmete pojima i o njima sudi, za tim um, koji iz pcznatik istina na druge zaključuje. I kao što dušoslovlje. jednu i drugu moč na po se razmatra, tako neka se tumače i uzgojna načela najprije u pogle¬ du na razum, za tim u pogledu na um. 1. 0 uzgoju razuma. 1. Razumom se. čovjek popinje do pra- voga znanja; d jelo vanjem razuma počinje čisto du¬ ševni rad,- počinje mišljenje, za koje su zorne i utvorne moči priredile gradivo. Razumom na ime čovjek napusti osjetne slike, osjetue predstave, te prodire u njihovu bitnost, i tvori pojmove. Onda pojmove prispodablja, uvigja njihove od- nošaje, te ustvrdi u sudu, da li pripada jedan pojam drugome ili ne. Time spoznaje čovjek vanjski svijet, spoznaje istinu; spoznavajuči može razum visoko razviti, te razumom pravo naobraženim sebe usavršiti, ili razumom naopako naobraženim sebi još više nauditi. Vrlo je dakle zna¬ menit uzgoj razuma. 2. Da se razum do.br o razvije, valja pamtiti najprjje nekoja opčenita a za tim na po se načela, 15 / koja se odnose na uzgoj razuma, u koliko tvori pojmove i sudove. a. U o p c e neka se pazi: a) da se razum ne p o e j n j e naobražavati prerano., treba na ime, da se prije dovoljno učvrsti tijelo i razvije osjetna moč spoznaje ; škodljivo je po di- jete, ako prerano dozrije, moglo bi prerano i umrijeti;. b) kad se počne razum razvijati, ne valja pre¬ več ž u r i t i, jer bi se onda razum preveč opterečivao, prenapeo, s toga bi oslabio i otupio, te bi postao nespo- soban, da bi mogao misliti; cjzajedno sa razumom moraju se uzgajati i ostale d-uševne moči, uvijek neka uzgojitelj uz razum oplemenjuje volju i srce; d) valja djecu priučavati na ponižnost razu¬ ma. Neka djeca znadu, da ima i znanje svoje granice, da ima tajna u prirodi i u vjeri, kojih razum čovječiji ne može proniknuti. Ponižno dijete rado sluša pouke uzgojiteljeve, štuje nazore drugih, čedno svoje misli sa- opčuje, raduje se objavi Božijoj, te nije tvrdoglavo, ne upada drugima u riječ, nije sklono uvijek i o svem dvo- jiti, ono sebi sačuva mir srca; P o o š t r i t i moč razuma u pogledu na poj.move znamenito je po ostali duševni život, jer bez jasnih pojmova ne če moči duša suditi i zaključivati, te sebi time pribaviti jezgrovitog znanja. Tko je naučio razlikovati bitno od nebitnoga, ne če ga zavesti i za- nijeti bučne a isprazne riječi. Koli je dakle važno po život čudoredni i društveni, da je čovjek sposoban dobre pojmove tvoriti. U otu svrbu valja uzgojitelju paziti na ovo: I a) Koliko je, najviše moguče, neka počinje time, da djeea predmete same zriju, i da dobiju o njima, dobre zorove. Kad su više istovrsnili ili istorodnih pred¬ meta dobro promotrila, onda neka pojedine biljege pri- spodabljaju, razlikuju bitne od nebitnih, te bitne u pojam spoje. Time se razum puno ostri, te uopče duševna snaga uzgaja.; 'V b) djeea neka svakom predmetu nadjenu pravo, bistro ime; imenom se 'pojam izrazuje; neka uzgojitelj ne trpi puno riječi, kojima se obično hoče pri¬ kriti nejasno znanje; “b c) uzgojitelj neka se više p ut a uvjeri, da li djeea razumiju upotrebljene riječi; pitati valja „šta če to reči to je pitanje izvršno uzgojno sredstvo, jer potiče djecu na pozornost, potiče na to, da budu oprezna, kad govore, priučiče ih prije misliti, a ne ludo govoriti; 4 d) neka uputi djecu, da se nikada ne zado- volje, dok im p o j m o v i n i j e s u posve jasni, nego neka vole upitati; svak pogrješan izraz neka se ispravi i to neka učini dijete samo; j e) razum se vrlo ostri, ako se tumače slični poj- movi, ako se prispodabljaju pojedina štiva, ako se rje- šavaju zagonetke i dr.; 0 f) djeea če mnoštvo pojmova donijeti več sa sobom od kuče u školu, koji dakako ne če biti jasni nego tamni; ove treba naj prije razbistriti, te na njih daljnju ob uku nadovezati. Sve to mora biti ne u satima za to opredijeljenim, nego tečajem svega obučavanja; 159 — PC,Važno je razum usposobiti, da uzmogue do¬ bro suditi, jer se sudom ved pojmovi tvore, iz su- dova se izvagjaju pošljedice za umni, dudoredni i uopče svagdanji život. Iz krivih sudova mogu se izvesti nazori jako pogubni po pojedinca i po rod ljudski. Da se dakle dobro razvije ova preznamenita mod, tvoriti na ime valjane sudove, neka pazi uzgojitelj na ovo: la) Neka djeca ne g o vod'e i ne rade, dok n i- jesu s v-e zrelo pr omislila. Svaki je odgovor sud, pa neka djeca nastoje, da znadu uvijek za razlog, za što su odgovorila ili sudila tako, a ne drukeije; s toga neka se dijete više puta upita : „za što si tako odgovorilo, za što tako radilo ?“ postace time dijete oprezno, samostalno, ne de ga lako zavesti nesmotreui i površni sudovi drugih; 7 -b) djeca neka sude pravo; ako je sud povr- šan, manj kav, na polalc istinit, neka uzgojitelj ne pro- , pusti zahtijevati, da ga dijete iSpravi; sam neka dijete pitanjem na ispravak upuduje ; \ c) djeca neka sude pravedno; osobito kad se ima suditi o osobama, o vremenima, o dogagjajima, valja da se obazru na sve odnošaje, okolnosti i razloge; H d’) neka djeca budu čedna, kad sude; čed¬ nost se preporuca starijim, pa se.iziskuje i od mladeži. Zar nije oduran mladič, koji obijesno prosugjuje svoje starije, crkvu i državu, naredbe i ustanove, ne promišlja da lakoumno osugjuje ono, što je od zrelih glava naj- prije dobro promišljeno, a tek onda ustanovljeno. Neka se ruže i kude djeca naduta, oprčita, neka se upozore, kako je još ograničeno i manjkavo njihovo znanje, neka se o tom uvjere i ponize težim zadacima. Darovitija djeca neka znadu, da im je Bog sve darove poklonio, da de 160 morati strogo odgovarati, kako su se njima služila. Eto Krista, mudrosti nebeške, kako se duboko ponižuje ! 2. 0 uzgoju uma. 1. Razumom čovjek neposredno istine motri. Nu on ne može svaki put odmab da razabere istinu i da kaže svoj sud ; on mora tražiti istinu, i na temelju poznatik istina na novu zaključiti; on želi, da dogje do zadnjeg razloga svemu stvorenju; on hoče, da saznade, što mu treba u pojedinim sl učajima radi ti, on traži i stvara uz gre za svoj život, i kad sam ne može istine spoznati, utice se k razumu čovječijemu ili Božijemu, da je sazna. A da sve to poluči, za to mu služi najuzvišenija moč duše, na ime um. 2. Umu je najprije zadača, da dozna istinuilvla- stitim istraživaujem, ili vjerom, onda mu je zadača, da istinu uporavi na život, a napokon%a se popne do uzora, da volja za njih usplamti, te da životu čovjeka dade neki zanos i polet. a. Umu je zadača, da istinu nagje vlastitim naporom. U tom pogledu zaslužuje, da se svom pom- njom uzgaja. Istina je čovjeku duševna hrana. Več dijete želi istinu saznati, s toga toliko pita oca, mater i stariju braču svoju. Nu ova želja ne prestaje niti kasnije, nego tim se više jača, čim je čovjek plemenitiji. Taj duševni pojav valja upotrijebiti, te djecu prema snazi njihovoj vo¬ diti od istine do istine. Napor biče uspješan, ako se pazi na ova načela: 161 a) Rano valja početi s a uzgojem uma; buduči da sve na dijete upliva, mora da ima značaj um¬ nosti sve, što god se oko djeteta nalazi; b) želja za is t in o m neka se u djetetu p o d r ž a v a i u m n o ž a v a. S toga mu odgovaraj na pitanja, upozori ga na znamenitije stvari, protumači mu ljepotu i red u prirodi, podigni mu oko prema nebu, upučivaj ga, kako ce umno motriti sve pojave u prirodi, jer se u svima očituje prst Božiji; c) da se dijete nauči iz sudova tvoriti valjane za¬ ključke, upotrebljavaj pri nastavi u školi induktivni način, iduci od pojedinik pojava na opčeniti zakon; katkad idi obratno, putem deduktivnim, navodeei djecu, kako mogu iz opčenitih zakona i pravila izvagjati pošljediee za vjerski, čudoredni i svagdanji život, kako mogu u svagdanjim dogagjajima zaključivati iz uzroka na razlog i obratno; d) zalitijevaj, da se navode točno raz loži za svaku tvrdnju, osobito kad bi bila jednostrana, po- grješna, lakoumna, da djeca sama pogrješku nagju, te da drugi put oprezni je ppstupaju ; e) kad opetuješ, spoji pojedine i s t i n e , te odkrij njihov unutarnji savez, time če' se u djeci znanje učvrstiti; f) sve učevne predmete tumači tako, da r a z- v i j a š , j a č a š , usavršavaš um, a osobito služe u tu svrhu vjeronauka, jezikoslovna i stvarna obuka. b. A u e e e u vij e k moči čovjek da v lasti¬ ti m umom istinu nag j e; morače puno puta, da je zaište od drugih, te njihove tvrdnje za istinu drži poradi njihovog ugleda, znajuči na ime, da mogu istinu znati i 1G2 da hode istinu kazati, t. j. čovjek puno puta jedino vje- rom istinu saznati može. U lom pogledu valja paziti: a) Ra n o pokazuj djeci, od kolike je potrebe vjera ved za stvari svagdanjeg života, za stvari ovdje na zemlji; obuka i uzgoj bili bi nemogudi, da nema vjere; b) j o| o d.r j e.š i t i j e neka se ističe potreba vj_e r e u p ogledu na život vječni; mnogo ima stvari o duši, o vječnosti, o Bogu, o oproštenju grijeha, 0 spasu; kojih čovjek sam nikako ili bar posve sigurno ne može znati, a tumači mu ih objava Božija, kojoj treba da čovjek vjeruje. Vjerski život je preznamenit za pojedinca, za narode i za čitav rod ljudski. U vjeri stoji snaga naroda, jer vjera potice na velike žrtve, na junačke čine, na naj plemeniti) e krijeposti; a gdje je nestalo vjere nestalo je požrtvovnosti, poleta, narod ugrezava u sebič¬ nost. S toga je od prijeke nužde, da se baš u nježna srca mladeži duboko usadi sv. vjera i vjersko osvjedo- čenje. Neka se u vjeronauci, u povijesti i u životu po- lsazuje, koli je krasna i korisna vjera, koli je ružna, štetonosna i pogubna nevjera. Za društvo radi, za crkvu 1 državu, tko učvršduje i podiže vjerski život; upravo time može uzgojitelj da postane najvecim dobročiniteljem roda ljudskoga; cj.gdje možeš, nas t oj, da se vjera pre¬ tvori u znanje; a znaj sam pa i djeci kaži, da ima istina Bogom objavljenih, koje su č o v j e č i j e m u umu nedok.učive, koje posve razumjeti nijedan stvor ne može. Ovakove su istine nad našim umom, a ne protiv našeg ' uma. Da, niti pravoga znanja nema, gdje nema vjere, koja je i znanju najboljom, najsigurnijom voditeljicom; 1(33 d) pokazuj na m u ž e v e, u k o j i m a se je u prelij epom su g las ju zdr uživala vjera sa znanjem, da, uzgojitelj sam neka bude djeci u toni pogledu primjerom: e) v j e r o n a u k a je najbolje sredstvo za uzgoj uma; j er nauka sv. vjere obuzimlje sve modi' čovjeka, ona im odregjuje pravi put, ona ih jača proti borbi u životu, ona čuva kao od prazne i lakoumne vjere, tako i od dvojbe, ona uzgaja divne značaje, koji vrše točno sve dužnošti svoje, i koji rade uvijek po pra- vilima vjerom rasvijetljenog uma. V j e r o n a u k u ide prvo mjesto pred s vi m predme tiipa i griješi puno, tko je zapostavlja. y C. Umu je nadalje zadača, da čovjeku kazuje, što da u pojedini m slučajevima rad i kao dobro, a štoda o stavi kao zlo. Kad um ovu zadaču vrši, zove se savjest. Preznamenito je savjest buditi, voditi, usavršivati, jer je savjesnost vrelo sreče osobne i društvene, a nesavjesnost vrelo propasti i rasula. Sve što naobrazuje um, naobrazuje i savjest, a ipak valja dodati još o ve točke: a) lljecu valja za rana upu bivati, da rade uvijek prema glasu s a vj.es ti, a nikada proti; postače time savjest nježnom, a nježna je savjest preve¬ lika blagodat; i) neka se nastoji, da bude savjest prava, t. j. da uvijek sudi prema pravilima uma i vjere. S toga' je od potrebe, da se osobito vjeronauka temeljito obučava i da se djeca došljedno dobru priučavaju; c) neka se djeca navagjaju, da svaki čin, prema savjesti p r o s u g j u j u. Korisno je, svaki dan ispiti- 164 vati savjest, da mogu djeca sama sebe čim bolje spo¬ znati; neizmjerne je cijene cesta sv. ispovijed, jer če djeca uz pomoč milosti Božije i uz naputak ispovjednika najbolje poznati sama sebe, pa i sredstva potrebita, da se poprave ; postače savjesna ; d) u z g o j i t e 1 j neka bude sam savjestan, da prednjači djeci lijepim primjerom; neka sve prema savjesti prosugjuje, neka primjerima pokaže, koli je lijepa savjesnost, koli gadna besavjesnost; e) čudorednu o b u k u treba, osloniti na nauke vjerske, jer su nauke vjerske jedmi čvrsti temelj, na kojem se može dizati tako snažan čudoredni život, da ga ni jedna oluja ne če moči srušiti; f) neka se ističe p 1 a t a s a v j e s n o s t i, na ime mir srca na zemlji, a vjcčno blaženstvo na nebu. d. Spoznata istina i cista savjest vode do u z o r a , t. j. do onih načela, prema kojim valja život udešavati, da bude sve savršeniji. a) M. 1 a d e ž i treba u z o r a i u z o r n i k a , da i ona usplamti, te sve sile svoje napregne, ne bi li se približila ovim uzorima i uzoruicima. Zanos za uzorima utisne u njihov zbor i tvor neku tajinstvenu ljepotu, neku osobito milu živahnost, nekakav čaroban polet, te ih čuva od prostote. Paziti samo treba da se zanos za uzorima ne pretvori u sanjanju, u kojoj bi mladič sebi gradio zlatne kule u zraku, preveč se udaljio od istinitog ži¬ vota, te se zaveo na svakojake budalaštine. Mladič neka znade, da hoda po zemlji, po ovoj suznoj dolini, a neka se ipak pridiže k uzorima, da ne ugrezne u tvar i osjetnost; 165 i) govori se o uzorima istinita, dobra i lijepa; ove uzore ostvarava poviješt. u uzornicima. Neka uzgojitelj bira one uzornike, koji su za njegovu mladež najprikladniji, za kojima bi se najlaglje povesti mogla. Naei ce uzornika puno u svetom pismu, u povijesti svjetovnoj i crkvenoj ; c) najuzvišeniji je uzornik Isukrst, Spasitelj roda ljudskoga 5 tko Njega našljeduje, popeče se do najdivnije uzornosti. S toga neka uzgojitelj črta život Isusov, i neka djecu nuka i podbada, da idu za Njim. Sve naj- plemenitije duše upravo su se naslagjivale, pa se i sad naslagjuju motreči život Isukrstov, i nastoječi život svoj upravljati po primjeru Njegovom. c. Načela u pogledu na moč govora. 1. Govorom se očituju misli, pa i govor sam pobugjuje na nove misli, i uopče čini, da misli postanu točnije, izrazitije. Bez govora ne bi naobrazba ljudska mnogo napredovati mogla, njim se naobrazba vrlo po- spješuje. Govor se broji u najljepše darove Božije. Valja dakle uzgojitelju puno nastojati, da izvježba djecu u go¬ voru. 2 . Djeca moraju svoj jezik znati u toliko, da mogu lako i pravilno svoje misli drugima saopčivati, te iz govora drugih saopčene misli razabirati. Da se ta svrha postigne, treba : a) Nastojati, da djeca sa riječima spajaj u misli, da ne brbljaju prazne riječi; b) da govore jasno, razgovijetno i u podpunim izrekama. S toga treba, da uzgojitelj — 166 — sam jasno i razgovijetno govori, tepanja neka se čuva djecu neke ustrpljivo ispravlja i upučiva ; c) da pa z e na lijepe izraze, na toča n naglas, na pravilne izreke. Uzgojitelj neka im bude valjanim primjerom, sam neka govori lijepo, čisto, izrazito, uglagjeno, prema slovničkim pravilima, a neka se ne prenavlja, neka ne bira suvišnog nakita. Neka djeca na pamet nauče govore, pjesmice; pogrješke neka; sama izpravljaju prema naputku uzgojiteljevu; d) od djece zahtij evati, da budn u go¬ voru uvij ek istinita; govorom treba misli otkri- vati, a ne prikrivati; odurno je, prenavljati se; u. go¬ voru neka se opaža naravna otvorenost; e) da djeca znadu, kako ce morati za svaku s u v i š n u r i j e č p r e d B o g o m o d g o v a r a t i. S toga neka budu u govoru oprezna i mirna; cesto je najbolje šutjeti, buduči da jedna sama prenagla i ne prorfiišljena riječ silno nauditi može. Tko puno govori, taj je u po- gibelji, da griješi proti istini i proti mudrosti, a time gubi d obar glas. . 3. Zaključujuči obuku o uzgajanju moči spoznaje, treba istaknuti i naglasiti načelo, koje valja za čitavo uzgojoslovje, na ime, da je tizgojitelj tek onda svoju preznamenitu zadaču svršio, ako je u d j e c i duševne moči spoznaje lijepo usavršio, a uz to djetetu probudio volju i odluku, da ne če n i k a d a prestati, n e g o d a e e u v i j e k do smrti nastavljati vlastito uzgajanje. Uzgoj za doba dječačkog i mladenačkog polaže temelj, a na tom temelju mora eovjek sam dalje graditi. 167 n. O uzgoj u požudnih moči. 1. Druga glavna moč duše jest p o ž u - d n a m o.č. Silno je ova moč u čovjeku razgranjena, ona je za život znamenitija nego li su moči spoznaje. Zar ne upravlja čitavim čovjekom baš volja njegova? Zar ne radi čovjek uopče više prema eustvima svojim, nego li prema razumu? Za kojega se čovjeka pohvalno kaže, da je dobar i pošten? Zar za onoga, koji puno znade, a gadno živi? Nipošto, nego za onoga, koji pra- vedno, čudoredno živi, makar i manje znao. Prema tomu može se bar donekle prosuditi, koli je važno po život vremeniti i vječni, da se požudne moči dobro uzgoje. 2. Uzgoj požudnih moči mora iči za tim, da čovjek bude krijepostan, da bude samo ono stalno htio i radio, što se slaže sa umnim pravilima i zakonom Božijim, ili što se slaže sa glasom savjesti, a da bude od svega bje- žao, što se time ne slaže. S toga se kaže, da uzgoj mora biti čudoredan. 3. A čudoredan život nije moguč bez v j ere t. j. nije moguč, ako vjera i njezina načela ne proniknu čitavog čovjeka. S toga se mora čudoredni uz¬ goj oslanjati na vjerski uzgoj. Uzgojenik neka se naj- prije nauči Boga ljubiti, i Boga se bojati; neka se uvede n krščansko-vjerski život, da ga krščanski duh posve pronikne i napuni. Onda neka mu se krijepostan život pokazuje lcao život, što je Bogu mio i drag, koji Bog zahtijeva; a život opak neka mu se predstavlja kao život, koji je Bogu mrzak, i oduran, koji Bog zabranjuje. Bijete neka privikne poradi Boga dobro črniti, a oda zla bježati. 168 4. Dušoslovje govori o četiri osobite Strane požudne moči. Požudna se moč najprije pojavlja u n a go¬ li n, koji je naravna težnja za onim, što ugagja, za tim se pojavlja kao osjetna i kao nadosjetna požudna moč, jer traži poznata osjetna i poznata nadosjetna do¬ bra, za tim je ona kao vrelo čustvenosti, buduči. da iz nje izviru razna ganuča, čustva i strasti. Prema torne valja i uzgojna načela razviti i motriti. a. Načela u pogledu na nagon. 1. Prva je težnja u čovjeku nagon. Od¬ raslim čovjekom mora upravljati vjerom rasvijetljeni um, a u djeteta um nije razvit, s toga ga zamjenjuje nagon. Nagon isti de baš iz naravi čovjeka samoga, te ide za tim, da život tjelesni i duševni održi i usavrši. Nagoni su dakle sami po sebi dobri, dapače potre¬ bni. S toga ih uzgojitelj nipošto ne smije ugušavati, nego mora, da ih nadzire, da ih upravlja, da ih podvrgne umu, te time oplemenjuje. 2. Prema tomu neka uzgojitelj pazi na ova uzgojna načela: a. Nadziranjem treba, zapriječiti, da nizi nagoni ne s a vi a daj u više, da se svi surazmjerno razvijaju, da se osobito nizi, osjetni nagoni ne iskvare. b. Nagone treba upravljati, da idu za dobrim, plemenitim predmetima, jer če se time oplemeniti. Do- primječe tomu puno hopče dobar primjer i moč sv. vjere; a valja, da uz sve to uzgojitelj kod pojedinih nagona ovako postupa: 169 a) Najprije valja istaknuti oso b n e nagone osjet- ne i duhovne, kao nagon za hranom i sticanjem imetka, nagon za radom, za znanošču, za umjetnošcu, za čašču, za oponašanjem, za slobodom. 1) Nagon za hranom prvi se budi; treba mu umjereno zadovoljavati prema pravilima razvitim u nauči 0 tjelesnom uzgoju; 2) u osjetne se nagone broji nagon za sticanjem imetka. Uzgojitelju valja paziti, da djeca ne postanu pohlepna, da ne postanu odviše skupa i rasi pha; s toga ne valja hvaliti bogatstva, ne treba djeci davati novaca, nego neka se priučavaju pametno štediti, i malene stvari cijeniti, te siromasima pomagati; 3) rano se pobugjuje Viši nagon za radom, koji je od velike cijene. Neka ga uzgojitelj pospešuje priu- čavajuči dijete, da radi uredno, da radi, što treba i valja, da nije nikada besposleno, da se radom ne preopterečuje. Djeca neka se igraj u, skaču, trde, posluživaju ukueane, pomažu kod lagljih poslova; neka budu i u školi uvijek poslom zabavljena; 4) nagon za znanjem pobudi se odmah, čim stane duh djelovati. Dijete bi uvijek i za svašta pitalo, da bi stariji jedva odgovarati mogli. Obukom se može zadovoljiti i unaprijediti ovaj nagon, a neka se obukom djetetu pružaju znamenite istine, neka se obučava zorno 1 prema shvačanju djece, neka dijete vježbom nauke posve usvoji, pa če se nagon sve bolje usavršivati; 5) znamenit je nagon za oponašanjem, j e r sklanja djecu, da hodaju, govore, rade, misle, kao što vide da hodaju, govore, rade i misle stariji i drogovi- S toga je uzgojitelj dužan, da djetetu prednjači dobrim 8 170 primjerom, da ukloni iz bližine njegove sve, što je ne- valjalo. A neka uzgojitelj djeci ne dopusta, da bi se oponašanjem drugim podrugivala, osobito, da bi ismija- vala starije, oponašajuči smiješno, kako se drže, kreču, govore; 6) s ovim je nagonom usko svezan nagon za um j et- nošču, koji se može ravnati time, da se djeca upučuju na urednost i čistoču, na primjerne igre, i radnje; 7) nagon za č a š č u je za uzgoj osobito znamenit,, jer potiče djecu, da puno rade, da se natječu, koja če više napredovati, te sebi steči priznanje starijih. Ali taj bi nagon mogao biti i pogibeljan, kad bi se izvrgao u pohlepu za čašču; s toga neka uzgojitelj dijete pohvali, kad hvalu zasluži, ali neka hvalu ograniči na do- tični cin, neka djecu upučuje, kako hvala ljudska ne vrijedi baš nista, ako bi djelo Bogu mrsko bilo, kako neka največu hvalu ištu u torne, da vrše točno dužnosti svoje, kako su sve, što god imadu, prhnila od Boga, kako če morati o svu Bogu račun davati; 8) nagon za slobodom može pojedinca, pa i čitav narod jako podiči i oplemeniti, ako se u prave megje steze; ali kad bi se iskvario, pretvorio bi se u razuzdanost, u obijest, koja ne zna slušati, nego hoče da otrese sve zakone čovječije i Božije, te dovodi čo- vjeka, da prkosi svojim starijima, crkvi i državi. Dok dijete nije još dosta razumno, neka se oslanja na slo- bodu uzgojiteljevu; uzgojitelj neka mu bude kao štap, o koji se opire, dok ne može bez potpore da hoda. A slo- boda uzgojiteljeva neka bude sloboda čudoredna, kojorn on slobodno sebe i svoj rad točno udešava prema zapo- vijedima Božijim; neka slatkom šilom i dijete na isti put 171 upravlja, i omiliče mu zakon Božiji. Polučiče uzgojitclj tim laglje ovu svrhu, čim više on dijete očinski ljubi, lju- bavlju, a ne strahovanjem upravlja. Osim toga neka uzgojitelj djeci dade prilike, da se mogu sama odlučivati za dobro, i to tim češče, čim su djeca više odrasla ; kad bi djeca slobodu na zlo upotrebljavala, valja ih kazniti, slobodu im umanjiti, i strožije ih nadzirati. Neka navodi djecu na to, da ne zaborave na oko Božije, koje sve vidi i na koje treba da se obaziru više, nego li na oko uzgojiteljevo. b) Društveni nagoni razviju se u djeteta po- sve rano. Djeca vole sa drugovima boraviti. Ovi su na¬ goni uvijek važni ne samo za osobni, nego i za dru¬ štveni život. Uzgojitelj neka ib ravna, da se ne izopače. U tu svrhu valja paziti: 1) Da djeca dolaze samo u dobra društva, gdje se svi pouašaju pristojno i cudoredno; mnogo se je djece na sokaeima izopačilo ; 2) da nagon za slobodom ograničuje dužnost. Neka dijete ne ide da se igra, da skače, da se šeče, dok dužnosti nije ispunilo; uzgojitelj neka to odlučno zahti- jeva, da dijete poradi slobode i osjetnih užitaka ne pro- pusti svojih dužnosti, te da ne rine u nesreču sebe i obitelj svoju; 3) da uzgojitelj za rana priučava djecu na dru¬ štvene krijeposti, da na ime budu udvorna, po¬ slušna, čedna, miroljubiva, obzirna; puno može u tom pogledu škola da koristi, buduči da je škola malo dru¬ štvo, u kojem ima svatko sebi ravnih i starijih, pa može dijete, da se uvježba u svim krijepostima, koje če mo. ra ti kao gragjanin u društvu vršiti; čim Ijepše učitelj umije život školski ravnati, voditi i upravljati, tim bolje uzgaja za društveni život; 4) da se osobitom pomnjom nadziru prijatelj¬ stva, koja djeca sklapaju, jer mogu biti vrlo korisna, a i pogubna. i c) Ne smiju se zanemariti nabožni nagoni. Ovi upucuju čovjeka na Boga. Kako brzo dijete slivati, da su nekoji čini dobri, drugi zli; kako rano razumi) e, da mora biti samo dobro, a ne opako. I nauke o Bogu, 0 angjelima, o duši tako lako razumije, da se vidi, kako duša več po naravi svojoj iste Boga, te je na njega u- pravljena. Preznamenito je, da se ti nagoni obukom i primjerom usavrše, sve više bistre, dok dijete ne dogje posve do razuma, te se može onda razuinnom voljom samo Bogu u svem pokoravati 3. Ako uzgojitelj prema toj uputi postupa, j a č a d e 1 usavrši vati dobru stran ir u nago n ima i umanjivače nji kovu s 1 a b u stranu; a time ee ukloniti pogibeo, da se iskvare te volji olakotiti zadaču. Nije na ime u čovjeka kao u životinje. Ovdje su nagoni instinktu posve podvrgnuti, pa može njima upravljati, s toga ne mogu naravnih granica prekoračiti, a u čovjeka nagoni sami po sebi nijesu umu podvrgnuti, nego ih mora volja njegovim pravilima podvrgavati. Nu, ova teška za- dada olakotiee se volji, ako su se nagoni nastajanjem uzgojitelja razvili u dobrom pravcu. Osim toga bi se time za uzgoj osjetne požudne modi i iste volje p.uno učinilo. b. Načela u pogledu na osjetnu požudnu moč. 1. Osjetna požudna mod ide za osjetnim užit¬ kom, te bježi od osjetne boli. Kad joj se pojavi predmet,. koji donosi osjetni užitak ili osjetnu bol, odmah se ona gane i sama po sebi ne može drukčije, nego da dobro hoče, a od zla da ježi. 2. Buduči da osjetna požudna moč teži za osjetnim dobrom i bježi od osjetnog zla, s toga može doči u velik u oprjeku s a p ra vili ma vjeroin rasvi- j e 11 j e n o g uma. Um na ime puno puta pokazuje, kako je po duševnu korist čovjeka od potrebe, da od osjetnih užitaka bježi, a osjetna zla prigrli. Odatle borba u čo- vjeku. JDobra bi volja morala osjetnost suzbiti i skloniti je pod razum. Ako je preslaba, ako popusti, da je sa- vlada osjetnost, povrijegjen je cudoredni zakon, učinjen je grijelj. 3. A čovječija volja več sama po sebina- g i n j e na osjetni užitak, u njoj je samoj vrelo pohotama i putenosti. Da je tomu tako, da volja više naginje na zlo, nego li na dobro, uči nas svagdanje is- kustvo i sveta vjera. Ako volja zamami osjetnost! više puta pristane, naginjače sve jače na zlo, ponarašče u Djoj sklonost, dapače nagnuče na zlo. 4. Uzgpjitelj ima preznamenitu zadaču da nastoji oko toga, da se osjetna požudna moč oplemeni i dasesvelaglje podvrgava razumnoj vo¬ lji. U tu svrhu neka postupa prema ovim načelima: a) Najprije neka dobro uzgaja nagone, jer! oni premnogo uplivaju na osjetnu požudnu moč i na vo- lju sama ; b) neka dijete za rana znade, kakova.je borba u njegovo j duši iz me g j u d o b r a i zla. Dobro neka mu se predstavlja kao ono, što Bog hoče, što jedino čovjeku pristaje i što jedino vrijedi, da se obljubi 174 i čini; a zlo neka se djetetu prikazuje kao ono, što Bog mrzi, što je gadno i nepristojno za čovjeka ; c) neka se u djetetu sve više p o b u g j uj e i u č v r- šcuje volja, da čini dobro, makar posve te š ko bilo, a da nikada ne čini zla, makar i posve slatko bilo. A kad bi se ipak dalo zavesti na zlo iz lakoumnosti, naglosti, nesmotrenosti ili zle volje, neka se uputi, da se odmah pokaje i to baš iz srca i da odluke opetuje. Od kolike je u tom pogledu cijene česta sv. ispovijed !/: d) da se djetetu borba olakoti, u k 1 a n j a j o d n j ega s v e , š t o bi mu osjetne požudne inoei pobu- gjivalo proti zakonu Božjemu na cudoredno zlo, jer bi se time pobugjivala i pohota volje, slaba strana bi se jačala, a dobra bi se slabila i u dobru još nejako dijete moglo bi propasti; dakle paziti valja na sve, što god bi sa djetetom u dodir doči moglo, osobito treba uklanjati sve opake prilike; e) valja djetetu pribavljati plemenitih pred¬ meta i cudoredno dobrih prilika, da ih gleda, da u njima boravi, da na njih obvikne, te da se time tipravo dobra strana u njemu sve bujnije razvija; ako se dobra volja učvrsti i snažnom postane, ne če je onda napast lako oboriti; f) neka se dijete za rana priuči, da se samo v o- ljom s v oj o m odvrača od osjetnih a opakih naslada, da pomišlja na zlo, što bi se iz njih rodilo več na zemlji, a još više u vjččnosti; g) uzgojitelj neka proučava sklonosti, što se u djetetu pojavljaju. Dobre sklonosti neka unapregjuje, a zle neka suzbija. Sklonosti če se u djetetu podržavati 175 i rasti ili umanjivati i gubiti prema torne, kako clijete dotične predmete cijeni. Kod dobrih sklonosti neka uz¬ gojitelj pokazuje, kako zbilja predmet vrijedi, da se trudi za nj i znoji, koliku donosi korist; kod opakih sklonosti neka opet pokazuje, kako je predmet po sebi gadan, kako je protivan dostojanstvu čovječijemu, kako se je dijete jedino vanjskim lijepim licem zavesti dalo ; h) neka uzgojitelj usavršava u djetetu sa- v j e s t, da postane posve nježnom, tako da ne če osu- gjivati samo ono, što je očito zlo, nego ne če pristajati niti na žudnje same po sebi niti zle, niti dobre, ali koje bi mogle da postanu zle. 5. Tim če postopkom uzgojitelj osjetnu požudnu stranu stisnuti u prave granice te pomoči slobodnoj volji ne samo u tom, da se od zlih požuda ne če dati zavesti na opačine, nego i u tom, da če se moči sama cim više popeti do čudoredne slobode i značajnosti. c. Načela u pogledu na nadosjetnu požudnu moč ili volju. 1. Volja ide za duhovnim dobrom, bježi od du- hovnog zla, u koliko se je razumom shvatilo. Iz isku- stva znademo, da volja sama sebe opredjeljuje na rad ili odmor, uopče na sve čine svoje. S toga može volja i u čudorednom pogledu dobro htjeti ili od njega bježati, i opet od zla bježati ili ga prigrliti. Volja doduše ne če zla kao zlo, nego poradi dobra, poradi koristi, poradi užitka s njim spojena. A baš u tom je slaboča i nesa- vršenost čovječije volje, da se na ime može odlučiti proti čudorednim zahtjevima. 17« 2. Uzgoj mora da ovu slabu stranu volje ispravi. Uzgojem mora se dobra strana volje jačati, kako če se moči opirati svojoj vlastitoj težini, koja je vuče u osjet- nost i osjetne naslade i to proti pravilima uma; uzgojem mora se volja skloniti na to, da se odrješito odlučuje uvijek prema čudorednim zakonima. Uzgojem dakle treba, da se volja popne do čudoredne s 1 o- b o d e. Utoj slobodi valja je tako učvrstiti, da je nikakva napast ne ce moči odvratiti od dobra i zavesti na zlo ; uzgojem dakle valja u djetetu položiti temelj za čudoredan značaj. Budilci da se u čudorednom zakonu pojavlja volja Božija, može se kazati, da ima uzgoj zadaču, dijete do¬ vesti na onaj vrhunac, da ne ce nikada drugo htjeti, nego li hoče Bog, da bude najveeom odrješitošču volju svoju Božijoj volji uvijek podvrgavati btjelo. 4. Pošto je uzgoj volje t-oli znamenit, treba uzvojni postupak čim bolje proučiti. Može se s toga najprije po¬ kazati, kako treba volju kDč u d o r e d n o j slobodi voditi, kako u toj^js 1 o bo d i u č v r š č i v at i, te je napokon3j)d ovesti do č u d o r e d n o g značaja. 1. 0 uzgoju volje za čudorednu slobodu. 1. Cudoredno slobodan čovjek radosno vrši volju Božiju. Dijete ove volje ne može još same u sebi shva- tati, jer mu duševne moči još nijesu dovoljno razvijene; s toga mu valja volju Božiju kao u slici predstaviti, da je kao gleda i onda čini. To biva l.p r i m j e r o m. Primjer bude snažnijim, ako se s njim spoji -obuka, koja djetetu primjer protumači i učini razumljivim. Pri- 177 mjer i obuka ne smiju ostati mrtvi, nego valja da ubvate korijen u srcu djeteta, kao lijepa biljka u dobroj zemlji, pa če uplivati na život njegov. To biva uopčeina v i kom i vježbom. a u skelite t e g o m. ' Dijete je lakoumno, nepostojano, površno, i dade se brzo zavesti. Nožne su mu s toga točne upute, nužna čvrsta, jasna pravila., da prema njima udešava svoje ko¬ rake, te ne sagje stranputiee. To bivai z a p o v i j e d i m a i z a b r a n o m. Volja je u djeteta slaba, brzo dobre volje nestane, i više je na zlo sklona, nego li na dobro. Uzgojitelj mora da joj pomognč^n a dzorom i stegom u užern smislu, t. j. nagradama i kaznama. Ovim sredstvima jačače se volja u dobru, te dovesti do čudoredne slobode. Pojedina sredstva valja razbistriti. 2. A prije toga može se još napomenuti, kako je sva ova sredstva upotrebljavao Uzor-uzgojitelj Isukrst. Zar nije bio sam učenicima svojim najljepšim primjerom? zar ih nije najpriprostijim načinom obučavao i tri godine vježbao u krščanskom životu ? zar nije zapovijedao i zabranjivao, te pokazivao na nagradu i kazne ? a. Primjer. 1. Primjer silno utice na čovjeka, oso- bito na djecu. Djecu nuka ve

. Pouka. 1. Preznamenita je opet .pouka, kojom djeci otvaraju oči, da bolje primjer i svu snagu njegovu osjete. 179 Pouku je dijete dobivalo več kod kube; otac i majka svakom su ga prigodofti upudivali na dobro, pa i samo je 'sebi dudoredna načela iz primjera izvesti moglo. 2. Sto je kod kuoe započeto, škola s ustavno nastavl ja. Največu ima zadacu u tom pogledu dobro i oduševljeno obueavanje u v vjeronauci. A i ostalom obu- kom saopčuju se djeci dudoredne pouke, bistri im se dudoredni sud, potiču 'se ozbiljnim opomenama na dobro, a odvračaj u od zla. Svaki učevni predmet neka opleme- njuje mlagjalmu volju djece, drukčije zadade svoje ispu- nio nije. , - 3. Cudoredna potika djelovade tim sil nije, čim se Ijepše u u z gojitelju samom pouka sa životom s 1 a ž e , čim je uzgojitelj z o r n i j e , ž i- vah nije i bistrije s ao p c uje. Zorno de se pouka saopdivati osobito primjerima iz svete i svjetovne po v'i- jesti.. Upravo povijesti zasižu tolikom šilom u srce dje- tinje, da ne de ustre.bati, naumljenu pouku na po se izvoditi, razumjede je djeca sama, ili de vec dovoljno biti, ako se samo malo natukne. Valja ovdje pri- .pomenuti, neka se uzgojitelj čuva, da dudoredne pouke p redu go i preširoko ne rasplide, ili šilom bez naravnog saveza privlači, jer bi time dobar utisak opet izbrisati mogao. 4. Školsko obueavanje ved samo s-obom uz- g,aja, t. J. jača volju. Dijete na ime mora da se u skoli iivijek pristojno prema propisima drži, da ne go¬ vori, osim kada se- pita, da odgovara glasno i razgovi- jetno, da gleda, sluša, pazi, misli. Nu za to treba na- stojati, treba upravo htjeti, treba naravnu lijenost, lagod¬ nost, rastresenost savladavati, a time se jača volja. 180 c. Na vika. 1. Dijete mora prema primjeru i obuci da živi. Nu dobro raditi posve je teško, za to se treba mnogo na¬ prezati ; a sve biva laglje, čim se isto više puta opetuje, pa'se može napokon vršiti, da se teškoča jedva opazi. Opetovanjem nastaje za život toli zname¬ nita n a vika. Ako je dijete u čudorednom pogledu naviklo dobro raditi, ne’ če se tako brzo od dobra od- vratiti. 2. Islina, da p uk a n a v i k a osobite čudoredne vrijeduosti nema, jer je više narinuta volji, nego li ho- tična odluka volje; navikom dijete bar s početka više slijepo radi, i ne znajuči jasno za što. A ipak jo na- v i k a jako dobar početa k pravo j k r i j e p o s ti. Neka samo uzgojitelj ističe djetetu razloge, za što valja tako raditi, za što je krijepost toli nužna za osobni i društveni život; neka on ove razloge tim bistrije tumači, čim dijete više raste. Dijete če ovo obučavanje voljoti, prihvatiče ga radosnim srcem, jer mu nije teško ravnati se prema njemu, i jer mu je do sada več život prema njemu donio mir duše i priznanje starijih. Ako se onda slobodnom voljom odregjuje prema navici, steči če sebi slavu i kod Boga, jer če navika postati krijeposnim činom. 3. Rano valja djecu v jež bati, i došljedno s njima postupati, da dobre navike u njima korijen u- hvate. U tom neka uzgojitelj ne bude prestrog, uspječe najlaglje, ako znade neku milinu s a um- jerenom ozbiljnošču lijepo spojiti. Neka djecu vježba ne samo u pogledu na čudoredan život, nego in u pogledu na sve, što je za sVagdanji život 181 nužno ili korisno, n. pr. kako se valja ponašati kod stola, kako u društvu, i dr. 4. Kako je nužno, da se'djeca na dobro priučavaju, tako je opet nužno da, se od zla odučavaju. Zlo nekako samo vrlo bujno raste i sve se dublje uvrježuje u mlagjakna srca. Zalošeu opaža katkad uzgojitelj, da su se svakojake opačine na djetetu iznenada pojavile. Odmah neka nastoji, da ih iščupa, dok se nijesu posve u srcu ukorijenile. Koliko puta dogju djeca iz kuce obi- teljske u školu sa zlim navikama. Neka ih učitelj po malo ispravlja, a neka bude ne samo ustrpljiv, nego i mudar, da ne povrijedi ugleda, što ga moraju imati ro¬ ditelji. Upotrebljavati treba vjerska sredstva, i djecu vježbati u čin im a, ko ji su zlim nava¬ dama baš protivni. 5. Da školski život uspjeva, treba djecu uvježbati, da točno obdržavaju školsku stegu. Znamenito je ne samo po osobni, nego i po obiteljski i društveni ži¬ vot, da. se več djeca priuče, ravnati se prema redu pro- pisanom zakonima više oblasti. S toga treba, da se o stezi na po se raspravlja. d. Stega. 1. Školskom stegom zovu se one. uredbe i naredbe, kojima se uklanja s.v.e, što bi obuku i uzgoj priječilo, a uvagja sve, što bi obuku i uzgoj unapregjivalo. Ništa ne una- pregjuje škole u pogledu toli čudorednom koli znanstve- nom bolje, nego li vještina u uzdržavanju školske stege. 182 Bez stege ne bi najvrsniji učitelj nista polučiti mogao, a uz stegu može i srednje ruke učitelj polučiti puno. Ste- gom priučava se dijete, da. podvrgava svoju volju raz- borito uvedenem redu, zakonima društvenog života. Ste- gom se pripravlja dijete, da postane dobrim gragjaninoin j er ako zuade več za mladosti volju svolju obuzdavati na opču dobrobit, znače je obuzdavati i za kasnije doba. 2. Da se dijete prema stezi ponaša, na to neka ga ne n uka puki strah od uzgojitelja, jer strah mu ne bi srca ispravio, nego bi ga navagjao, da opake Stra¬ ne svoje čim brižljivije sakriva. Dijete bi dakle himbe- nim postalo i zlo bi se sve dublje u srce njegovo uvrije- živalo. Dijete bi na sve opačine spremno bilo, .samo da ga uzgojitelj ne gleda. Da se ravnaju prema stezi, na to neka djeeu nuka: I a) strah Boži ji, koji valja djeci čim prije du- boko u srce usaditi. Dijete puno straha Božijega biče dobro uvijek i posvuda, ma da ga ne vidi uzgojitelj, jer ga gleda bistro oko Božije ; %. b) s t r a h o p o č i t a n j e prema uz gojitelju. Neka se uzgojitelj odlikuje znanjem svojim, neka uzorno živi, neka revan bude i vjeran u zvanju svome, neka mudro, došljedno i pravedno postupa, štovače ga djeea, rado če slušati njegove upute, ponašače se prema njegovim- naredbama, točno če dakle obdržavati stegu. Gdje djeea uzgojitelja ne štuju, riječ njegova ne če dopirati do srca djetinjega, vladače u školi strahovanje, koje ni iz 1 daleka ne če postiči ono, što postizava štovanje i ljubav; "Jej želja djeee sani e, da nap r e duj u s ve¬ st rano. Ovu želju treba da uspiruje kuča i škola. Ima dobro uzgojene djeee, koja ne vole nered, nego im je 183 drago živjeti ondje, gdje je red i stega; tuže se, da ih nemarnjaci uznemiruju. To je pravi duh; uzgojitelj neka nastoji, da pronikne svu djecu i to sasvim. Neka gleda kako če djecu potaknuti, da se megjusobno natječu; po- vuči če onda revniji lijene drugove za sobom. Kad se djeca natječu i revnuju, rodiče rad školski obilatim plo¬ dom. 3. Stegom neka se uvede dobar red u pogle¬ du na vrije me, hnjesto, rad i^držanje uče¬ nika u š ko 1 i. a. u pogledu na vrijem e neka uzgojitelj pazina ovo : i a) Neka zahtijeva, da djeca redovno polaze školu; djeca ne če protiv toga puno griješiti, ako učitelj umije roditelje i djecu za školu oduševiti; 2- b) neka vrijeme opredijeljeno za školsko obučava- nje zbilja točno i z a o b u č a v a n j e u p o t r e b 1 j a va; c) neka se ravna točno prema ustanovljenom redu nauka, kako če djeca za svaki sat znati, iz kojega če se sad predmeta nastavljati; 14 d) neka ne zaboravi na odmor i za dužeg obu- čavanja, da mogu djeca otpočinuti, te ojačana dušom i tijelom nastaviti svoj rad. b. U pogledu na m j e s t o neka učitelj pazi: / a) Svako dijete neka imade svoje mjesto, ko¬ jega svojevoljno ostaviti ne smije; na to mjesto neka ide, kad dogje u školu, te se tihim radom pripravlja za sat, koji če doči; "L- b) mjesto se oprezno bira prema o s o b n im svoj- s t vi m a. . d j e c e ; nemirno dijete neka učitelj posadi blizu sebe i u koliko je moguče na kraj klupe; 184 J c) ne samo djeca nego iško 1 s k e stvari neka imad u o dr e g j eno mjesto, na koje se moraju iza porabe opet spremiti; isto valja za gornje haljine, šešire i dr. C. Stegom neka se lijepo uredi rad učenika: j a) Rad neka bude u koliko je moguče o p č e n i t i z a j e d n i. ž k i; učitelj neka pazi na sve i onda, kad mora da se sa pojedinim djetetom bavi; djeca neka nikad ne budu besposlena dok se učitelj sa jednim razredom bavi, neka se ostali razredi tihim poslom zabavljaju; Je) djeca neka rade veselo i o zbilj n o, mar¬ ljivo neka žele izraditi sve čim sarvršenije; d) znamenito je i držanje učenika, kad rade. Učitelj neka ih kratkim i bistrim riječima uputi, kako valja da dolaze, liodaju, sjede i ustaju, kako da odgova- raju, pitaju, pišu, čitaju, kako da vade i spremaju učila, kao knjige, ploče, pisanke, u svem neka se djeca pona¬ šaj u pristojno. Učitelj če pre pr i j e č iti puno izgreda, ako umije uvesti u školu dobru stegu, biče malokad nužno, da postupa strogo, da kazni. Kako je dakle od potrebe, da učitelj sebi steče ljubav i pouzdanje koli djece, toli njihovih roditelja! e. Zapovijed i zabrana. 1. Ako uzgojitelj hoče djecu na dobro uvježbat:, i držati u granicama stege, mdrače zapovijed a ti i z ab r a n j i v a t i. Zapovijed pokazuje djetetu, što mu treba črniti, zabrana mu stavlja megju, da put zapovjedi 185 — ne ostavi. Zar nije i Bog dao zapovjedi i zabrane, da čovjeka ravna i vodi? Ali neka uzgojitelj ne zapovijeda i ne za- branjuje preveč, neka se zadovoljava onim, što je baš od potrebe, da se uzdrži red, da uzgoj napreduje. Svako znade, da živeči u družtvu ne može posve slo- bodno raditi, da mu se sloboda po nešto stegnuti mora. A nesnosljivo bi bilo, kad bi se sloboda stezala bez po¬ trebe, svojevoljno, prema čudi, time bi se djeca ogorča- vala, te na neposlušnost i prkos navodila. 2. Zapovjed i zabrana neka bude: a) jasna, da dijete točno znade, šta mu je činiti, •čega se kaniti; b) o d 1 u č n a , da dijete odmah uzmogne razabrati, kako uzgojitelj ozbiljno hoče, da se prema naredbi po¬ naša; c) kratka, jer bi puno riječi zapovjedi i zabra- ni otelo njihovu snagu, njihov utisak ; slabe majke neka traže puno riječi, a odrješit muž neka bude kratak. Kako su kratke zapovjedi Božije! d) opčenita, kojoj treba da se pokoravaju sva- koliko djeca bez iznimke; e) neopoziva, mora se na ime izvesti; promi jeniti bi se mogla jedino ondje, gdje bi za to bilo teme¬ ljita i posve jasna razloga. 3. Kod male d ječe ne treba kazati raz¬ loga zapovjedi i zabrani, jer ih još ne bi razumjela i ne bi se dovoljno uvježbala u poslušnosti, ugled uz¬ goj iteljev i vlast njegova mora da im bude jedini razlog. A čim su djeca više dorasla, valja da im se za pojedine naredbe saopči razlog, da se istakne nužnost i da se navede korist; poukom potaknuče se njihova volja, te če sve veselo i radosno svršiti. U visim r a z r e d i m a neka prestanu zapovjedi i zabrane, neka ih zamijene opčeniti propisi, ko- jima se dužnosti navode i koji se prikazuju djeci kao zakon. Dobro je, da se propisi napišu te da se pismeno djeci u ruke dadu, ili bar da se koji put pročitaju. Sto se uzgojenici više približavaju zrelosti i samo- stalnosti, tim neka se više upravljaju s a v j e > u m : uz¬ gojitelj neka savjet kratko i jezgrovito obrazloži, te neka razboritoj volji uzgojenika ostavi, da se prema savjetu vlada; a kad ne bi slušao savjet, onda bi se opet mo¬ ralo zapovijedati. 4. Zapovjedi i zabrani mora da bude uzgojenik poslala n. Neka dijete sluša točno, u svemu i drage v olje. Neka ne sluša poradi straha i prisiljeno, nego radi savjesti i radi počitanja prema uzgojitelju. Cim više dijete raste, tim više neka uzgojitelj nastoji, da bude poslušnost u istinu plemenita i krijeposna; s toga neka priučava dijete, da sluša radosno i čistom namjerom. Primjerima neka se djeci pokaže, koli je poslušnost uz- višena, plemenita, lijepa, zaslužna i Bogu mila krijepost. f. Nadzor. 1. Nužno je, da se djeoa n a d z i r u , jer su ona slaba, nestalna, ne mogu odoljeti svakoj napasti, ne mogu suzbiti svaku pogibeo. Uzgojitelj če pomoči, da djeca ostanu dobra i da ne propadnu, ako ih p a m e t n o i s a v j e s n o n a d z i r e. — 187 — Istina, rnoguče;. je, da bi djeca dobro činila, a od zla bježala s razloga ne posve dobrih, na ime više radi uz- gojitelja, nego li radi savjesti i dužnosti; a ona če ipak dobro živjeti, u dobro se uvježbati, dobro obljubiti i na- pokon zbilja činiti sve iz čistih plemenitih razloga. \, 2. Nadzorom mora dobro u n a p r e g j i v a ti a zlo uklanjati. Osobito zlo bi nastalo, da nema nad¬ zora. S toga se mora nadzirati društvo, u koje djeca zalaze, knjige, koje čitaju, slike, koje bi maštu is- kvariti i volju izopačiti mogle, igr ali št a, kup a til a i t. d. 3. A nadzor neka se ne proteze na sve i najsitnije stvari, neka ne bude pedantičan, tako da se djeca ne bi mogla slobodno kretati i da bi se za svaki najmanji prestupak karala. Mala djeca neka osje čaju, da ih uzgojitelj nadzire, a neka im slo- bodu ne steze u pretijesne granice. Kad djecaponarastu, neka se tako stro¬ go ne nadziru, neka im se ostavi veča sloboda, da se priuče samostalnosti, da uzmognu sama sobom uprav¬ ljati, jer če se morati naskoro samostalno odlučivati. A ipak neka uzgojitelj i na njih uvijek pazi, da znade, šta rade, da upozna slaboče njihove, koje če moči onda lije- čiti. Kad bi opazio, da djeca slobodu na zlo upo- trebljavaju, neka ih opet strože nadzire. 4. Uzgojitelj neka bude sa djecom otvoren, pa če uzgojiti otvorene značaje. Neka vjeruje djeci, neka im se pouzdava, neka ih nikada bez razloga ne sumnjiči. Treba takogjer, da nadzire pametno, a da ne vre- ba na djecu, kako bi ih uhvatio i kaznio. Djeca su ostro¬ umna, pa bi brzo uvidjela, kako uzgojitelj postupa i ne I • 188 bi ga više voljela, nego bi od njega bježala i mrzila ga, te bi ga lukavošču nastojala prevariti. Uzgojitelj neka ne trpi ispraznog. .tužakanja i od a vanj a, jer bi time lukave, himbene, zločeste ljude uzgojio. J o š bi gore bilo, da on sam stane diecu tuža- k a t i i o d a v a t i. 5. Najbolje sredstvo za nadzor jest oko uzgo¬ jitelj evo uopče, a na po se u školi oko učiteljevo. Okorn sve vidi, okom hvali i kudi, okom potice i suzbija, pravim učiteljskim okom može učitelj čudesa da tvori. Bolje je pogrješke prepriječiti, nego učinjene kazniti, a upravo okom može puno zla prepriječiti. Učitelj treba da ima takovo oko, a i m a c e g a, ako bude imao pravo učiteljsko'Srce, ako je nadahnut pravim učiteljskim duhom. g. Nagrade i kazne. 1. Nabrojenim sredstvima jačače se volja na dobro. Ali osjetnost je u čovjeka toli jaka, volja je toli sklona na zlo, pohota i požuda toli je silna, da se usprkoš svim sredstvima svako zlo zapriječiti ne može. Djeca če više ili manje griješiti. Covjek se mora upravo na dobro si- , liti, proti sebi samomu dugo i ljuto se boriti, da čudo- redno-dobra volja u njemu pobjedu steče. U tom nasto- janju valja da hzgojitelj dijete potpomaže još osobitim sredstvima, na ime nagradom i kaznom. 2. Dušoslovje i svagdanje iskustvo uči, koli silno d j el uje čustvo na čovjeka, a osobito na n e- razborito dijete. Sto mu ugodna čustva pobugjuje, 18 l J za tim čezne, što mu ragja neugodna čustva, od onoga bježi, i ne pitajuči, da li tako činiti može i smije prema savjesti, prema volji Božijoj. Da čovjek dobro čini iz ljubavi prema Bogu, poradi dužnosti, i to uvijek u sva- koj prilici, za to treba velike savršenosti, koje se u djece nalaziti ne .može. Takova je savršenost uzor, kojemu neka nastoje čim više se približki i uzgojitelj i djeca. Dokle god toga nema, treba da pomažu volju kazDe i nagrade, 3. Zlo ponajviše s toga čovjeka mami, jer pruža kakav užitak, dakle kakovo bar prividno dobro, i Ovu šilu zla v a 1 j a u m a n j i t. i, valja je uništiti. A to biva time, što iza nedozvoljenog užitka slijedi gorka kazna; neka se uzgojenik osvjedoči, kako je gorak plod, kojim ragja zlo, ,makar za prvi čas i ugagjalo. Priučiče se dijete, obazirati se i na pošljedice svakog čina svoga, dakle na buducnost, a ne samo na sadašnji časak. Time pak koristi kazna za buduei život. S toga zahvaljuje mladic i muž uzgojitelju na odrješitoj stezi, kojom ga je čuvao od zla, a navračao na dobro. Prema torne pametna kazna upravo iz ljubavi izvire. Tako radi i Bog. 4. Dok kazna više odvrača od zla, nagrada više potiže na dobro. Dobro čovjek ne čini lako. Svaki dan se učimo, da se kraljestvo nebeško samo šilom osvo¬ jiti može. Govjek napreduje u krijeposti samo toliko, u koliko sama sebe savlada, i na krijeposne čine prisili. Jer je čovjek preveč u osjetnost i pohotu i sebičnost ugreznuo', pa mu se s toga krijepost čini gorka i teška. Ovu prevaru valja ukloniti. Tko je učinio dobro, osobito ako mu je za to trebalo 190 velikog napora, neka odmah osjeti, koli sladak užitak, koliko zadovoljstvo odatle slijedi. To biva nagrado m. Dijete uvigja iz iskustva, da dobro ragja mir, zadovolj¬ stvo, radost, samo, ako se prva teškoča savlada, da dakle vrijedi potruditi se, da se i uvijek čini. Ovim osvjedo- čenjem ide onda dijete u život, gdje mu ga zreliji ra¬ zum i iskustvo bolje očiste i razbistre. U tom stoji uz- gojna cijena nagrade. 5. Nu, buduči da su nagrade i kazne izvanred- na uzgojna sredstva, nužna jedino poradi iskva- rene, na zlo sklone volje čovječije, valja ih : a) upotrebljavati umjereno i rijetko, one su lijek, kojim se imadu škodljivi sokovi odstraniti, da može volja u dobru ojačati; b) neka budu primjerene duševno j i t je¬ le s n o j naravi uzgojenika; uzgojitelj neka se obazire, na doba, na spol, na zdravlje, na čustvenost, na dosa- danje postopanje sa uzgojenikom; c) neka budu naravne, da kao same po sebi izviru iz dobrog ili opakog čina; lašcu se ne vjeruje, urednomu se povjeravaju važniji poslovi, svadljivac se osami ; d) neka budu pravedne; neka se male pogrje- ške ne kazne prestrogo, neznatno djelo neka se ne hvali preveč, jer bi se tim kvario sud djece ; e) neka budu nepristrane; dakle za sve je- dnake, jer bi djecu ljuto vrijegjalo, a uzgojitelju bi se ugled umanjivao i gubio, kad bi postupao pristrano. 6. Buduči da je po čitav uzgoj vrlo važno, kako se uporavljaju nagrade i kazne, valja o torne još točnije raspraviti. 1.91 1. Nagrada. 1. Nagrada je sredstvo, k oj im uzgojitelj po¬ bu gj uje ugodna čustva, da pota k ne dijete na dobro, te mu volja u dobru ojača. 2. Ne smije se nagraditi koji god dobri čin, nego samo o n a j , koji je malo teži, za koji se je da k le h t jelo, da se sile djetinje osobito n a- p r e ž u ; nagradom se slaba volja potakne, da svojski prione uz rad. Ne valja dakle nagragjivati darovitost, dobru pamet, ili čak tjelesne vrline, plemenit rad i drugo, nego ono, što je u činu od djeteta samoga poteklo, na ime m a rij i v o s t, pozornost, dobro ponašanje i dr. Neka se ne hvali uzgojeuik kao takav, nego neka se hvali samo u onom, u čem se je odlikovao, neka se dakle hvali ustrajna marljivost njegova,, osobita urednost, pristojnost i čistoča. y 3. Da postigne nagrada svoju uzgojnu svrhu, mora da zadovolji kako v oj želji djeteta, jer če samo onda prouzročiti ugodno čustvo, radost. Ali neka uzgojitelj gleda, da ne bi zadovoljavao pogibelj- nim željama, koje bi se u strast izvrči, i time dje- tetu nauditi mogle. Osobito u školi neka se ne zadovo- ljava nižim, osjetnim nagonima, jer se divlji nagon za užitkom i sam sobom prerano probudi. Skola neka pruža više duševne užitke. Isto tako neka se ne nagragjuje novcima; ako se dijele darovi, neka se ne cijene prema njihovoj tvarnoj vrijednosti; jer bi time škola škrtost i lakomost uzgajala, nego neka se pazi na duševne nagone, kao na nagon za čašču, za znanjem, za radom, za slobod rn, i dr. na njih neka se nagrade obaziru. N a j silnij i j e nagon za ča š ču, na njega neka djelnje uzgojitelj svojim priznanjem, svojom pohva- lom. Tim se uzgojenik puno i plemenito nagragjuje. 4. U školi mogu se upotrijebiti ove nagrade: a) Pohvala, kojom učitelj izražava, da je sa radom ili ponašanjem učenikovimi zadovoljan. Neiskvarenu je učeniku pohvala uzgojiteljeva najslagja nagrada. A o osobnosti učitelja i njegovu odnošaju prema učeniku ovisi, lioee lije djeca cijeniti, hoče li duboko uplivati na njihova srca. Ne treba svaki put pohvalu izjaviti riječju, dostatan je pogled, izraz oka, izraz lica. Ako se upo- trijebi riječ, neka hude kratka i jezgrovita; b) j> c j e n..ft . kojom se pohvala pismeno saopčuje. Dobra ocjena, dobar red potakne neiskvarenu djecu na čistu i plemenita radost. Ako se djeca ocjenjuju točno, silno to Da njih djeluje. Ocjenjuje se ili pojedini rad, ili čitavo ponašanje djeteta, dakle marljivost, napredak, po¬ našanje. Za to su svjedočanstva, koja se prema propisima školskih oblasti dijele svakog mjeseca, ili svake četvrti, svako p6 godine ili na švršetku školske godine. c) sa ocjenom se spaja poredanje učenika prema njihovim zaslugama. Učitelj ima djecu pred sobom kroz čitavu godinu, ako je valjan, dobro može da razabere njihova naravna svojstva, pa i njihovo nastajanje, njihov rad, njihov napredak, i na tom temelju može ih pravedno prema zaslugama poredati. Time se djeca puno pobugjuju, da revno i neumorno rade, da budu pozorna, točna, čudoredno dobra, da se u svem natječu; a baš ovakovo nastajanje djece može puno kori¬ stiti za uzgojne svrhe; 193 d) časni j e rajesto u školi. Dobro je katkad promijeniti mjesta, gdje učenici sjede; neka se gleda na ponašanje pojedinih; urednim neka učitelj pokaže, da se u njik pouzdaje, te ih metne u zadnje klupe, a neured- nim neka pokaže, da se u njih ne pouzdaje, s toga neka ih smjesti u prve klupe, da su uvijek pred njim. Učvrs- čivače time samoeustvo; e) časni poslovi. Neka učitelj revnim dopusti, da ga potpomažu u njegovim poslovima; f) v..xn a ! i p okloni. Pokloni neka sč ne biraju prema tvarnoj vrijednosti, nego ili prema vrijednosti u pogledu na umjetnost i nabožnost, kao što su sličice, ili pak prema vrijednosti za život i obučavanje. Siromašnoj djeci mogu se pokloniti pisaljke i učila. Osobito puno vrijede za djecu božični darovi; (j) javna odlikovanjaidarovikoncemškol- ske g o din e. Priznati dobri uzgojni zavodi nagragjuju marljivu djecu javnim odlikovanjem, budi da ih upišu u zlatnu linjigu, u zapisnik najrevnijih učenika, budi da im dadu kakovu izvanrednu odliku, koju na odječi pripeta noše. Isto tako dijele koncem godine svečano darove. S ve se ovo došljedno izvagja iz načela, da valja dobro pripoznati, da imadu i nagrade uzgojnu svrhu. 5. Nagrade se dijele izadobrogačina, a da se prije niti isticale nijesu, one krijepe volja za buduč- nost. A katkad može uzgojitelj i 'prije čina djecu na nagradu upozoriti. To biva p o b u d o m ili o b e 6 a n j e m. Uzgo jitelj na ime katkad pobu gj u j e . na re.van rad, na dobar čin time, da istakne u opče dobro, 1 što če se polu- čiti; buduči da uzgojitelj pobudom izjavljuje, kako se pouz¬ daje u dobru volju djece, može se po buda u nagrade brojiti. 9 194 Ako treba, da se savlada izvanredno velika poteš- koča, onda uzgojitelj može za opredijeljen rad obečati posve točno označenu nagradu, ali neka ne obečaje pre¬ več, jer mora ispuniti, što je obečao. Nagragjivati prije čina, n e v a 1 j a , jer se time uzgojitelj podlaže čudi djece, te jača njihovu svoje¬ voljnost i njihov prkes ; radio bi dakle baš proti uzgojnoj zadači. 2. K a z n e. 1. Kazil a je sredstvo, kojim uzgojitelj prouzro- kuje neugodna čustva, da suzbije u djetetu zlo, te da mu pomogne na dobro. 2. Kazniti se mora hotično učinjena po- grješka. Svaka grjehota iziskuje zadovoljštinu, onda se izbriše iz duše. Ne smiju se kazniti prirogjene tjelesne i duševne mane, kao slaba pamet, tup razum i dr., niti se mogu kazniti pogrješke, kojib dijete kao pogrješke niti spoznalo nije, ili koje je učinilo posve nehotice; isto tako neka se ne kazni pogrješka, koja je kaznila samu sebe, pa se dijete s toga kaje, jer ne treba lijeka, gdje je rana zacijeljena. 3. Kaznom se lisi dijete kakvog dobra, ili mu se p r i b a v i k a k v o zlo. Dobro ili zlo može biti ili osjetno ili duševno, te djeluje na osjetne ili duhovne nagone djeteta. Dok je dijete posve maleno, ili dok mu je duh skoro posve nerazvit, neka se biraju kazne osjetne, a kasnije neka se kazna sve više priudešava prema nje- govom duševnom životu. Treba pamtiti i to, da se imadu vanjske kazne umnožavati, čim se više umnožava lako- 195 umnost, prkos, svojevoljnost i uopce pohota; a imadu se sve više umanjivati, čini više u djetetu pobjegjuje duh i njegovo djelovanje; napokon moraju posve prestati, gdje ljubav djecom upravlja. 4. U pogledu na uporavljanje kazna neka uzgojitelj na ovo pazi: a) Kazne neka budu rijetke. U urednoj se školi malo kazni, jer red ne uzdržaje strogost, nego osobnost,' značajnost i došljednost učiteljeva; h) prije nego li se kazni, valja dobro pr o mi¬ sliti, kako bi se kazuilo, da kazna djecu popravi- Nikada ne smije uzgojitelj kazniti, dok je uzrujan, jer kazna u strasti ne poboljšava. Kad uzgojitelj kazni, neka bude ozbiljan, neka pokazuje, kako ga boli, što je prinužden kazniti; c) kazna mora da bude p r a v e d n a_. umj ere.n a prema prestopku, jer bi prestroga, nepravedna kazna dijete ogorčila i ozlovoljila, a nipošto popravila; d) neka se i zvodi čovječnimpostupanjem , J uklanjati valja sve, što bi bilo surovo, okrutno,; e) jako je korisno, ako dijete p r i p o z n a_pjx- te uvidi, da je kazna pravedna i nužna; TcTizna se može umanjiti, ako je dijete pogrješku otvo- reno, iskreno ispovjedilo; f) ne sm i je se k M r/11 n m ugnš i t i _.č u s t v o _ časti; jer bi onda nzgoj uzaludan bio; s toga ne valja f dijete psovati, pogrgjivati, pred strancima sramotiti, posve ga osuditi; ne valja poradi nekolicine kazniti čitav ; razred; g) ako je učitelj nehotice ijepravedan bio, neka opet mudrim načinom slab utisak ukloni; može učitelj sam 9 * 196 kriv biti, sto je dijete posrnulo, u tom ga slučaju n smije kazniti; h) ne mogu se navesti pravila za sve pojedine slu- čajeve, glavno se ostavlja uzgojitelju, njegovoj uvigjav- nosti, njegovom nježnom osječanju, koje je u njegovom učiteljskom srcu. 5. Katkad se mora povesti i s t r a g a . ako se je na ime dogodilo što god osobito. Istraga neka se vodi nepristrano i očinskom ozjbiljnošču. Najbolje je, cla se od- godi do poslije nastavnog sata. Neka se presluša dijete samo, drugovi neka se ne ispituju osim kad je posve nužno, a i onda jako oprezno. 6. Kaznom se djetetu umanji ili posve oduzme kakav nžitak, budi osjetni, budi duhovni, mogu se od¬ rediti i tjelesne kazne. Ali tjelesna bol neka se spoji sa boli duševnom, drukčije ne 6e roditi duhovnim plodom. Mogu se odregjivati prema oviln stepenima: a) U kor. Može se izjaviti pogledom, izrazom lica, migom, kretom ruke, udarcem po Stolu. Da ukor u srce prodre i djeluje, to stoji do osobnosti uzgojiteljeve. Ako se upotrijebe riječi, neka budu kratke. Neka se ukloni sve, što bi djecu na smjeh i ruganje potaknuti, ili ogorčati moglo. U ukoru neka se pokazuje ljubav i ozbiljnost;. ukor neka bude pravedan. / Sa ukorom je srodna o p o m e n a i pr i j e t n j a. Opomenom se čin osugjuje, a dijete se ujedno bodri i potiče, da toga više ne radi. Prijetnjom se poka¬ zuje na kaznu, koju če dijete morati da osjeti, ako bi opetovno zlo radilo. Neka se ne prijeti, što se izvesti ne može; neka se ne prijeti, preveč, a što se je zaprijetilo, neka se izvede; 197 b) o c j e n a pojedinik radnja i čitavog ponašanja, i poredanje prema tomu; po ocjenama mogu doznati i roditelji ili uzgojitelji, kakovo je dijete, te prema tomu nastojati da škoiu podupru; c) rnaaj.a časno mjesto, na koje se dijete metne, što je nemirno, brbljavo, lijeno, nepazljivo; d) častan po&ao se,, oduzima; c) z a b r a n j u j u s e r a d o s n e zabave, kao igra, š^tnja, i dr. osobito onda, kad je dijete lijeno bilo, pa je s toga zadače slabo izradilo ili propustilo, ili kad je dijete sa drugovima obijesno ili surovo bilo ; f) da se dijete osami, odijeli od ostale djece; nije zlo, ako se posebna klupa odredi za djecu, koja su oso¬ bito nemirna, obijesna, brbljava, te smetaju drugovima svojim ili koja su krupnije sagriješila,te ne zaslužuje više, da budu u društvu ostale djece, ako na ime lažu, kradli, ogovaraju, ako su postojano zamuzgana, prkosna, lijena. Ako dijete bez opravdanog razloga zadocni, neka neko vrijeme stoji izvan klupe. A n e u m j esn o b i bi 1 o i pro- tiv uzgojnih načela, d ..a -se dijete izvan sobe pred vrata postavi, jer bi se tim osujetila svrka obu- čavanja ; g) naloži se p r e p i s i v a n j e, ako je dijeto nemarno ili ako prestupa školske propise; neka prepiše, što je zanemarilo, neka pišuči propise bolje upamti; h) dijete se zatvori, ako cesto prekasno dolazi, ili ako je često lijeno. Dijete se zatvori u školsku sobu; nikada ne smije da bude bez nadzora ili bez posla. Nad¬ zira če ga učitelj, te mu zadati primjerenog posla. O tom valja obavijestiti roditelje, da znadu, za što dijete nije — 198 — clošlo kuči u obično vrijeme. Ali predugo neka se dijete ne zatvara. Ako je djetetu daleko do kuee, ako je bo- lesno, ako se slabo hrani, neka se nikada ne zatvori ; j) odredi - ae t j e le s n a k a z n a. o kojoj neka se pamti ovo: 1) Odregjuje se, ako se viša čustva još razvila ni- jesu, kao u nedorasle djece, ili kad osjetna čustva preotmu' mah, ako su na ime djeca jako surova, obijesna, prkosna, besramna, ako tvrdokorno lažu, životinju mrcvare, škodu prave i. dr. ; 2) izvagja se kazna načinom ne okr utnim , nego čovječuim ; s toga se valja čuvati svega, što odaje stra- stvenost, kao čupati kosu, vuci za uši, biti šakom, kazniti i zajedno psovati; isto tako treba se čuvati svega, što bi zdravlju nauditi moglo, kao tuči po glavi, na kraj prsta, raširiti ruke, klečati na ivičastim predmetima i. dr. Uzgojitelj neka kaznu pametno odabere, te neka očituje, kako je žalostan, što mora da kazni; 3) kazniti je najumjesnije i z a š k o 1 s k o g o b uda¬ va n j a, da se obuka ne prekine, i da se kazni hladno¬ krvni) e ; 4) najbolje je kazniti tankom šibom i to uda¬ riti po dlanu; 5) tako zvane e k s e m p 1 a r n e kazne, kojima bi se ostala djeca od zla odvratila, samo da ne bi toli grozno kažnjena bila, ne mogu se nikako preporučati; Neka se ne drži, da se mora o s o b i t o stroga kazna odabrati; to ne bi dobro bilo, jer bi po suču- stvu djeca pristala uz kažnjenika, koga bi kao mučenika smatrala, a na uzgojitelja bi zamrzila. Najbolje če 199 se djeca boj ati, ako uvide, da opale čin ni 7. Neki uzgojitelj kaže: od deset udaraca zasl u ž uje ih devet sam učitelj. Premda ne treba broj posve strogo uzeti, ipak se to uopde ustvrditi može. Ponajviše je učitelj sam kriv, ako mora često kazniti. Neka o tom sebe ispituje i ako pronagje, da je svojim uzgojnim postupkom pogriješio, neka surazmjerno kaznu ■umanji. Mora se izjaviti, da je škola tim bolja, čim se manje u njoj mora kazniti. Bolje je, da vlada 1 j u- bav, nego li strah. 8. Ovo su sredstva, kojima se volja jača i na do¬ bro krijepi; nu treba, da bude volja u dobru posve stalna i učvrščen/ 2. 0 učvršeivanju volje u eudorednoj slobodi. 1. Dug je i sklizak put, kojim se dijete penje do višine savršene čudoredne slobode, eudorednog značaja. Da se uzgojem takova sloboda, 'takav značaj postigne, valja da uzgojitelj postupa prema razvitku djeteta samoga. Dok dijete j o š ne umije misliti, dok se ponajviše povodi za osjetnim utiscima. treba da uzgojitelj zahtijeva od njega bez- uvjetnu poslušnost. Svojom voljom nadopunjuje uzgojitelj, što je u volji djeteta još manjkavo, nu da to u istinu bude, to se mora dijete brzo, bezuvjetno, točno toj volji podvrgavati. Tim se osjetna sklonost sve više umanjuje. Kad dijete ponaraste, onda počne razmišlja- vati prije čina. Uzgojitelj sada ne djeluje jedino na volju kad ne o s t a j e n e k a ž n j e n. 200 nego i na razum, te upucuje dijete na dobro raznim potrebitim pro pisim a, što ih imade dijete savjesno vršiti. Sad ne odlučuje više jedrno vanjski razlog t. j. vlast uzgojiteljeva, nego odločuju zajedno razum i savjesnost. S toga neka uzgojitelj od djeteta zahtijeva, da sve točno razmisli i uvijek prema savjesti radi; neka dijete ne pita samo, da li je moguče i korisno raditi, nego i da li je dopušteno. Razumno bi se mišljenje iskvarilo, da mu čudoredna volja ne zapovijeda. A neka dijete razmišljava mirno i vrlo smotreno; prenaglenost, nesmotrenost neka uzgojitelj suzbija. Nu je li dijete što god odlučilo, onda valja da izvede, makar i posve teško bilo. Uvježbače se time dijete te če postati odrješito, što je za život od pri- jeke potrebe. I u tom neka uzgojitelj dijete potpomaže, neka mu pokaže način i sredstva, neka ga upozori, kako je čin lijep, koristan i krijepostan i kako valja sve da se obavi najljepšom nakanom. To bodri i sokoli, a gotov čin razveseljuje i potice, da se opetuje. Nu čim se više mladič približava s a mo¬ st al no m životu, tim mu se više i ozbiljnije saop- čuju razloži čina, tim mu se manje propisuje, a tim više savjetuje, te pouzdaje u dobru volju mla- dičevu; pribavlja mu se više puta prigoda, da sainostalno djeluje. Sada mladič dobro upravo hoče, savjest mu je najviše pravilo za rad. Mladič se učvrstio u dobru, po- peo se do čudorednog značaja. Ali ova tri stepena nijesu o d i j elj en a , nego su u s k o s k op č a n a , samo da je najprije prema na¬ ravi čovječijoj pret ež nija zapovijed, kasnije propisi i napokon savjet. 201 /A C od o redno s lob od n a voljajača se, ako se njeguju naj po tre bi ti j e krijeposti. Ovira se pribraja ljubav prema Bogu i strah Božiji, poslušnost, savjesnost, marljivost, vjer- nost u z vanju, stidljivost, pristojnost, isti- nitost, pravednost, štedljivost, samozataja i zajedničko osječanje. 3. To su najglavnije krijeposti, a dobro valja pam-- titi, da su o ne p 1 od v j er s k o g u zg oj a , da ne mogu niknuti i rascvasti se osim na tlu obragjenoin duhom sv. vjere. Njegovati dakle život u duhu vjerskom od naj- veče je potrebe, jer drukčije niti čudoredni život ne če u srcu djetinjem korijen uhvatiti. Nu u pogledu na po¬ jedine krijeposti valja postupati ovira načinom: a) Strah Božiji početak je mudrosti te potiče dijete, da čini dobro, a bježi od zla i onda, kad je samo, kad ga oko čovječije ne vidi. Da je Bog posvuda, da On sve znade i vidi, da znade i najtajnije misli i želje, da je neizmjerno pravedan, da dobro naplačuje, da kazni zlo, da kazni najmanju opaku misao, kojom bi se tko naslagjivao, eto istina, koje se imadu uzgojem duboko u srce usaditi, da ih dijete nikada ne zaboravi, nego da mu uvijek pred očima lebde. A ne treba, da uzgojitelj uvijek propovijeda, nego sam neka bude lijepim primje- arom djeci, neka bira zgodne pripovijetke, neka upozorava na Providnost Božiju i polučiče svrhu; b) ljubav prema Bogu mora da se spoji sa strahom. Dijete neka se Boga boji, a još više neka Ga ljubi; obuzeče ga onda onaj plemeniti strah, koji izvire iz nježne ljubavi. Plemeniti, uzvišeni, sveti su čini, koje di¬ jete vrši pobugjeno tako svetim strahom. Takovu ljubav 9 ** uspiriti u srcu djetinjem, u srcu toli čistom i nježnom nije preveč tešlco. Zar srce Čovjeka ne usplatnti ljubavlju, kad se opisuje dobrota i ljubav Božija ? kad se pripovi- j.eda, kako na.s je Bog iz ljubavi stvorio, kako iz ljubavi spasao ? kad' se črta gorka muka i smrt Isusova? oso- bito ako je uzgojitelj sam pun božanske ljubavi? Ova če ljubav dijete sklonuti, da če rado učestvovati kod na¬ božnih čina, rado se Bogu moliti, rado prisustvovati službi Božijoj, a boš time če ljubav svoju opet umnožati. Iz ljubavi prema Bogu rodiče se i ljubav prema bližnjemu, jer je upravo to znak učenika Isukrstovih, da se ljube megju sobom; cj.poslušnost. Bez poslušnosti uzgoj nije mo- g_uč, s toga se mora svakako zahtijevati, da dijete sluša. Strah, počitanje i ljubav neka potiču na posluh. Uzgoji¬ telj neka dakle zahtijeva posluh, a neka nastoji, da ga dijete sluša radi ljubavi prema Bogu, radi štovanja prema zakonu, radi počitauja prema zakonodavcu. Neka uzgo¬ jitelj sluša Boga, slušače i djeca njega; tko se uzbuni proti Bogu, neka ne misli, da se podanici ne če buniti proti njemu. Neposlušnost i prkos neka strogo i željeznom ru¬ kom suzbija. Cim je neposlušnost veča, tim strože neka se uzgojitelj drži zakona i propisa ; dijete mora da volju svoju poglavarima podvrgne i podvrgava. Brk os sc mora s 16 mi ti. Ali neka uzgojitelj očinskim srcem radi i onda, kad mora strogo postupati, ako hoče dijete ispraviti, poboljšati; d) sayj.es.nost, koja dijete potice, da vrši sve dužnosti vfiče i planj e, uvijp k i posvud a, premda ga ne vidi uzgojitelj, jer ga vidi Bog ; 203 e) marljivost i vjernOst u zvanjuplod su savjesnosti. Učitelj neka strogo zahtijeva, da djeca uredno polaze školu, da ozbiljno rade, da obave sve dužnosti od prve do pošljednje točno i čim savršenije; neka ih po¬ budi, da se veselo natječu. Marljiv dječak postaee mar¬ ljivim gragjaninom, marljiva djevojčica marljivom kuca- nicom, koja svč dužnosti savjesno obavlja, te im posvečuje svu duševnu i tjelesnu snagu. / Lijenost neka uzgojitelj odrješito suzbija; neka sve učini, da pobudi u djeci samosvijest, čustvo časti i duž¬ nosti ; neka uvijek došljedno zahtijeva, da svatko sve dužnosti izvrši, neka od svojih zahtjeva nikada ne od- stupa; ■ . f) stidljivost je jedna od najvažnijih krijeposti za dijete samo, pa i za društveni život. Ona drži tijelo i dušu snažnu, živahnu, ona utisne djetetu neku osobitu milinu i ljepotu; a gdje stidljivosti nema, ondje propane ona milina i živahnost. U tom pogledu neka uzgojitelj što opreznije postupa. Neka pazi na svoje riječi, da nikada niti ne natukne stvari o spolnim odnošajima, za koje dijete još ne znade, a niti smije da znade. Samo op ceni to neka kaže : djeco, da ne učinite nista, što se ne biste usudila, da činite pred poštenim lj udma; ne uradite ništa, čim biste angjela čuvara povrijediti mogla. Neka uklanja sve, što god bi putenost' i putenu nasladu pobuditi moglo; neka ne ostavlja djecu mušku i žensku zajedno, a bez nadzora; neka revno nastoji, da poostri savjest baš u pogledu na svetu stidljivost, da djeca obljube sve što je lijepo i plemenito, a zamrze na sve, što je gadno, be- 204 sramno; govor, ponašanje, nošnjo proti stidljivosti neka strogo odbija. Kad bi dijete u p r o t i v n e g r j e h o t e u g r e z 1 o, treba ga pomljivo liječiti; postupati valja osobito prijazno i lju bežno. Dijete ponajviše ne če još znati, kolika je to grjchota, koli užasne pošljedice po tijelo i dušu za sobom vuče; ako ga u tom pouči, omrz- nuče mu opačina. Onda valja djetetu pružiti dobra sred¬ stva proti napasti ; takova su odrješita volja boriti se, molitva, misao na prisutnoga Boga, osobito sv. sakra- menti. Neka se dijete osokoli, da se o tvor eno i iskreno otkrije na svet oj ispovijedi: ako to učini, spaslo se .je ; g) pristojnost, koja je kao lijepa odjeda za unutarnju krijepost; važno je, da se djeca priuče pri- stojnu ponašanju, jer pristojnost čuva i štiti krijepost samu; h) is ti ni to st neka uzgojitelj svom pomnjom nje- guje, jer bez istinosti ne bi moguč bio društveni život. Da bude dijete istinito i otvoreno, pomoči če obuka vjer- ska, i uz nju učitelj sam, ako umiljato, ljubezno, očinski sa djecom postupa. Laž je gadna grjehota, neka je uz¬ gojitelj strogo suzbija, treba lašca kazniti i ne vjerovati mu. Ali ne smije, da u pogledu na svaku laž jednako postupa. Ako je dijete lagalo, jer je vrlo brbljavo, neka se priučava, da više šuti, a manje govori; ako je lagalo, jer se boji prestroge liazne, neka se'dijete osokoli mir¬ nim, ljubeznim postu panjem"; ako je lagalo iz zlobe po- radi mržnje, nenavisti, neka se strogo kazni i popravi štetu, što ju je možda lažju učinilo; ako je lagalo, jer je oliolo i tašto, valja ga posramiti, poniziti. 205 Da se dijete od laži izliječi, treba tražiti od njega da pogrješku otvoreno prizna. Ako je prizna brzo i skru¬ šeno, može mu se kazua oprostiti ili bar umanjiti, a ri- ječirna njegovim opet povjeravati. Niti laž iz šale neka se ne dopusta, jer je svaka laž gadna, svakom se lažju vrijegja Bog, vječna Istina. j) pr a vednost, da dijete znade, sto je njegovo, a sto nije. Progriješilo bi, ako bi bilo oblizavo, ako bi uzimalo voče, služilo se tugjim stvarima, ozlegjivalo tugje dobro, sakrivalo nagjene stvari i dr. Rano treba praved- nost, razvijati. Dijete ne smije prihvatiti nista, što mu se nije dalo, neka štuje sve, što je tugje, neka mu bude sveto, makar .bila samo jednajabuka ili komadič šečera; nastojati treba, da dijete ne postane tašto, nenavidno, oblizavo, škrto, lakomo. Strogo neka se kazni, tko god bi krao; ukragjeno valja vratiti, ili ako je nemoguče, treba dati oštetu ili moliti za oproštenje ; k) štedljivost važna je več po djecu, da budu štedljiva i kasnije. Uzgojitelj neka pazi na užila, odjecu i dr., neka uputi djecu, kako se može korisno upotrije- biti, što se prištedilo ili pošteno dobilo. A ne preporu- čaju se ^ted-kndce, jer bi mogle na lakomost, škrtost i kragju pobugjivati; l) sajn o z a t a j a , bez koje ni jedna krijepost nije moguča. Samo je onaj pravi učenik Isukrstov, koji križ s voj n osi. Ne može biti sretan, ko sama sebe ne zatajuje. Ne može na ime čovjek, da mu se ispuni svaka želja, biče s toga nesretan, ako ne znade srca svoga i njegovih želja savladati. Samozataja dovodi čovjeka i do toga, da je s malim zadovoljan, što za život puno vrijedi; — 206 — • m) čustvo z a o p c e dobro bez samozataje ne može, da bude, jer zahtijeva, da čovjek žrtvuje na opde- nitu korist svoju lagodnost, svoj mir, svoj novac,'svoje vrijeme. A buduči, da čovjek u društvu živi, mora se uzgajati, da bude pripravan za društvo žrtava dopri¬ nosih, mora mu se dakle razvijati čustvo za osjecanje prema zajednici. 4. Kije moguee, da se čudoredno dobra strana volje djetinje ne bi jačala, usavršavala, ako se dijete razborito vježba u opisanom krijeposnom životu. Dijete sve laglje krijeposno živi, sve se više zgraža od opačina, te ih mrzi; dijete osjeea, kako je slatko hodati stazom čudorednog zakona, a oto ga zadovoljstvo još više potiče, da ide sve dalje, a da nikada ne skrene s pravog puta. Dijete znade, da je dijete Božije, da mu je voljom Božijom odregjen rad u ljudskem društvu, s toga sve na to pazi, da čim bolje radi na slavu Božiju i na ko¬ rist društva prema volji Božijoj. U zvauju dakle svome djeluje svojom umnom i cudprednpm snagom, a ne traži sebe, nego Boga i opeu korist. Sad prestaje uzgajati uzgojitelj ; mladi muž, mlada žena uzgajaju se sami, sve se više usavršavaju na po- lozenom temelju. Ovo nastajanje traje sve do smrti. Ko je s a vršen, neka se još više usavršava, reče Spasitelj. 3. 0 čudoredno dobrom značaju. I I. Čudoredno do bar značaj stoji u to m, da čovjek dobro postajamo hoče i bira, da ga nijedna teškoča, nijedna napast od dobra odvratiti ne može. Značajnomu je čovjeku milo, da krijeposno živi. Ostaviti krijepost bilo bi mu toliko, kao izgubiti svoje pravo dostojanstvo. Značajan je čovjek duhovno dorastao, ne treba da ga ravna uzgojitelj, sam može dalje stazom krijeposti, da postigne svrhu svoju vremenitu i vječnu Dobar se značaj ocijeniti ne može, on je najviši stepen,, na koji se čovjek uzgojem i vlastitom snagom može po- diči. 2. S, toga se mora u zg.aj.a n-j e tako udesiti.i da može čovjeka dovesti do značajnosti. A značaj je plod napornog i dugotrajnog nastojanja tol, uzgojitelja koli uzgojenika samoga. Kuča i škola moraju uvijek na ovu svrhu da gledaju i prema tomu da postu- paju. Svaki učevni predmet, svaki sat mora za tim ici; izgubljen je sat, u kojem se za značaj ništa nije učinilo. Da sigurnije uspije, neka uzgojitelj još na ovo pazi^^ -7 a) Najprije neka n a s t o j i, da spozna dijete, da spozna njegovu narav, 'njegovu čud, njegov tempera- menat, njegova tjelesna i duševna svojstva, jer se značaj na tom temelju podiže, te prima svoju posebnost; b) neka rano pazi na tragove značaja, neka ih prati i uzgojno na njih djeluje; "3 c) neka vježba dijete u posebnim kr ijepos ti¬ ma njegovog značaja, jer j^vjek kasnije veselo, lako i slobodno radi ono, na što je naviknuo ; J/ d) uzgojitelj sam treba da je značajan, da znade biti ljubazan i ozbiljan, strpljiv i došljedan, da "radi prema stalnim načelima, da je proniknut duhom vjerskim, koji odsijeva u svim djelima njegovim. Stova- če ga onda uzgojenik, svetim če strahom na nj pogleda- vati i naslučivati, kuda valja, da se i sam popne; 208 q e) neka uzgojitelj uzgojeniku nami če pleme¬ nitih značaja u povijesti, i zaniječe ga, da poleti za onim, što je uzvišeno; () f) osobito su važna na če la, koja Uzgojenik sebi usagjuje u srce, jer nema značaja bez stalnih načela. U tom je pogledu osobito korisna nauka iz vjere i jeziko¬ slovje. Neka se ističu načela, neka se ponovno prepo- ručaju, neka se djeca bodre, kako če prema njima raditi; ^ g) na značaj mnogo utiču ojsolnosti, u k o - jimadijete živi; s toga treba, da se uzgojitelj na njih obazire, da gleda, kako če zle pošljedice preprije- čiti, a dobre pospješiti. 3. A značaj ne ovisi jedino o naporu uzgojiteljevu, o spoljašnjim okolnostima, nego p o n a j v i š e o naporu uzgojenik a samoga i njegovom sudjelova- nj u. Značaj se ne če moči usavršiti,- ako se uzgojenik sam za to puno i svojski ne zauzme. Značaj nije nikad tako savršen, da se ne bi još što god opiliti, ispraviti, poljepšati mogao. Da bude čim ljepši, da sjaje iz njega sve lcrasnije slika Božija, za tim valja da čovjek ide, tim usavršivanjem sama sebe nači če pravu sreču na zemlji a i vječno blaženstvo na nebu. Uzgojna svrha je polučena. , 4. Iz čitave razprave o volji moči če se razabrati, koli je uzgoj težak i dugotrajan, a i koli j.e uzvišena, diva a zadača uz grajanju. Nu po- žudne moči imadu još jednu stranu, koja je s njima ti- jesno spojena, na ime tako zvanu čustvenost. Premda se uzgojem nagona, osjetne požudne moči i volje uzgaja čustvenost sama, treba ipak još nekoja posebna načela 0 čustvenosti razviti. d. Načela o pogledu na čustvenost. 1. Buduči da iz čustvenosti izviru ganuea i čustva, 1 buduči da su strasti s njom u uskom savezu, s toga utiče čustvenost nekom otajstvenom šilom na čitav život. Čustvenost je n ek a ko sr edište d.«*š~ej£ji oj* života. Ona silno unapregjuje uzgoj, na obrazbu uma, jer če tek ono znanje u duši da ostane, koje je sraslo u čustvima, koje je u čustvenosti korijen uhvatilo. I opet volja sama zar ne djeluje tim vesfelije i odrješitije, čim se je vise radom pobudila čustvenost? Da, dok čustvenošt grijehom nije otrovana, voljeee čovjek dobro, biče mu sklon, i makar zabludio, vratiče se opet na pravu stažu čudorednog života; ali kada je čustvenost otrovana i razrovana, propašče čitav čovjek. 2. Iz rečenoga se može razabrati, koli je zname¬ nito, da se i ta strana duševnog života svom pomnjom uzgoji. S toga treba da uzgojitelj znade, kako da čust¬ venost uzgaja. Najprije valja navesti nekoja o p ce ni ti- ja načela, a za tim načela za uzgoj ni post u- paku pogledu na ganuča, čustva i strasti. 1. 0 uzgoju čustvenosti uopče. 1. Najprije valja puno gledati na to, da se čustve¬ nost u djetata ne o kraji, ne.uguši, n e uništi. Čovjek na ime, u kojem je čustvenost ugušena, surov 210 je i prost, nema sučustva, ne ganu ga lijepi, plemeniti čini, uopče je nekako mrtav za sve, što je istinito, do¬ bro i lijepo. A čustvenost bi se kvarila i ubijala u djetetu, kad bi moralo da živi u .i i vije m i surovo m društvu, kad bi se preve ostrogo i surovo s njim postupalo, kad bi se preveč opterečivalo duševnim ili tjeles- nim radom. S toga treba da uzgojitelj sve od djeteta uklanja, što bi nepovoljno na nježno srce njegovo djelovati moglo. Osobito je važno, da s djetetom ljubezno, milo postupa. Ako dijete nikada ne čuje blage riječi, nikada ne vidi ijubeznog lica, nikada ne osječa, kako mu uzgojitelj baš iz srca dobro hoče, mora mu se čustvenost iskvariti, iz¬ gubiti. 2. Uzgojitelj neka opet pazi, da se čustvenost u u djetesu prekomjerno n e. r a.z v i j,e , jer bi preko- mjereno razvijena čustvenost uzgoj puno priječila. Dijete na ime preveč čustveno neizmjerno je osjetljivo i po- dražljivo, svako čustvo je u njega pretjerano. Več slabašna narav i podražljivomiši- čevlje u djeteta može biti prvim uzrokom, da bude prekomjerno čustveno. Ako se onda dijete nam j eri na prenježne, prečustveno i pretjerano pisa¬ ne knjige, na društvo sebi slično, ili ako mu mašta nije pravilna, nego neobuzdana, ne može mu se čustvenost pravilno razvijati. Uzgojitelj neka s toga pazi, da bude dijete zdravo, da mu bude mišičevlje snažno, neka pazi na knjige, koje dijete čita, na društvo, u koje zalazi; sam neka se ne pozivlje na čustvenost, nego treba da dijete navodi, 211 kako da nikada ne radi prema čustvenosti, nego uvijek prema razumu. 3. Nu nije dosta, da uzgojitelj dijete čuva od sve- ga, što bi čustvenost ubijalo ili prekomjerno razvijalo, nego mora i sam čustvenost u djetetu uzga- j ati, da je dobro razvije. S toga mora: a) Čustvenost., p o b u g j i v a t i i to osobito njezinu višu, duhovnu, idealnu stranu, jer osjetne Strane ne treba pobugjivati, nego samo dobro ravnati; b) priučavati djecu, da se nikada od čustve- no.sti sa vlad ati ne dadu, nego da je snažnom vo- Ijom sebi podvrgavaju, jer bi ih drukčije zavela na mnoge opačine; c) upudivati djecu, da se ne z a d o v o 1 j a v a j u s pukim čust v o m, nego da prema čustvu i rade. Ima ljudi, koji su jako ganuti, kad slušaju vrsnu propovijed, lijepu pjesmu, kad gledaju tugje muke i ne- volje, ili kad čuju gdje se o njima govori, a koji niti žive cudoredno, niti pomažu nevoljnjoga bližnjega. No, ova- kova isprazna čustva ne vrijede baš nista. Uzgojitelj neka s toga puno pazi, da dijete prema lijepim, plemenitim čustvima i radi. 4. To su opca načela za uzgoj čustvenosti; mogu se sada razglabati posebna načela za uzgajanje ganuca,- čustava i strasti. 2. 0 uzgoj u ganuca. 1. Ako čovjek koje dobro ili zlo, budi osjetno budi nadosjetno, živahnije spozna i shvati, pobudi se živahnije 212 i njegova požudna moč, ona se više gane, ona odrješitije dobro hoče, a od zla bježi. Ovo se stanje duše zove g a n u 6 e. 2. Dušoslovje kaže, pa i iskustvo potvrgjuje, da požudna moč silno utice u život čovjeka, a k o je ga n uta, ako se je snažnije pobudila nego li što običajno biva. Da, zamasnije djelo ne če se pi izve¬ sti, ako se srce više ne pobudi, više ne gane u pogledu na dobro, što se ima postiči, ili u pogledu na zlo, koje valja uklon uti. 3. Ako su ganuča toli znamenita po život čovječiji, slijedi, da ib treba veliko in pomnjom njegovati. A bu- duči da su pojedina ganuča samo on d a dudore- d n a i k o r i s n a, a k o n e p r e k o r a č e gra niča, ako imadu čudo reda n pravac i d o v o 1 j a n razlog, valja paziti na ova načela : a) Pazi, da budu djeca zdrava, da im živci ni- jesu slabi, da im maš ta' nije neobuzdana, da im na¬ gone dobro uzgajaš, da im učvrščuješ v olju i da ih sve više činiš značajnim, onda ne če ganuča lako prekoračiti g ranica svojih; no kad bi ih preko¬ račila, brzo če ih opet u granice utjerati snažna volja; b) uzgajaj oso bi to volju prema jur poznatim načelima, onda ne če ni ganuča udariti nečudo red¬ ni m pravcem. Cudoredno - dobrim predmetima pobu- diče se ljubav i čeznuče i veselje, a cudoredno-zlimi mržnja i odvračanje i žalost; makar da je dobro činiti, a zlo bježati vrlo teško, volja cudoredno dobra ne če ipak nikada izgubiti nadu, dane bi uspjela, nego če joj rasti srčanost, usplamtječe pravedna srdžba, u kojoj če smiono prkositi svim teškocama, dapače na njih navaliti, da ih savlada i odstrani; c) up učuj dj&aa —eul s am o z a ta j u. Ako se djeca navagjaju ne samo na to, da se pitaju uvijek, da li je ono prema zakonu Božijem, što biva u duši njihovoj, nego i na to, da se svom snagom svojom bore proti opačinama iskvarene volje, da svom snagom rade ono, što im je dužnost, onda če djeca biti toli snažne volje, da se ne če moči lako u duši ragjati ganuča bez raz¬ loga, i kad bi se rodila, moči če ih volja obuzdati; d) uklanjati treba od d ječe sve, čim bi se uz ruj a val a. Ne treba se podrugivati djeci, niti ih bockati: ne valja na njih vikati i tim ih dražiti; uz- gojitelj neka se i sam čuva, da ne bude uzrujan, a i djecu neka čuva u koliko jo rnoguče, da ne druguju s ljudma, koji se puno srde i ljute i bijesne. Ukloniče se time vanjski razlozi, koji potiču na ganuča bezrazložna, pretjerana, dakle nečudoredna. 3. 0 uzgoju čustava. 1. Kad se požudna moč više pobudi, snažnije gane, onda osječa čovjek, kako zajedno s ganučem u duši na¬ stane nekako osobito raspoloženje, koje je ugodno ili neugodno ili mješo vito. Ovo se raspoloženje zove čustvo. Prema'torne imademo dakle čustva ugodna, ili neugodna, ili mješovita. 2. Rano treba čusva uzgajati. I djeca imadu. več ugodna i neugodna čustva. Neka roditelji i uzgojitelji na to paze, jer dok djeca dozriju za školu, mogu se več 214 čustva posve krivo razviti ili tako otupiti, da ih nije više moguče ispraviti. U&telju se u školi daje puno prilika, da dobro utiče na razvitak čustava u djece. Ne samo vjeronauka, nego i jezikoslovna obirka, povijest, prirodo¬ pis, pjevanje i t. d. može mu služiti, da usagjuje u nježna djetinja srca najplemenitija čustva. A valja da je sam čustven i pun plemenitih čustava. 3. Dušoslovje dijeli čustva u neizvjesna, oseb¬ na, društvena i nabožna. Prema tomu mogu se navesti uzgojna načela. a. Neizvjesna čustva. 1. N e i z v j e s n o je čustvo onda, kadječovjek dobro ili slabo raspoložen, a sam ne zna,, za š t o. Katkad je čovjeku sve dosadno, on je osjetljiv, razdražljiv i čudljiv, sve ga srdi, vrijeme mu ne če da, prolazi; katkad je opet obratno, čovjek je veseo, sve mu je drago i milo, drage volje radi, ljubezan je i ustrpljiv, vrijeme mu prebrzo prolazi. Tomu može biti uzrokom rad i uspjeh povoljan ili nepovoljan, razne pre¬ vare u životu, u zvanju.- 2. Uopče je za život osobni i društveni prevažno, da čovjek hude dobro raspoložen. Tko nije dobro ras¬ položen, može rastužiti sve, koji s njim žive. O s obit o je za djecu nužno, da su po naj više dobro r a s p o 1 o ž e u a, dakle vesela, jer se za djetinstva može utisnuti stalan značaj čustvenosti za čitav život. S toga treba: a) Kad učitelj sa djecom opči, neka bude vedra lica, neka 1 j u b e zn o po s t u pa s njima. I I — 215 — Tko nema srca za mladež, tko je čemeran i čudljiv, ne valja za školu, jer ne če u djeci pobvigjivati, nego ubi¬ jati veselje za obučavanje. Neka učitelj svoje domače brige i nezgode ostavi kod kuče, a neka ih ne nosi u školu. Od prijeke je nužde, da učitelj znade zatajivati samoga sebe. b) ako učitelj znade biti vedra lica, biče mu i djeca, vesela i dobro r a s p o 1 o ž e n a. Za to neka djeca ne preopterečuje dugotrajnim preteškim radom; neka ih neprestano zabavlja poslom, a neka posao mijenja ; neka o istoj stvari ne govori prečesto i možda istim ri- ječima; neka ne govori jednoglasno, mrtvo, prebrzo, presporo, neka se, ne prenavlja; za radom neka slijedi odmor i obratno. Cudljivost na ime i dosada ragja se u čovjeku onda, ako nista ne radi, ili ako je preopterečen radom. b. Osobna čustva. 1. (> s o b n a s u č u s t v a o n a, k oj a se o d.mo. s e na čovjeka samoga. Veoma je znamenito samo- čustvo, koje nastane u čovjeku, kad sazna za svoju snagu, za svoje vrline i za svoje dostojanstvo. Gdje je samočustva, biče i volje nastojati, da se sve točno radi, makar i teško bilo i da se brzo napreduje; gdje-samo¬ čustva nema, prestaje nastojanje, eovjek nekako obumre i ne gane se, da ide dalje. S toga je od potrebe, da učitelj umije di- jetedovestidotoga, daznadeza svoju snagu, za svoje vrline, zasvoje dostojanstvo. Neka 216 mu dakle ne zadaje prčteških zadača; neka mu samoču- stva ne ubija, kad kudi i kazni; oprezno neka postupa sa slabieima i početnicima, neka im priznajo trud, uopce neka ih više bodri, nego li kori. Neka učitelj, i uzgojitelj ne zaboravi sjetiti djecu na dostojanstvo, da su kao razborita biča uzvišena nad sve ostalo vidljivo stvorenje, da su sv. krstom primljena u broj djece Božije, dakle u obitelj Božiju; ako djeci pred očima lebdi ovo dostojanstvo, zar ne če svojski ra- diti, da prema tomu i žive ? Dobro je, dapače je od potrebe, da učitelj potakue djecu na takmenje, da se natječu. koje če drugo nat- kriliti, preteči. Ali valja paziti, da se samoeustvo ne provrgne u oholiju, samoljublje, slavohlepnost, čega se treba bojati osobito kod djece, koja su darovitija. 2. Dočim je samoeustvo najopčenitije osobno čustvo,, nabraja dušoslovje još nekoja znamenita osobna čustva, i to osj etna i duhovna. a. Osj etna su čustva usko spojena s osjetnom spoznajom, po najviše ih pobugjuje osjetna spoznaja. Mogu život poljepšati, ako su prava, ali i neizrecivo ga ogorčavati, ako se iskvare. S toga valja u pogledu na njihov uzgoj paziti na ovo: a) uzgojitelj n e s m i j e d a u g u š u j e osjetna čustva, jer i ona su dar Božiji, kojima se valja služiti na slavu Njegovu i spasenje vlastito; b) a buduči da su usko spojena sa osjetnim životom, treba ih pomnjivo nadzirati, da se ne izopače i da se ne izvrgnu u osjetne naslade, te da dušu za sobom ne povuku ; 217 c) neka se djeci poka zu ju plemeniti pred¬ meti u prirodi i umjetnostj, kojirna ce se u njihovoj duši pobuditi plemenita čustva osjetna, a zajedno i du¬ hovna ; d) osjetna čustva treba da budu u m j e r e n a, da ne budu prekomjerna; onda treba da se djeci ne dozvoljava sve, što bi god zaiskala, da bi se mogla veseliti; e) gledaj da budu djeca v e s ela, zabavljaj ih, a ne zaboravi djecu up oz or iti i na ozbiljnost ži¬ vota. Stoji li život čovječiji u tom, da se čotjek ovdje naslagjuje, zar ne u tom, da, se bori, da pati, da nosi svagdanje nevolje ? Ved djeca neka za to znadu, pa ne de toliko žudjeti za osjetnim užicima. b) Duhovna su čustva spojena sa duševnim ži¬ votom. Ugodna duhovna čustva ragja sve, što god koristi duševnom životu, a neugodna, što mu god ne koristi. Dušoslovje ističe osobito trovrsna duhovna čustva, čustvo na ime za istinito, za dobro i za lijepo, ili čustvo inte¬ lektualno, moralno i estetičko. U pogledu na svako valja da uzgojitelj ssnade, kako treba postupati. 1. Intelektualno čustvo. 1. Čovjek se ra d u j e, kad saznaje novih i s t i n a, jer se time duševno usavršuje, te mu se podiže samosvijest; i baš s toga je čovjek žalostan, kad pogriješi i od istine zabludi. Ovo ugodno ili neugodno stanje, kad se istina spoznaj e, ili kad se od nje zabludi, zove se intelektualno čustvo. 2. Kako se raduje ved dijete, kad mu uzgojitelj pripovijeda, kad lijepo riješi svoje zadatke, kad uči, a 10 218 nada se, da če uspjeti! I obratno, kako je tužno več dijete, kad sazna, da malo znade, da mu saopčena pri- poviest nije istinita, da zadatka nije pogodilo, da se ba- dava muči i da zadatka riješiti ne može! Intelektualno čustvo je dakle vec u djetetu jako. 3. Jasno je, da se ova čustva njeguju, kad se naobrazuje moč spoznaj e. S toga vrijedi za uzgoj čustava intelektualnih sve, što god se iziskuje, da se uzgoje moči spoznaje. Osim toga treba paziti još na ovo : a) P o d r ž a v a j i p o b u g j u j u d j e c i v e s e 1 j e,, da bi sve više naučila, sve više napredovala. Mogu se upozoriti, koli je znanje korisno, dapače nužno. Svaka istina neka im bude mila, sveta,/jer isti na oslobagja čo- vjeka, i čini da ne ostane lud, da ne bude praznovjeram vodi ga i dovede k Bogu, vječnoj istini. Ako dijete ve¬ selo istinu traži, ako je želi nači, sigurno če napredovati, a svaki napredak potaknuče ga, da bude još revnije; b) uzgojitelj neka posvjedočavasam, kako je njemu istina draga, kako želi, da napreduje sam, i da unaprijedi i djecu, kako je radostan, ako su, djeca dobro naučila, ako su lijepo izradila pismene za- datke; c) učitelj neka obučava tako, kako če djeca rado dolaziti u školu. S toga je od potrebe, da. obučava zanimljivo, temeljito, iasno, živahno, da zbilja djecu sve dalje vodi i dovede. Ako djeca vide, da su zbilja nešto naučila, da mogu sa učiteljem savladati sve poteškoče, ako opaže, da im koristi kod kuče i uopče u životu, što su god naučila, Veseliče se onda, ne če se- bojati teškoča, ni žaliti truda, što im treba, da uzmogim dalje; 219 d) učitelj neka upotrijebi veselje djece, kad su us p jela, pa i žalost, kad.nijesu u sp jela, da ih potakne 'na marljivost; neka im navodi primjere, da vide, koliko može čovjek postiči, ako je marljiv i ustrajan; neka se obrača na samoeustvo i ču¬ stvo časti; neka u njima pobugjuje volju, da se natječu; pa i nagrade može upotrijebiti, ali neka je umjeren i pravedan, neka ne.i nagragjuje dobru pamet i darovitost, jer je to dar Božiji, nego marljivost i uspjeh, što se ste- kao postojanim radom ; e) neka čustvo za istinu u djeci toli razvije, da budu djeca i sama is tin.it a, kako če istinu uvijek govoriti i tražiti. , 2. Moralno čustvo. 1. Moralna su čustva usko spojena sa čudorednim životom. Covjek je stvoren za Boga, pa s toga i za krije- post. I baš za to se čovjek veseli, kad vidi krijeposne čine, a zlovoljan je, kad opaža opake, nečudoredne čine; iz krijeposti ističe mir srca, iz opačina nemir i nezado- , voljstvo. Ako hočeš, da bude dijete veselo i sretno, uz- goji ga tako, kako če krijepost ljubiti, za nju plamtiti. 2. Da to postigneš, pazi na ove točke : a) Čustva, o s Ioni pa živu vjeru. Čustva su sama po sebi kao pjena, koja brzo iščezne; da budu čustva stalna, treba im tle, iz kojega se kao iz vrela uvijek ragjaju i dižu, a to je upravo sv. vjera. S toga treba djeci tumačiti osobitom pomnjom vjeronauku; b) prim j eri mogu osobito čovjeka pobuditi i zani- jeti. S toga mora uzgojitelj sam djeci biti naj- 10 * 220 -- ljepšim primjerom; plemenitih primjera neka im namiče iz povijesti, neka djecu čuva od opakog društva;. c) mogu se djeci navesti i pri m j eri opakih ljudi, ako su opčeniti, i ako se bistro vidi, kako je o pači n a kažnjena, jer če se djeca od opaeine preplašiti, omrznuče im zlo; a ne smiju se djeci pokazi- vati zli primjeri, gdje se opačina lij e p o i p o sv e toč¬ no opisuje, i gdje se n e vidi, kako ju je stigla p r i m j c r e n a kazna, jer bi se mogla u djeci još večma pobuditi sklonost ua opačinu, te time primjer djeci nauditi. Odatle slijedi, da je nužno nadzirati, šta djeca čitaju; d) osobitoin poninjom neka radi, da budu djeca ponižna i stidljiva. Zar nijesu djeca ponižna i stidljiva kao angjeli na zemlji ? zar se ne če upravo ona veseliti krijeposti, a mrziti na zlo ? e) mogu se djeca upozoriti više puta i na p 1 a t u , koju daje krijepost več sada, i koju če davati kroz čitavu vječnost, da se time podupre i ojača čustvo moralno, da ne bude preslabo, kad bi na dijete napasti ljuto nava- ljivale. 3. Estetičko čustvo. 1. Covjeku je osobito milo i drago gledati o n o, š t o j e č i s t o, plemenito, 1 i j e p o, a p o s v e mrzi i bježi od onoga, što je gad n o, surovo. U tom stoji estetičko čustvo. Ovo se čustvo pojavljuje najprijd/kao veselje,, kad se opaža čistoča, urednost i pristojno s t,f/on d a kao veselje, kad se gleda,ju lijepi predmeti u p r i r o d i i u m jetn o s t i , Jnapokon kao veselje, kad se motri cu- doredna ljepota, ljepota u vjeri i krijeposti. 2. Estetieka au čustva za život v e o m a k o r i s n a. Zar ne ističu iz njih plemeniti užici ? zar ona ne ču¬ vaju od prostote i surovosti? zar ne navode na krijepost, na ljubav ljepote u Bogu ? Treba ih s toga pomljivo uz • gajati. Paziti valja: a) da se estetičko čustvo pobugjuje š.ko.lskim o b uJS a v a n m. Služiti može u to osobito vjeronauka, jezikoslovna obuka, prirodopis, zemljopis, pisanje, črtanje, ručni posao, pjevanje. Več kod zorne obuke mora učitelj na to paziti, s toga neka bira samo lijepe, a ne svako- jake slike i predmete shodne u ovu svrhu; b) da je u školskoj sobi sve čisto i uregjeno; isto valja za do macu k u čil "Ne mogu se djeca dosta rano priučavati na urednost i čistoou, a to biva najbolje, ako posvuda nalaze urednost i čistoča ; c) da je u z g ojlte lj ,_s ajn. djeci lijepim primjerom ; s toga neka pazi na svoju odječu, na ponašanje i govor, neka pokazuje, kako mu je drago, kada su djeca sama čista, kada su čista njihova učila, kako ga veseli ljepota u prirodi i umjetnosti; d) da učitelj djeci otkriva 1 j g. potu u prirodi i u mj e tno s ti; nije dostatno, da samo kaže, „to je lijepo“, nego treba, da navede razloge za što; neka znade, da je lijepota uvijek čudoredna, i da truje čovjeka ona umjet- nost, koja mu pobugjuje nečudoredne misli i želje; e) da opozoriije uzgojitelj djecu na lje pota . koja se pojavljuje u crkv.enoj umjetnosti, u crkvenim o b r c d i m a, u čitavom erkvenom životu; 222 f) da ističe k rij e post, kako je puna miline i krasote ; u to služe krijeposni primjeri; najljopša je duša u milosti Božijoj nakieena svakovrsnim krijepost.ima; g) da uzgojitelj uklanja od djece sve, što je surovo, nepristojno, prosto, gadno, necu- d o red n o. c. Društvena čustva. Društvena se čustva odnose na život i naop- č e n j e s a bližnjim. U čovjeku postoji nagon, da druguje sa bližnjim svojim, da ne živi sam od sviju odi- jeljeu. Ali eovjek nije svim ljudma jednako sklon, jer nekoje puno voli, a od drugih bi bježao.. Sklonost i ne- sklonost, ljubav i mržnja, to su društvena čustva. Znamenita su osobito simpatetična i domoljubna čustva. 1. Sim patetično čustvo. 2. Simpatetično čustvo moglo bi se nazvati i suču- stvo. Covjek čustvuje s bližnjim, veseli s^ s veselima, a žalosti s žalosnima. Ova čustva poljepšavaju društveni život, povečavaju veselje, umanjuju žalost, pro- miču megjusobnu ljubav, sjedinjuju visoke i niške, bo¬ gate i, siromahe, i to osobito onda, ako ih je rodila krščanska ljubav. Njima protivna čustva jesu: čustvo nenavisti, zlo- radpsti, surovosti, nemilosrgja, okrutnosti. Srodna čustva su im simpatija i apatija, to jest čustvo, koje čovjeka privlači ili odbija od nepoznate osobe, a da sam sebi ne može protumačiti za što. 223 2. Simpatetično čustvo proteze se i na ne ra z bo¬ rite stvorove kao na živine i biljke ; ovo je čustvo osobito snažno, pa i plemenito u neiskvarena čovjeka. 3. Simpatetična čustva ili sučustva ubijaju sebičnost; da njih nema, ne bi bio moguc zajednički život. Važno je dakle, da se naobrazuju. Za to treba pamtiti ova načela : a) Rano mora uzgojitelj pobugjivati sučustva u djeci. Dijete neka za rana znade, da živi u društvu, s kojim treba da se raduje i tuguje, poradi kojega treba, da svoju volju i sebične želje susteže i suzbija. Zajednički život u obitelji i u školi može u tu svrku puno pomoči ; b) obučavanjem neka se ističe, kako je suču- stvo krasna i divna krijepost, pa ujedno i velika duž- nost svakome čovjeku, a kako je opet odurna nenavist, zloradost; c) ' p r i m j e r i bič e osobito korisni, da srce us- plamti za bližnjega; primjere daje sv. pismo, povijest crkvena i svjetovna; uzor je Isukrst; d) neka uzgojitelj djeeu nav od,i na čine lju- bavi k bližnjemu. Zajednički život u obitelji i školi daje puno najljepših prilikah. Treba na ime sustezati svoje želje poradi drugova i može se drugovima više puta-uči¬ nki kakva mala usluga. I baš time, što se čini bližnjemu dobro, pobugjuje se radost i volja, da se opel čini; e) protivne pogrješke neka uzgojitelj strogo k a z n i, a još bolje, ako ih može px&.pj J jež iti. Neka dakle ne dopusta, da bi se djeca radovala kazni drugova, da bi iz nenavisti tužakala, da bi se svagjala, psovala, tukla, rvala, kamenjem bacala; 224 f) a njka-jpr i ječi i p r e u j e ž n a, č n a tv a. j er bi se njima djeca mogla samo lunuti, da bi postigla, što žele ili bi posvjedočavala premeko čustvo, k oj e nije ka' dro da odoli žešeiui borbama u životu; uzgojit.elj sam neka ne bude prenježan s djecom, nikada ne smije da se tako susretljivo ponaša, kao da bi time sklonost i ljubav djece steči btio; g) neka kaže djeci, da su s vi ljudi b raca i s e s tre m e g ju s o b o m , j er je sve isti Bog stvorio, te sve pozvao k sebi u nebo; neka upučuje djecu na Isukrsta, koji je za sve umro, sve smrču svojom na križu odkupio, i zapovjedio, da ljubimo sve ljudi, bili oni naši prijatelji ili neprijatelji, iste ili druge vjere, iste ili druge narodnosti: time de naravno sučustvo podiči, da postane prava krščanska krijepost, dače joj najčvršči vjerski temelj; h) dobro je, da se nje g uje simpate tič- n o č u s t v o, i prem a živo tinjaina i b i 1 j k a m a, uopče prema p r i r o d n i n a m a. To bude, ako se istiee, da je i prirodnine Bog stvorio, da nas razveseljuju i da se njima, služimo, a nipošto za to, da ili na zlo upotrobljujemo ; onda, ako se ističe u prirodopisu upravo čustvena strana, ako se napokon djeca navagjaju, da se sama brinu za korisne životinje (kao za ptice, kad se zimi smrzaviiju ili gladuju), da njeguju cviječe, drveča i t. d.; neka djecu upučuje, da životinja ne mrcvare, da nikada iz srdžbe ili obijesti ništa ne uništuju, a obratno opet, da prirodnine pretjerano ne vole (ima ljudi, koji siromake zanemaruju, a za mačke, pse, ptice brinu se največom nježnošču). 225 2. D o m o 1 j u b n o čus t vo. 1. Preznamenito je domoljubno č u s t v o , koji čini, da čovjek nije nehajan za blagostanje i dobrobit svojeg zavičaja i svoje domovine, nego da želi raditi i žrtvovati, da mu bude domovina sretna. Blago zemlji u kojoj je sve gragjane takvo požrtvovno čustvo pro- niknulo ! 2. S toga je uz_gpj.jt.elj strogo dužan, da .promiče u dječT domoljubno čustvo. U njegovoj je ruci budučnost domovine, jer je u njegovoj ruci uzgoj mla- deži. Za to neka pazi: a. da o s 1 o n i 1 j u b a v k zavičaju i ' domovini n a v j e r u , jer jedino iz vjerskog tla niče ona ljubav. koja je kadra za zavičaj i domovinu prinijeti največe žrtve, osokoliti na junačke i plemenite čine. Pravo blagostanje domovine ističe iz nutra, oslanja se na krijeposti. Grra- gjani vjerni i krijeposni najbolja su potpora, najljepša dika domovini. Korističe i država sama sebi najviše time, ako štiti vjeru i čudorednost, ako čim više pospješuje vjersku obuku. b. da bude on sam pravi m už , u k o j e. m plamti uz živu vjeru i eudoredni život pravo do- in o ljubi j e i sveti zanos za sve, što je lijepo i do¬ bro i istinito. Takav če uzgojitelj mladež oduševiti za domovinu, a da i ne govori puno o domoljublju; C. da se uz ova sredstva služi još drugima, kad god mu se prilika pruži : •a) neka p o k a. z u j. e domovinu, njezine nared- be, običaje i zanimanje njezmih žitelja, njezinu ljepotu, njezinu povijest; lO*^ b) neka u p o t r i j e b i razne prilike, n. pr. zabave školske, imendane čara i carice, svečanosti počet- kom i svršetkom školske godine i dr., da pobugjuje do¬ moljubna čustva; <■) neka više puta istakne, kako več s a m o 1 j u b 1 j e , zaliva inost i v j era iziskuju, da smo upravo dužni ljubiti domovina. Zar ne dobivamo baš u domovini čitav u zgoj svoj ? Zar ne zapovijeda četvrta zapovijed Božija, da moramo štovati, ljubiti i slušati svoje svjetovne po- glavare ? Zar ne kaže sv. pismo: „Dajte čaru što je carevo!" „Svak da se pokorava vlastima, koje vladaj u; j er nema vlasti, koja nije od Boga, a što je vlasti, od Boga su postavljene"; d) neka u z gojitelj znade, da domoljublje ne stoji u tom, da se o njim puno viče, jer se u mnogim rije- čima prečesto sakriva sebičnost i slaba ili nikakova po- žrtvovnost; nego treba, da se napomenutim sred- stvima prava ljubav u srcu d j e ti nje m zapali. Onda ne treba misliti, da mora rodoljub tugje narode mrziti, jer to ne bi u krščanskom duhu bilo. Svak neka bude svjestan svojih prednosti, ali neka ne bude nepra- vedan prema bratu svome; e) neka pobudi u djeci č v r s t u v o l j u, da točno vrše s ve dužnosti. Ako svaki gragjanin točno i savjesno svoje dužnosti obavlja, kako ne če onda u državi sve dobro biti? Time može najzadnji zanatlija po državu biti korisnim članom. Savjesnos_t dakle valja u djeci razvijati. A savjesnost se ragja iz žive vjere; s toga je živa vjera prva m e g j u gragjanskim k r i j e p o s t i m a ; sve ostale krijeposti niču iz nje. 227 3. Isto valja kazati o n a r o d n o m u z g o-jm, Neka , se mladež uzgaja prema duhu i prema čudi narodDoj, neka se zadal injiva narodnim ponosom i rodoljubljem. Tome če doprinijeti narodni jezik, narodna povijest, na¬ rodna glazba, narodne igre, domači zemljopisd narodni život. Ali neka se narodni uzgoj preplete svetom vjerom, jer bi se drukčije prelako pretjeralo i postalo bi mržnjom napram ostalim narodima; time bi ugrezli u po¬ ganstvo. d. Nabožna čustva. 1. Nabožna čustva ragjaju se iz čovječijeg odnošaja prema Bogu, Stvoritelju i največem Go¬ spodam. Pojavljuju se kao radost o svem, što se god odnosi na Boga. Ona su najsvetija i najplemenitija, ona posvečuju i sva ostala čustva, napunjuju ih snagom lju- bavi Božije i čine, da čovjok prema čustvima i radi; time ga čuvaju od puke čustvenosti, od sentimentalnosti. 2. Uzgojitelj mora s toga velikom pomnjom nabo¬ žna čustva uzgajati. a) Za rana neka uzgojitelj njeguje u djetetu na- Božna čustva; jer mu se i za rana pobugjuju, buduči da su usko svezana s vjerom. Zar nije za mladosti najsla- gji, najljepši užitak onaj zanos, onaj polet prema Bogu, ona ljubav i ona odanost, kojom se zadovoljava srcu, što nekom otajstvenom šilom teži i čezne za najvišim? h) najbolje je sredstvo vjerska obuka, kojom neka se djeluje ne samo na um, nego i na srce; c) za tim dolazi primjer i to ponajviše živi pri- mjer roditelja i uzgojjtelja. Ako pravi krščanski duh / vlada u kuči i u školi, uticaee sam sobom na djeeu, ne ce biti od potrebe, da se pano govori o vjeri i životu prema vjeri. Korisni su i primjeri povjesnički; d) neka uzgojitelj mnogo puta opisuje, ko.li jo nei zrnjem o pojedipcem, narodom i uopce rodu ljud¬ skemu koristila sv. vjera. Koje mlagjahno srce nc če vruče kucati za vjeru, koja toli ljubi,zno prati čovjeka od kolijevke do groba, tješi ga i blagosliva? koja je zanijela čitave narode za najuzvišenije zadače? koja po¬ ti če na najdivnije čine? koja je rodila znanostima i umjet- nostima, uopce največom naobrazbom ? e) dj jjete neka se uvježba u v j er s ko m ži¬ votu. Nije dosta, da dijete vjerski život samo motri i čuje gdje se o njemu govori, nego treba da samo u vjeri živi. Neka bbvikne na vjerske čine, kao : da moli u jutro i na večer, prije i poslije jela, da ide k službi Božijoj. Ali neka uzgojitelj u tom ne pretjerava, da djetetu sve ne omrzne. Veoma je korisno, ako se djetetu protu- mače crkveni obredi, er k ve n a godina; f) dobro je takogjer, da se priučavaju djeca, d a prirodu s a m u m o t r e , o k o m i d u h o m prema svjetlu v j ere, da dijete vidi u prirodi i čita iz sva- kog pojava njezinog, kako je Bog velik i moguč, mu- dar i lijep i dobar ; g) nagokoa neka. se uzgojitelj za povjerenu mu d je c u ELo.g ji ni oj. i. Cešče se mora govoriti pred Bogom o djeci, nego li pred djecom o Bogu. Uzgajanje jest uz- višen, nabožan čin, i puno ov.isi o blagoslovu Božijem. Uzgojitelj neka se pouzdano i svaki dan k Bogu utice, podupriječe ga o n da Bog milošeu svojom. Svagdanje, prečeste propovijedi dosadile bi djeci; a još pogibeljnije bi bilo, da se nabožne vježbe upotrebljavaju za kaznu. 'V 4. 0 strastima. 1. St rast .j. e jaka sklon ost na k a ko v o dobro, i to tako jaka, da preotimlje mah i da hoče povuči za sobom čitavog čovjeka. Dokle strašen upravlja ■duh, može veoma korisna biti i potaknuti čovjeka na najteže čine. Nu, popusti li volja sama strasti, onda strast naraste poput divljeg potoka i prekorači granice, što joj razum stavlja; strast postaje nečudorednom. 2. Vidi se s toga, koli je znamenito po čitav život, da se strasti savladavaju i drže u gran.icama, što ih razum propisuje, i to tim više, što svagdanje izkustvo uči, koli je volja sama sklona na zlo, kolikom je šilom k sebi vuče osjetna požudna moč, i kako se lako može težnja osjetne požudne moči sukobiti sa zakonima razuma, 3. U pogledu na strasti neka uzgojitelj čim oprez- nije postupa: a) Neka pazi, da se svakojake težnje ne izrode u strast. Uspječe, ako udešava svoj postupak prema pravilima, što su napomenuta za uzgoj nagona, osjetne požudne moči, ganuča, čustava, a osobito slobodne volje. Ako su sve ove pojedine Strane požudne moči u redu, ne če se lako dogoditi, da bi strast čovjekonl pre¬ vladala ; b) dobro je navoditi p r i m j e re i to plemenite, kojima se pokazuje, kako je uzvišena borba protiv strasti, pa i tako ve, kojima se opisuju užasne pošlje- dice \gtrastvenog života; 230 c) ako uzgojitelj opazi, da u djetetu postoji klica strasti, neka svSifi pomnjorn nastoji o tom, da se ne razvije, da ne ponaraste, da ne preotme mah. S toga neka ukloni sve, što bi je moglo jačati, neka njezinim željama ne zadovoljava, neka živim bojama črta i opisuje, kako je gadna sama po sebi, kako može upropastiti čovjeka, neka se služi vjerskim sredstvima; d) ako je..s tra s t več buknula, onda je zadača uzgojiteljeva još puno teža. Treba da bude pravim Iječ- nikom, da ustrpljivo i u Strajno upotrebljava na¬ ravna i vrlnmaravna sredstva, kao: misao na Boga i s ud njegov, pogled na razapetoga Isusa, svagdanje ispi- tivanje savjesti, sv. sakramenti, revna molitva. Istraživati treba, oklen strast ističe, da li iz pohlepe za imanjem ili iz pohlepe za uživanjem ili napokon iz pohlepe za, čašeu, jer su ove strasti glavna vrela svinia ostalim; napokon se treba obazirati i na to, koja su osobna svojstva djeteta, u kakovim okolnostima živi; e) paziti valja i na zdravu d j ec u, da se ne p okvar e; treba ih čuvati osobito od djece, koja su nečudoredna, koja kradu i lazu. *'*' - • 4. Ako uzgojitelj pazi na načela i pravila što su ovdje razvijena, znace, kako valja postopati, da čustve¬ nost uopče dobro razvije; ako ih dobro upora vlja, postače djeca u pogledu na čustvenost čista, mirna, vesela i plemenita. Osobito je dobro za društveni život, ako djeca po¬ štami p o čud na, to jest ako se la k o prilagode čustvenosti bližnjega; treba samo poeudnu djecu bolje nadzirati, jer bi baš s toga svakojako zabluditi mogla. Počudna su djeca krotka, ljubezna, otvorena, uput- ljiva, lako se mogu upravljati i ravnati. Učitelj bi ih s toga mogao više voliti, nego li djecu manje poeudnu. Neka bude učitelj oprezan, neka uvijek pravedno sudi, neka gleda iedino na rad i marljivost. Dapače s pocudnom djecom može postupati ozbiljnije razvijati im ponajviše um i volju, a nepočudnu mora predobiti time, da je prema njima osobito ljubezan i dobar. Ljubezno i nježno neka se ponaša i prema djeci, koja žive u nepovoljnim okolnostima, koja pate siromaštvo i glad i druge ne- volje. 5. U pogledu na čustvenost polučio je učitelj n a j- v i š i stepen, ako postigne, da su se djeca svim žarom čustvenosti predala Bogu, ako su čitavim srcem Boga p r i g r 1 i 1 a. To biva onda, ako djeca u Bogu traže svoje najvece blaženstvo, ako su vesela i radosna, k&da vrše volju Božiju, ako misle i žele samo ono, što je Bogu milo i drago. Takova je duša vec ovdje na zemlji našla rajski mir. Dio treči. 0 uzgoju u pogledu na posebna svojstva oovjeka. Svako dijete ima svoja posebna svojstva, t. j. svojstva, kojima se razlikuje od sve ostale djece, koja utisnu čitavom životu njegovem neki osobit značaj i koja sačinjavaju njegovu osobnost, 232 Amo spadaju posebni duševni darovi i po¬ sebne sklonosti, tempera m e n a t, razlika spola i doba. Uzgojitelj ne smije zanemariti tih po- osebnosti, ako hoče, da mu bude uzgoj razborit. a. Načela za osobni uzgoj uopče. 1. Uzgojitelj je dužan proučavati osobnost uzgojenikovu. Za to treba, da ima puno iskustva, da znade motriti, da umije dobro i zrelo suditi. Težak je to posao, ali nije nemoguč onomu, tko djecu ljubi, tko rado s njima opči, tko sve vidi i zapamti, tko dobro pozna samoga sebe i tko bar donekle poznaje svijet. 2. Tko hoče, da sve bolje napreduje i da može sve bolje proučavati i prosugjivati djecu, valja da mu p o- s t u p a k bude s a s v i m o p r e d i j e 1 j e n. Sastaviti mora načrt, prema kojemu hoče da radi. Pazili bi mogao na ove točke: a) na život tj el e spi: da li je dijete snažno ili slabašno, zdravo ili bolešljivo, kakova su osjetila, kakav osjetni život, kakav temperamenat i dr.; b) na moči spoznaj e: da lije dijete darovito, kakova mu je zorna moč, kakova pamet i mašta, kakov razum i um, kako govori, kako napreduje, koje pred¬ mete osobito voli i dr.; c) na_p o ž u d n e- m o č i: na nagone, kako se po¬ naša u školi i izvan škole, da li je marljivo, poslušno, udvorno, da li voli urednost i čistoču, da li je čedno, pomirljivo, da li znade sebe obuzdavati, kojim se krije- postima ili opačinama osobito podaje, kakovog je značaja; 233 d) na čustvenost: kako je uopče raspoloženo, Sto ga najlakše gane i uzrujava, kakova su mu čustva -osjetna, da li rado uči, da li ljubi čudorednost, da li su- čustvuje sa drugovima, da li je strastveno, i dr.; e) na n a b q jž n o s t : kako se ponaša u erkvi, kad moli, kad se tumači vjeronauka, kada sluša pobožna štiva ili govore, i dr.; 3. Dobro je ako uzgojitelp b i l j e ž i svoje o p a s k e, puno če napredovati, sve lakše i sigurnije poznavati djecu, pa če moči sve bolje uzgajati i čuvati se mnogih pogrješaka. Točna se pravila ne mogu podati, nego treba vještine i spretnosti u svakom slučaju, da se pogodi ono, što je dobro. b. Načela u pogledu na različite darove i sklonosti. 1. Bog nije dao svakome jednake duševne i tje- lesne darove. Nekoji imadu deset talenata, nekoji pet, a nekoji samo jedan Ali Bog hoče da svak radi prema primi penim darovima; tko je primio više, tražiče Bog od njega više, tko je primio matije, tražiee Bog od njega manje. Bog je odredio različite da¬ rove prema različitom z v a n j u , što ga je po- jedincu opredijelio. Ako svak točno vrši dužnosti svoga zvanja, biče u redu cijeli rod ljudski. S tog je gledišta svak, bio ma u kojem zvanju, važan član društveni. 2. Uzgojitelj ne može dijete p odidi i s m j e- stiti više, nego .li h oče Bog. A Bog je očitovao volju svoju baš darovima i sklonostima, što ih je poje- dinim ljudma poklonio. Ludo bi dakle bilo htjeti, da po¬ stane umjetnikom, učenjakom, koji ima posve malo ta- 234 lenta. Neka dakle uzgojitelj proučava darove i sklouosti djeteta, pa če moči opredijeliti zvanje njegovo. Ako dijete sve vidi, brzo shvača, dobro parnti, ako ga sve zanima, ako uvijek sto god radi, uvijek se igra i kuša, onda je darovito. Ali valja paziti ne samo na to, ■koliko je dijete darovito, nego i na to, k ako vi h je ■darova, da se uzmogne lakše razabrati, koje je zvanje djetetu od Boga namijenjeno. 2. Kad uzgojitelj djecu upozna, močij če prema toinu udesiti svoj uzgojni postupak. a) Ako dijete ni j e dar o v it o, neka uzgojitelj bude jako ustrpljiv; neka obučava jasno i čim zornije, neka ne hiti dalje, neka često opetuje, neka se čuva, da djetetu ne ubije dobru volju i uzdanje, nego treba, da ga bodri i potiče, i da mu pobugjuje pouzdanje u vlastitu snagu. Dijete slabo obdareno se nipošto za¬ nemariti ne s m i j e ; treba ga naobraziti bar u toliko, da bude sposobno ma za koje zvanje, m a za koji posao, Ne bi dobro bilo, da je svako dijete izvanredno darovito, dosta je, ako se uopče za život može naobraziti; b) sa djecom d a r o v i t o m neka uzgojitelj postupa ozbiljno, neka traži, da dijete sve izradi točno i marljivo, neka ne trpi, da bude površno, da radi na brzu ruku, neka ga uvijek zabavlja poslom, neka ga upučuje, da ostane čedno i ponižno, premda lijepo napreduje; c) uzgojitelj ne s m i j e prebrz.o izgubiti ufanje, da 6 e dijete slabije ipak znanstveno i eudoredno napredovati. Nekoja djeca ne pokazuju s početka nikako- vih' darova, jer ih uzgojitelj ne zna pobuditi. Drugima se opet darovi kasnije stanu razvijati, i to vrlo brzo, 235 ■dočini ne mogu napredovati djeca, o kojima se prije sa¬ dilo, da su osobito darovita. Prevarila je uzgojitelje neka naravna živahnost, ili predobra pamet za riječi i stvari. Uopče je posve opasno prosugjivati, šta če djeca svojim darovima i svojom snagom kasnije polučivati. S toga valja kušati; ako ne uspije prvi način, valja prilrvatiti drugi i treči. Prava ljubav može puno, samo ako je prati dobra metoda i trajna ustrpljivost. c. Načela u pogledu na različne temperamente. 1. Temperamenat se kod uzgoja ni pošto mimoiei ne može. Temperamenat je stalan oblik, k o j i pr oni če s a v ži vot čovjeka i k o j i ima svoj korijen u megjusobnoj o visnosti, duše i ti jela. Broje se č e t i r i vrste temperamenata: san- gvinički,kolerički,melankolički i 11 e g ma¬ ti č k i. 2. Korisno je za pojedinca, da ima u društvu više različitih temperamenata. U društvenom životu mogu po¬ jedini temperamenti poznati svoju manjkavost, mogu se vježbati u megjusobnoj ustrpljivosti, megjusobno se lije- čiti i ispravljati. Sangvinik razveseljuje svojim živahnim ponašanjem čemernog melanholika; flegmatik suzbija svojim mirom uzrujanog i žestokog kolerika. Djelatniji i silniji temperamenti podvrgavaju sebi ostale, te ih potiču, bodre i sokole na rad prema njihovim sposobnostima, slabiji se nehotice pokoravaju snažnijima, primaju od njih upute i rade po njihovim odredbama, što puno ko¬ risti rodu ljudskomu. 3. Uzgojitelj mora naj prije temperamenat djeteta pra-učavati i prema torne s njim postopati. a) Ako dijete brzo uskipi, kad se igra, kad'se raz- govara, kad se opominje, ali se opet brzo umiri, ako ne radi, ne uči ustrajno, ako sve utiske naglo prima, sve obečaje, brzo se odločuje na sve, a opet sve brzo zabo- ravlja, ako je posve površno i lakoumno, premda vrlo uputljivo, onda je s a n g v i n i č k o g a temperamenta. Uzgojitelj mora da s u zbija n j ego vn n e stal¬ il os t i p ovršnost. Najprije neka gleda, da drži dijete dulje kod istog predmeta, pa neka za to bira predmete, koje ono više voli; neka ne mijenja prcbrzo poslove, koji su mu odregjeni; ako mu igračka brzo dosadi, neka mu se druga ne dade, ako je zabacuje, neka ostane bez nje ; ako izrazuje želje, ne treba ih odmali zadovoljiti da se priuči trpjeti i čekati. Ne slušaj, ako se dijete tuži, da zadače ne može riješiti; treba da se napregne, da čini, što god više može, valja mu pomoči tek onda, kad zadača. u istinu sile njegove nadilazi. Treba zahtije- vati, da dijete posao svoj svrši, a da ga ne prekida ili nikako, ili samo za kratko vrijeme, Ako se kaje poradi učinjerie pogrješke, neka se pokajanje ne precjenjuje, nego treba razmišljava ti, kako bi se pogrješka preprije- čila, nu može se ipak dijete više puta sječati na po¬ kajanje. b) Ako dijete hoče, da-kod igara, zapovijeda, ako kudi nespretne drugove, ako odbacuje nesposobne, ako hoče da hude posvuda prvo, ako se odvažuje na čine, kod kojih sva ostala djeca oklijevaju, ako ne trpi, da mu se prigovara, onda je dijete koleričkoga tem¬ peramenta. Uzgojitelj mora dijete obuzdavati, jer bi po naravi postalo svojevoljno, prkosno, vladoblepno, bez- obzirno, obijesno, preziralo bi drug'ove i prepuštalo bi se strastvenoj srdžbi. Treba dakle preprječivati, da ne bukne njegova ljutitost, treba mu pokazivati krotkost Isukrstovu, treba ga osvjedočavati, kako mu je potrebito, da se vježba u krotkosti i ponižnosti, treba ga poticati, da bdije nad sobom, nad srcem svojim, da nikada ne govori, dok se nije umirilo, da ne žali truda, u koliko je od potrebe, da postane popustljivo, pomirljivo, poslužno i da se vrueom molitvom k Bogu utice. A uz to mora uzgojitelj paziti, da ne uništi ono, što je u tom tempera¬ mentu dobro, na ime srčanost, odrješitost, ustrajnost i čustvo časti. c) M e 1 a n k o 1 i č k i se temperamenat ne nalazi lako u djece, buduei da ga ragjaju ponajviše gorka iskustva i dugotrajne nevolje ovog života. Melankolik duboko čustvuje, napunjuje ga rijeka nenasitljiva želja za vječnim, pa su s toga često melankolioi baš najdivniji pjesnici i umjetnici, najdublji mislioci, osobito oni duhoviti muževi, koji su znali narodu svome udabnuti osobit polet prema Božanstvu i vječnoj domovini. A ipak ovaj temperamenat nije, sretan, jer čini, te čovjek postane sumljiv, nepo- vjerljiv, čemeran, nezadovoljan, i da mu omrzne čitav svijet. Puno ima teškoea, protiv kojih se mora boriti, a v j e r n o p r i a n j a u z o'n o g a , k o j e g a j e o b 1 j u- bio i misli, da se može u njega pouzdavati, I upravo ovo pošljednje svojstvo znamenito jest po uzgojitelja, ako bi u kojem djetetu opazio tragove melan¬ holije. Uzgojitelj mora onda nastojati, da ga dijete za- voli, neka vodi dijete u vesela, plemenita društva, neka mu ne dopusta sanjariti, neka mu pokazuje nade, kojima krščanstvo zaslagjuje život na zemlji. d) Ako dijete slabo čustvuje, slabo prima vanjske utiske, ako je ftekako lijeno, tromo, ako radi polako, i ako odabire uvijek ono, što mu je najlakše, onda je di¬ jete flegmatično. Takovo dijete treba šilom potipati, da vrši dužnosti svoje. Od potrebe je, da se vježba osobito u samozataji, drukčije bi ugreznulo u osjetnost, lijenost,. putenost, zanemarivalo bi i zaboravljalo svoje dužnosti.. Dobro je, da mu se posao više puta.mijenja i da se time poti če na rad. 4. Prema temperamentu treba upotrebljavati uzgojna sredstva, prema tomu nagragjivati i kazniti. Uopče mora uzgojitelj učvrščivati i razvijati dobre strane svakog tem¬ peramenta, paziti osobito na to, da dijete dotične kri- jeposti vrši slobodnom voljom i dobro m namjerom, a suzbijati mora pogrješke pojedinih tem- peramenata. d. Načela u pogledu na razliku spola. 1. Ne mogu se dječak i djevojka uzga- jati istim načinom, j er se p u n o razlikuj u po naravi i po zvanju. Dok ne polaze školu i dok su još u nižim razredima, mogu se. uzgajati zajednički, a. kasnije je svakako od potrebe, da se dječaci od djevo- jaka odijele i da se djevojke povjere ženskim uzgojite- ljicama. Tako zahtijeva čudorednost, tako zahtijeva pre¬ velika razlika, što se pokazuje u razvitku jednog i dru- gog spola. 2. Dječak se tjelesno i duševno razvija sporije, a neprekidnije i snažnije, nego li djevojka. Misli mu idu više na daleko i široko, on gleda više u bududnost, u javni život, na opcenite svrhe, ima slabi ju pamet, a bolji razum, pa s toga dublje prodire i bolje razabire bistvo stvari i odnošaje njihove. TJ životu se ponajviše ravna prema razumu. Malo govori, više je prikrit nego li otvoren, ne osjeca osobite nužde saopdivati sve, što god mu je na srcu, u ponašanju je katkad veoma nespretan. Čustva mu se ne pojavljaju jako i brzo, a istinitija srn i d ulj e traju. Djevojka razvija se brže; ona vidi više ono, što je sitno, maleno, blizu, opaža bolje sadašnjost i spoljaš- nost; s toga naginje na čistocu, urednost, ljepotu, uopce na sve, što je pristojno. Utiske prima živo, maštu ima plodovita, pamet jaku, vjernu i sretnu; čustva se brzo pobugjuju, s toga ponajviše upravljaju njezinim životom. Ona nije tako samostalna, kao dječak, jer se prerado povagja prema časovitim, spoljašnim utiscima. Rado sa- opduje drugima, što misli i želi, i to posve zorno i živo. Time se znade ulaskati uzgojiteljima. '3. U z g oj i t e 1 j d j e č a k a neka pazi na ova glav- nija načela: a) U pogledu tj e le snom, neka uzgojitelj nastoji o tona, da postane tijelo snažno, krjepko, okretno, us- trajno. S toga je nužno, da se dječak krede na zraku,, da se zabavlja dječačkim igrama, da gomba; b) veljkoin pomujom neka se naobražava razum. Dječaka valja navagjati, da predmete bistro zrije, da vje- žba svoju pamet, da ne bude površan, kad misli, da točno izražava, što misli ; 240 e) upirati se treba, da dječak ne podi vij a, da. ne izražava svojih čustava prekomjerno i surovo; njego- vati treba osobito čustva društvena i nabožna i utisnuti im muški značaj ; d) da se usavrši volja, treba je osloniti na vjer- ski temelj i treba je obuzdavati pametnom stegom. Ako je dječak nekako vragolast, ako iz mladenačke obijesti što god učini, ne treba misliti, da je zloban, nego se ponajviše puta u tom izjavljuje neki neobuzdani nagon za radom. Puno se više mogu uzgojitelji nadati od dječaka, koji su nemirni, živi, pa i malo življi, nego l 1 od onih, koji su posve mirni i tihi i koji bježe od lutke i bitke; e) uzgojitelj neka ne žali truda, da položi u d j e- čaku temelj za plemenit značaj. Neka ga za rana vježba u društvenim krijepostima, a neka mu ne uguši volje za kučni život, jer dječak če morati voljeti ne samo domovinu nego i kuču svoju, ljubiti ne samo javni nego i obiteljski život. Poslušnost neka se od dje¬ čaka strogo zahtijeva, jer ne zna zapovijedati, tko nije naučio slušati. Prkos, svojevoljnost, vladokleplje, odurno i surovo ponašanje neka se odrješito suzbija; f) važno je poznati z v anj e dječakovo. Katkad je to posve lako, a često neiztnjerno teško. Uzgojitelj neka gleda, kakova je dječaku tjelesna i duševna snaga, kakovi su darovi i sklonosti, kakove su spoljašne okolnosti ; uz to neka ne zaboravi, da se utiče za savjet k Bogu i to vrueom, ustrajnom molitvom, buduči da ovisi vremenita i vjeena sreča o tom, da li je dijete sebi odabralo pravo- zvanje. 241 4. Uzgoj d j e vojaka nije manje važan, da, u nekom pogledu još je važniji. U poganstvu žena nista nije vrijedila, neizmjerno je potištena, tlačena i gažena bila, s toga joj se skoro uvijek uskračivao javni uzgoj. Krščanstvo pako povratilo je ženi izgubljeno dostojan¬ stvo i s toga zahtijeva, da Se i ona uzgaja istom pom- njom, kao muž. Da, opak uzgoj žene naudio bi društvu i obitelji puno više, nego li opak uzgoj muža. S toga valja paziti na ovo : a) Tjelesni uzgoj neka pazi ponajviše na to, da djevojčica bude zdrava. Nužno je, da se djevojčica dosta šeče i igra na proštom zraku ; jako je korisno, ako se čim više bavi.kučnim poslom; za djevojčice u gradu ne bi se moglo zabaoiti umjereno gombanje, kad bi se obzirno uredilo, i kad bi ga rukovodila učiteljica; b) u pogledu na moči s poznaj e treba paziti, da se mašta preveč ne razvije; ozbiljnim če se obučava- njern djevojčica čuvati, da se ne prepusta sanjarenju; predmeti neka se biraju prema tomu, koliko vrijede po čudoredni i svagdanji život; c) čustvovanje iziskuje izvanrednu pomnju; unapregjivati treba estetičku naobrazbu i pobugjivati volju za sve, što je dobro, lijepo, plemenito, što traže pristojnost i uljudnost; neka se ne zanemaruje sučustvo, samo nastojati valja, da se ne prometne u sentimen¬ talnost ; d) čudoredni uzgoj neka nastoji, da usadi u srce djevojčice ponižnost, čednost, stidljivost, štedljivost, pomirljivost, krotkost, ljubav za domači, tihi, kučni ži¬ vot, udvornost, poslužnost i prijaznost; za tim neka gleda n 242 da suzbija u njoj taštinu, brbljavost, pohlepu za zabavom površnost. Stega neka bude mila, a došljedna; e) osobito je važan za djevojku vjerski uzgoj. Iz vjere niču napomenute krijeposti; lisi Ženu vjere, lišio si je i čudofednosti, a to je u žene mnogo pogibeljnije i gore, nego li u muža. Treba, da raste djev.ojka u cu- doredno čistim i vjerom duboko proniknutim kruzima. Nabožnost učvršcuje djevojku u dobru, da je kasnije ne sruše svakojake ljute napasti; ona je sokoli i čini kad¬ rom, da može prinositi prevelike žrtve, koje zahtijeva njezino zvanje kao žena, majka, udovica, učiteljica. Sta bi bilo od roda ljudskoga, da žene nijesu nabožne i du- doredne ? Zena čudoredna i nabožna utiče otajstvenom šilom na svakoga; tko god motri njezin neokaljan život, mora nehotice da je štuje. e. Načela u pogledu na različito doba. 1. Za uzgojitelja je važno doba djetinje (od godine 1. do 7.), doba dječačko (od god. 7. do 15.) i doba mla- denačko (od god. 15. do 25.) Dušoslovje ističe posebne biljege za svak o pojedino doba. Uzgojitelj ir.ora na njih svom pomnjom paziti. U tom pogledu mogu se uz opaske, što su nanizane tečajem čitave rasprave, dodati još ove pripomene: a) Za doba djetinje treba ponajviše n j e g o v a t i tijelo, da ostane zdravo, da se pravilno razvija i da time postane sposobno služiti duši. Za dječačko doba valja više na v olju djelovati, pametno je steza ti, da ne sagje s pravog' puta, a i njega tjelesna ne smije.se zanemariti; jednako treba paziti na dušu i tijelo. Za 243 doba. mladenačko zauzima prvo mjesto ob uka, j er se volja sada več lakše podvrgava umu i njegovim pra- vilima. Sad se uzgaja osobito i p o n a j v i š e duša; b) svako doba ima svoje pogrješke i svoje lcrijepo- sti. Uzgojitelj mora pogrješke suzbijati, a krijeposti una- pregjivati i čim Ijepše razvijati. Dijete je lakoumno, oblizavo, žestoko, ali i nese¬ bično, veselo, sučutljiko; dječak je neuputljiv, spreman je na kavgu, ljutit je, ali i poslužan, društven, poduze- tan; mladic je svojevoljan, vratoloman, silovit, ali i od- važan, uljudan, pripravan za pomoč, U djeteta pojavlja se zlo kao opaka čud, u dječaka kao pomanjkanje u krijeposti, u mladiča kao pogrješka, koja može da po- naraste do opačine i zlobe. A dobro je u djeteta više pristojnost, u dječaka posebna vrsnoča, u mladiča krije- post i plemenit značaj ; c) ob uk a je za doba djetinjeg igra i priprava za školu; doba dječaeko je doba opče naobruzbe, u kojoj se ne gleda na pojedina zvanja, nego se. polaže temelj za svako zvanje, mladič udari putem, koji vodi do stal- nog zvanja, neposredno se za život pripravlja (u gimna¬ ziji, realci, učiteljskoj školi, u trgovačkoj školi, kao šegrt i dr.). Ovo je doba izvrguuto največim pogibeljima. B1 a- s go onome, tkoje prvu nevinost sačuvao ne- nzlegjenu, j er če moči svom dušom mrziti na zlo i opačine, svom dušom prigrliti sve, što je lijepo, plemenito i dobro; a toli odrje- šito bježati od zla i zavoljeti dobro ne če moči onaj, koji je u mladenačko doba pošao skliskim putem divlje strasti. Zaglavak. Znamenito, važno i sveto je zvanje 'uzgojitelj e vo„ On radi za budučnost, za vrijeme i vječnost, za život,, sreeu ili nesreču pojedinih uzgojenika, a i za sreču ili nesreeu obitelji, crkve i države. Kolika ga čeka odgo¬ vornost ! Sudiče mu djeca, što ih je uzgajao, sudiče obi¬ telji, država, crkva i napokon Bog,koji sve vidi i sve znade, kojemu je dakle poznat čitav život uzgojiteljev zvanični i osobni,, javni i privatni, koji znade i za sve namjere srca njegovog. I o tom Božijem sudu ovisi vječ¬ nost ! Dao Bog, da bi onda svi uzgojitelji mogli dobro proči. Uzgojitelj je dužan, da najprije sebe sve više usa- vršava, i da onda vjerno i savjesno usavršava povjerenu mu djecu. Moči če dati djeci samo ono, što, sam imade i. znade. Svojski neka prione uz rad, da svaki dan sve više znade, sve krjeposnije živi, sve dublje u vjeri na¬ preduje, jer če samo onda moči djeci svojoj u srce po¬ ložiti najkrasnije darove, koji su nad svima darovima ovoga svijeta t. j. vjeru, krij ep ost i znanost. Tako radeči postiči če uzgojitelj i uzgojenik svrhu svoju zemaljsku i vječnu, lako če i dobro proči na pravednom. sudu Božijem. SADBZAJ. Predgovor I Uvod 1 A. Opce uzgojoslovje. 1. O potrebi i mogučnosti uzgoja 2. O uzgojnoj zadaei . I. Pravi nazori II. Krščanska vjera i uzgoj III. Krivi nazori 3. O uzgojnim sredstvima 4. O načinu i načetima uzgoja 5. O uzgojnim činbenicima . I. O odnošaju uzgojitelja prema uzgojenik II. O osobnim uzgojnim činbenicima 1. O roditeljima , 2. O svečeniku — uzgojitelju 3. O učitelju a. O teškočama učiteljskog zvanja b. O svojstvima učitelju potrebitim c. O učitelju u skob c . d. O učitelju izvan škole 1. Zvanični život učiteljev 2. Kučni život učiteljev 3. Grragjanski život učiteljev 4. Crkveni život učiteljev O^CDOlCOlOOOC^IffitOMOoaJMO^IO;^ 246 III. O društvenim uzgojnim einbenicima . . 52 1. Roditeljska kuca i uzgoj . . . .52 2. Škola i uzgoj ...... 53 3. Država i uzgoj . . . .58 4. Crkva i uzgoj ...... 60 5. O odnošaju škole prema obitelji, državi i crkvi 61 B. Posebno uzgojoslovje. Uvod . . . • • ■ .63 Glava prva. 1. O naravi i o duševnom životu čovjeka I. O močima spoznaje . . . . a. O osjetnoj moči spoznaje 1. O zornoj moči . 2. O utvornoj moči . . . . b. O nadosjetnoj moči spoznaje 1. O razumu . . . . , 2. O umu ...... c. O moči govora . II. O požudnim mocima . . . . . T. O nagonu . b. O osjetnoj požudnoj moči — jrv-> . X.. O nadosjetnoj požudnoj moči d. O čustvenosti . 1. O ganučima . 2. O čustvima . a. Q osobnim čustvima b. O društvenim čustvima . c. O nabožnim čustvima 3. O strastima . . . . . 2, O posebnim svojstvima čovjeka a. O posebnim duševim darovima i sklonostima b. O temperamentu . ... . , \ k Liy \*y * Kuj.. 64 67 67 68 72 76 77 78 82 83 84 87 90 92 93 98 99 101 102 103 105 105 106 I ■ / 1 „ NARODNA IN UNIUERZITETNA S KNJIŽNICA 00000330054 I'