PLUG I RALO Branimir Bratanić (Uz knjigu: Hanns Koren, Pflug und Ari. Ein Beitrag zur Volkskunde der Ackergeräte. — Veröffentlichungen des Institutes für Volkskunde, Salzburg, Band 3. — Salzburg 1950. Otto Müller Verlag. — 276 str., 13.5 X 21 cm, 27 crteža u tekstu i 3 karte kao poseban prilog.) Za razumijevanje onoga temelja, na kojemu se razvila današnja evropska kultura, potrebno je etnološko istraživanje širokih razmjera. Taj temelj svakog ~ prošlog i sadašnjeg — kulturnog i historijskog zbivanja čini život i rad onih brojnih milijuna nepoznatih jednostavnih ljudi, koji prelazi preko svih granica obične povijesti i vremenski i po svojoj socijalnoj širini. Taj život nepismene prošlosti i neprimjetne sadašnjosti ne pruža historiji nikakvih doku- menata, ali u produktima kulture ostavlja etnologiji široke mogućnosti da popuni i prodube sliku, koju nam daje historija. Jedan od najprikladnijih objekata historijske etnologije čine oraće sprave sa svojim mnogim vrstama, tehničkim oblicima, brojnim sastavnim dijelovima i bogatom nomenklaturom. Sve to mnoštvo pojedinosti, koje nisu vezane uz prirodne prilike ili svrhu sprave, znatno olakšava utvrdjivanje historijskih i genetskih veza. Osim toga oraće su sprave tako karakterističan elemenat — Koren kaže »Herzstück« — za ratarsku kulturu evropskoga tipa, da su postale njen simbol, a nisu podvrgnute tako lakom i modnom izmjenjivanju, kao drugi dijelovi kulture. Nije stoga čudo, što je literatura o oraćim spravama dosta obilna. Uz to je proučavanje toga predmeta mnogo olakšano sretnom činje- nicom, što već preko dvadeset godina opstoji o njemu veliko i solidno sintetičko djelo,* u kojemu je autor neobično iscrpno, trijezno i kritično obradio sve, što se dotad znalo o oraćim spravama. Na taj je način stvorena solidna podloga i poticaj za dalji rad, pa se to opaža u velikom broju specijalnih publikacija, koje su se pojavile nakon izlaska Leserove knjige sa svrhom, da detaljno prikažu i obrade oraće sprave pojedinih naroda ili užih geografskih područja Evrope. Svi ti radovi nisu — kao što je prirodno — jednakog opsega i vrijednosti, ali svi donose nov materijal i znatno povećavaju naše znanje. Jedan od najnovijih medju njima je i Korenova dosta opsežna knjiga o štajerskim oraćim spravama.- Za nas je ona naročito zanimljiva i važna ne samo zbog najbližeg susjedstva, nego i zato, što historijska pokrajina Štajerska, koja čini okvir Korenova istra- živanja, obuhvaća i velik dio slovenskoga naroda, a u prošlosti je i čitava bua nastanjena Slavenima. ^ Paul Leser, Entstehung und Verbreitung des Pfluges, 1931. ^ Kolika se važnost pridaje u današnjoj Austriji ovakvim istraživanjima, vidi se po tom, što je knjigu izdao doduše privatni izdavač, ali uz potporu saveznog ministarstva prosvjete i štajerske zemaljske vlade. Plug i talo 209 Autor je vrlo pregledno rasporedio svoj materijal u tri velika poglavlja, od kojih svako obuhvaća još po nekoliko odsjeka i pododsjeka. Naročito mu moramo biti zahvalni, što je na kraju svakog poglavlja, pa i na kraju nekih važnijih odsjeka, ukratko rekapitulirao njihov sadržaj, označivši to uvijek jasno kao »Zusammenfassung«. Time je mnogo olakšao snalaženje u materijalu, koji je često, kako sam kaže, »äusserst spröde«. Iz uvoda saznajemo u prvom redu motive, koji su pisca vodili kod pisanja ove radnje i ciljeve, koje si je postavio. Polazeći od potreba muzejske zbirke u gradačkom etnografskom muzeju (kojemu je danas ravnatelj) on je već od god. 1937. počeo sabirati materijal, kojim je želio najprije dati općenitu sliku 0 oblicima i raširenju štajerskih oračih sprava u naše vrijeme (prema vijestima iz 19. stoljeća i prema današnjoj tradiciji, dotično prema današnjem stanju, gdje je to još moguće), a onda za svaki na taj način utvrdjeni tip nastojati s pomoću historijskih podataka i usporedjivanja objasniti — koliko je to moguće — i njegovo podrijetlo. Prikazavši ukratko dosadašnju — dosta oskudnu — literaturu o predmetu i izvore, kojima se služio, pisac u uvodu objašnjava, po ugledu na Lésera, stručnu terminologiju, koju upotrebljava. Prosječni će čitalac doduše znati ili lako pogoditi značenje nekih od tih naziva (isp. si. 1), dok će mu druge, a isto tako i razliku izmedju pojedinih vrsta oraćih sprava, ponajviše trebati objasniti. To je objašnjenje vrlo potrebno, jer bez njega dolazi lako do nemilih nesporazumaka, koji nisu rijetki u dosadašnjoj literaturi. Stoga treba požaliti, što Koren u svom tumačenju nije uvijek bio sretne ruke. Nije zgodno, kad se kod objašnjavanja osnovnih pojmova kaže (str. 15), da je bitna razlika izmedju rala (njem. ari) i pluga »danas još samo u lemešu« (koji je kod pluga jednostran, nesimetričan, a kod rala dvostran, simetričan). Plug je kao cjelina nesimetrična sprava, ima jednostranu dasku, koja odgrće zemlju samo na jednu stranu, za razliku od rala, koje je gradjeno potpuno sime- trično (bez daske ili sa dvije daske, dotično sa sličnim pomagalima, smješte- nima simetrično s obje strane sprave). Tako shvaćaju razliku izmedju te dvije vrste oraćih sprava seljaci ne samo kod nas, nego i u ostaloj Evropi, pa i u njemačkom dijelu Štajerske, a na izuzetne slučajeve, gdje je staro ime ostalo kod rala, koje se naknadnim usavršavanjem po svojoj gradji približilo plugu, ne bi se trebalo obazirati, kad je govor o osnovnim pojmovima.^ Još je nejasnije i nezgodnije, jer može neupućenog čitaoca zavesti u bludnju, tumačenje (Leserovih) pojmova »Beetpflug« i »Beetpflügen« (obični jednostrani plug i oranje »na slogove« ili »na razore«, slov. »na ogone«). Po Korenovu se tumačenju (str. 16) čini, kao da su ti nazivi nastali tako, što u slučaju, da se jednostranim plugom ore brazda uz brazdu, »njiva dobiva izgled lako uzdignutih slogova« (»leicht erhöhter Beete«). To je posve krivo. U takvom slučaju na njivi ne bi nastali nikakvi slogovi (Beete), nego sami grebeni 1 duboki jarci (recimo onako, kako se polje priredju je za sadnju krumpira). Stoga se običnim jednostranim plugom nikad ne ore druga brazda odmah uz prvu, nego se mora obilaziti po njivi naokolo, kod čega nastaju slogovi {Beete, odatle Beetpflug), bilo tako, da njiva ostane uzdužnim jarkom po- ' Isto tako je neugodno, kad se kod ovakvog tumačenja osnovnih pojmova dogodi lapsus calami (na str. 15, u posljednjem retku: »Griessäule« mjesto »Grindel«), pa se to ne popravi ni u korekturi. Neupućeni čitalac može na tom mjestu krivo shvatiti i neke druge termine, jer se Korenov tekst ne podudara posve s brojčanim oznakama na njegovim si. 112, koje služe za objašnjenje, t. j. isti brojevi ne označuju uvijek istu stvar (isp. br. 3, 4, 5, 7). 14 Slov. etnograf 210 Branimir Bratanić dijeljena u dva sloga (njem. auseinander pflügen), bUo da čitava njiva čini jedan slog, odijeljen uzdužnim jarcima od susjednih polja (njem. zusammenpflügen), bilo da se kompliciranjem toga postupka na njivi načini više užih ili širih slogova. Takav način oranja (auseinanderpflügen i zusammenpflügen) Koren nigdje ne navodi, dok spominje prenošenje »praznoga« pluga preko njive, kako bi sve brazde mogle padati u istom smjeru (što se radi eamo na većim strmi- nama onda, kad nema za to pogodnije oraće sprave — rala ili premetnoga pluga). Radi li se ovdje samo o nespretnoj stilizaciji ili je moguće, da njemački seljak u Štajerskoj doista ni u ravnici ne ore na slogove? Treba s pohvalom istaknuti, da Koren kao Nijemac ne upotrebljava riječ pflug za sve moguće vrste oračih sprava — što dovodi inače do velike zbrke u njemačkoj stručnoj literaturi — nego točno razlikuje jednu od druge po njihovim specifičnim nazivima, a kad mu je potrebno označiti opći pojam >oraća sprava« (»oraće ratilo«) služi se terminima Baugerät, Bauzeug* i slič. Na žalost dalje u knjizi ne provodi uvijek dosljedno to— za stručnjaka — vrlo potrebno razlikovanje.'^ U prvom poglavlju (58 strana) opisuje K. vrste, oblike, rasprostranjenje i najvažniju nomenklaturu štajerskih oračih sprava od početka 19. stolj. do danas, obradjujući geografskim redom u posebnim odsjecima pojedine krajeve. Ovdje saznajemo, da Štajerci upotrebljavaju gotovo svagdje (već u 18. stolj.) obični jednostrani plug (po konstrukciji sličan, madžarskim, slovenskim i hrvatskim plugovima), zatim plug dupljak" (ponajviše o sjevernoj Štajerskoj), plug premetnjak' (danas potpuno nestao, a nekad raširen u brdima sjevero- istočne Štajerske), ralo (njem. ari) u više suvrstica,* ali uvijek jednake »četvoro- djelne« osnovne konstrukcije (rašireno je bilo — a i danas se još dosta upotreb- ljava — s obje strane gornje Mure do Brucka i u brdima zapadne Štajerske), i napokon rezalo" (njem. riss), u Gornjoj Štajerskoj oko Muraua, danas već izvan upotrebe, a kod štajerskih Slovenaca oko gornjeg toka Savinje. U posebnom odsjeku o Donjoj Štajerskoj K. je skupio niz podataka iz prve polovice 19. stolj., koji se odnose na oraće sprave slovenskih krajeva, i to posebno za dolinu Drave, okolicu Konjica i Rogatca pa za dolinu Save i Savinje. Našao je čak i jedan stari crtež (god. 1813.) pluga iz Ormoža, na kojemu se unatoč neumjesnosti crtača*" vidi, da je gredelj bio jako zakrivljen, a lemeš jednostran s vrlo velikim perom. Premda su sve te vijesti vrlo mršave, ipak se iz njih razabira, da se i ovdje u to doba upotrebljavao obični plug i plug dupljak (ovaj uglavnom na zapad od Celja), a na Pohorju i u Savinjskim Alpama i ralo (u posljednjem slučaju i rezalo, »naresavenza«). Zabilježeno je * Ova se riječ upotrebljava i u starim gospoštijskim inventarima. ^ Isp. na pr. str. 265, gdje se kaže, da štajerski ari pripada medju naj- starije evropske »četvorostrane« plugove. Kako se na ovom mjestu radi o isporedjivanju i općenitim zaključcima, neprilika je to veća. * Dvostruki planinski plug: s dva lemeša i dvije daske, kojim se može orati i na desnu i na lijevu stranu (slov. merjasec, orača, hrv. dupljak). ' S daskom, koja se može premetali s jedne na drugu stranu. ^ Izuzetno i s nekom vrstom premetne daske, po čemu postaje zapravo plug premetnjak. " Pomoćno ralo, koje se sastoji samo od crtala u oju-gredelju, a upo- trebljava se kod oranja zajedno s običnim ralom (slov. rezalo, rezalnica). *° Zacijelo je krivo, medju ostalim, to, što se daska i oštrica lemeša nalaze na lijevoj strani. Plug i ralo 211 i nekoliko drugih naziva,^^ od toga nekoliko i s druge strane današnje austrijske granice (kod Lucana). Kratak pregled na kraju poglavlja daje jasnu sliku o njegovu sadržaju, a u samom glavnom tekstu ima korisnih i zanimljivih pojedinosti, koje obo- gaćuju naše dosadašnje znanje (na pr. nekoji nazivi, sprega, način oranja arlom, način reguliranja dubljine oranja i dr.). Glavni dio materijala za ovo poglavlje čine podaci iz prve polovice 19. stolj., koji su za Štajersku na sreću dosta obilni. To su — osim rijetkih vijesti iz slučajne literature — rasprave i članci Gospodarskoga društva u Štajerskoj, štampani godišnje jedanput (od 1819.—1848.), rukopisni »statistički« opisi pojedinih okružja i kotara u gra- dačkom arhivu (t. zv. Göthova serija) i napokon nešto t. zv. podaničkih inventara, koje su pojedine gospoštije redovno sastavljale za selišta svojih kmetova (prilikom smrti i drugih promjena). Ipak je sva ta grad ja imala uglavnom praktičnu, gospodarsku svrhu, pa su u njoj podaci, koji mogu zanimati historičara i etnologa, slučajni, nesistematski i obično vrlo oskudni (ponajviše tek naziv oraće sprave ili kojeg važnijeg dijela). Pravi etnografski materijal iz današnjega narodnoga života ili iz žive narodne tradicije čine primjerci oraćih sprava u gradačkom etnografskom muzeju (za koje K. savjesno i redovno donosi vrlo potanke opise, točne mjere i važniju nomenklaturu), zatim nešto bilježaka prof. V. Geramba, R. Prambergera i samoga autora s njihovih istraživanja u narodu, a spominju se (za 6 lokaliteta) i odgovori na neke upit- nice (ali se ne vidi, čega se tiču). Glavni je dio knjige (129 strana) i težište čitavoga rada II. poglavlje. U njemu su sistematski i redom prema godinama prikazani svi oni mršavi podaci, koje daju izvori za ranija stoljeća. Osim nekoliko drugih isprava i vrela glavni materijal za ovo poglavlje dali su stari urbari i podanički inventari, koji za čitavu Štajersku teku od polovice 16. do prvih decenija 19. stolj. i čine rijetko bogatu zbirku historijskih izvora. Treba bez ustezanja odati priznanje neobičnoj marljvosti i strpljivosti autorovoj, koji je sistematski pregledavao arhive, mjesecima čitao i ekscerptirao više tisuća inventara i učinio nam lako pri- stupnim sve ono, što se ondje nalazi o štajerskim oraćim spravama. Nije njegova krivnja, ako su podaci, na taj način dobiveni, redovno suhi, malobrojni, a često i nejasni. I za Slovence su ti dokumenti važni, premda se autor tuži, da mu za »abgetrennte Landschaften« nisu bili u dovoljnoj mjeri pristupni. Ipak se je mogao poslužiti inventarima gospoštija Gor. Radgona, Ljutomer i Šoštanj, kao i knjigama dokumenata, koji se tiču Celja, Gor. grada. Konjica, Laškoga, Marenberga, Maribora, Ormoža, Ptuja, Vranskoga i Vrbovca (kod Mozirja). Počinjući negdje na početku 14. stolj., kad se prvi put spominju i plug i ari, autor savjesno ispisuje iz dokumenata i inventara svaku pojavu oraćih sprava, nastoji protumačiti njihove varijante i različne nazive, pod kojima se pojav- ljuje plug, plug dupljak, ralo, plug premetnjak, rezalo, pa nazive za lemeš, crtalo i plužna kolica. Kod toga ima više puta zanimljivih konstatacija i izvoda" ili naziva.^' — Uz ovo poglavlje idu i sve tri Korenove karte, od kojih Pri čem Koren — za razliku od Rhamma — pogrešno prevodi kuzla sa »Bock«. I danas ima za oraću spravu pored kuzla kot Slovenaca i naziv psical " Na pr. zaključivanje, da je prvotni oblik (možda u 15. stolj.) aria — koji danas u Štajerskoj uvijek ima kolica — bio bez njih, a isto tako i bez crtala, pa i bez naprava za odgrtanje zemlje, dok se ari s kolicima javlja godine 1575. ^' Na pr. plužna željeza za lemeš i crtalo zajedno, kao što je to često danas l(od Hrvata; riječ zieter, koju štajerski rječnik Ungera i Khulla tumači kao 212 Branimir Bratanić prva pokazuje raširenje štajerskoga pluga u pojedinim stoljećima, druga područje pluga dupljaka do god. 1800., a treća nazive za lemeš i crtalo. Završno III. poglavlje treba da pokaže mjesto, koje u kulturnoj povijesti zauzimaju štajerske oraće sprave. Radi usporedjivanja skupio je ovdje K. u posebnom odsjeku sve podatke o oraćim spravama na području aria u Istočnim Alpama, do kojib je mogao doći. U ovom vrlo korisnom pregledu nije se ograničio samo na raniju literaturu (u kojoj glavno mjesto zauzima Rhamm," nego je donio i neke rezultate vlastitih istraživanja i putovanja (naročito za Lungau u Salzburgu, nešto i za Korušku), a poslužio se i ovdje arhivskim mate- rijalom, koji se čuva u Gracu. U okviru toga područja, koje se prostire od južnog Tirola do Donje Austrije, govori K. i o Koruškoj i Kranjskoj pa donosi nešto novih podataka, koji se tiču i Slovenaca (na pr. zaoravanju sjemena ralom oko Otmanja i Magerka kod Celovca pa o dupljaku u Kranjskoj). Na kraju ovoga odsjeka prikazana su ukratko i starija mišljenja o oraćim spra- vama Istočnih Alpa (R. Braungart, J. Peisker, K. Rhamm). Govoreći o odnošajima izmedju rala i pluga Koren korigira Rhamma i dovoljno uvjerljivo prikazuje podjelu istočnoalpskog područja na tri dijela. U tom »triptihonu«, kako ga on zove, javljaju se jednake pojave na oba kraja — s jedne strane u Tirolu, a s druge u većem dijelu Štajerske —, dok srednji dio, koji obuhvaća Korušku i gornji tok Mure u Štajerskoj i Salzburgu (Lun- gau), čini cjelinu za sebe. U tom srednjem dijelu nalazi se jezgra čitavog područja rala, koje je ovdje još danas dijelom sačuvalo neke svoje prvobitne crte (dugo oje do jarma, jedna ručica bez posebnog drška ili samo s jednim drškom), zatim uz ralo još samostalno rezalo pa nazivi arling (= lemeš), riss (= crtalo) i goslatz {— kozlac, koji K. ovdje ne spominje). Med ju zajedničke osobine, koje spajaju obje rubne zone, K. računa: nesigurnost u razlikovanju rala od pluga (u Tirolu na pr. katkad naziv ari za plug, dok se u Štajerskoj, po Korenovu mišljenju, dogadja obrnuto), ralo s "kolicima (1 ili 2 kotača) i jednakim nazivom za nj (radlarl, radari), posebna varijanta rala za upotrebu na krčevinama (»trebežima«) nakon paljenja (reutarl, reitarl), dva drška na ručici (prirodne rašlje ili dva posebna komada drveta), pa nazivi hörner, hiedn (= »rogovi«) za takve ručice, roagesen-wans za lemeš (rala i pluga u Tirolu, samo pluga u Štajerskoj), a kao pandan nazivu goslatz mogli bismo ovdje dodati i nazive schroing, schvoinge za kozlac. U daljem odsjeku s natpisom »Namen und Sachen« K. obradjuje nekoje nazive i pojedinosti rala i pluga nastojeći iz njih izvesti zaključke o povijesti tih oračih sprava. Najdulje se zadržava kod naziva za lemeš, koji su doista najzanimljiviji i pružaju najviše mogućnosti za komparativan studij. Za naziv arling, koji danas označuje jednako lemeš rala i pluga, utvrdjuje, da je nastao oslanjanjem na slavenski ralnik, i to ne samo zbog svoga oblika, nego još više radi svoje geografske raširenosti. Na području rala, naročito na teritoriju nekadašnjeg »comitatus Liubina«, upotrebljava se kod pluga još i naziv roans. Nasuprot se ime pflugeisen za nesimetrični lemeš javlja uglavnom samo ondje, gdje rala nema. S tim različnim nazivima pokušava povezati i pojedine oblike brana, pa bi prema tome uz naziv arling išla brana s uzdužnim, a uz nazive roans i pflugeisen s poprečnim gredicama. Zacijelo nije slučajno, što se donekle analogan rasporedjaj nalazi i kod Hrvata: uz naziv raonik u Bosni duguljasta »prednje rudo za drugi par volova«, čemu se K. protivi, a možda je ipak u svezi sa slov.-hrv. četver s istim značenjem. " Rhamm, Urzeitliche Bauernhöfe ... 1908. Plug i ralo 215 brana s uzdužnim gredicama, a uz lemeš u Hrvatskom Primorju i uz nazive tipa železo u zapadnoj Hrvatskoj brana, sprijeda sužena (često u obliku trokuta) s poprečnim gredicama. Važno je, što je K. ovom prilikom uveo u etnološku literaturu o oraćim spravama i dosad najstariji datirani nalaz nesimetričnog plužnog lemeša (iz Burgenlanda, navodno iz god. 1233.). To je bar za pola stoljeća ranije od jedinog dosada datiranog nalaza, iz Semonica u Češkoj, koji je objavio Niederle,*' a K. ga ne spominje. Druga dva naziva, koja u njemačkom dijelu Štajerske imaju karakteri- stično rasprostranjenje, tiču se crtala {sech i riss), a zanimljiva su i imena za gredelj rala, kod kojega se naziv grindel javlja samo na jugozapadu, u blizini današnjeg slovenskog teritorija, dok ga u Gornjoj Štajerskoj zamjenjuju nazivi barn i stoss. Ovdje treba ispraviti Korenovu tvrdnju, da je za gredelj pluga »opće njemačko ime grindeh (str. 240). To se doduše može često čitati, a tako piše i u Grimmovu rječniku (1935.), ali je ipak taj naziv u narodnom govoru nepoznat ne samo u Pora jn ju (lična istraživanja Lesero va), nego po svoj prilici i u Donjoj Saskoj" pa bi mogao štaviše biti ograničen samo na južne i istočne Nijemce. Dalje K. obradjuje nazive za kolica (groag, grätt), dasku pluga (mull- brett), dotično za »uši« rala (fliig, furkl), za kozlac {schwing uglavnom kod pluga, goslatz kot rala), ručice pluga {riester) i drške rala {habeln, hiedn). Za nas je najzanimljiviji naziv goslatz, za koji K. ispravno dokazuje, da su ga Nijemci preuzeli od Slavena (kozlac je najrašireniji naziv kod Slovenaca, Hrvata i Srba). Za tumačenje te riječi važna je i stvarna razlika, koju K. utvrdjuje izmedju dvije vrste štajerskoga kozlaca, kojima odgovaraju spomenuti nazivi: goslatz ima na vrhu rupice, s pomoću kojih se može regulirati dubljina oranja, dok je schwing stalno učvršćen u gredelju, pa se reguliranje vrši upotrebom klinova pri sastavu gredelja i ručice. Isto tako nije bez važnosti, što se u Štajerskoj, kako upozorava Koren, goslatz zove i naročita naprava s rupicama na dvokolicama za sijeno, kojoj je svrha da pridržava stožinu, koja odozgo pritište sijeno." Ističući navedene činjenice (kojima bi se možda smio dodati i slovensko-hrvatski kozolec za sušenje sijena ili snoplja) i raši- renost južnoslavenskog naziva kozlac K. s pravom zabacuje sasvim promašeno Murkovo tumačenje te riječi iz goš, goša, gosvica." Medjutim ni značenje »Böcklein«, koje predlaže K., semantički nije nikako uvjerljivo, a osnovano je na »pučkoj etimologiji«. Pravo prvotno značenje i oblik riječi kozlac zacijelo su mnogo više komplicirani, ali ovdje nije mjesto, a i prostor ne dopušta, da se tim dalje bavimo. Na kraju K. govori o nekojim najistaknutijim osobinama tehničke kon- strukcije štajerskih oračih sprava. Utvrdjuje, da čistom »četvorostranom« tipu (»vierseitiger Pflug«) — kod kojega je ručica usad jena u plaz, a gredelj ravan — pripadaju ari i plug dupljak, dok se kod običnog pluga takva konstrukcija javlja samo ondje, gdje se lemeš zove arling (str. 256). Uz nedostatak točno « Isp. Život starych Slovanu, III, 1 (1921), str. 74, si. 14. " Isp. Andrée, Braunschweiger Volkskunde, 1896; Bomann, Bäuerliches Hauswesen und Tagewerk im alten Niedersachsen, 1927. *' Slična naprava nalazi se i na vozu za sijeno ili snoplje i kod Slovenaca (Istra, Notr., P) i Hrvata (OrioVac u Slavoniji, vlastiti zapis) a zove se isto tako kozbac, kozlac. ** Kod Rhamma, str. 990 (u bilješci s predjašnje strane). Murko se očito dao zavesti Rhammovim pisanjem gaslitz, dok se prema Korenu ta riječ kod Nijemaca redovno izgovara go(u)slatz, dakle gozlac üi gouzlac. 214 Branimir Bratanić lokaliziranih podataka i nemogućnost kontrole povezivanje izvjesnih konstruk- tivnih osobina s odredjenim nazivom u ovako kategoričnom obliku ne djeluje uvjerljivo, iako se može vjerovati, da se geografsko raširenje dotičnih dviju pojava uglavnom poklapa. Rezerve su na mjestu naročito, kad pogledamo jedinu sliku (si. 27), kojom K. prikazuje ovakav sastav ručice i plaza kod običnoga pluga: kod toga je primjerka ne samo gredelj koljenasto zakrivljen, a ne ravan (pa to ne pristaje zapravo uz »čistu« »četvorostranu« konstrukciju, kako.i sam K. kaže malo dalje), nego i u kraju oko Birkfelda — a negdje odanle potječe taj plug — Korenova karta ima znakove za pflugeisen i magesan, a ne za arling. Koren pravuno opaža, da se »četvorostrana« konstrukcija štajerskih oraćih sprava direktno nadovezuje na široko područje takve konstrukcije u srednjoj, zapadnoj i sjevernoj Evropi (da pripada, kako on kaže, »sjevernom krugu«), dok osobine nekojih drugih štajerskih plugova imaju naprotiv svoje analogije na istoku. Tomu drugom, istočnom, »krugu«, pripada u Štajerskoj koljenasto zakrivljeni gredelj,^^ zatim plaz, koji je sastavljen od donjih dijelova ručica^" i naziv pflugeisen za lemeš. Koren opaža, da spomenute konstruktivne osobine i nazivi tipa žeZczo nisu na jugoistoku, kod Hrvata, onako vezani zajedno, kako to on uzima za srednju Štajersku, nego se javljaju samostalno sve do krajeva, u kojima se upotrebljava plug s jako zakrivljenim gredeljem, usadjenim u plaz (koji on, oslanjajući se na Lésera, zove »echter Kriimelpflug«^'). No ni na samom štajerskom i madžarskom području, koje spajaju nazivi tipa željezo^" nisu konstruktivne osobine onako jednolično rasporedjene i istovjetne, kako bi se moglo pomisliti prema Korenovim riječima. Priložena naša karta pokazuje, da ondje ima i zakrivljen i ravan gredelj, i dvostruk i poseban plaz (isp. naro- čito lokalitete br. 6, 7, 8, 222 i 223). Prema tome se vidi, da nešto takovo, kao Korenov »srednještajerski plug«, zapravo ne opstoji. Koren je doduše i sam svijestan (str. 258), da je takva oznaka neprecizna, ali ne shvaća, čini se, njezin doseg. Jer dok bi se oznaka »srednještajerski plug« donekle mogla upotrebiti kao pomoćni pojam, kojim se naglašava razlika prema »čistim četvorostranim« spravama Gornje Štajerske, prema oblicima plugova na istoku i jugoistoku takva oznaka gubi svaki smisao. I navedene konstruktivne osobine i nazivi tipa željezo idu doduše nekako zajedno, ali su daleko od toga, da bi se mogli obuhvatiti jednom zajedničkom geografskom oznakom. Sve to pokazuje i ovom ^" Naziv »Hängegrindel«, koji K. za nj upotrebljava, nije sretan, jer ne odgovara za normalni oblik koljenastoga gredelja, nego tek za jednu njegovu varijantu. Isp. na priloženoj karti br. 16, 18, 27, 28. Za takav sastav može se radi kratkoće upotrebiti oznaka »dvostruki plaz«. Medjutim na Korenovoj si. 17, na koju on upućuje čitaoca, čini se, kao da su i plaz i obje ručice od jednoga komada (čega takodjer ima, na pr. kod Hrvata i Madžara). Pri tom nije ispravno, ako K. nekako želi povezati taj pravi »Krümel- pflug« s nazivom raonik. To bi se bar moglo zaključiti po njegovim riječima o raširenju »srednještajerskoga pluga«: »Im lemež-Gebiet, besonders aber (potcrtao B. B.) auch im raonik-Gebiet tritt er schon in Gemengelage mit dem echten Krümelpflug« (str. 258/259). Kod hrvatskoga pluga nalazi se naziv raonik samo izuzetno, nikad kod pluga s gredeljem, usadjenim u plaz, a i na području, na kojem se za lemeš rala upotrebljava naziv raonik, zabilježen je takav »echter Krümelpflug« svega 6 puta (prema 28 podataka izvan toga područja). Isp. Bratanić, Oraće sprave u Hrvata (= OSH, 1939), karta III. Njem. pflugeisen, madž. ekeoas (K. piše konsekventno elkevasl), szân- ióvas, laposoas. Plug i ralo 215 prilikom, koliko je za mogućnost isporedjivanja i za izvodjenje valjanih za- ključaka neophodna ispravna tipologija. Danas više nije moguće kod detaljnog proučavanja oraćih sprava operirati samo pojmovima »četverostrani plug« i »plug zakrivljena gredelja« (»vierseitiger Pflug« i »Krümelpflug«), kako to dobro osjeća i sam K. U početnim fazama istraživanja oraćih sprava te su pojmove stvorili njemački istraživači. Oni su imali svoje opravdanje, svoju heurističku vrijednost, kako ispravno kaže K., još onda, kad se Leser u svom vrlo potrebnom i upravo kapitalnom sintetičkom pregledu trudio unijeti reda u veliko mnoštvo najrazličitijih oraćih sprava iz cijeloga svijeta,^' a možda će je imati i ubuduće kod sličnih sintetičkih nastojanja. Ali za današnje analitičko i komparativno proučavanje ti pojmovi više nisu dovoljni. Kod toga situacija nije mnogo bolja, ako se pojam »vierseitiger Pflug« proširi novom oznakom »Rahmenpflug«, kako to čini A. Haberlandt,^' a metodički je svakako prema Lesern nazadak, kad se oraće sprave jednoga ograničenoga područja tumače bez dovoljno jakih razloga kao »posredni tipovi i prijelazni oblici« »jednoga gotovo neprekinutoga niza«,^'' premda se može raditi — pa se u konkretnom slučaju zacijelo i radi — o mješovitim formama. Vrlo dobro kaže Koren (str. 259), da se s vremenom mogu neki pojmovi (govori o terminu »vierseitiger Pflug«) »wie eine undurchdringliche Mauer erheben, welche den Blick des Forschers hemmt und zur Einseitigkeit ablenkt, während sich der taisächliche Austausch volkstümlicher Kulturdokumente um solche Schranken nicht zu kümmern braucht«. Kod istraživanja oraćih sprava trebalo bi razlikovati: 1. njihove vrste (plug, ralo i dr.), koje se medju sobom razlikuju po svom načinu rada i po opremi, koja je za taj rad potrebna ili prikladna; 2. tehničke konstruk- tivne tipove, t. j. način, na koji je sastavljen njihov skelet (to je ono, što nije u neposrednoj svezi sa svrhom i radom sprava, pa je stoga neodvisno od njezine vrste); 3. formalne osobine pojedinačnih dijelova, koje u kombinaciji s tipom konstrukcije i nomenklaturom mogu činiti karakteristične regio- nalne oblike. Na toj osnovi izgradjena tipologija i terminologija bit će pouzdaniji i osjetljiviji instrument, koji će zacijelo olakšati usporedjivanje i omogućiti sigurnije izvodjenje kulturno-historijskih zaključaka. Koliko će se nakon dovršenih proučavanja pokazati genetskih tipova i koji će to biti, druga je stvar i ne treba s izgradjivanjem istraživačke tipologije imati nikakve direktne veze. Svakako bi u toj tipologiji trebali najveću ulogu imati čisti tehnički momenti kod konstrukcije skeleta, ne samo zato, jer se radi o spravama, nego i zato, što oni ne odviše toliko od svrhe i rada sprave (kao na pr. vrste), a dadu se najlakše egzaktno fiksirati, pa se na taj način može " Mi danas možemo žaliti, što njegova tipologija nije detaljnija i izradje- nija, možemo ga dosta lako korigirati u pojedinostima, ali ne smijemo zabora- viti, da je izradjivanje jasne i (što je najvažnije) općevaljane tipologije postalo moguće, tek nakon što je pred kojih 25 godina izvršen onaj golemi posao, koji čini Leserovo djelo. Zur Systematik der Pflugforschung und Entwicklungsgeschichte des Pfluges. Wiener Zeitschrift für Volkskunde, 1933. Tako Haberlandt — na mjestu, koje citira K. (str. 259) — shvaća oblike albanskih i bugarskih rala, gdje imamo i »četvorostrane« (ili »okvirne«) sprave i sprave s jako zakrivljenim ojem-gredeljem. Korenu se to svidja pa u taj niz svrstava i svoj »srednještajerski« plug »nach eingehenden Erhebungen«, kako sam kaže šaljivo imitirajući stil Haberlandtov, iako ni njegova ni Haber- landtova ispitivanja nisu nikako dovoljno »eingehend« za tu vrstu zaključaka. 21Ö Branimir Bratanić svesti na minimum i subjektivnost istraživača u prosudjivanju sličnosti.^" Koren je, kako smo već vidjeli, nastojao razlikovati glavne vrste, ralo i plug, a u nekoliko vrlo detaljnih opisa dao je i gradju za sistematiku štajerskih oraćih sprava, premda je inače tehnička strana u knjizi najslabije prošla. Kao i drugdje u knjizi, i u ovom posljednjem odsjeku iznio je K. niz isprav- nih opažanja i zdravih pogleda, ali i dosta zaključaka i domišljanja o pojedi- nostima, koji se ne mogu prihvatiti. Kako se medjutim radi o stvarima, koje nemaju većeg značenja ni principijelno ni za naše prilike, možemo ih u okviru ovoga članka mimoići. Na kraju knjige K. je u posebnom pregledu, kao obično, skupio sve svoje zaključke, do kojih je došao. Mnogi su od tih zaključaka nesigurni, kako to unaprijed naglašava sam autor, ali to je napokon stvar prirodna i obična u svakom znanstvenom poslu. Pohvalno je, što to naš autor sam uvidja i kaže. Šteta je samo, što taj zaključni résumé nije uvijek jasno formuliran, a katkad je i nepregledan (unatoč brojkama, kojima su označeni pojedini njegovi odsjeci). Stoga, a i radi velikog broja zaključaka i izvoda najrazličitije vrste, kojih je puno cijelo završno poglavlje, nemoguće je dati na ograničenu prostoru njihov potpun prikaz, premda bi mnoge stvari zavrijedile da budu istaknute, a mnoge bi se mogle ispraviti ili svesti na pravu mjeru. Pokušat ćemo da prikažemo bar ono, što je principijelno ili za naše prilike najvažnije ne držeći se točno Korenova poretka: 1. Štajerska. Od najstarijih vremena, koliko se može utvrditi, t. j. u slavensko (predbavarsko) doba opstojala je podjela na dva posebna područja, koja se vide još danas: na sjeverozapadu (dolina gornje Mure) ari, na istoku i jugu plug (ovamo ide i slovenski dio Štajerske osim Pohorja i zapadnih graničnih planina). Izmedju njih bila je mješovita zona. S bavarskom koloni- zacijom dolaze u nekoliko (2—3) valova ponovno i (bavarski) ari i plug (ovaj isprva sa simetričnim lemešem), i to u dotadašnje plužno i mješovito područje.^' Bavarci donose (u 12. stolj.) ari i u zapadna štajerska brda (dotad nenaseljena). — Ova Korenova hipoteza o posebnom bavarskom arlu nije uvjerljiva. Već su raniji istraživači ukazivali na činjenicu, da u samoj Bavarskoj arlu nema ni traga, a Korenovi razlozi, koje on iznosi protiv toga, nisu baš naročito jaki. Lako je shvatiti, da su kod postanka današnjih rala u Istočnim Alpama djelovale najrazličnije komponente, ali tu je i prije Bavaraca bilo dovoljno etničkih i kulturnih struja, koje bi mogle poslužiti za njihovo objašnjenje. No kako za takovo obašnjenje još uvijek nemamo dovoljno potrebnoga materijala, to će pitanje još morati ostati otvoreno. 2. Dupljak je tipična bavarska sprava, nastala na sjevernom rubu Istočnih Alpa, a javlja se tek poslije 12. stoljeća.''^ Kod Južnih Slavena, naročito u Kranjskoj, dupljak je utjecaj njemačkih naseljenika. — Ovi su zaključci vjerojatni, premda kod prenošenja dupljaka Slovencima ne bismo baš morali U svrhu što većeg uklanjanja te subjektivnosti, koja je kod istraživanja oraćih sprava prouzročila toliko neprilika, mogu korisno poslužiti naročite formule, kojima se kratko i jasno dadu izraziti svi bitni elementi konstrukcije skeleta. Isp. Bratanić, Uz problem doseljenja Južnih Slavena. Zbornik radova filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, I (1951); Bratanić, Oraće sprave centralnog dijela balkanskog poluotoka. Spomenica o 50-godišnjici Etnograf- skog muzeja u Beogradu (u štampi). Očito se radi o pogrešci, kad se kaže (str. 261), da bavarski plug, koji zaposjeda nekadašnje »čisto područje pluga«, ondje pomalo potiskuje ari. Točniju njegovu povijest treba da pokaže kasnije istraživanje, kaže K. Plug i ralo 217 misliti na njemačke jezične otoke, kako to čini K., jer se taj proces mogao izvršiti i bez ljudskih migracija. 3. »Kulturni krugovi.« Tom oznakom K. nastoji obuhvatiti različne kulturne sveze, koje se pokazuju kod štajerskih oraćih sprava, ali joj ne pridaje neko odredjeno i stalno značenje. Ne ćemo . se zaustavljati kod »zapadnog kruga«, kojemu po Korenu pripada štajerski ari. Spomenut ćemo samo, da taj »zapadni krug« (koji će biti sastavljen zapravo od nekoliko takvih »krugova«) ispada u sasvim drugom svijetlu, ako znamo, da se daleko na istoku, u pogra- ničnom srpsko-makedonsko-bugarskom pojasu, javljaju ne samo rala s jednakom »četverostranom« konstrukcijom, kao i u Alpama, nego još i niz drugih pod- udaranja u pojedinostima izmedju ta dva područja, medju njima i posve jednako rezalo, upravo s tim imenom; rezalo.'^ Za nas je zanimljivije, kako K. shvaća veze s istokom. On na temelju naziva za lemeš konstruira tri koncentrična kruga, od kojih vanjski, najširi, obuhvaća na sjeveru naziv arling, na jugu raonik. Srednji krug čine specifična stara imena: na sjeveru wagesan-wans, na jugu lemeš. Napokon se u najužem unutarnjem krugu nalaze nazivi tipa željezo {pflugei&en, plužno železo i dr.). Koren medjutim odmah dodaje, da su ti krugovi na istoku prekinuti, pa se nazivi tipa željezo nastavljaju dalje u Madžarsku (ekevas), a to mu ne da da izreče konačni sud. Ipak mu se čini sigurnim, da je područje naziva aTling-raonik rastrgano na dva dijela jednim prodorom s istoka. Ovo shvaćanje pokazuje, kako je na mjestu ona skromnost, koju K. nekoliko puta naglašuje: kako iz uske štajerske perspektive ne treba izvoditi dalekosežne zaključke. Sam K. zna, premda preko toga prelazi, da na zapadu iza naziva arling opet dolazi roagen- san, ali ne misli, da se to isto može ponoviti i na jugoistoku. Šta ostaje od njegovih krugova, kad se na istoku poslije naziva raonik-ralnik — koji ne dopire, kako K. kaže, samo do bosanskih planina, nego gotovo do polovice Bugarske — javlja opet lemeš, da posve na kraju (u Trakiji) iskrsne ponovno žel'azu? Ako uz to još uzmemo u obzir, da je područje naziva raonik »izmedju Save, Dunava i Tise«, za koje K. (str. 228) kao da želi suponirati neku staru svezu (preko Madžarske!) s područjem naziva arling, nanovo kolonizirano u razmjerno nedavno vrijeme doseljenicima s juga, da tamo (unatoč protivnom mišljenju Korenovu) ima bar nekih tragova, koji upućuju na nekadašnje ralo tih doseljenika (isp. OSH, karte II, III), a da naziv raonik iz južnoslavenske perspektive uopće čini dojam jednog relativno mladjeg »prodora« (vjerojatno baš sa sjeverozapada), onda se njegovi koncentrični krugovi potpuno rasplinjuju. A i s druge strane, na sjeveroistoku, našao bi K. — da se nije zaustavio u Madžarskoj — rumunjski fierul plugului, poljski želazo plužne pa pored nekojih, nešto drukčijih, ukrajinskih oblika pluznye železa u ruskoj vladimirskoj guber- niji 16. stoljeća (što je spomenuto i u Zeleninovoj njemački pisanoj knjizi). Dodamo li k tomu — ne spominjući druge, neodredjenije, možda i slučajne forme — češko plužne železo, njem. pflugeisen u Württembergu i plaugisen u Donjoj Saskoj, furlanski fyer (isp. kartu) pa norveški ploug-jern (18. stolj.) i švedski plogiern (16. stol.), onda vidimo jednu raširenu evropsku pojavu, koja je doduše vrlo zanimljiva i traži svoje razjašnjenje, ali ujedno jasno pokazuje nemogućnost svake interpretacije s jednog uskog sektora i bez dovoljnog komparativneg materijala. — Unatoč nebuleznosti spomenutih Korenovih kon- °" Isp. Bratanić, Uz problem..., str. 241/242. Slovenski naziv rezalo donosi upravo Koren medju svojim (slučajnim!) materijalom, dok ga u ranijoj litera- turi nema. 218 Branimir Bratanić centričnih krugova nisu ništa manje realne veze, koje čvrsto spajaju područje naziva pflugeisen s istokom. Koren ovamo računa kod pluga ručicu, koja je u jednom komadu s plazom (a još bi točnije bilo uzeti ovamo čitav dvostruki plaz), zatim oblik jarma s gredicom ispod volovskih vratova, štajersko njemačko ime za taj jaram (jar) pa eventualno i napravu za nošenje sijena od dva drvena luka, spojena mrežom^" (hrv. krošnja ili irai je), a iz daljeg se teksta vidi, da bi očito trebalo ovamo pribrojiti zakrivljeni gredelj pluga. I ovdje K. staje u Madžarskoj ne usudjujući se radi nedostatka podataka za istočnije krajeve izreći konačno mišljenje pa kaže, da treba potanja ispitivanja toga »kulturnog kruga« ostaviti za »kasnije vrijeme, pogodnije za istraživanje«. Medjutim mi već danas znamo, da dvostruki plaz i zakrivljeni gredelj dopiru na istok sve do Volge (kazanjski saban!), a da je vrsta jarma, o kojoj se ovdje radi u Evropi uvijek vezana samo uz (današnje ili nekadašnje) slavenske krajeve, dok na istok seže do Kavkaza.'^ Uzimajući u obzir sve navedeno ne će zbog geografskog položaja biti krivo, ako se u konkretnom slučaju i štajerski naziv pflugeisen poveže s navedenim pojavama (da ne kažemo s kulturnim kompleksom), ne prejudicirajući time nikakav sud o prvotnom podrijetlu i jezičnoj pripadnosti toga naziva, koji je, kako smo vidjeli, toliko raširen u Evropi. Da sam Koren nije izveo isti zaključak, razlog je očito u tom, što on, zacijelo ispravno, veže postanak naziva pflugeisen uz pojavu nesimetričnog plužnog lemeša. Pa kako je takav lemeš potvrdjen arheološkim nalazom tek u 13. stolj. (Burgenland) i kako K. naginje, da taj izum radi blizine rečenog nalaza i posebnog položaja Štajerske prema Njemačkoj (gdje su se još u naše vrijeme često upotrebljavali kod starih plugova simetrični lemeši) pripiše toj »zemlji stare željezne kulture« ušiju« (lemežnice, habe) i za oblik plaza i lemeša. Po Rhammu (str. 991, bilj. 2) u jednoj zoni, koja ide od donje Krke preko Pliberka prema južnim koruškim planinama, ralo ima dvije ručice od jednoga rašljastoga komada drveta (broj U na karti), a tako je i na ralu iz Zg. Boča kod Lucana i na jednom modelu iz doline gornje Savinje, koji spominje Koren (str. 255). Dvije posebne ručice ima i neko ralo, koje se na Gorenjskom prema Rhammu (str. 988/989) upo- trebljava zajedno s plugom (isp. br. 5 u objašnjenjima uz kartu) .'^^ Takvo ralo ima naziv doplar ili toplar (Rhamm piše »doppler«), koji se odnosi na njegove dvije daske. Isti se naziv (toplar) javlja i u Izlakama (točka 120 na karti), gdje se obični plug s jednom daskom zove samec, pa je moguće, da se i ondje obje sprave upotrebljavaju onako, kako to prikazuje Rhamm. Nije sigurno, je li ralo bilo poznato na Krasu^" i oko Kobarida." Za prošlost spominje Koren ralo za Marenberg (1581), Šoštanj (1713) i Ravne kod Šoštanja (1713). Osobitu pažnju zaslužuje jedan podatak iz godine 1812 kod Korena (str. 64). Ondje se za nekakav »Bergpflug« iz okolice Konjica kaže: »Das flache oder tiefe Pflügen wird durch den Schaarbalkan (Griessäule), der durch den Grindel beweglich geht, bewerkstelliget.« »Schaarbalken« označuje ono drvo, na koje je nasadjen lemeš, dakle obično isto, što i plaz. »Griessäule« je kozlac, a to je nešto drugo nego »Schaarbalken«. Kako bi se onda mogla protumačiti onakva stilizacija njemačkoga originala? Nije doduše nemoguće, da su kozlac i plaz bili od jednoga komada drveta, pa se na njihov prednji kraj nasadjivao lemeš,'^* ali vjerojatnija će biti druga mogućnost. Ložar (Narodopisje I, str. 140, si. 77) donosi Praznine u Sloveniji na toj karti bile bi još mnogo veće, da nisu u nju unijeti i Korenovi podaci iz arhivskog materijala. Kako medjutim ti podaci ne pokazuju obično ništa više osim vrste sprave, koja se u dotičnim mjestima upotrebljavala, moramo te krajeve smatrati jednako neistraženima, kao i one posve bijele plohe na karti. ^' Radi te svoje orijentacijske svrhe dalji pregled nema i ne može imati pretenzija da bude potpun. Tu je upotrebljena uglavnom tek najvažnija novija etnografska literatura. Rhamm spominje »St. Georg bei Stein«. Danas kraj Kamnika nema na- selja sa sličnim imenom, ali je sv. Juraj crkveni patron u selu Nevlje, koje se i kod Valvasora (Die Ehre des Herzogthums Krain, knj. XI, str. 542) navodi kao St. Georg am See (ovu informaciju zahvaljujem ravnatelju B. Orlu). Stoga je na karti i u popisu mjesta označeno (sa znakom pitanja) to selo. ^' Odakle imamo jedan simetrični lemeš u EML, premda bi taj mogao potjecali i od pluga. " Gdje imamo zabilježen naziv oralo (točka 137 na karti). Bilo bi važno, kad bi se takva konstrukcija mogla još danas gdje naći kod slovenskoga pluga. Dosad je u južnoslavenskim krajevima sigurno po- tvrdjena samo iz Banata, premda ima takvih podataka i za hrvatsku Podravinu. 15 Slov. etnograf Plug i ralo 227 prema Koprivniku'^" crtež rala s Pohorja (dakle ne odviše daleko od Konjica), kod kojega je lemeš nasadjen na posebnu dasku, a ta je postavljena koso i i svojim gornjim krajem prolazi kroz gredelj. U istoj rupi u gredelju nalaizi se — čini se — i jedan klin, pa je gotovo sigurno, da se položaj te daske, a prema tome i položaj lemeša, mogao udešavati. To bi bio dakle pravi J. Koprivnik, Pohorje. Planinski vestnik 1913—1919. Poseben otisak, Maribor 1923. Razjašnjenja uz kartu. I. Vrste oraćih sprava (bes oznake konstruk- tivnih tipova; u tom slučaju upotrebi jeni su znakovi 1, 3, 4, 5, 6, 7 i 9 samo na slovenskom ili mješovitom slovensko-njemačkom području): 1. Ralo. — 2. Gra- nica rala (kod Nijemaca ari). — 3. Obični plug. — 4. Ralo i plug u istom mjestu. — 5. Istodobna upotreba rala i pluga za vrijeme oranja (pri čem se plugom oru samo izvanjske brazde svakoga sloga, a ralom sve druge). — 6. Plug dupljak (na njemačkom području taj je znak upotrebljen samo za one podatke, za koje u literaturi ima slika ili detaljan opis). — 7. Rezalo-rezalnica (kod Nijemaca riss). — 8. Područje rezala kod Nijemaca. — 9. Ralo i rezalo u istom mjestu. — 77. Tehnički konstruktivni tipovi: 10. Ralo »četvoro- stranoga« tipa. — 11. Isto s ručicama od jednoga rašljastog komada drveta. — 12. »Četvorostrano« ralo s dvije premetne daske. — 13. Isto s jednom premetnom daskom (dakle zapravo plug premetnjak). — 14. Ralo s Pohorja (»meklemburški tip«). — 15. Plužica (mali plug bez kolica, s dugim ojem); oje ravno, lijeva ručica od istoga komada s plazom. — 16. Plug sa zakrivljenim gredeljem, usadjenim u kut izmedju lijeve ručice i plaza. — 17—26. Plug s koljenasto zakrivljenim gredeljem, usadjenim u lijevu ručicu, različiti sastavi ručica i plaza. — 27. Plug sa slabo zakrivljenim gredeljem straga. — 28—31. Plug s ravnim gredeljem, usadjenim u lijevu ručicu, različiti sastavi ručica i plaza. — 32. »Cetvorostrani« plug premetnjak s ravnim gredeljem. — Sastav ručica i plaza. A. i plaz i obje ručice od istoga komada (br. 17); B. obje ručice od jednoga komada, usadjenog u plaz (32) ; C. ručice zasebne, ali svaka spojena s plazom na isti način: a) plaz čine donji dijelovi ručica (dvostruki plaz: 16, 18, 27, 28); b) plaz zaseban, ručice umetnute sa svojim donjim savi- jenim dijelovima sa strane u izreze na plazu (23) ; c) ručice usadjene u plaz (25) ; D. svaka ručica spojena s plazom na drugi način: a) lijeva; od istoga komada s plazom (19, 20), postavljena svojim donjim savijenim dijelom na plaz (21, 22, 29), usadjena u plaz (24, 26, 50, 31); b) desna: umetnuta sa svojim donjim savijenim dijelom u izrez na plazu (19, 21, 24, 29, 30), postavljena svojim donjim savijenim dijelom n a plaz (31), usadjena u plaz (22), potpuno odijeljena od pravoga plaza, ali katkad usadjena u neku vrstu pomoćnoga plaza, na kojem počiva daska (20, 26). — III. Nomenklatura (najvažniji nazivi za lemeš na neslovenskem području na karti su ispisani): 33. ralnik (= lemeš rala). — 34. Zapadna i sjeverna granica njemačkog naziva arling (= lemeš rala ili pluga), po Korenu. — 35. lemeš (= simetrični lemeš rala ili nesimetrični lemeš pluga). — 36. Nazivi tipa (plužno) željezo: hrvatski i slo- venski železo, njemački (pflug)eisen, furlanski fyer (da war gine), madžarski (eke)vas. — 37. Nazivi riss (njemački) ili rezalo, rezalnica (slovenski) za crtalo (kod pluga ili kod rala). Inače na području zapadne Hrvatske prevladavaju nazivi tipa prvo železo, dok se na manjem dijelu toga područja, a možda i u najvećem dijelu Slovenije, upotrebljavaju nazivi tipa crtalo. — 38. Područje, na kojem se od prilike upotrebljava njemački naziv goslatz, gaslitz za kozlac. — 39. Njemački naziv bock (možda preveden prema »pučkoj etimologiji« iz slovenskoga kozol, kozolc). — 40. Granice historijskih zemalja i pokrajina. — 41. Današnje državne granice. — Znakovi, koji su smješteni u posebnim krugovima, označuju cijele krajeve ili onakva mjesta, koja nisu mogla biti točno lokalizirana. Točka 224 je na karti izostavljena. 15* 228 Branimir Bratanić »Schaarbalken«, a po svom mjestu na ralu mogao bi se shvatiti i kao kozlac (Griessäule). Takvog rala nema nigdje drugdje kod Južnih Slavena osim možda nekad u Makedoniji, a nije slično »češkemu rohadlju«, kako kaže Koprivnik (a po njemu i Ložar), nego nekim drugim češkim ralima (t. zv. nâko- lesnik), a gotovo je jednako meklemburškom ralu, glavnoj spravi nekadašnjih ondješnjih Slavena. Na žalost Koprivnikov crtež —• bez točnijih podataka — ne možemo držati pouzdanim dokumentom,"* ali bi nesumnjiv dokaz o opstojanju te vrste rala na slavenskem Jugu bio od tolike važnosti za objašnjenje različnih etnografskih i historijskih pitanja, da bi slovenski etnografi trebali pokušati da kontroliraju i konačno razjasne Koprivnikove navode. — Slovensko rezalo, rezalnica može imati ručicu od istoga komada s ojem (Solčava) ili posebno usad jenu (Jezersko). Bilo bi važno, kad bi se u Logarsko j dolini (ili drugdje) mogla utvrditi rezalnica s drvenim radnim dijelom (ne sa željeznim crtalom), o kakvoj piše Rhamm (str. 988 = K. 211). Medju Korenovim podacima imamo i jedan od najstarijih spomena o slo- venskom plugu,"' za Konjice god. 1464. Dakako o njegovu obliku ne znamo ništa. Svi dosad poznati stariji slovenski plugovi imaju više ili manje za- krivljen gredelj, dok su im sastavi ručica s plazom bili različni, kako pokazuje karta. U Kranjskoj je taj sastav jednak onome kod plugova srednje i zapadne Evrope. Za ziljski plug kaže Rhamm (str. 988), da je imao vrlo dugu dasku (do 1,90 m) i velik lemeš (do 60 cm), po čemu se razlikovao od običnoga bavarskoga pluga. U Rožu je plug možda bio nešto drukčiji (K. str. 211), a oko Radgone (1825) lakši i jednostavniji, bez crtala (K. str. 56. Na temelju toga podatka K. bez prave potrebe nekoliko puta ističe, kako su slovenski plugovi lakši od njemačkih). Obilniji je materijal za nomenklaturu oraćih sprava, zahvaljujući dobrim dijelom sabiračkoj djelatnosti starijih slovenskih lingvista, kako se ona odrazuje u Pleteršnikovu rječniku."^ Šteta je samo, što nije za svaki naziv moguće točno odrediti, u kom se kraju upotrebljava. Navest ćemo nomeklaturu redom za pojedine dijelove"* pluga ili rala: "" Po tehnici crteža čovjek bi pomislio, da je taj preuzet iz kakve stare publikacije (koja možda i nema direktne veze sa Slovencima?). "' Još stariji podatak iz god. 1509. (Ložar, str. 122) pisan je latinski, pa nije posve sigurno, znači li »integrum aratrum« doista pravi plug, premda je to najvjerojatnije. Drugi podaci kod Korena za plug na slovenskom području jesu: Radgona 1480., Ptuj 15. stolj., Podsreda 1570., Ljutomer 1584, 1612., 1615., 1664., Vojnik 1585.; dalje 11 podataka za 17. stolj. (okolica Gor. Radgone, Mozirja, Šoštanja i Vranskoga) i 51 za 18. stoljeće (svi lokaliteti uneseni u kartu). Iz god. 1600. imamo podatak za plug (nesimetrični lemeš i crtalo na nadgrobnom kamenu) i s Krasa (Kal-Košana, v. M. Matičetov, Primorski ljudski napisi, »Ljudski tednik« V, br. 236, Trst, 20. X. 1950.). "^ U njegovu rječniku ima zacijelo još naziva te vrste, no ovdje su na- vedeni samo oni, koji odgovaraju jednakim ili sličnim nazivima kod Hrvata. "* Prvih 12 dijelova označuju brojevi istim redom, kao i na si. str. 223. Uz svaki naziv nalazi se broj njegova lokaliteta na našoj karti (v. straga popis mjesta) ili oznaka vrela. Znak * pred brojem lokaliteta znači, da se u istom mjestu upotrebljava i koji drugi naziv. Naglasci i fonetske osobine daju se onako, kako su zabilježeni u materijalu, premda način njihova označivanja nije uvijek jednak, a katkad očito ni ispravan. Ako se zabilježeni naglasak ne odnosi na sve lokalitete, koji se navode uz dotični naziv, onda je vrelo za naglasak od- štampano masnije. Kratice za vrela su iste, kao i u popisu mjesta, a osim toga Plug i lalo 229 1. Ručice. ročice 114, 115, 130, 224 L, ročice 41, 62, 63, 65, 113, 123, 124, ročice 108, R (ročica), ručice *64, velka + rhala ročica 126, ročica 59, 112, 121, P, ročica 66, ročka R, ruče *64, ročaj P, nuoge 125, 127,'* pluznica P (ist. Št.), râlica P; lijeva ručica: plaz, plaz 135, plaznica 139, plaznica 140; za desnu ručicu: priroč P-L (L: »Slov. Gorice«!"^), preroč P, preroč *140, priroka, prirok P, preolač *140, Er-P-L, preorač *140, rogel *140. 2. Plaz. plaz P, plast 127, P (BKr), oplaz 130, P, R, oplas 62, R, podplas R, podplat R, piata (kod želj. pluga) 66, péta 59, 112 (samo željezo straga ozdo), 140, P, podsâd 112, posad 115, kazale (?) 125, kozuc (?) 123, 126. 3. Lemeš. lemeš 108, 113, 114, 115, P, lemeš 123, 140, Umez 59, 110 (?, K str. 68»"), 112, 121, 130, P, R, lemež 41, lemaž 224, ralnik P, R, raunik 108, R, orâlnik P, orounik 33, orača P, plužno železo P (Ug., SL Gor., K str. 235), plužno želiezo ove: BKr = Bela Krajina, Dol. = Dolenjsko, Er = Erjavec, Letopis Mat. Slov. 1880., Gor. = Gorenjsko, Kor. = Koruška, Kr. = Kranjska, Notr. = Notranjsko, Rib. = Ribnica, SI. Gor. = Slovenske Gorice, Št. = Štajerska, Ug. = Ugarski Slovenci. Ker tiskarna nima črk z vsemi pravorečnimi znamenji, je mnogo črk pri posameznih narečnih besedah tiskanih brez potrebnih oziroma ustreznih na- glasnih in diakritičnih znamenj. Tako je kratki padajoči (brzi) naglas, ki se v hrvaščini in slovenščini označuje z dvakratnim krativcem, gravisom ("), sploh izpuščen ter bi moral biti na poldebelo tiskanih samoglasnikih pri tehle besedah: ručice, mala ročica, ročica 66 (pod 1.), oplas (pod 2.), plužno želiezo, plužno želiizo, spodnje železo, spodnjo želiizo, dolnjo železo, zadnje železo (pod 3.), gredlj 65, gregei (pod 4.), kozoulec, kozolc, kozouc (pod 5.), gredajnca, gredal- nica (pod 8.), deska 62... (pod 10.), proo žeZezo, prvo želiizo, prvi noš, noš (pod 11.), plivLg, plag (pod 16.), kolca 66, koljca, knljca (pod 17), polica (pod 18.), polica, poličica (pod 19.), kipel (pod 24.), ojj (pod 26.), krču (pod 27.), utka (pod 28.), razmet&t — skup zmetat, podsmuka (pod 30.). Črtica (-), ki pri Rhammu označuje nad črko le mesto naglasa, je izpuščena pri besedah: ročica, ročka (pod 1.), gredi (pod 4.), lemežnica (pod 10.). Kadar ta črtica označuje dolžino, je zamenjana z znamenjem ("), s strešico (n. pr. gredajnca, pod 8.). Nad črko e pri besedi gredlj 66 (pod 4.) bi moral biti cirkumfleks, s katerim se v hrvatskih narečjih označuje posebna vrsta dolgega padajoče rastočega naglasa. Dolgi padajoči naglas, potisnjen (") bi moral biti nad črko ü pri besedi plužna kôuca (pod 17.), nad r pri nazivu proi noš (pod 11.) in povsod nad dvoglasom le (n. pr. plužno želiezo, griedelj). Ostrivec, akut (') bi dalje moral biti nad a in r pri besedah p^šel, p^sel (pod 22.), črtalo 113 (pod 11.) in krčalo (pod 24.), a krativec, gravis C) pri besedah kozalc (pod 5.), d^ska (pod 10.), črtalo 41 (pod 11.). Pri besedah želiizo (pod 3. in 11.) in pliug (pod 16.) prednji i označuje polglasni i, medtem ko je pred soglasnikom ta glas tiskan s črko j (gredajnca, ojce). Razni ozki glasovi e, o, i niso pri mnogih besedah označeni z ustreznimi diakritičnimi znamenji, s posebno ključico ali piko pod črko. Ponekod so ti glasovi brez krativca (gravisa), razen tega pa so pogrešno označeni s stre- šico, namesto s posebnim potisnjenim naglasom. Tudi drugod so črke brez ustreznih znamenj, n. pr. str. 213 goš (dolgi o), gaslitz (manjka na a posebno znamenje v obliki krožca) itd. "* Isti nazivi nastavljaju se preko Kupe na hrvatskoj strani. "^ Vjerojatnije je, da se radi o pogrešci: zacijelo je trebalo stajati Go- riško. «" Isp. bilj. 68. 230 Branimir Bratanić 64, plužno želiizo 63, plužno železje P, spodnje železo 62, *127, spadne železo 126, spodnjo želiizo 66, doljno železo 65, zadnje železo 125, *127. — Pero i uho lemeša: pero + uho 140. 4. G r e d e 1 j, o j e. grédalj 113, P, griedelj 124, griedalj 123, 126, griedlj 64, gredlj 65, gredlj 66, grédel 112, 114, *115, *130, 140, gredl 33, R, plužni gredi 59, griedl 125, 127, gradi 108, gredeu 41, gregei 62, greglj 63, greben *115, oje 112 (kod rezala), od'e (kod pluga)" 224, hlod *130, drvo 121. 5. K o z 1 a C. kózalc 139, P, kazale 152, kozlac 113, kozolec 130, kozoulec 62, kozolc 65, kozu(l)c 127, kozouc 66, kôzuc 112, kozuc 126, kozbac 140, kozlek 41, kózal (?) P, kozlić P, (plužna) glava (?) 59, premikač 108, žvenga (?, »srvenga«) 33 (K str. 54). 6. Klinkozlačnjak. zaguzda 140, (zaguzda 126), (zagôzda 130, P), (zagvôzda P), klin 114, (kaVje 108). 7. K u r e 1 j. kureš P, kurež P (ist. Št.), koreš P (Dol., Gor.), kuralj 136, kyrel 140, kur- gelj 139, P (Notr.), gredelnik 130, prégelj P (BKr), pritikav 115, zvek 114, klin 59, *125, kline *125, kaul 121. 8. Gužva oračica (gredeljnica). grédaljnica P (Št., Lašče), gredelnica 130, gridelnica (Miklošič), gredâljnica P, gredâjnica P (Dol., Št.), gredânjica P, gredânica P (Gor.), gredajnca 62, gredâjnca 63, grdâjnca 140, gredalnica 127, gredaunca 126, bradanca 114, 115, gaz 59, 121, P, guška 125, korež P. 9. Zagužnjak. zagojzda 115, (mala prestava ? 112). 10. Daskaplugaiuširala. deska 59, *115, 121, *130, 140, deska 62, 63, 66, deska 41, deska 65, daska P, daska 125, 126, plužna deska 124, obračalna deska 113, polica (?) P, od- grinjača P, postranica L (Soča), dile *130, dila 114, *115, R; uši rala: lernežnice P, R, lemešce R, lemežki R,"' habe 112, habe 108. 11. Crtalo. črtalo 56, 59, 121, 130, 224, P, črtalo 113, črtalo ? 110 (K str. 68: »zhentala«"«), črtalo 41, čerta(l)o R, črtoo 114, 115, rezalo 108, rezalnica, rezaunca 33, 56, L,"" râlnik P, oraunik (?) 110 (K str. 68, prvo železo 125, prvo želiizo *63, "' Po Rhammu (str. 998) jedino ta tri naziva kod rala, od Celovca i Veli- kovca do Kamniških planina. U originalu »lemesh, al zhentala« sa značenjem »Pflugscharre«. Očito bi trebalo biti »lemež, al čertalo«, ali je krivo prepisano iz rukopisne »bohoričice«. Značenja naziva u ovom podatku iz god. 1836. nisu pouzdana. Opis potječe^ od župnika Jakoba Detele, a zbrkao ga je njem. pjesnik J. G. Seidl. "" Osim ovih potvrda zapisano je tri puta (Planina, Brežice, Vodice kod Planine) njemački reiß Eißen u prvoj polovici 18. stolj. Kako se radi o jugo- istočnoj Štajerskoj, nije vjerojatno, da bi to bio prijevod slovenskog naziva rezalnica ili slič. Plug i ralo , 231 sprediio železo 124™ prvi noš 66, noš 62, *63, 65, nuožič 123, 126 (nužeč 140). 12. Zacrtnjak. zagozda 59, zagojzda 121, klin 115, kajle (Zabukovje kod Krškoga). 15. Cimer (željezna spojnica lemeša s gredeljem). šrauf 140. • 14. G aćn j ak (spojna prečka izmedju ručica). spona 62, zoežnja (?) 125, klin 140. 15. Različito. gnezdo (= obje ručice) 140, vel. i mala prestava (mjesta za reguliranje dubljine oranja pri kozlacu i pri stražnjem kraju gredelja) 112, ključ (»Rahmen am Pfluge«) P, vezi (= okov) 130, kovanje (= okov) 140. 16. Cijela sprava. Plug: plug 113, *130, P, R, pliug 62, plug 224, plag 65, drevo *130, donja Zilja (K str. 211), drevo P (Gor., Kr.), drvu 140, dTe(v)o R, dreo 84 (K str. 67), drvina *130, plug dupljak: merjasec 86 (L), 104, 108, kuzla 76 (K str. 67), P (dupljak?), R, psica L (dupljak?), kož (?, »fcosfe«) R (133, 134, Hausberg?), orača P (?), R; (plug) samec 120; toplar (?) 120, 117 (^doppieri); ralo: ralo 104, P (Kor.), R, ralu 84 (K str. 67), R, oralo 29, *104, D. Koruška (K str. 211), L, oralo 108, 137, P (Kor., Kamnik), oralu 110 (K str. 68), ori (?) 29, 96, 110 (=K str. 66, 68, 209), kavelj *104, špičmoh 1/2," kostruma (Ttkostthruma^) 96; rezalo: rezalo 110 (K str. 68), rezalnica, rezaunca R, rezovnica 112, na- rezaunca (?, T>naresavenza<) 84 (K str. 67). 17. P 1 u ž n a k o 1 C a. kolca 113, 127, L, kolca 66, koljca 62, kâuljca 65, kulca 63, kulca 125, kuljca 64, kolce 140, kolesa 59, kolesnîce 112, plužna kolca P, L, plužna kôuca 41, plužna (f.) 130, P (Notr., Dol.), plužnja 129, plužne 121, P, plužje P (Gor.), plužno P (Gor.), plužnice P, plužniki P, ójice 138. 18. Osovinakolica. osišče 59, klop 130, polica (?) 126, aks 140, akštuk 121. 19. R u d i Ć k o 1 i C a. ójce P, uojé 140, oje (?) 126, polica 130, polica 127, poličica 125, poličica (?) P (Rib.), jezik 59, jezak 121, svôra 63, štangica 62. 20. Mačka (naprava za reguliranje širine brazde na kolicima). pretikalna opora 59, španga 121. 21. O p 1 e n na kolicima. pedeuc 108. 22. Drugi dijelovi kolica. križ (=rudić + os) 140, jeravnica (kao želj. gredel jnica) 130, kolce (= kotač) 140, pašel, pasel (= lun jak kotača) 140, rink (spaja gredelj s kolicima) 112. '"lu Štajerskoj i u Beloj Krajini nazivi ovoga tipa nastavljaju se ne- posredno na jednake nazive u Hrvatskoj. '' Naziv bi mogao biti u svezi ili sa njem, Spitzmaus (hrv. rovka, dakle sprava, koja ruje, kao šumski miši ili sa špičimiš, speč-meš, t. j. šišmiš (jer ima »krila«, habe, koja razbacuju zemlju), isp. Slov. Etnograf HI—IV, str. 453. 232 Branimir Bratanić 25. K r p e 1 e (spojnica izmedju o ja i kolica). klešče {= rascijepljeno malo rudo) 130, klešče (= rascjep na prednjem kraju rudića) 140, krpeli (= rašljasto rudo) P. 24. Krčalo (klin ili luk, kojim se plug privlači u pravi smjer, ako skreće u stranu). krčalo (?) P, itrčcZ (?) P (Dol.), krpelj (?) P (BKr), krpeli (?) P (Dol.), priglč 121 (klin 59); luk: krpele 127, krpel 126, klešče P, lôcen (za krpelit) 125, kamba 130. 25. Spojni klinovi krpela (ili o ja). klin 130. 26. Oje kod pluga. oje 121, oji 126, *127, ojice 59, *127, ojce 62, 63, oicje 66, uojci 125, čvetrnica 140, (četver P, BKr), plužnica P. 27. Zavoranj (klin za jaram). (jarmenjâk P), (jârmnik P), (zaprégelj P), (pregelj 130), priglč 121, (ôjna igla P), igla ESSZ (Prekmurje), krčel 127, krču 126, gožni klin 59, klin 66. 28. O tka i ost an. ótka 115, 130, P, uotka 125, vot'ka 129, utka 63, otika (Miklošič), dtika 41,224, râtka P; óstan P (Gor.; Kranj. Gora = bič), óstanj P, ostanj P. 29. Cijela oraća sprema. oralna priprava P, (prema P, BKr), plužje (= plug + kolica) P (Gor.). 30. Druga nomenklatura u vezi s oranjem. ralaca (= pomoćna sprava kod sijanja prosa, »za žito raliti«) 125; krpéljiti (= držati smjer plugu s pomoću krčala) P (BKr), otočiti plug (= regulirati širinu brazde) L (Slov. Gor.); oranje na oplaz (tako, da na njivi nema slogova) L-Er (Tolmin); slogovi: razori, lehe, agoni L, oguni 66; oba načina oranja na slogove: razmeta-zmeta 125, razmeée-zmeée *127, razmetat-skup zmetat 66, se razdvoji-se skupaj zmeče *127, oranje na kraje (?), oranje bez krajev (?) L (sjeverno od Ljubelja), osredke pobirati {— završne brazde kod »razmetanja«) P; odmetek (= uži slog uz rub njive) L, zaklinek (= kli- nasti kraj njive) L (Sv. Jakob ob Savi); uvratine: vrati, vratnik, vrat, zavratnice L; podsmuka (= smuka za voženje pluga na njivu) 66, plaznica (=isto) P. Kolikogod ovaj pregled bio oskudan, on pokazuje, da i na razmjerno malom slovenskom području opstoji velik broj različnih naziva, od kojih mnogi imaju svoje karakteristične analogije kod Hrvata i drugih Slavena, a nekoji i veću kulturnohistorijsku vrijednost. No ta je vrijednost veoma ograničena njihovom fragmentarnošću. Ondje, gdje su podaci gušći — u Beloj Krajini i jugoistočnoj Štajerskoj — vidi se, da se nazivi ponajviše direktno nadovezuju na jednake hrvatske nazive, t. j. da pripadaju odredjenim regionalnim tipovima nomen- klature oraćih sprava. Granice tih tipova prema ostalom slovenskom području po ovom se materijalu ne daju odrediti. Trebalo bi imati više podataka i znati točnije geografsko rasprostranjenje naročito za ove nazive: ralica, plaz ( = lijeva ručica), priroč (sva tri vjerojatno na Primorju), rog(el), podsad i slič., kozelc Plug i ralo 233 (= plaz), ralnik (= lemeš; i crtalo?), pluino železo,''^ oje (kod rala i rezala), kurelj (Primorje?), polica (= daska ili rudić), lemežnice, rezalo (za crtalo i za cijelu spravu), crtalo (— lemeš ili plaz?), prvo železo i slič., plužnice (= kolica), krčalo i slič., krpel(e) i slič. i otika. Iz ovog fragmentarnog i slučajnog materijala vidi se ipak, da kod slo- venskih oračih sprava ima i etnografskih i leksičkih pitanja, koja zahtijevaju svoje rješenje. S odgovorima na ta pitanja mogli bismo u velikoj mjeri popuniti ono znanje, koje je potrebno za rješavanje važnih kulturnih i etničkih pro- blema, ne samo kod nas, ne samo kod Slavena, nego u Evropi uopće. Jedno kod toga ne smijemo zaboraviti: iscrpnu i detaljnu gradju, koja je za pro- učavanja ove vrste neophodna, mogu nam stare oraće sprave dati samo tako dugo — dok ih još ima. POPIS MJESTA" Njemački dio Štajerske i Koruške 1. Untergrimming, Ennstal (K). — 2. Wörschach, Ennstal (K). — 3. Bruck na Muri (K). — 4. Birkfeld (K). — 5. Pöllau (Hlubek, K). — 6. St. Stephan im Rosenthal, Gleisdorf (K). — Präbach, Gleisdorf (K). — 8. Preding, Wildon (K). - 9. Köflach (okolica. K). - 10. Gössnitz, Köflach (K). - 11. Teigitsch- graben, Köflach (K). — 12. Judenburg (okolica. K). — 13. Perchau, Neumarkt (K). — 14. Goppelsbach, Murau (K). — 15. St. Georgen, Murau (K). — 16. Kra- kaudorf, Murau (K). — 17. Gmünd (R). — 18. Područje gornje Krke (Gurk, R). — 19. »Njemačka brda u Donjoj Koruškoj« (R). — K. Kirchbach, Görtschitztal (R). - Slovenski dio Koruške i mješoviti krajevi u današnjoj Austriji 20. Dolina donje Zilje (Gail, R, K). — 21. Beljak (Villach, R, K). — 22. Sp. Rož (Rosenthal, R, K). — 23. Okolica Vrpskoga jezera (Wörthersee, R, K). — 24. Magerek (Magaregg), Celovec (K). — 25. Područje Gline (Glan, K). — 26. Otmanje (Ottmanach, K). — 27. Železna Kapla (Eisenkappel, R, K). — 28. Pliberk (Bleiberg, R, K). — 29. Velikovec (Völkermarkt, K). — 30. Grebin j (Griffen, K). — 31. Sv. Pavel (St. Paul, K). — 32. Soboth (Sobota), Ivnik (Eibis- wald. K). — 33. Zg. Boč (Grosswalz), Lucane (Leutschach, K). — 34. Gorica (Goritzen), Radgona (K). — 35. Zenkovci (Zelting), Radgona (K). — 36. Zetinci (Sicheldorf), Radgona (K). — " Taj bi se naziv točnijim ispitivanjem eventualno mogao utvrditi i na većem području, iako ga danas možda potiskuje školsko-književni termin Icmeš-lemež. '* Uz ime mjesta uvijek je kratko označen i izvor podatka (kratice: B = B. Bratanić, vlastiti zapis; EML = Etnografski muzej u Ljubljani; ESSZ = Etnološki seminar sveučilišta u Zagrebu; K = Koren, Pflug und Ari; L = Ložar, Narodopisje Slovencev I; OSH = Bratanić, Oraće sprave u Hrvata; P = Ple- teršnik, Slovensko-nemški slovar; R = Rhamm, Urzeitliche Bauernhöfe). Uz samo ime lokaliteta dodano je redovno i ime kojeg bližeg većeg mjesta. Slo- venska m esta u današnjoj Austriji imaju uza se i svoja njemačka imena, a radi kontrole dodana su njemačka imena u zagradi i kod onih mjesta, za koja Koren daje historijske podatke. Neka od takvih mjesta nisu mogla biti točno identifi- cirana i lokalizirana, pa u tom slučaju imaju (u zagradi) samo njemačka imena, kako ih navodi Koren (dok su na karti njihovi znakovi smješteni u posebne krugove). Za pomoć kod ubikacije nekojih od tih mjesta dužan sam zahvalnost redakciji »Slov. Etnografa«, a zahvaljujem na ovom mjestu i svim ostalima, koji su mi na bilo koji način pomogli kod skupljanja podataka. — Slov. nazive pri nemških debelejše tiskanih imenih bi bilo treba še prekontrolirati. 234 Branimir Bratanić Slovenija 37. (Apače-Hauptmannsdorf, K). — 58. Šratovci (K, Schrottendorf), Rad- gona. — 39. Mele (K, Kellersdorf), Radgona. — 40. Rilitarovci (K), Radgona. — 41. Beltinci, Prekmurje (dr. V. Novak). — 42. Ljutomer (K). — 43. Bolehneci (K, Wollachnezen), Ljutomer. — 44. Pavlovci (K, Paulofzen), Ormož. — 45. Ormož (K, Friedau). — 46. (K, Krenkendorf), Ormož. — 47. Zavrče (K, Sauritsch), Ptuj. — 48. Ptuj (K). ~ 49. Domava, Ptuj (K). — 50. Savci, Ptuj (K). ~ 51. Sv. Andraž (?, K, St. Andra i. S.), Ptuj. — 52. Canjkova, Cen- kova (?, K, Zankoberg), Slov. Gorice. — 53. (Gobačinci, K; Slov. Gorice, K). — 54. Radehova (K, Oberradoch)., Slov. Gorice. — 55. Hrastovec (K, Gutenhag), Slov. Gorice. — 56. »Istočno od Maribora« (K). — 57. Gačnik ? (K, Gaschnitz- tal). Slov. Gorice. — 58. Jarenina (K, Jahringsbof), Maribor. — 59. Kamnica, Maribor (ESSZ). — 60. Rogatec (K, Rohitsch). ~ 61. Podsreda (K, Hörberg). — 62. Rakovec, Brežice (B). ~ 63. Podvinje, Brežice (B). — 64. Gaber je, Brežice (B). — 65. Mihalovec, Brežice (B). — 66. Loče, Brežice (B). — 67. Brežice (K, Rann). — 68. Vodice (K, Voditz), Planina. — 69. Dovje (K, Dobiš), Planina. — 70. Pla- nina (K, Montpreis). — 71. Jurklošter (K, Gairach), Rim. Toplice. — 72. (K, Rain, Roswein, Oschag), Laško-Celje. — ?5. Zavodna (K, Savodin), Celje. —74. Celje (K). — 75. Trbovlje (K, Trifali). — 76. Ojstrica (K, Osterwitz), Vransko. — 77. (K, Podgoutz, Gleindorf, Preup), Vransko. — 78. Sanek (Zovnek; K, San- negg), Braslovče. — 79. Polče (K, Poltsch), Braslovče. — 80. Sv. Rupret (K, St. Ruprecht), Braslovče. — 81. Braslovče (K, Frasslau). — 82. Dobrovlje (K, Dobroll), Braslovče. — 83. Vrbovec (K, Altenburg), Mozirje. — 84. Rečica (K, Rietz), Mozirje. — 85. Okonina (K), Mozirje. — 86. Ljubno, Mozirje (L). — 87. (Suha) Dol (?, K, Doli), Mozirje. — 88. Trnavče (?, K, Ternautschitsch), Mozirje. — 89. Mozirje (K, Prassberg). — 90. Slatine, Mozirje (K). — 91. Šmartno ob Paki (K, St. Martin), Mozirje. — 92. Šoštanj (K, Schönstein). — 93. (Lamm, Krähstock, K), Šoštanj. — 94. Ravne (K, Rauen), Šoštanj. — 95. Turn (K), Šoštanj. — 96. Vitanje (K, Weitenstein). — 97. Vojnik (K, Hohenegg). — 98. Ko- njice (K, Gonobitz). — 99. Boharina (K, Wocharina), Konjice. — 100. Kovački Vrh (K, Schmiedberg), Konjice. — 101. Ruše (K, Maria Rast), Maribor. — 102. Fala (K, Faal), Maribor. — 103. Sv. Lovrenc (K, St. Lorenzen), Pohorje. — 104. Pohorje (L-Koprivnik). — 105. Marenberg-Zeichenberg, K). — 106. Legen (K, Lechen), Slov. Gradec. ~ 107. Slovenjgradec (okolica. K, Windischgrätz). — 108. Mežica, Preval je (ESSZ), nekad Koruška. — 109. Crna (R, K, Schwarzen- bach), Prevalje, nekad Koruška. — 110. Solčava (R, K, Sulzbach). — 111. Logar- ska dolina (R, K), Solčava. — 112. Ravne na Zg. Jezerskem (B. Orel), nekad Koruška. — 113. Mojstrana (ESSZ). — 114. Zasip, Bled (ESSZ). — 115. Ribno, Bled (ESSZ). — 116. Bohinj (R). — 117. Cerklje, Kranj (L). — 118. Nevlje ? (»St. Georg bei Stein«, R), Kamnik. — 119. Moravče (L). — 120. Izlake, Zagorje ob Savi (L). — 121. Vrhovo, Radeče (ESSZ). — /22. Šentjernej na Dolenjskem, Novo mesto (L). — /23. Gradnik, Semič (B). — 124. Štrekljevec, Semič (B). — /25. Krupa, Semič (B). — 126. Gor. Dobravica, Metlika (B). — 127. Desinec, Črnomelj (B). — /28. Nepoznato (Slovenija, EML). — /29. (Velike) Poljane, Ribnica (Zupanec, Dom in svet, 1891). — 130. Dobrepolje (Vel. Lašče, Mrkun, L). — 131. St. Vid pri Stični, Grosuplje (dr. V. Novak). — /32. Grosuplje (EML). — /53. Bistra (okolica. K, Freudenthal), Vrhnika. — /33 a. Planina (okolica, K, »Hausberg« '*), Postojna. — 134. Idrija (okolica. K). — /35. Podkrnci, Tolmin (Erjavec, Letopis Mat. Slov. 1880). — 136. Kam(e)no na Soči, Tolmin (P). — Zacijelo se radi o pogrešci: trebalo bi biti Haasberg (mjesta s nje- mačkim imenom Hausberg nije bilo u Kranjskoj), a to je Planina. Za ovu informaciju zahvaljujem redakciji »Slov. Etnografa«. Plug i ralo 235 117. Staro Sedlo " (Erjavec 1880), Kobarid. — 138. Banjščice (Sv. Duha, Erjavec, 1880), Kanal. — 139. Skrilje, Ajdovščina (Erjavec, 1880). — 140. Kopriva, Sežana (M. Matičetov). — 141. Košana (Kal), Šempeter na Krasu (M. Matičetov). Slobodni teritorij Trsta (Hrvati i Slovenci) 142. Korte (Corte dTsola), Piran (Jaberg-Jud, Sprach- und Sachatlas Ita- liens und der Südschweiz. VII). — 143. Murine (Morno), Buje (J. Ribarić). — 144. Picudo — Coli Vrh, Buje (J. Ribarić). Hrvatska (prema OSH, ako nije drukčije označeno) 145. Brest, sjev. Istra. — 146. Šapjane, Kastav (dr. M. Gavazzi). — 147. Mali Brgud, Kastav (dr. M. Gavazzi). ^ 148. Lisac, Kastav. — 149. Studena, Kastav. — 150. Prezid, Čabar. — 151. Vrhovci, Čabar. — 152. Jazbine, Čabar. — 153. Marija Trošt, Delnice. — 154. Skrad, Delnice. — 155. Lukovdol, Delnice. — 156. Vukova Gorica, Karlovac. — 157. Donje Stative, Karlovac. — 158. Mali Modruš-Potok, Karlovac (B). — 159. Kunić Ribnički, Karlovac. — 160. Lipnik. Karlovac. — 161. Breznik i Vini Vrh kod Ozlja (B). — 162. Pol|e, Ozalj (B). — 163. Bratovanjci i Lukunić-Draga, Ozalj (B). — 164. Bubnjarci, Ozalj. — 165. Vivodina, Ozalj. — 166. Vrhovac i Grandić-Breg, Ozalj (B). — 167. Krašić, Jastrebarsko. — 168. Stari Grad, Žumberak. — 169. Noršić-selo, Samobor. — 170. Jarušje, Samobor. — 171. Prodindol, Sv. Jana, Jastrebarsko. — 172. Vo- lavje, Jastrebarsko. — 173. Kupinec, Pisarovina. — 174. Kravarsko, Vel. Gorica. — 175. Donja Kupčina, Pisarovina. — 176. Rečica, Karlovac. — 177. Ladvenjak, Karlovac. — 178. Kablar, Karlovac. — 179. Crna Draga, Karlovac. — 180. Brki- ševina, Petrinja. — 181. Glinska Poljana, Petrinja. — 182. Brest i Vuroti, Pe- trinja. — 183. Cepeliš, Petrinja. — 184. Svinjičko, Sunja. — 185. Potok, Popo- vača. — 186. Okešinec, Ivanić. — 187. Dubrava, Čazma. — 188. Sv. Petar Čvrstec, Bjelovar. — 189. Botinovec, Koprivnica. — 190. Sv. Helena Koruška, Križevci. — 191. Erdovec, Križevci. — 192. Bedenica, Sv. Ivan Zelina. — 193. Sv. Ivan Zelina. — 194. Lupoglav, Dugo Selo. — 195. Prečeč, Ivanić. — 196. Trebarjevo desno, Sisak. — 197. Martinska Ves desna, Sisak. — 198. Kuče, Vel. Gorica. — 199. Prevlaka-Oborovo, Dugo Selo. — 200. Bukevje, Vel. Gorica. — 20/. Vel. Mlaka, Vel. Gorica. — 202. Obrezina, Vel. Gorica. — 203. Šašinovec, Dugo Selo. — 204. Čučerje, Zagreb (B). — 205. Mikulić, Zagreb. — 206. Bistra, Zagreb. — 20?. Kraj dolnji, Zagreb (B). — 20S. Oplaznik, Zagreb. — 209. Pologi, Zagreb (B). — 2/0. Luka, Zagreb (B). — 211. Tuhelj, Klanjec. — 2/2. Šemnica, Krapina. — 2/3. Strahinje, Krapina (M. Davila). — 214. Jesenje, Krapina. — 2/5. Mihovljan, Zlatar. — 2/6. Veleškovečki Lipovec, Zlatar. — 217. Zajezda- Topličica, Zlatar. — 2/8. Ivanec. — 2/9. Vinica, Varaždin. — 220. Prelog, Medji- murje. — 22/. Poturen, Medjimurje. Madžarska 222. Göcsej (Gönczi, Göcsej ... Kapos var 1914). — 225. Öriszentpeter, Vas m. (Kovâcs, A Néprajzi Müzeum magyar ekéi, 1937). — 224. Slovenska sela uz Rabu (Novak, Etnografski značaj slovenskega Porabja, Slov. Etnograf I, 1948. str. 95). ''^ Erjavec, a za njim i oni, koji ga citiraju, pišu Staro Sedlo, dok na speci- jalnim kartama i u službenim popisima mjesta u blizini Kobarida opstoje dva sela: Staro selo i Sedlo (bez »Staro«). Prema podatku M. Matičetova ispravan je narodni naziv Staro Sedlo (Star' Sedlo), kako je kod Erjavca, dok je Staro selo pogrešno. 236 Branimir Bratanić Résumé A LA MARGE D'UN LIVRE INTÉRESSANT L'article contient une analyse détaillée du livre « Pflug und Ari > par Hanns Koren (Salzburg, 1950). Apres avoir exprimé sa complete reconnaissance a la grande diligence de l'auteur qui a amassé un nombre imposant des données d'archives concernant les instruments aratoires allemands et Slovenes de Styrie, le censeur trouve le livre bien excitant et plein de bon sens. Mais parmi les nombreuses constatations correctes et vues saines il y a, dans le livre, aussi d'autres qu'on ne peut pas accepter et dont le censeur donne quelques critiques et corrections en détail. Il regrette particulierement le nombre insuffisant des données modernes sur la nomenclature et sur la construction technique des araires et. des charrues ce qu'on pouvait attendre, en premiere ligne, d'une étude ethnographique spéciale. Sans un tel matériel ethnographique relative- ment abondant nous ne pouvons qu'ajouter des hypotheses nouvelles aux théories précédentes des historiens et linguistes, et sans sa publication en entier tout contrôle des conclusions reste impossible. Un sérieux défaut du livre présentent, malheureusement, les illustrations qui sont peu nombreuses (sans aucune photographie), techniquement inexactes et tout a fait douteuses pour l'usage scientifique. Les cartes, elles aussi, ne méritent pas une confiance beau- coup plus grande. Enfin le censeur donne un aperçu sur le matériel disponible concernant les instruments aratoires Slovenes avec une carte montrant la diffusion de leurs especes et leurs types constructifs, une liste de la nomenclature connue et une autre des localités. La carte comprend aussi toutes les données pour les loca- lités désignées en Styrie et en Carinthie allemandes illustrées dans la littérature précédente.