ETNOLOG GLASNIK KR. ETNOGRAFSKEGA MUZEJA V LJUBLJANI LA REVUE DU MUSÉE ETHNOGRAPHIQUE ROYAL À LJUBLJANA LETO L LJUBLJANA 1926/1927 TISKA UČITELJSKA TISKARNA V LJUBLJANI — ZA TISKARNO FRANCE ŠTRUKELJ ^Etnolog", glasnik kr. etnografskega muzeja v Ljubljani, izhaja vsako leto v nedoločenem času. Izdajatelj in odgovorni urednik: Dr. Niko Županic. — Naslov uredništva in uprave : Dr. Niko Županič, etnografski muzej, Ljubljana, Bleiweisova cesta 24. „Etnolog" stane letno za Jugoslavijo Din 50"—, za Ameriko 2 dolarja, za Anglijo V2 funta, za Francijo 50 frankov, za Italijo 50 lir, za Nemčijo 10 mark, za Češkoslovaško 50 češkosl. kron, za Avstrijo 10 šilingov. »Etnolog", organe du Musée ethnographique à Ljubljana, paraît une fois par an. Il est édité et dirigé par Niko Županič. — L' adresse de la rédaction et de Γ administration est Niko Zupanic, Musée ethno- graphique, Ljubljana, Bleiweisova cesta 24. Le prix de Γ abonnement annuel porté pour la Yougoslavie à 50 din., pour Γ Amérique à 2 dollars, pour Γ Angleterre à ^/2 livre, pour la France à 50 francs, pour Γ Italie à 50 lires, pour Γ Allemagne à 10 M., pour la Tchécoslovaquie à 50 Kč., pour Γ Autriche à 10 S. Vsebina letnika L (1926/27): stran ( Dr. K. O š t i r : K predslovan- ski etnologiji Zakarpatja {Ko- σέντζη;)....... 1—35 Nik. Zega: Ribolov na Do- njem Dunavu.....36— 40 ^Dr. Stanko Vurnik: Do- neski k študiju slovenske avbe........41-67 Сима Тројановић: Ми- јачко племе......68— 73 Др. Нико Жупанић: Ан- трополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Веснића 74— 83 .Dr. Stanko Vurnik: Drobec k študiju slovenske ljudske plastike.......84— 86 . Niko Zupanic: K antropo- logiji osmanskih Turaka an- gorskog i konijskog vilajeta 87—130 vNiko Zupanid: Harimati. Študija k problemu prvo- bitnih Hrvatov..... 131—138 Kronika, referati in kritike . 139-179 Sommaire torne (1926/27): Pages De Γ ethnologie préslave du Zakarpatje (Κοσέντζης) par Κ. Oštir....... 1-35 La pêche sur le Danube, infé- rieur, par Nik. Zega . . . 36— 40 Contributions à Γ étude de la coiffe Slovène, par Stanko Vurnik........41—67 La tribu des Mijâci, par Sima Trojanovié......68— 73 Esquisse anthropologique de Nikola P. Pašic et Milenko Vesnid, par Niko Zupanid . 74— 83 Contribution à Γ étude de l'art plastique national slovène, par Stanko Vurnik . . . 84— 86 De Γ anthropologie des Turcs ottomans des vilayets d'An- gora et de Koniia, par Niko Zupanid.......87—130 Les Harimates. (Etude du pro- blème des Croates primitifs), par Niko Zupanid .... 131—138 Chronique, compte-rendus et critiques.......139—179 κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. (Εοαέντζης.) K. Oštir, Ljubljana. Kratice: A = K. Oštir, Alarodica (Razprave I). BA = Bei- trâge zur alarodischen Sprachwissenschaft. DAN = Danuvius-Asamus- Naissus (Arh. arb. II). IP = Illyro-Pelasgica (I. c. II). IT = lUyro- Thrakisches (1. c. I). SA = Sumerski izvor abacističnih številčnih imen (Čas XVI). VZ =Vorindogerm. (= alarod.) Zahlwôrter auf dem Balkan (Arh. arb. II). VZf = Nadaljevanje k VZ (1. c. III). Kogar zanima vsa ta stvar, najde natančneje podatke v teh razpravah; tukaj se omejim na navedbo dotičnih mest. Večina tukaj navedenega materiala se obravnava IT, VZf 160 sqq. Modestin, NastVj. XXXIV 115 sq. napada jednačbo: Κοΰΐντζης = *Kosçg%, *Kosçdzb, IT 109, 114, v shrv. Kasezi, slov. Kaseze, Koseze „Edling" in sicer glede menjave α « o ter glede τζ = dz, ostaja pri svoji razlagi: Αόβελος < *Αοβέντζ'ης = Lovinac in Κοαέντζης < *Κόαενος — Kosinj (z zamenjavo končnic) ter poživlja : „Sada treba, da pri- stalice mišljenja ,Kosentzes zastupa Kasege' . . . razložito dokazu, da je opravdanije njihovo tumačenje." § 1. Modestin 1. c. povdarja pravilno, da izraža τζ predvsem C, h čemur cf.: *Bélicé > Βΐλίτζειν, *Licé > ΑΙτζα, *Сфпа > Τζίντ- [ζ]ηνα, *Raztocé > 'Ραΰτώτζα ; glede lokala cf. še *Nov['h]gradé > Νουγράδε, *Med/urecbju > Μεγνρέτους in morebiti *-усћ% v Αοβριακίκ, ΛΙοκριακίκ {Πιζύχ?). Vendar piše Konst. Porfyrog. τζ tudi za z η. pr. Manazkert > Μαντζικιέρτ Marquart Osteurop. u. ostasiat. Streifz. 463, celo za s n. pr. Tisia^ > Τίτζα; povrh tega je Κοαέντζ-ης — ης kakor *СЊаИтег[Ђ] > Φαλιμέρ-ης — morebiti = *Kosen''s z z > s kakor g > k w *Ostrog'b > "Οατρωκ. Ce je Γουτζη(>κά = *G'bdj'bska, bi τζ iz- ražal naravnost dž, seveda je radi Γουτζηκα tudi *С*£/[б]5Д:а (ali celo *G'bd[b]ščbka?) možno. ^ Tisia spada kot staroevropski relikt najhitreje k predslov. *tisi in predlat. taxus ; k staroevropsk. a ΐ in ks>ss cf. illyro-trak. -ζαρον : ζιραί, Costa- : Κιΰτο- etc. IT 80 in predgršk. κριξός : κριΰβός etc. IT 121, Weichsel : *Visla. 2 K. Oštir. 1 Če slov. kn ostaja, tedaj *1апЂ < *1асћп% < Нак^пи-. Nikakor ni fonetična diferenca med *Kos^dzb in Κοαίντζης tako velika, da bi opravičila mnenje: Κοα-ίντζης in Αύβ-ελος stoji mesto *Κύ6-ίνος m *Λοβ-έντζης·, niti tedaj, če bi bilo popolnoma sigurno, da morajo ta imena biti hrvatska, ker ta podmena ne razloži -έλος v % 2. K a : a > slov. a : o v predslovanskih besedah, kamor spada shr. Kasezi = slov. Kaseze : slov. Koseze = shr. Κοαέντζης, pr. sledeče: slov. *abhko : stvn. apful Β A § 122, IT 92 — slov, *agn§ : lat. agnus VZ 276 — slov. *asika : slov. *osika — slov. *bag(ђ)по : stvn. bah s staroevropsk. g oa k" DAN 353 — slov. *bagbrb „purpur" : slov. *bageur- > *božurb „mak itd." IT 107 slov. *bala : lit. bala VZ 287, DAN 358 — slov. *bahvarvb : slov. ^bohvan-b Β A § 104, IT 103 — slov. *bara : predalb. *barr- > ber- VZ 287 — slov, ЧагапЂ : slov. *boram Β A § 81, IT 84 — gršk. *ghath- > χάαιος · άγα&ύς . χρηοτύς Hesych. : slov. *got-ov'b; germ. *ghotha- > got. gops in s predgršk. ' co O ά-γα&ύς ΒΑ § 49 - let. kamis : slov. *chomestorb IT 120 — slov, *kolimagb : *kolimog'b IT 119 — slov. *когак% : slov. *krok'b in s O » '*krakh- > alb. krahe BA 353 — slov. *ka- : slov. *ko- IT 131 — slov. *lachanjb : slov. *lochanjb IT 121 — slov. *laknt, > *1апЂ^ : lat. acnua s predlat. I > i > J > j > ' > O IT 89, VZf 147 — slov. *laiy : slov. *lotok'h IT 90 — slov. *ma- : slov. *mo- IT 129, BA § 354 - lit. *a/w- > alvas : slov. *olovo; praoblika *a/al(a)w- BA § 113, Razprave 11 74 — let. amals : slov. *omela BA § 422, A 288, IP 35 — slov. *arQdbje : slov. *orQdbje, predalb. *arand- > annts „jeklo" BA § 117 - lit. *rap- > rope : gršk. μπυζ BA § 149, IT 100. Obširno se razpravlja o staroevropski alternaciji a" « a" IT 90, VZ 266, h čemur iz illyro-traščine cf. Βηοαοι: Btaaoi, Μχοι : Αάκες, κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. βώνααος : βόνααος, Κορπΐλοι : Κορπίλοι etc. in spodaj § 8 predslov. *СескЂ > *СасЛЂ : *СесћЂ, gršk. μάχαιρα > illyro-trak. *më/ekj- > got. mëkeis : slov. *mečb IT 79, 100, *sékyra : *sekyra (predskyt. οάγαρις) ΒΑ § 10, *chrib- : *chrbb- VZf 160. § 3. Slov. *козс2Ђ *kosçdzb „Edling" v slov. Koseze id. ter v Κοαέντζης „vodja Hrvatov" — k ohranitvi ç-vokala v Κοοέντζης na- pram hrv. Kasezi pr. : *Cçtina > *Τζεντίνα > Ζεντίνα > Cetina (iz illyr. *kent- „копј" IT 124), Πεοέντα > Pset etc. — poleg slov. *kasçg^, *kasçdzb „EdIing" v hrv. Kasezi — slov. Kaseze je torej možno iz- vajati iz predslov. *kaseng- oziroma *kaseng-; predslov. *ka/âseng- obstoji iz debla *ka/ss- in formanta -eng-. Ker se glasi nemški kor- relat k slov. Koseze, Kaseze „Edling = vrsta plemenitašev", ker je dalje hrv. Κοαέντζης jeden izmed vodjev Hrvatov na njihovem potu iz zakarpatske Bele Hrvaške na jug, zato se more sklepati, da je slov. *kolasçdzb pomenilo vrsto slovanskih plemenitašev in sicer že v zakarpatski domovini Hrvatov. Da se je Κοαέντζης že v Beli Hrvaški nahajal, se da popolnoma neprisiljeno izvajati iz: 01 61 Χρωβάτοι κατώκονν τηνιχαϋτα εκεΐ&εν Βαγιβαρείας, ενϋ-α είοΐν άρτΐως οι Βελοχρωβάτοι. μία δε γενεά διαχωρια&εϊαα εξ αύτων, ^γουν αδελφοί πέντε, . . . ό Κοαέντζης . . . μετά τον λαοΰ αϋτφν ήλ9ον εις Jελμa- τίαν . . . Poφhyrog. De administr. imper, cap. 30. Da ni *ka/as-eng-, iz česar je nastalo v slovanskih ustih *kalosQg'b in *kalosçdzb, niti v deblu niti v formantu slovanskega porekla, o tem so si danes vsi na jasnem; diskrepanca obstoja, kakor znano, samo v tem, odkod je pnšlo *kâlaseng- med Slovane; Lessiak veže *kas§gђ s turšk. kazak, Ramovš z langobard. Gausing-. Lessiakova razlaga bazira na možni, a nedokazljivi zameni -ak v kazak z -çg'b v *kos§g'b; proti Ramovševi razlagi govori sledeče: 1. Zahteva ^Kalos^g-b langobardsko *Gaosing--z G označujem medijo-fortis — iz germanskega *gauting-, torej alponemški G iz germ. g m alponemški -s- iz germ. -t-, kar se pa za langobardščino v dobi, ko so Langobardi še ob Moravi in dalje proti vzhodu sedeli — ti odlomci so se namreč po Ramovšu Razprave II 319 pomešali s Hrvati in jim dali Κοαέντζης — ne da dokazati, h čemur še Kelemina Casop. zgod. narodop. XX 1502 cf. 2. Porfyrogenetovo poročilo pravi jasno, da so Κοαέντζης in drugi vodili Hrvate iz Bele Hrvaške na jug; Bela Hrvaška je bila pa vsekakor onkraj Karpatov in nič ne govori proti temu, da se je Κοαέντζης rabil že v Beli Hrvaški; zatorej tudi v slučaju, da je že v podkarpatski langobardščini germ. *gauting- prešel v *Gaosing- 4 K. Oštir. — kar je pa treba še le dokazati —, ne more podkarpatsko *Gaosing- razložiti zakarpatskega Κοαέντζης. 3. Zakarpatski izvor besede *kos§g^ ^kas^g-b potrjuje tudi Hauptmannovo istovetenje besede *Kas^gb „Edling" z imenom Kesigesburg, grada sorbskega kralja Cimislava, Zborn. kr. Tomislava 313; Kesigesburg je po Hauptmannu „Kasazov grad". Na Sorbsko so prišli *kasQdzi ali že z zapadnimi Slovani ali pa še le z zapadno- slovanskimi Hrvati, če je namreč *kas§g% v resnici še le hrvatska in ne že praslovanska beseda, kar mi je verojetneje, to vkljub temu, da te besede pri vzhodnih Slovanih ne nahajamo. K α > e v slov. *kas^gb > sorb. > nemšk. *Kesig v Kesigesburg (Annal. Bertiniani a. 839) — radi sledečega г? — pr. Demelchion (805) Dalmatae etc. Niederle Slov. starož. III 119, Jarina > Gorrenberg 1. C. 121, *Nižane > Niseni Nisani 1. c. 120, Milzani Milzeni 1. c. 121. i(n) v Kesiges- iz slov. g praoblike *kas^gb je presojati tako kakor slov. Q > sorb.-nemšk. u(n) v Lunsizi Lusici 1. c. 121, Sermunti Seri- mode 1. c. 115, *ChQt-? > Chutici Chuntici 1. c. 118; v koliko je f mesto f na račun nepopolne apercepcije in grafike staviti, se ne da določiti, to že zaradi tega ne, ker je nam natančna izgovarjava praslov. ς v prasorbščini neznana. Iz daleminc. *vit^dzi > Withasii Witsezen se da vsaj sklepati, da je g prešel v *ja, najhitreje črez od- prti e, torej bi *Kas^gb črez *Kasjeg v nemških ustih s substitucijo -Jeg- z nemškim -г^- moglo preiti v *Kasig > Kesiges-. Na sorb. dial. § > i pač ni misliti. § 4. Iz zgornjega sledi, da je *kalosQgb *kalosqdzh južnim in zahodnim Slovanom vsaj deloma poznano; četudi je *kalosςgЂ na prasorbščino in hrvaščino-slovenščino omejeno — sedmograški Kosses- dorf se ne da natančneje opredeliti —, se vendar iz tega ne da z gotovostjo sklepati, da ni bilo besede *ka/os§gb že v praslovanščini. Mnogo praslovanskih besed je celo na samo jeden jezik omejenih, n. pr. *abbje, *azbno, *bloska, *bredina, '^b^k^t, *ce, *čaph, *čblpQ, *dervbnja, *deševh, *d§gna, *dolb%, *dr§bb, *glen'b, gležg, *glemyzdjb, *jeviTVb, *knetb, *krida, *kusi%, *k%dblo, *krbnQ, *hk'bno etc, vendar o njih nihče ne dvomi, da so že praslovanske. Zato je a priori vero- jetneje, da je *kalos§g% že praslov. institucija, in sicer ne le samo hrvaškega dela Praslovanov, ampak splošno praslovanska, ki se je po razidu Praslovanov morala umakniti drugim podobnim organi- zacijam, ali pa je spremenila le ime. Praslov. *ka/os^gb „glavar ali slično", iz česar Κοαίντζης „eden izmed hrvatskih vodjev", sorb. > nemšk. *Kesig „kralj?" v Kesiges- κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. burg „ime grada kralja Cimislava", slov. Kaloseze „Edling", je po mojem mnenju relikt predslovanskih prebivalcev na terenu za- karpatske domovine Praslovanov, ki se je razprostirala od kar- patskih vrhov do današnjega Kijeva in Varšave. Ni nobenega dvoma, da so se Slovani ali bolje tisti del Indogermanov, iz kojih so se Slovani izcimili, semkaj doselili ter se z avtohtoni pomešali in seveda tudi kulturo zakarpatskih autohtonov sprejeli, med drugim tudi stan *kalosçg-ow. § 5. Od jezika zakarpatskih avtohtonov se ni ohranilo ničesar, izvzemši geografske nomenklature in besed, ki so jih po- slovanjeni avtohtoni kot relikte ohranili. V prvih generacijah po amalgamaciji zakarpatskih avtohtonov z doseljenimi Slovani je vladala dvojezičnost, ker se avtohtoni niso mogli črez noč priučiti slovanskemu jeziku. Ker so bili doseljeni Slovani gotovo manje kul- turni kakor avtohtoni, so sprejeli zakarpatsko kulturo in tudi zakar- patsko stanovsko organizacijo, med tem tudi avtohtonski *kà/aseng-, ki je v slov. ustih prešel v *ka/osçg'b in *kalosçdzh. Slični pojav na- hajamo na pr. pri Grkih, ki so sprejeli od predgrških avtohtonov institucijo „kraljev" — βαΰιλενς iz *βατ-ιλ- je priznano predgrška beseda radi liby. βάττος „kralj" ΒΑ § 225, IT 106, VZ 299, 305 —, „tiranov" — gršk. τύραννος = etrusk. Turan „Venus", sem z r O tudi malo- azijat. Θεαγ-γελα „kraljev grob" IT 129, VZ 272, 274 —, „prytanov" — gršk. πρίιτανις = etrusk. pur&ni Hammarstrom Glotta XI 214 —, „prvakov" — gršk. ο'ρχαμος iz *όρχαμος < ^ork"-, ki spada z J < i cc Θ > T > t k maloazijat.-etrusk. trqqa „deus", Tar/u, 0-τωρκ-ονδα ; k J Ό t pr, še Ερμής : etrusk. Turms —. Celo imena podložniških insti- tucij so predgrška, na pr. πενέαται „servi apud Thessalos" — izvedeno iz predgršk. *πεν- „ogniišče" = predlat. Pénates „bogovi ognjišča", *πεν- „ognjišče" iz *πεν- „катеп, na kojem se kuri" : etrusk. pen-O-na „kamen" Cortsen Etr. Standes- u. Beamtentit. 50; k „servus" iz „ognjišče" cf. stcksl. ognjištb „mancipium" in lat. verna „v hiši rojeni suženj" iz *versna : etrusk. verse „ogeni" = etrusk. *versta > lat. Ke[r]sta „boginja ognja na ognjišču" BA § 100-3 —, tako da so razmere na Grškem slične onim pri zakarpatskih Slovanih, ki so od avtohtonov sprejeli — oziroma obdržali, v kolikor so Slovani poslovanjeni avtoh- toni — ne le besede in institucije *korljb, *k'bnçdzb, *£ирапг ampak tudi *orb'b *rob'b, o čemer cf. spodaj § 12. Iz tega sledi, da ni socijološko-državotvorno nikakega pomisleka proti naziranju, da doseljenec sprejme stanovsko organizacijo avtoh- tonov, posebno če je doseljenec stanovsko še tako nediferenciran. 6 κ Oštir. kakor so to bili Praindogermani, ki poznajo le „kralja" (lat. rëx etc.), „bratstvo" ter „zadrugo" (idg. *bhratr-, *sebha), dočim se druge stanovske in politične posebnosti še le pri posameznih idg. plemenih razvijajo, tako da celo pojem „liber" v gršk. ε-λεύ&ερος = lat. liber niti idg. izvora ni, če je izveden iz etrusk. laut-n „familija" > *leuth-er- „k familiji spadajoč". Ravnotako predidg. je evropski *teutS „narod", h čemur IT 110, VZf 150 cf., in arijsko-keltogermanski *arjO- „апјес, gospod", ki je idg. dial. y-izvedenka iz staroevropskega korrelata k lyk. ara „liber, heros" BA § 83, 566. § 6. Predno poskušamo dognati prvotni pojem predslov. *kâla- seng- „glavar", par besedi o jeziku zakarpatskih avtohtonov. Po vsej verojetnosti spadajo zakarpatski avtohtoni k Venetom, ki so segali do Baltijskega morja in ki so v najbližji sorodnosti s podkarpatskimi in severnobalkanskimi lllyri. lUyro-Veneti (slednji se nahajajo, kakor znano, tudi v vzhodni severni Italiji) tvorijo z Liguri v zapadni Nemčiji, zapadni severni Italiji in Galiji, s Pikti v Angliji, z Ibero-Baski v Španiji, z Etrusko-Raeti v centralni Italiji in v Alpah, s Predkimerijci v južni Rusiji ter s Predgrki, ki so v najožjem sorodstvu z Malo- azijati, predindogermansko staroevropščino v centralni, južni in za- padni Evropi, vsled česar se zakarpatska geografska nomenklatura ponavlja v navedenih jezikih : Καρπάτης : predalb. karps „skala", bask. -karri „kamen" etc. BA § 72, A 291; izvedeno iz Κάρπις = Καρπάτης? *Т%г-1(1,)г „Tatra" : s staroevropsk. u » au k predgršk. ταύρος „gora" BA § 142, 271, A 281, 277; sem s staroevrop. (a)u oo a Τάτροι (pisano Τάγροί) z dissimilatorično izpalim r, ohranjenim v predgršk. Τάρ-ταρ-ος ter dak. Τευοίοκοι. Serrorum montes : predrom. chaîne de montagnes", bask. i-zarr- „altura" A 278, IT 127. *ba/es- v Βαΰτάρναι > Bastarnici montes in v *Bes-kulëd- > *Bes- kyd-, *Beščad- : bask. basa- „silvestre" in morebiti predgršk. βααά' . . . όρϋς Hesych. DAN 354. *b6k- „bukev" v Κοϋτού-βωκοι (k Κοατου- pr. predgršk. κάατον ξνλον . . . Hesych.) : predslov. s staroevrop. 6 <χ> au *bauku (k illyr. -п cf. VZ 281) > *buky, predgerm. *bauk- „bukev, vrsta posod", pred- gršk. βαύχαλις „vrsta posod" in dalje s staroevrop. au ж> S predgerm. Bacenis silva > *b6k- „bukev", predgalsk. Baco »božanstvo gozda Baconens en Saintonge", predlat. *oâca > èacca „vrsta posod" IT 118. Βούόινον ορος : predgršk. βδαροί' όρύες. δένδρα Hesych. etc. VZf 162. "Α'λαννον ορος, 'Λ-λανύν : predgršk. λανύς „*kamen" A 284. κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 'Ρίπαια δρη spadajo s staroevropsk. r oo Z IT 93 (n. pr. Furfinium : Fulfinium, αάρπη : αάλπη) k staroevrop. *a-l(i)plb- „gora" v predgršk. αλίβας- . . . η δρος Hesych., &λιφ πέτρα Hesych., "Αλπ/βια etc. ΒΑ § 132 sq. Predslov. *k'ulilm- > *ch'blblm'b > ^šblim, : predrom. *culalm- IT 121. Predslov. *plberg- ( > prégynja, brégi> poleg *plbarg- — kakor illyro-trak. -dava : -deva — v predslov. *porg'b „prag") = predgerm. *bergaz : predrom. *barga, maloazijat. πέργαμα etc. Β A § 52, IT 91, VZ 290. Predslov. *k''nb- ν *chrib- *chrbb- in ν *chri[b]d- spada s staro- evropsk. ' 0 m b pp k predrom, *kra''pp- BA § 72, 177, VZf 160. § 7. Staroevrop. *da/sn- oo ^t'^'aun- „voda" (: etrusk. &an-) na- hajamo V predslov. *daun- > *Dunajb-cb ( < *Dunajb), Τάναΐς = *dan- > *ОопЂ, Μνα-πρ-ις, Dana-s-tris, Βορν-α-ϋ-ένης „Dnëpr" etc.; *plba'ra> *'wa''[rj- V Java-πρ-ις = Βορν-0-Μνης (k -6- cf. IT 95), Danu-vî-us (: *faun- V *paun- > Donau) = *Duna-vb ter ν *pur-a/u[njt- > Πόρατα > Πνρετύς = *Ρ%ηί% > Βρούτος (če ne *Рђгс1ђ?) je sorodno s pred- gršk. βιρρω{^ΐίναι· ταπεινωϋ-fivai Hesych. ter bask. barr- „bas" > be -pe, a-pur-tu etc. BA § 125, 147. Κ ^tlda^n cf. obširno DAN 348 sqq. S Z/-prefiksom IT 122 spada k *plwa''r- „globok" *Tî-waler- v *Tiverb-ci Τιάρ-αντος, iz česar s trak. tj > *člc > s *Seret'h z izpalim Л kakor v *P·brQtЂ-Πόρaτa in z г-prefiksom (+ ιερός) 'Ιέρααος (k nt » s(s) cf. ""Urband- > Urbanus : Urbas IT 130). *-t(u)r- v Dana-s-tr-is = Τνρας „Danastris" je sorodno z bask. i-turri „fonte" ter z ligur. A- tura in dalje radi staroevrop. t xi d z Duras in z *a-du(r)- v ''Od'bra poleg w-i- prefigiranega Vi-adua ; v Baltijsko morje se zliva Τουρονντης BA § 263, 333, IT 129, 134. "Υπανις izvira iz μήτηρ ^Υπάνιος, ob koji so živele črede divjih belih konjev : staroevrop. *klhuban- {k radi qobân?) „копј" je so- rodno s predslov. *kobn-jb > *konjb ter radi staroevrop. è » m s *ko- monjb; h k ж (h) iz kh cf. kret. *kuti „4" : predgršk. ύτ- = etrusk. hu&, -ut „4" etc.; h v "Υπανις je morebiti še le grški radi u- > v-. K и-vokalu pr. predlit. kameli etc. A 291. Staroevrop. au : a : u tiči v *Baug- > *BugЂ (k au cf. Raugis = *Baugîs, Bangis = *Baugis) : *5a^- > Vago-, Vagus, *Bog'b > Βογοϋ : Buciges; to deblo spada k predslov. *bagt>no in k predrom. *bauga „blato" v frc. boue, puschl. bçga in s staroevropsk g ^ k k predgršk. βάγ.οα ■ βάθ-ροΐ' Hesych. — 1. c. adnot. *βακύαν βύρβορον —, βακχυαν βό&ρον Hesych., *βακοίας- πηλός Hesych. 8 K. Oštir. Έξα-μπαΐος „ t o p 1 i dotok reke "Γπανις" : staroevropsk. *a/eksa'' „voda" — v Axa etc. A 280, 304; k Έξα- pr. še *Εξω-βνγ- (cf. zgoraj Βνκης „гека in močvirno jezero") v ΈξωβνγΙται — -|- *vxajj, ki spada s staroevropsk. j(j) th (cf. ίαμβος : ΐϋ-νμβος etc. IP 22) k predgršk. νάφ&α „nafta" oziroma s staroevropsk. th « < ; 007· k preditalsk. *nafar > *nahar (z etrusk. f > h) v Nahar- »osebno ime", nar »žveplo" = Nâr »reka". Drugače o Έξα-μ-παΐος IT 1ЗЗ2. Sellianus : predstaroprusk. salus »Regenbach" iz staroevropsk. *sa'/- v rečnih imenih A 307; semkaj najhitreje predgršk. ελος »moč- virje" ter staroevropsk. *sil-eng- v *Sblçdza »rečno ime" = predgerm. Σιλίγγαι. Semkaj spada tudi predslov. *s(i)l-aw- v *S(b)lov-én-e VZf 160, če ne morda k predlat. *silawa > silua »gozd"; *Slovéne bi bili tisti del Praslovanov, ki so živeli v močvirnatem oziroma gozdnatem delu praslov. domovine, h čemur še pr. *Volynjane iz *Volyn- : pred- lat. Velia „palus" VZf 161, nasproti *Ch'6rvat-, ki so živeli ob Kar- patih, o čemer spodaj § 8 cf., ter *Lçch-, ki spada s staroevropsk. kh {> slov. ch) : k k predslovansk. *1ска = predromansk. *lanca VZf 160, dočim je predgerm. Lugii ob zahodni meji praslovanske domo- vine izvedeno iz staroevrop. *lug- »močvirje" (illyr. ε'λος Λενγεον etc.) VZ 287. A-gal-îngus ζ e/î/j^-formantom kakor zgoraj *Sbl§dza — Σιλίγγαι : staroevropsk. *kh/gal- »sol" ν predstvn. hal-hus »salina", iber. E-gel- esta salinae, bask. *galtz > gatz »sol" — ob reki Agalingus = Dana- stris leži *Galičb — oziroma staroevropsk. *gal- rečnih imen VZf 160, ΒΑ § 68. Nusacus : staroevropsk. */ia's- ν rečnih imenih, predgršk. νάαος, predlat. i-nsu-ία etc. DAN 378. Άξιάκης, oziroma s staroevropsk. ks «s s(s) IT I2I25 Asiaces : staroevropsk. ^aksa", *ksa' »voda", o čemer literaturo zgoraj pod "Εξαμπαΐος cf.; semkaj s staroevropsk. *ro-r-prefiksom, kakor zgoraj V-i-adu[r]a : *Od'bra IT 129, predgerm. *ivi-ks-l- > *wixsl- > Weichsel oziroma s staroevropsk. ks > ss *wTssla v slov. *Visla ter v lat. *Vissla > Visela Vistla > Vislula > ΟύιΟτούλα, Visculus, če ΟυιΟτονλα ne iz *wJ- kst- (cf. Κααταλία „ime vrelca" etc. DAN 359) poleg *wT-kts- > *wTks- zgoraj obravnavanih oblik. Morebiti tudi Visela iz *Vicsla kakor vis- cum : ίξύς IT 101. Rhode in Sagaris : ligur. 'Ρύδ/τανός in maloazijat. Sagaris, pred- ital. Σάγρος. *Ros- »pritok Dnepra" : staroevropsk.*r-a('uJ^s-=0 */-a('ujss-, plural k *aks- »voda", o čemer zgoraj pod Έξα-μπαϊος cf., ohranjeno tudi κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. V 'Ρωξολανοί > ^Ρίνΰίναλος ter v *Rusb iz *Rauss- oziroma *Rosb iz *Rass- in v predskytsk. *Raus- > iransk. *Rauš- > 'Ρώς „Volga" in *Ras- > iransk. *Rah- > 'Pa id. VZf 161. *-sna v predrusk. rečnih imenih : predslov. *Sa/en- {a «> e kakor -dava : -deva) DAN 353. Ήρι-δανύς spada v -δανός k staroevropsk. H^^^lda"!!- „voda", o čemer zgoraj § 7 začetek cf. ηρι-, v kolikor ni z gršk. ljudsko etymo- logijo opraviti, spominja z a oo e na predgršk. ^Αραί „imena otokov" = predlat. arae „klečet" etc. A 286; ker pa se zliva Ήρι-δανός v morje na jantarovem pobrežju, spada *fηQ^■ >*/(/αρι- k predkelt. *web(a)r- > *web(a)r- > kymr. gwefr „jantar" IT 125. Obširno o staroevropskem izvoru pred b a 11 o slovanskih rečnih imen cf. DAN 375 sqq. O predslov. izvoru besede *bara cf. zgoraj § 2. Predslov. *bolto spada k illyro-trak. Di-baltum „kraj v močvari med dvema potokoma" IT 102, 122; hetit. wellu- „reka" odgovarja s staroevropsk. e : eili {Βηρη- : Βηρ(ε)ι- etc. IT 80) predslov. *vila IT 103; predslov. *odr'b spada, če pomeni prvotno „kleč v reki", k predital. adra id est petra DAN 376i ter z λ· 00 r > i* k predgrk. άδίας εαχάρα, βωμός Hesych. § 8. *Wen(a'^)t- (poleg t' ^ d kakor Καρπάτης : Καρπάϋ-ης, Τάναϊς : *Оот> : *t'aun- > *раип- > Donau, maloazijat. ΤυρΟηνος : Θνραηνος : ζίνρ- ζηλα DAN 352) > Ενετοί Venetfhji Venaledi > pr&agerm.*Wenalelupla-, finsk. Vendjd, predslov. *V^tiči so severni lllyri v vzhodni Nemčiji globoko noter v Sarmatijo med Karpati = Οίενεδιγ.α δρη in Baltijskim morjem (cf. Ούενεδικός κόλπος) in zapadni lllyri v vzhodni zgornji Italiji; *PF-ena^i-, ki se nahaja tudi v Mali Aziji in Galiji, je staroevrop. lu-prefigirano *a''n(a'')t(r)- „človek" (cf. predlet. t^e/^r/s = predslov. ue/jrt : predlat. aper), ohranjeno v hetit. antu-hša-, predgršk. &ν&ρω-πος ter v "Αντες > slov. *д1тЂ „gigas" VZf 160. Iz staroevropsk. *t(h)eutld- co *leud- „ljudje" (k th χ I cf. predgršk. &ώραξ : predlat. lonca) je izvedno predgerm. *leud- = predslov. *ljudb in predlit. tauta, predslov. *tud-jb »ljudski, tuj", h čemur tudi pred- slov. Dudlebi s staroevropsk. t co d kakor v predgalsk. Αευδό-ριξ VZf 150, IT 110. Iz staroevropsk. *ssir-b- „otrok", i-podaljšava k illyro-trak. -βαριάς „*sin", -οαρ-νη „*hči", -<7«/"r/os „*sin" IT 89, bask. sor „roditi" BA § 459, 881, je nastal predslov. *sbrb'b „sin" > *Sbrb-in'b „Srb" ter predgršk. Σιρβαΐονον ' βρέφος από ξένης ενηνεγμένον και πεπρα[γ]μένον Hesych. VZf 161. 10 κ. Oštir. κ *Rusb : *Rosb, */,§сЛђ, *Volynjane, *Slovéne, Βονόΐνοι cf. § 6-7. Νενροί : predskytsk. α-νορ ,,νονς" ter s staroevrop. r Ο predgršk. *νοος > νους IT 134, VZf 160. Κ staroevropsk. eu χ> ο pr. predskyt. ^Ρ-ενξίναλοι : 'Ρ-οξολανοί, ki spada k staroevropsk. *r-a''ksa^-n/l „vode", ohranjenemu tudi v *Εϋξεννος > Εύξεινος in Άξεινος. Staroevropsk. *a^b(a)r- „огјак", ohranjen v predgršk. βρί ' επί τοϋ μεγάλου Hesych., βριμός· μέγας . . . Hesych. δ-βριμος „fort, robuste, violent", predgotsk. abrs „ίΰχνρός", se ponavlja v predslov. *obr-b *obon = Άβάρεις „neslov. narod" VZf 161. Za staroevropsk. izvor te besede govori predgršk. b = predgerm. ό ter α oo u v ϋβρ-ις «insolence". Predslov. *Ch'brvat-im, *ΟΚΓοναΙ-ίη% (k o cf. Hrovat, Χρωβάτοι, Κραβάτοι Chroati, Crauati etc.) poleg morebitnega ^K^rvat- etc. (cf. korvackoj, Karwat, Κραβάτοι) — *ΟΗαΙοηναΙ- radi češk. Charvat etc. je nesigurno — iz *Ch%rvata (gora) ,,Καρπάτης" kakor Ilîja > ilurvb; po Sloven-m% : Slovène nastane analožno *Ch'brvate > *Ch'brvati > ^CkbrvaH. k k> kh > slov. ch kakor Καρπάτης : Καρπάϋ-ης, predslov. *k/gruša : *chruša; k al al ur oo ralu > slov. alol^r oo го/ђ cf. glede â » α zgoraj § 2. Glede α =o ц cf. Bag- : Bug- § 7, *Οοη% : '^D-bnépr- (k â oo e radi Δάναπρις cf. illyro-trak. -dava oo -deva in predslov. *8αη% : *Séhr, DAN 353), predgerm. *Wenap : *Wenup- „Venetus", Τάρταρος : *Т%г- 1(ђ)г- etc. zgoraj § 6 in predvsem illyro-trak. Σαλα-μ-βρία : Σαλν-μ-βρία IT 82. Glede metateze primerjaj illyro-trak. Bargullum : Βράγυλος, Ter- geste : Tragurium (+ fe-prefiks v Τε-τραγγούριν), Αλβανοί Arbεn- (k illyro-trak. I ж r cf. Fulfinîum : Furfinium, predgršk. κααωρίς : καααλβάς IT 93 ter s predalb. "Αλβιον sorodno 'Ρίπαια § 6) : L'ab- ter pred- vsem s Καρπάτης sorodno predgršk. Κάρπα&ος : Κράπα9ος „otok" in predrom. *crapp- ; posebno poučno v tem oziru je gršk. χρεμάοτρα, ki je dalo v illyro-trak. ustih *kar(a)mussl- > slow.*kor(o)myslo IT 99. K /J oo г/ pr. Φιλιππό-πολις > illyro-trak. Pulpu-deva > Plovdiv, (Αάνα-)πρ-ις : (Danu-)vifrJ-us, (Duna-)vb, -ΰαπα : -dava, Σαπαΐοι : Σά[/]ϊοι etc. IT 102. Illyro-trak. ^k'^a'rwalat^a" — k â : α cf. zgoraj § 2; α v slov. *Ch'brvat^ je morebiti analožen po -a/'s-formantu — tiči tudi v aspi- raciji stnord. Harfada, ker je, kakor sem IT 79, VZf 149 skušal dokazati, germanski premik konsonantov povzročen po illyro-trak. artikulaciji predgermanskih avtohtonov, vsled česar illyr. b, p v pred- germanskih reliktih neizpremenjen ostane; neverjetno je, da bi *Ch%r- vatb še le iz germanskih ust prišel do Praslovanov, to radi tega, ker ni bilo med Praslovani in med Pragermani nikakih stikov, izvzemši identité staroevropskega substrata, o čemer cf. IT passim. Proti ger- manskemu izvoru govori tudi končno naglaševanje v shr. Hrvata, ker κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 11 germanščina naglasa prvi zlog, dočim je v illyro-traščini eksistiralo tudi končno naglaševanje IT 131 sq. Sicer pa zgoraj suponirano *Chwvat-in'b kot izpeljanka iz *Сћ%г- vata (scilicet gora) ni neobhodno potrebno, ker so morebiti eksistirali že v predslov. dobi v Zakarpatju *Καρπατοί (avtohtona končnica je neznana), čijih razmerje do Καρπάτης je isto kakor v Κάρποι do pred- alb. karps „skala", Ταϋροι „narod" : predgršk. ταϋρος „mons", Κοΰτού- βωκοι do *b6k- „bukev" zgoraj § 6, Axiacae do Axiaces „reka", Na- vari do staroevropsk. *navar- „globel" > bašk. nabar-, predrom. *na- vafrj etc. DAN 374, Alauni do Alaunus „gora". Celo z možnostjo je računati, da je *Καρπατ- bilo prvotno ime naroda, ki je živel ob *Karp- (= predalb. karpi „skala") „Karpati" — cf. Κάρποι „ime podkarpatskega naroda" in Κάρπις „*Karpati" — ; k -a/-formantu v *Καρπ-άτ- „Karpačani" cf. illyro-trak. imena narodov Catarb-at-es „narod in reka", ligur. narode Casmonates, Veleiates, Ilvates etc. V tem slučaju bi nastal Καρπάτης ορος še le na podlagi etnika *Καρπ-ατ-, ki je iz *Καρπ- „skala > Karpati" izveden. • Slednjič je možno tudi ^Ch^rvatb „Hrvatija, Hrvati" > *Ch^rva- iirvb kakor *Rusb „Rusija, Rusi" >*Rusin'b; '\z ^Chbrvatmi) analogično *Ch'brvai'b kakor iz *L^še/ane ( > madj. Lengyen) *L^ch'h. *L§ch-j'en^e iz */§сЛ- = *1дка s staroevropsk. α co e in k co k" > slov. ch, o čemer zgoraj *Ch'brvatin'b ter še venet. *karant- „kamen" > shr. korutina, slov. *KorQtjbsko poleg Chorutane in spodaj § 14 cf. Če je glaso- slovno *L^chjene > *L^šelane > madj. Lengyen s substitucijo slov. š z ugrofinsk. š v nš {> madj. c oo cf) neverjetno, tedaj je predslov. *L§g-Jen-e > *L§žene > Αενζίνίνοι izvedeno iz predslov. *l§gb — k k/g k" > slov. ch cf. *k/gruša : *chruša ter predslov. *lQg'b —; najbližje madj. Lengyen je seveda iz *l^do (= predrom., predgalsk. *landa) iz- vedeno *Lqd-jen- (cf. l^dhsk-b), čigar dj ozirom iz tega nasladi ''i ali "^z bi prešel v madj. d. Če je *Čech% : *СесћЂ (k a* oo a" cf. § 2) > *Сас/гЂ kot praoblika možno, tedaj mi je najverjetneje, da je *Се/ес/1т> iz *ke/eks- „mladič" — cf. analožno *Sbrb-in'b iz *sbrb'b „sin" — nastalo; k reduplik. *ke/e-ks-^ cf. predlit. kekse „kurba" in brez reduplik. predgršk. κάααα „*mladenka > kurba". K staroevropsk. *ka''s(s)- „mladič" cf. s /s oo si predgršk. κέατερ ' νεανίας ( > Κάΰτωρ; -ωρ kakor ν καΰωρίς „kurba") ter illyro-trak. *-klga''s(s)- (s k co g v sestavljenkah IT 78) v Δαϊ-κώοης. ^ K prehodu ^5 > ch cf. predslov, *ри-сћЂ : predgršk, μυω-ξόξ A 299. 12 K. Oštir. Άατι-κύαης, Ούολο-γαΙΟης, Dril-gisa, predskytsk. Ούαί-γααος (pikt. οϋαος „volk" = bask. otso id.) IT 136. κάαΰα je tudi iz *κάξα razložljivo kakor predgršk. κριξός > κριΰαύς IT 121. § 9. Na ta illyrski = staroevropski substrat se je vlegel naj- starejši val Indogermanov, v katerem je prešel palatal K v velar k in ki je razpal v Tračane na illyrskem teritoriju, v Kimerijce v pred- skytski južni Rusiji, v Tohare v Aziji in v Hetite v Mali Aziji; jezik, ki se je govoril v tako nastalem illyro-traskem Zakarpatju in na severnem Balkanu je bil po slovarju večinoma še illyrski = staro- evropski, po končnicah pa indogermanski, kakor se to da najlepše konstatirati na hetitščini, ki je po besednem zakladu večjidel malo- azijatska — in torej s staroevropščino sorodna —, po sklanjatvi in spregatvi pa pretežno indogermanska. Domneva se, da bazirajo na idg. K > ^-dijalektu take baltoslov. besede, kjer je idg. palatal v velar prešel n. pr. *akmon, *ghans- etc. > lit. akmuô, slov. *gQSb etc. O stališču traščine med idg. jeziki cf. VZ 295. O glavnih črtah ïllyr- ščine cf. predvsem IT in v uvodu navedena dela passim : a) kvanti- tativna in kvalitativna alternacija vokalov (dolžina w kračina, labialvokaloodelabializirani vokal). b)Pri konsonantih alter- nacija tenuis 00 media 00 aspiracija, prehod konsonantov & δ s š n v 1 i k v i d e, menjavanje r °o I oziroma redukcija likvid v '/j >0 ter menjavanje geminataoosimpleks, h čemur tabelo IP 22 cf. § 10. Še le na illyro-traski substrat Zakarpatja so se naselili Slovani, se pomešali z avtohtoni in jim vrinili slovanščino; ker pa so bili Slovani manj kulturni kot avtohtoni, so se oprijeli avtohtonih šeg in običajev, ali bolje rečeno avtohtoni so se sicer poslovenili, kar se tiče jezika, vendar so si pridržali po večini svoje predslovanske institucije in ž njimi vred tudi odgovarjajoče izraze. Tako je religija Slovanov po večini predslovanska IT 104 in index s. v.; manje živalstvo {*osbh [iz lat.], *baran%, *golQbb, *konjb, *korva, *коргг, *kuna, *ко1Ђ, *ogar'b, *orb, *р1о1ит>, *sbrna, *melko, *сћЂгН, %ок, *veprb, *zQbr'b, ^vek-bša etc. IT index s. v.), rastlinstvo {*abolnb, *avon,, *bersky [iz lat.], *bon, *buky, ^bw-b, *čerša [iz lat.], *chléb'h, *dçtelja, ^dçbn,, *grabr-b, *gmša, *сћЂте1р, *ch%rén-b, *kQd/žel-, *konoplja, *1ύητ,, *po(l)skonjb, *1апЂ, Hçdina, *korvajb, *1ска, *lQgb, *loMka, *ma-cés-, *та-к1епЂ, *mo-drén%, *mçta [iz lat.], *omçg%,, *oréckb, *poltb, *proso, *répa, *ηζ6, *tyky etc. 1. c), minerali {*bahvan'b, *bordy, *zelézo, *sbrebro, *olovo, *vbtrb, *kosa, *mo-tyka, *mosçg%, *ок%по, *sk%lçg'b, *tik(r)%, *médb, *Ιοροη, *user-çgb etc. 1. c); predslov. je 1. c. tudi *gord'b, *cholst'b, *chorm'b, *kold§g'b VZf 160, *kQpélb, *k'bnjiga. κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 13 *k'brga, *k'brčbma, *k%rčag%, *1ек%, *mečh [iz gršk.], *brbnja, *mo-gyla, *пеЉго, *nbRtva [iz gršk.], *pénçdzb, *peRter- DAN 364, *sablja, *taborb, *tovans(t)jb, *1упЂ, * voskih etc., o čemer obširno IT index s. v. cf. § 11. Predno preidem k *kasçg^ nekoliko besed o zakarpatskem, predslov. družabnem redu, kamor spada tudi *kasçg^. Predslovanstvo izrazov zakarpatskega, staroevropejskega socijalnega reda bazira: a) na pomankanju sorodnih besed v drugih idg. jezikih ali na ome- jitvi na germanščino in slovanščino, ki je posledica istega palaeoevrop- skega substrata, b) Na sorodnih besedah v illyro-traščini južno od praslovanske domovine na severnem Balkanu in v južni Rusiji, kjer pa se je na illyro-traski substrat vlegla še iranska skytščina ; da ni v zakarpatski illyrotraščini, izvzemši reliktov v slovanščini, o tem ni- česar ohranjenega, je razumljivo, če pomislimo, da je bila starim piscem hyperborejska Sarmatija bajni svet. Iz tega sledi, da si od- govarjajo illyro-traski relikti v slovanščini (in germ.) ter ohranjeni korrelati v južni Rusiji in na severnem Balkanu kakor na pr. galski elementi v Franciji in keltski jeziki v Britaniji in Irski, oboji so hro- nološko in geografično različni refleksi skupne ilIyro-traščine, s čimer odpade dozdevna nemožnost, spraviti lUyro-Trake v zgodovinsko in geografsko zvezo s Slovani. Kedaj so prišli Slovani v Zakarpatje in kako dolgo so se zadržali Illyro-Traki v Karpatih, so postranska vprašanja, ki nas, če operiramo s predslov. iIlyro-trašk. substratom, ne tangirajo ; da bi bili Illyro-Traki kedaj podvrgli Slovane, o tem ne ve zgodovina ničesar, sicer bi pa ta teza komaj razložila zakarpatsko geografsko nomenklaturo, od koje se predslov. substrat ne sme ločiti, ker osvajajoči narodi navadno prevzemajo že obstoječa imena. a a) Jedro družabnega reda tvori familija in središče familije je ognjišče; predslov. izraz za ognjišče se glasi *taw&rïs(t)- — s < ss < ts, s čimer se v staroevropšč. menja st; pr. predslov. *sbrna : pred- lit. stirna etc. IT 113 —, iz česar je izvedeno slov. *tovans(t)-j'b „to- variš". K predslov. *taw&nstls- „ognjišče" spada s staroevrop. ts « st 00 t (cf. predgršk. αάρ-πη „riba, ki se zove tudi βονς" : predidg. dijal. *sta^«r- „bik" : *ta'ur- *ta'rw- id. etc. VZ 302) predskyt. *Ταβα'ίτ- z r O kakor skyt. "Απί ,,Γή" : predgršk. άπειρος etc. IP 33, iz česar z iransk.-skyt. ai > ΐ Ταβιτί ,,'Ιατιη = boginja ognjišča"; k ai > i ci. spardga-paësa- > Σπαργαπίοτις. β) „Družina" (oziroma „zadruga") se je izražala s *sta'p- „hiša", ohranjenim v predslov. *stap- > *stopan'h „domačin" ter v predalb. *štap- > štep > štspl „hiša", h čemur spada s staroevrop. ap 14 K. Oštir. 30 ub predslov. "^b-stbba etc. DAN 365, 367. S prehodom si oo z (cf. Τιριοτρίς : Τίριζα, predlit. stumbras : predslov. zçbn etc. IT 113) in s podaljšavo z -u^A-formantom je nastal illyro-trak. *ζιβ-υθ- »družina, zadruga" — k u v *b-si'bba oo / v *ζιβ- cf. IT 81 sq. — v illyro-trak. ζιβυϋ-ίάΐς ' ai Θρΰοοαι, οι Θρά'/.ίς yv/jOiot. Poglavar predslov. *spad- 00 illyro-trak, ζιβνϋ- „*družina, *zadruga'' — oboje je izvedeno s staro- evropsk.-maloazijat. -a(n)d- oo -u(n)th-ioYmaru.om iz *sta''p- ,,hiša", h čemur maloazijat. krajevno ime Λ-ΰπ-ΐνο-ος oo Ε-6τ/-εδ-ιινς etc. DAN 365 cf. — se zove *ga-spad- > slov. *gospodb »gazda"; k *ga- cf. maloazijat. Όαο-γ&α, ,,*glavar bogov > Ζευς" etc. ΒΑ § 96, k -(n)th- formantu cf. DAN 369 sq. in k *sta''p- oo ^tsa^p- > *sp- v *go-sp-od-b cf. poleg semkaj spadajočega Α-Οπ-ενδ-ος še IT 90. b) V zakarpatskih familijah in zadrugah, nastalih po amalga- maciji illyro-traskih avtohtonov s priseljenimi Slovani, je vladala, vsaj v prvih generacijah, dvojezičnost, ki se — poleg kontaminacij kakor *koza = predslov. *koprb „сарег" (: etrusk. κάπρα etc. ΒΑ § 11, VZ 277; *коргЂ je še ohranjeno v rastlinskem imenu *kopn, ki ima močan vonj IT 119) + stind. aj'â, *gov§do = *g"ow- + predgršk. = illyro-trak. βόλιν&ος DAN 370 — predvsem javlja v imenih družin- skih članov. a) Predslov. *kobbfa spada s staroevropsk. i oo s k predgerm. *kabis- > Kebse itd. BA § 737; tudi slov. k = germ. k govori za staroevropsk. izvor brez ozira na maloazijat. *k(h)ab- v cba-tra „*ženski otrok" > ,,hči" in ka-hb- ,,mož hčere"; -itis- je staroevropsk. formant za »ženski" spol VZ 289. β) Predslov. *lada spada morebiti k maloazijat. lada, ki je nastalo iz *lâbda kakor predgršk. οίβδη > ΰίδη ; k *lâbda cf. z a ж u predgršk. λνπτά »kurba" in z è oo m kavk. *la''md- > *la''nd-. γ) Predslov. *péga „paelex" v poib-pega„ uxor dimissa" (: idg. *poti- ali predgršk. βάττικες " γυναίκες VZ 315 s oo i) in Pri-pégala „ Pria- pus ... Beelphegor impudicus" iz *paig- in *paig- iz *pai[llr]g-, ohranje- nega v predlat. paelex, predarm. *farg-j- > harč, predhebr. pilleges etc. BA § 107; k llr^aO cf. illyro-trak. Diurpaneus > Diuppaneus, Όρδησαύς > Όδηβϋύς IT 89. δ) Predslov. *kun>va »kurba" je identično z illyro-trak. *gâ[rJ-uS „žena" v Μαδα-γανα »soproga Herakleida" ; h kompozicijski leniciji k > g cL maloazijat. Κελε- : Πυ-γελα, k au > slov. u oo al a cf. illyro- trak. -traulis : -τραλις, k r <χ> Ο ci. *Isk-bn : "Οακιος. Sem tudi predalb. *ga''ran- > gron- »žena" z izpadom nenaglašenega a" kakor ter > š-tr-as; k an 00 u[n] v gron- : *kauru'"â > *kurbva cf. illyro-trak. Σαλαμ- κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 15 βρία : Σαλνμβρία IT 82 sq. in dak. ôiilluva : ôdlua 1. c. 86. Semkaj tudi predgršk. *γαρ/- „žena" ν Hesych. γαρρίαι · γάμοι, če rr dial. iz rw in če pomenski prehod kakor v žena > ženiti sç; k -u"-[j]&Λοτ- mantu cf. VZ 281 etrusk. vescu" : Vescon-ia, lar&u'^ : lar&u-ia, malo- azijat. ΜαϋΟων : iVa6ov[''-j]a etc. ή Predslov. *ken-, *khen-, *khn- > *čen-, *chen- > *sen-, *chn- > *n- »soproga" — k chn- > n- cf. *čbrchn'b > *čbrn% in *kšen- „usnje" (v lit. ši-kšna > šikšno-sparnis »netopir") > *chen-to-pyrb > *šctopyrb „ netopir" : * [ch] ne-to-pyn id. — v *ра-5еподЂ *pa-čenogb^ »maritus sororis uxoris meae", predarm. /:''e/i-/»sestra soproge", z-o-k'^an-c'^ »mati soproge". Predarm. k" ostane neizpremenjen, dočim prehaja idg. kh v x; o v z-o-k^an-č" je predarm. prefiks kakor n. pr. v etrusk. pu-ia »soproga" > predgršk. ό-πνίω »se oženim"; iz tj je ali for- mant ali pa = etrusk. a-ti »mati" ; z- je arm. prefiks kakor v z-ard : άρτνς, *szoe-Mur- > arm. *k''esur > *z-k''esur > skesur in kesur z opustit- vijo prefiksa z-, vsled česar je lat. gener < *g^neros identično z arm. *gh^neros > *(d)zaner *z-aner > aner „γαμβρύς, oče ali brat žene", -ag- V *pa-šen-og-% je illyro-trak. -a"[njg/k-formant kakor v *baro(n)g- > Βρύγγος : Βάργος. *sk'blçg% : 6κάρκη (arm. z-o-k^an-č" je tudi iz *k''an-kj- izvedljivo) etc. IT 86, predgršk. -(n)g- v οπάτα(γ)γος etc. Iz predslov. še cf. k -o^-formantu : *Svar-og% ,,'Ήφαιΰτος = bog ognja" — njegov sin je "Ηλιος = *Svarožitjb — : etrusk. var »ogenj" s s-prefiksom kakor dak. Coryllus : Σ-κορύλων etc. IT 104, 124 sq. ^m'bnog'b = predgerm. *manag- in s staroevropsk. g mi »več", ki spada z illyrotrak. n(n) 00 nt IT 96, 109, 130 sq. k etrusk. mantissa »additamentum" IT 130, BA § 183, 791. *chQdog% < *khand(h)- : predgršk. *χαν&- > κάν&αροΐ' . . . μεγάλοι Hesych. in s staroevropsk. k" m g γάνοος'ό πολλά είόώς και πανούργος . . . Hesych. *kolimog'h ,,οκηνή" : illyro-trak. *kahm- < gršk. καλνβη IT 119. *tvarogb »tvarog (iz kobiljega mleka?)" — Skyti in Prusi so uporabljali konjsko mleko ! — : predslov. *ίοναΓΊ, »*konj > osel, tovar" IT 110; cf. tudi IT 94. K α > 6» cf. Άμήδοκος : Μήάοκος IT 90; pred- skyt. βού-τνρον je sestavljeno iz lyd. ϊ-βν ,,πολύ" (h čemur ζ п oo г IT 81 sq. tudi predfryg. πι- ν πι-κίριον : predslov. *korva) in *tzuur- > *tur- ^ *pa-šanogb ali z asimilacijo a-e > a-a ali pa iz *pa-šenogb z e : ë kakor *Čech'b : *СосЛђ § 2. 16 κ. Oštir. kakor v illyro-trak. Σουρεγέ-&ης : *Svarog'b z â oo fi IT 82. K predslov. *melko = predlat. melca = predrom. *malga cf. BA § 56, IT 94. *pirogh : pyro in z и oo r illyro-trak. *πι[r]- v Πιέ-φειγοι = Μελινο- φάγοι IT 83. *i-bnaleg- (cf. -dava : -deva) > predslov. ^bnolegi) ,,γρΊ^'ψ" : predgršk. ϊ-βινος αετός Hesych. VZ 274. *či>rtogb : *сеН-тЂ > *сегтт> in s t <л st (cf. *ta''uro- : *sta^uro-) *čb/erst-ja : predalb. kafrsjtun, illyro-trak. -χόρτα etc. v krajevnih imenih IT 115. pa- v *pa-šenogb komaj = pa- v *pa-storbka, *pa-sbrb'b, hitreje k staroevrop. ^o-pa" > etrusk. pu-ia „soproga", predgršk. ό-πνίω „se ženim", illyro-trak. -πουος -pus v ženskih imenih IT 89, predgerm. ^ap^a- > got. aba „soprog", ki spada s i? oo k predarm. *for- > hor „zet"; morebiti tudi arm. z-ok^anč" iz ^plfo-k^an-k-, iz česar femininum ^fok^ank-j > z-ok^anč", v kojem slučaju *paSenog'b iz *рб/S-k^en-ag-. Iz predslov. ali bolje iz južnoruske staroevropejščine je izposojena tudi turkotatarska praoblika, iz koje turšk. badžanak > bulg. badžanak; isto velja za turkotatarske, predslov. *čbrtogb, *tvarogb odgovarja- joče oblike. Poučno v tem oziru je predslov. *k'bnjiga, ki je došlo k Slovanom črez južnoruski predidg. kulturni center, odkoder je tudi ugro-finsk. > madj. konyv prevzet. V illyrotraski južni Rusiji prehaja li v f in ^ v ^ in tu je assyr. kunukku dalo *kumg- kakor Δόλογ- κοι : Dolongae, *k%rčag'b (: χρωϋαύς) : *k'brga etc. IT 92 sq., *[vjr'bg/b : βρίζα, βρϋτος : brisa etc. 1. c. 81.; k g(h) ж k" v *k'bnjiga : illyro-trak. > arm. knik" cf. arm. *thugh- > fuz : gršk. τϋχον. Če je -og- v zgoraj navedenih vzgledih illyro-trak. -a[n]g- cc -afnjk-, spada morebiti semkaj tudi predkimer. *kâssak- v južni Rusiji — cf. z ohranjenim n illyro-trak. Κοοίγγας „ime vladarja" etc. spodaj § 13 — v Κάααχος Εάααγος »osebno ime", oset. Kàsâg »Kabardinec", strus. Kasog'b „Čerkes", tako da bi bila diferenca med *Kasçg% in *Kasog'h slična razliki med illyro-trak. Βρόγγος < *barong- in Βάργος < *Βαρα''γος < *bdrong-. Seveda se ne da dokazati, da mora južno- rus. *Ksssak/g- ,,ime naroda" izhajati iz illyro-trak. *kâss-a''ng- „glavar", dasi ni izključeno, da je s *Kasog'b morebiti sorodno turšk. kazak „prosti neodvisni človek" ( >ги5.когакЂ), če je izposojeno iz južno- rusk. predkimer. *kâssak- »glavar" oziroma če je izvedeno iz južno- rusk. > kavk. narodnega imena Kasog'b-Kasag. K vezi med turšk. kazak nkozak" in Kasogh ( = Cerkes) — Čerkesi imajo sledove tako- zvane nStepske kulture" in so pred vpadom Tatarov tvorili del južno- ruskih stepskih nomadov, oni so tudi ustanovili Čerkask »glavno κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 17 Ognjišče kozaštva" — cf. Ebert Reallex. VI 254, tako da je mogoče, da so si Turki izposodili besedo kazak seveda, če ni kazak iz turščine same razložljivo, oziroma če je v turščini prehod *kâssak- > kazak verjeten, o čemer ne morem ničesar gotovega dognati, kakor je celo njihovo ime Τ-νρκαι- : Ί-ϋρκαι : Οϋργοι IT 124 najhitreje predturšk. izvora. Da je narod Kasogb-Kdsag prvotno živel v južnoruski stepi in da se je deloma z doseljenimi Kimerijci, Skyti, Slovani in Turkotatari pomešal, deloma pa se njim izognil v kavkaške gore, je a priori ver- jetneje kakor obratno. Isti staroevropski-maloazijat. *k<'>a^n- „žena, soproga" nahajamo tudi v lyk. knna „mati" — „mati" iz „žena" kakor obratno slov. mati > lit. mote „žena" ali pa radi tega, ker „soproga" moža je „mati" otrokom —, nadalje v predlit. lai-gon-as „brat soproge" (k *lai- „brat" iz *wlai- cf. predalb. veta „brat") s kompozicijsko lenicijo k > g kakor maloazijat. Κερε- : Ουι-γερις; seveda je lit. laigônas tudi iz *laiguô izvedljivo kakor žmuo : žmon-a, zato govori predvsem pred- alb. *wa^lag6" (k ai oo a cf. illyro-trak. μόναιπος : μόναπος IT 81) > *ΐνεΙαε > νεΜ in *wa''lagen- > νίαζεη-. Pod vplivom staroevropsk. > lit. laigônas je v idg. *daiwer „brat soproga" nastopil velar v ags. tacor. *k''n- „soprog(a)" iz „žena" (cf. sumer. gen „žena") tiči v etrusk. *Xne-ati-ei > netei „socrus = ♦soproga/e mati" z etrusk. χη- > n- VZf 162, ea > e v ce(a)lxls in ie > e Velies > Vele, ati pomeni v etrušč. „mati"; pod vplivom etrušk. „soprog(a)", *xneatiei „tašča" je prešel m in g idg. *gem- v gršk. γαμ-β-ρύς, stind. j'âmatar- „zet" v n in g(h) v lat. gener, arm. *[djz-aner id. > aner in v lit. žentas id., v kolikor ni tu računati z idg. *gen- „roditi". Isto *k''ne- > slov. *chne- > *ne- tiči v predslov. *ne-vésta „*žena nova", o čemer spodaj sub κ cf. ; pod vplivom predslov. = staroevropsk. k" <» k v z-ok^anč"^ „tašča = mati soproge", predslov. *pa-šlčenog% „mož sestre soproge" je prešel R v idg. *swe-kur- v k" > alb. h v ν/ε/ιεΓ in v k v slov. *svekry. Pri *svekry pride tudi k predslov. *ti-kst- „oče soproge > *tbstb „tast" v poštev, o čemer spodaj sub ζ cf. ζ) K staroevropsk. '^ka^š'! > *ka4š : *ka''št oo *ka''t „ soproga" — k s's x> t cf. predidg. dial. *sta''uro- : *tsa''r-p- ( > ΰάρπη „riba, ki se zove tudi βοΰς") : *ta'uro-, *ta''rw- etc. VZ 302, IT 109 sq. — cf. *k(a')tš > *kš v *wo-prefigiranem IT 128 predlat. vo-x-or *vu-xor > u-xor, iz česar je s staroevropsk. o : 6 m kš > šš kakor Weichsel : Visla nastalo predlit. *wO-ššzu-je > *wuoSwjë > uošve „mati soproge", uošvis „oče soproge" ; predlit. *zu6-ššw- iz *w6ššu- in *ššu- iz '*ššur- kakor "Οακιος iz *1зкЂГЂ. Z a/u se menja v staroevropščini O lat. u-x-6r- in eu v 2 18 K. Oštir. predslov. *ššeur- > *sjur- > *šur-j'b „uxoris f rater", ki se sicer veže s stind. syâla- id. K 6 : o/u : eu cf. illyro-trak. Βέ-βρυκες : Βρεϋκοι, Μώτ- ρεες : Ά-μούτριον, Πώταλος : Πανταλία > Peutalia kakor -dava > -deva etc. IT 82. K predlit. [zvjiiošve spada dalje predkelt. *wo-kšw-ij- „nurus", iz česar črez kymr. *gzuaxwia- > *gwaxuâ- > *gwa[h]ud- kymr. gwaudd in s *xwi- > *xwe- > xe stkorn. guhit, bret. gouhez „nurus". K *ka''tš „uxor" črez *ka''št (cf. poleg *wl-kts- v Weichsel in s > ss Visla se nahajajoče *wT-kst- [: predgršk. Καβταλία „ime vrelca" etc. DAN 359, k is 00 si cf. še VZ 272] v Ohierovla etc.) predslov. *kšt- v *ii-kšt- *swi-kšt- > *ibstb „oče soproge" in *svbstb „sestra soproge" ; k je morebiti še ohranjen v prehodu idg. R v *swe-Rur- „oče moža" v k v slov. *svekry „mati moža", *swi- „sestra" spada k lit. svaîné „sestra soproge" (idg. *sw- „svoj), *ti- „oče" je otroški izraz kakor etrusk. a-ti „mati", got. aipei id. Predgršk. κααί-γνητος „brat = *sin iste matere oziroma soproge" je v s-konsonantu nejasno; б še le na gršk. tleh iz τ radi tessal. κατι-γνειτος ali pa je tessal. r iz pragršk. s nastal na isti način kakor je *kj > *is prešel v tessal. ττ, sicer pa primerjaj predgršk. οΰκον, τοκον s ts napram f v predlat. *peik- > fîcus poleg osk. *fëc- v rom. *fêcatum in v predarm. t^uz. η) „Oče" kot »roditelj" se izraža v predslovanščini s staro- evropsk. *s*sa''r- »roditi > *tsa''r- : *sta'r-, ohranjenim v predslov. *sbr-b'b ,,sin" (poleg idg.*s^/n^), čigar s iz ts radi ts > ss > o- w pred- gršk. Σιρβαίονον βρέφος από ξένης ενηνεγμένον και πεπρα[γ]μένον Hesych. ; *sbr-b'b je staroevropsk. -ό-izpeljanka kakor etrusk. mean : mean-pe, maloazijat. Μεβοα-βα etc. Semkaj spada tudi illyro-trak. -ααρος, -Οαλος, -ααος „*sin", -οαρ-νη »*hči" IT 89 ter etrusk. s/-an-s »pater?" s staro- evropsk. λ" oo i? kakor tudi illyr-trak. -ϋου-πο-ς „*sin" IT 114, ki je radi ilUyr.-trak. u 00 г in p ж> b s *sbrb% identično tvorjen. S staroevrop. s's > st nadalje semkaj predslov. *star- > *-storb ,,sin" v *pa-ston-k'b, *pa-storb-ka (če ne iz idg. *pOd-duktor-), h čemur še predarm. ustr „sin" z u- po dustr = lit. duktë »hči" cf.; stind. str-l »žena" kot »roditeljica" je najhitreje tudi predidg. porekla. S staroevrop. α oo e« kakor predgršk.'ylifitOç : Ε'ύξεινος IT 82 se da predslov. *star- > *stor- „sin" s predslov. *steur- > *stjurh »filius" v stcsl. pra-štun, »pro- nepotis filius" spojiti. Korenski vokal je izpal v predslov. *str- »oče", ki je ohranjen v *stryjb »brat očeta = stric" = lit. strujus »starec" in v predlat. *str- v stritavus »pater atavi" ; -uju- v *stryjb je ali ana- logično po idg. *pdtrujo- »očetov brat" > lat. patruus ali pa je *str-uj- sestavljeno z idg. *âuj- > *пј- v slov. *ujb »stric = matere brat". S *^sa^r se menja staroevropsk.-maloazijat. *t/da''r v etrusk. -&ur ,,sin". κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 19 a-ti[r] „mati" (če ne otroški izraz), lyk. ti-der-, ti-de[r]-imi „otrok, sin", cba-tra „*žena otrok > hči" in predgršk. -δεο/ν- „otrok, potomec" v άδελφι-δοΰς άετι-δεύς, h čemur s t/d oo ts lyk. tuhe-s ,,άδελφι-δοϋς" cf. „Brat" se je v predbaltoslov. izražal z *ζυα'Ί-, h čemur zgoraj pod г predlit. [w]laigônas „brat soproge" cf.; poleg tega pride v poštev otroški izraz *a''-na''n- v lyk. nën- »sestra ?" etc. poleg ner- „brat?" = bašk. a-nafrji id., predarm. лег »soproga moževega brata", ki pa se veže tudi z idg. *jen9-ter-. K *a''-na''n- ali k *a^n- spada pred- germ. > stvn. eninchilî „vnuk", ki je v sufiksu identično s predslov. ^v-^nclcb > (z dissimil nq > nu?) *v'bnuk%, tako da predgerm. *an-enk- = predslov. *un-ank-; sicer pa je en v germ. *an-ink- in au v пикг razložljivo tudi tako kakor v illyr. > lat. drungus „četa" : predlit. draûgas > predslov. *drug% „drug" IT 116, spodaj § 12 аб. i) „Вгаспо sorodstvo" se izraža v predslovanščini z *ga''- la^w-, ohranjenim v *ζ%1ι>να „sestra soproga" iz *guluwOs = pred- gršk. '^galozvOs > γαλόως, predlat. *glowOs > glos glor- poleg aspirira- nega *g4owOs(s)- > *[x]l6ssus > dijal. lussus „frater mariti", odkoder g' v predarm. *gh^neros (mesto *g'neros = lat. gener) > *[d]zaner > γαμβρός" ter Z v lat. levir mesto *devir „frater ma- riti" ; predidg. izvor zahteva poleg g ^ g'^ tudi g/g oo t/d v predarm. tal (iz *talwôs?) kakor predarm. art „ager" = predgršk. άτρά-φαξνς „atriplex hortensis" : αγρός, predslov. *kQd/žel- IT 1354. Praoblika *g/ta^la''-'w6-s(a'') „sestra soproga" je -(s)s- izvedenka, h čemur malo- azijat. prnna > prnne-zi etc. cf., iz *ga'la''-w- »soprog", iz česar z r- formantom predfryg. (gršk.?) *γαλ/α-ρο-ς > γάλλαρος γέλαρος ' αδελφού γυνή; *t/ga''l(a'')-w- »soprog" je w-izpeljanka, h čemur lyk. ara->ara- wa-zi- kakor *t/ga'la'-wô-s(a^) cf., iz ^t/ga'l- ,,γάμος", ohranjenega v predlat. (etrusk.?) Talassus »*bog ženitve, poroka, poročni vzklik", predgršk. τυλις »dekle, ki je godno za možitev" (= etrusk. taliS^a »ime dekleta", Thalna »cogn. Ju(v)entii"), etrusk. redupl. *tul-sur-S^i-r > tusur&ir „ con juges" z izpalim Z IT 88, VZ 273 sq. kakor v pred- gršk. *τα-μα- > ταμάς ■ γαμβρός Hesych. (= sumer. t/dam- id.) = pred- germ. *ai[paj-pum- > nvn. Eidam {*aipa- »prisega") in s staroevropsk. tf") co d w predkelt. *dâm- > korn. dof »gener" in predgršk. δαλίδας' τάς μεμνηατενμένας Hesych.; -m- teh oblik je neaspirirana alternacija k τη"" > α; V *g/ta''la''-w- in je še ohranjen v predkelt. > *kleim- > ir. cliamuin „zet" s staroevropsk. g oo R, če spada ta beseda sploh semkaj. Predalb. dars-mε »poroka" spominja s staroevropsk. g ■» t/d in I 'x> r x\& predlat. Talassus — k r primerjaj še etrusk, tu-sur-^^i-r s s 2* 20 K. Oštir. z alternacijo tldslz —; predslov. *zçs*ra „dota" v ma\orus. zjastra, bulg. > rum. zestra morebiti iz *zen-sr- < *zer-sr- (reduplik. kakor v etrusk. tu-sur-9i-r). Skupna oblika predalb. dar-s[r]-mt (k r > O cf troki > toki) in predslov. *zçs'ra je morebiti redupl. *dza^r-ts(a)r. Staro evrop. *tlga''l- »oženiti se" morebiti iz ^tlga'l »vezati" BA § 452 ohranjeno je *ia*/ »vezati" morebiti še v predgršk. *i-ta[l] > «τας δρχος . . . Hesych. in v *o-Wo- id. > got. aips, ir. oeth; semasiološki se da primerjati stir. luge »prisega" : got. liuga ,,γάμος". χ) »Nevesta" se izraža v predslov. s *chne-vésta > * nevesta; k *chne- »žena, soproga" cf. zgoraj pod f. K *-vesta »nova, mlada" iz *-wa'istâ cf. s staroevropsk. i? < ' oo ,- (Vi-adua : *Od%rd) predgršk. *a-bjwanst- »za možitev zrela mladenka" v άβαριοτάν γνναιχιζομίνην, χαϋ-αιρομΐνην καταμηνίοις . Κύπριοι; *blwa(r)ist- — k 6 oo w cf. illyro- trak. Di-baltum : ΔΒ-ονίλτός etc. IT 102 — je staroevropska -si-feminina podaljšava (cf. maloazijat. femin. Αλα-ΰτα, Ερμα-Οτα ; β/αμα-ατα) iz bašk. barri ,,ηον" etc. ΒΑ § 110, kamor spada s staroevrop. st d tudi predalb. *ablwarido- > ri, re »nov, mlad, nevesta" črez alb. *tlblw]i- ri[d]sle in predrom. *bar[ijst- »mladenka, nezakonska žena" v *ba[rj- stard- »bastard" {r-r > 0-r) z germ. *hard- kakor v nvn. Bankert. K *wa'ist- v *nevésta morebiti tudi etrusk. *waist-r- v αχ-vistr »ime krilatega ženskega bitja iz kroga Afrodite, možkega bitja in sicer Erota" ; k etrusk. ai > a' > г cf. Avaini > Auini. Glede semasiologije pr. semkaj spadajoči predgršk. Ά-φροδ-ίτη, ki je maloazijat-etrusk. -itt- deminutiv k *α-φροδ- »mladenka" in čigar φ iz bh ali ph — staro- evropski koren se glasi *pa''r- oo *ba''r- ,,ηον, mlad" — spominja na p'^ v predarm. *p''e[r]ats- > *p'^eas- »nevesta", iz česar z arm. -ay p'es-ay »zet". K si oo /s cf. Vistula oo Visla, k α oo e cf. bask. barri : berri, predarm. ts > s kakor ίί > *ts > s, k p" b <» w cf. -phara : -βαρα : -ι-[β]αρος IT 102. *a/,u v etrusk. a/fuj-vistr oo a/uvizr etc. morebiti iz *a-xu[n] kakor alfni : alfius in tako h *k''n- v predslov. * [ch] ne-vésta. λ) Pojem »mladenka" tiči najhitreje tudi v zgoraj pod ζ obrav- navanem staroevropsk. ^ka's's : (s s" > s) *ka^š'š oo *ka^t „uxor", če spada k predlit. kê-ks-é »kurba" in k predslov. *Čech-b : *Čech'b > *Čach-b, o čemer je bil govor zgoraj pod § 8 konec. Semkaj spada poleg etrusk. huš(i)ur »mladiči" {h iz χ = k") in lyk. *k[a']s- „sin" v wa-kss- > waz(z)- »posinovljenec?" z wa-prefiksom še illyro-trak. χτ-ίοται ' των Θρακών τίνες οϊ χο)ρϊς γυναικός ζ&οιν m predslov. ^k^alst- > *cholst'b »caelebs" ter *chol-ki> ^chol-p'b id. K i oo/-alternaciji v *kati-st- > κτϊαται : *k'ali-st- > *k''alst- > *cholsth cf. predslov. *tjud- co *ijud- etc. IT 1099 ter etrusk. *a-cal- »mladič", ohranjeno v acale κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 21 Aclus „Junius" in άγαλή-τορα · παϊόα. K s's oo i oo / cf. predgršk. αιχύη : predslov. *tyky : predgršk. κο-λοκύ-ν»η IT 110. Semkaj tudi ks v illyro-trak. Μάμο-ξ-ις? μ) V zgoraj pod i obravnavanem staroevropsk. *k''(d')n oo *k(a^)n- „uxor" nam je iskati staroevropsk.-maloazijat. *k(''^a^n „roditi", to deloma radi lyk. knna „mati", deloma radi etrusk. a-cna-na-sa „rodivši BA § 450, 460"; iz iIlyro-traščine spada semkaj -κενϋ-ος „*otrok" oziroma s staroevropsk. en *čcdo, *k'bdblo in *kinplâ-. K t' <χ d cf. pred- germ. *1''еиР- > *peup- poleg predgal. Δευοο- etc. VZf 150. § 12. K predslov. izrazom družabnega ustroja cf.: a a) *orb'b *го1љ = predgerm. *arbaid- je predindogermanskega izvora : prvič radi predskyt. *ρρπ- „homo, vir" v Ό-ιόρπα-τα ,*virago > skyt. ime Amazonk" — Herodotov οιορ ,,&νδρα" etc. je iranska ljudska etymologija; o-prefiks kakor v &-νορ = predgršk. *νο[ρ]ος > νους, *"0-ρβο-ς > Όαρος : 'Pâ —, kamor spada s staroevropsk. p ^ m (cf. Σαπαϊκή : Σαμαϊκή) tudi predgršk. */ορμα-τα > όρμάται ' οί άνδροκτόνοι. Σκύ&αι Hesych. Drugič radi âr oo ra, h čemur illyro-trak. Bargullum : Βράγνλος primerjaj, in tretjič radi staroevropsk. O žolna" > *de1el- poleg *dëm-iel > *dçtel-, predlit. dobilaï napram predlet. âbuls, amols VZf 148. Slednjič tudi radi b oo p v predgršk. ϋ-εράπ-ων <1ν· д-ρωπ-ος etc., ki je sorodno z baltoslov. besedami. β) Predslov. *dolk'b, *dlak'b z al » la kakor Sr ra v predidočem *orb'b *rob-b — k α 00 â cf. zgoraj § 2 — v pomenu „ človek" tiči v *vhlko-dolk'b, dijal. *vblko-[d]lakn, „λνκ-άν9ρωπος" : illyro-trak. -τάλκης v osebnih imenih IT 116 s staroevropsk. d t YT 92. γ) Predidg. izvora je tudi *gostb = hostis = Gasi, to radi pred- gršk. λέ-αχη „vrsta gostilen" ; k le- cf. maloazijat. Λα-γβενς etc. IT 127, k ghs (v predgršk. ξένος) > sgh cf. ξίφος : *αχίφος > ακίφος etc. ΒΑ § 10, 54, 86, 422, 781, A 303, IT 101, kjer tudi nadaljna vez predslov. *gostb. Ô) Predlit. draûgas = predslov. *drug'b = predgot. driugan spada z illyro-trak. O n (Πά-λοδα : Πο-λόνδα etc. IT 86) k illyr. > lat. drun- gus „četa" IT 116 in je z illyr. Hldr-a^ng- „secundus" v *itring- > *itrig- > *itrij- > lirius „Secundianus" identično IT 116, VZ 306. K (n)g 00 (j) cf. predslov. *omçg'b *omejb „aconitum napellus = lisjak", ki spada z m oo 6 k illyro-trak. έβήνοι ,,άλωπεκίδες" IT 89. Pred- slov. *k'bnçg^ = predgerm. *kuninga- : illyr.-trak. Αε-καίνεος „dak. rex 22 K. Oštir. et pontifex", predgerm. *kunja- IT 122 z u oo ai kakor illyro-trak. μόνωπος : μόναιπος, Δυδαλαύζ : Δοιδαλοός etc. oziroma radi Di-celineus = Αε-καίν(ος z u oo / kakor germ. *rug-j- < predslov. *[w]r'bg-jb : illyro- trak. βρίζα etc. IT 81 sq. Predalb. *seWng- > sil'ég- »jagnjič" : illyro- trak. ααλία „τράγιον" (: ligur. saliunca) IT 115. Prehod g, ki je iz ng po IT 86 nastal, v / se je izvršil najhitreje črez asimilacijo iz g na- stalega velarnega spiranta na sosednje palatalne vokale — sicer pa je -g- črez velarni spirant izpal v Τράγιλος > Τραϊλίων etc. IT 118 —, h čemur na pr. etrusk. Egeria > eierie cf. Manje verjetno je, da je ng prešel v n in 71 v y, h čemur IT 90 cf. i) Predslov. *pulkd- > *рЂ1кЂ — k iZ in končnemu naglaševanju cf. »pretrgani" naglas v let. pulks Oštir Baltoslov. metatonija (= Razprave II) 102 — je identičen s predgerm. *p'alk- > *fulka-; staroevropski izvor mi je verjeten radi nemožnosti, baltoslov. in germ. besedi iz idg. *pul-k- (: *plë- kakor v *pal-no-) izvajati, in radi never- jetnosti, da je germ. oblika iz slov. oziroma baltoslov. *pulkâ- iz germ. izposojena. Tudi predslov. *post% s končnim naglasom ne iz germ. *fast-, ampak oboje iz staroevropsk. *p'asta- (cf. slov. posta), ki ga vezem na podlagi staroevropsk. [rjst rt (cf. predgršk. βαοτάζω : etrusk. far&- BA § 218) s predarm. *part- > pah-k" ,,post" in dalje (s p h) s predgršk. ίί-βαρτος ' απ?.ηατος . . . Hesych. in *a-ba[r]st- > *ά-βαοτ-ΰαι > άβάϋαι ' άριϋτήβαι . . . Hesych. s semasijaloškim prehodom kakor v lat. Jejunium > jejento. Staroevropska etymologija besede *рЂ1кЂ in *fulka- mi je ne- jasna: možna je sorodnost z etrusk. ηιβχ- »narod", ki je mogel iz *pelk'- nastati, to s p O kakor etrusk. zal „2" : za-&rum- »2 X 10", stlacial : stacias etc., illyr.-trak. -Οαλος : -ΰαος IT 89 ; poleg tega se nahaja etrusk. me/- le v podaljša- nem meyj-, tako da je pri *melxl- > me/l- tudi z dissimilatoričnim iz- padom računati. Staroevropski *p''ul-ka-^ je morebiti s ^'^''^-pluralom, h čemur illyro-trak. *Thrâ(l)j-ï-k- > Θράκες : ά-6τραλί-αν ,,Θράκα" {f oo st je staroevropsk. alternacija) in predarm. -k'', bask. -k- cf., izvedeno îz staroevropsk. '^p^ulal- „človek", ki je ohranjeno v predskyt. Πάλαι „ime naroda" in morebiti v reduplikacijsko pluraliziranem predlat. '^ро-раЧ- oo *pu-p''al- > populus <» *рпјаЧ- > publicus s predlat. p p" m o 00 uleu, h čemur cf. etrusk. capatine : сафа1ез > cafate in Utanius : ' H čemur s p b predskyt. Belcae „Scythici populi" cf. κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 23 Otanis oziroma bolje o : eu v &ucer Tocernius : predgršk. Τεύκρος, τενχρος * αδελφός νόϋ-ος Hesych. = lyk. tuhe-s ,,άαελφι-δοϋς", Λοκόμων : Lauxume, čigar a se more menjati z e radi lauc- : leucle. Če pa je *рЂ1кЂ-Уо1к vkljub temu idg. porekla, mora predbaltoslov.-germ. *p''ulka-, iz česar germ. *fulka- in slov. *рЂ1кЂ, pripadati traškemu sloju, kjer je radi illyr. alternacije O oo (Καρπάτης : Καρπά&ης) idg. d. *pulkâ- prešel v ^p^ulka-, čigar p" da v germ. /, dočim k neizpremenjen ostane kakor v got. kaupatjan napram haubip; k ohranitvi neizpre- menjenega konsonantisma v idg. > trak. besedah v germanščini — p' >f ni nikaka „Lautverschiebung", ampak internogermanski prehod — cf. Feist Indogerm. u. Germ.^ 82. Ker pa je nastal p' iz idg. p v traščini pod illyrskim vplivom, zato je tudi *p'blk'b traškega, če tudi idg. izvora. ζ) Sigurno staroevropskega porekla je predslov. "*1јиа- > *t(j)ud-jb, *stjud-jb »ljudski > tuj" (to radi alternacije t oo st) radi alternacije t ca d v predlit. tautà : predslov. *tjud- in predgal. /ίενδό-ριξ — iz česar s predslov. -/- in -o-pluralformantom Dud-le-bi VZf 150 —, dalje radi alternacije O x'' v illyr. Teuta : Τευθ-ίς, predgerm. ^peup- in slednjič radi alternacije t^"^ oo / v predslov. *ljudb predgerm. *leud-, o čemer obširno IT 1099 sq., VZ 304 primerjaj. Etymon tiči v etrusk. laut-n „familia", iz česar predgršk. ε-?.εν&ερος in predlat. llber ,,*familiaris > liber, liberi". b a) Predslov. *k%metb je z oo л^, o čemer § 2 cf., identičen 2 illyro-trak. κομηται ,,dak. plemenitaši nižje vrste" in radi kret. καμάν ,,άγρόν" VZ 290 pravzaprav »»poljedelec" ; k o oo u, če ni že predslov. o dal Ђ — ker je idg. o že idg. dijal. v baltoslov. a prešel —, cf. illyro-trak. βόναΰος : βούνααος etc. IT 81. Ζ ofr-prefiksom iT 122 spada semkaj illyro-trak. Δι-κύμης »dak. knez" poleg Comosicus »dak. rex et pontifex". β) Predslov. *zeupân- > slov. *гјирап% > *£ирапЂ je identično z illyro-trak. *deuppân- v Diuppaneus < Diurpaneus »Dacorum rex qui et Decebalus"; k J > ž cf. Dierna > Zerna, -ϋ-ίονρδος > -ΰουρδος, k eu > iu cf. illyr. Teuta > trak. Τιοϋτα, -eus < -e(ag)o- kakor ν § 12 a δ. Illyro-trak. *deur-pân- — k r > i? cf. še άνιαραεξέ > άΐΗαααεξέ — je ν *deur- identičen s *theur- v -&ίονρδος > -ΰονρδος boga Ζιβελ-ϋ-ίουρδος in s * tur-ν gesti-s-tyrum »locus possessorum" ter je soroden s pred- gršk. τύραννος, maloazijat. *the(r)an- oo *su(r)an- ν Θεαγ-γελα Σοναγ-γελα »kraljev grob" IT 129 pripomba 6 ter slednjič z etrusk. Turan „*gospa > Venus" etc. IP 31, IT 115. K illyr.-trak. alternaciji i"^ oo i oc J in eu : u (tudi v Dor-paneus?) cf. predslov. *chruša : *kruša : gruša, illyr. Τεν9ΐς: 24 K. Oštir. Teuta : Teuda etc. IT 1099, VZf 150; *-pân- v *d(e)ur-pàn- je naj- hitreje formant kakor v predgot. siponeis ( < *kse-pâne(j)a- : staro- evropsk. *k(a'')ts- „mlad" zgoraj § 11 Βλ) „Junger" in morebiti v illyro-trak. Ααϊπανης, Άρό-πανοι, za kar govori predvsem z Diuppaneus identični predlat. dubenus oziroma dubius „dominus" z etrusk. n /, ker je lat. -b- tudi iz -/- izvedljivo. Manje verjetno je, da tiči v *-pân- samostojna beseda v pomenu „župa" IT 117, tako da bi pomenil *d(e)ur-pân- „gospod župe". Iz *£ирапЂ je nastalo *župa in stčešk. hpdn, to ali z *žp > gp iz *žup- ali hitreje z *d[%]p- > *gp- kakor dijal. advent- > agvent; *d'bpan% iz illyro-trak. *du(r)pân-, ohranjenega v *dur-pân- > Dorpaneus. γ) Predslov. *vitçg'b *vitcdzb „eques" iz illyro-trak. *zvT-tëm-g-, čigar *-tëm- „копј" spada s staroevropsk. i <χ> d (lit. tautà : slov. *tjud-, illyro-trak. Tierna : Dierna, Ούτος : *V-yd%, Τάναϊς : Dorvb etc. IT 92) k predslov. *dëm- „копј" v s -ie/-formantom (kakor dak. dico-tela etc. VZ 271, VZf 148) podaljšanim *dem-tel- > *dçtel- „detelja" — h „konj" > „detelja" cf. *konJb > poljsk. koniczyna; *komonjb > češk. komonka ; bašk. zamari : predgal. vT-sumarus, μερι-αειμόριον, predirsk. seamrog, predgerm. > stisl. smàri IT 93 ; etrusk. δάμνος : predlit. dobi- laï s staroevropsk. m oo b etc. BA § 152 a, A 292 —; k staroevropsk. *t/da^m „копј" cf. še etrusk. δύμνος, ,,'ΐππος", predgršk. δίκ-ταμνος IT 128, morebiti etrusk. *them-sa > thensa „Prozession, Gôtterwagen", oziroma s staroevropsk. t/d ts bašk. zamari „konj" > predgal. vl- sumarus »detelja". Predgal. *wT-sumâr- ^wi-tum- „копј > detelja" razloži zajedno *wT- v *wï-tëm-g- > *vit§g'b *vitçdzb „eques"; k *ror/i-prefiksu, na- stalem iz w- in r/i-prefiksa IT 128, BA § 242, cf. še *Odi,ra : Vi-adua; staroevropsk. *k(a^)s's „voda" ÇΩ-ξ-oς, A-x-a, Κάαας, Cusus, ΚαΟτ- αλία etc. A 280, IT 127, IP 28, DAN 359) : Vi-stula Vi-scla Wei-chsel Vi-sla ; etrusk. e-vi-tiu- : tiv- ; predlat. vî-pera : predgršk. παρώας ; pred- lat. vi-spillo : sepelio ; predosk. Vi-teliu : predslov. *telç etc. VZ 306 ; predgal. vi-gn-eta „ so lis oculus" : bask. i-gu[n]-zki „soInce", e-gun „dan" ; predlat. vi-sc-um < predgršk. \_/Υ-ξ-ός : (s staroevropsk. ts < s's > s£) predgršk. *κ6τ- > ΰτελίς (Hesych.) ά-ατνλίς Hesych. etc. Prefiks w- je staroevropsk. alternacija k è- ν illyro-trak. Βι-&υνοί : Θννοί, Βί- μερος : Ji-μερος etc. IT 128. -g- v *wî-tëm-g- je illyro-trak. -nk/g-ior- mant z izpalim nosnikom, kakor v illyro-trak. ακάρκη : predslov. *sk'b- l§g'^> ο čemer spodaj § 13 in zgoraj § 11 b ε -a(n)g- cf. Illyro-trak. Vitus Βϊ&νς Βεΐ&νς Βεϊ&ας, ki je najbolj razširjeno traško ime in ki κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 25 med drugim označuje »heroje, sina boga Ares in tudi (kot konje- niki v rimski armadi) služeče Trake", je po mojem mnenju hypo- koristikon iz illyro-trak. *Viteng- kakor n. pr. Mucatra < Movxa-rçahq, Τίπαζ < Τιπάτης, 'Ράοχος < 'Ραακονπορις, če ni ζ glasoslovnim pre- hodom ng > O, o čemer zgoraj § 12 a δ cf., računati. Slov. *vitçdzb se navadno iz germ. *wiking- črez *vitsçdzh > *vitçdzb ali s k' > t razlaga, vendar za ta glasovni prehod manjka v praslov. vzgledov; k *skilUng- > *stblçg'b cf. spodaj. Staroprus. witing > ive/aiiing je naj- hitreje iz slovanščine izposojeno, če tudi baltoslov. *wïtëlîng- ni iz- ključeno. Ô) Predslov. *k'bnçg'b, *k'bnçdzb = predgerm. *kunmg-, *kunj'a- v stvn. kuni-nchi je radi staroevropsk. u oo i (n. pr. predslov. *[w]mgjb > germ. *nigja- : dak. *j:çiyja > βρίζα etc.) identično z illyro-trak. *kulineng- oo *kulinc(j)- v dak. Αί-χαίνεος Di-ci/eneus ,,pontifex maximus et rex", ki je kakor njegovi nasledniki rezidiral na gori Κωγαίονον, morebiti pomotoma za *Κώναιγγον = *k%nçg'b z zamenjavo si med- seboj podobnih v in /, torej *Κωγαιονον mesto *Κωναιογον in *Κωναι- ογον pomotoma mesto *Κώναιγγον; manje verjetna je razlaga IT 115. Iz *Κώναιγγον (pač le grafično za *kuneng- z odprtim u in e) in iz *ku/me(i3g)- v Αε-χαίνεος Di-ci/eneus (tudi tu je ai, i, e najhitreje le grafična nesigurnost za iz u nastali palatovokal) se da germ. *kuning- = slov. *кЂп§2Ђ in germ. *kunj'a- brez vsake težave izvesti, tako da je ravno germ. *kuning- : *kunja- predvsem le po iIIyro-trašk. glasov- nih zakonih razložljivo; u oo z (ai) in ng (J) cf. zgoraj § 12 a δ ter IT 81. *ku/in- spada k maloazijat. kn-ta-wata »poveljnik" — tudi predskyt. ime kralja Κανίτης, predalan. Cand-ac »ime kneza" se sme ob tej priliki omeniti — in dalje s staroevropsk.-maloazijat n oo / (cf. illyro-trak. βόναοος : βύλινϋ-ος etc. IT 87) k maloazijat. kele »kralj" ; Hesych. κοινός δεαπότης . . . morebiti iz predgršk. *χονβς. Sem more- biti tudi *ku/in- v gršk. imenih Κνννίδαι ' γένος ^Λ&ήνηοιν, εξ οϋ 6 ιερενς τοϋ Κννν(ε)ίου Απόλλωνος Hesych. (iz Κννν(ε)ιος ' Απόλλωνος επί&ετον Hesych., če Κύνν(ε)ιος = *kunj'a- »kralj") in Κιν[ν]υράδαι· ιερείς Αφρο- δίτης Hesych., ki je izvedeno iz Κιν[ν]ύρας· Απόλλωνος και Φαρνά(χης) παις, βααιλεΐ)ς Κυπρίων Hesych. Κ rfi'/e-prefiksu ν Αε-καίνεος Di-ci/e- neus cf. illyro-trak. Αί-ερνα : predslov. *νοΓη^, JÎ-μερος : Βί-μερος, δι- ίλλίί^α : predslov. *bel(e)n- etc. IT 122; v sestavljenki Αε-καίνεος, kjer je radi nenaglašenosti nastopila lenicija (cf. maloazijat. Kaaa : -καζος), je prešel -ng- črez -(n)g- w g > (j). K lyk. kele »kralj" cf. še predskyt. *α-κολ- »kralj" (k c- cf. IT 124 illyro-trak. Coryllas : Σ-κορύλων etc.) ν Σχνλης »kralj Skytov" > 26 K. Oštir. Σκόλο-τοι radi „6νμπααι ôt είναι οϋνομα Σκολότους, τον βαοιλέος έπωνιμίην" ter Hesych. *καλόϊς ' βαϋιλεύς. ε) Predslov. *korljb „kralj" = predgerm. *kalerl- ζ illyro-trak. α 00 e kakor -dava : -deva in s prehodom „kralj (ags. ceorl), *starešina ( > starec), junak > tlake oproščeni, prosti mož ( > mož) > prostak" (cf. slično *kosçdzb „Edling > libertinus") spada s staroevropsk α oo o (illyr.-trak. -parus : -parus etc.) k dak. *korul- „kralj" v Coryllus „rex et pontifex maximus", Coryllas poleg Σ-κχ)ρύλων (k s- cf. IT 124) kakor /war/Veliki iz germ. *karl-; -/-formant se ponavlja v maloazijat. χοαλδδεΐν „kralj", čigar dd iz J VZ 304 in čigar ' > O med o-a iz r kakor v illyro-trak. *Isk'brb : "Οϋκιος, *Od'bra : Vi-adua, maloazijat. tider- : tideimi, τύραννος : Θεαγ-γελα = Σοναγ-γελα »kraljev grob" IT 129. K izpadu u/a-vokala cf. illyro-trak. Σπαράδοκος > Σπάρτακος etc. IT 90, lat. cerésea > illyro-trak. *kérsjâ > slov. *čerša 1. c. ; poleg u/a — morebiti tudi v predskyt. plemenu KooaD^i poleg г v Σ-κιλονρος ,,ime kralja", če iz *Σ-κούριλος — nahajamo tudi olau v predlat. sella cu- rulis — ki so jo etruški kralji v Rim uveli Mulier-Deecke Etrusk. I 345 —, h čemur illyro-trak. -τραλις : -traulis, etrusk. afle : ufle : aufle in glede u oo ύ zgoraj § 2 ter IT 90, VZ 266 cf. Prvi u v curulis se nahaja napram o : a : e v istem razmerju kakor illyro-trak. -busta : -bostes (k o 00 α oo e cf. -dova : -dava : -deva) ali etrusk. u oo o v Uta- nius : Otanis. ζ) Črez illyro-traski jezikovni substrat je prišel k Slovanom in Germanom tudi lat. Caesar > *césarjb, got. kaisar; zato govori pre- hod vulgarnolat. dolgega širokega, iz ae nastalega ψ v ai, h čemur primerjaj illyro-trasko izgovarjavo ai za ц v άναβι]αω > ναβαίαα IT 85 ter ae > odprti dolgi e v έκκληαία > ecclesia, ki je moral črez Balkan potovati v Romanijo, ker etrusk. e oo ai, vsled česar ακηνή > scaena, v tako pozni dobi ne pride več v poštev. Ni verjetno, da bi bili rimski legionarji, na kojih račun je razširitev te besede staviti, govo- rili še diftong ae, vsaj nobeden romanski dijalekt ga ne pozna; rimski „hyperurbani" diplomati pa ne pridejo v poštev. η) Predslov. *bylj'a, *bolJar-e je radi S oo α (cf. illyro-trak. Eptula : Eptala, Δνλν- : Δαλη-, ζουρά : -ζαρον, -βνρος : -βαρι etc. IT 82) ter radi п oi v *bylja : turk. > srgršk. βοιλάδες (če namreč iz južnoruskega illyro-trašk. kulturnega centra tudi Orchon-turšk. boila) po vsej vero- jetnosti najhitreje staroevropski relikt; k п x> oi v illyro-traščini cf. 'Pvui- ι'Ροιμη-, Jvδaλaύς : Δαίδαλους, Λουδίας : Λοιδίας etc. 1. c. Za staro- evropski izvor govori tudi л-pluralformant v *boljar-e, h čemur cf. predskyt. CAors-ar-i = ΠέρΟαι {ch iz ρ" >/ΙΤ 105) καρ-αρ-ύες „ οίκοι... κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 27 κατήρίΐς άμαξας", etrusk. plural clen-ar IT 135. Staroevropsk. izvora je tudi koren *bu/al- — iz česar z illyro-trak. -ya-formantom *bylolja > *bolja-r > *boljar-e kakor missa > *mbša, χάνναβις > ^konoplja, ca- subla > *košulja etc. DAN 374 —, ki ga nahajamo ne le v illyro- trak. Δεκί-βαλος „Dakov kralj" (a oo e kakor -dava : -deva), Κεραί-βανλος βαοιλεύς, predsarmat. Ουαΰτό-βαλος, ampak tudi v predfryg. βαλήν „kralj", ki je radi staroevropsk.-maloazijat. b co p dalje v vezi z lyd. πάλμυς „кга1ј". Ce spada turšk. bajar k *boljar-e, tedaj je turška beseda staroevropska, če ne še le slovanska izposojenka. c) Staroevropskega porekla v predslov. h i e r a r h i i i ]e*v^lchva/^ „maga, magus", bodisi da je izvedeno iz predslov. in predgerm. na- rodnega imena *Wa/ulk'- > *Уо/Ђ1сћЂ, *Walxa-, ki kaže napram predgal. Volcae in illyr. Valcum v Pannon. infer. illyro-trak. aspiracijo kakor Καρπάτης : Καρπά&ης ter illyro-trak. a co o/u kakor Δαλη- : Δολ- : Δονλ- etc. IT 82, bodisi da je *v'blc/iva/i, < *тксћуа/Ђ < *wuliš-wa sorodno z dak. πολίϋται »duhovniki boga Zalmoksis" z illyro-trak. p œ w kakor Καρπάτης : ^C/vbrvatb, Pulpudeva : Plovdiv, -δαπα : -dava etc. IT 102 in si 00 is > ss > s kakor n. pr. predslov. *sbrna : predlit. stirna, dak. ϋίβα < *αέβα[γ]α : predalb. *siebag- > *ίέββ]ε§- > štog- : Τειριαιάς : Tiristis etc. IT 113; na vsak način je -liia-formant v illyro-traščini poznan Πακτ-ύη, πιτ-ύη, Mal-va etc. IT 97, VZ 281. Illyro-trak. *ka/upir, *kaumir- ,,εΐδωλον" tiči v predslov. *ka/ypb (oziroma z illyro-trak. aspiracijo k" > slov. сЛ v *chypb; iz *kypb madj. kep kukor *pynje > perje) in *кит1г-Ђ ter s staroevropsk. p co b (v sestavljenkah) v illyro-trak. *κεβρ- (k α oo e cf. -dava : -deva) oseb- nega imena Διο-α-κέβριος (Dio- je idg. *diw- „bog" + illyro-trak. *deu(r)- ^τύραννος", o čemer zgoraj § 12b|3 cf.); k -s-kompozicij- skemu formantu cf. IT 95. Semkaj spada dalje predgršk. Κάβ(ε)ιροι „pelasgijski bogovi, demoni, služabniki bogov", etrusk. cepen »duhov- nik", predsabinsk. cupencus id. K vokalnim in konsonantnim alterna- cijam v *ka^pa^Ti/r-k- cf. glede p χ b illyro-trak. Ζιποίτης : Ζιβοίτης etc. IT 91 ter maloazijat. Δαπας : Μονι-δαβη, glede η r cf. illyro-trak. л 00 r IT 87, glede à/à oo e oo ΰ oo au pr. IT 81 sqq. ter glede p/b > m v illyro-traščini cf. Άβνδών > Άμνδών, Σαπα'ίκή > Σαμαϊκή etc. IT 102. Morebiti spada semkaj tudi illyro-trak. Ζείπας v &υαιααται περί ιερέα Ποπιλίου Ζείπα in Ζεπέ kot dux ; k <» ζ kakor predmaked. κάλιΟ-ος : illyro- trak. ζειλά etc. IT 105. Predskyt. πόποι ' oi γαρ Σκν&αι αγάλματα τινά έχοντες ύπόγαια τφν &εών πόπονς αύτα καλονΰι Et. Magn. ali stoji po- motoma mesto *κοποι, ali pa s staroevropsk. k X /г-menjavo vrst kakor predgršk. φάλι- : χάλι- : predmaked. κάλι-ϋ-ος : predtrak. ζειλά etc. IT 105. 28 K. Oštir. § 13. Po tej disgressiji o predslovanski kulturi v Zakarpatju, posebno glede stanovske organizacije, se povrnem k predslov. *ka/osçg'b „Edling", ki reflektira illyro-trak. *ks/ase-ng- in je zakarpatski predslov. korrelat k illyro-trak. Κοβίγγας, Ίερώς της "Ηρας καΐ ήγεμώρ Κΐβρηνίων καΐ Σκαιβο&ν, Cosingis „žena krelja Nikomeda I", ΚόΟων »trakijski dynast"; Κοΰίγγας je izveden z /j^-formantom iz *ka's, kamor spada z izpadom vokala tudi -ks- v illyro-trak. *Σ/Ζαλμολ-ξ-ις „bog zemlje" (: predgršk. Σε[λ]μέλη „zemlja") > Ζάμολξις Σ/Ζάλμοξις in v predgršk. Αιύνν-ξ-ος „bog vina" {*di-zvonn- : /οίνος) VZ 291, IP 67. Glede vokalne diference med Κοαίγγας in *kaseng- > *kosQg% cf, illyro-trak. -porus : -parus IT 82 in Αορζέν&ης : Αορζίν&ης etc. IT 80, glede a «> S v *kosçg'b : *kasçgb cf. zgoraj § 2. K illyro-trak. *kcfs- „princeps ali slično" cf. predhet. aspiri- rani ^k^aš- > *haš- „kralj" v haššuzuet = LUGAL-u-e-it »kralj je po- stal" H r ozn y Hethit. Keilschrifttexte aus Boghazkoi 99, BA § 229, kjer so vknjiženi nadaljnji azijatski refleksi; iz -o- v Κοαίγγας etc. se ne da razbrati, ali tiči v njem s ali š, vendar z ozirom na slov. ck iz s je s verojetneje, seveda je *kosçg'b tudi iz *kaššeng- razložljivo, če prehaja le s v сЛ in če je s > ch starejši kakor slov. prehod geminata > simpleks (isti baltijski pojav bi v tem slučaju še le v baltijščini nastopil), tako da je šš dalo v nasprotju s š > ch (in kš > kch > ch) ss > s. Poleg tega je tudi s substitucijo s-glasa po s/a- vokalu s s računati, ker baltoslov. po s/a ne pozna s-konsonanta ; nadalje je vpoštevati staroevropsk. s °o s" > s-alternacijo ( > bask. z 00 s, etrusk. s 00 s etc. IP 22) in slednjič se je v hetit. s-konsonant razpasel na račun s-glasa idg. *esmi > het. ešmi. K staroevropski alternaciji geminata v *kslašš- > *ka/oscgb : simpleks v Κοαίγγας cf. illyro-trak. Βη/éaaoi : Βέαοι etc. IT 90, VZ 266. Predgršk. ε-ααήν ,,an- tistes sacrorum" morebiti iz *ε-ξήν kakor predgršk. κριξός > κριααός, predgr.šk. Ulixes^ > predgrsk/Ολιααεύς, κιξάλλης >*κιššάλλης > κιττάλλης, Weichsel > ^Vissla > Visla etc., Αιόννξος > *ζίιόνυααος > Αιόνναος etc. Ce pomeni *ka''s/š- prvotno »glava", iz česar *ka''s-eng- »glavar", tedaj tiči etymon v etrusk. *cass-'^ »glava", predgršk. κοττίς ,,κεφαλή", κόττα id., seveda le če reflektira ττ gršk. dijal. -šš- (cf. kj > *šš > ττ v ^ Spada z o-prefiksom k epirot. δάξα ,,ϋ-άλαααα", tako da je praoblika *olo-dllulikš- »mornar". 2 etrusk. *cass- »glava" se da rekonstruirati iz Isid. Orig. XVIII 14 »cassidemantem a Thuscis nominatam dicunt. lili enim galeam cassim nominant: credo a capite"; ta etimolo- κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 29 gija je sicer komaj pravilna, vendar suponira možnost, da je bil lat. etimologistom znan etrusk. *cass- »caput". ^ Cf. tudi praslov. *Tvarog'b poleg Svarog% Peisker Blatter f. Heimatk. 4, 7/8, 49 sq. Peisker 1. c. 55 išče v *Dévin'b (skok'h) „Jung- fernsprung, Felsenriff" avest. daëva-; bližje stoji staroevropsko *-dëva »Fels, Burg", ohranjeno v illyro-trak. -daleva »*Burg" BA § 141, DAN 365. att., boeot., tessal., euboe., kret.) oziroma -τα· (v boeot., kret.) = staroevropsk. ts, iz česar je mogel s(s) w Κοαίγγας etc. nastati; ker pa se v staroevropščini ts (>ss >s) regularno menja s t(t)^ — cf. illyro- trak. Μεταμβρία : Μεϋαμβρίη, predgerm. > angl. flint : stvn. vlins, pred- gršk.-maloazijat. τύραννος Θεαγ-γελα : Σοναγ-γελα, predarm. fuz, pred- lat. *theik- > flcus (osk. *fêcatum) : predgršk. ΰνκον, illyr. Dentheleti : Denseletae, etrusk. te-ce : ze-c (z = ts), iber. Tartessus : Tharsis etc. BA § 372, IT 109, VZ 271 —, je ττ v gršk. κόττα morebiti že pred- grškega izvora, za kar govori tudi s Κοαίγγας etc. sorodno Κότνς „ime boginje Kybele, cele vrste traških vladarjev" ter predgršk. -κ[α^]τ- v fava-κτ- „maître, chef, roi", predtohar. [w]nà-kte „bog", predgršk. \ΐυ\νέ--/ίτα-ρ „božja pijača" — isti *ka't-r »božji" tudi v διά-κτορος »sluga bogov = Hermes" ; semkaj morebiti tudi pred- gršk. κτ-ίλος ' ό προΊίγούμενος της ποίμνης κριός Hes., ki ga je pa ravnotako mogoče staviti k ir. cit »ovca" — VZ 278, čijih *w(a)nale spominja t w <» p (kakor predgršk. αντός : lyk. eptte- BA § 187, pred- gršk. *ταρ-χν/ν- > ταρχύω : venet, e-kupe-t(h)aris) na *p(fn- »zgoraj" v lyk. e-pn »*zgoraj > k"; k pomenu cf. stind. upa »zgoraj > k". Formant -eng- v *kos§g'h oziroma -ing- v Κοαίγγας — k vokalni diferenci cf. illyro-trak. -ζένϋ-ης : -ζίν&ης; -eng- se mora suponirati radi praslov. prehoda in in Τη v b in г — je sestavljen iz staroevrop- skega genetivnega formanta -η-, ο čemer A 300 cf., ter iz -Â:/^-sufiksa, h čemur še cf. illyro-trak. Πιέγγας, Brunga, Στρόγγες, Dolongae poleg Μλογκοι, /ίρέγκων etc., predgršk. ελμιγγ-, αάλπιγγ- (< *goveji rog"; cf. βάλπη „riba, ki se zove tudi βονς" Hesych.), αϋριγγ- etc. Iz istega sufiksa z alternacijo n co O izvira -/:/g-formant v predgršk. θπάτα(γ)γος, illyro-trak. Δρέγκων > Δρήκων etc. IT 86 in v zgoraj § 11 b ε nave- denem, tako da je na primer predslov. *sk'hlçg'b identično z illyro- trak. ΰκάρκη ( < *ακάρεγκη) ,,άργύρια". Glede a co u cf. illyro-trak. Eptala : Eptula, ζίαλη- : Δουλ- etc. IT 82, glede I co r cf. illyro-trak. Αοιδίας : 'Ροιδίας etc. 1. c. 85, glede izpada vokala e med r in (n)k cf. illyro-trak. Bugaraca > Βούγαρκα 1. c. 90, glede g co k primerjaj 30 κ. Oštir. ζ istim formantom Dolongae : Μλογκοι etc. 1. c. 92, tako da je predslov. *sk'blçg^ in illyro-trak. ακάρκη le hronološko in geografično različni refleks ene in iste staroevropske praoblike, ki se pod različnimi akcentskimi pogoji v različnih alternacijah pojavlja. K u-vokalu v *sk'blçgi, cf. še illyro-trak. *askul- oo *(a)sul- „zlato" v "Αανλα „zlatokop pri Philippih" ter S-capte-n-sula z zlatokopi; k sâ: oo s(s) cf. Τίβιβκος : Τιφήαας IT 101, Visela : Visla. Ramovš Razprave II 313 smatra stcsl. (1 X) slcblçzb za nastalo iz sklçzb, ki se nahaja v mlajših csl. tekstih, vendar je sk^lçzb Zogr. > poznocsl. sklçzb verojetneje, to posebno radi Sav. kn. skblçzb < *sk%lçzb kakor Sav. kn. ^b^dcštc > bbdçstç. K illyro-trak. *skuleng- > *sk'blçg'b spada z illyro-trak. u oo / (: -βνρος : -βιρι, Druži- : /Ιριζι-, -sucu : -sicu-, predslov. *[w]rbgjb : βρίζα etc. IT 81 sq. — radi illyro-trak. -βνρος : -βιρι : -βαρι etc. 1. c. semkaj tudi *ακίρκη : *ακίρκη [kakor Suci- : Ζικι- : Ζίκε- etc. in ζ er > ar kakor Σερκίς > Σάρκη] > ακάρκη —, lat. cupellus > illyro-trak. *kulibilullr- > slov. *k'bbbh : *čbb'br% etc. IT 91, 97, predgršk. 'Οδυαεύς ι Όοιααενς etc. VZ 270, A 300) illyro-trak. *skilleng- V predgerm. *skilling-, predslov. Hcblçgb > stcsl. etc. stblçgb'y k l Il cf. Κορπίλοι : Κοπρίλλοι etc. IT 90, VZ 266. Poleg predslov. *skuleng- > *sk%lçdzb ( > sk'blçzb Zogr., skblçzb Sav. kn., sklçzb) in *skileng- > *ščblcgb ( > štblcg-b, ščeljagb} se nahaja tudi *stblçg'b ( > stblçzb, stbljazb, steljag'h) ; razlaga te v najstarejših csl, spomenikih manjkajoče oblike je nesigurna: morebiti kakor r. dijal. železo > železo iz štblczb ali pa iz ^skblçg'b, kontaminacije iz ^sk'blçgb + *ščblcg7, oziroma še le slov. dijal. izposojenke iz germanščine napram avtohtonemu *sk%lçg^ *ščblcg'& s prehodom *scblçgb > *stblçgb, h čemur bliska, : blistati sja cf. Mnenje, da je *siblçg'b *siblçdzb pra- slov. refleks germ. izposojenke *skilling- s k > t pred & oziroma s tsb > tb pred sledečim dz, da je dalje *st'blçdzb ( > *ščblcdžb) iz *stblcdžb assimilirano ter da je sklçzb (XIII. stoletje) iz stlçzb nastalo, mi je v očigled stcsl. sk'blçzb skblçzb, dalje radi singularnosti praslov. kb > tb (k *vitçdzb cf. zgoraj § 12 h γ) in radi redkosti assimilacije t-dž > f- dž — baltoslov. *pljautjâ je radi jau iz eu v πλεν-μων starejše kakor iz njega dissimilirano *plau-tjs — težko akceptirati. Ramovš Razprave II 312 sqq. smatra -ç^-izposojenke za ger- manske. O *k'bnçgh je bil že zgoraj § 12 b (5 govor. Predslov. *pénçg'b *pénçdzb, ki je po IT 96 skupno s predgerm. *panding- *panning- iz lat. pannus črez illyro-trak. *pand- (cf. rum. pînzà IT 96) =o *pann- oo *pën- s sufiksom -eng- (ki je eventuelno analogičen po *skilling- ; ^sk'blçg'b) razširjeno — k nd nn cf. predalb. *mand-j- > /nts oo illyr. > κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 31 lat. mannus IT 96, 109, 130, kare cf. -dava : -deva etc. IT 81, k -enn- 00 -en- cf. Κορπίλλοι : Κορπΐλοι I. c. 90 —, se 1. c. izvaja iz germ. *panding- : *panning-, pri čemer pa je težko razložiti a > é napram a > o v *koldçgh *mosçg% *kos§g'b *korl§gb; izvajanje germ. *pand- iz lat. pondus kakor Masa iz Mosa je precej nesigurno, to radi tega, ker je pondus > germ. *pand- edina lat. izposojenka z o > germ. a, pri zelo stari izposojitvi bi povrh tega *fantld- pričakovali, to radi kelt. Volcae > germ. *Walx-. Povrh tega je pri Mosa > Maas tudi z o oo α v substratu računati Mogontiacon : Magantia, muince : μανιακής, Mona : Manau, Mosa : Masao, ki ga v vseh teh slučajih ni mogoče z germ. o > a razlagati; tudi pomenski prehod pondus srebra (bakra?) > Pfennig ni popolnoma jasen. Po mojem mnenju je najverojetneje, ta tiči v *panding- *pan- ning- : *pénçgh „denarius" staroevropsk. izraz za „rudo (srebro, baker)" v nasprotju s *skilling- *sk%lçgb „zlatnik" — cf. IT 79 sq. ter pred- vsem predgršk. *x6lovv- „zlato" > χλοννύς- χρναύς Hesych. iz *sk(u)lon-t- (poleg *skulen-g-) s sk ks kakor οκίφος : ξίφος, u <» O kakor οί'ανπος : οίαπ-ώτη, -n-t- oo -n-g- kakor predgršk. ελμι-ν-ϋ- : ελμι-γ-γ- in nt > nn kakor predlat. ponti-fex : predgršk. πύννος · μάγος Hesych etc. IT 96, 109, 130 —; k illyro-trak. izrazu za „rudo (baker, srebro)" *pand-eng-, iz česar znd>n(n) kakor*mand-j- >mfs : mannus, perBndi : *peraun(n)- *РегипЂ, Basante : Basanius etc. IT 96, 109, 130 predgerm. *panding- : *panning- oziroma z ann » enn > en predslov. *pénçg'b, cf. *pan(n)eng- > *paneg- (kakor Πολόνοα > Πάλοδα) > *pang- (kakor Σπαράδοκος > Σπάρτοκος; k en > Ο cf. še Περοντικύν > Burfonjticum) v ΙΙαγγ-αΙος s srebro- in zlatokopi. -eng- je morebiti ohranjeno v *Pançgb > Panega = ΙΙάναξ „potok v Pangajskem okrožju". Illyr. *pa^nd- „ruda" tiči tudi v trak. πιτ-ύη „ ϋ-ηΟαυρός" ; i < a^n kakor Μελιτιάς < Μελαντιάς etc. IT 86, k t ca d cL Τάραντος : Δάρανδος etc. IT 92. Med ^pa^nd- in *pit- posredujoča oblika *pe(n)d- „srebro" je ohranjena v staroevropsk. *šo-ped- „srebro" > fin. hopea in v iber. Όρ(τ)ο·6πεδα „srebra bogato pogorje" A 310, VZ 304. K -ua v πιτ-ύη cf. illyro-trak. But-ua etc. IT 97, k nt/d n(n) ca t cf. Basa-nt-e : Basa-n-ius Urba-n-us : Urba-t-e etc. 1. c. 130; *šo- v staroevropsk. *šo-pe(n)d- se obravnava A 310, BA § 120, kjer je tudi o predslov. *sbrebro govor. V *pa-nd- < *par-nd- tiči staroevropski izraz za „rudo" > „srebro", kar se s *sir- ca *šo(r)- determinira kot „bela ruda". Isti -en^-formant kakor v *penqg% nahajamo poleg *sk'blçg'b ^Sèblçg'b — k illyro-trak. *skul- „zlato" cf. še zlatorudi illyro-trak. R-escul-um, "ΛαυΧα in Σκαπτη-αύλη IT 121; k sk co s(s) cf. ΤίβιΟκος : ΤίβιΟις, aie je 32 K. Oštir. ^ Poleg *j-usser-ing- > isenga id. iz predtohar. yfujsare »zlato". v *skul- odpal kakor Όοκιος > Σκίος etc. IT 90 — še v predslov. *ausser- »zlato" > *ausser-eng- > *userçg^^ „uhan (iz zlata)", ki je iz- vedeno iz zlatorudega D-eusara IT 121, kjer je tudi o prefiksu d/r- govor. Semkaj spada dalje predgršk. *αύαρ- v &ηα-ανρός in brez r- sufiksa predsabin. ausom etc.; k pomenu cf. iz predsabin. ausom „zlato" izvedeno predgršk. *αύαα-νθ·α > άάν&α „uhan" DAN 369. K i\\yro-trak.*sku(r/l)- „zlato" tudi predgerm. *skwatta- »denar, zaklad" Schroder KZ 48, 266; k rll) mis »cuprum" in μίαν ' των μεταλλικών τι Hesych.? —, ali pa je sestavljeno iz *mass- + sumer. etc. niggi »stagnum" BA § 115, 118, IT 94, za kar govori kopt. βαΰ-νερ ^aeivag »stagnum"; k staroevropsk.-maloazijat. b m cf. BA § 224 ter illyro-trak. Τίβιαις : Τιμι'ιαης etc. IT 103, kopt. beseda je najhitreje izposojena iz maloaz. Predslov. *koldçg'b = predgerm. *kalding- je s staroevropsk. k 'x> k" sorodno s predslov. *k'ald- > *сћоМЂ etc. VZf 160. Predslov. *vertçgb, *[Ojretçg^ je že radi zver <» wre illyro-trak. po- rekla, cf. illyro-trak. Βίργη : Βρεγε- IT 90 sq.; k etymologiji cf. DAN 378i oziroma dodatek na sir. 34. § 14. Če je teza: *kosçgb = illyro-trak. Κοαίγγας pravilna, tedaj je pričakovati, da so poleg Κοαέντζης tudi drugi hrvatski vodje Λ'ρώ- βατος, Κλονκάς, Λόβελος, Μονχλώ, Τονγΰ, Βονγά predslov. = illyro-trak. izvora. Κ Χρώβατος = Καρπάτης cf. zgoraj § 8. Κλονκάς iz slov. *Klukas < *Klukas%, ki reprezentira predslov. *Klau + kas- ; k *klau- cf. illyro-trak. Clev-ora »krajevno ime" iz *Clavora kakor -dava : -deva etc. IT 81 sq. *kâs- »sin" kakor v osebnem imenu Ααϊ-κώαης, Άατι-κόαης z ο/δ =c α/fi-alternacijo (kakor illyro-trak. Κομο-, Καμα-, 'Ρακώλη : 'Ραίκηλος, čigar ë iz gršk. â ali kakor -dava : -deva IT 82), h čemur cf. s kompozicijsko lenicijo k > g IT 78 predskyt. Γωδί-γααος, ObaÎ-γααος (: pikt. οίαος, bask. otso »volk") ter z a/à : ai (kakor 'Ράκηλος ι'Ραίκηλος, μόναπος : μόναιπος) illyro-trak. ΟΌολο-γαίοης. κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 33 Λόβελ-ος iz *Lovel['b] ali *ЕЂУе1[Ђ] (k o = ■& cf. Muccur- > *М%,кЂг- > Μόκρον, Makar; W-'brm- > "Ορμος, Vrm etc.) iz predslov. *Lalu'wel-, ki je sorodno z illyro-trak. osebnim imenom Άλλον-πορις, čigar -por- prehaja v -pol- {^ΡαιΟκον-πορις : 'Ραακού-πολις kakor 'Ροιδίας : Λοιδίας etc. IT 85) in čigar o se menja z e (Seici-per kakor Βύλονρος : Βέλ- λονρος etc. IT 82) ; k p co zv cf. Pulpudeva : Plovdiv, -δαπα : -dava, Καρ- πάτης : *Ch'brvat% etc. IT 102. Začetni a v Άλλούπορις : *Aluwel- > *Luzvel- > *L'bvel[ђ] > Λόβελ-ος je odpal kakor v "Αμήδοκος > Μήδοκος, Arutela > *Lotrb, Όδρύααι > Druži- IT 90. Ce o v Αόβελος = slov. o < a, tedaj *[AJlâwel- : Άλλού-πορις z a co u kakor Σαλα-μ-βρία : Σαλν-μ-βρία, Epta-la : Eptu-la < (s hypokoristicno okrajšavo!) Έπτη-τράς < ^Επται- τράλις IT 81 sq. Μονχλώ je = illyro-trak. ^Muk^ula, če stoji Μονχλώ mesto *Μ%,οΜο iz *Μ%οΗ%Ιο kakor Μόκρον iz *М%кЂГ- ( = Makar iz Muccur-) z izpadom nenaglašenega ђ; k ω = o cf. 'Ραοτώτζα : * Raz [ђ] toče", k ov = ђ cf. Γοντζηκα : *G'hd[bJska-Gacka, k illyro-trak. *Muk'ula cf. osebno ime Mucalus. Glede k co k" > slov. ch cf. Καρπάτης : '^Ch'brvat% ; *KorQtjbsko korutina = venet. *karant- „skala, kamen" : Chorufane; pannon. camum „vrsta pive" : *ch καρ-αρ-νις „ οίκοι .. . κατήρεις άμαξας" : (s staroevropsk. w m IT 104) predslov. *сћогтЂ; κεράϊν : *скЂгепЂ; predrom. *kra^pp- : (s staroevropsk. pp co b) *chrib- chri[b]d- etc. VZf 160; Cambus : *ChQb%; Χερτόβαλος : κερτύβαλος-Gerulata (= *chruša : *kruša * gruša; etymon predgršk. ^klk"!ga^n! r v κόγ-χναι : &-χερ-δος : à-γέρ-δα DAN 370, -βαλος „ovočje" DAN 371); κλίβανος : *chléb%; *кгокЂ : predalb. *krak''- > ^αΚε; predgrk. *κπτ- > à-κτη : predslov. *αΗ·Βΐηίά ; predtrak. κτίαται : (t co Γ) predslov. *cholstb. Mucalus — oziroma *Muclus, če Μονχλώ = *МћсН1о < *МикЧа, z α 00 i? IT 90 — je latinizacija trak. *Muc(a)la » *Muk''(u)la > *M%ch('b)lo (k α 00 Ц cf. zgoraj pod Λύβελος), hypokoristicno okrajšanega iz Muca- ira < βίονκα-τράλις; ni izključeno, da je Μονχλώ nastal iz *М%сћ[ђ]1о < ^M-bckbdlo = Muca-tra z dijal. -[d]l- ter trak. r oo / (cf. 'Ροιδίας : Αοιδίας) in ί 00 C? (cf. -τόκος : -δοκός etc. IT 92). Radi hrv. Mohliči je poleg МђсМо tudi *Mochlo suponirati z illyro-trak. u co a > slov. ђ oo o, o čemer zgoraj pod Λόβελος cf.; sicer pa je Μονγλώ morebiti = *Mochlo, cf. Όΰτρονμπίτζα = Ostrovica, oziroma Mohliči iz ^МђсКШјЧ z shrv. dijal. ■& > o?, vendar cf. praslov. o v korošk. Mochilich Kele- mina Casop. zgod. narodop. XX 150i. a 34 K. Oštir. Imeni obeh sestra Τοϋγα in Βοϋγά iz *Tuga in *Buga sta sestav- ljeni iz illyro-trak. *Tau- oziroma *Bau- + *gâ „*žena" ; k *Tau- cf. osebno ime Tau-zig- {-zig- „sin" = etrusk. šex- „hči") in k *Bau- cf. krajevno ime Bafvjos, osebno ime *Βατυ-α > Βα-ς, Βον-βάς {Βον- = *Bov-?).*-gâ „*žena" kakor Maôa-γαύa „soproga Herakleida"; k w > O v *-gava > *-gaa > *-gâ cf. -deva > -dea, Αεουελτύς > Deultum, Ti-erna < predslov. ^vorn-b, di-essame < predalb. va[rs]trε etc. IT 102, 122. Dodatek k str. 3224: *vertçgb *[v]retçgb „Kette" najhitreje iz *(w)a^rll(u)t- „aes" v sumer. urud, sumer. > assyr. warû > erU, pred- germ. *arut- > stvn. aruzzi, predgrk. */άλντις > αλυϋις „chaîne", h čemur še s t co I : i > J predlit. varias „cuprum" = kret. *waria = predgršk. αίρα ,,αφϋρα" cf. K str. 1 opomba: Če ne slov. ks > s (napram kš > kch > ch) kakor predskyt. Ά-ξαβ-ΐτις „(sâbel)krumme Landzunge = r. kosa" > slov. *sab-ja, predlit. duksfrjas „zlato" > slov. *user-§gb „uhan" (: sumer. guš-kin „zlato", predgršk. ξαν&ός „*zlatolas"), predlit. ešketras > {šk » ks) slov. *esetr'b DAN 359. Résumé: Contribution à Γ ethnologie préslave : Κοΰέντζης-ΚαΙosçgb avec Γ -çg'b préslave (à quoi il faut comparer userçgb, sk'blçgè, k'hnçg'b, koldçg'b, viiçg'b, mosçg-b, pënçg'b, vertçgb, omçg-b etc. en préslave et avec quoi change avec -eng- oo -a"g- Γ -og7> préslave en pašenogb, m'bnogb, chçdogb, koUmog'b, tvarogb, TlSvarogb, pirog'by bnogb, cbrtog'b etc.) est dérivé de jiašš- „roi" en héthite (en étrusque cass- „tête" = en prégrec κόττα id.), a/o étant la suite du change- ment préslave de quantité de Γ â. Pour prouver ce qui a été dit, Γ auteur définit la langue de la population préslave du territoire au delà des Carpathes comme produit mixte de Γ illyrien pré-indogermanique et du thrace indo- germanique et renvoie outre à la préslavité de la nomenclature géo- graphique de la patrie des premiers Slaves aussi à Γ origine préslave de Γ organisation des familles et classes sociales des Slaves. aa) Καρπάτης, T'brt'br-, Serrorum montes, Βαΰτάρναι, Beskyd-, Bescad-, Κοατούβωκοι, Βούδινον, "Αλαννον δρος, 'Ρίπαια, ch'blm'b, šblm-b, p/berg-, chrib-. κ predslovanski etnologiji Zakarpatja. 35 3* ,3) Dunajb(cb), Δάναπρίς, Dom, Danastris, Βορναϋ-ίνης, Πόρατα, Τιόραντος, Viadua-Odbra, "Υπανις, Baugis, Έξαμπαΐος, Sellianus, Aga- lingus, Nusacus, 'Λξιάκης, Visla, Rhode, Sagaris, Rolus-, Ηριδανός, bolto, vila, odn. γ) Ενετοί, Dudlebi, Sbrbiivb, Ruiosb, Νευροί, Ob(o)ri, Ch-brvatim, Lçchb, Cech'b, Volynjane, Slovène, Lugii. ba) tovarisb, stopami, gospodb, kobbta, lada, -péga'-kurbva, paše- nogb, nevesta, sbrb'b, tb-stb, svb-stb, šurjb, pa-storbk-b, stryjb, ζΊ,Ηνα, cholsi-b, cçdo, Icbdblo etc. β) orb'b-rob'b, dolk'b-dlak'b, gostb, drugb, p'blk'b, (s)t(j)udjb, Ijudb, k^metb, župan-b-d-bpam, viiçg'b, k'bnçg'b, korlfb, (lat. > illyr. slav.) césarjb, bylja-boljare, γ) vblchvb, kypb-chypb, kapb, kumirb. Préslaves sont aussi les autres chefs croates cités avec Κοοέντζης: Χρώβατος, Λόβελος, βίονχλώ, Τοϋγα, Βονγα. Ribolov na Donjem Dunavu. Nik. Zega. Stanovnici koji žive pored reka bave se mahom ribolovom, gde više, gde manje. Lov na ribe datira još iz najstarijih vre^ mena. Narod je izumevao razne sprave za što lakše lovljenje riba. Pored obične udice i mreže, zatim pored naročitih korpi — koševa, u kojima se samo sitnija riba može uhvatiti, grade se i vrške na plićacima kojih ima u manjim rekama, kao na Moravi, Nišavi i t. d. Na Donjem Dunavu, kod sela Sipa, postoje dve velike vrste vrški, koje tamo zovu garde. Jednu gardu više sela Sipa zovu »Crkvište«, a nedaleko od iste je na suprotnoj strani druga koju zovu »Domogled«. Obe su na takvim mestima gde lađe ne mogu ploviti. Garde čini kolje pobodeno u dužini od 300 metara tako, da pravi jedan veliki oštar ugao. U vrh toga ugla nalazi se kapija 3 metra široka. Tu su pobodene jake i velike grede »beljit« na koje se navlače veliki drveni koturi — »olaši«. Od jedne do druge grede na tim drvenim koturima, »olašimaене од великих путева, куда је наилазила војска и разне глоба- џије за турског времена. Они су негда скитали чак до Дунава и Саве, па одатле далеко на запад и исток, због тога се само тако и може разумети велики број <гопографских имена, наденут и тамо из њихова језика. По начину живота њима је најсличпи;;'© спрско племе Мијаци. Око Радике и њених деспих притока, Големе и Мале Реке, ограни- чени су па запа^ду Корабом, а на истоку Бистром. То је висока пла- нинска зона, где се планине дижу око 2000 м, па је клима оштра и с Тиало добра проотора за земљорадњу. Лавину, по црногорском усов, Мијаци зову драга, и она се јавља и на омањем Брзовецу, а око Радике нема пролећа да се с огромном тутњавом не сјури у речна корита, носећи и дрвље и камење што на путу наиђе, да често Радику зајази. Снег почне вејати у октобру па дотраје до анрила. По планинама има много дивљачи, особито дивокоза, див- љих свиња, срна, медведа, вукова итд. Сад мијачко нлеме не бро.]и више од 8000 душа, рачунајући ту само она села, која Мијаци сами за себе присваЈаЈу, мада гео- трафска литература и даље залази, често и с правом, али Ја hy као етнограф држати се миЈачког признавања, где Је највеће село: Галичник, а уЈедно и наЈиздигнутије, Јер је подигнуто на висини од 1395 м. над морем, Лазаропоље прелази 1300, Тресонче 700. Њима се нридружуЈу нижа села: Се.лце, Росоки, Сушица (нај- мање село, премда наЈстариЈе по постанку), Гаре, Осој, Ехловец (пада на кичевску страну, али им Је ношња и идиом исти, па се Мијачко племе. 69 за то с њима жене и удају, јер с Брсјацима, једним великим окол- ним нлеменом, то не чине сем врло ретких случајева). Мијачка су села и у велешком крају: Папрадиште и Техово, у Битољском Пољу, богато село Смиљево, а у Малој Реци Мелничани, Горни и Долни. Пека села бележе у мешапа, као Ростуше, јер имају у себи много реканске крви. Тако мисле и за Битушу, Јанче и Требишче у главном. Сви живе у селима збијена типа па долинским странама. Долине су дубоке са стрмим странама. Изнад мијачких села и око ших шире се кори|е (шуме), а изнад шума су »планине«, под којим називом они разуме.ју простране пашњаке, који се у Србији зову и сувати. У том крају парочито су бујне »планипе« на граници по широким плећима Кораба, а још више воле своје оближње исна- nie: Брзовец, Маскаревец, Суво Поле и Јаму у Бистри. Издижу и на Стогове, али само крајња насеља, Галичани онет на Соломоницу итд. У јесен су се нре кретали с многобројним стадима или без породице, ка Солуну и у околину испод Олимла до у Тесалију, па и преко битољско-прилепског поља у Кизли- Дервент, па у Муса- кију и околно Јадранско Приморје. Дакле, све тамо, куда води пут и Влахе, али увек у подвојена места, што они у напред знају, да им се не би интереси сук.обили. Сад је то путовање готово сасвим папуштено. Баља парочито нагласити, да у Мијака има само к у л- т у р н е позајмице од Аромуна, и опет ништа више него, рецимо, у Србији. Интересантно је номенути грчке примљене речи, на пр. вапцување, како веле за фарбање, исто као и Аромуни и Ру- муни, па пиростија (саџак, тропожац, а околни Арнаути за исту справу служе се као и северни Срби »саџаком«, али Арнаути га зову још и »гомар«), међутим и Аромуни као и Румуни такођер веле пиростија. Овце су арнаутске све беле као лабудови, влашке све црне, а мијачке више беле, а мање гаје црних, тек колико им треба вуне за неколика црна одела, за: зобанче (ћепе), зобан, и женске црне појасе. 0 женидби између Мијака. и Влаха као и Арнаута нема ни трага, јер је већ помепуто да Мијак неће да меша крв ни са срп- ским другим околним племенима, од којих га деле само мало наречје, ношња и обтгчаји. Друга традиција и самосвест на све узалуд. У Законику цара Душана чак се исрично забрањује брак између Срба и Влаха. Галичани и Тресончани не сеју на пример никаквих жита, јер не могу због хладне климе да успевају; једипо по градинама при- 70 Сима Тројановић: лично напредују: грах, зелка (купус), тиква, будулки (кромнир), преш (празилук), пж1ерка (паприка), цвекла, лобода, лошћика (салата, име романско, слично Lactuca). Виђа се и по која пченка (кукуруз), али да се само по који сласти ради исдече иа жару, под Цменом Цаблап. Жепскадија у градини нађе мало места за цвеће. Сем огромна броја оваца (за Галичник прича се да је у раније, доба сам имао око 100.000 оваца), пре и много коња, који су им потребни за ношење ствари кад пођу на бачила, исто као и у жупне топле крајеве на зимовник, па и за киржџовање да зараде новаца, Kaq и од белог овчег смока и кожа, па да набаве жита, соли и разноврсних друтих потреба за дом и личност. Коза имаЈу врло много, али њих чувају око села, никад не идући с њима, као с ОБцама, у планину. Тако исто гаје прилично говеда. Од пернате живине држе само кокошке, патке ретко; гуске, ћурке и морске кокоши никако, исто тако ни голубове не. Слика 1. „Старче". Мијаци су крупни, снажни и издржљиви на свакој муци, и при том врло поштени, радени и с малим задовољни. У позпије време, од како им је пљачка арнаутска и други ужасан бес дозло- грдио, а убиства била на дневном реду, кренули су мушкарци у гурбетлук, у све околне државе, где неки остају годииама да што више новаца зараде и својим кућама пошаљу, а овде-онде ето их и кући у носету на краће и дуже време, а у старим годинама обично остају код куће да им у родној земљи кости поконају. У гурбету се баве највише као зидари за тим алваџије, бозаџиЈе и разни други ситни посленици, па и трговци, особито бакади. Многи се и врло много обогате, па онда остану на страни, особито ако су нежењ'ени, а жењени довијају се да и фамилију преведу. Уз горњу општу карактеристику овде ћу се нарочито позаба- вити укратко и једном материјалном ствари, коЈа Је врло старо- древна и толико интересна да може етнологу далек поглед да Мијачко племе. 71 расветли. То је тако звано старче, кад је једно, иначе се у мно- жини каже код њих две старчиња, три старчиња — необично за наш слух, навикнут на друкчију промену именица, за то смо примо- рани да се у будуће држимо наше дек,линације. Од нарочито масне, црвенкасте, земље умесе саме жене три разна облика: заруб- љену пирамиду,, зарубљен конус и •цилиндар. У добро издроб- љену и расквашену земљу, преливеном врућом водом, додају мало кравље балете и козје длаке, па онда све то саону на отрунен простирач испод каквог дрвета или места од куће, где се горе завеже »јоже« (уже), за које се онај који земљу гази придр- жава. да је што боље смеша и иснрврће. Кад је спреми да се под прстима чисто маже, одмах приђу жене и просто ругшаа умесе све три горе поменуте форме, па однесу у вајат, где се у хладовини но десет дана суше, а после тог времена, издигну их на ател (што Црно- горци зову черен), а то је као таванче под огњиштем, куда допире дим и топлота, па брзо шчврсну. Код зарубљепе пирамиде доњи ба- зис је сасвим четвртаст, са страном од 0-15, горе 0-11, а висина јој је 0-14 м; доњи обим зарубљеног конуса је 0-53, пречник 0-16 до 0-17, горњи пречник 0-10 до 0-11, а Бисина 0-15 м. Наспрамних рупа пма по 4, како на пирамиди, тако и на конусу, које су дубоке по 0-3 м, и у њих се угурају маше, кад их хоће загрејане да помичу. Код ваљка је пречник базе 0-6, а висина 0-6 до 0-7 м. Од истог блата од ког се прави свако старче жене Опет рукама, без грпчар- ског кола, спреме у »черепње« (црепуље), у коЈима пеку хлеб, као што сл. 2 показуЈе. Кад се »огон« (огањ) добро ражари, около наместе три мала старчета па озго спусте изврнуту мању земљану черепњу или (код њих звану) бакарну синиЈу с печењем или што буде, па тако наместе, да им унутрашњу страну оздо жар загрева; то траЈе док се таЈ суд изпутра пе зацрвени, а да би таЈ тренутак загре- јаности сазнале, а да Је не преврћу, послуже се простим искуством, жена малко озго на данце пљјуне, па ако пљувачка цврчи, готова Је, одмах Је скине и унутра спусти тесто, метпе на огњиште, с данцетом •разуме сс горе, па черенњу покриЈе врућим железним сачем (вршни- ком), који прекрије га Још угарцима и супрашком и хлеб се, врло укусан, истиЈа испече. На огњишту стоЈе по правилу два велика крстата старчета. Кад се хоће у неком великом суду, баш у црепуљи, да нече, онда се црепуља с Једне стране намести ношироко озго но пиростији, а с друге стране подметне се сгарче, и тако чврсто суд стоји, а оздо огон греЈе. Друго старче ниЈе нотребно да се као трећи 72 Сима Тројановић: ослонац подмеће под суд, и обично стоји за себе, чекајући кад he му доћи ред за засебно друго снремање, на пример нешто у котлу. Довде је био говор о физичкоЈ употреби старчета, а сад да прећемо и на култни значаЈ, али само великих, Јер цилиндри увек остају за пециво да послуже и ништа више, по нравилу. Овде вал>а напоменути да зарезани крст код великих нема никаквог хри- шћанског значења, Јер служи само као прост жљеб да у његово улегнуће замакне наслоњени суд, ради стабилности. Али велики старци на Бодник (Бадње вече) сасвим приме на себе дубок ду- ховни печат. Они се тог вечера налазе непосредно уз бодник (бад- њак), чисто га заклањајући да му се коЈи прогорели угарак или жар с огњишта не скотрља. Чим се приступи вечери, а то бива у »кући« (у значењу кухиње, као и већином по српским селима), домаћица одваЈа помало од сваког Јела и спушта на старце, као мало хлеба, граха номешана са житом, ните с месом и што још има. У том свечаном поступку она му се обраћа као живом створу овим речима: »Ела дедо, да вечераме; ти да ораш и да копаш, и да не (нас) храниш«. Слика 2. „Черепње". У прастаро време код Римљана стаЈало Је огњиште у задњем делу атриума, где су и пенате имале култно место, Јер Је огњиште било сиециЈално место њихова обожавања- Пред огњиштем стаЈао Је сто, примаЈући такођер њима приношене жртве. Кад Је огњиште временом пренесено из атриума у куЈну, и пепате су тамо отну- товале. У отменим кућама ненате су и даље задржане у атриуму, али у засебном сакрариЈуму. У основном задатку ненате су нераздвоЈне од огњишта. На огњишту с« састаЈу пенате с Бестом, богињом огњишта, на и с Ларама, коЈи се често заеднички и именуЈу. Пе- нате су биле заштитнице Јестива, зато су од дневних оброка доби- Јале своЈ део — из захвалности за благе дане изобиља. У светињи домаћег огњишта Веста Је принцин виталитета и симбол комплетне Мијачко племс. 73 домаке религије. Овде се види, како се на огњишну ватру, као на извор и симбол све људске културе, надовезала и религијска служ- ба, али то се срета не само код Римљана и Грка, него и код Хиндуса, Перзијанаца, а у мањем степену и код свих индо-европ- љана, а код наших стараца јасно се назире, да се и они у неколико напосе на знача,] пената. Обракати им се уочи сунчаног празника, нудити им залогаје захвалности, тражити од њих рад — све се то чипи у религијској побуди, а онет у смислу неког посредпичког нин^ег божанства. У овом случају на бадњјаг^ се некемо освртати. Н остали Словени имали су своја нижа домака божанства, слична пенатама. Руси су их звали домовој. Они су се по народном предању бавили пајрадије око огњишта у KyiiH, крај ватре. Hohy су тумарили, тражеНи да једу. Чеси су им очували успомену до краја XIV. века, зовуки та домака божанства dëdy, dëdky. Видесмо да старца и Мијакиње називају д е д о м, кад му се неносредно o6pahajy у свечаном моменту. Али овде вреди ука- зати и на богумилског старешину код Срба, кога су »крстјани« по имену баш исто тако звали д ј е д или д и д. * Још и то може да помогне размишљању о разлици изме^у домовоја и старчета, Јер док је домовоЈ апстрактна представа, старче Је Још in регѕопа телесна прилика са значаЈем жива створа с душом и разумевањем. А што се старче снустило с »Олимпа« у профану службу, метаморфоза Је природно наступила у току времена. Му^утим, и ако не приписујем облик старчета каквом идолу, неку сличност ипак му не смем одрицати, Јер трупина таквих код преисториЈских и разних историјских скулптурних сно- меника има на хиљаде. Што се само два старчета, било две нира- миде или два копуса, налазе на огњишту, а има нримерака да Је толико стаЈало и нената, не бих могао ничему другом приписати него случаЈу. Старчета су из празнате породице Пецана Јовановика из Тресонча, а цртеѕки из Втнографског МузеЈа у Београду. Литература: ЦвиЈик, Основе (1906); Кнчов, Македонија (1900); Драганов, ИзвЈестија (1887); Св. ТомиН, Браство 17; Тома Оми- љаник, Насеља, књ. 20. R ë ѕ U m ë : L' auteur decrit du point de vue ethnographique la tribu serbe montagnarde des „Mijaci' qui comptent euv. 8000 ames et vivent entre la Koraba et la Bistra autour de Radika, Golema et Mala Reka. Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. Др. Нико Жупанић. За време светског рата почео сам прибирати материал за физиоетнологију виђених личности Срба, Хрвата и Словенаца. До данас успео сам, да приберем антропометриске и комплексионе податке од преко десет проминентних личности из разних подручја културног и политичког рада. Податке o расном обележју почившег Др. ИванаТавчара из Љубљане објавио сам већ пре две године;* на овом месту пак доносим антрополошке оцрте наших заслужних и прослављених државника: Николе П. Пашића и пријатеља му, Др. Миленка Веснића. Од Николе П. Пашића, чији je живот и рад већ опширно приказан/ нисам узео никакве антропометриске податке, и ако сам то често намеравао. Уверен сам, да ме Никола Пашић не би одбио, кад бих тражио за дозволу, али ми ce чинило незгодно, да вршим процедуру мерења на човеку, који je био вазда запослен политиком и који je уживао толики ауторитет. Друкчији je το случај ca Др. Миленком Веснићем, који ce сам бавио науком и који je разумевао не само политику већ и науку и научаре. Он je мојој молби, да узмем антропометриске податке одмах изашао y сусрет и то ^ Niko Županič, Antropološki očrt Ivana Tavčarja. (»Ljubljanski Zvon" let. 1925, št. 11, str. 663-665). Ljubljana 1925. ^ Илустровани радикалски алманах „Пашић". (Уредио Д. M. Шијачки, I, П. Београд 1923 1925.) — Извршни одбор за прославу осамдесетгодишњице Николе Пашића. Београд 1926. — „Нови Живот", год. VI, бр. 60. Београд 1926. — „Поли- тика-, „Самоуправа", „Време" од 10.—16. децембра 1926. Београд 1926. — „Nova Evropa" (Pašicev broj). Zagreb 1926. — J. M. Продановић, Никола Π. Пашић. („Српски Књижевни Гласник", књ. XX, бр. 2, стр. 123 —134). Београд 1927. — М. Curé in. Smrt Nikole Pašica. („Nova Evropa", knj. XIV, br. 22, str. 394—397). Zagreb 1926. Миша Трифуновић, Никола Пашић. (Српски Књижевни Сласник, књ.ХХ, бр.З, стр. 197—206.) Београд 1927. — N. Županič, Pašic Nikola. (Narodna Enciklopedija srpsko - hrvatsko - slovenačka, III) Zagreb 1927. . -У- ; ?;;::;î Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. 75 вачке породице. Пашићи нису били аутохтони y Зајечару, већ су ce доселили из Старе Србије, из Тетова, око године 1600. Односно висине узраста, Никола Пашић налазио ce некако на граници средњевисоких (1600—1699 мм) и високих људи {\7Q0 мм и више). y последње време Пашић није ce држао равно, јер je имао повинута леђа и напред нагнуто држање и ход. Биће да je y млађим годинама, пре наступа старости, висина његова узраста мери- ла око 170 CM. По облику главе Пашић je спадао међу представнике y Паризу 7. септембра 1919. При тој прилици причао ми je много o Србима y Новом Пазару и o пореклу своје породице. Некипут провео сам с њим по читав сат y разговору o историји и карактеру Словена, Келта и Германа. I. Никола П. Пашић. Никола П. Пашић родио ce на Никољ дан год. 1845. (по новом календару 19. децембра 1845) y Зајечару y источној Србији из трго- 76 Др. Нико Жупанић : аријевске или нордиске расе (Homo europaeus Linné): био je изразит долихоид ca издуженим обликом мозга, био je лепторин (узаног и издуженог носа) са нешто мало и фино повинутим носним хрбтом. Такав нос приметио сам на мраморном портрету чувеног бечког кирурга Billrotha, на ког je Пашић и иначе подсећао и по дугој падајућој бради и лицу. И код берлинског антрополога Feliksa pl. Luschana, јужног Словена по пореклу, запазио сам извесну физичку сличност са Николом Пашићем. Чело Николе Пашића није било уздигнуто, високо и стрмо, већ je мало сведено и положено пре- лазило y теме. Врх главе стојао je с обзиром на чело прилично високо изнад meatus acusticus externus. Затиљак није падао стрмо и одсечено као код наших репрезентаната динарске расе, већ ce од врха полагано спуштао као што ce и теме полагано дизало према истом врху. Зато je био затиљак заокругљен. Глава Пашићева није била малена, већ je сразмерно одговарала његовој висини узраста и његовим доста широким леђима и била je тако форми- рана, да није било несагласности између појединих делова, већ je била између њих толика хармонија, да je правила утисак пријат- ности, лепоте и импоновања. Из целе физиогномије одсевао je неки суверени, олимписки мир. Руке и ноге нису биле масивне, већ пропорционалне, можда и нешто нежне с обзиром на његова леђа и главу. Прсти на рукама били. су танки и фини. Комплексија Николе Пашића била je пре наступа старости отворена и светла (hell): имао je доста бујну и таласасту косу на глави и дугу падајућу браду отворено кестењеве (hellbraun) боје са бакреним сјајем. Боја коже на лицу и рукама била je бела са ружичастим инкарнатом (colorito roseo) кроз коју je пробијала модрина жила. Дужица ока била je отворено модра (према Н. Giinther-y^ отворено сива). На основу наведених морфолошких и комплексионих ознака морамо гледати y физису Николе Пашића представника аријев- ске или нордиске расе (Homo europaeus Linné, кутпј-ска paca — Broca, ксантодолихокефалија^ — Жупанић). Пошто су пак били и Словени античког века и y почетку средњег века народ високог стаса, долихокефалне главе, беле коже са posa инкарнатом и плаве ^ Hans F. R. Giinther, Rassenkunde des deutschen Volkes, str. 56 (3. iz- danje). Munchen 1923. * N. Zupanic, Die Illyrier. Ein Profil aus der historischen Physioanthropologie der Balkanhalbinsel. (Sitzungsberichte der Anthropologischen Geselischaft in Wien 1906/07). Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. 77 ' Ν. Županic, Etnogeneza Jugoslovena. (»Rad" 222 Jugpsl. Akad. znanosti ■ umjetnosti, str. 165-166). Zagreb 1920. * H. Gunther, op. C. p. 56, слика № 56. и отворено кестењаве косе бакреног сјаја,^ то можемо односно расне припадности Николе Пашића казати, да je био по својој спољашности прави Словен или јужни Словен раног Средњег века. Срби, Хрвати и Словенци данас y расном погледу нису већ такви као што су горе описани већ je код њих наступила телесна мета- морфоза и то y правцу од ксантодолихокефалије ка меланобрахи- кефалији израженој y такозваном Јадранском или Динарском типу. По нашем мишљењу проузроковао je овај преображај главном физио- етнолошки субстрат предсловенског становништва на Балканском полуоству путем укрштавања, y којем je победила автохтона крв y извесним правцима. Ако који знаменити Србин није припадник Динарске расе, то без сумње није Никола Пашић. Зато je разум- љиво, кад je немачки антрополог Н. Gûnther y своме делу o расној теорији немачког народа донео на табли, где je донео проминентне представнике „нордиске или претежно нордиске расе" и слику покојног премиера краљевине Срба, Хрвата и Словенаца, Николе Пашића.^ Као сродници по раси стоје до Николе Пашића портре- тирани: Kaiser Friedrich III. (умро год. 1888.) и неки представници немачког праплемства. Тиме пак није речено, да je Никола Пашнћ припадао некаквој „немачкој раси", јер такова paca y опште није ни постојала нити данас постоји, већ je Пашић носио y свом фи- зису главне ознаке ксантодолихокефалног homo europaeus-a, којему нису припадали само стари Германи, већ и други аријевски (индо- европски) народи па и Словени старог доба. Занимљиво je упоредити Николу Пашића и немачког држав- ника књеза О. Bismarck-a: Пашић био je долихокефалац док je био Bismarck не само брахикефалац већ хипербрахикефалац, ако не чак и ултрабрахикефалац; Bismarck je имао кратко и широко лице a Пашић издужено, овално. Bismarck имао je оне краниолошке ознаке, какве нису имали стари Германи, само je задржао од аријевске расе : статуру и комплексију. Зато немачки антрополози и не воле да ce баве антропологијом Bismarck-a. Још јасније ће искочити физијо- етнолошка слика Н. Пашића ако додамо за упоређење још и Грка Елевтера Венизелоса, исто једну величину на пољу унутрашње политике и дипломације. Е. Венизелос, по рођењу Крићанин, с којим je автор имао прилику да лично општи 1912 y Атини и којег je виђао за време рата y Лондону и Паризу имао je ca 78 Др. Нико Жупанић : Н. Пашићем заједничко: долихокефалију, боју коже и очију али не статуру и боју косе, јер je Венизелос човек високог узраста, издужене можђанске посуде, тамне (затворено кестењаве) косе, модрих очију и беле коже. Изгледа ми, да je Венизелос по пореклу припадник пелопонешких Словена, који су још y позном средњем веку говорили свој језик, пак су ce пред продирањем Турака склањали на од мора заштитени оток Крит. По нашем мишљењу Е. Вензелос je најизразитији најеластичнији и најкултурнији дипломата y првој четврти XX столећа, Био je и мудар и лично храбар кад je требало, био je благ и хуман и фасцинирао je људе начином општења и говора. Своје уједињење и повечање Грчка има да захвали y првом реду Е. Венизелосу и то тим више јер je он то извео готово без жртава y крви и новцу. Венизелос ваља толико колико и сва Грчка или још више. На конференцији мира y Паризу Грчка није имала места као ни Југославија y врховном савету савезничких сила, но ипак je био од времена на време Венизелос зват као равно- праван представницима велевласти. Толико je била уважевана његова личност. Као што смо већ на више места тврдили Срби, Хрвати и Сло- венци, нарочито пак Срби узети као посебан део нашег народа, не носе већ обележје старих Аријеваца (Индоевропљана),'' већ су данас еминентни представници Јадранске (Динарске) расе® са ' N. Županič, Etnogeneza Jugoslovena, I. c. str. 189, 190. ' J. Denilcer, Les races et les peuples de la Terre. (Deuxième édition revue considérablement augmentée avec 340 figures et 2 cartes, p. 413, 414). Paris 1926.: „6" race brune, brachycéphale, de grande taille, apelée Adriatique ou Dinarique parce que ses représentants les plus purs se recontrent sur le pourtour de l'Adriatique du Nord et surtout en Albanie, en Bosnie-Herzégovine, en Dalmatie, en Croatie. On les trouve aussi dans la Romagne, la Vénétie, parmi les Slovènes, parmi les Ladins du Tyrol, parmi les Rouraanches de la Suisse, ainsi que dans les populations du pays qui s'étend, du sud au nord, depuis Lyon jusq' à Liège, entre la Loire et la Saône d'abord, puis sur le plateau de Langres, dans les hautes vallées de la Saône et de la Moselle, ainsi que dans les Ardennes. Dans tous ces pays, la race Adria- tique apparaît avec ces caractères essentiels: taille élevée (1 ™ 68 à 1 m 72 en moyenne), extrême brachycephalie (85—86 d'ind. céphal), cheveux bruns ou noirs, ondulés; yeux foncés, sourcils droits; face allongée, nez fin, droit ou aquilin; teint légèrement basane. Les mêmes caractères, un peu atténués, se recontrent chez les populations de la basse vallée du Pô, du nord-ouest de la Bohême, dans la Suisse Romande, en Alsace, dans le moyen bassin de la Loire, parmi les montagnards Polonais et Ruthenes des Carpathes, et enfin parmi les Malorousses ou Petits-Russiens et parmi les Albanais méridionaux et une partie des Grecs de l'ouest de la Grèce, et les habitants de la Serbie." Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. 79 ' Упореди : N. Ž u ρ a η i é, Južna Srbija (antropologija). (St. Stanojevideva Na- rodna Enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, svezaklO, str. 213—214.) Zagreb 1926. високом статуром, кратком, високом и y потиљку одсеченом стрмом лубањом, тамном комплексијом. Извесну изнимку праве становници бившег скопљанског санџака и Косова поља са више мање изду- женим (мезокефалним) облицима главе и већим процентом отворене комплексије. Код Скопљанаца израчунао je S. Vatev' кефални индекс 79-4 и то би дало за cranium 77-4, јер je код живих особа индекс главе за две јединице већи. Тако стоје ови становници по раси Пашићу ближе него Шумадинци или Epe или чак Црногорци. Душевне особине аријевске расе (Homo europaeus Linné), којој je припадао Никола Пашић, описију расни теоретичари, на- рочито О. Reche, овако : Велика интелектуалност и изразита даро- витост за стварање и организовање; сила удејствовања, воља, опрезност и свесност намере: укратко „активна paca". Даље: лакше прилагођивање за заповедање него за слушање и суборди- нацију. За високу даровитост везује ce виша психичка диференци- ација и зато толика вариабилитета душевних сила и особина; душевна ширина и дубина. Даље нагон κ самоопределењу личне судбине, нагон за дисциплину и строгост. Тежња за идеалима као и самопрегоревање и пожртвовалност за идеале итд. Томе треба да нешто приметимо. Зацело душа живи y крви и душевни живот човека и целих племена зависи y првом реду од каковости његовог тела и функције његових нерава као што и плодност поља зависи од геолошке структуре или продукција композиције од квалитета и структуре музичког инструмента, но ипак треба додати горњем разматрању расних теоретичара, да код стварања изобразбе, карактера и менталитета човека не одлу- чују само од родитеља наслеђене расне потенциалне душевне осо- бине, већ и средина и васпитање дотичне особе, фамилије или народа. Код Николе Пашића запазили смо између осталих ове пси- хичке особине: Присебност и мирноћа y најтежим приликама живота, што сигурно предпоставља здраве и јаке живце и мозак; брзо и лако просуђивање људи, ствари и ситуације без напорног систе- матског рада, јер je интуитивно политички мислио и пресуђивао; издржљивост и стрпељивост y раду без видне манифестације емо- ција, што ce н. пр. не може казати за Стојана Протића и Љубу Стојановића и за друге „Ере" ; практичан и реалан поглед на при- 80 Др. Нико Жупанић: лике y животу, јер није готово никад рачунао имагинарним факто- рима и ослањао ce на њих; зато je и разумљив његов савет на конференцији мира y Паризу, да ce попусти y преговорима са Италијом и прихвати Nitti-јева понудба, док je још било време угодно ; y својим најбољим годинама одликовао ce далековидношћу и смотреношћу рада: најпре оборити Обреновиће и њихов систем владавине, затим уредити Србију и кад буде то готово оборити помоћу Балканског савеза турску владавину на Балканском полу- острву и ослободити тамошње Србе, па на крају, по могућности, Миленко Р. Веснић. обрачунати с Аустријом. Пашић je био добар психолог, познавао je људе, добро je оцењивао прилике, па je зато знао y политици добро маневрисати и тактиком надвладати противника. У последње време био je више добар тактичар него стратег на пољу политичке борбе. На замерке политичких и личних противника Н. Пашића примећујемо, да y борбама за националну слободу или грађанско право јунаци често омасте колац и конопац док ce међутим по- литички генији често спасавају бегством и постају опет после победе њихових идеја ексцеленције после примирја, као што je το био н. пр. случај са грофом Андрашијем после мађарске буне 1848. године. Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. 81 II. Миленко Р. Веснић. Др. Миленко Веснић!" народио ce 25. фебруара 1863 y селу Дунишићима код Сјенице y новопазарском санџаку тадашње турске царевине и умро 15. маја 1921 y Паризу. У Београд je дошао као сиромашан ђак и издржавао ce сам послуживањем код имућних породица и давањем лекција ђацима. Својом вредноћом постнгао je већ y Паризу докторском дисертацијом леп успех и привукао пажњу правника на Великој Школи y Београду и политичара. Постао je професор Велике Школе, био je више пута министар краљевске српске владе као и посланик на страни (у Риму и Па- ризу). Године 1920 био je председник министарског савета краље- вине Срба, Хрвата и Словенаца a на крају своје кариере умро je као посланик y Паризу, где je својим тактом и својом образова- ношћу придобио нашој држави много пријатеља и симпатизера. 1. Антропометриски и кефалометриски подаци. а) Висина узраста......... 1690 и/л б) Мере на можђанском оклопу: Највећа дужина главе ...... 201 „ Највећа ширина главе...... 164 „ Најмања ширина чела...... 104 „ Хоризонтални обим главе ..... 595 „ в) Мере на лицу: Физиогномска висина лица .... 189 „ Морфолошка висина лица..... 127 „ Горња морфолошка висина лица . . 81 „ Размак доњих очних углова .... 102 „ Размак унутрашњих очних углова . . 37 „ Дужина усног прореза (rima oris) . . 57 „ Размак јагодичних костију (arcus zygo- matici)........... 151„ Размак углова доње вилице .... 109 „ Висина носа.......... 57 „ Ширина носа......... 40 „ 2. Комплексија: г) Боја косе: плава (или отворено кестењева) са бакреним сјајем). Архив за правне и друштвене науке од 25.октобра 1922. — С. Јовановић, М. Веснић. (Народна Енциклопедија С. X. С. књ. I, стр. 344—345). Zagreb 1925. 6 82 Др. Нико Жупанић: д) Боја очију: модра (са ситним кестењевим тачкицама пиг- ментације). ђ) Боја коже: бела. Комплексија Миленка Веснића била je дакле y главном отво- рена (светла). 3. Index cephalicus. Index cephalicus (IC) једнак je квоциенту из продукта највеће ширине (NŠ) помноженог са 100 и највеће дужиие главе (ND): ^ NSX100 ^ 164 X 100 ^ ND 201 То значи да je Миленко Веснић припадао по облику свог мозга нижој брахикефалији. Према томе износио je index cranii 80-78, το јест за две јединице мање него index cephalicus. Овакве индексе главе не показује наш народ y језгри Динарских области већ Срби и Арнауташи (поарнаућени Срби)" a иначе суббрахике- фални Великоруси. Антеропостериорни и попречни диаметар главе показују, да ce Миленко Веснић одликовао прилично великим мозгом. На основи наведених података за физичне особине покојног политичара и дипломате Миленка Р. Веснића може ce тврдити, да je био y главном припадник аријевске (ксантодолихокефалне) расе са извесном примесом алофилне крви која je вероватно долазила од Динарског типа. Résumé: L'auteur de Γ article, Ν. Županič, donne les principales qualités de race des hommes d' Etat serbes Nikola Pašic (1845—1926) et Milenko Vesnié (1863—1921). Pour Vesnic Γ auteur avait des données anthropométriques, tandis qu' il a décrit Pašic sur la base d'observations réitérées et de relations fréquentes. D'après Γ opinion de N. Županič, N. Pašič avait le crâne dolichoïde, le front arrondi et incliné, le sommet haut, Γ occiput arrondi, la face allongée, ovale, et le nez relativement étroit au dos légèrement courbé. La taille env. 1700 mm. Sa com* pléxion était claire, puisqu' il avait les cheveux et la barbe de couleur blonde foncée (ou brun claire) avec des reflets cuivreux. " H. Жупанић, Систем историске антропологије балканских народа. (,Ста- ринар" Н. Р. III, стр. 10—11). Београд 1908. Антрополошки оцрт Николе П. Пашића и Миленка Р. Веснића. 83 6· la peau blanche et les yeux bleus. Par ces qualités physioethniques Pašič appartenait à la race nordique ou aryenne (homo europaeus Linné; Xanthodolichocephalie — Županič) net a ainsi retenu les qualités physiques des Slaves méridionaux du bas mcyensâge. Par la formation de la tête et du cerveau Pašič était diamétrales ment opposé à Bismarck qui était hyperbrachycéphale et brachy* prosope. Milenko Vesnic appartenait par la forme de son cerveau à la brachicéphalie modérée (index cephalicus: 82-78, index cranii: 8078), avait la taille 1690 mm, et sa complexion était en général claire, puisque la couleur des cheveux et de la barbe était brune claire avec des reflets cuivreux, et dans Γ iris bleu de Γ oeil on pouvait voir des points de pigment brun. On ne peut non plus dire pour Vesnic qu' il appartenait à la race adriatique ou dinarique qui domine dans le Royaume des Serbes, Croates et Slovènes. Drobec k študiju slovenske ljudske plastike. Dr. Stanko Vurnik. S pričujočim člančičem načenjamo v tej reviji serijo detajlnih študij o doslej tako zanemarjeni panogi slovenske narodopisne umetnosti: kmečke arhitekture in obrti, figuralne plastike in sli« karstva, vezenin, noš, epičnega in glasbenega blaga. Naš »Ecce homo« je nabavljen v Višnji gori in vemo o njem po prejšnjem lastniku (sedanji je urednik Etnologa), da se je že najmanj petdeset let nahajal med staro šaro na podstrešju. Gre za leseno ljudsko, morda votivno plastiko religioznega vsebinskega značaja. Na štirinožnem podstavku, čigar noge so spojene z okroglimi loki, je sedež, na katerem sedi moška po« stava, podpirajoča si glavo z desnico, ki je s komolcem uprta v desno koleno. V desnici ima rutico in je sicer čisto gola, le hrbet pokriva plašč, spet pod vratom z agrafo. Plastika je 29 cm visoka in okroglo 9 cm široka, desna noga pod kolenom je videti pozneje nadomeščena. Brez dvoma predstavlja Kristusa, ki ga je Pilat po bičanju pokazal ljudstvu, češ, glej človek! Sohica ima v hrbtu luknjo in žebelj, kar kaže na to, da je morala biti svoje čase pritrjena v stensko nišo z okenčastimi vratoi na fasadi kmečke hiše ali v nišo kapelice. Takih niš s po* dobnimi motivi moža bolečin (der Schmerzensmann) najdemo po Gorenjskem in Dolenjskem veliko še danes. Mnogi so stari do stopetdeset let. Ker je motiv moža bolečin že v srednjem veku tipičen in priljubljen in ga najdemo na freskah v slovenskih kmečkih cerkvicah podobno upodobljenega že izza XV. stoletja dalje večkrat, moremo sklepati, da so Slovenci rabili ta motiv že izza srednjega veka dalje. Našo plastiko bi spričo stilnih primerjav z analognimi pojavi slovenske ljudske umetnosti datirali v drugo polovico XVIII. sto« letja. Na ta čas kaže še bolj, kot primitivno obdelano telo s ste« reotipno pozo, krvavostjo in plaščem ter otožnim podpiranjem glave, oni podstavek z okroglimi loki, s podvojenim ločnim robom in reliefnim cikcakom na sprednji strani, dalje profili Jezusovega sedeža v poznobaročnem, seve, primitivi^ranem stilu. Lokalizirati jo moramo na Dolenjsko. Oni tipični cikcakasti ornament in zobčkasto narezana ornamentika na sedežu nava* Drobec k študiju slovenske ljudske plastike. 85 jajo k taki lokalizaciji. Dolenjska in še bolj belokranjska plastika namreč se od zapadne slovenske loči po napredujoči abstrakt* nosti in geometriziranosti stila, čim bližje vzhodni meji Slovenije je nastala. S tem se izkaže naša Dolenjska in še bolj Bela krajina v »Martra« iz Višnje gore. ljudski umetnosti za prehodno ozemlje, ki vodi iz naturalistično in subjektivno misleče narodopisne zapadne Evrope 2. pol. XVIII. stol. od vzhodnjeevropskega stila tega časa. Geometrizirajo in ze* nostavljajo se na tem ozemlju vse forme postopoma proti vzhodu, dokler se na Balkanu n. pr. figuralni motivi ne presnove že 86 Dr. Stanko Vurnik: V povsem abstrakten ornament. Dolenjsko-belokranjska orna* mentika ne pozna več one tipično alpske ornamentalne val-črte, nego le geometrični cikcak, ne več naturalistične individuacije predmetov, nego le abstraktne tipe, ne več čustveno se topečih barvnih nians, nego le barvne tipe, kontrastno naložene. (Tudi naša plastika je bila polihromirana: imela je rumenkastorjav pod* stavek, črn sedež, telo rožnat inkanat, plašč krvavordeč.) Od gorenjskega in dolenjsko-belokranjskega tipa se eminentno loči i notranjsko-primorski tip ljudske umetnosti po svoji tektoniki in abstraktni plastičnosti, ki deloma spominja še na Egipčane ali zgodnjo romaniko. O razlikah stila teh treh sestavin slovenske ljudske umet= nosti kaj več pozneje. Naša plastika, na kateri je naturalistični in snovni detajl na minimum omejen, je eminentno subjektivnega, čustvenega vsebinskega značaja. V svoji primitivni ekspresivnosti je odraz one naivne (rutica v roki!), pa globoke religiozne čustvenosti slo= venskega kmeta, ki hoče imeti krvavečega moža bolečin v steni svoje hiše, da njega in mimoidoče stalno opozarja nase in na božje trpljenje ob odrešenju človeka. Estetski pogledana skozi očali današnjega visokoumetno;st= nega vrednostnega vidika te vrste ljudska plastika ni čisto zame* tavanja vredna. Te vrste primitivna plastika je v današnjih dneh po svojem primitivnem izrazu cesto navdušila ekspresioniste k posnemanju (primerjaj interes za »pučki ekspresionizam« n. pr. pri Hrvatih!), pa tudi umetniki forme, kubisti, so jo posnemali obenem z zamorsko (primerjaj francosko moderno umetnostno ljubezen za črnsko plastiko!) in arhaično antično. Pripomniti moramo sevé, da je »izraz« naše plastike le od nas, vajenih skozi očali visokega umetnostnega kriterija gledati na primitivne forme, »krivično vnesen«, podtaknjen tej plastiki. Kmet iz Dolenjske, ki je plastiko tako primitivno izvršil, je to primitivnost zakrivil vsled svojega pomanjkljivega kiparskega in anatomskega znanja, ne pa da bi, kakor postavni moderni »primi* tivist« Rousseau, hote stremel iz čistih umetnostnih nagibov po »primitivizmu«. V tej točki vidimo, kako subjektivno in neade* kvatno je naše gledanje ljudske umetnine skozi očali in s krite* rijem, potrebnim za »gledanje« tkzv. visoke umetnosti. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. Niko Županić. Predstojeći rad ima zadatak, da predstavi rasne osobine anadolskih Turaka na osnovi 47 posmatranih i merenih lica iz angorskog i konijskog vilajeta. Ova lica bili su turski vojnici iz odreda, kojima je komandovao u prvoj polovini 1913 u Albaniji Džavid=:paša i koji su predstavljali ostatke kod Bitolja razbijene (jesen 1912) turske vojske. Ovi Turci bili su zarobljeni od Srba u proleću 1913 na reci Ljuše i Fieri, kao što su mi sami kazali. Turskih zarobljenika bilo je posle bitke na Kumanovu, na Bakarnom Gumnu i kod Bitolja mnogo hiljada po raznim me= stima u Srbiji i antropologu se nudila izvanredna prilika za fizio^ etnološko proučavanje ovog plemena, koje je pet vekova gospo« darilo na Balkanskom poluostrvu i zadržavalo kulturni i politički razvoj Srba i Bugara, a nametnulo im negde islam i istočnjačke oblike života. No autor ove studije nije se nalazio u Srbiji u prvoj polovini god. 1913., jer je bivao u politički misiji u Beču, a kad se vratio početkom juna 1913, već je većina turskih zarob* Ijenika bila puštena kući, samo se dve do tri stotine njih nalazilo u beogradskoj tvrđavi. Oficiri stanovali su u Gornjem, a momčad u Donjem gradu, gđe su bili dobro smešteni i lepo tretirani sa strane Srba. U početku jula 1913 zamolio je autor Kr. srpsko Vojno ministarstvo za dozvolu antropološkog premeravanja turskih zarobljenika, ali je dobio odgovor, da su poslednji turski zarobljenici, koji se nalaze na teritoriji kraljevine Srbije već de iure pušteni na slobodu i da se nalaze pod zaštitom Nemaca, te da se samo čeka naređenje za njihov povratak kući. Osim toga bili su u Gradu internirani epidemično oboleli srpski vojnici, od kojih su mnogi postali žrtva kolere. Zato se mi savetovalo, da se kanim nameravanog posla. Imajući na umu pisanje antropologa A. Weisbacha, da za celog svog bivanja u Carigradu, koje je trajalo više godina, nije mogao da predobije nijednog Turčina za fizioetnološko merenje, 88 Niko Županić: odlučio sam, da izvedem svoju nameru na svoju ruku, kako naj* bolje znam. Od straža na ulazu u Grad nekoliko puta vraćen, uspeo sam ipak da kod poslednjeg pokušaja dođem do tada« šnjega komandanta tvrđave, g. potpukovnika Milorada Burica, koji je moju molbu saslušao, ali mi savetovao, da se ipak okanim tog posla, pokazujući na mrtvačke sanduke pred barakama za kolerične internirance u Gornjem gradu. Naposletku me ipak pustio u Gornji grad, ali sa primedbom, da nema nikakog prava raspolaganja sa turskim zarobljenicima. Kad sam stigao u Donji grad, već se jedan odred Turaka spremio za put, a ostali imali su doći skoro na red. Zato sam požurio sa proučavanjem, uredivši si u jednoj sobi, docnije u svetskom ratu porušene kasarne provizornu kancelariju, postavio sam jednog Pomaka iz sandžaka Seres za tumača turskog jezika, kako bi mogao ispitivati Anadolce za podatke o poreklu i dobi života. Rad je započeo. Tumaču sam naredio, da mi dovede u kan« celariju po pet vojnika i kad su na njima bile uzete mere i opi* sana njihova kompleksija, zatražio sam novih pet. No tumač je došao sam sa izjavom, da Turci neće više da dođu. Nato sam poslao tumača ponovno Turcima sa pretnjom, da će biti strogo kažnjeni, ako ne dođu. Tumač se opet vratio lično sa izjavom, da Turci pod nijednu cenu ne podnesu merenje i da je svako prigovaranje uzaludno. Ali što dobra reč ne može postići, to postigne sila. Naredio sam poslednjoj odbrani, mahom seljacima sa visokim šubarama iz jagnjeće kože na glavi, dugim bajonetima na puškama, inače obučenim u seosko odelo, da se postroje u vrstu, a sa nekoli« činom njih odoh u sobu Turcima, te im zapretim, da će biti svaki streljan, ko se usprotivi doći u sobu na proučavanje. Dao sam im deset minuta na razmišljanje i otišao sam u kancelariju. I za koji čas evo ti u kancelariju tumača sa petoricom Turaka, koji su izjavili poslušnost. U strahu, da će nemačko poslanstvo svaki čas opozvati turske zarobljenike, proučio sam na brzu ruku 155 Turaka, i to 24 iz Europe i 131 iz Male Azije (Anado« lije). Ovom prilikom prikazujem samo Turke iz angorskog i konijskog vilajeta. Pa da je i uspeo otpor turskih zaroblje= nika, naravski nikome ne bi ni las skrivio, jer nisam imao pravo na to, a onda su mi bili turski zarobljenici simpatični zbog svoga lepog ponašanja i mirnog podnošenja i zle sudbine u ropstvu. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 89 Zarobljeni turski vojnik iz Anadolije. SU u Trakiji još danas susedi Turaka. Zato je prirodno, da se posle svršenih ratova i definitivnog obračuna pitaju naši etnografi i historičari, ko i šta su Turci, kakvo im je poretlo i istorija? Posle bitaka na Marici (1371) i na Kosovu (1389) podčinili su si Turci srpske državice jednu za drugom, tako da je krajem XV. stoleća i početkom XVI. nestalo i poslednje slobodne srpske države. Što Ovaj manevar pretnje bio je udešen samo iz naučnih pobuda i dobro je, što je uspeo. Osmanski Turci svakako zasluže pažnju naših antropologa i etnografa, jer je bila sudbina Jugoslovena vezana za tursko ime preko pet stotina godina. Srbi su se potpuno oslobodili turskog gospodstva tek bitkom na Kumanovu (1912), a Bugari 90 Niko Županić: više, Turci su postepeno osvojili i Ugarsku, delove Hrvatske i Dalmacije i zapretili su ponovno Beču velikim opsadnim armi« jama. Srpsko i hrvatsko plemstvo, u koliko nije prešlo na islam, sklonilo se seobom pod zaštitu Austrije, Venecije i Ugarske. Primeru gospode sledio je i narod i to onaj deo raje, koji nije hteo podnositi vladavinu tuđeg naroda, pa se organizovan u Vojnoj Granici, junački borio protiv Turaka. U unutrašnjosti turskog sultanata srpski je narod vodio neprestano gerilski rat, moralno zaštićen i vođen nacijonalnom, srpsko^pravoslavnom crkvom. Južni Sloveni, koji su naročito pod vladavinom Nema« njića snažno napredovali u civilizaciji i kulturi i bili već blizu, da zauzećem Carigrada regenerišu iznemoglu i degenerisanu Vizantiju, pali su u ropstvo Turaka, koji nisu razumeli europsku civilizaciju i duh napretka, koji je već zahvatio Italiju i Dalma« ciju. Upravo tada, kad se pojavila na jugu i zapadu Europe prva svetlost renesanse (obnove), pala je tama ropstva na Slovene Balkanskog poluostrva. Napredovanje u civilizaciji bilo je prekinuto i narod se vratio u herojsku primitivnost borbe za opstanak. U to doba nastalo je kod Južnih Slovena, naročito kod Srba, novo herojsko doba, doba stvaranja veličanstvenih epskih pesama, koje su se predavale od kolena na koleno, do dana današnjeg. Ova junačka epika sokolila je Srbe na borbu, dok ne povrate ono, što su izgubili na Kosovu. Kao što su Turci postepeno uništavali srpske države, počevši na jugoistoku, tako su i gubili oblast za oblašću, prvo predele severno od Dunava i Save, zatim Srbiju, pa Bosnu i Hercegovinu, a u bitkama na Kumanovu i kod Bitolja bilo je za Turke izgub« Ijeno, a za Srbe dobljeno Kosovo i oblasti sa obe strane Vardara. I baš ovi zarobljenici, koji su autoru služili kao predmet an« tropološkog merenja, bili su poslednji branioci osmanske vlasti nad srpskim zemljama i sudbina je htela, da su proveli svoje poslednje dane ropstva u Beogradu, kojega su Turci nazivali Malim Carigradom, jer su ga držali nekoliko vekova i odavde zapovedali Južnim Slovenima. Svakako je bio zanimiv i dirljiv epilog Turskoj vladavini nad Srbima, kad su ovi Turci jednog dana krajem jula (1913) u donjoj beogradskoj tvrđavi poslednji put pod bedemima grada opravili svoju večernu molitvu, klanja« i ući se Alahu. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 91 Severno-zapadna padina beogradske akropole, 1913. Turci u Maloj Aziji i na Balkanskom poluostrvu, 10,000.000 na broju; 2. Ja kut i (oko 200.000) sa obe strane reke Lene; 3. Ui = guri na južnim obroncima Tianšana; 4. Alta j ci u oblasti altajskih planina; 5. Barabajci u pustinji između reka Irtiša i Oba; 6. Sajanci između Sajanske planine i Altaja; 7. K a = r a g a s c i na reci Uđi; 8. K o i b a 1 i sa obe obale gornjeg JenU seja; 9. K i r g i z i (oko 3,000.000) u stepi između Kaspijskog mora i Volge na zapadu i do altajske planine na istoku; 10. B a š k i rc i u oblasti južnog Urala; 11. Ču vaši na Volgi; 12. Uzbeki između kitajske Tatarije i Kaspijskog mora; 13. Turkmeni Kakvog poretla su Turoi Osmanlije? Kad se govori o Tur« cima, ima se obično na umu samo gospodujući narod u Maloj Aziji i Carigradu, dok međutim stvar ne stoji tako. Turci naime nekadašnjeg osmanskog sultanata (današnje republike) predstav« ljaju samo jedan odrastak altajske grane velikog mongolskog stabla. Altajska grana ima četiri odrastke, od kojih jedan pred« stavlja Turke ili kao neki kažu Turko«Tatare. Ima oko trinaest turskih plemena, koja stanuju na širokom prostoru između obala Sredozemnog mora i reke Lene u Sibiriji. To su: 1. Osmanski 92 Niko Županić: istočno od Kaspijskog mora i južno od reke Oksusa (Amur^Darja); 14. N o g a j c i i K u m i k i u severnoj Kavkaziji; 15. A z e r« beidžanci u severozapadnom delu Perzije (na jugu Kaspij« skog mora). Iz toga se vidi, da su Turci jedna vrlo razgranjena rodbina, koja stanuje na ogromnom prostoru od Egejskog mora do Bajkalskog jezera i reke Lene u Sibiriji. Ime Turaka javlja se već rano u antičkom veku u Sarmatiji i izgleda da je alarodskog porekla. T-vgrai nastalo je iz 'i-vQxai: (M}Qyoi pomoću interdentalnog preformanta.^ Krajem starog veka, naime u V. stoleću posle Hrista, stvorila se između reka Irtiša i Jeniseja velika nomadska država, koja je nosila tursko ime, a koju su Kitajci imenovali Tuskiie. Ako ima pravo kitajska istorija, koja drži Tu^klie za potomce Huna (Hiung«nu), onda su trebali Turci živeti do III. stoleća pre Hr. na zapadu i severu Kine, otkuda su bili potisnuti u stepe centralne Azije, tamo do Kaspijskog mora. Posle propasti dinastije Turk na reci Orhon u VIII. stoleću, nastala je na istoku nova turska država Uigura na terenu između Bajkalskog jezera i Žute reke. No ni ova državna tvorba nije se mogla održati, jer je podlegla ekspanziji Tunguza i Turci su poplavili turanske nizine, otkuda su njihove horde prodirale preko severne Perzije u Malu Aziju i ćak na Balkansko poluostrvo. Međutim su se Turci sa uralske strane pod imenom Akacira (Agacira), Polovaca (Kumana), Pečenega i Khazara na« selili u južnoj Rusiji i severnoj Kavkaziji. Što se tiče osobitosti turskog jezika, on ima aglutinaciju i vokalnu harmoniju kao i Ugro«Fini, Mongoli i Tunguzi. Naj« stariji spomenici turskog jezika od VII. do XV. stoleća dokazuju, da su već u staro doba postojali tri glavni dialekti: 1. istočni dialekt, t. j. jezik Uigura u kojem je pisan njihov najstariji književni spomenik »Kudatku Bilik« iz god. 1069.; 2. zapadni dialekt: jezik Kipčaka (najstariji spomenik je Codex comanicus iz god. 1303.); 3. južni dialekt predstavlja jezik Turaka u Mon« goliji. Taj jezik je sačuvan u napisima^ kamenitih nagrobnih spomenika VII. i IX. stoleća posle Hrista. Osmanski književni jezik razvio se kod južnih Turaka i sličan je azerbeidžanskom ^ K. Oštir, IIlyro-Thrakisches. (Архив за арбанаску старину, језик и етно- логију, I, СБ. 1—2, стр. 124). Љубљана 1923. ' Uporedi i naučno delo: I Marquart, Die Chronologie der alttvirkischen Inschriften. Leipzig 1898. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 93 književnom jeziku, koji se upotrebljava u Perziji i Kavkaziji. S proučavanjem turskih, jezika bavio se naročito ruski lingvista V. V. Radlov.' Kao što smo već kazali. Osmanski Turci nisu autohtoni u Maloj Aziji, pa ni na Iranskoj visokoravni, već su se doselili iz područja Altaja i Turkestana u Prednju Aziju. Već od starog veka ovamo formirale su se i postojale jake monarhijske države Odred srpske poslednje odbrane u beogradskoj tvrđavi, 1913. na Iranskoj visokoravni i u slivu reka Eufrata i Tigrisa, kao n. pr. babilonska i asirska država, antička Perzija i Perzija Sasanida. Formiranje trajnih i moćnih država donelo je sobom civilizaciju i kulturu, a vremenom i izvesnu degeneraciju stano« vništva, koje nije davalo više dovoljno jaku ljudsku snagu za odbranu otadžbine. I kao što su Germani na kraju starog i po« četkom srednjeg veka prelazili severne i zapadne granice zapadne rimske imperije, t. j. Dunav, Rajnu i Alpe, pa se u početku borili kao plaćeni najamnici u rimskoj vojsci, dok su međutim na ' B. B. Радловг, Опип> словарн т1оркскихт> нар%ч1Д. Petrograd 1888. 94 Niko 2upanić: kraju srušili staru zgradu zapadnog rimskog carstva (god. 476.) i osnovali svoje vlastite države, tako isto prodirala su turska ples mena preko Turkestana na Iransku visokuravan i Mezopotamiju od VI. pa tamo do XIII. stoleća posle Hrista. U Mezopotamiji, na granici između perzijskog i arapskog sveta, na dodirnoj liniji između ispovednika sunitskog i šiitskog islama, postavio je oko polovine VIII. stoleća Abul Abas (750—754) nove temelje bag= dadskom kalifatu i osnovao novu dinastiju Abasida, koja je vladala do prve polovine X. stoleća (do god. 936.). Višak političke snage i civilizacije, koja je bila svakako veća nego u tadašnjoj Europi, postigao je ovaj kalifat pod vladom bagdadskog kalifa Haruna al Rašida (786—809), pod kojim je evala trgovina i indu« strija i sakupljao se u rezidenci silan novac, tako da je mogao Bagdad olepšavati velikim i lepim zgradama, a na dvor uvesti le= gendarnu raskošnost. Tada je abasidska rezidenca spajala arapski i perzijanski svet i podigla kulturni razvoj do neočekivane visine. Pod slobodoumnom vladavinom Al Mamuna (813—833) dozi« vela je arapsko^perzijska literatura svoj zlatni vek i po kalif ovoj želji bili su prevedeni na arapski jezik grčki naučenjaci i filozofi kao Aristotel, Euklid, Galen, Ptolemej itd. Ali skoro pokazala se u muslimanskoj abasidskoj državi pojava, koju donosi kod sviju naroda trgovina, bogastvo i ras« košan život — degeneracija. Usled udobnog života oslabila je ratna snaga i muževna čvrstina Arapa i Perzijanaca i već nasled« nik Al Mamuna, kalif Al Mutasim (833—842) imao je stajaću vojsku od 70.000 vojnika, koja je bila sastavljena od pridošlih Turaka. U prvo vreme ova je vojska dobro poslužila kalifu i protiv spoljašnih i unutrašnjih neprijatelja, no komandanti te armije izrabili su svoj položaj i počeli su se ponašati kao nekada zapovednici pretorijanaca u Rimu ili majordomi prema merovin« skim suverenima u franačkoj državi. Poslednji Abasidi bili su pot« puno u vlasti turskih najamnika i njihov život i čast ovisila je od dobre volje komandanata ovih bagdadskih pretorijanaca. Energični komandant armije, Mohamed Ibn Raik, prisilio je kalifa Radia (934—^940), da mu preda vrhovnu vojnu (emir al omra, t. j. emir sviju emira) i civilnu vlast (vezir), tako da je kalifu ostalo samo duhovno dostojanstvo kao glavi pravovernih muslimana i nasledniku proroka. Za dostojanstvo vrhovnog upravnika države počele su se borbe između raznih uplivnih poro« dica i plemena, od kojih su bili najznamenitiji Hamdanidi i Bujidi К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 95 (ovi iz Azerbeidžana), te je na kraju pobedio Bujid Ahmed, koji je uveo naslov sultana (gospodin) i proklamirao se neogra« ničenim mirskim gospodarom države. Pojavile su se protivnosti nacijonalne i verske, t. j. između Perzijanaca i Arapljana i između sunita i šiita. K tome pridošle su i centrifugalne sile partikula« rizma i lokalne politike, koje su omogućile postanak mnogih auto* nomnih ili sasvim neodvisnih državnih tela na tlu stare monar« hije. Na zapadu su zavladali Fatimidi, koji su se sasvim odrekli abasidskog kalifata. Predeo donjeg grada u Beogradu, 1913. Sada su nadošli turski Seldžuci, svež ratnički elemenat, koji su dali istoriji prednje Azije nov kurz. Prvo su odstranili razne sporedne dinaste u obimu stare abasidske države i zauzeli Bagdad kao vrhovni državni upravnici posle progona Bujida (1058), a onda su počeli ofanzivom protiv bizantinske imperije u Maloj Aziji, a konačno su došli u sukob sa europskim zapadom u krstaškim ratovima, te tako postali nov faktor svetske istorije na bliskom istoku. Oko polovine X. stoleća doselila se iz prvobitne domovine horda Turaka pod vodstvom Seldžuka u zemlju Džend na Sir* 96 Niko 2upanić: Darji (Jaksartes) i primila sunitski islam. Ova matica doselje« nika povećavala se neprestano dolaskom novih, srodnih horda, pa su se već god. 1030. ovi Seldžuci toliko osilili, da su počeli prelaziti reku AmursDarju (Oksus) i pleniti severni Iran. Posle smrti Seldžuka osvojili su njegovi unuci Togrul«beg i Čakir« beg Balh, Herat, Ispahan, Mosul i Bagdad, dakle prostrani svet između reka Oksusa i Eufrata. Togrulsbeg skinuo je bujidskog upravnika abasidskog kalifata i bio je sam u Bagdadu svečano namešten kao emir al omra. Cakirov sin, sultan Alp Arslan (1068—1072) zaratio je na Fatimide u Siriji i oduzeo im Jeru« zalem (1071). Četničku akciju seldžuških Turaka po bizantinskoj imperiji, koja je počela 1048, promenio je Alp Arslan u siste« matičko ratovanje i osvojio je (1064) Armeniju, te je u bitci kod Menzikjerta (1071) zarobio vizantijskog cara Romana IV. Njegovoj pravednosti i velikodušnosti zahvalio je bizantinski car svoje oslobođenje a šiiti tolerancu svoje veroispovedi. Njegov sin i naslednik Malekšah Dželaledin (1072—1092) na« sledio je u glavnom i po karakteru svog oca i njegovu politiku osvajanja, no dopuštao je decentralizaciju uprave i ustanovljenje vazalnih država pod vodstvom njegovih rođaka i emira. Za pre« stonicu izbrao je Ispahan. On i njegov vezir Nizam al Mulk bili su prijatelji pravde i civilizacije, te su podizali na novo kul« turne ustanove u Perziji i Bagdadu, koje su propale pod posled« njim Bujidima. Tada su nastali turski emirati: Jeruzalem, Da« mask, Haleb, Antiohija. Na račun bizantijske Male Azije na« stao je emirat Sivas pod vodstvom Danišmenda, a Sulejman (umro 1086) je upotrebio loše socijalne i političke prilike, te osvojio celu Malu Aziju sa iznimkom male primorske oblasti prema Carigradu. Sulejmanov sin i naslednik Kilidž Arslan (1092—1107) izabrao je stari Iconiimi za svoju rezidenciju, te se zbog toga njegova država zvala sultanat od Ikoni je ili Rum za uspomenu na bivšu rimsku vladavinu. Samo su u Ciliciji još postojale male državice jermenskih hrišćana. I ako je ikonijski sultanat u prvom krstaškom ratu pretrpio mnoge gubitke, ipak se docnije održao u borbi protiv krstaša i Bizantinaca, što više povećao se (1172) državom Danišmend, t. j. sa severoistočnim delom Male Azije sa glavnim mestom Sivas. Kao sve musli« manske države Prednje Azije, tako se morao i ikonijski sultan pokoriti Mongoluna (1244) i postati vazal Džingiskana, ali je ipak država ostala do god. 1307. kao i manji seldžuški emirati: Teke, К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 97 Kermian, Karaman, Ajdin, Karasi, Sarukhan i t. d., koje su dočekale osvajanje po osmanskim Turcima. Seldžuški Turci, i ako nisu stvarali civilizaciju i kulturu, ipak su njihovi vladaoci i državnici pokazali razumevanje i poštovanje prema tekovinama arapskosperzijske civilizacije, te su i sami podizali arhitektonski znamenite zgrade, naročito mošeje, potpirali su književnike i naučenjake, dok su međutim Mongoli pokazali samo divlje instinkte uništenja ljudskih života i kulturnih ustanova. Tako su Džingiskanove horde uništile u prvoj pol. XIII. stoleća gotovo sve tekovine arapsko perzijske kulture, koje su od Abasida preuzeli seldžuški Turci. Pre dolaska Seldžuka u Prednju Aziju, značile su turske seobe malog dbima samo izvesnu infiltraciju, dok naseljenje Skupina turskih ratnih zarobljenika, 1913. Seldžuka u X. stoleću i Osmanlija u prvoj pol. XIII. stoleća znači jednu više manje elementarnu seobu, jednu etničku po* plavu Male Azije sa strane Turaka. Pred mongolskom olujom Džingiskana (1206—^1227), koja je sve rušila i uništavala pred sobom, sklonila se pod vodstvom Sulejmana horda Turaka sa svojih selišta istočno od Kaspijskog mora u Armeniju. Posle Sulejmanove smrti (1231) odveo je njegov sin Ertoghrul (1231 do 1288) tursku hordu prema zapadu i naselio ju dozvolom ikonijskog sultana oko Dorileuma (Sultan Oni) na krajini protiv Bizantinaca. Zatim je vodio Turke Ertoghrulov sin Osman (1288—1326), koji je u gerilskom ratu otimao Bizantincima oblasti i varoši, te koji se posle pogibije poslednjeg iko« nijskog sultana Ala^Edina (1307), svoga vrhovnog gospodara, proklamovao neodvisnim emirom. Po ovom emiru počeli su se 98 Niko Županić: maloazijski Turci nazivati Osmanlijama. Ako istorija i narodna legenda slavi Osmana, to je još u većoj meri slučaj kod njegovog hrabrog i junačkog sina Urbana (1326—1359), koji je u oči smrti svog cea uzeo Bizantincima Brusu i načinio je rezidencijom osmanske države. Posle toga osvojio je čuvene carske varoši Nikomediju (1328) i Nikeju (1330) i prodro do pred sam Cari« grad. Godine 1335. osvojio je seldžuški emirat Karasi. U borbama između bizantinskih pretendenata na carski presto, Kantaku« zena i Ivana V., koji su i Osmane i Seldžuke pozivali u pomoć, osvojio je Urhanov sin Sulejman Galipoli na Helespontu (1354) i time položio prvi temelj osmanske vladavine na Balkanskom poluostrvu i opšte u Europi. Sultan Urhan nije bio samo vojnik i osvajač, već i državni organizator, koji je pomoću svog mudrog brata Ala=Edina, prvog osmanskog vezira (»nosioca«) postavio kanon i sunu kao osnovu (»kanon« iz grčkoga Kavov) za državni poredak. Nedostatke je popravio »samovoljnim zako« nodavstvom« (urfi). Iz razloga vojničkog interesa i vojničkog duha, Urhan je razdeHo državu na vojničke oblasti (sandžake — barjake). Od zarobljenih brišćanskih mladica vaspitavao je novu, fanatičnu pešadiju janičara (jeni t. j. nov, čeri, t. j. odred), kojima je naročiti derviš dao versku posvetu, a od Turaka je stvorio plaćeničku konjicu (spahi), koja je sa janičarima predstavljala stalnu vojsku. Ova je i po ratničkom duhu i po taktici nadmašila tadašnju Europu. Urbana nasledio je njegov drugi' sin, Murat I. (1359—1389), koji je god. 1361- osvojio Jedr:ene (Odrin, Adria« nopel) i preneo tamo svoju prestolicu, zatim je ''posle pobede nad Srbima kod Čirmena na Marici (1371) načinio Bugare i južne srpske države svojim vazalima i prisajedinio ' svojoj- državi ostatke seldžuškog emigrata. U krvavoj bitci na Kosovom polju sultan Murat I. pobedio je severne Srbe, ali je pbbedu platio svojim životom (1389). Od tada bila je istorija Srba i Bugara, pa donekle i Hrvata i Slovenaca vezana za tursku vladavinu u Europi i njenu sudbinu tamo do godine 1913'., kad je bilo Kosovo osvećeno. * Turski vojnici, koji su nam poslužili kao materijal za antro« pološko proučavanje, bili su iz Anatolije, i to njih 20 iz angorskog i 27 iz konijskog vilajeta. Na pojedine sandžake angorskog vilas jeta otpadaju sledeći brojevi vojnika: Sandžak Jozgad — 3, sandžak K'ršehir — 6, Čorum — 8, Kajzarije — 3. U konijskom К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 99 vilajetu bili su zarobljenici iz sledećih sandžaka: sandžak Konija — 2, sandžak Burdur — 4, sandžak Isparta (Hamid) — 2, sandžak Nigde — 14, sandžak Adalia — 5. Kad je bio poslednji sultan iz osmanske dinastije svrgnut sa prestola, preneo je predsednik turske republike, maršal Ghazi Mustafa Kemal (rođen god. 1888.) rezidenciju iz Carigrada u unutrašnjost Male Azije — u Angoru, koja je ujedno i glavna varoš angorskog vilajeta. Turska republika ima danas površinu od 730.000 km" sa 13,357.000 stanovnika (god. 1924.), dok površina angorskog vilajeta iznosi 83.780 km^. Angora (ant. Апсуига, turski Engiirijeh) leži na brdovitoj visokoravni sa nad« morskom visinom od 1080 m. Varoš, koja danas broji 80.000 sta* novnika, naslonjena je na staru tvrđavu sa brojnim antičnim Zarobljeni Turci zanatlije na svom poslu, 1913. ostacima, naročito napisima na kamenu. Pre rata živelo je u Angori 12.000 Turaka, 15.000 Jermena, 3000 Grka i 1000 Jevreja. Pred Angorom vršila se god. 1402. velika bitka između turskog sultana Bajazita I. i TimursLenka, koja se svršila pobedom Mon« gola i zarobljenjem Bajazita, i ako ga je njegov šurak Štefan Lazarević hrabro branio srpskom konjicom. Kajzarije predstavlja centar istoimenog sandžaka, koji nosi ime po caru Tiberiju (antička Caesarea, carska varoš), koji je god. 17. posle Hr. Kapadokiju pretvorio u rimsku provinciju. Varoš se prvobitno zvala Mazaka (docnije Eusebia) i bila je u rimsko i bizantinsko doba vojni i politički centar Male Azije. Kajzarije leži na podnožju Ardžiša, nečista je poput ostalih ana* dolskih varoši, ali ima kao ukrštavalište važnih trgovačkih dru* 100 Niko Županić: mova živahan promet. —- Oblastna varoš Jozgad leži 1320 m nad morem i bila je nekada prestonica ratobornih turkmenskih kneževa iz porodice CapansOghlu. Danas broji oko 15.000 sta« novnika. Severozapadno od Jozgada, 28 km daleko, nalaze se u preistoriji čuveno arheološko nalazište Boghaskoj sa skulpturama na stenama, koje sliče asirskima. Tu su otkriveni još i drugi ostaci hetitske kulture i jezika. Vilajet Konija ima površinu od 91.600 krrr sa oko 1,100.000 stanovnika. Deli se u sledeće sandžake: Konija, Teke, Hamid (Isparta), Nigde, Burdur (Buldur) i zauzima stare oblasti Kapa« dokiju, Pizidiju, Pamfiliju i zapadnu Ciliciju. Varoš Konija (grčki Ikonion, lat. Iconium) leži na pustoj karamanskoj visokoravni od 1150 m nadmorske visine. Slično kao Angora naslanja se i Konija na staru citadelu i hrani zanimive ostatke seldžuško«arapske arhitekture i zanimive primere ornamentike (arabeski) izrađene u kamenu. Inače su kuće današnjih varošana loše i pravljene obično od drva ili ilovače. Seldžuški Sultan Kilidž Arslan na« činio je Koniju rezidencijom svoje države, koja je bila centar politične vlasti u Maloj Aziji do upada Mongola (1244). Za vreme trećeg krstačkog rata izvojevao je nemački car Friderik I. Barbarosa veliku pobedu nad seldžuškim sultanom pred samom njegovom rezidencijom i zauzeo je Koniju (18. maja 1190). U konijskom vilajetu nalazi se karamanska visokoravan, tako imeno« vana po jednom turkmenskom plemenu, sa visinom od presečno 1200 m. To je monotona, slana stepa, koja ima u letnje doba veliku vrućinu, a u zimi veliki mraz. Pošto tamošnje reke nemaju pri« stup moru, stvaraju se jezera i močvare. Stanovništvo je retko posejano i naselja su siromašna. Varoš Karaman (antična Laranda) leži između Taurusa i Karadagha i poznata je u isto* riji po osvojenju Perdike (322 pre Hr.) i cara Friderika I. Barba« rose (1190). Kod prodiranja osmanskih Turaka u Malu Aziju držala se još dugo karamanska dinastija (počevši od 1277), držeći vlast nad Likaonijom, Kapadokijom, Galacijom i zapad« nom Kilikijom. Tri godine posle Kosovske bitke morali su Karamanci priznati nadvlast Visoke Porte, a 1466 osvojio je sultan Mehmed I. Koniju i načinio kraj karamanskoj državi. Glavna varoš sandžaka Burdur (Buldur) je istoimena varoš, koja leži na visokoravni od 1050 m nadmorske visine, ne« daleko od slanog jezera Burdur (ant. Askania Umne). Varoš broji 12.000 stanovnika, od kojih su H grčki i jermenski hrišćani. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 101 Zarobljeni Turci posle večernje molitve u donjem gradu u Beogradu, 1913. podneblje vruće i nezdravo. U okolini Adalije nalaze se cele šume oranža, citrona, smokava, vinove loze i dudova. Varoš se diže amfiteatralno iznad male luke sa živahnim prometom. Glavni izvoz su konji i drvo za građevine. Pre svetskog rata živelo je tamo oko 3000 Grka. Toliko o istoriji osmanskih Turaka i geografiji angorskog i konijskog vilajeta, da bi bolje upoznali materijal za ovu antro« pološku studiju. Kod pojedinih osoba zabeleženi su sledeći podaci i mere: I. ime i prezime, II. mesto rođenja, III. puk u kojem je vojnik služio, IV. kaza (srez), V. sandžak (oblast), VI. vilajet (pokra« jina), VII. doba života, VIII. visina uzrasta, IX. najveća dužina glave, X. najveća širina glave, XI. najmanja širina čela, XII. raz« a % muslimanski Turci. Sandžak ima razvijenu poljoprivredu i izvozi produkte železnicom u Smirnu. Centar sandžaka Nigde (19.300 km^ sa oko 200.000 stanov« nika) je istoimena varoš, koja leži 1000 m nad morem u pito= mom kraju punim bašta. Varošica broji oko 6000 stanovnika, ima prostrane bazare i mnoge građevinske ostatke iz srednjeg veka. Sandžak Nigde predstavlja istočni deo konijskog vilajeta, a varoš leži na periferiji visokoravni, tamo gde prestaje Taurus i počinje Antitaurus. — Adalia, glavna varoš sandžaka Tekke na tlu antičke Pamfilije i delomice Likije, leži na visokoj kame* nitoj terasi u uglu istoimenog morskog zaliva i bila je ustanova Ijena (Attaleia) od pergamskog kralja Attalosa II. (159—138 pre Hr.) na mestu starog Когукоѕа. Varoš ima dosta vode, ali je 102 Niko Županić: mak jagodičnih kosti, XIII. razmak uglova donje vilice, XIV. fi= zijognomska visina lica, XV. morfološka visina lica, XVI. gornja morfološka visina lica, XVII. visina nosa, XVIII. širina nosa, XIX. horizontalni obim glave, XX. visina uzrasta kod sedenja (Sitzhohe), XXI. index cephalicus (Langen*, Breiten5lndex des Kopfes), XXII. index faciahs, XXIII. boja kose, XXIV. boja brkova, XXV. boja očne dužice (iris), XXVI. boja kože, XXVI. kompleksioni tipovi. Na osnovi izmerene najveće dužine i najveće širine glave izračunat je indeks glave (index cephalicus) i index cranii, koji je po nahođenju francuskog antropologa P. Broke (Broca) za dve jedinice manji od indeksa glave. Zamorno izračunavanje indeksa ovom prilikom bilo nam je ušteđeno, jer smo se mogli poslužiti tablicama, koje su naročito zato sastavljene (C a r 1 M. F ij r s t, IndexsTabellen zum anthropologischen Gebrauche. Jena, Verlag von G. Fischer 1902). Zato pripada hvala bivšem direktoru i profesoru skopljanskog universiteta, g. dr. Simi Tro« janoviću, koji je spomenute tablice (skrižaljke) stavio na raspo« loženje piscu ove antropološke studije. Pre smo kod antropo« loških proučavanja upotrebljavali tako zvani Stangenzirkel (kraniometar sistem v. Holder« Joh. Ranke), a prilikom ispiti« vanja zarobljenih osmanskih Turaka i Bugara merili smo pi« paonim šestarom (Taster«Zirkel), kojeg je konstruisao prof. R. Martin. I ostali instrumenti kao Gleitzirkel, Stahlbandmass, an« trcpometar, Augenfarbentafel, koji su bili ovom prilikom upo« trebljeni, sastavljeni i izrađeni su po sistemu R. Martina u Curihu. Na kraju primećujem još i to, da anadolski Turci nemaju stalnih porodičnih imena (prezimena) poput Europljana, već se ličnom imenu pristavlja lično ime otca, koje služi kao prezime, kao n. pr. Hasan Siilejman, Ibrahim Alil, Halil SaU'. Osman Ali i t. d. I. Visina uzrasta (La taille). Visina uzrasta izmerena je pomoću Martinovog antropo« metra kod 47 lica iz oba vilajeta i varira između minimuma (1534 mm) kod jednog vojnika iz sandžaka Adalije (Tekke) i ma« ksimuma (1785 mm) kod vojnika iz sandžaka Isparte (Hamid) u konijskom vilajetu. Razmak varijacije iznosi 1785 — 1534 — 251. Nijedan se slučaj nije desio sa vrlo malim rastom (ispod К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 103 Turčin iz konijskog vilajeta. 1649, 1649, 1642, 1645, 1652, 1650, 1650, 1662, 1668, 1660, 1662, 1670, 1677, 1670, 1682, 1683, 1686, 1687, 1691, 1695. Svega 34 slu« čaja (72-34 fc). Prema tome većina osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta srednjeg je rasta. I kod Grka* iznosi srednji uzrast preko polovine (61-97 %), dok se međutim ova visina * H. ЖупаннН, Понтијски Бугари, стр. 969. Београд. ' Н. Ж у п a н и h, ор. с. 1. с. «А. Weisbach, Die Schadelform dar Griechen. (Mitt. d. anthropol. Gesell. in Wien, Bd. XI. N. F. Bd. I, str. 79. Beč 1881. 1500 mm), dok je međutim kod zarobljenih bugarskih vojnika sa crnomorske strane konstatovano 0-56 % uzrasta,* Za osobe malog rasta (1500—1599 mm) utvrđene su ove mere u milimetrima: 1534, 1538 (2 puta), 1542, 1566, 1567, 1569, 1580, 1587. Svega 9 slučaja (19-15%). Kod pontijskih Bugara^ nađeno je 14-52 %, dakle manje malih nego kod Turaka. Za osobe srednjeg rasta (1600—1699 mm): 1606, 1617, 1615, 1614, 1610, 1612, 1629, 1622, 1623, 1625, 1624, 1627, 1630, 1644, 104 Niko Županić: nalazi u manjini: kod Srba predratne Kraljevine (Šumadije)^ 41-40 %, kod Bosanaca i Hercegovca^ 28-50 % i kod Srbohrvata Hrvatske i Slavonije® (48-5 %). Ako razlikujemo kod kategorije srednjeg rasta donju podvrstu (1600—1649 mm) i gornju pod* vrstu (1650—1699 mm) onda je prva podvrsta zastupljena sa 38-30 %, a druga sa 34-04 %. Kod vojnika visokog rasta (1700—1799 mm) utvrđene su sledeće mere: 1702 mm, 1712 mm, 1771 mm i 1785 mm, svega 4 slučaja ili 8-51 %. To znači da su veliki ljudi n. pr. kod pon* tijskih Bugara^" duplo više zastupani nego kod osmanskih Tu« raka spomenutih vilajeta. Naročito u tom pogledu nadma« šuju Turke Srbohrvati^^ iz Hrvatske i Slavonije (49 %) i Slovenci (40-4 %)." Ljudi vrlo visokog stasa (1800 i više mm) u opšte nisu kon* statovani, dok ih ima međutim n. pr. kod Srbohrvata Hrvatske i Slavonije^* 4-2 %. Prosečna telesna visina (PVR) vojnika angorskog i konij* skog vilajeta jednaka je kvocijentu od zbira mera (Sj) deljenom kroz broj merenih vojnika (bi). PVR = -|-= ^;^ = 1638mm. To znači nešto više nego što je A. Weisbach utvrdio kao pro* sečnu telesnu visinu Turaka u opšte (40 1622 mm). Kod upoređenja visine uzrasta u pojedinim sandžacima spomenutih vilajeta nalazimo kao prosečnu telesnu visinu: Vilajet Angora: ' A. 3. Носовг, K'b антрополопи Королевства Сербовг, стр. 128. Петро- град 1913. « А. Weisbacli, Die Bosnier. (Mitt. d. anthr. G. Bd. XXV.). Beč 1895. »A. "VVeisbach, Die Serbokroatten Kroatiens und Slavoniens. {Mitt. d. a. G. in W. Bd. XXXVI, str. 100.) Beč 1905. *° H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 1. c. "A. W e i s b a c h, Die Serbokroaten Kroatiens und Slavoniens. " A. Weisbach, EHe Slovenen. (Mitt. d. anthrop. G. in W. Bd. ХХХИ1., str. 236.) Beč 1903. A. W e i s b a c h, Die Serbokroaten Kroatiens u. Slavoniens. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 105 Vi 1 a j e t Konia: Sandžaci: Konija: Burdur: ^ O' 4 O' zbir mera 3326; 6358 presečno 3 3 2 6 = 1663 mm = 1589 „ 2 6 3 5 8 » n 4 Isparta: Nigde: Adalija: 2 3397 23165 8037 3 3 9 7 = 1698 „ = 1655 „ = 1607 „ ^ O' 14 ^^ O' n n n » » n 2 2 3 16 5 1 4 8 0 3 7 5 Vilajet Konia: 27 ^' zbir mera 44283; 4 4 2 8 3 2 7 = 1640 mm Anadolski Turčin hetitskog tipa. Razlika prosečne visine uzrasta u pojedinim sandžacima nije baš znatna, jer se kreće u obimu podvrste donje srednje visine (1600—1650 mm). U sandžaku Burdur pada u oči, da stoji prosečna visina uzrasta ispod 1600 mm i spada prema tome u kategoriju niskog uzrasta (1500—1600 mm). Teško je verovati, da bi bila mala neznatna visina uzrasta jedna od osobina prvobitnih Turaka kod njihovog dolaska u Prednju Aziju. Verovatnije je, da treba u niskom uzrastu današnjeg stanovništva buldurskog i adalijskog sandžaka na Sredozemnom moru gledati jednu od osobina predarijevskih stanovnika melanodolikokefalne ili me« diteranske rase. U antičko doba postojale su na istoj teritoriji uz more Pamfilija, a severno od ove Pizidija sa varošima, kojih imena ni malo ne zvuče indoeuropljanski već alarodski (Termes« 106 s Niko Županić: SOS, Selge, Sagalassos, Kremna, Sirk, Pegla, Fulla, Oroanda, Ka= tenna). Herodot piše, da su ovde bivali Lazonijci i Hytenci kao susedi Kabalijaca. Važno je predanje Strabonovo, da su se na« selja Lelega prostirala i u Pizidiji, jer je dokazano, da Lelezi spadaju u rodbinu Pelazga, predarijevskih stanovnika Balkanskog poluostrva, i da su prema tome rođaci Etrušćana. Za Solimce u Likiji kaže pesnik Cboirilos, da su govorili feničanski. Pošto često fizički habitus stanovništva preživi jezik, tako se moglo Turčin iz angorskog vilajeta. i autohtono alarodsko stanovništvo Pamfilije i Likije najpre pogrčiti, a docnije u srednjem veku poturčiti i pomuslimaniti. Prosečna visina uzrasta gotovo je ista u angorskom i konij« skom vilajetu, jer iznosi razlika samo 1640—1637 —3 mm. IL Najveća dužina glave. Najveća dužina glave (antero«posteridni dijametar), koja znači rastojanje glabele od najodalenije tačke na potiljku izme« rena je kod 47 lica. Najveća mera (200 mm) konstatovana je kod К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 107 jednog vojnika iz sandžaka K'ršehir (angorski vilajet), a naj« manja kod jednog vojnika iz sandžaka Adalije u konijskom vila« jetu. Variranje se kreće između ova dva ekstrema i njegova jačina iznosi 200 —165 = 35. Po svojoj jačini zastupljene su po« jedine mere ovako: 177 mm (6 puta), 179 mm (6 puta), 183 mm (5 puta), 182 mm (4 puta), 178 mm (3 puta), 188 mm (3 puta), 189 mm (3 puta), 192 mm (3 puta), 184 mm (2 puta), 165 mm (1 put), 172 mm (1 put), 176 mm (1 put), 174 mm (1 put), 171 mm (1 put). Turčin iz angorskog vilajeta, 173 mm (1 put), 186 mm (1 put), 187 mm (1 put), 181 mm (1 put) i 200 mm (1 put). Najčešće se dakle nalaze dužine 177 mm i 179 mm, naime svaka po šest puta. Zbir anteroposterij ornih dija« metara (Sa) kod svih 47 vojnika (ba) iznosi 8566; prosečna naj« veća dužina glave (PND) = ^ = -^77^- = 182 mm; dakle tolika kao kod Bosanaca (Weisbach — 182 mm), Belorusa (Talko«Hryn« cewicz — 182 mm), Rusina Galicije, Bukovine i PodoHje (Majer« Kopernicki, Himmel — 182 mm) ali manja nego kod Ceha (Weis« 108 Niko Županić: bach — 186 mm), Poljaka bivše ruske carevine (Elkind — 185 mm), pontijskih Bugara (Županić — 185 mm) ili Slovenaca (185 mm). Ako uporedimo oba spomenuta vilajeta odnosno najveće dužine glave, onda nalazimo za angorski vilajet prosečnu meru: -Ц^ = 182 mm i za konijski vilajet: -Ц\^ = 182 mm, dakle istu meru. U pojedinim sandžacima stoje odnosi ovako: Vilajet Angora. Vilajet Konija. Najveći anteroposterij orni dijametar konstatovan je u sandžaku Nigde, a najkraći u sandžaku Burduru, koja oba leže u konijskom vilajetu. III. Najveća širina glave. Mere za najveću širinu glave utvrđene su pomoću Marti* novog pipaonog šestara kod 47 osoba. Najšira glava (169 mm) konstatovana je kod jednog vojnika iz čorumskog sandžaka, a najuža (145 mm) kod jednog iz sandžaka Nigde u konijskom " A. Weisbach, Die Slovenen. Mitt. d. anthropol. G. in W. Bd. ХХХШ, str. 245. Beč 1903. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 109 110 Niko Županić: zastupljene su ovako: 149 mm (5 puta), 151 mm (5 puta), 162 mm (4 puta), 148 mm (3 puta), 150 mm (3 puta), 158 mm (3 puta), 155 mm (3 puta), 146 mm (2 puta), 147 mm (2 puta), 154 mm vilajetu. Razmak variranja iznosi 169—145 = 24. Pojedine mere (2 puta), 152 mm (2 puta), 157 mm (2 puta), 153 mm (2 puta), 145 mm (1 put), 156 mm (1 put), 160 mm (1 put), 161 mm (1 put), 169 mm (1 put), 167 mm (1 put). Najčešće se javljaju mere 149 mm i 151 mm. Zbir mera za najveću širinu glave (S3) iznosi kod svih 47 vojnika (bs) 7234; prosečna najveća širina glave (PNŠ) = -|r = "4t^ ~ 154 mm. Prema tome imaju Česi (Weis« bach — 159 mm), Bosanci (Weisbach — 156 mm) i Slovenci ("VVeisbach — 156 ттУ^ veću širinu glave nego anadolski Turci, dok su međutim kod Poljaka (Elkind — 150 mm), Belorusa (Talko* Hryncewicz — 152 mm) i Rusa jaroslavske gubernije (Zograf — 152 mm) i pontijskih Bugara (Županić — 150 ттУ^ konstatovane manje mere. U pojedinim sandžacima obaju vilajeta stoje prilike odnosno najveće širine glave ovako: Vilajet Angora. Vilajet Konija. " A. Weisbach, Die Slovenen, 1. c. H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, str. 971. Beograd 1913. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 111 Najmanju meru za najveću širinu glave'imaju Turci u san« džacima Nigde (151 mm) i Adalia (150 mm), t. j. na tlu antične Pamfilije i Pizidije, a najveću meru u sandžacima Isparti (158 mm) 1 Kajzarije (157 mm). Stanovništvo angorskog vilajeta ima za 155 —153 = 2 mm veću meru za prosečnu najveću širinu glave nego stanovništvo konijskog vilajeta. IV. Najmanja širina čela. Najmanja širina čela izmerena je isto tako pomoću pipaonog šestara, kao i najveća širina glave, i to kod 35 lica. Najmanja mera (95 mm) konstatovana je kod jednog vojnika iz sandžaka Adalije a najveća u sandžaku Burdur (116 mm). Jačina variranja iznosi 116 — 95 = 21. Pojedine mere zastupljene su na sledeći način: 105 mm (8 puta), 106 mm (4 puta), 107 mm (3 puta) 108 mm (3 puta), 109 mm (3 puta), 102 mm (2 puta), 104 mm (2 puta), 99 mm (2 puta), 95 mm (1 put), 96 mm (1 put), 101 mm (1 put), 103 mm (1 put), 110 mm (1 put), 111 mm (1 put), 113 mm (1 put), 116 mm (1 put). Tipična je mera 105 mm, jer se javlja najčešće. Zbir mera za najmanju širinu čela (S4) kod svih 35 vojnika (b4) iznosi 3691. Prosečna najmanjša širina čela (PNŠČ) =~|r= = 105 mm. To znači da imaju pontijski Bugari" za 108 —105 = 3 mm veću meru. U angorskom vilajetu iznosi najmanja širina čela —-p-= 105 mm a u konijskom = 107 mm, dakle za 2 mm više. Odnosi između mera u pojedinim sandžacima stoje ovako: Vilajet Angora. " H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, str. 271. 1121 Niko Županić: Vilajet K o n i j a.i Najveća prosečna mera izračunata je za sandžake Burdur (111 mm) i Kajzarije, a najmanja za sandžake Adaliju (101 mm), Čorum i K'ršehir (104 mm). V. Razmak jagodičnih kosti (arcus zygomatici). Najveći razmak između oba arcus zygom'atici (grosste Jochbogenbreite) označuje donekle već sam po sebi širinu lica. Izmereno je u oba vilajeta kod 34 vojnika i to pomoću pipaonog šestara. Maksimum 148 mm, minimum 129 mm. Razmak variranja 148 — 129 = 19. Pojedine mere stoje sledećim redom: 129 mm (1 put), 133 mm (1 put), 134 mm (1 put), 140 mm (1 put), 147 mm (1 put), 139 mm (2 puta), 143 mm (2 puta), 144 mm (2 puta), 146 mm (2 puta), 142 mm (3 puta), 137 mm (4 puta), 138 mm (4 puta), 148 mm (4 puta) i 136 mm (5 puta). Tipična je mera od 136 mm. Zbir mera (Sg) kod svih 34 vojnika (bg) iznosi: 129 + 133 + 134 + 136 (5 puta) + 137 (4 puta) + 138 (4 puta) + 139 (2 puta) + 140 + 141 + 142 (3 puta) + 143 (2 puta) + 144 (2 puta) + 146 (2 puta) + 177 + 148 (4 puta = 4766. Prosečno rasto« janje jagodičnih kosti (PRJK) = ^Ц*^ = 140 mm. Prema tome imaju Bugari sa Crnog mora (137 mm) za 140 — 137 = 3 mm uže Hce, nego Turci angorskog i konijskog vilajeta. U pojedinim sandžacima spomenutih dvaju vilajeta stoje odnosi između mera, kao što sledi: Vilajet Angora. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 113 Vojnici iz konijskog vilajeta imaju za 140-4 — 139-7 = 0*7 mm veći razmak jagodičnih kosti. Od pojedinih sandžaka konstato* vane su najveće mere u sandžacima Isparti (146 mm) i Koniji a najniže u sandžacima Adaliji (132 mm) i Jozgadu (136 mm). VI. Razmak uglova donje vilice. Razmak uglova donje vilice (angulus mandibulae) meren je pipaonim šestarom (Taster«Zirkel) R. MartinovOg sistema. Ugao donje vilice pravi grana od corpus mandibulae sa granom (ramus mandibulae), koja se uzdiže od horizontalnog dela bazi lu= banje. Svega 34 slučaja, i to 15 iz angorskog i 19 iz konijskog vilajeta. Najmanja mera (94 mm) konstatovana je kod jednog vojnika iz čorumskog sandžaka, a najveća kod jednog iz sandžaka Burdur, tako da iznosi jačina variabiliteta 120 — 94 = 26. Po mno« gobrojnosti nahođenja mere slede ovako: 94 mm, 97 mm, 98 mm, 101 mm (2 puta), 102 mm (3 puta), 104 mm (3 puta), 105 mm, 106 mm, 107 mm, 108 mm (4 puta), 109 mm (2 puta), 110 mm (3 puta), 111 mm (3 puta), 112 mm (3 puta), 113 mm (3 puta), 117 mm, 119 mm, 120 mm. Najčešće se javlja dimenzija 108 mm i to 4 puta, zatim dolaze mere 102 mm (3 puta), 104 mm (3 puta), 110 mm (3 puta), 111 mm (3 puta) i t. d. Prosečna mera za razmak uglova kod svih 34 vojnika angorskog i konijskog vilajeta iznosi: Kod pontijskih Bugara'** konstatovana je za razmak uglova donje vilice prosečna mera 107*2 mm, dakle je za 0-6 mm manja nego kod Turaka obaju vilajeta. H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 972. Vilajet Konija. 114 j Niko Županić: U pojedinim sandžacima stoje odnosi između prosečnih mera kao što sledi: Vilajet Angora. Vilajet Konija. Razlika između oba vilajeta iznosi 107-5 — 107-3 = 0-2 mm, a to znači da je razmak uglova donje vilice u obe pokrajine isti. VII. Fizijognomska visina lica. Fizijognomska visina lica predstavlja odstojanje između ruba koji pravi čelo sa kosom (Stirnhaarrand), i donjeg ruba donje vilice (corpus mandibulae). Svega 34 slučaja i to 15 iz angorskog i 19 iz konijskog vilajeta. Minimum (167 mm) je izmeren kod jednog Turčina iz čorumskog sandžaka, maksimum (179 mm) pak kod jednog iz jozgadskog sandžaka, tako da širina variranja iznosi 197 —167 = 30. Prosečna mera kod svih 34 vojnika iznosi: К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 115 Pošto na pr. kod pontijskih Bugara^® iznosi prosečna fizijog« nomska visina Hca 180-1, to je ona za 183-1 —180-1=3 mm niža nego kod spomenutih obaju vilajeta. U pojedinim sandžacima stoje odnosi između prosečnih fizijognomskih visina Hca, kao što sledi: Vilajet Angora. Vilajet Konia. Prema tome Turci angorskog vilajeta imaju za 182-7 —182-4 = 0-3 nižu fizijognomsku visinu nego u konijskom vilajetu. VIII. Morfološka visina lica. Morfološka visina lica znači odstojanje između donjeg ruba brade i nosno=čeonog šva (sutura nasofrontalis). Svega 34 slučaja u oba vilajeta. Maksimum 137 mm, minimum 107 mm. Jačina varijacije 137—107 = 30. Prema veličini i zastupljenosti mere se redaju na sledeći način: 107 mm, 114 mm, 116 mm (2 puta), 117 mm (3 puta), 118 mm (3 puta), 119 mm, 121 mm, 122 mm (2 puta), 123 mm (5 puta), 124 mm; (3 puta), 125 mm (5 puta), 126 mm, 127 mm (2 puta), 131 mm, 132 mm, 134 mm i 137 mm. Najčešće " H. Жyпaниh, Понтијски Бугари. 972. 8* 116 Niko Županić: se javlja mera 123 i 125 mm. Prosečna morfološka visina lica iznosi kod svih 34 vojnika: 107 + 1И + 116 + 116 + 117 + 117 -f 117 + 118 + 118 + 118 + 119 + 121 + 122 + 122 -f- 123 + 34 123 + 123 + 123 + 123 + 124 + 124 + 124 + 125 + 125 + 125 + 125 + 125 + 126 + 127 + 127 + 34 131 + 132 + 134 + 137 4194 ^ oQ./l -3j-= = IZć 4 mm. Kod pontijskih Bugara^° iznosi morfološka visina lica 120 mm te je prema tome 123-4—120 = 3-4! mm niža nego kod anadolskih Turaka obaju vilajeta. Morfološka visina lica stoji u pojedinim sandžacima ovako: VilajetAngora. V i 1 a j e t K o n i a. i 2" H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 973. Najviša mera konstatovana je za sandžak Jozgad, najniža pak za sandžak Kajzarije i Burdur. IX. Gornja morfološka visina lica. Gornja morfološka visina lica znači rastojanje između sutura nasofrontalis i rima oris. Svega utvrđeno 34 slučaja i to minimum (61 mm) kod jednog vojnika iz sandžaka K'ršehir a maksimum (86 mm) kod jednog drugog iz istog sandžaka. Širina variranja iznosi 86 — 61 = 25. Pojedine mere redaju se na sledeći način: К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 117 61 mm, 74 mm (6 puta), 75 mm (4 puta), 76 mm (6 puta), 77 mm (5 puta), 78 mm (2 puta), 79 mm, 80 mm (3 puta), 81 mm, 83 mm, 84 mm, 85 mm, 86 mm (2 puta). Najčešće se javljaju mere 74 mm i 76 mm, naime po 6 puta. Prosečna gornja morfološka visina lica iznosi: To znači da imaju Turci angorskog i konijskog vilajeta za I 77-2—^ 74-1 =3"1 mm veću gornju morfološku visinu lica nego i na pr. pontijski Bugari. ■ • X. Visina nosa. 1 Svega 33 slučaja u oba vilajeta. Maksimum 62 mm, minimum | 50 mm, prema tome širina variranja 62 — 50 = 12. Po tekućem \ redu i množini nahođenja redaju se mere na sledeći način: 50 mm j (2 puta), 51 mm, 52 mm (2 puta), 53 mm (2 puta), 54 mm (6 puta), \ 55 mm (2 puta), 56 mm (3 puta), 57 mm, 58 mm (7 puta), 59 mm, j 60 mm (3 puta), 61 mm i 62 mm (2 puta). Zbir mera Sjo iznosi j kod svih 33 vojnika (bjo) a prosečna visina nosa u oba vilajeta \ Prema tome imaju ovi Turci za 56Л — 53"2 = 2-9 mm manju visinu nosa nego pontijski Bugari.^^ XI. Širina nosa. Svega 33 slučaja. Maksimum 45 mm, minimum 30 mm, prema tome širina variranja 45 — 30 = 15. Po tekućem broju i nailaženju stoje mere ovako: 30 mm, 32 mm, 33 mm (2 puta), 34mm (3 puta), 35 mm (2 puta), 37 mm (5 puta), 38 mm (9 puta), 39 mm (3 puta), 40 mm (3 puta), 41 mm, 42 mm, 43 mm i 45 mm. Najčešće se jav« ljaju mere 38 mm, naime 9 puta i 37 mm pet puta. Prosečna mera (PŠN) kod svih 33 vojnika (bn) jednaka zbiru mera (Ѕц) de« lenom kroz (b,,) . 2» H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 973. 118 Niko Županić: To znači da imaju Turci spomenutih vilajeta za 37"4 — 35-8 = 1-6 mm veću širinu nosa nego pontijski Bugari. Najveće mere za širinu nosa konstatovane su u sandžacima K'ršehir (38-5 mm) i Nigde (38-3 mm), najmanje pak u adalijskom (31-5 mm) i joz« godskom sandžaku (33 mm). XII. Horizontalni obim glave. Horizontalni obim glave (circonference de la tete) meren je pružnim čeličnim centimetarskim trakom (Stahlbandmass). Svega 29 slučaja. Maksimum 575 mm, minimum 531 mm. Širina variranja 575 — 531 = 44. Po tekućem broju i nahođenju mere se vrstaju ovako: 531 mm, 532 mm (2 puta), 533 mm, 534 mm (2 puta), 537 mm (2 puta), 539 mm, 540 mm, 541 mm, 545 mm, 546 mm, 547 mm (2 puta), 548 mm (2 puta), 549 mm (2 puta), 550 mm (2 puta), 553 mm, 556 mm, 557 mm, 560 mm, 562 mm, 563 mm, 564 mm i 575 mm. Prosečni horizontalni obim glave (PHOG) kod svih 29 vojnika (bis) jednak je zbiru mera (S12) kroz bia: Posto iznosi kod pontijskih Bugara horizontalni obim 550-4 mm, to imaju Turci angorskog i konijskog vilajeta za 550-4 — 546-5 = 3-9 mm manji horizontalni obim glave. Inače imaju vojnici angorskog vilajeta dosta manji obim glave (542-5 mm) nego u konijskom (548-2). Razlika iznosi 548-2 — 542-5 = 5-7 mm. XIII. Visina tela kod sedenja. Visina tela kod sedenja (Sitzhohe) izmerena je samo u dva slučaja i to kod jednog vojnika iz konijskog sandžaka (896 mm) i kod jednog iz adalijskog sandžaka (880 mm). Prosečna mera: 55^ = 888 mm. XIV. Boja kose. Kod boje kose razlikovali smo ove tonove: crni, zatvoreno kestenjevi (dunkelbraun), kestenjevi (braun), otvoreno kestenjevi (otvoreno smeđi, hellbraun) i plavi (blond). Primetili smo samo crni, tamnokestenjevi i kestenjevi ton boje. Svega 47 slučaja. Najjače je zastupljena crna boja kose, naime u 37 slučaja (78-6%), zatim zatvoreno kestenjeva u 6 slučaja (12-7%) i keste* К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 119 njeva u 4 slučaja (8-7%), dok je međutim kod pontijskih Bugara"- konstatovano: kestenjeva boja 27-9%, zatvoreno kestenjeva (23-4%), crna 28-4%, plava 17-5% i otvoreno kestenjeva 17-877o. Kod Slovenaca^^ pak je našao A. Weisbach: crna kosa 6-4%, kestenjeva 42-4%, plava 30-5%, otvoreno kestenjeva 19-6%, crvena 1%. XV. Boja brkova. Pisac ove studije imao je kod antropološkog ispitivanja bal« kanskih naroda priliku da često primeti, kako se kod iste osobe razlikuje boja kose na glavi od boje brkova, pak je zato beležio boju brkova i kod pontijskih Bugara i kod anadolskih Osmanlija. Svega 34 slučaja i kod Turaka angorskog i konijskog vilajeta. Najčešće se nalazi kestenjeva boja brkova, naime 18 puta (52-9%), zatim dolazi otvoreno kestenjeva u 6 slučaja (17-7%), zatim zatvo« reno kestenjeva u 5 slučaja (14-7%), zatim plava u 3 slučaja (8-8%) i naposled crna u 2 slučaja (5-S%). Iz toga se vidi, da su svetli tonovi boje kose više zastupljeni na brkovima nego na kosi glave. Kod pontijskih Bugara^* su konstatovani sledeći od« nosi između boje kose i boje brkova: Boja kose: Crna 18-43»/o Zatvoreno kestenjeva 23'40''/o Kestenjeva 27-93"/o Otvoreno kestenjeva 12-84"/o Plava 17-870/0 Boja brkova: Crna 12-500/0 Zatvoreno kestenjeva 9-З70/0 Kestenjeva 30-620/o Otvoreno kestenjeva 22-620/o Plava 25-—0/0 XVI. Boja kože. Kod naših istraživanja kompleksije mi smo razlikovali sle« deće tonove: beli, mrkobeli, žućkasto«beli, otvoreno«mrki (braun« lich), mrki (braun) i zatvoreno mrki ton. Ovom prilikom zabe« ležena je boja kod 40 turskih vojnika i to u sledećem odnosu: bela boja kože u 7 slučaja, žućkasto«bela u 4 slučaja, otvoreno mrka (braunlich) u 20 slučaja (50%), mrka (braun) u 9 slučaja. Prevlađuje otvoreno«mrki ton sa 50%, tako da ovaj sačinjava zajedno sa mrkim tonom (braun) veliku većinu spram otvorenih tonova. H. Ж y П a H И h, Понтијски Бугари, 974. 23 A. Weisbach, Die Slovenen, 237. " H. Жупани11, Понтијски Бугари, 975.' 120 Niko Županić: XVIL Boja očne dužice. Boja očne dužice (iris) posmatrana i beležena je na osnovi table R. Martina. Tabla je udešena tako da ima 16 raznih nume« risanih imitacija čovečijeg oka, i to u takvom redu, da je sa 1 označen najtamniji (zatvoreno kestenjevi, gotovo crni) ton, a sa 16 najsvetliji (otvoreno plavi) ton očne dužice. Ton 1 je zatvo= reno kestenjev, gotovo crn, a ton 5 je otvoreno kestenjev (gotovo žut). Zatim slede mešovite dužice od incl. 6 do incl. U; u ovim slučajevima kestenjevi (smeđi) pigmenat ne pokriva celo polje dužice, već samo izves&n deo. Od incl. 6 do incl. 8 ima prevlast smeđa boja i ovakve oči nazivamo sivo«kestenjevima; od incl. 9 do incl. 11 pak prevlađuje svetla (siva ili modričasta) boja nad kestenjevim (braun) pigmentom i takve očne dužice nazivamo kestenjevossivim ili kestenjevosmodričastima. Ton 12 i 13 pred* stavljaju pravu sivu (ili modričastu) boju oka, dok međutim poka* zuju tonovi incl. 13 do incl. 16 varijante modrih (blau) očiju. U slučajevima gde za zaznamovanje boje očne iride nismo našli primer u spomenutoj tablici, postavili smo ju između dva najbliža tona. To smo označili dodavanjem 0-5 tonu sa nižim brojem. Tako pripadaju čistoj kestenjovoj grupi i tonovi: IV2, 2V2, 3V2, 4V2, mođričasto kestenjevoj grupi: 5У\ бУ^, IV^; keste= njevosmodričastoj grupi: 8V2, 9^2, IOV2. IIV2; modričastoj (sivoj) grupi: I2V2 i 131/2; mudroj (blau) grupi 14^2 i 15^2- Svega 47 slučaja u oba vilajeta. Ton i i 2 u opšte nisu bili zastupljeni. Ton 3 bio je zastupljen (2 puta), ton 3V2 (2 puta), ton 4 (6 puta), ton 4^2 (8 puta), ton 5 (5 puta), ton 5^2 (5 puta), ton 6 (3 puta), ton (3 puta), ton 7 (5 puta), ton 8 (4 puta), ton ЅУ2 (1 put), ton 10 (1 put), ton 12 (1 put) i ton 13 (1 put). Najviše se nalazi ton 41/2 (8 puta = 17-4%), zatim ton 4 (6 puta = 12-7%), zatim tonovi: 5 (15 puta = 10-6%), 51/2 (5 puta = 10-6%), 7 (5 puta= 10-6%), zatim ton 8 (4 puta = 8-1%), ton 6 (3 puta = 6-3%), ton 6У2 (3 puta = 6-3%); zatim tonovi 3 (2 puta = 4-2%), 31/2 (2 puta = 4-2%) i na kraju tonovi: 8^k, 10, 12, 13 (po 1 put = 2-1%). Skupini kestenjevih tonova očne dužice (ton 1—5) pripada 23 slučaja (48-7%), mođričasto kestenjevoj skupini (ton 5V2—8) 19 slučaja (40-4%), kestenjevo^modričastoj skupini (ton 8V2 do IIV2) 2 slučaja (4*2%) i modričastoj ili sivoj skupini (ton 12—13) 2 slučaja (4-2%). Modra (blau) skupina nije zastupljena ni sa К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 121 jednim slučajem. Kao čiste, homogene tonove očne dužice drži* mo one, koji pripadaju kestenjevoj, modričastoj (sivoj) ili modroj grupi. Na skupinu homogenih očnih tonova otpada 487% + 4-2% = 52-9%, dakle preko polovine sviju slučajeva. Čisti tamni tonovi stoje spram svetlih kod 487 :4-2. Na osnovi tablice R. Martina može se eksaktnije i lapidarni je označiti ton boje očne dužice nego opisom. Ako naime značaj i somatološku vrednost boje oči izrazimo brojevima, onda mo* žemo izraziti i prosečne vrednosti zastupljenosti celokupnih to* nova kao i jačinu kestenjevog pigmenta očne dužice na posma* tranom materijalu. Prosečna fizijološka vrednost (PBO) boje očiju jednako je u našem slučaju kvocijentu od zbira (s) brojeva za pojedine tonove i broja (47) posmatranih osoba (|3), PBO = To znači da je fizijološka vrednost boje očne dužice izražena brojem niža nego kod pontijskih Bugara (7-9) i to za cele dve jedinice. Prema tome imaju Turci angorskog i konijskog vilajeta dosta više kestenjevog pigmenta u očnoj dužici nego pontijski Bugari^^ ili Žumberčani (б-З)^*^ ili današnje seosko sta* novništvo istočne Atike^'^ (7*5). Prosečna vrednost boje očne dužice kod spomenutih anadol* skih Turaka može se na osnovi tablice R. Martina približno izra* ziti sa 6 (kestenjevo*sivi ton). Pošto se mešovita boja očiju ne smatra kao prvobitna boja sastavnih rasa ili rasnih elemenata, to bi značilo, da spomenuti anadolski Turci predstavljaju jedan rasni amalgam od tamnookih i modrookih rasnih elemenata ali u takvom odnosu, da su bili tamnooki u dobroj većini. Ako uporedimo pojedine sandžake odnosno boje očne du* žice, onda vidimo sledeće: " H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 977. 2* Idem, Жумберчани и Маридолци. 49. 2' Idem, Хрвати код Атине. Прилози антропологији и историјској етнологији Атике. („Старинар" N. Р. VI. 130). Beograd 1914. 122 Niko Županić: Vijalet Angora. Vijalet Konija. Najviše kestenjevog pigmenta imaju Turci sandžaka Nigde (3-7), zatim sandžaka Konije (4-2), zatim sandžaka Kajzarije, naj* manje pak Turci u sandžacima Burdur (7-1) i Adalija (67). XVIII. Kompleksioni tipovi. Kombinacija boje kose, očiju i kože kod jedne osobe pre* stavlja u antropološkom smislu njenu kompleksiju. Boja kože može se i eliminirati tako da dođu u obzir samo boja kose i očiju. Kombinacija različitih tonova boje kose sa raznim tono* vima boje očne dužice, daje razne kompleksivne tipove. Mi smo sastavili ove kombinacije: Nr. 1. Mrki tip I: Crna kosa + mrka dužičina boja (Marti* nova tablica Nr. 1—5). Nr. 2. Mrki tip II: Zatvoreno kestenjeva ili kestenjeva kosa + mrki tonovi dužićine boje (Martinova tablica 1-5). Nr. 3. Svetli tip I: Plava kosa + sivi (mo^ričasti) i modri ten boje (Martinova tablica 12—16). Nr. 4. Svetli tip II: Otvoreno smeđa kosa + sivi i plavi tonovi dužičine boje (Martinova tablica 12—16). К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 123 Nr. 5. Tamni mešoviti tip I: Crna, zatvoreno kestenjeva, kestenjeva kosa + modričasto*kestenjeve ili keste* njevosmodričaste oči (Martinova tablica 5V2—HVa)- Nr. 6. Tamni mešoviti tip II: Crna, zatvoreno kestenjeva ili kestenjeva kosa + siva (modričasta) ili plava duži= žičina boja (Martinova tablica 12—16). Nr. 7. Svetli mešoviti tip I: Plava kosa + mođričasto keste= njeva ili kestenjevo^modričasta dužičina boja (Mar= tinova tablica 5V2—ll^l'd- Nr. 8. Svetli mešoviti tip II: Plava kosa + tamna dužičina boja (Martinova tablica 1—5). Nr. 9. Pravi mešoviti tip: Otvoreno kestenjeva kosa + mo= dričasto kestenjeva ili kestenjevo=modričasta duži* čina boja (Martinova tablica 5^2—П^з). Nr. 10. Pravi mešoviti tip II: Otvoreno kestenjeva kosa + kestenjeva dužičina boja (Martinova tablica 1—5). Kao potpuno čiste tipe ne možemo smatrati mrki tip I i svetli tip I kod kojih su se kompleksione komponente verovatno sačuvale u njihovoj rasnoj prvobitnosti. Ostali tipovi predstav* ljaju po svoj prilici produkat ukrštavan ja rasa u najrazličitijim stepenima i stadijima. U pogledu zastupljenosti pojedinih kompleksionih tipova stoji stvar ovako: Mrki tip I (tekući broj Nr. 1) zapažen je u oba vilajeta 21 puta (44-4%), mrki tip II (tekući broj Nr. 2) 2 puta (4-3%), tamni mešoviti tip I (tekući broj Nr. 5) 23 puta (48-9%), tamni mešoviti tip II (tekući broj 6) 1 put (2-2 %). Kod seoskog stanovništva Atike^^ na pr. pak je konstatovano: mrki tip I (13-79%), mrki tip II (13-79%), svetli tip I (10-35 %), svetli tip II (6-89 %), tamni mešoviti tip I (24-14 %), tatani mešoviti tip II (3-45%), svetli mešoviti tip I (3-45%), svetli mešoviti tip II (3-45 %), pravi mešoviti tip (13-79 %), pravi mešo- viti tip II (10-35 %). Iz toga se vidi, da je kod Turaka angorskog i konijskog vilajeta tamni pigmenat očne dužice i kose puno jače zastupljen nego n. pr. kod stanovništva Atike, i razumljivo je što se kod Turaka svetli i svetli mešoviti tipovi i ne pojavljuju. Kod fizijoetnološkog stapanja rasnih elemenata bio je bez sumnje elemenat sa svetlom kompleksijom već u početku u manjini pak je podlegao u embrijološkoj borbi nasledstva. H. ЖупаниН, Хрвати код Атине, 131. 124 Niko Županić: XIX. Indeks glave (index cephalicus). Indeks glave (IC) označuje odnos između najveće dužine (ND) i najveće širine (NŠ) glave i karakteriše na taj način glavni oblik lubanje i mozga. Svega 47 slučaja. Maksimum 96-63, minimum 74-50. Širina varijacije 96-63 — 74-50 = 22-13. Pojedini indeksi redaju se po* čevši najnižim ovako: a) dolihocefalni (do 74-9): 74-50; b) mezo' kefalni (75-0 do 79-9): 75-13, 77-04, 78-31 (2 puta), 78-48, 78-72, 78-74, 79-17, 79-67, 79-69; c) subbrahicefalni (80-0—81-9): 80-95, 81-17, 81-42, 81-56; d) brahicefalni (82-0—84-9): 82-32, 82-42, 82-97 (2 puta), 83-07, 84-15 (2 puta), 84-24, 84-27, 84-57, 84-70, 84-83; e) hiperbrahicefalni (85-0—89-9): 85-31, 85-87, 85-88, 86-59, 87-36, 88-14, 88-70, 89-33; f) ultrabrahicefalni (90-0—...): 90-30 (2 puta), 90-40, 90-50 (2 puta), 91-53, 92-40, 93-02, 94-89, 96 63. Prosečna vrednost indeksa glave jednaka je prosečnoj širini glave (PNŠ) pomnoženoj sa 100 kroz prosečnu najveću dužinu 1 /ттхтт-.ч -г>т/"| PNŠX 100 154 X 100 гтл r glave (PND):PIC= —pi^— = —=84-61. To znači, da su Turci angorskog i konijskog vilajeta u pogledu glavnog indeksa glave brahikefalni, ili drugim recima, da imaju kratku lubanju, svakako dosta kraću nego pontijski Bugari^® (index ceph. 80-97). Kod Bosanaca i Hercegovaca^" lubanja je još kraća nego li kod Turaka, jer je kot Bosanaca konstatovan index ceph. 85-7, a to označuje hiperbrahikefaliju. Ako podelimo indexe glave spomenutih Turaka na pojedine grupe, onda otpada na: dolihokefaliju ... 2-1 % mezokefaliju . ... 21-2 % subbrahikefaliju . . 8-5 % brahikefaliju . . . 27-6% hiperbrahikefaliju . 17-0 %i ultrabrahikefaliju . 23-4 % Ovi percentualni odnosi pokazuju, da su dolihoidi (2-1 % + 21-2% =23-3%) u velikoj manjini spram brahikefala sviju pod* ručja. Ekstremni oblici lubanje, naime dolihocefali sa mezo* cefalima (23-3) i ultrabrahikefali sa hiperbrahicefalima (40-4 %) stoje u takvom odnosu (23-3 : 40-4) jedna prema drugoj, da treba 2' H. ЖупаниН, Понтијски Бугари, 979. 2» A. Weisbach, Die Bosnier. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 125 pretpostaviti kod Turaka obaju vilajeta sastav od najmanje dva rasna elementa i to od jednog jačeg brahikefalnog i jednog sla* bijeg dolihoidnog. Proces fizijoetnološkog stapanja možda nije još dovršen. U pojedinim sandžacima stoje odnosi u pogledu kefalnog indeksa ovako: VilajetAngora. Sandžaci: Prema tome naznačuje prosečni indeks glave za vilajet Angoro, da je tamošnje stano\Tiištvo u glavnom hiperbrahi* kefalno. VilajetKonija. Sandžaci: Iz toga se vidi, da pripada stanovništvo vilajeta Konije pro* sečno brahikefaliji ali nešto nižoj, nego u vilajetu Angori. Ako uporedimo pojedine sandžake obaju vilajeta odnosno indeksa glave, vidimo, da je najniža brahikefahja, upravo sub* brahikefalija, zapažena u sandžacima Nigde i K'ršehir, a srednja u sandžaku Adaliji; najviša brahikefahja, gotovo okrugli oblici moždanske posude naznačene su za sandžake Burdur, Isparta i Kajzarije. Treba primetiti, da je u sandžaku Nigde utvrđen najtamniji ton očne dužice i najniži kefalni indeks, verovatno izbledela uspomena na stare mediterance. 126 Niko Županić: Slična kranijološka opažanja zabeležio je berlinski antro* polog, Feliks Luschan, kod Grka, pa i kod Turaka u jugozapadnoj Maloj Aziji, naročito u Likiji i susednim oblastima Milas i Ki= byratis.^' Luschan tvrdi, da žive kod Turaka i kod Grka Likije uporedno najmanje dva rasna elementa. Naročito naglašuje, da su kratko* i ujedno visokoglavi, t. j. hiperbrahikefalni Turci najbliže srodni sa tamošnjim hipsibrahikefalnim Grcima. Istotako postoje i kod dolihoidnih elemenata obaju naroda izvesne veze srodnosti. Luschan misli, da hipsibrahikefalni elementi Male Azije pred* stavljaju prehistorijsko autohtono stanovništvo iz predgrčkog vremena, jer da su se očuvali u većem broju na brdovitim mestima ili primorskim predelima, koji su teško pristupačni i zbog toga čuvaju stare oblike života i plemena. Što se tiče drugog elementa, koji nije hipsibrahikefalan, već dolihoidan, pokazuju Turci Likije i susednih oblasti kranijološku srodnost sa susednim grčkim ostrovljanima, a i sa jelinskim lubanjama iz antičkih nekropola. Drukčije su prilike u primorskom delu istočne Likije kod stanovništva Fineke (Limyra), Tekirove, Kemera i Gurmaha. Od 41 ličnosti pokazuju iijih 29 srodnost i sličnost sa antičkim grčkim tipom, dok imade jedna četvrtina toliko izdužene uzane i niske i natrag zabačene lubanjske oblike, kao da su bile na ve* štački način deformovane. Moždanske posude su toliko natrag povučene, da samo 44% lubanjske dužine leži ispred vertikale, zamišljene iznad meatus acusticus externus, a 56% iza nje. Kako se našlo u kranijološkoj zbirci modernih Grka iz Adalije (93 na broju) 5 istovetnih i više manje sličnih egzemplara, to dokazuje, da su te kranijološke osobine, koje sećaju na semitske Beduine, prirodne i urođene. Zato se priča na ostrvu Rodosu, da Adalijoti govore turski i da imaju jev* rejski izgled. Luschan misli, da predstavljaju dugoglavci iz Ada* lije i istočnog likijskog primorja potomce starih Semita (Feni* čana). Po našem mišljenju hipsibrahikefalci jugozapadne Male Azije ne predstavljuju prvobitno stanovništvo zemlje, kao što tvrdi F. Luschan, već treba melanodolihokefale malog rasta držati za autohtone.Među ove mediterance tamne kompleksije sa pri* mesom izvesnog pigmejskog rasnog elementa, doseliše se iz Cen* tralne Azije već rano, verovatno u poznom paleolitu prve avant* ^^E. Petersen und F. v. Luschan, Reisen in Lvkien, Mylas und Kibyratis, 207. Beč 1889. 32 F. Luschan, op. c. str. 201. К antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 127 Taj indeks označuje mezoprozopiju Turaka angorskog i konijskog '^Н. ЖупаниН, Тројанци иАријевци. Прилози преисторији и палеоетнологији Мале Азије, Егеја и Балканског полуострва. („Глас° LXXXVI Српске краљ. Акад., 2. разред 51, str. 241—282). Beograd 1911. — М Grant, Der Untergang der grosen Rasse. Die Rassen als Grundlage der Geschichte Europas. (Ins Deutsche iibertragen von R. Polland, str. 160-163). Miinchen 1925. garde brahikefalaca, koje su prešle preko Helesponta i Bospora u Europu. U doba 2500—^1800 pre Hr. pokazali su brahikefalci najveću ekspanziju u naseljavanju Europe^^ u prvom redu oblasti dinarskog gorskog sistema, Alp i Karpata. U manjem broju do* stigli su Atlantski okean, jitlandsko poluostrvo i čak britanski otok. Tako ne postoji potreba, da držimo dolihokefalce sa natrag izvučenim potiljkom iz jugozapadne Male Azije za došljake iz Palestine ili Sirije, jer oni mogu vrlo lepo predstavljati ostatke prvobitne mediteranske rase u svojoj postojbini. XX. Indeks lica. Indeks lica (IL) ili index facialis znači odnos između fizijo* gnomske visine lica (FVL) i rastojanja jagodičnih kostiju (RJK): IL = -FVL—• Prema ovome indeksu razlikujemo leptoprozopne (indeks ispod 70-00), mezoprozopne (indeks 70-01—80-00) i hame* prozopne (indeks 80-01 i više) oblike lica. Svega 34 slučaja. Ma* ksimum 83-62 kod jednog vojnika iz sandžaka Čorum, minimum 68-02 kod jednog drugog iz sandžaka Jozgad. Ovih 34 indeksa podeljeno je u pogledu na spomenute tri grupe, kao što sledi: a) leptoprozop ni indeksi: 68-02 — Svega 1 slučaj (2-9 %); b) mezoprozopni indeksi: 7Г12, 72-34, 72-63, 73-12, 73-68, 74-21, 74-09, 74-61, 74-46, 74-18, 74 87, 75-56, 75-13, 75-88, 76-68, 76-42, 76-76, 76-67, 77-14, 77-72. 77-22, 77-09, 79-33, 79-19, 79-43, 79-19 — svega 26 slučaja (76-5 %); cjhameprozopniindeksi: 80-87, 81-44, 81-92, 82-02, 82-68, 83-05, 83-62 — svega 7 slučaja (20-6 %). Mezoprozopna lica nalaze se prema tome u pretežnoj većini (76-5 %) kod Turaka angorskog i konijskog vilajeta, slično kao i kod pontijskih Bugara (75 %), samo da ima kod ovih nešto više leptoprozopije (5 %) i nešto manje hameprozopije (20 %). 128 Niko 2upanić: vilajeta. Kod Srba predratne kraljevine Srbije konstatovao^* je ; ruski antropolog A. Z. Nosov: leptoprozopnih — 1*2 %, mezo* \ prozopnih ■— 71-8%, hameprozopnih. — 27-0 7^; kao prosečni indeks je izračunao 77-4. Prema tome u Srbijanaca kao i u pon* tijskih Bugara^^ i spomenutih Turaka lice ima mezoprozopni oblik sa razlikom, što je Исе Srbijanaca nešto šire, a pontijskih Bugara nešto malo uže nego kod Turaka. Svakako je razlika između ova ' tri naroda minimalna u pogledu indeksa lica. i Zaključak. i Na osnovi prethodnog opisivanja možemo kazati, da imaju Turci angorskog i kenijskog vilajeta ovakve antropološke osobine: 1 umerena srednja statura (1638 mm), najveća dužina glave 182 mm, najveća širina glave 154 mm, najmanja širina čela 105 mm, rasto* janje jagodičnih kosti (arcus zygomatici) 140 mm, rastojanje ■ uglova donje vilice 108 mm, fizijognomska л^ѕ1па lica 183 mm, j gornja morfološka visina lica 77 mm, visina nosa 56 mm, širina i nosa 37 mm, horizontalni obim glave 546 mm, visina tela kod \ sedenja (Sitzhöhe) 888 mm; boja kose: crna 78-6%, zatvoreno ! kestenjeva 12-7%, kestenjeva 8-7%; boja brkova: kestenjeva i 52-9 %, otvoreno kestenjeva 177 %, zatvoreno kestenjeva 147 %, i plava 8-8 %, crna 5-8 %; boja očne dužice: kestenjeva 487 %, modričasto=kestenjeva 40*4 %, kestenjevosmodričasta 4*2 %, mo* dričasta (siva) 4*2%; indeks glave 84-61, indeks lica mezopro* ' zopan (76-4). Ovi Turci su dakle u glavnom narod umerenog srednjeg uzrasta, umerene brahikefalije i tamne kompleksije. Na kraju nastane pitanje, u koliko su osmanski Turci održali : osobine mongolske. I ako se bi to dalo bolje utvrditi u kakvom antropološkom | laboratoriju na osnovu detaljnih morfoloških ispitivanja,^"' ipak j možemo kazati, da su kod osmanskih Turaka Male Azije mon* golske rasne osobine izbledele i oslabile, tako da se retko nailazi na ličnosti sa »Mongolenfalte«, sa široko razmaknutim jagodič* " A. 3. HocoB-b, K-b антрополопи Сербовт. Корољетва. (Etüde antropologique sur les Serbes du royame de Serbie.) Отд. оттискт, изт. IV. Т. Ежегодника Русскаго антропологическаго обвдества при СПБ. Универзитет*. str. 137. Petrograd 1913. Н. ЖупаниН, Понтијски Бугари. Profesor F. Birkner, koji je proučavao rasnu morfologiju Kineza, piše:i »Zu einer Vergleichung der Gesiclitsmaase der Chinesen mit den Europäern! fehlen bei den letzteren hinreichende Untersuchungen. Soweit solche vorliegen,! K antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. 129 nim kostima, sa napred pomaknutim mestom ulučenja arcus zygomatici i sa žutom kožom. Već u toku rasprave bilo je rečeno, da su Turci pomoću vladavine i islama asimilovali stari etnički substrat, koji je delomice ostao iz preistorijskog doba i koji je bio sastavljen od više rasnih elemenata. Snimke izvršio je pisac 1913. u donjem gradu beogradske tvrđave. Résumé. Contributions sur l'antropologie des Turcs ottomans des vilayets d'Angora et de Konia. L' auteur a étudié les qualités anthropologiques de 47 Turcs ottomans des vilayets d'Angora et de Konia qui se battaient dans les batailles de Kumanovo et de Bitolj contre les Serbes, et se retiraient en Albanie après la défaite de 1' armée turque sous le commandement de Djavid^pacha. Au printemps 1913 ils furent pris par les Serbes sur la rivière Ljuše et conduits dans la for* teresse de Belgrade où ils furent internés. Dans l'introduction r auteur mentionne les points principaux de 1' historié de 1' arri* vée des Turcs seldjoucides et ottomans du territoire de 1' Altaï et du Turkestan, surtout en Anadolie. Les Seldjoucides s' y sont établis au X , et les Ottomans au début du XIII siècle. L' auteur a constaté que les Turcs ottomans se distinguent par une taille moyenne modérée (mesure moyenne 1.638 mm). La petite taille (1500—1599) est représentée chez eux avec 19-15%, la taille moyenne (1600—1699) avec 72-34%, la taille haute (1700—1799) avec 38-51%. D'après les données anthropométrie ques les mesures suivantes ont été trouvées: la plus grande Ion* geur de la tête 182 mm, la plus grande largeur de la tête 154 mm, la plus petite largeur du front 205 mm, la distance entre les arcus zygomatici 140 mm, la distance entre les coins de la mâchoire inférieure 108 mm, la hauteur physiognomique de la face 183 mm, scheinen sich die Chinesen nur durch geringere Entwicklung der Nasenhöhe u. Mittelgesichtshöhe, grössere Stirnhöhe, Scheitel bis Nasenwurzel im Ver« hältniss zur ganzen Kopfhöhe zu unterscheiden, ferner in der breiteren Nase im Verhältniss zur Höhe der Nase, von Nasenwurzel bis zum unteren Ende der Nase.« (Beiträge zur Rassen»Anatomie der Chinesen, str. 44. München 1904.) 130 Niko Zupanić: la hauteur morphologique supérieure de la face 11mm, la hau« teur du nez 56 mm, la largeur du nez 37 mm, la circonférence horizontale de la tête 546 mm, la hauteur du corps assis 888 mm. La couleur des cheveux: noir 78*6%, brun foncé 12-7%, brun 8-7%; la couleur de la moustache: brun 52-97o, brun clair 17-7%, brun foncé 14-7%, blond 8-87o, noir 5-8%; la couleur de l'iris: brun 48-7%, brun bleuâtre*brun 40-4%, brun*bleuâtre 4-2%, bleuâtre on gris 4-2%. Index cephalicus 84-61 (index cranii 82-61), index facialis 76*4 (i. e. mesoprosope). Les Turcs des vilayets d'Angora et de Konia représentent du point de vue anthropolo* gique une nation de taille moyanne modérée, de brachycéphalie modérée et de complexion foncée. Harimati. Študija k problemu prvobitnih Hrvatov. Niko Županič. STEPHANUS BYZANTINUS, ki je živel in pisal v začetku VII. stoletja po Kr., nam je ohranil v svojem geografskem leksikonu Έ&νικά marsikatero etnološko drobtino iz davnine. Tako naletimo pri njem tudi na narod Harimati, ki je po Štefanu iz Bizanca imel živeti ob Črnem morju. Nam se zdi, da se lahko pod tem imenom skrivajo prvobitni Hrvati, ki bi se bili po alarodijskih glasoslovnih pravilih lahko imenovali tudi Harivati. Ta okolnost in zlasti geografski položaj domovine Harimatov v Kavkaziji navaja na misel, da se pod tem imenom morda res skrivajo prvobitni Hrvati. Z gotovostjo se hrvatsko ime prvikrat omenja v napisih v grškem mestu (koloniji) Tanaisu (danes Azov) ob izlivu reke Dona v Azovsko morje (Maeotis), v nekdanji Azijski Sarmatiji. To sta bili dve osebni ali rodbinski imeni, vrezani v kamen v II. in III. stoletju po Kristu: ΧΟΡΟΓΑΘΟΣ in ΧΟΡΟΑΘΟΣ. Na osnovi tega smo trdili,^ da so nosi- telji teh imen ali pa njihovi predniki morali biti hrvatskega pokoljenja in priti v helenski Tanais iz ozemlja Hrvatov. Enako je danes med Slovenci vse polno rodbinskih imen Hrvat, Hrovat, Hrovatin (Chro- batin), kar dokazuje, da so bili njihovi predniki Hrvati, ki so prišli iz Hrvatskega med Slovence. Enake primere smo navedli tudi iz Azijske Sarmatije, kateri je pripadala tudi severna Kavkazija : ΚΟΛΑΨΟΣ ΠΑΠΑ pripadnik Ptolemejevih Konapsenov; ΝΑΒΑΖΟΣ pripadnik Plinijevih transmeotskih Nevazov; ΑΣΠ0ΥΡΓ10Σ človek po pokoljenju izhajajoč iz plemena Aspurgianov na dolnjem Kubabu; ΘΑΤΗΣ najbrž rodom iz plemena meotskih Tatov na dolnji kubanski liniji. Analogno tem primerom se more predpostaviti v Severni Kavkaziji pleme prvo- bitnih Hrvatov, četudi do sedaj ni najden zgodovinski vir za lokali- zovanje njihove postojbine. To trditi smo tembolj opravičeni, ker smo ' N. Ž u p a n i 6, Prvobitni Hrvati. (Zborniic kralja Tomislava. Posebna djela Jugoslovenske Akademije znanosti i umjetnosti, knj. XVII, str. 291—296.) Zagreb 1925. 132 Niko županič: S pomočjo Plinija in Ptolemeja našli sledove prvobitnim Srbom, Antom in Cehom v kotu izmed istočne obrežne linije Azovskega morja in gre- bena severozapadnega dela Kavkaškega gorovja.^ Dalje smo izrazili mišljenje, da so prvobitni Srbi po etimološkem značaju svojega imena alarodski Kavkazci kakor tudi njihovi najbližji sosedje Anti in Cehi (Cissi, Zigae, Scizi, Chisoe i. t. d.), katere se smatra za Cerkese. Iz- gleda, da so se ti narodi kesneje obrnili proti zapadu in se širili od dolnjega Dona proti Dnëpru, Dnjestru in vstočnemu loku Karpatov. Duhoviti poleoetnolog, Viljem Tomaschek trdi^ naravnost, da so Hrvati in Srbi predstavljali dve antski plemeni, ki sta se pod pritiskom Avarov in Bolgarov preselili v VI. stoletju po Kr. v Ilirik. V. Tomaschek seveda ni razlikoval prvobitnih od poslovanjenih Hrvatov in Srbov. Tako govore mnoge okolnosti za to, da so morali v stari dobi Hrvati prebivati v Kavkaziji in to nekje v bližini Srbov, Antov in Čehov, samo se jih ni do sedaj izsledilo v nobenem zgodovinskem izvoru. Kakor pa smo že omenili, bi pa Harimati, o katerih poroča Stefan iz Bizanca, vendar utegnili pomeniti Hrvate, in sicer zato, ker bomo jezikovno dokazali, da je mesto Χαριμάται moglo stati Χαριβάται, drugo, ker izvori postavljajo Harimate v sosedstvo onih plemen, ki so bila sosedna Srbom. Ti mejaši so bili Čerkesi, Heniohi in Koraksi, vse narodi v področju severozapadnega Kavkaza in v oblasti istoč- nega Ponta. Štefan iz Bizanca,* ki je črpal poročila o kavkaških narodih iz Palaifatosa in Helanikosa, je za svojo osebo samo pripomnil o Hari- matih, da so bili pontski narod: Χαριμάται, ε&νος προς τ& Πόντφ' Παλαιφάτος έν εβοόμω' Εερκεταίων ε'χονται Μόοχοι καΐ Χαριμάται τοϋ Παρ&ενίον κρατοϋΰιν ΐίς τόν Εϋξεινον πύντον. Kal Ελλάνικος έν κτϊαεΰιν i&vôiv και πόλεων. Κερκεταίων δ'ανω οικονβι ΜόΟχοι και Χαριμάται, κάτω δ'Ήνίοχοι, άνω δέ Κοραξοί. Ρο pisatelju Palaifatosu bi bili Harimati morali bivati kot sosedje Moshov in Kerketov (Čerkesov) ob reki Partenios tam do Črnega morja. Samo škoda da se ne ve, kje je tekla reka Partenios, ker bi drugače mogli Harimatom natančneje do- ^ N. Županič, Srbi Plinija i Ptolemeja. Pitanje prve pojave Srba na svetskoj pozornici sa historijskog, geografskog i etnološkog stanovišta. (Preštampano iz „Зборник радова посвећен Јовану Цвијићу поводом тридесетпетгодишњице научног рада од пријатеља и сарадника", str. 10, 23.) Beograd 1924. ^ W. Tomaschek, Antai. (Pauly-Wissovifa. Real-Enzyklopâdie der klassischen Altertumswissenschaft, I, 2338.) Stuttgart 1894. * STEPHANUS BYZANTINUS cum adnotationibus L. Holstenii, A. Berkelii et Th. de Pinedo. Vol. I, pag. 460. Cum G. Dindorfii praefatione. (Libraria Kueniana.) Lipsiae MDCCCXXV. Harimati. 133 ločiti bivališča. V. Tomaschek je mislil^ na identifikovanje Parteniosa z reko Pordanis (danes Furtuna), ali mu to ne gre v sklad z bivališčem Čerkesov. — Da omenimo še nekaj besed o pisatelju Palaifatu! Ta je znan v grški literarni zgodovini kot avtor spisa Περί άπίατων, ki na racijonalističen način pojasnjuje stare mite. Nekateri klasični filo- logi mislijo, da znači ime Palaifatos pseudonim in da je njegov nosilec živel za časa vlade perzijskega kralja Artakserksesa 111. „Ohosa", torej okolo sredine IV. stoletja pred Kr. Drugi so zopet mnenja, da je Palaifatos identičen z avtorjem dela ΤΡΩΙΚΑ. Slavni izdajatelj in raz- lagatelj fragmentov grških zgodovinarjev, C. Miiller, je izdal ostanek tega dela direktno pod avtorstvom Palaifatosa Abydenosa: ^ ΤΡΩΙΚΑ e libro septimo: Steph. Byz.: Χαριμ&ται, ε&νος προς τω Πόντω' Πάλαι- φάτος εν εβόύμω Τρωικής (1. Τρωικών aut supple περιεγήβεως). ,,Κερκεταίων εχονται Μοΰχοι και Χαριμάται [οι] τοϋ Παρ&ενίον κρατοϋΟιν εις τόν Εϋξεινον πόντον." C. Miiller komentira in pojasnjuje to mesto na sledeči način: „Holstenius scrib. proposuit ΚερκεταΙοι, ών; ego supplevi οϊ post Χαρί- μ&ται. Neque tamen sic persanatus locus. Num quid sibi volunt se- quentia? De Parthenio Bythiniae fluvio cogitari nequit; ac si posset, vel sic tamen grammatica verborum ratio laboraret. Moschi et Chari- matae, quum supra Cercetas septentrionem versus habitent, eo loci degunt, ubi palus Maeotis in Pontum Euxinum infunditur. Quare sententiam loci nostri fuisse hanc puto: ot εκ της παραλίας κρατοϋΟιν τ&ν εις τον Εϋξινον πόντον πλεόντων." Tako bi torej na osnovi C. Muller-jevega tolmačenja Palaifata morali iskati bivališča Harimatov nekje na Tamanskem polotoku, kjer se reka Kuban izliva v Azovsko morje (Palus Maeotis). Tu bi prišli v stik s plemeni, ki jih je navel Plinij^ za 1. stoletje po Kr. na terenu izmed Kimerijskega Bospora in ustja Dona: A Cimmerio accolunt Maeotici, Vali, Serbi, Serrei, Scizi, Gnissi , dein Tanain omnem gemino ore influentem incolunt Sarmatae, Medorum, ut ferunt, suboles, et ipsi in multa genera divisi. Preidimo k starejšemu izvoru o Harimatih, k Helaniku iz Lezbosa, ki je bil rojen v prvi četrti V. stoletja pred Kr. in je zapisal mnoge stvari iz helenske preteklosti od najstarejših časov do 423. pred Kr. ^ W. Tomaschek, Charimatai (Pauly-Wissowa, Real-Enzyklopadie, III, 2143.) Stuttgart 1899. FRAGMENTA HISTORICORUM GRAECORUM, CoUegit, disposuit, notis et prolegomenis illustravit, indicibus instruxit Carolus Miillerus, volumen II, pag. 238. Parisiis MDCCCXLV111. ' C. PLINU SECUNDI, Naturalis historiae, VI, 19. (Edidit C. Mayhoff, vol. 1. libr! I—VI. In aedibus B-^G. Teubneri.) Lipsiae MCMVl. 134 Niko županič: Hellanicus nam v nekem od Štefana iz Bizanca ohranjenem odlomku iz dela ΚΤΙΣΕΙΣ (de gentium et urbium originibus) sporoča* o geo- grafski legi selišč Harimatov: Κερκεταίων ο'ΰνω oiy.ovOi Μύαχοι καΐ Χαρι- μάται, κάτο δ'Ήνίοχοι, ανω δε Κοραξοί. Ρο Helaniku bi torej Harimati imeli stanovati iznad Čerkesov (Κερκεταΐοι). Važno je torej najprej dognati, kje je ležala čerkeska domo- vina v V. stoletju pred Kr. Najbolji odgovor na to bo dal logograf Skylax iz Kariande v Kariji, ki je tik pred perzijsko-skitsko vojno po volji kralja Darija objadral Arabijo in del Indije in nam je zapustil opis mnogih morskih obrežij in tamošnjih narodov ter plemen. V Ski- laksovem periplu' imamo navedene tudi narode na istočnem obrežju Črnega in Azovskega morja, in sicer po redu od severa proti jugu: Savromati. Na oni strani Tanaisa (Dona) je ležala Azija in prvi ki so tam stanovali do Meotskega morja so bili Savromati. Njim so vladale žene: ΣΑΥΡΟΜΑΤΑΙ. Άπό Τανάιδος δε ποταμού άρχεται ι) Άβια, και πρ&τον εϋ-νος αυτής εΰτιν εν τω ΙΙύντω Σαυρομάται Σανροματ&ν δε εοτιν ΐ9νος γνναικοκρατονμενον. Meoti, ki so mejaši ženam podložnih (se. Savromatov) : 31ΑΙΩΤΑΙ. T&v γνναικοκρατονμενον εχονται Μαιωται. Sindi. Meočanom sledi narod Sindov, ki so razširjeni tudi zunaj močvirja. Na njihovi zemlji se nahajajo mesta: Fanagorovo mesto (Fanagorija), Kepi, Sindijski pristan in Patus: ΣΙΝΔΟΙ. Μετά δε Μαιώτας Σίνδοι ε&νος' διήκονοι γάς ούτοι ες το εξω τηϋ λίμνης και είαιν жόL·ις εν αύτοΐς Ελληνίδες αϊδε' Φαναγόρον πύλις. Κήποι, Σινδικος λιμην, Πάτους. Kerketi (Čerkesi) so stanovali iza Sindijskega pristanišča: KEP- KETAI. Μετά δε Σινδικόν λιμένα Κερκέται έ'&νος. Toreti so sledili Cerkesom in na njihovi zemlji se je nahajalo helensko mesto Torikos s pristaniščem: [TOPETAI. Μετά δε Κερκέτας Τορέται εϋ-νος] και πόλις ΈλληνΙς Τορικός και λιμήν. Ahajci so bivali izza Toretov : ΑΧΑΙΟΙ. Μετά δε Τορέτας Άχαιοϊ έ'ϋ-νος. Henijohi so sledili Ahajcem : "ΗΝΙΟΧΟΙ. Μετά δέ Αχαιούς Ηνίοχοι εϋ-νος. Koraksi pridejo za Henijohi na vrsto: [ΚΟΡΑΞΟΙ. Μετά δΐ'Ηνιόχους Κοραξοί εϋ-νος.] * HELLAN1CI FRAGMENTA, 109. (Fragmenta historicorum graecorum, edidit C. Muller, vol. I, pag. 59.) Parisiis MDCCCLXXXV. 9 SCYLACIS CARYANDENSIS periplus, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81. (Geographi graeci minores. E codicibus recognovit C. Miillerus. Vol. I» pag. 59-61.) Parisiis MDCCCLXXXll. Harimati. 1351 136 Niko Županič: Narod Kolike sledi Koraksom : ΚΟΛΙΚΗ. Mera 61 Koça§ohç Κολική ε&νος. Melanhleni pridejo na vrsto za narodom Kolike in na njihovem ozemlju tečejo reke Metatoris in Egipius: ΜΕΛΑΓΧΛΑΙΝΟΙ. Μετά οε Κολικήν Μελάγχλαινοι ε'&νος, και ποταμός εν αύτοΐς Μετάτωρις και Αιγίπιος ποταμός. Geloni sledijo Melanhlenom: ΓΕΑΩΝΕΣ. Μετά 6ε Μελαγχλαίνας Γελωνες. Kolhi pridejo na vrsto po teh (sc. Gelonih) in v njihovi zemlji leži mesto Dioskuris, dalje helensko mesto Gienus ter reka istega imena, dalje reka in mesto Fazis i. t. d. : ΚΟΛΧΟΙ. Μετά 6ε τούτους Κόλχοι εϋ-νος και Διοΰκουρϊς πόλις και Γνηνός πόλις Έλληνίς καΐ Γνηνός ποταμός καΐ Χερόβιος ποταμός, Χόρΰος ποταμός, 'Αριος ποταμός. S tem smo po Skilaksu našteli primorske narode ob istočni obali Azovskega in Črnega morja kakor so sedeli v VI. in V. stoletju pred Kr. Crnomorsko istočno obrežje od izliva reke Kubana pa do reke Fazis v Kolhidi je bilo razdeljeno med deset naštetih narodov, od katerih so bili najsevernejši Sindi na Tamanskem polotoku v delti reke Kubana, najjužnejši pa Kolhijci. Sindov so se držali na južni strani Cerkesi in če pravi Helanikus, da so Harimati stanovali iznad njih, potem jim moramo odrediti mesto med Sindi in Cerkesi ali pa vzhodno od Sindov in severovzhodno od Čerkesov. To pa znači po- staviti domovino Harimatov na dolnji Kuban ali pa v predel izmed poslednjega odrastka Kavkaza na severozapadu (Corax) in dolnjega Kubana. Nekako do sličnega zaključka je prišel tudi č. Miiller pri tolmačenju Palaifatosa, kakor smo zgoraj navedli. Ker smo pa pri neki drugi priliki pokazali,^" da so najkesneje v času Plinija sedeli Srbi na srednjem in deloma na dolnjem toku Kubana, znači da so utegnili biti prvobitni Srbi in Harimati sosedje že v kavkaški pra- domovini, kakor so bili pozneje v Polabju (Bela Srbija in Belo Hrvat- sko) in danes zopet sede v Iliriku eden pri drugem. Kot na dlani leži, da bi mogli v Harimatih imeti pred očmi Harvate (Hrvate). Ali če nam glasoslovni zakoni lingvistike ne do- puste prehoda Harimatov v Harivate, potem nam vsi zgodovinski razlogi teško kaj pomorejo. Katerega jezika glasoslovne zakone pa naj vzamemo na pomoč? Pri kateri jezikovni rodbini naj iščemo? Gotovo ne pri indoevropski, pa tudi ne pri semitski in tudi ne pri mongolski, ker smo Harimate 1° N. Županic, Srbi Plinija in Ptolemeja, str. 10, 23. Harimati. 137 lokalizovali v Kavkaziji v sosedstvu Čerkesov, ki še danes živijo in spadajo v alarodsko skupino jezikov. Pri predarijevskih prebivalcih Balkanskega polotoka, katere mi imenujemo Pelazge in kateri so spa- dali v alarodsko narodno rodbino, zapažen je zakon menjavanja bip m» w, za kar navedemo nekoliko primerov: Τιβιΰκος : Τιφηαας : Tiviscus : Τιμήαας ; Σαπαική : Σαμαική ; Σαπαίοι : Σαΐοι : Σάμος ; Αβνόών : Άμνοών ; Βάργος : Μάργος ; Ζαρβα : Zervae : Ζερμι ; ^ράβεοκος : Dravescos : ζίράμα; predalb. (pelazg.) karps : karme »skala, pečina"; predrom.*όα//ηα „катеп, jama" : ilir.-trač. *balmo (redupl. *palpan-) > si. bahvan-h ali bohvanЂ „megalit, statua" ; ilir.-trač. βύλιν&ος : predslov. voh. K temu dodajemo še ime naroda Jaksamatov^^ {'Ιαξαμάταί), ki so istotako kakor Harimati in Srbi stanovali v Azijski Sarmatiji, in sicer od vzhod- nega kolena Dona do njegovega izliva v Azovsko morje (Maeotis lacus). V isti obliki navaja ime tega naroda le Ammianus Marcellinus (XXII, 8, 31), drugače se pa omenjajovarijante: 'Ιξιβάται (Hekat. frg. 166), Ιαξαμάται (Anom. Peripl. Ponti Euxini), Ίαξαβάται (Steph. Byz.), Izamatae (Mêla I, 114), Mazamacae (Plin. n. h. VI, 21); Exomatae (Val. Place. Argon., VI, 146), Ίξομάται (Polyaen. strat. VIll), Nachča- mateank' (P. Mos. Chor. Geogr.). Demetrius iz Kalatisa, ki je okolo leta 200. pred Kr. napisal svoje delo o geografiji in etnografiji pont- skih dežel, smatra Jaksamate za meotsko pleme. To je toliko verjet- nejše, ker je že logograf Hekatej, rojen okolo polovice VI. stoletja pred Kr., pisal, da so bili Iksibati (Jaksamati) pripontski narod v bli- žini Sindike,^" kar znači v bližini Tamanskega polotoka, kjer se nahaja Kimerijski Bospor (danes morski preliv Kerč) in tudi delta reke Kubana. Torej niso bili daleč od njih ni Harimati, s katerimi so mogli biti etnički sorodni. Vse pa kaže na to, da so se Jaksamati, pa ver- jetno tudi njihovi sosedi, sčasoma pomikali proti severu, proti ustju Tanaisa (Dona), kjer jih nahajata P. Mela in Ptolemej. K. Miillenhof misli, da so Jaksamati pozneje na zapadu nastopili pod imenom Ja- zigov. Tudi iz pisave tega narodnega imena pri raznih avtorjih in v raznih stoletjih antičnega veka je razvidno, da se je m spreminjal v β K. Oštir, lllyro-Thrakisches. (Архив за арбанаску старину, језик и етно- логију. Књига I, св. 1—2, str. 102—105.) Beograd 1923. " CL. PTOLEMAEI, Geographiae lib. V, 8, 12: είτα ιτιά μεν τους Ιαξαμάτας Σιραχηνοί, μεταξύ όε тг^с Μαιώτιόος λίμνης χαΐ των Ίτί7ίικΰ>ν ορέων μετά τονς Σιρακηνοίς Ψήσαιοι, (edidit C. MUUerus, Parisiis MDCCCCl). " Pauly-Wissowa, Real-Enzyklopâdie der klassischen Altertumswissenschaft, Bd. IX, 1179-1180. Stuttgart 1916. " HECATAEI FRAGMENTA, 166. (Fragmenta historicorum graecorum. Ed. C. et Theod. Mulleri. I, pag. 11): 'Ιϊιβάται, ε'&νος προς τω Πόντω προαεχες ху Σινόιχ/]. 138 Niko Županic. (m co β), kar tudi potrjuje zgoraj navedeni zakon stare alarodske ling- vistike. Če torej uporabimo zakon o prehodu m v β v našem slučaju, t. j. pri narodnem imenu Harimatov, potem dobimo : Χαριμάται : Χαρι- βάται > slov. ХрЂватг. Ker je toraj po jezikovnih zakonih stare alarodske lingvistike teoretično dopuščeno citati Χαριβάται mesto Χαριμάται, ker dalje po- kazujejo zgodovinski viri na dolnji Kuban in najzapadnejše odrastke Kavkaza kot domovino Harimatov in ker pridejo na ta način Hari- mati v sosedstvo Srbov in Čerkesov, je zelo verjetno, da pomenijo Harimati prvobitne Hrvate. Ta verjetnost se še stopnuje s tem, da nahajanje rodbinskih imen Χορονά&ος in Χοροά9-ος v helenski koloniji Tanaisu (danes Azov) predpostavlja tudi narod Hrvatov nekje v oglu izmed vzhodne obalne črte Azovskega morja in severozapadnega grebena Kavkaza, tam kjer smo odredili mesta ^* prvobitnim Srbom, Čehom in Antom. Prirodno se nam zdi tam iskati tudi Hrvate. Les Charimates. Etude du problème des croates primitifs. Par suite du rapport des écrivains grecs Helanikus et Palai- phalus, disant que les charimates étaient une nation habitant au Pont- Euxin au-dessus des Circassiens {Κερχεταίων δ' Άνω), Γ auteur détermine leur siège entre le Kuban inférieur et les prolongements les plus occi- dentaux du Caucase. Puisque dans les anciennes langues du groupe alarodique, auquel appartiennent les Circassiens et leurs voisins, m change en β (bip m zu), on obtient facilement de Χαριμάται la forme Χαριβάται, et quand les Χαριβάται sont venus parmi les Slaves, Χαριβάται > Хртзваттз. Nous avons assez d'exemples pour cette tran- sition m > β : Τιβιογ.ος : Tiviseos : Τιμηΰας; Σαπατοι : ΣαΊοι : Σάμος; Άβνδών : Αμνδών ; Βάργος : Ηάργος . Αράβεακος : Dravescos : Drama ; Ίαξαμάται : Ίαξαβάται : Ίξιβαται etc. Puisque Pline mentionne les Serbes primitifs sur la rive orien- tale de la mer d'Azof, et que le nom Χορονάϋ^ος se trouve dans des inscriptions sur pierre au 2" et 3® siècle après J.-Chr., il se peut que sous le nom Χαριμάται se cachent les croates primitifs d'origine alarodique. N. Županic, Srbi Plinija in Ptolemeja, str. 10, 23. — Idem, Prvi pojav Antov v zgodovini. (Ljubljanski Zvon 1926, str. 49—52.) KRONIKA, REFERATI IN KRITIKE. Kr. etnografski muzej v Ljubljani, njega zgodovina, delo, načrti in potrebe. Bivši »kranjski deželni muzej Ru= dolfinum«, preden je postal po ujedi- njenju Narodni muzej v Ljubljani, je pač že imel med drugim tudi nalogo gojiti narodopisje in zbirati narodopis» ni materijal v svojo zbirko, vendar je odločil narodopisju eno samo dvora« nico v poslopju, v katerem je tekom sto let svojega obstanka nabral nekaj blaga, s katerim pa niti narodopisni položaj Slovencev v Evropi še ni bil izčrpno prikazan. Bodisi, da se je mo« ral muzej pod Avstrijo omejiti le na raziskavanja v okviru bivše Kranjske in ne na etnografsko zaokroženi teris torij jezikovnih meja Slovenije, bodisi da med uradniki muzeja nikoli ni bilo poklicnih etnografov — etnografska zbirka se je tako počasi zaokroževala, da je ob meji stoletja doživela ostro kritiko v Z. f. o. V. in da se v »Slos vanu« 1. 1906. J. Wester jako eners gično zavzema za samostojen narodo« pisni muzej v Ljubljani, ki da bi bil velepotreben spričo bogastva našega narodopisnega materiala, ki pa da vsled napredujoče civilizacije s severa in za« pada žal tako urno izumira. Šele po ujedinjenjiu je bil storjen prvi korak v tej smeri. Dne 21. julija 1921 se je z reš. min. sveta in aktom min. prosvete U. Br. 1481. ustanovil v okrilju pokrajinskega muzeja v Ljubljani samostojen »Etnografski in- stitut« in za njega šefa postavil dr. Ni« ko Županič. Leta 1923. je ta institut postal samostojen »Kr. etnografski muzej v Ljubljani«, njega ravnatelj dr. Niko Županič. Delokrog muzeja se je tako avtomatično mogel razširiti na etnografsko zaokroženi teritorij Slovenije v prvi, vse jugoslovanske države v drugi vrsti. V juliju 1. 1924. je muzej pridobil asistenta (dr. Stanko Vurnik), po poklicu umetnostnega zgodovinarja, ki se je koj posvetil ljudski umetnosti in etnografiji in še isto leto tudi vseh del mehaničnega značaja zmožnega preparatorja (Drago Vahtar). Etnografski muzej je koj začel z de-- lom, da nadomesti zamudo prejšnjih časov, zakaj slovensko etnografsko in Ijudskoumetnostno delo je dotlej le malo napredovalo; če izvzamemo Štrekljevo delo za narodne pesmi in par bornih razpravic o panjih, nošah in vezeninah ter hišah, dalje Sičevo delo na tem polju, je s tem domalega obseženo vse, kar se je dotlej storilo za etnografijo pri nas. Jasno, da nas je zunanji svet v svojih monumental nih etnografskih delih po vsem tem tako malo ali nič upošteval, saj niti najpotrebnejših virov in podatkov ni o nas imel! Za podlago delu si je muzej najprej nabavil strokovno knjižnico s funda= mentalnimi deli svoje stroke, stopil v znanstvene in informativne stike z do= mačimi interesenti, in s tu- in inozem« skimi institucijami s podobnim intere« som ustvaril pismeno komunikacijo. Dalje je prevzel v letih 1924. in 1925. od Narodnega muzeja v last 3502 raz« stavna predmeta narodopisnega zna« čaja, jih inventariziral in jim po mož« nosti dognal provenienco, starost itd. 1401 Kronika, referati in kritike. in jel nakupovati nadalnje potrebne predmete za zbirko vočigled zastav« Ijene si, obširne naloge: ponazoriti v svoji zbirki slovenski in jugoslovanski narodni živelj v etnografskem in an« tropološkem ter ljudskoumetnostnem pogledu. Naj sledi v naslednjem podrobni pregled stanja, potreb in dela etno» grafskega muzeja na polju posameznih delovnih panog. 1. Za proučavanje ljudske arhitek- ture, raziskavanje strukture vasi in nas selbin ter dvorov na jezikovnem ozemlju Slovenije ter za zbiranje lite« rarnih in zgodovinskih tozadevnih vi« rov se je do ustanovitve etnografskega muzeja jako malo, skoro nič storilo. Etnografski muzej je prevzel od narode nega muzeja rekonstruirano gorenjsko ognjišče, rudimente gorenjske hiše in kamre ter nekaj mobiliarja s pečjo in 50 fotografij in diapozitivov hiš. Tre« ba je bilo najprej zbrati vso literaturo o slovenski kmečki hiši, raztreseno po raznih nemških strokovnih knjigah (Z. f. Α., Z. f. o. V., Das Bauernhaus in Oe.-Ung.) in ekscerpirati maloštes vilne domače vire (MMV. f. K., MHV. f. K., IMD, Carniola, CZN, Valvasor, Hacquet itd.) in potem iti sistematično na delo za proučavanje danes ohranje= nega materijala. V dveh dovoljenih, zelo kratkih studijskih potovanjih po okroglo teden dni sta ravnatelj in asis stent obšla Belokrajino od Semiča in Črnomlja do Adlešičev-Podzemlja, asu stent pa je o prostem času risal tlorise in fotografiral hiše in dvore po Do> lenjskem in Gorenjskem. Zahvaliti se treba tu arh. prof. R. Kregarju, ki je muzeju pretpustil lepo zbirko fotogra= fij slovenskih hiš iz vseh delov Slove« nije, nad 380 kosov, ki je znatno izpo- polnila muzejsko zbirko. Zato razpo« laga muzej s pribhžno tisočosemsto fotografijami slovenskih hiš, dvoro it vasi. Treba se tu zahvaliti tudi p-^of. P. Zmitku za podarjeni načrt in xoael tipične bizeljske hiše. Z dosedaj na« branim materialom je mogoče pričeti študij stila in zgodovinskega razvoja slovenske ljudske arhitekture (obenem s cerkveno vred, za katero je muzeju nudil mnogo materij ala in podatkov konservator dr. F. Štele, za kar naj mu bo tu izrečena topla zahvala). O ljudski hiši na Slovenskem namerava muzej izdati v ugodnejših časih ob« širno, ilustrirano knjižno delo po vzorcu modernih čeških, ruskih in nemških izdaj. V načrtih muzeja za najbližji čas je osnovanje posebnega oddelka v zbirki, ki bo imel naslov »Ljudska arhitektura« in kjer se bodo po vzorcu večjih evropskih etnograf« skih muzejev zbrali vsi karakterni mo« deli tipov slovenskih hiš, razstavili ob« enem s tlorisi in narisi vred ter se vzporedili z glavnimi tipi evropske ljudske arhitekture. Taka razstava bi imela pomen prikazanja slovenske ljudske arhitekture v krogu sosednje, evropske; iz tako zasnovanega pri« kaza bi se čitljivo dale ponazoriti naše gradbene posebnosti in skupnosti s so« sedi, taka razstava bi bila visokega znanstvenega pomena ne samo za Slo« vence, nego za vso srednjeevropsko etnografijo. Nadaljevanje tega gori opisanega dela in vpostavitev arhitekturnega od- delka pa zahteva dvoje: denarja za studijska potovanja in fotografski ter risarski material, za napravo modelov in pa prostor za razstavo. Glede tega prostora, ki je zaenkrat ena izmed, najnujnejših potreb etnografskega mu« žeja, so se storili v zadnjih treh letih mnogi koraki pri pokrajinski in cen« tralni vladi. Narodni muzej je odločno premajhen postal i sam za svoje am« bicije, v njega poslopju se etnografski muzej ne more dovoljno razširiti. V Kronika, referati in kritike. 1411 najboljšem primeru bi po sporazumu z Narodnim muzejem pridobil etnou grafski dvoje hodnikov za svojo razs stavo. Hodnika bi bilo treba adapti» rati; tozadevna postavka je že vstav« Ijena v novi proračunski predlog za 1. 1927./28. Točka budgetne dotacije, iz katere bi bilo nujno treba zidati za etnografski muzej v Ljubljani novo, posebno stavbo, pa je zaenkrat še mrtva točka, preko katere ni mogoče dalje, dokler vlada ne bo našla poti, da z višjo dotacijo bolje podpre delo etnografskega muzeja. 2. Kar se tiče prikazan j a slovenske« ga kmečkega mobiliarja v zbirki, je etnografski muzej prevzel lepo število skrinj iz XVII. do srede XIX. stol. iz Koroške, Gorenjske, Dolenjske in Be« lokranjske, žal pa nobene goriško-pri« morske (le fotografije od teh si je etnografski muzej nabavil po zaslugi prof. M. Stemena). Omari hrani etno- grafski muzej le dve, mizo le eno (go* renjska), pet stolov in nekaj zibelk, dalje majhno zbirko kolovratov in preslic, pa lepo število izrezljanih ko« želi, ki se bodo, ko dobi muzej do« voljen prostor, dostojno razstavile v posebni vitrini. Kmečka figuralna pla« stika (bohki, martre) je slabo zasto« pana, treba jo bo razvojno prikazati od srednjeveških sklepnikov dalje preko renesanse v barok in »Marije Terezije rokoko«. Muzej premore lepo zbirko modelov za mali kruhek. Dal je v mavcu napraviti pozitive in bo te z lesenimi negativi vred razstavil v nameravanem oddelku »Slovenska ljudska plastika in pohištvo ter pla« stična obrt«. Zraven bo lepa zbirka majolik, pičla četica namizne posode in pečnic, kotiček z železno dekora« tivno obrtjo: nagrobni križi — zani« miva studijska panoga zase, dalje ograje, ključavnice in svetila ter mo« deli orodja. Prof. K. Grebene je mu« zeju ponudil v nakup svojo narodo« pisno in ljudskoumetnoobrtno zbirko, ki bi znatno izpopolnila plastični od« delek. Zal je moral etnografski muzej vsled denarnih težkoč zaenkrat resi« gnirati na ta nakup, storiti pa treba vse, da ta, v nekih ozirih popolna in urejena zbirka ostane v Ljubljani in se ne raztrese. Zopet pomanjkanje de« narja torej in prostora, kakor pri točki 1. 3. Kar se tiče noš, je prevzeto šte« vilo oblečenih manequinov v etnograf« ski dvorani gotovo premajhno za po- nazoritev »slovenske narodne noše«. Tam stoji v eni sami vitrini deset noš: Gorenjec in Gorenjka, Ratečan in Ratečanka, Gorenjka s pečo. No« tranjka, belokranjska nevesta in Po« Ijanka ter Bojanec in Bojanka. Pogre« šamo: ziljski, mežiški tip z linško in šentviško varianto pokrival, bohinjsko- rovtarski in podkorenjsko-kranjsko« gorski tip, blejsko-kamnogoriško-ras dovljiški tip, dolenjske variante in Belokrajino, Štajersko, Trst-okolico, Barkovlje, severno Istro, Vipavsko, Tolmin, Prekmurje. Poleg tega so mo« goče rekonstrukcije srednjeveških, re« nesančnih in baročnih noš, ki jih ima muzej v svojem načrtu, kakor hitro bodo ostali, mlajši tipi v svojih lokal« nih variantah nabavljeni in prikazani. Literatura o slovenskih nošah in zgo« dovina ter slike so zbrane, sčasoma se bo pripravila izdaja »Slovenskih noš«. Da odpomore etnografski muzej absolutnemu pomanjkanju ostalih ju« goslovanskih noš, je dokupil vezene srbske in dalmatinske noše in nekaj vezenin, kar je deloma poceni oskrbel antikvar hodža Ali Numan iz Skoplja. Muzej je mogel urediti in fotografirati zbirko avb in peč, ki so zadostno za« stopane in cesto lokalizirane in dati« rane iz konca XVIII. do konca XIX. stol. (Gorenjska, Dolenjska, Belokra« 1421 Kronika, referati in kritike. jina do Kolpe), vendar je moral doku- piti za primero še tržaško-okoliške ve« ženine. Zaenkrat ima muzej od pri« morske noše le še slike, pogaja pa se za dvoje kostumov kakor tudi za ko« roške in prekmurske noše. Depoji hranijo lepo število vezeninskih pris merov, za katerih razstavo pa zopet ni prostora, kakor tudi ne denarja za drage ziljske in primorske noše, ki jih živih ni več, pa se ostanki hranijo v zasebnih rodbinah kot dragocenost. Etnografski muzej si je nabavil vsaj vse fotografije noš. 4. Slovensko ljudsko slikarstvo je primeroma dobro zastopano z W. Smidovo zbirko poslikanih panjevih končnic. Depoji hranijo še mnogo tega materiala, ki se bo razstavil brž ko bo prostor. Etnografski muzej jih je tudi novih dokupil, da bo zbirka tem večja — to je posebna slovenska spe« cialiteta, ki je povzročala pred leti na neki švicarski razstavi svetovno zani« manje. Tudi slike na steklo so se pri« pravile za razstavo in nanovo popra« vile in uredile ter dokupovale; muzej si je sestavil mapo, v katero zbira kmečke ornamente in ima lepo število fotografij votivnih in požarnih fresk. Pripravlja se o slov. ljudskem slikar« stvu zgodovinsko stilistična izdaja in poseben oddelek v razstavi — ko bo denar in prostor na razpolago. 5. Eksotični oddelek (Amerika, Afri« ka, Azija) bi se dal primerno urediti, če bi bil prostor. Tako so razne kitaj« ske, egiptovske in indijanske kurijozi« tete natrpane v treh omarah. Etnograf- ski muzej je dokupil novih predmetov in bo uredil lasten izvenevropski na« rodojnsm kot, v katerem se bo raz« stavilo še ono blago, ki radi nedo« statka prostora čaka v shrambi. Potem bo poleg i zbirka egiptovske in kitaj« ske male figuralne plastike, par noš in slikarij. 6. Zbrana je literatura: o narodni pesmi, o epičnem blagu in vražah, o kmečkem zdravstvu, zasleduje se in zbira še živeči material. 7. Za velevažno panogo ljudske glasbe se do nastopa etnografskega muzeja ni storilo prav nič. Etnografski muzej si je po vzorcu zagrebškega in beograjskega etnografskega muzeja omislil povzemni in reproduktivni fo« nograf in nabral nekaj desetoric pesmi na valjih, med njimi harmonski in rit« mično zelo komplicirane južno-belo« kranjske ter dragocen primerek belo« kranjskega »naricanja«. Nakupile so se tudi večje zbirke zapiskov ljudskih melodij in muzeju je skoro zagotov« Ijena i velika zbirka pesmi, ki so se zbrale svoj čas na iniciativo bivše av« strijske vlade pod predsednikom nabi« ralnega odbora dr. M. Murkom; sedaj jih hrani Glasbena Matica v Ljubljani. Etnografski muzej namerava zbrati strokoven odbor, ki bi pesmi redigiral, dopolnil in v strokovni obliki izdal. Denarja in pa prostora je treba v prvi vrsti, če naj se delo etnografskega muzeja razmahne do zaželene in skrajno potrebne mere. Natrpana, ne« pregledna zbirka v narodopisni dvo« rani mora dobiti večji prostor z več oddelki. Državna dotacija je zelo majhna, giblje se med 45.000 in 50.000 Din letno, dočim dobivata zagrebški in beograjski etnografski muzej letno po par stotisoč dinarjev dotacije. Tako pičlo odmerjena dotacija ne more znatno pospešiti muzejskega dela, saj ne zadostuje niti za nakupe predmetov za zbirko, za napravo ma- nequinov in modelov hiš, za fotograf« ski, fonografski in risarski material, kaj šele za drage nove steklene vitrine ali adaptacije prostorov! Kriti pa je treba iz nje tudi pisarniške in manipu« Kronika, referati in kritike. 143] lativne stroške, vodovod in kurjavo ter luč! V letošnjem proračunskem predlogu za 1. 1927./28. se je ravnateljstvo ener« gično zavzelo za znatno zvišanje dota« cije, sklicujoč se na vsote, ki jih pre« jemajo drugi etnografski muzeji v državi. Velik korak naprej v etnografskem delu pri nas pomeni omogočenje lista »Etnolog«, ki mora postati matica etnografskega, antropološkega in umet« nostnofolklornega dela pri nas. * Naj sledi v naslednjem še pregled novih pridobitev etnografskega muzeja za zbirko od 1. 1924. dalje. V letu 1924. je etnografski muzej nabavil 38. številk modelov orodja in male lesene plastike iz Belokrajine, delo šolskih otrok v starosti 11—12 let, izvršeno v 1. 1921. do 1924. So to kolovrati, cajnice, krošne, vozovi, tkalice, vitljeni, tralje, dvokolnice, korbačišča, sani, grablje, tukače, vrašek, trlice, perače. raki, j ar« mički, brane, vretenca, tički, člov. fi« gure... Kupljen je dalje ralican belo« kranjski ženski zimski kožuh z rdečo, rmeno in zeleno vezenino (Bara Kuz« mi«, Podbrezje 2), ki se bo razstavil z manequinom; iz Giontinijeve zapu« ščine je kupljen rdečesvilen gorenjski dežnik s koščeno kljuko (roko). Kupil se je usnjen, s činom vdelan pas, skle« panec iz Cerkelj (A. Gartner) ter zlatobrokaten ženski modrček z rdeče« zeleno srebrnimi rožami in žametastimi našivi (A. Gartner), kupile so se sre- brne belokranjske »koralde« (Jak. Kure, Zagozdac), dvoje modrčkov, eden zlatobrokaten, drugi iz modre vzorčne svile iz Jezice pri Ljubljani, stara ca 100 let (J. Putrih, Ljubljana). Dalje štajerska pastirska zveglja iz 19 piščalk (Sv. Bolfenk, Staj.). Leta 1925. je muzej nakupil od S. Grgiča iz Trolokve v Dalmaciji 18 predmetov dalmatinske ženske in moške noše ter ženskega nakita: »Rečino« iz Zuva (1850), bronasto »spono« z biseri (Split), »kolajno« s srebrnimi kroglami in tolarji (spi. kotar), »Venac«, obe« sek okrog dekličjega vratu (istotam), »špijedo« iz Prolokve, verižičast obe« sek za žensko kapo, »koščice«, školj« kaste gumbe za žene, »nagubce«, ve« zene moške nogavice, terluce«, vezene, iz bele volne, »Naprave« iz čoje, »ačermo« iz splitskega kotarja, »sa« dak« za dekleta in žene iz Prolokve, kličkasto »pregljačo« iz Prolokve, ženske »kapčiče«, šibeniški »prsluk«, »kapo« in »opance«. — Na Miklavže« vem sejmu so se nakupili 16. predmeti iz lecta, Miklavži, parklji, srca, pun« čke itd. za darila otrokom, od dr. F. Mesesnela v Ljubljani 6 poslikanih panjevih končnic iz Trstenika na Gor.: 1. Trije kralji 1836., 2. Kristus, 3. Boj strelcev, 4. Stvarjenje luči, 5. Posl. sodba, 6. Kristus in Samaritanka. Ku« pila se je dalje kositrena svetiljka iz 18. stol. (Tržič), od hodže A. Numana iz Skoplja pa je muzej kupil: 1. tkan ženski pas iz Južne Srbije, 2. tkan in vezen ženski predpasnik iz Južne Sr« bije, 3. Nevestino srajco iz Orizarja (1870), 4. Pregača s cvotami in zlatimi bordurami, 5. Gunj, vezen iz Južne Srbije, 6. Nevestina srajca iz Krive Palanke, 80—100 let stara, 7. 4 pare rokavnih vezenin iz Južne Srbije, en par iz Bosne. — Letos se je kupila pahljača iz slono« ve kosti in benečanskih čipk iz XVIII. stol., usnjen mehur za tobak, vezen, rezljan in figuralno ter rastlinski okra« šen sodček iz Bele Krajine, 13 vzorcev češkoslovaških narodnih vezenin, žen« ski kožuh iz Kranjske gore nad sto let star (J. Cuznar, Kranjska gora) in zbirka indijanskega in afriškega orodja, orožja, opreme in glasbil, po številu 68 kosov (Ga. Naglas, Ljubljana). 144! Kronika, referati in kritike. Poleg tega je muzej nakupil, kakor že gori omenjeno, večje število zapi- skov narodnih melodij ter fotografij noš in hiš. Pri tej priliki naj ponovno apeliramo na Slovence, naj ne zanemarjajo svojih narodnih dolžnosti napram svojemu narodopisnemu muzeju. Ta muzej hrani ali bi moral hraniti v svoji raz« stavni zbirki vse tisto, kar je najprists nejše slovenskega. Že pred letom smo zaman naslovili v časopisih podoben apel na rojake, češ da muzej z odmer« jenimi mu državnimi sredstvi pri naj« boljši volji ne more biti kos svoji ve« liki nalogi, ker so preskromna. Z njimi samo nikakor ni mogoče dostojno iz» popolniti muzejske zbirke, da bi iz« črpno prikazovala naš narodni živelj. Zato posnemajmo druge narode in druge države, kjer muzeji večinoma niso nastali iz državnih sredstev am» pak po prostovoljnih darilih prijate» Ijev foMora. Nedavno smo dobili po» ročilo iz mladih baltijskih držav, da so osnovale v Dorpatu muzej z 12.000 objekti, katere vse je daroval narod. Čas bi bil, da bi nehali imeti narod samo v ustih, nego da bi Slovenci tudi kaj žrtvovali za svojo skupno stvar. Posnemajmo v tem oziru naše brate Bolgare, Srbe in Hrvate, ki so si po« sta\ali požrtvovalno lepe zbirke, ki napram tujcem reprezentirajo njih na« rodni živelj! Nikomur v korist ni predmet, ki trohni kje v podstrešni shrambi, namesto da bi bil vsemu svetu v korist razstavljen v muzeju! Ne zahtevajte od muzeja za narodo- pisne malenkosti horendnih cen, ne pojmujte muzeja kot trgovsko pod« jetje, nego kot narodno stvar, ki mora biti na srcu vsakemu zavednemu na« rodnjaku. Niko Županič. Ob petindvajsetletnem jubileju njegovega znanstvenega in javnega delovanja. Dne 1. decembra 1. 1926. je prazno« val petdesetletnico rojstva bivši mini« ster dr. Niko Zupanič, znan v politjč« nem in še bolj v znanstvenem svetu po svojih zgodovinskih, etnoloških in antropoloških deMh o Jugoslovanih. Zlasti Balkanski polotok je v etnolo« škem in antropološkem pogledu raz« iskaval vseskozi od paleolitskih časov do danes in si v to svrho ustvaril potreben metodičen, lasten sistem na široki znanstveni bazi. Slovencem je po svo« jem prizadevanju omogočil lasten na« rodopisni muzej, ki pomeni prvi korak na polju sistematičnega etnografskega dela pri nas, če naj se popravi dose« danja stoletna zamuda, ki je vzrok, da Slovenci do pred par leti nismo mogli svetu pokazati še nobenega uvaževanja Au vingt-cinquieme anniversaire de son travail scientifique et puhlic. Le l=r decembre 1926 a celebre son cinquantieme anniversaire Γ ancien mi« nistre Niko Županič, dooteur es let« tres, connu dans le monde politique, et mieux encore dans le monde scienti« fique par ses travaux historiques, ethnologiques et anthropologiques sur les Yougoslaves. Π a explore dans ses travaux surtout la Peninsule Balkanique des points de vue ethno« logique et anthropologique depuis les temps paleolites jusqu' aujourd' hui, et s' est cree dans ce but le systeme methodique necessaire. Par ses efforts U a procure aux Slovenes un mus6e ethnographique a eux qui agnifie le premier pas d'un travail ethnographi« que systematique chez nous, si on veut reparer le retard seculier qui est la Kronika, referati in kritike. 145 vrednega narodopisnega dela o nas, ki bi moglo inozemcu služiti v znanstvene svrhe, nam pa v kulturni dokument. Pri tej priliki naj se ozremo po Zupaničevem, dela, dogodkov in huu nosti polnem dosedanjem življenju in skušamo orisati in resumirati njegovo dosedanje delo na polju jugoslovanske zgodovine, etnologije in antropologije, pa tudi njegovo kultumopolitično delo. Dr. Niko Županič je bil rojen dne 1. decembra 1. 1876. v Gribljah ob Kolpi v Beli Krajini in je pohajal osnovno šolo med leti 1884. in 1887. v sosednjem Podzemlju, meščansko šolo in gimnazijo med leti 1887. in 1897. v Novem mestu. Po maturi v Novem mestu je odslužil enoletni prostovoljski rok in se potem podal na dunajsko univerzo, kjer je sprva poslušal pravo, pozneje pa se je odločil za zgodovino. Vpisal se je na filozofsko fakulteto, kjer je poslušal splošno zgodovino pri profesorjih M. Budingerju in J. Red» lichu, zgodovino balkanskih narodov pri K. Jirečku, avstrijsko zgodovino pri J. Hirnu, prazgodovinsko arheolo« gijo pri M. Hoernesu, geografijo in geo= logijo pri prof. Alb. Pencku in Ober» hummerju, filozofijo pri F. Jodlu in W. Jerusalemu. Na podlagi svoje zgos dovinske disertacije »Prihod Slovenov na jug« je 1. 1903. položil na dunajski univerzi doktorat iz zgodovinske disci» pline. Kmalu pa je uvidel, da mu je v svrho rešitve naloge, ki si j o' j e bil znan^ stveno že zgodaj zastavil, namreč рог svetiti v rojstven čas zgodovine slo« vanskih narodov, zlasti Jugoslovanov, cause qu' encore avant peu d'années nous autres Slovènes ne pouvions offrir au monde aucun ouvrage ethno« graphique sur nous, digne de considč« ration qui pourrait servir à Γ étranger pour ses études scientifiques, et à nous comme document de civilisation. A cette occasion nous allons con» sidérer la vie de Županič, pleine de travail, d'événements et d'agitation, et essayer d'esquisser et de résumer son travail dans les domaines de Γ hi« stoire, de Γ ethnologie et de Γ anthro» pologie yougoslaves, mais aussi dans celui de la politique civilisatrice. Nikola Županič nacquit le Ι^·· dé» cembre 1876 à Griblje sur la Kolpa dans la Carniole Blanche, et fréquenta Γ école primaire de 1884 à 1887 à Pod» zemlje, village voisin, Γ école primaire supérieure et le lycée de 1887 à 1879 à Novo Mesto. Après Γ examen de maturité à Novo Mesto il fit son an de service militaire comme vo» lontaire, et se rendit ensuite à Γ unis versité de Vienne où il fréquenta d' abord la faculté de philosophie pour se décider plus tard pour Γ hU stoire. Il s'inscrivit à la faculté des lettres où il fréquenta l'histoire gé» nérale chez les professeurs M. Budins ger et J. Redlich, Γ histoire des nations balkaniques chez K. Jireček, Γ histoire autrichienne chez J. Hirn, Γ archéologie préhistorique chez M. Hoernes, la géoi graphie et la géologie chez Alb. Penck et Oberhummer, la philosophie chez F. Jodl et W. Jérusalem. Sur la base dé sa thèse historique »L' arrivée des Slovènes dans le Sud« il fit en 1903 à Γ université de Vienne son doctorat en histoire. Mais bientôt il comprit qu'il lui fallait — pour Γ accomplissement de la tâche scientifique qu' il s'était posée déjà de bonne heure, c' est à dire d'explorer Γ époque du début de Γ his 10 146; Kronika, referati in kritike. potrebna širša znanstvena podlaga in se je za nekaj časa posvetil teoretskim etnološkim in antropološkim študijam. Kmalu po dovršenih vseučiliških studiš jah je študiral to stroko pri prof. Joh. Ranku v Monakovem, se podal tudi v Švico k znamenitima strokovnjakoma prof. Schlaginhaufnu v Curih in se se« znanil z J, Kollmannom v Baslu. Etnološki interes je vlekel mlade« niča v svet, na potovanja. Koj po do« vršeni gimnaziji in odsluženi vojaščini je v letih 1899. in 1901. prepotoval Južno Galicijo, posebno okolico Prze« mysla, leta 1906. je potoval po Švici in naslednje leto proučeval Srbijo. Leta 1908. je Županič postal ku« stos Zgodovinskoiumetnostnega muze« ja v Beogradu in ostal potem v muzej« ski službi vseskozi do danes s prestanki seveda, katere so povzročile svetovna vojna in razne politične misije. Brž ko je mladi doktor dosegel stalno službo, se je z vso vnemo posvetil znanstve« nemu delu. Leta 1912. proučuje tedaj v zgodovinskem in etnološkem svetu zelo aktualni problem Pelazgov na potu skozi Bolgarijo in Carigrad, hoteč stu« dirati egejske otoke. Radi nenadnega izbruha vojne med Turčijo in Italijo pa so bile Dardanele blokirane in Zu« panič je mogel potovati le po evropski in azijski carigrajski okolici. Zamudo je porabil v svrho proučavanja malo« azijskih Grakov na otoku Halki v Mramornem morju. V Carigradu pa je s privoljenjem ruskega arheološkega instituta Uspenskega študiral prazgo« dovinske izkopine ter izkopine in osteološke ostanke iz Peteli na Ostrov« skem jezeru v Macedoniji, ki so bile 1. 1900. prenesene v Carigrad. Ko so stoire des nations slaves, surtout you« goslaves — une base scientifique plus large, et pour quelque temps il s' adon« nait aux études ethnologiques et an« thropologiques théoriques. Bientôt a« près Γ achèvement de ses études uni« versitaires il étudia cette discipline chez le professeur Joh. Ranke à Mu« nich, se rendit aussi en Suisse chez le spécialiste renommé Schlaginhaufen à Zurich et fit aussi la connaissance de J. Kollmann à Bâle. L'intérêt ethnologique conduisait le jeune homme à Γ étranger, aux vo« yages. Tout de suite après avoir ter« miné Γ école secondaire et le service militaire, dans les années 1899 et 1901, il parcourait la Galicie méridionale, surtout les environs de Przemysl, en 1906 il voyageait dans la Suisse, et Γ année suivante il explorait la Serbie. En 1908 Županič devint conservas teur du Musée de Γ histoire des beaux« arts de Belgrade et il est resté fonctions naire de musée jusqu' aujourd' hui, pour« tant avec les interruptions causées par la guerre mondiale et diverses missions politiques. Dès qu' il avait atteint une fonction stable, le jeune docteur se voua avec empressement au travail scientifique. En 1912 il étudie le pro« blême des Pelasges, alors très actuel dans le monde historique et ethnologi« que, en voyage par la Bulgarie et Con« stantinople, voulant étudier les îles égéennes. Mais à cause de Γ éclat sou« dain de la guerre entre la Turquie et Γ Italie les Dardanelles étaient bloquées et Županič ne pouvait voyager que dans les environs européens et asiati« ques de Constantinople. Il employa ce retardement pour étudier les Grecs de Γ Asie mineure sur Γ île de Halka dans la Mer de Marmara. A Constanti« nople il étudia avec la permission de Γ Institut archéologique russe Uspenski les fouilles préhistoriques et les fouilles Kronika, referati in kritike. 1471 bile Dardanele zopet proste, se je vkrcal na rusko ladjo najprej za Smyrno, pozneje pa odtod odpotoval v Atene. Tam je bil sprejet pri preds sedniku vlade, Venizelosu, dvakrat v avdijenci in dobil za antropološke stu» dije na razpolago torpedovko, ki ga je vsak dan peljala iz Pireja v Poros, kjer je ležala velika garnizija mornarjev, doma iz egejskih otokov. Študije in podatki, pri tej priliki nabrani, so imeli za posledico Zupaničeva dela o pelazgijskem problemu in etnogenezi Jugoslovenov, Trojancih in Arijevcih itd. Iz Aten.se je Županič podal peš v vasi Hrvati in v Maraton, nabirajoč med potjo zanimiva etnografska opas žanja, kmalu potem objavljena v raz« pravi Hrvati kod Atine. Neposredno pred izbruhom bal« kanske vojne se je Županič preko So» luna in Skoplja vrnil v Beograd. Leta 1912. se je udeležil tudi 42. kongresa antropologov v Heilbronnu na Wiirs temberškem, kjer je predaval o pra» zgodovinski etnologiji Troade in se seznanil s slovečimi učenjaki Fel. Lus schanom, A. Schlitzem in H. Klaa« tschem. Leta 1914. je bil Županič imenovan za kustosa na Etnografskem muzeju v Beogradu, vendar vojna, ki je isto leto izbruhnila, ga je kmalu zavela daleč proč od domovine in mirnega znans stvenega dela. Poverjena mu je bila politična misija in leta 1914. je v tej misiji potoval iz Niša, kjer se je dos tlej nahajal na vojni dolžnosti, preko Soluna, Aten, Krfa in Brindisija v Rim. Tam je sodeloval pri ustanovitvi Jugo« slovanskega odbora pod predsedstvom et restes ostéologiques de Peteli sur le lac d'Ostrovo en Macédoine qui avais ent été en 1900 transportés à Constan= tinople. Quand les Dardanelles étaient redevenues libres, il s'embarqua sur un bateau russe d'abord pour Smyrne d'où il se rendit plus tard à Athènes. Là il fut reçu deux fois en audience chez le président du gouvernement. Ves nizelos, et reçut à sa disposition pour ses études anthropologiques un torpil» leur qui le conduisait chaque jour du Pirée à Poros où il y avait une grande garnison de marins originaires des îles égéennes. Le fruit des études et des renseignements recueillis à cette occas sion furent les travaux de Županič sur le problème pelasgien et sur l'ethnos genèse des Yougoslaves, des Troyens, des Aryens etc. D* Athènes Županič se rendit à pied dans les villages Hrvati et Marathon, recueillant en passant des observations ethnographiques intéress santés, bientôt publiées dans le traité: Hrvati près d'Athènes. Immédiatement avant le commens cement de la guerre balkanique Župa« nič retourna par Salonique et Skoplje à Belgrade. En 1911 il prit part au 42· congrès des anthropologues à Heil» bronn dans le Wurtemberg où il fit une conférence sur Γ ethnologie prés historique de la Troade et fit connaiss sance avec les savants célèbres Fel. Lus schan, A. Schlitz et H. Klaatsch. En 1914 Županič fut nommé con« servateur du Musée Ethnographique de Belgrade, mais la guerre éclatant la même année 1' éloigna bientôt de la pas trie et du paisible travail scientifique. On lui confia une mission politique qui le conduisit en 1916 de Niš où il se trouva jusqu' alors en service miUtaire par Salonique, Athènes, Corfou et Brindisi à Rome. Là il collabora à la constitution du Comité yougos slave sous la présidence du docteur 10· 148 Kronika, referati in kritike. dr. Trumbiča in komaj v malo prostih urah je mogel posečati antropološki kabinet prof. Sergisja na Instituto Ros mano. Do konca vojne je nato bival v Londonu, kjer je imel Odbor svoj sedež, pol leta se je mudil v Ameriki, kamor je bil odposlan propagirat misel jugoslovanskega ujedinjenja in 1. 1919. je v Parizu, kjer deluje na mirovni konferenci kot član delegacije SHS. V Parizu se je seznanil z antropolog goma prof. Manourierjem in Hervés jem, ki sta mu za prosti čas dala na razpolago studijsko knjižnico antropo= loškega muzeja. Leta 1920. je bil Zu« panič imenovan za dopisujočega člana pariške Association pour Γ enseigne^ ment des sciences antropologiques. Politično delo in dožnost sta mu, žal, izza začetka vojne vzela mnogo časa za znanstveno delo, h kateremu je sicer vedno težil. Leta 1921. je po« stal upravnik Etnografskega instituta v okrilju Narodnega muzeja v Ljubi Ijani, potem ko se je bil zahvalil za čast poverjenika za socialno politiko v zadnji pokrajinski vladi za Slovenijo. Vendar ga je politika že naslednje leto zopet zvala v prestolico, postal je mU nister brez portfelja v kabinetu Nikole Pašiča (1922 in 1923). Po premembi vlade se mu je bilo mogoče zopet vrniti v Ljubljano, kjer je dosegel ustanovitev samostojnega Etnografske; ga muzeja v Ljubljani, kateremu se je odtlej povsem posvetil. Zopet je prišel čas za mirno znanstveno in književno delo. Nastala so dela: »Bela Srbija«, »Belokranjci«, »Pellegrino di San Das niele«, »Izvor Kostabokov in Sabokov«, »Prvi pojav Antov v zgodovini«, antros pološki očrti Tavčarja, Pašiča, Vesniča, »Antropologija anadolskih Turkov«, »Srbi Plinija i Ptolemeja«, Kettejeva biografija, »Etnogeneza Jugoslavena« Trumbič, et ce n' est qu' à peine que dans quelques heures libres il pouvait fréquenter le cabinet ans thropologique du professeur Sergi à l'Istituto Romano. Puis il séjourna jusqu'à la fin de la guerre à Londres où le Comité avait son siège, passa six mois en Amérique où il avait été ens voyé pour propager Γ idée de Γ union yougoslave, et en 1919 il travailla à Paris à la conférence de la paix comme membre de la délégation SHS. A Paris il fit la connaissance des anthropolos gues Manouvrier et Hervé qui mettaient pour son temps libre à sa disposition la bibliothèque d'études du Musée ans thropologique. En 1920 Županič fut nommé membre correspondant de Γ Association pour Γ enseignement des sciences anthropologiques de Paris. Le travail politique et le devoir ont pris malheureusement depuis le commencement de la guerre beaucoup de temps au travail scientifique auquel il aspirait toujours. En 1921 il devint administrateur de Γ Institut Ethnogras fique auprès du Musée National de Ljubljana, après avoir renoncé à la fonction de commissaire pour la polis tique sociale dans le dernier gouvers nement provincial de la Slovénie. Nés anmoins la politique Γ appela déjà l'année suivante de nouveau dans la résidance, il devint ministre sans porte* feuille dans le cabinet de Nikola Pašič (1922—1923). Au changement du gouvernement il lui était possible de revenir à Ljubljana où il obtint la fons dation d'un Musée Ethnographique indépendant auquel il se voue dès lors tout à fait. Le temps du paisible tras vail scientifique et littéraire revint. Il publia: »La Serbie Blanche«, »Les has bitants de la Carniole Blanche«, »Pel* legrino di San Daniele«, »L' origine des Kostoboque et Saboques«, »La première apparition ides Antes dans Kronika, referati in kritike. 149' itd. dela, sledeča si v pisani zapovrst« nosti v raznoliki vsebini, kakor je čas prinesel impulz. Leta 1924. je zastopal Županič ljubljanski etnografski muzej na I. копг gresu slovanskih geografov in etnos grafov v Pragi, kjer je bil izvoljen za predsednika pete sekcije in kjer je predaval o prvem pojavu Antov. V je« seni istega leta se je udeležil kot član mednarodnega antropološkega instituta pariškega IL kongresa v Pragi, kjer je imel predavanje o izvoru in pokolenju Srbov. Naslednje leto je kot zastopnik vlade SHS prisostvoval XIL kongresu poljskih medicincev in naravoslovcev v Varšavi, kjer je predaval o morfolos giji srbohrvatske lobanje in bil izvo« Ijen za častnega predsednika antropo» loške sekcije. V septembru 1. 1926. pa se je Županič udeležil kongresa nems ških in avstrijskih antropologov v Salzburgu. Ob svojem petdesetem letu more jubilant gledati na znaten kos znan« stvenega, političnega in kulturnega dela, ki ga je opravil v tem času. Da se ne pečamo z Zupaničevim političnim delom, ki ga bodo bolj po» klicani ocenjevali in obravnavah, naj ob kratkem koncem tega spisa resumis ramo in označimo njegovo kulturno politično delo, ki oči tuje jako narodno tendenco. Poprej pa naj se pomudimo pri najvažnejšem Ји>1ји Zupaničevega dela, pri znanstvu in naj v kratkem označimo pomen in značaj tega dela za raziskavanje porekla južnih Slova« nov in za znanost sploh. Γ histoire*, les esquisses anthropolos giques de Tavčar, Pašič, Vesnic, »L' ans thropologie des Turcs d'Anadolie«, »Les Serbes de Pline et de Ptolémée«, la biographie de Kette, »L'ethnoges nèse des Yougoslaves«, etc., ouvrages de contenu divers en série variée, suis vant Γ impulsion du temps. En 1924 Županič représenta le Musée Ethnographique de Ljubljana au congrès des géographes et ethnos graphes slaves à Prague où il fut élu président de la 5<= section et où il fit une conférence sur la première apparis tion des Antes. Dans Γ automne de la même année il prit part comme membre de F Institut international ans thropologique de Paris au II» congrès à Prague où il fit une conférence sur Γ origine et la descendance des Sers bes. L' armeé suivante il participa com» me délégué du gouvernement SHS au lier congrès des médecins et naturalistes polonais à Varsovie où il fit une сош férence sur la morphologie du crâne serboscroate et fut élu président ho* noraire de la section anthropologique. Enfin en septembre 1926 Županič prit part au congrès des anthropologues allemands et autrichiens à Salzburg. A son 50= anniversaire le jubilaire peut contemplur un nombre conside« rable de travaax scientifiques, ipolitis ques et civilisateurs, exécutés pendant cette période. Nous n' allons pas nous occuper de Γ action politique de Županič que d'autres, mieux qualifiés, traiteront et apprécieront, mais nous voulons à la fin de cette esquisse brièvement résus mer et caractériser son travail civili» sateur qui révèle une forte tendance nationale. Mais auparavant il nous faut nous arrêter au domaine le plus ims portant du travail de Županič, au dos maine scientifique, et nous allons brièves ment caractériser Γ imjwrtance et le 150 Kronika, referati in kritike. Županič se je v prvi vrsti bavil z etnologijo in zgodovino, delo na tem polju pa, kakor smo že omenili, ga je vedlo tudi na polja prazgodovinske arheclogije (prazgodovinske etnolo= gije), paleoetnologije, antropologije in zemljepisa. Njegove razprave so pisane torej na najširši osnovi, ker je že tema, ki ga Županič raziskuje, v njih tak, da posega na različna področja obenem, celo v paleolingvistiko. Šlo mu je preds vsem za zgodovinsko in etnološko pros učavanje Balkanskega polotoka, ki je bil v tem pogledu vedno premalo razs iskan. Stopiti je moral, hoteč zanesti svetlobe v vprašanje izvora Hrvatov in Srbov, na polje kavkazologije, kavka« ske zgodovine, lingvistike in etnologije. Spoznal je, da so se prvobitni no« silci imena Srbi, Hrvati, Čehi, našli že med kavkaškimi aborigeni, ki so se kot osvajači naselili med Slovani v sarmatski nižini in tam ustvarili prvo, čeprav primitivno plemensko in držav« no organizacijo (če je mogoče tedaj o državi že govoriti). Ti narodi so prišli od iztoka Sarmatije v porečje Gornje Visle, Odre, Labe in Sale. Od tam se je del Srbov in Hrvatov, kakor pripoveduje bizantinski cesar Konstan« tin VII. Porfirogenit, doselil v Ilirik, kjer je ustvaril podlage za srbsko«hr« vatsko državo in narodnost. Vatroslav Jagič in njegovi nasledniki sicer trdijo, da je Konstantinovo poročilo izmišljen no, ker vsebuje naravno nemogoče trditve iz etnološkega in sociološkega stališča. Županič pa nasprotno trdi, da je treba Konstantina naravno razlagati, šele potem postane razumljiv. (Tako je Županič rabil tudi bizantinološke rezultate za svoje študije.) caractère de ce travail pour Γ explora» tion de l'origine des Slaves mčridio« naux et pour la science en général. Županič s'est occupé en premier lieu de Γ ethnologie et de Γ histoire, mais le travail dans ce domaine Γ a conduit, comme déjà mentionné, aussi dans l'archéologie préhistorique (l'ethno» logie préhistorique), dans la paléo» ethnologie, dans Γ anthropologie et dans la géographie. Ses traités son donc écrits sur la base la plus large, parce que déjà le sujet que Županič y traite est de telle . nature qu' il entre à la fois dans di« verses sphères, même dans la paleo« linguistique. Avant tout lui étaient au coeur Γ histoire et Γ exploration ethno« logique de la Péninsule Balkanique j qui dans ce sens était toujours trop ' peu explorée. Voulant éclaircir la que« stion de Γ origine des Croates et Ser« bes, il dut s' avancer dans les domai« nés de la Caucasologie, de Γ histoire caucasienne, de la linguistique et de Γ ethnologie où il reconnut que les porteurs primitifs des noms Serbes, Croates, Tchèques se trouvaient déjà parmi les aborigènes du Caucase qui s'établissaient en conquérants parmi les Slaves dans la plaine sarmate et créaient là la première organisation quoique primitive de tribu et d'état (si or^peut alors parler d'état). Ces nations venaient de l'orient de la Sarmatie dans les bassins de la Vistule supé« rieure, de Γ Oder, de Γ Elbe et de la Saale. De là une partie des Serbes et Croates, d'après le récit de 1' empe« reur byzantin Constantin VII le Por« phyrogenète, s' établit dans Γ lllyricum où elle créa la base pour la nation et Γ état serbo«croates. Vatroslav Jagič et ses successeurs prétendent que le rapport de Constantin est une fable, parce qu' il contient des affirmation naturellement impossibles des points Kronika, referati in kritike. 151 ; Okrog teh osnoviiih iproblemov se vrte vsa Zupaničeva raziskavanja več ali nianj. V koliko so njegovi izsledki pravilni, bodo sodili Zanamci. Mi naj v podrobnejšem pokažemo in resumis ramo njegovo znanstveno delo s kata= logom del in njih kratko prikazano vsebino. de vue ethnologique et sociologique. Mais Zupanič affirme au contraire qu' il faut interpréter naturellement le rapport de Constantin, alors seule» ment il devient compréhensible. (Ainsi Zupanič a utilisé aussi Is résultats de la byzantinologie pour ses études.) Autour de ces problèmes fonda« mentaux tournent plus ou mois toutes les recherches de Zupanič pour les« quelles il s' est créé son système dans le domaine vaste de toute 1' ethnolo« gie. De 1' exactitude de ses recherches jugeront nos descendants. Nous allons plus en détail montrer et résumer son travail scientifique par le catalogue de ses ouvrages en désignant brièvement leur contenu. I. Znanstvene razprave, študije, članki in kritike N. Zupaniča. 1. Macedonija. (Zbornik znan« stvenih in poučnih spisov, Ljubljana 1904, str. 71—107.) V tem delu je po« dana narodnostna statistika Makedo« nije, medsebojni odnošaji makedonskih narodnosti in njih kulturnopolitično stanje pred balkansko vojno. 2. Die 111 y r i e r. Auszug aus einem Vortrage. (Sitzungsberichte der Anthropologischen Gesellschaft, Wien 1906/7.) Glej Sistem historijske antro« pologijel 3. Jovan Cvijic. Biografska študija. (Dom in Svet, Ljubljana 1907. let. XX., str. 264—271.) 4. Telesna metamorfoza narodov na našem jugu. (Dom in Svet, Ljubljana 1907, letn. XX., str. 561—563.) Glej Die Illyrier in Sistem istorijske antropologije! 5. Sistem istorijske antro« pologije balkanskih naroda. (Starinar V. R. II, III, Beograd 1908.) Avtor je v tem delu zbral ves do leta 1908. znani antropološki material iz predzgodovinske, antične srednjeveške in moderne dobe ter je dokazal, da je v teku stoletij nastopila telesna meta« morfoza tako pri starih Ilirih kakor pri Grkih in južnih Slovanih. Po Zupa« niču so bih Iliri v zgodnji železni dobi v glavnem dolihokefalni in svetle kom« pleksije, tekom stoletij pa jim je po« stala oblika lobanje krajša in jim je potemncla kompleksija. Vzrok temu pojavu je bilo rasno mešanje, pri ka« terem se je zmagonosno uveljavila brahikefalija posebno z ozirom na obliko možganske posode. 6. Izveštaj o antropolo« škim i arheološkim prouča« vanjima Srba u Kranjskoj. (Godišnjak srpske kralj, akademije, Beograd 1909.) Avtor je v tem delu kratko orisal zgodovino naseljevanja Uskokov v Beli Krajini ter na podlagi lastnega merjenja in opazovanja podal antropološki opis Zumberčanov in Ma« rindolcev, kateri poslednji so ostali pravoslavni do danes. 7. Misli o fozioetnologiji. (Beograd 1909.) V tej študiji se avtor pritožuje nad zanemarjanjem antropo« legije pri južnih Slovanih. Ta veda bi 152 Kronika, referati in kritike. se morala negovati kot kraljica vseh znanosti, ker ima za objekt svojega raziskavanja človeka samega in narode ter je v stanu odkriti mnogo zagonetk, ki jih krijeta rasa in kri. 8. Referati i kritike. (Stari« nar III, Beograd 1909.) Avtor referira in kritizira knjige: R. M. Hrvatska Bosna, Mostar 1908 (pod psevd. Nikola Gribljanovič). — D. Gorjanovič^Kram« berger: Potječe li moderni čovjek rav« no od diluvijalnog homo primigeniusa? Beograd 1905. — D. GorjanovičiKram« berger: Der diluviale Mensch von Kra« pina, Wiesbaden 1906. — Weisbachs Glueck: Crania bosniaca, Sarajevo 1906. — J. Wateff: Contribution a Γ étude anthropologique des Bulga» res, Paris 1904. — S. Wateff: Taches pigmentaires chez les enfants Bulgares, Paris 1907. — Walter Smid: Altslove» nische Grâber Krains, Ljubljana 1908. — Hugo Obermaier: Das geologische Alter des Menschengeschlechtes, Wien 1908. — Moritz Hoernes: Die praehi» storischen Menschenrassen Europas, Wien 1909. 9. Ka istoriji promené spo» Ijašnoiti balkanskih naroda. Odgovor gnu. Jovanu Radoniču. (Stari» nar IV, Beograd 1910.) Avtor replicira na kritiko P. Radoniča in navaja nov dokazni material, da so bili stari Ilirci in Tračani v glavnem dolihokefalni in svetle kompleksije. 10. Trojanci i Arijevci. Pris lozi preistoriji i paleoetnologiji Male Azije, Egeje i Balkanskog poluostrva. . (Glas srpske akademije LXXXVI, II, 51, str. 167—290, Beograd 1911.) Še preden se je Županič začel baviti s pas leolingvističnimi študijami, je domne» val na podlagi osteoloških ostankov, najdenih na raznih krajih Balkanskega polotoka ter po sosednji Troadi, da je moralo v predmikenski dobi tam bivati nearijsko prebivalstvo, ki ni govorilo indoevropskega jezika in ni imelo ksantodolihokefalnega fizičnega obiles žja. To je Županič dokazal v gori omenjeni študiji in pozneje je paleo« lingvistika to potrdila. Županič trdi, da so bili predmikenski prebivalci Troade, Egeje in Helade neke vrste prvobitni mediteranci male rasti in temne kom« pleksije, med katere pa so se še pred prihodom Indoevropcev na jugu pome« šali iztočni melanobrahikefalci. To prearijsko prebivalstvo balkanskega polotoka in Egeje ni govorilo niti se« mitski niti indoevropski jezik, ampak je pripadalo alarodski družini, ki je bila na balkanskem polotoku znana pod imenom Pelazgov. Glej tudi Tra« gom za Pelazgima! 11. Zumberčani i Marin« d o 1 c i. Prilog antropologiji i etnologiji Srba u Kranjskoj. (Prosvetni Glasnik, Beograd 1912.) 12. Hrvati kod Atine. Priloži antropologiji i istoriskoj etnologiji Atike. (Starinar, god. VI, Beograd 1914.) 13. Pontijski Bugari. (Pro« svetni Glasnik 1915, Beograd.) V tej knjižici podaja avtor rezultate prouča« vanja ob ca. 180 bolgarskih vojakih, ki so bili 1. 1913. ujeti od Srbov na Zletovski Reki in ki so bili internirani v beograjski dolnji trdnjavi. Bili so večinoma doma od črnomorske strani, a največ iz Dobrudže, ki je potem deloma pripadla Romuniji. Dobrudža je antropološki zanimiva zato, ker so se tam v srednjem veku naseljevala razna tatarska plemena in se je zato prebivalstvo v rasnem pogledu kmalu jelo razlikovati od zapadnih in južnih Bolgarov. 14. La sang et la гасеУои« g o s 1 a v e. (Paris 1919.) Za časa mi» rovne konference v Parizu napisana brošura, v kateri avtor popisuje edin« stvo narodov med Pontom in Adrijo, Kronika, referati in kritike. 153 opirajoč se na teorijo Vatroslava Јаг giča in pravi, da Jugoslovani po krvi niso samo slovanska rodbina, marveč, da tvorijo sintezo ksantodolihokefalije, melanobrahikefalije in melanodolihokes falije, ker so v njih utonili ostanki predslovanskih narodnih elementov. Avtor misli, da so bili Slovani od zgo« dovine pozvani, da regenerirajo antično in bizantinsko omrtvelo kulturo in duha. 15. Les premiers habitant des pays Yougoslaves. Eths nologie paléolithique et néolithique de Γ Illyricum. Extrait de la Revue Anthropolo» gique, janvier, février 1919. (Paris 1919.) V tej brošuri, izdani v Parizu za mirovne konference, razpravlja Zupas nič na podlagi osteoloških ostankov o rasnem obeležju prebivalcev na današs njem Balkanu v starejši in 'mlajši kams novi dobi. Polemizirajoč z Gorjanovičs Krambergerjem, negira Županič tezo, da se je današnji človek razvil nepos sredno od neandertalca potem evolus cije in da se je neandertalcu čelo zvi» šalo, ker je sčasoma bolj in bolj rabil mozeg. Županič misli, da je moral misleč človek že imeti za mišljenje sposoben mozeg in predpostavlja, da je bilo takrat, ko je živel krapinski neandertalec, v Evropi še več drugih ras, od katerih pa je neandertalca vsaj ena fizično in duševno nadkriljevala. Tej rasi je neandertalec polagoma pod« legel in izginil, kakor so izginili Indi« janci že skoro v Ameriki. Nadalje po« lemizira avtor proti nemškim antropos logom, ki hočejo imeti dvoje brahikes falnih ras v Evropi: domačo, curocs cipitalno, baje evropskega izvora pla» noccipitalno, ki naj bi bila azijskega izvora in kateri bi imeli pripadati bras hkefalni Slovani, zlasti Srbi. Ta teza se po Zupaniču ne more držati, ker imamo striktne dokaze za to, da so bili južni Slovani ob prihodu na jug dolihokefalni, v kolikor pa niso bili dohhokefalni, so bili curoccipitalni. 16. Ethnogeneza Jugoslas vena. (Rad Jugosl. Akad., knjiga 222, Zagreb 1920.) Gre za sistematično obs delavo rasnih obiležij narodov, ki so bivali na tleh Balkanskega polotoka (Sloveni). 17. Evgenika dr. Ivana Tavs carja. Slov. Narod 1921 ter ponatis. 18. Bela Srbija. (Narodna Stas rina, Zagreb 1922.) S tem delom se je avtor podal na polje bizantinologije, braneč avtoriteto Konstantina Porifro» genita, katerega poročila o prihodu Srbov in Hrvatov v Ilirik je v bistvu smatrati resničnim. Nasporti Jagiču in modernim jugoslovanskim zgodovinar« jem zagovarja Županič dualizem pri naseljevanju Balkanskega polotoka po Slovanih, to je, na so najprej na ele« mentaren način poplavili Balkanski pol* otok Slovani od Črnega do Jadranske« ga morja v masi. potem so pa prišli Hrvati in Srbi iz oblasti Gornje Visle, Labe in Sale kot vojaški organizirana družina. Ustanovili so državo v centru llirika. Podobno kakor so tudi malo« številni Bolgari podčinili tračanske Jugoslovane, dali državi in narodu ime, etnično pa v glavnem izginili. 19. Maskirana glavica od pečene gline iz Vinče u Sr« b i j i. Prilog preistoriji na zemlji Južnih Slavena. (Starinar 1922, Beograd.) Av« tor datira glavico v eneolitsko ali zgodnjebronasto dobo. 20. Dragotin Kette. S e č a n j a jednog prijatelja. (Priloži za književnost, istoriju i folklor II, 2, Beograd 1922.) Spomini na prijatelja, oris miljeja novomeške sredine, v ka« terem je Kette živel. Referat o tej bro« šuri PP. Breznik v Jutarnjih Novostih. 21. Tragom za Pelazgima. Prilog preistorijskoj etnologiji Slove« 154! Kronika, referati in kritike. nije, trupa Balkanskog poluostrva. (Na« rodna Starina, Zagreb 1922.) Pred pri» hodom Indoevropcev na jug so živeli na Balkanskom polotoku prebivalci, ki so bili po krvi in jeziku sorodni Etrus ščanom, Ligurcem, Kasitom, Sumerij« cem itd. ter Egipčanom na eni strani, na drugi danes živečim Baskom in kavkaškim aborigenom (Čerkezom, Lez« gincem, Gruzinom). Sestoj ali so iz sle« dečih plemen: Iz Pelazgov v ožjem smislu besede, iz Lelegov in Karcev. Pelazgijskega izvora so tudi neka kra« jevna in osebna imena, kakor n. pr. Naissos, Hebros, Axios, Arba, lllyri (dežela kač), Mesia (Šumadia), Čaru« sadus (Kras), Carantania, Carniolia, Bato (baskovski bat pomeni eden, gru« zinski baton pomeni gospodar itd.). 22. Pellegrino di San Da« niele, umetnik naše krvi. (Zbornik za umetnostno zgodovino, Ljubljana 1923.) 23. Nepoznani podobi Ja« neza Trdine in Leopoldi ne Kuraltove. (Dom in Svet 1924/1.) 24. Srbi Plinija i Ptoleme« j a. Pitanje prve pojave Srba na svet« skoj pozornici s historijskog, geograf« skog i etnološkog stanovišta. (Sbornik radova posvečen Jovanu Cvijiču povo= dom trideseti, godišnjice naučnog rada od prijatelja i saradnika. Beograd 1924. — Sep. odtis. Državna štamparija kra« Ijevine SHS. Beograd 1924.) Prvobitni nosilci imena »Srb« niso bili Slovani in se niso javili najprej v Evropi nego v področju zapadnega Kavkaza in to vi. stol. pred Kr. Ime »Srb« je alarod« skega izvora in sicer od avarsko«lez« ginskcga korena Sur — človek, končnica plur. — bi. Ko so se pod pritiskom prvega navala Hunov še pred Krist. rojstvom pomikali sarmitski narodi čez Don v Vzhodnjo in Srednjo Evropo, so šli z njimi tudi Jazygi in Srbi. Srbi so se poslovanili kot gospodujoča, a malobrojna kasta in prišli pod priti« skom Avarov v današnjo Saksonijo in se je od tam okrog leta 626. del njih preselil na poziv bizantinskega cesarja Heraklija v lllyricum. Tu so obenem s Hrvati pomagali premagati Avare in se udomačili kot gospodarji med ta« mošnjimi Jugoslovani. 25. PrvipojavAntovv zgo« d o v i n i. Predavanje na I. kongresu slovanskih geografov in etnografov v Pragi dne 4. junija 1924. (Ljubljanski Zvon 1925.) Po Niederlu i. dr. se Anti prvikrat pojavijo v IV. stol. po Kr. ob času prihoda Hunov v Evropo. Zu« panič je dokazal, da se pojavijo že v I. stol. po Kr. ali ne kot Slovani in ne v Južni Rusiji med Dnjeprom in Dnje« strom, ampak na iztočni obali Azov« skega morja v tedanji Asia Sarmatia. Kakor Županič trdi, so Anti tedaj še govorili alarodski (čerkeski) idiom in so se poslovenili šele pozneje, ko so prišli čez Dnjepr med transkarpatske Slovane. Županič dalje trdi, da žive Anti še danes kot lezginsko pleme ob reki Koissu v področju zapadnega Kavkaza. 26. B e 1 o k r a n j C i. (Narodna en« ciklopedija SHS, I. knjiga. Beograd 1925, str. 225—228.) Osnovna razdeli« tev Belokranjcev v posamezne jezikov« ne skupine in v skupine po nosi. De« tajliran opis obleke Poljcev iz metli« ško«podzemeljskega predela. Razmatra« nja ob psihološki osobini Belokranjcev in psihološka primerjanja s črnimi Kranjci. 27. K vprašanju izvora Ko« stobokov in Sabokov. (Nieder« lov Zbornik 236—242, Obzor prehisto« rycky, Ročnik IV, Praga 1925.) Safarik in Niederle sta smatrala Kostaboke za prednike Jugoslovanov, ki so bili v II. stol. vdrli iz področja gozdnih Kar« patov na Balkanski polotok in oplenili Delfi ter zažgali elevzijsko svetišče v Kronika, referati in kritike. 155 i Atiki, a so se zopet vrnili. Županič je dokazal, da imeni Kostabok in Sabok nista indoevropskega, še manj slovan« skega izvora, ampak predindoevropske» ga, alarodskega. Kostaboki (Kistaboki) znači prebivalci bukovega gozda (bu» kovinci), Saboki pa isto, namreč buko« vinci ali šumadinci. Zanimiva je Zupa» ničeva konstatacija, da je naziv Kosta« boki najbrž sestavljen iz dveh plemen« skih imen Kosti (Kisti) in Boki, kateri obe imeni so omenjali antični pisatelji v področju Kavkazije. Kisti še danes žive kot čečensko pleme v področju gornjega Tereka. 28. Iliri. {Narodna enciklopedija SHS II., Beograd 1926.) Avtor razprav« Ija o etnološki pripadnosti, jeziku in fizičnem habitu Ilirov od prazgodovin« ske in antične dobe. Prvi so od železne dobe do konca antike menjali svoj ha« bitus v smeri temnejše kompleksije in kratkoglavnosti. 29. K r a p i n s k i človek d i 1 u« v i j a. (Narodna enciklopedija SHS II., Beograd 1926.) Zgodovina krapinskega človeka, njegov telesni ustroj, ročna dela, določevanje dobe, v kateri je ži« vel, njegovo mesto, ki ga med paleolit« skimi rasami zavzema, krapinski člo« vek iz starejše musterienske dobe. 30. Les origines des Ser« bes (Instit. Internationale de Γ An« thropologie, II. Session, Prague 1926). Vsebino, glej Srbi PHnija i Ptolemeja! 31. Antropološki očrt Ni« kole Pašiča in Milenka Ves« niča. (Etnolog, Ljubljana 1927.) 32. K antropologiji o s « manskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. (Etnolog L, Ljubljana 1927.) n. Kulturnopolitični eseji in članki. Poleg svoje prve, znanstvene nalo« ge je vršil dr. N. Županič še druge, kulturne in politične, nacionalne nalo« ge v javnosti. Že kot visokošolec na Dunaju je 1. 1601. spoznal potrebo po tem, da se združi naša mlada inteligen« ca k narodnopolitičnem delu, spoznal veliko nujnost propagande za misel ju« gcslovanskega ujedinjenja in osvoboje« nja izpod avstrijskega jarma. Začel je torej obenem z dr. Dergancem izdajati na Dunaju nacionalistično usmerjeno mesečno revijo »Jug«. Za ustaje v Ma« kedoniji v 1. 1902«3. je Županič literar« no opozoril Evropo na neznosne razme« re Srbov v Turčiji ter spisal brošuro »Mazedonien und das tuerkische Pro« blem«, leta 1912. se je na Dunaju poteg« nil za dostop Srbije k morju in za srb« sko Kosovo (Altserbien und die albani« sche Frage). Leta 1907. je na pozivsrbske nacio« nalistične omladine »Slovenski Jug« in rajnkega prof. Cvijiča, ki se je bil to« plo zavzel za avtorja obeh navedenih nemških del, emigriral v Beogradu. Vzporedno z znanstvenim delom o Ju« goslovanih gre odtlej Zupaničevo kul« turnopolitično delo za ujedinjenje in osvobojeni e Jugoslovanov. Za svetovne vojne je bil iz Niša, kjer se je 1. 1914. nahajal na vojni dolžnosti, odposlan v Rim, kjer je pomagal ustanoviti »Ju« goslovenski Odbor« in propagiral misel ujedinjenja Jugoslovanov z govorom in peresom med zavezniškimi narodi: Francozi, Angleži, Amerikanci. Leta 1919. je fungiral kot delegat SHS na mirovni konferenci in v letih 1922. in 1923. je postal minister v kabinetu rajnkega Nikole Pašiča. Odtlej mnogo deluje na političnem polju. Na kulturnopolitičnem in nacional« nobojnem polju so najpomembnejša Zupaničeva dela: 1. Revija »Jug«, L, 1—7, str. 1—232, Dunaj 1901. (Urednik Niko Zu« panič, izdajatelj F. Derganc.) 2, Jugoslovanska roman« tika. (Ljubljanski Zvon XXII., št. 12, str. 832—839, Ljubljana 1902.) 156 Kronika, referati in kritike. 3. Mazedonien und das tuerkische Problem. (Wien 1903, pod psevdonimom K. Gersin.) 4. Ilirija. (Ljubljanski Zvon XXVJI, št. 8—10, Ljubljana 1907.) 5. Stara Srbija, Macedo« nija in Jugoslovan stvo. (Slo« venski Narod XL, str. 83—84, dne 12. in 13. IV. 1907.) 6. Impertinentno izziva« nje Jugoslovanov. (Slovenski Narod XLI, št. 101, dne 30. IV., Ljub« Ijana 1908.) 7. Slovensko časnikar« stvo. (Beograd 1911.) 8. Altserbien und die al« banische Frage. (Wien 1912.) 9. Avstrija in albansko vprašanje. (Slovenski Narod XLV., št. 101, dne 30. IV. 1912.) 10. The Strategical signi« ficance of Serbia. London 1915. 11. Genealogical tables of serbian kings in The map of Yougoslav teri« tory u knjigi South slav Monuments, London 1917. 12. O Slov encim a (z uvodom Ivana Meštroviča, New York 1915). 13. Pro patria mea Slovenia. (Ho- bo звено). Petrograd 1915. (Vidi: O Slovencima). 14. Срби браћо, хвала Вам. (Poslanica Srbom po deklaraciji vlade v Nišu 7. ХИ. 1914). Niš 1915. 13. Kosovo. (Zabavnik, L, 3. Krf 1917.) 14. Znameniti Jugoslova« n i. (Franjo vit. Miklošič, Zabavnik II., 12/13, Krf 1918.) 15. Severozapadna grani« ca Balkanskog poluostrva. (Zabavnik L, 6., Krf 1917.) 16. A chapter of the old Slovenian Democracy. (Epilog k delu B. Vošnjaka, London 1917. Slo= venska izdaja 1919, Ljubljana, iz angle« ščine prevel ing. V. Zupane). 17. La question du Prek« m u r j e, de la Styrie et de la Carin« thie (izdano obenem z I. Žolgerjem, M. Brezigarjem, L. Ehriichom, Pariz 1919). 18. Aperçue générale de la littérature Yougoslave. (Paris 1919.) 19. Les races Yougosla« ves. (Paris 1919.) 20. Ave Illyria! (Paris 1919.) 21. Narodna radikalna stranka. (Ljubljana 1921.) 22. Ob Draškovičevem gro« bu. (Slovenski Narod, LIV, št. 163.) Ljubljana 1921. 23. P. Razvojne nujnosti. (Slov. Narod, LIV, št. 169, 175. Ljub« Ijana 1921.) 24. K. i n t e r n a C i j o n a 1 a. (SI. Narod, LV, št. 99, 1922.) 25. Pohvala nune Efimije carju Lazarju. (Slov. Narod, LV, št. 150, Ljubljana 1922.) 26. Naša železna valutji. (Slov. Narod, LIV, št. 245, Ljubljana 1921.) 27. Nikola Pašič na Bledu. (Slov. Narod, LV, št. 166, 1922.) 28. Vprašanje Carigrada in Trakije. (Slov. Narod, LV, št. 226. Ljubljana 1922.) 29. Absolutizem in dragi« n j a. (Jutranje Novosti, I, 37, 1923.) 30. Ob jubileju Dr. F r. Der« g an C a. (Slov. Narod, 5. L 1922.) 31. Alfred Lloyd Hardy in Jugoslovani. (Slov. Narod, LV, 161, 162, Ljubljana 1922.) III. Govori. 1. Edvardu Rusjanu. Nagrobni go« vor dne 11. I. 1911. Ponatisnila Sloven« ski Narod XLIV., št. 15, dne 19. 1. 1911, Kronika, referati in kritike. 157 i Ljubljana, ter Словенски .Југ' VIIL, 3., 1911. 2. Slovenija, vstani! Govor ameri« škim Slovencem, 28. IV. 1916. Cleve« land, Ohio 1916. 3. Sloveni behu i biče opet jedno! Fragment iz govora »Serbia virtute do« mina gentium«, držanega v hotelu Sa« voy v Londonu 1917. (.Напред". Bi« zerta 1918). 4. Nikoli Pašiču. Nagrobni govor dne 12. decembra 1926, objavljen v Po« litiki, Beograd 13. decembra 1926. 5. Jovanu Cvijiču. Nagrobni govor dne 18. januarja 1927, Beograd, objav« Ijen dne 12. IL 1927 v Samoupravi, Ljubljana. 6. Pozdravni govor o priliki otvo« ritve II. kongresa mednarodnega antro« pološkega društva v stari mestni hiši v Pragi dne 14. sept. 1. 1924. Objavljen v knjigi: »II. Session Prague« v izdaji Instit. Internat, d'Anthropologie, Pa« ris 1926, str. 24—26. 7. Slavnostni govor na XII. kongre« su poljskih zdravnikov in naravoslov« cev v Varšavi leta 1925. Objavljen v »Ksiega pamiatkowa XII. Zjazdu lekar« zy i Przyrodnikow Polskich u roku 1925. Tom I. Varšava 1926. Literatura o N. Zupaniču. Draža Pavlo v ič v uvodu k srbskemu prevodu knjige Macédonien u. tiirkische Problem. („Дело" XVII, Beligrad 1903). — (.Коло" Beligrad 1903. — Sveta Simič (referat o knjigi Macédonien ..., Српски књижевни Гласник, IX. Beligrad 1903). — L. Niederle (Referat o Sistemu histor. antrop., Pravek 1909). — Obzor V/189. — R. Jeremič: Pregled I/l, Sarajevo 1910. — Izveštaj o antropološkom i pa« leontološkom radu o Narodnom muzeju i ekskurziji u Beloj Kranjskoj (XXIII. godišnjak Srpske kralj, akadem'je), Beograd 1910. — Dwie prace antropolo« giczne o ludnosci polvsryspu Balkanskie« Rojstna hiša N. Zupaniča v Gribljah ob Kolpi. 158 Kronika, referati in kritike. go, I. Talko — Hrynczewicz λ· Odbitka z czasopisma Polskiego Towarzystwa Przyrodnikov im. Kopernika, Kosmos XXXVI., Lwow 1911. — M. Равнилар (M. JVÎHTHh), O једној десетогодишњици. Beligrad 1911. — L. Pire, iz življenja Dr. N. Zupaniča. (Uvod k govoru »Slo- venija vstani!" Cleveland 1916. — P. S. Taletov. Srbi in dr. N. Županič (Ju- tranje novosti, I. 75). Ljubljana 1923. — Jutranje Novosti", I. 53, 35, 36 39, 41, et pass. Ljubljana 1923). — P. R. Rado- savljevich: Who are the Slavs? Boston 1918, str. 191 et pass. — Radikalna stranka u Slovenačkoj. Almanah Pa« šič, knj. L, str. 61—66, Beograd 1924. — S. Vurnik — Dr. Niko Županič, Na« rodna Enciklopedija SHS 1925. — Bys zantion. Revue internationale d' étu des Byzantines, Tome II. Paris^Liège 1926. — O.: Niko Županič, Povodom SOsgodišnjice života i 25igodišnjice na« cionalnog rada. Narodno Djelo, Za« greb, god. L, br. 43 od 28. nov. 1926, str. 2—3 (s sliko in faksimilom podpi« sa). — Jubilej g. dra. Nike Zupaniča (s sliko), PoUtika, Beograd, god. ХХШ., broj 6683, od 1. dec. 1926. — Niko Žu= panič, povodom 25»godišnjice nacionals nog rada. Novosti, Zagreb, god. XX, broj 334, 2. dec. 1926. — O.: Povodom 25«godišnjice nacionalnog rada g. dr. Nike Zupaniča. Samouprava, Beograd, br. 274, od 1. dec. 1926. — Paul V. Breznik: Dr. Nico Županič Revue des Balkans IX./IV. 1927. p. 144/45. Dr. S. Vurnik. Desetletnica smrti Milana Mitiéa. V toku svetovne vojne je sklenil svoje mlado življenje mož, ki je obetal рог stati med Srbi odličen predstavitelj prazgodovinske in klasične arheologije. To je bil Milan Mitic ali jeromonah Donat Mitič, kakor se je imenoval po< tem, ko je oblekel črno meniško haljo. Reven od doma, moral je že zgodaj piti iz čaše bridkega spoznanja o živs Ijenju. Življenje ga je razočaralo, toda on je ostal idealist, močan in vzvišen v svojih nazorih in pogledih na svet. Razen z arheologijo se je bavil tudi s cerkvenim govorništvom in publici« stiko in je, prežet za jugoslovansko idejo, začetkom vojne v Nišu večs krat o Slovencih pisal članke v ta« mošnje politične liste. Krasen je nje« gov članek »Jedan presto koji čeka«, ki obravnava v kratkem usodo Slovène cev v zgodovini in pomen gosposvets skega polja na Koroškem. Članek je izšel, če se ne motim, jeseni leta 1914. v Nišu, v listu »Novosti«, katere je urejeval pokojni Savčič, bivši urednik »Pravde«. Milan Mitič je bil rojen v Beogra« du 1. marca 1886 in je umrl istotam 26. maja 1916. Osnovno šolo in šest razredov gimnazije je dovršil v Sabcu, maturo pa je položil v Beogradu leta 1905. Na filozofski fakulteti beogrij« skega vseučilišča je poslušal klasično filologijo in arheologijo pri profesorju M. M. Vašiču. Po dokončanih študijah je bil leta 1909. imenovan za asistenta v beograjskem Zgodovinskosumetnis škem muzeju. Za balkanske vojne, po Kumanovski bitki, je bil v jeseni leta 1912. dodeljen avtorju teh vrst in je potoval z njim v politični misiji na Dunaj. Ko se je začetkom leta 1913. vrnil v Srbijo, je bil Mitič imenovan za suplenta na gimnaziji in učiteljišču v Aleksincu. Toda že junija istega leta se je vrnil v Beograd in se tam za ne» kaj časa posvetil študiju prazgodovina ske arheologije in publicistiki. V aprilu leta 1914. pa je Mitič vstopil kot res dovnik v samostan Rakovico pri Beo« gradu in je bil še novembra istega leta posvečen za jeromonaha v Nišu. Ko so Avstrijci zasedH Srbijo, so Mitiča vjeli v samostanu Kaliniču. Da bi izdal neke tajnosti, posebno glede umika srbske Kronika, referati in kritike. 159 vojske, so ga tepli in mučili z lakoto. Ker pa ni hotel ničesar izdati, so ga avstrijski vojaki odvedli v Zemun. Ker je vsled stradanja in naporov zbolel za jetiko, so ga vojaške oblasti puščale tudi domov k staršem v Beograd, toda vedno le za osem dni. Doma ga je vest, da mu je najmlajši brat Bogoljubov padel v vojni in da je bil srednji brat MUoš deportiran na Madžarsko, zelo Milan Mitič. potrla. Izdihnil je svojo blago, toda iz« mučeno dušo v naročju svoje matere. Vse do danes Mitič ni dobil pri» mernega nekrologa in življenjepisa. Že v zgodnji mladosti je pokazal velik dar za arheologijo in za umetniško ob« čutevanje in razumevanje. Napisal je, s pravim podpisom, ali pod pseudonis mom (posebno M. Ravničar) celo vrsto religioznih, političnih in estetskih član« kov, razprav in kritik. Njegova glavna dela so: Преисторијски златан накит из Вели- ке Врбице. („Старинар', N.P.II.) Beligrad 1907.— Аскоси из Винче. („Старинар", N. Р. 111 ) Beligrad 1908.— O једној десето- годишњици. Beligrad 1911.— Црквени Музеј. („Пијемонт", 24V1II. 1911.) Св. Ђорђе Кратовски. (.Пијемонт", 15. П. 1915.)— Христос y уметности. (Гласник Православне Цркве, 1914.)— Видовданске мисти. (Гласник Православне Цркве, 15. VI. 1914. Beligrad.) N. Županič. Petindvajsetletnica smrti V. Tes maschka. Naši geografi in etnologi, ki so ob prelomu stoletja študirali na dunajski univerzi, se še gotovo spo« minjajo ljubeznivega in dobrega pro« fesorja Viljema Tomaschka, ki je napisal znamenita paleoetnološka dela, a je bil tedaj še malo razumevan in dosti malo priznan. Ker se je bavil tudi s staro etnologijo južnih Slova« nov in Rusov, naj mu bodo te vrstice posvečene v spomin. Zgodovinski geograf in etnolog Viljem Tomaschek je bil rojen v Olo« mucu na Moravskem 26. maja 1841 in je umrl na Dunaju 9. septembra 1901. Osnovno šolo je obiskoval v Iglavi, a po očetovi smrti se je preselil k bratom na Dunaj, kjer je bil sprejet kot eksternist na Terezijansko Akade« mijo in kjer je profesor Ptaschnik v njem prebudil zanimanje za geogra« fijo, zgodovino in kartografijo. Gimna« zijsko maturo je položil na Škotski gimnaziji na Dunaju in leta 1860. se je vpisal istotam na univerzo kot slu« šatelj klasične filologije; zraven tega je proučeval lingvistiko pri Frid. Miil« lersju in Fr. Miklošiču kakor tudi geo« grafijo pri prof. Simonysu. Po konča« nih študijah je bil 1864 nastavljen na Akademski gimnaziji kot »Probekan« didat« in še istega leta je dobil na 160 Kronika, referati in kritike. gimnaziji v St. Pöltenu mesto suplenta in 1866 mesto profesorja. Tu je na» pisal znanstveno razpravo »Miscellen zur alten Geographie« (1867) in zgo« dovinskosarheološko studijo »Über Brumaha et Rosalia« (1869), v kateri govori o tračanskem plemenu Besov. Leta 1868. je bil Tomaschek prestavs Ijen na Dunaj na Komunalno gimna» zijo v 6. mestnem okraju. Tu je v svo« bodnem času napisal več manjših stus dij, a 1. 1877. je objavil večje delo Sogdiana, kot prvi del njegovih centralnosazijskih raziskavanj. S to V. Tomašek. razpravo je Tomaschek obrnil nase pozornost zgodovinskih geografov in etnologov, zlasti pa H. Kieperta, ki ga je priporočil za izpraznjeno stolico geografije na univerzi v Štajerskem Gradcu in katero je Tomaschek tudi v resnici dobil (1877). Kot priznanje za nadaljna znanstvena raziskavanja je smatrati njegov izbor za rednega pros fesorja in za dopisnega člana Akade= mije znanosti na Dunaju in v Petroä gradu. Do 1. 1885. je postojala na du« najski univerzi stolica samo za fizično geografijo, tedaj so pa ustanovili še eno za zgodovinsko geografijo, katero je dobil Tomaschek in jo obdržal do svoje smrti. Ker je Tomaschek pred« met svojega predavanja tako razumel, da je treba človeka (narod) postaviti v center opazovanja in proučevanja, je predaval izvestno historično^politično geografijo. Dasi je Tomaschek imel veliko nasprotnikov, ki so ga omalo» važevali, vendar je doživel pri kraju svojega življenja mnoga priznanja in odlikovanja doma in na tujem: 1898/99 je bil izbran za dekana filozofske fa= kultete, 1897 je dobil odlikovanje por» tugalske kraljevine, 1898 viteški križ avstr. železne krone in 1899 je bil iz« bran za pravega člana dunajske aka« demije znanosti. Četudi je bil V. To» maschek nemški vzgojen, vendar je bil Slovanom naklonjen in pravičen za njih kot človek in kot znanstvenik v; svojih delih. Glavna dela: Die vorslavische To« pographie der Bosna, Herzegowina, Orna gora und der angrenzenden Ge« biete (Mitt. d. k. k. Geogr. Ges. "Wien, 28. Bd., Str. 497—528, 545—567. 1880). — Die Goten in Taurien. (Ethnolo« gische Forschungen über Ost«Europa u Nord«Asien.) Dunaj 1881. — Zur Kunde der HämossHalbinsel: Topographische, archäologische und ethnographische Miscellen (1). (Sitzungsberichte d. k. k. Akad. d. W. Phil. bist. Gl. 99. Bd. 1882.) — Die Wotjaken. (Das Ausland 16. Jahrg. 591—594. 1883.). — Ethno« logisch«liturgische Forschungen über den Osten Europas. (Das Ausland, 1883, Str. 701—706.) — Les restes de la langue Dace. (Le Museon 2. Bd. Löwen 1883.) — Miscellen, verfasst zur Miklosichfeier im Nov. 1883. — Auszug aus dem Vortrag: Kritik der Nachrichten Herodots über den alten Tauschhandel zwischen den ponti« sehen u. innerasiatischen Völkern. Kronika, referati in kritike. 1611 (Mitt. d. Anthropolog. Ges. Wien. 17. Bd. 1887.) — Zur Kunde der Hä« moshalbinsel im 12. Jahrh. nach den Erkundigungen des Arabers Idrisi. (Sitzungsberichte d. k. k. Akad. d. W. Phil. bist. Gl. 113. Bd. 1887.) — Kritik d. ältesten Nachrichten über den sky« thischen Norden: I. Über das arima» spische Gedicht des Aristeas. (Sitzungsj ber. d. k. k. Akad. d. W. Phil. bist. Cl. 116. Bd. 1888.); II. Nachrichten Herodots über den skythischen Kara» wanenweg nach Innerasien. (Ibid., 117. Bd. 1888.) — Die heutigen Be» wohner Makedoniens. (Verhandlungen d. 9. Deutschen Geographentages in Wien, 114—123.) — Bericht über die Ausstellung d. Kartographie d. Südost» europäischen Länder. (Ibidem 284— 287.) — Das Verhältniss der Thraker und Illyrier zu einander. (Mitt. d. An» thropolog. Ges. in Wien, 23. Jahrg. 1893.) — Die alten Thraker: Eine ethnologische Untersuchung: I. Über» sieht der Stämme. (Sitzungsber. d. k. k. Akad. d. W. Phil. bist. OL, 128. Bd. 1893.) — Razni vedi i manji članki o PaulysWissowa, Realencyclopädie der klassischen Altertumswissenschaften (Stuttgart 1894—1926). Literatura: A. E. Forster, Schrif» ten von Wilhelm Tomaschek. (Sepa» ratni odtis iz Bericht über das 27. u. 28. Vereinsjahr 1900/1901 u. 1901/1902 erstattet vom Verein der Geographen a. d. Universität Wien.) — A. E. For» ster, Professor Dr. Wilhelm Torna» schek. (S. A. a. d. Deutschen Rund» schau für Geographie u. Statistik, 24. Jahrg., 5. Heft.) N. Zupamč. Devetdesetletnica rojstva antropos loga A. Weisbacha. Mož, ki je skoraj trideset let delal, da prouči Srbe, Hrva» te in Slovence v antropološkem pogle» du in je o tem predmetu objavil zna» menite študije, pač zasluži, da se mu v naši znanstveni literaturi in v naši javnosti obudi spomin. Ta mož je bil dr. Avguštin Weisbach, rojen 27. julija 1837 v Komotovu (Komotau) na Če» škem, umrl 17. aprila 1914 v Štajerskem Gracu. Gimnazijo je dovršil v rojstnem kraju, medicino pa v c. kr. kirurški Josefsakademiji na Dunaju. Bil je vojni zdravnik in je postal (leta 1869.) direktor avstroogrskega Nationalhospi» A. Weisbach. tala v Carigradu tam do osemdesetih let prejšnjega stoletja. Vrnivši se do» mov je dobil mesto štabnega zdravnika v 1. dunajski garnizijski bolnišnici in potem je postal višji štabni zdravnik in šef sanitete pri XV. armadnem kor» pusu v Sarajevu. Pri upokojitvi (1. ma» ja 1900) mu je bil podeljen čin gene» rala. Dasi je bil A. Weisbach Nemec, vendar je bil napram južnim Slovanojn 162 Kronika, referati in kritike. pravičen in so ti gotovo uživali nje« gôve simpatije, ker ne bi bil drugače s toliko vstrajnostjo in ljubeznijo pro« učeval njihove rasne posebnosti. Dve leti pred svojo smrtjo je Weisbach stopil v korespondenčno zvezo z avtor« jem, ki je bil takrat voditelj antro« pološkega oddelka v Etnografskem mu« zeju v Beogradu. Najuspelejše in naj« resnejše Weisbachovo delo je opis plemenskih (rasnih) osobin naših j a« dranskih primorcev iz Dalmacije, Hr« vatske in Istre. Glavna dela: Die Ser« bokroaten der adriatischen Kustenlan« der. Berlin 1884. — Die Bosnier. Dunaj 1895. — Weisbach et Gliick, Crania bosniaca. Sarajevo 1901. — Die Slove« nen. Dunaj 1903. — Die Serbokroaten Kroatiens und Slavoniens. Dunaj 1905. — Die Schadelform der Slovenen. Du« naj 1912. — Literatura: Ferdinand KhulUKholwàld, Dr. Augustin Weis> hach. (Mitteilungen des naturvvissen« schaftlichen Vereines fiir Steiermark, Bd. LI., 8—16.) Štajerski Gradec 1915. N. Županič. Petinsedemdesetletnica rojstva Jas na Peiskerja. Realistični pogledi pri tolmačenju zgodovinskih virov o izvoru in življenju starih Slovanov vstvarili so J. Peiskerju posebno mesto med slovanskimi zgodovinarji in etnologi. Vsekako so njegovi vidiki poglobili pisanje zgodovinskih del o Slovanih. Jan Peisker, češki socijološki hi« storik, se je narodil 25. maja v vasi Oporany pri Behinč na Češkem. Osno\Tio šolo je obiskoval v rojstnem kraju, meščansko in prve tri razrede gimnazije v Piseku 1860—65, četrti do osmi gimnazij alni razred pa v Ta« boru, kjer je 1. 1870. položil maturo. Historične in slavistične študije je dovršil (1873) na univerzi v Pragi, a doktorsko čast je dosegel 1892 v Sta« jerskem Gradcu. Peisker je stopil v državno službo kot pomočnik na uni« verzitetni knjižnici v Pragi 1874—1891, potem je prišel na univ. knjižnico v Š. Gradec in je tam služil: kot skrip« tor 1891—1904, kot kustos 1904—1910 in kot direktor 1910—1918. Istočasno je predaval kot privatni docent na uni« verzi v Š. Gradcu socijalno in gospo« darsko zgodovino (1901—1918), a po zlomu Avstrije je bil izbran za red« nega profesorja na Karlovi univerzi v Pragi. Predaval je socijalno in eko« nomsko zgodovino 1919—1921. Od 1921 živi v pokoju v Š. Gradcu. Živeč v svoji rani mladosti v vasi, ponesel je v šolo žive impresije iz kmetskega življenja in o agrarnih spremembah, ki so bile nastopile v Avstriji po letu 1848., ko je odpadla tlaka in desetina, a zemlja postala lastnina kmeta. Zato je Peisker jemal v obzir pri svojih zgodovinskih študijah ekonomske in socijološke faktorje, paralelno delujoč s tedanjimi nemškimi učenjaki Mei« tzen«om in Rhamm«om. Peiskerjeva dela imajo realno osnovo, medtem ko so mnogi drugi zgodovinarji kabinetni teoretičarji več ali manj od stvarnosti oddaljeni. Bivanje v Štajerskem Gradcu je Peiskerja napotilo k študijam južno« slovanskih agrarnih in socijalnih raz« mer v srednjem veku, posebno k pro« učevanju starega društvenega in go« spodarskega življenja Slovencev na južnem Štajerskem. V tamošnjih mno« gobrojnih županih vidi Peisker privi« legiran sloj tujega (avarskega) izvora. Peisker je v glavnem dokazoval: da so Skiti bili iranizovani turški noma« di, ki so podjarmili slovenske sosede« poljedelce. Z druge strani so isto sto« rili skandinavski pirati (Vikingi) in odtod menda prihaja trojni socijalni sloj pri nekaterih slovanskih narodih: slovanski, germanski in turški sloj. Te nove teorije J. Peisker«ja niso bile v glavnem z odobravanjem sprejete ne Kronika, referati in kritike. 163 pri slovanskih učenjakih ne pri širši publiki in so provzročile dosti ostrih polemik. Celo nekateri nemški zgodo« vinarji, kakor Rochfahl, E. Goldmann, A. Dopsch, Janko so se vsprotivili. Peisker se ni ustrašil nasprotnikov, ampak je ostal dosleden in je svetoval Hne, ker drugače lahko zopet pride čez nas turško»tatarska in germanska najezda. Peiskerjeva dela so bila pri« znana v prvi vrsti pri Angležih, a tudi pri Slovencih in Nemcih je našel pri« jatelje in zagovornike svojih nazorov (n. pr. VI. Leveč, L. Hauptmann, I. Jan Peisker. Slovanom, naj reformirajo svoje zgodo« vinopisje ter naj ne gledajo svojo pro« šlost na romantičen način, ampak pri« kazujejo stvarno dogodke iz prošlosti. On svetuje po padu Avstrije i v času obnove slovanskih držav, da je treba prenehati z malenkostnimi strankar« skimi in osebnimi prepiri v korist ce« Marquart itd.). — Glavna dela: Be« rieht über die zum Zwecke einer agrargeschichtlichen Durchforschung Steiermarks vorgenommenen einleiten« den Arbeiten. Graz 1893—94. — Uber die Wichtigkeit der Lagen« u. Vulgo« namen. Graz 1895—96. — Eine Ge« schichte des Pfluges. (Zeitschrift für 11» 164; Kronika, referati in kritike. Sozial» u. Wirtschaftsgeschichte, V, VII, 1896.) — Die altslovenische 2upa, 1897. — Die serbische Zadruga. 1900. — Die älteren Beziehungen der Sla» wen zu TurkoäTataren u. Germanen u. ihre sozialgeschichtliche Bedeutung. 1905. — The asiatie Background of the Slavs in The Expansion of the Slavs. (The Cambridge Medieval Hi» Störy.) — Zreformujme dejepisne stu» diuml Praga 1921. — Tvarog, Jungfern» Sprung u. Verwandtes. (Blätter für Heimatkunde, Jhrg. 4.) Graz 1926. N. Zupanič. Pozdravni govor delegata kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca g. dr. Niko Zupanića na XII. kongresu poljskih medicinara i prirodoslovaca. Varšava, dne 12. jula 1925. »Data mi je vanredna čast i prilika, da Vas, gospodo, pozdravim kao dele» gat vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da Vam poželim uspeh na kongresu, kao i kod kuče u praksi i teoriji. Vi ste se, gospodo, danas na XII. kongresu prvi put skupili posle oslobođenja i ujedinjenja poljskih ze» malja i oblasti u jednu veliku državu, pa Vam, prijatelji, razumevajuči Vašu sreću i oduševljenje zbog toga srdačno čestitam, slobodu — Vama živima, a pokojnicima Vašeg staleža, koji su žrtvama bilo u radu, bilo u blagu, bilo u krvi pripomogli do slobode — njima kličem: slava!« »Prirodno je, da mi južni Sloveni lako pojmimo Vas Poljake kao i Vi nas, jer nas je zajednička kolevka od» nihala u oblasti majke Visle i oca Pripeta, a historija oslobođenja i uje» dinjenja nas obeju pokazuje sjajne primere domoljublja i požrtvovanja.« »Moji zemljaci herojski su narod i nije čudo, ako su slavna dela Po» ljaka u dugotrajnim borbama sa Tur» cima našla upravo kod Srbo»Hrvata najlepši odziv. Naš pesnik renesanse, Dubrovčanin Ivan Gundulić, proslavio je poljsko oružje i poljskog kralja Vladislava IV. u epopeji »Osman«, umetničkom delu dostojnom slavne pobede nad neprijateljima Slovenstva i evropske kulture. No, mi Jugosloveni imamo razumevanje i za Poljaka, Nikolo Kopernika, koji je svetu otkrio veličanstvenu tajnu sunčanog sustava i čijim se imenom ponosimo donekle i mi sa juga, jer smo i mi Sloveni kao što ste i Vi, poljska braćo, i kao što je bio Kopernik Sloven. Krv nije voda a duša živi u krvi!« »Zalim, što su već davno umrli naš iprirodnjaffki filozof Ružer Bo'šikoVić, po rodu Dubrovčanin, i fizik Josip Ste» fan, rodom iz Koruške, i šteta je, što ne prisustvuju kongresu gospoda Mi» hajlo Fupin i Nikola Tesla, fizičari iz New Yorka, jer bi upravo ti od» lični jugoslovenski naučen jaci umeli ovde oceniti zasluge Poljaka za pro» rgres prirodoznanstva. Naročito sam zadovoljan, što vidim u poljskoj državi tako uzorno organizovanu antropolo» šku nauku, tako da stoji Poljska u tom pogledu u prvom redu. Svakako je već i vreme, da jednom čovek na» čini sebe predmetom rasnog istrazi» va^ija i da upozna sam sebe.« »Želeći Vam, gospodo kongresisti, još jedanput uspeh, ja Vas pozdrav» ljam najsrdačnije.« Poetovio. Vodnik po muzeju in stavbenih ostankih rimskega mesta. Napisal Mihael Abramič, slovensko iz» dajo priredil A. Sovre. Izdalo in zalo» žilo muzejsko društvo Ptuj 1925. Kot prvi po vojni izdani vodnik po jugoslovanskih muzejih je izšel Abra» movičev vodnik po Ptuju. Uvršča se v okvir serije vodnikov, kakršne izdaja avstr. arheol. institut in kakršni so se tako z ozirom na vsebino kakor na Kronika, referati in kritike. 1651 opremo, doslej izvrstno obnesli. Ni torej navaden vodnik, eden izmed onih pustih, suhih katalogov, kakršne rabiš le v muzeju pred dotičnimi objekti in kakršnih ne rabiš potlej morda več. Abramovičev vodnik je bolj živo popi« sana zgodovina starega Ptuja, izrezek iz bogate slike antične kulture na na« šem ozemlju. In celo tam ni pisatelj dolgočasen, kjer mora naštevati posa« mezne muzejske objekte. Manjši eks« kurzi, o Mitrovem kultu, o rimskem lončarstvu, prekinjujejo pravi muzej« ski katalog. Narodopisna in kulturno« zgodovinska zbirka muzeja seveda ni« sta upoštevani, toda upati je, da do« bimo sčasoma tudi za ti dve vodnike. Sploh bi bilo želeti, da bi dobili po vzorcu tega vodnika še vodnike po na« ših narodopisnih muzejih. Tak vodnik, z daljšim uvodom in kratkimi, čeprav ne suhimi popisi in predvsem razla« garni posameznih predmetov, bi mogel biti izvrsten uvod v narodopisje v ozemlju svojega muzeja. Balduin Saria. t Dr. Krum Drončilov. V je en 1925. leta je na tragičen način kon« čal svoje mlado življenje Dr. Krum Drončilov kot žrtev svojega poklica. Pri prazgodovinskem prekopavanju ga je zasula zemlja. Drončilov je bil po stroki antropolog in antropogeograf in je bil na sofijski univerzi nameščen kot docent. Narodil se je v Samokovu na Bolgarskem 6. avgusta 1889. Fo dovršenih gimnazijskih študijah se je vpisal na univerzi v Berlinu kot slu« šatelj geografije in etnografije, a -pri Feliksu Luschanu je poslušal tudi an« iropologijo. Doktorsko čast je dosegel leta 1914. Po vrnitvi v domovino je postal asistent etnografskega muzeja v Sofiji od 1914—1915. Za časa sve« tovne vojne je bil vzet v armado 1915—1918, a od 1918—1923 je služil kot asistent na sofijski univerzi. Leta 1923 je bil izbran za docenta na uni» verzi ravnotam. Drončilov se je bavil v prvi vrsti z antropologijo in antro« pogeografijo kraljevine Bolgarije, ven« dar pa je napisal dobra dela o Arba« naših in o prebivalstvu Južne Srbije i(Macedonije) na osnovi materiala iz vseh tamošnjih srezov. Njegova glavna dela so: Materiali za antropologijata na Blgarite (1921); Prinos km antro« pologijata na Albancite (1921). N. Županič. Михаило Ласкарис, Византинске принцезеу средњевековној Србиј и. Прилог историји ви,зантин'скосрбских од- носа од краја XII. до средине XV. века. (Књижарница Ф. Баха). Београд 1926. Ker so bili Srbi u srednjem veku sosedje bizantinske države in ker so pri cerkvenem razkolu ostali na strani Carigrada, je razumljivo, če so se srbski vladarji ženili tudi na dvorih bizantinskih dinastov. To je bilo dosti važno, ker ženitbene veze niso imele samo političnega pomena, ampak so odpirale vrata bizantinski civilizaciji v srbskih deželah. Zato je dobro, da nam je grški zgodovinar M. Laskaris, sedaj profesor na univerzi v Solunu, napisal monografijo pod gornjim na« slovom, katera nam pregledno pred« očuje zgodovino ženitvanjskih zvez med srbskimi dinasti in bizantinskimi princesami. Profesor Laskaris je dijak beograjske univerze in je dosegel do« ktorat na osnovi disertacije pod gor« njim naslovom. Avtor opisuje v hro« nolcškem redu sledeče bizantinske princese, pozneje srbske vladarice: Evdokijo, hčer bizantinskega carja Aleksija III., omoženo s kraljem Ste« vanom »Prvovenčanim«; Ano, hčerko epirskega carja Teodorja, omoženo s kraljem Radoslavom; Simonido, hčerko bizant. carja Andronika II., cmoženo s kraljem Milutinom; Marijo Paleologovo, ženo kralja Štefana De« 166 Kronika, referati in kritike. čanskega; Jerino Kantakuzinovo, ženo Jurja Brankoviča; Heleno Paleologovo, ženo Lazarja Brankoviča. Delo M. Laskarisa predstavlja resno zgodovinsko razpravo in nikdo ne bi prisodil, da je začetniška doktor« ska disertacija. Zapaža se popolna ob« jektivnost in logična ostrina kritike. Zato je popravljeno dosti mišljenj in trditev predhodnih del poznanih zgo« dovinarjev K. Jirečeka, Č. Mijatoviča, R. Grujiča in drugih. N. Zupamč. Obleka kranjskih žena v 18. veku. Dne 4. julija L 1766. je umrla v Kranju zapuščini je bila ta«le obleka: Zelena Marija Florian roj. Prešeren. V njeni suknena kratka šavba s i podlogo iz laške jagnjetine. Vrhna suknja iz tem« no barvanega mesolana, zarobljena z zelenim svilnatim trakom. Vrhna suk« nja iz rmeno barvanega mesolana, za« robljena z višnjevim svilnatim trakom. Suknja iz rjavega kronskega raša (Cronrasch), zarobljena z višnjevim svilnatim trakom. Suknja (raša) iz ko« roškega zelenega raša. Platneno perilo: 5 vratnih sra;jc, 3 rute za na glavo, 3 namizne prte iz cvilha, 1 cvilšna bri« salka, 1 cajgasta blazina za krste, 3 pare črnih izšitih podzglavnikov, 5 rjuh iz mikanega hodnika z zapognje« nimi čipkami, dve rjuhi iz mikanega platna. L. 1774., 6. dec, je v Kranju umrla druga žena Mihaela Floriana, Neža roj. Kraškovic. V zapuščini je bilo to«le: Srebrn pas z deloma pozlačenimi, de« loma plavotopljenimi členi, en manjši srebrn pas, ena srebrna verižica. Kikla iz bruseljskega napol cajga, s črnim modercem in črnimi motvozi. Ena kikla iste vrste z rmeno svilenim mo« drcem in črnimi motvozi. Kikla iz ka« melota z belim rožičastim svilenim modrcem in zlatimi porticami. 5 srajc iz domačega platna, ena s tačicami. Ena musulinasta izšivana peča s čip« kami. Ena umusulinasta izšivana bolj fina peča. Ena dvojnosvilnata vratna ruta. Ponošena bavela«ruta. Suknena jopa s flanelasto podlogo. Zelenosuk« nena z dimnato jagnjetino podložena šavba, 1 cicast predpasnik, 1 črn gra« didorski predpasnik, 3 plavi platneni predpasniki za delavnik. Pajčolanasta avba z zlatim formom in finimi čip« kami, 1 stara s črnim formom, 1 par volnatih rdečih nogavic, 1 par čevljev. (Iz Pavšlarjevega arhiva v Kranju.) A. Koblar. J. Peisker, Tvarog, Jungfernsprung und Verwandtes. Blatter fiir Heimatkunde IV, 1926, št. 7-8, str. 49-57. Razprava prinaša bogato gradivo iz toponomastike za proučevanje slovanske mitologije, razlaga tega gradiva bo pa jedva dosegla soglasno odobravanje. G. avtor izvaja : Po raznih slovanskih krajih imamo hribe, ki imajo v osnovi besedo tvarog%>. Njen pomen je znan: Topfen, Kaše nem. Quark, Quargel je prevzet iz slovanskih jezikov. Iz raznih okoliščin pa postane verjetno, da imamo v tej besedi še postransko obliko za ime najvišjega (in edinega) slovanskega boga Svaroga. Na slovenskih tleh najde g. P. to deblo v sledečih slučajih: 1. Torok (kraj. reper- torij : Torek), zaseljek kat. občine Do- brova, sod. okr. Sevnica : 1309 burg Twa- roch; 2. Verače, vas v sodnem okraju Kozje: 1480 Tbaraschitzberg, kar je lahko tvarožičb (po g. Peiskerju), torej nekak patronimik ; mogoče je pa tudi slov. tva- rožbcb. Mogoče smemo še pristaviti : 3. Dwarack (1524), Steir. Gerichtsb. 412 in Vorrech Lf. Gesamturb. 284; oboje je menda današnji Tvorec ali Tarovec vzhodno Kladja. 4. Tarecker, kmetski dvorec, Laintal pri Trofeiach : 1434 Ta- regk. Verjetnost, da je tvarog^i druga oblika za svaroga postane večja, ako vidimo, da nastopata imeni alternando v parovnih krajevnih nazivih, kjer je Kronika, referati in kritike. 167; drugo ime istotako mitološkega pomena ; raznim ivarožnim in svarožnim goram odgovarja — kakor navaja g. avtor — kot drugi člen : strašidelnik ali čertuv mlyn etc. Pristaviti smemo, da je znan najvišji bog Slovanov tudi pri nas s svojim obi- čajnim imenom: prim. ime kmetskega posestva Svarožnik v Vitanju (Slov- Glas- nik XI, 1868, 23) in na Pohorju (Novice 1859, 169); nejasno je ime Zwarocz sev. zap. Celja = svarožič ? — Eni taki topo- nomastični skupini posveti g. avtor še nadalje svojo pozornost; v nekih slu- čajih si stojita nasproti dëvm1> in svaro- žičb (oziroma ekvivalentni izrazi: svçto- •vid'b, sv. Vid). Dèvin'b je adj. k subst. deva, Saugerin, Jungfrau; dostaviti je skok (ali skala, pečina). Na te «Devine' nadovezuje tradicija povest s tipično vse- bino, kjer se reši deklica pred zasledo- vanjem nezaželjenega ljubimca s skokom v globočino. To stalno se ponavljajočo povest označi g. pisatelj kot neslano („ab- geschmackt") in skuša dokazati, da si stojita v teh slučajih nasproti dve mito- loški bitji, prevzeti v slovanske verske predstave iz Zoroastrove religije: deva da je zapravo iranski daëva, ki odgovarja zoroasterskemu Ahrimanu ; svÇtoviab (isto- veten s svarožičem) pa da je etimološko *sp3nt0 vidaëvO „der heil. Antidiva". Be- seda deva bi imela potemtakem v slov. jezikih dvojni pomen: 1. deklica, 2. deva ,zli duh'; ko je drugi pomen otemnel, je bila podana možnost, da se razvije ob „kultnih pozornicah" Deva — Svetovidi) ljudska povest o zasledovani dëvi, ki skoči v globino ... V nadaljnjem očrta g avtor zgodovinsko podlago za to svojo domnevo : 1. 359. je naselil cesar Constan- tius II. Sarmate nazvane »limigantes" ob Renu, kjer se izliva vanj reka Nahe; ti Sarmati, ki so seveda Slovani, so pre- nesli v svojo novo domovino predstave zoroasterske religije; njim je pripisovati „kultno pozornico" priDahnu (Rheinpfalz) : Schiitzenberg s kapelo sv. Mihaela — na- vmes potok — in Devin skok. Ostale take pozornice po sedaj nemških in slo- vanskih tleh so nastale s prihodom Ava- rov in Slovanov. — Tako g. pisatelj ! Ker je jasno, da je najvažnejši del razprave oni, ki govori o »dčvinem skoku" se vr- nimo k tej točki. Od gospoda pisatelja nedovoljno razjasnjeno dejstvo, da se po- navlja ob istem krajevnem imenu „Dèvin skok" vedno tudi tradicija o bežeči de- klici, se da na preprosti način razložiti tako, da je na dotičnih krajih lokaliziran starodavni naravni mythus Slovanov : de- mon zime (viharja ?) je ugrabil dčvo, bo- žico pomladnega življenja in jo drži v svojem gradu. Solnčni heroj pride čez nekaj časa pod grad in omogoči z bajili ujetnici skok iz grajskih lin. Kmalu do- spe i sam demon in začno se pregovar- janja ... Iz slovenske narodne literature je znana pesem o Trdoglavu in Marjetici, ki obravnava to epizodo. Solnčni heros (španski kraljevič) prinese pod grajske line, kjer je zaprta njegova sestra Mar- jetica, zaželjene predmete: Vzel je oljkove križe tri . . . Vzel je tri leskove šibice; Z vsako trikrat vdaril je Potlej Marjeto rešil je. Marjeta se doli spusti Po drobni zlati ketini . . . V par trenutkih se prikaže še tudi Trdoglav! To je „dëvin skok" v prav- ljični obliki ; oder, kjer se odigrava ta epizoda je nedoločen (,Pusti grad"). V pripovedni obliki je ta prizor loka- liziran na razne prepade, ki nosijo odslej zadevno ime. Za Štajersko so zbrane te povesti pri Krainzu (Hans v. der Sann), Sagen, str. 4—5 ; za Koroško pri Gra- berju str. 437. Zasledovalec je tukaj po- stal kak vitez; rešitelj, ki je v slovenski bajni povesti devin brat, postane v po- vestih soprog, ali kdo drugi. V neki ko- roški povesti pade zasledovana devica v naročje sv. Rozalije; še danes si hodijo kmetje tje iskat leka za vid. (Substitu- cija za sv. Vida, ki je istotako svetnik za oči.) 168] Kronika, referati in kritike. Pri tem prizoru so udeležene tri osebe — deva, svetli heroj in demon viharja ali zime ; normalno smemo pričakovati tri imena tudi pri lokalizacijah ; g. Peisker določi po svoji teoriji samo dve, a tudi pri njem se pokaže poleg dëve (= zlega duha) še po kakšen hudič; n. pr. pri tre- merski kultni pozornici. Svitli heroj, ki nastopa v teh povedkah, ni istoveten s Svarogom temveč je samo Svarožič, to se pravi, on je človek, ki pa izvaja svoje poreklo od samega boga. Slično pripada pri Germanih Sigurd rodbini Welsungov, ki jim je praded sam Odin. V slovenski in čakavski narodni tradiciji se imenujejo taki. heroji kresniki ; v naših pravljicah bivajo na Zlati gori ; narodne povesti pa jim dodeljujejo različne kraje kot biva lišča. Drugo ime tega heroja SvetovidЂ, ki je bilo sicer znano tudi po slovenskih tleh, se je v krščanski dobi izprevrglo v Sveti vid, kot to dokazuje podrobneje g. pisatelj. Tudi sv. Jurij in Sv. Mihael sta nadomestila slovanske predstave. — Demon, ki ugrabi Devo, je bil prvotno pač ίδγί'δ. Kazno je, da je beseda Čatež, ki jo poznajo Slovenci, tabu za črta : »Čatež je pol človek, pol kozel, sam pe- klenski hudič" (Trstenjak, Slov. Glasnik 1, 1859, 172). Tudi o Ladislav beleži tradi- cijo, da je bil Čatež „bog vetrov in vi- harja" (Dom in Svet 1892, 377). Tam tudi opiše dva kranjska kraja, ki sta ohranila nanj spomin : 1. Čatež na Do- lenjskem ob vznožju Gorjancev, s farno cerkvijo Sv. Jurija in s podružnicama sv. Vida in sv. Mihaela; torej sami zna- čilni svetniki. 2. Čatež nad Trebnjem z župno cerkvijo sv. Mihaela. 3. Pristavimo še : Čatež, naselje občine Virštanj ; spada mogoče h kultni pozornici Verače < "tva- rožičev hrib. Črtov priimek je v omenjeni slovenski bajki Trdoglav; že Trstenjak je primerjal iz nemške tradicije vzpo- redno ime Grummelkop (nizkonemško Grummel ,Donner'); latv. Aukopemes; апка, fem. ,Sturmwind' (Slov. Glas. XI, 1868, 185). Opozarjam še na eno tako ime : gospod žlemberskega gradu (Schmie- renberg nad Mariborom) se zove Kruto- gvava ; o njem se pripoveduje : „ko je nekoč zasledoval pred njim bežečo kmet- sko deklico, pade čez skalo v globok prepad in se ubije. Kmetje ga najdejo mrtvega, okrog vratu mu je bil ovit pisan gad" (Popotnik 1883, V, 239). Ime Stra- šilo, Strašidlo, o katerem razpravlja g. avtor (ime je običajno pri Čehih), imamo mogoče v kultnem odru pri Gostingu; poleg težko obrazložljive oblike za Stras- zengel : Strazinola imamo zelo zgodaj tudi Strazille (1159), Strazelle (1265). To je mogoče ime hriba. Torej bi imeli tudi tukaj zahtevano trojico : Deva, Зус1оу1с1ђ (župna cerkev sv. Vida) in Strašilo. Iz ščavniškega dola navaja Trstenjak (No- vice 1857, 90) narodni običaj, da se spri- meta na sv. Jurija dan „zeleni Jurij" ali »Vesnik" z Raboljem, ki je oblečen v kožuh ali slamnati plašč. Beseda rabotj je mogoče prevzeta iz madžarskega : prim madž. rab sb. (izposojenka) ujetnik, are- stant, suženj; rabul adj. gefangenmSfiig; semkaj spada mogoče tudi beseda rabel', „Непкег". — Za ime zlodej, ki je pač tudi tabu za Črta, prim. Zlûdei, Slûdi ime moža, ki si je pridjal nemško ime Sifridus Mon. Car. 1203, 395 et pass. In končno deva: njeno ime živi v kra- jevnih nazivih: 1. Tiff en. Koroško, jug. zap. Trga Tewin, Tiuina etc., pri tem kraju je lokaliziran tudi „Jungfernsprung". 2. Devina voda imenovana tudi Črešnjevski potok in vas. Staj. : Theping (1583) Steir. Ger.-beschr. 346 et pass. Tudi tukaj je lokalizirana neka narodna pripovest, ki se nanaša na ime hriba Sentovec, in na Zlodjev mHn (Pajk, Črtice sub Sent): „Div' in zlodej se prepirata za dušo ne- kega mlinarja; Šent prišanta(!) s sekiro, ter odvede dušo seboj ! Sentova sekira daje slutiti, da je mišljen tukaj Perun ali Trot, ki nosi tako orodje; tej sekiri pravijo Slovenci pri Žitalah (Schiltern, ,ščitarji' ; v Halozah) : taranbatta ! — 3. Devin, ital. Duino, ob Adriji; nem. Kronika, referati, in kritike. 169 Tibein; 4. Depinach, naselje (izginilo), pri Ponikvah (1451); Tybeiner (1480) sev. Šoštanja (izginilo). — Pod Deva je pač mišljena Vesna, beseda pomeni v Tolmin- skem isto kakor vešča. Krajevno ime „Devin skok" je slovanska pararela k nemškemu „Brunhildenbett" (Symons, Heldensage^ 656). Perun je pri Slo- vencih še zastopan z imenom rastline perunika fem. ,iris germanica'; Perkunji hrib, na katerega je često opozarjal Tr- stenjak, je pa v starejših oblikah zapisan kot Perkonigberg (1490), še starejša oblika je na žalost pokvarjena: 1441 Prewukiry, vsekakor to ne spada semkaj. Sicer je pa znan bog groma med nami kot Troti), Trodl; prim. trodovnik sb. Hauswurz, Donnerkraut. Krajevna imena: 1. Trotkova, Goričko: 1265 magna Tron- kowe (pisano Cron-); 2. Trotov hrib, Traidersberg, sev. zap. Leobna: 1293 Truntisperch ob Leoben; 3. Trotniki pri Lienzu, Tirolsko: Trontnic (locus in comitatu Meginhardi 1. 1075-1090, J^2 413 po Mon. Car.; 4. slično menda tudi Trot- nikij danes Trainting (vzhodno Anthe- ringa): curia in Trůnting 1. 1115, 876, 6, Salzb. Ukb. - /. Kelemina. Na obranu. Účelem vědeckého referátu jest, aby čtenář přesně zvěděl 1, čemu a na základě jakých zdrojův autor učí a 2, co a na základě jakých zdrojů referent namítá. -.í Z referátu však páně profesorova čtenář nemůže si nijak predstaviti ob« sah mojí rozpravy, založené na plá* nech a obrazech scenerií přírodních, kdežto místní jména jsou v nich pous hými, ovšem důležitými vignetami. Předvedl jsem prozatím šestí náotero ve všem shodných scenerií, tudíž jevišf, a každé jest o třech souí hlasných kulisách: 1) voda s prudkým proudem, 2) v levo od vody hora s velkým obzorem, 3) v p r a v o od vody skalní stěna; hora se stěnou tvoří více méně úzkou temnou soutěsku. Kde se jména obou těchto kulis zachovala, nese hora název svatý, stěna bu 1' epitheton čertovo, nebo se zove Děvin skok, Jungfernsprung. Jsou to tudíž vesměs kultni jeviště, do nichž soustředil Slovan svoje duali» s t i c k é představy o dvou světovláds ných mocnostech: dobrého světla a zlé temnoty v neustálém zápase. Z jevišť čertovských .předvedl jsem šest, z dě* vínských devět. Z těchto patnácti jsou dvě nejzřetelnějši: čertovské nad horní Vltavou u Vyšího Brodu (Hohenfurt) v Cechách, děvínské nad Můrou u Gostingu v Štýrsku: Děva tu zřejmě zastupuje čerta ve všech devíti jevií štích ! Jak nabylo slovo děva čertovského významu? To mohlo nastat pouze z jazyka, kde čert slove deva skutečně, totiž v Avestě, řeči iránského refor« mátora Zarathuštry, jenž daevy, dosavadní bohy, strhl do pekel, a tím nabylo božské jméno de'eva ďábelském ho významu. Slujedi tedy stejně též i démon slovanský, tož Slované přijali ho s dualistickou naukou Zaras thuštrovou, neboť patnáct dualistických 170: Kronika, referati in kritike. jevišť slovanských samo o sobě to dosvědčuje. Z toho všeho vysvítá již předem, že slovanská kultni jeviště jisou pouhou kopií předpokládaného originálu iránského. Tato moje predpoved' v zápětí se vyplnila, když slavný iranista Mar« quart objevil mně originál v soutěsce zvané Mazdoran na rozhraní irans sko«turanském: I Toto kultni jeviště, v naší řadě šestnácté, dá se přesně datovati for« mou názvu Mazdoran, jenž se nese k božímu jménu Mazdáh Ahura »moudrý Bůh«. Tato forma přichází pouze v nejstarší partii avestských hymnů, je> již autorem jest Zarathuštra sám; pravděpodobně žil kolem r. 900 př. Kr. (Bartholomae, Zarathuštras Leben u. Lehre. Heidelberg 1919). V novějšich partiích Avesty čteme výhradně for^ mu Auramazda. Struktura iránského jeviště se kryje se slovanskými naprosto; doka* zuje, že základ víry, jak ji hlásal Z., se nijak nezměnil ani mezi Slovany. — I jeviště slovanská možno datovati aspoň ad quem: r. 359 po Kr. byla přesazena ěást zajatých Sarmatae Lis migantes z jižních Uher do Porýnska, a po nich zbylo kultni jeviště J u n g í fernsprung u města Dahn (Rhein» Pfalz), shodné s druhými; byli to tedy Slované. Od časů Zarathuštrových až po toto přesazení uplynulo aspoň 13 století. Dokud Slované se přidrželi svého duahsmu, dovedli přesně lišit jméno děvy (mask.) satana ode jména děvy (fem.) panny; pokřestěni, nesměli však již nazývati čerta pohanským jmés nem děva, nýbrž biblickým jménem djabol; pak rozuměli názvu děvin skok ve smyslu děvin skok, a po svém poněmčení Jungfernsprung. Tím objasněna celá, romanticky naladěná záhada neočekávaně jedno* duše, a slovanskou mythologii zbaví nevítaných fantastů; že se budou zuby nehty bránit, ovšem marně, dalo se očekávat předem. Jako prvý přihlásil se vážený pan referent; jemu shoda šestnácti kultních jevišť nijak neimponuje, on zamítá jes jich d u a 1 i s m z ohledu na prostos národní pohádky o štvaném děvčeti, v nichž vidí »starodaven naravni my* thus Slovanov« o třech božstvech: 1) démon zimy (vichru?), 2) děva, bohyně »pomladnega življenja«, 3) slunečný heros. Všechny tyto tři roztodivné veličiny jsou však holé výmysly všelijakých diletantů, jichž se pan ref. důvěřivě dovolává, n. př. otce Ladislava, že byl Čatež (prý tabu za čerta) »bog ves trov in viharja«, Dom in Svet, 1892, 377. Tam však čteme: »CatT> je bil bog vetrov in nevihte. To imam zas pisano, pa ne vém, kje sem dobil. Od tega božanstva je ime Čatež.« Co kde* si velebný pán zvonit slyšel, panu ref. sotva po 35ti létech jest juž tradicí. — Pajek, Črtice 226 vypravuje, že 'Ai duchové Zloděj a Div se přeli o duši kéhos mlynáře; přibelhal Sent se se« kyrou a duši odvedl. K tomu dodává pan ref.: »sekira daje slutiti, da ie mišljen tukaj Perun ali Trot, ki iiosi tako orodje«. [Pan ref. při tom odka* zuje na pytlem praštěného filosofa Hanuše, že Děva je dceř P e r u n o* vaz Letnice. Hanuš to má od povest« ného falsátora Hanky, jenž do náds berného kodeksu Mater verborum z 13. stol. (v pražském Museu) p a d ě * lal půldeváta sta českých glos; pod tekstem Diana Latone et Jouis filia vepsal: Deuana Letnicina ý Perunoua dci. — Pan ref. dosud věří, Kronika, referati in kritike. 171 že »znan bog groma med nami kot Tr^ti...« Leč toto chlapisko rov» něž Hanka vpašoval do Libušina súdu (Zelenohor. rukopis), vlastního svého podvrhu: Trut pogubi saň ljutú. — I ten S i ti vra t jest Hankovo falsum v Mater verborum: Sýtiwrat, Saturs n u m pagani illum esse aiunt, qui pris mus ab Olimpo uenit, arma Jouis fu» giens ... P i C u s Saturni filius. Síracec (Stračec) Sitiuratow zin (syn).]' — * Z kultních jevišt": šestnáctera shodných scenerií, šestnáctera shodí ných názvů, kde každý název s předí metem se přesně kryje, k nám proí mluvila ústa dualistických před* kův našich přímo, bezprostředně. Poí hádky však panu ref. t r i a 1 i s m hlásají. Jeho celá úvaha konec konců bezděčně založena na podvodech Hans kových, s pomintrtím posledního půb století literatury mythologické; ta přes všechnu svou zaostalost aspoň potud zmoudřela, že folklor do mythos logie vůbec nepatří. A Hankos vy podvody důmyslně odkryl Adolf Patera, Hankův druhý nástupce v Českém Museu, a uveřejnil v rozí pravě »Češke glosy v Mater verbos rum« v »Časopise Musea král. Českés ho« 1877, str. 491—513. Epochální tato práce slaví letos padesátileté jubis leum; z Prahy do Lublaně cesta das leká! V Št. Hradci 5—IV—27. Jan Peisker. Niko Županié, Prvobitni Hrs vati. (Zbornik Kralja Tomislava, str. 291—296. Izdala Jugoslavenska Akades mija znanosti i umjetnosti. Posebna djela Jugosl. Akad., knj. XVIL) Zas greb 1925. Les Croates primitifs. L' auteur est ď avis que les tribus primitives qui portaient le nom de Croates, n' étaient pas ď origine slave mais plutôt ď une race e' trangěre pros venante de la Sarmatie Asiatique qui s' étendait à 1' ouest jusqu' au bas Don (Tanaïs). Là, dans une colonie grecque nommée Tanaïs, on rencontre pour la première fois le nom de Croate (Xoçoaf^oç, Xopovâ&oç) sur le monus ments en pierre, aux II et IIL siècle après Jésus Christ. Le nom y est employé en nom personnel ou en nom de famille. Ce qui signifierait que ces gens — là auraient immigrés à Tanaïs ď une contrée »de Croates« qui, ď après r auteur, se trouve quelque part entre le Caucase occidental et la côte orientale de la Mer d'Azov. C est là, en réalité, que 1"' auteur a réussi à trouver la patrie primitive des Serbes (voir son ouvrage »Les Serbes de Pline et de Ptolomee«, Bels grade 1924), que l'auteur considère alors déjà comme étant voisins des Croates et des Tchèques de même qu' ils r étaient au commencement du Moyensâge sur le territoire de la haute Vistule et de la Saale. D' après cette théorie, les Croates ne se seraient mêlés aux Slaves que plus tard, en guerriers étrangers, soit déjà dans leur vieille patrie transcaucasienne soit après, dans leur nouvelle patrie dans le bassin du haut Oder et de l'Elbe. Etant arrivés là, ils se seraient subs jugés les indigènes, auraient organisé des états primitifs, crée l'idée tradis tionnelle et nationale croate, mais ils auraient disparu complètement dans la masse slave subjugée. Ce n' est que le nom qui se soit conservé. Il est tout naturel que les Croates aient conservé, en conquérants, une place sociale pris vilégiée et qu' en soldats, ils l'aient gardée. ' Kar je v oklepaju, je brezpredmetno, ker je g. referent zadevni sporni odstavek pri korekturi sam črtal. — Ured. 172 Kronika, referati in kritike. Du bassin de la haute Vistule et de 1' Odre c. à d. de la «Croatie Blans che« les Croates émigrèrent aux en» virons de 626 après Jésus Christ dans la partie occidentale de l'Illyrie. En même temps, une partie des Serbes a quitté ď après Constantin Porphyros génète sa patrie sur 1' Elbe »La Serbie Blanche« (La Saxe ď aujourď hui à peu près) et a conquis ď abord la Macedonie puis la partie intérieure de r Illyrie. L'auteur énumère les différentes explications étymologique du nom »Croate«, entre autres celle de M. Vasmer (iran. hu + urvatha »amicus«) et la sienne (lesghien: churava »coms munity« + plur. suffixe th [d, t] : Churavat: communion, tribu, nation). Les Croathes, les Serbes et les Tchèques ont vécu primitivement sur le territoire entre la crête du Caucase occidental (Corax) et la côte orientale de la Mer ď Azov (Maeotis), oij, dans r antiquité vivaient et de nos jours encore vivent les Tcherkesses (KeQxè- rai) out les Circassieri: Kizes, Ans tes et ď autres aborigènes caucasiens, membres de la famille alarodienne, donc parents éloignés des pieux Pélas= ges et des Etrusques. (Po Zborniku Kralja Tomislava XCI.) Med revijami. Neverjetno se je zadnje desetletje razmahnil interes za kmečko umetnost. Zanimali so se zanjo umetniki, ki so v njenem primitivizmu črpali novih oblikovnih vrednot, obrt» niki podobno, etnografskih izdanj o tej stvari pa kar mrgoli. Umetnostnemu fol» klorju se pripisuje tolika važnost, da omogočajo take izdaje večinoma nar. vlade. Vsem tem izdanjem je lastno neko osnovno, enotno stremljenje po tem, da se razgrebe in razgali »bistvo narodne duše«, ki da je najčistejše zapopadeno v oblekah ljudske umetnosti, kjer da se je skozi stoletja nepokvarjeno ohra* nilo v svoji prvotnosti in individualnds sti. Narodi hočejo s tem dokumentirati svojo samoniklost, in tako treba to razživetje ljudskoumetnostne literature razumeti kot enega izmed tistih pojas vov današnjega življenja, ki jim tvori skupno duševno ozadje moderni indis vidualizem, ki se kaže prav tako v »na* cionalnih potrebah«, v politiki, gospos darstvu in višji umetnosti. Tako je izdala sovjetska vlada »Hrestjanskoe iskusstvo Rossie« (ne baš razkošno ilustrirano, pa literarno in metodično temeljito, jedrnato delo). Nemška vlada je izdaja svojo »Deutjche Volkskunst« v elegantni opremi, razi košno ilustrirano (zvezka Bayern in Schwaben tudi za nas važna!), potem smo videli »Narodnoe iskusstvo Pods karpatskoj Rusi« (neznanstven tekst pa naravnost luksuzne reprodukcije), »Volkskunst« je izdala v več variantah Švica, Italija, Češkoslovaška v nekih ozirih celo prednjači. Slovaki so dobili poleg Jurkovičevega ogromnega dela v tem smislu sedaj še A. Vaclavikovô »Podunajsko Dedino«, kjer se obrav» nava hiša, vas, pohišje, plastika, sli* karstvo, vezenine, glasba in narodno blago v debeli knjigi. Mnogo dobrega najde tu etnograf in primerjajoča stalna znanost tudi v dobro ilustrirani J. Vydrovi knjigi »Lidove stavitelství na Slovensku.« Za južne Slovane velja še vedno kot najodličnejše delo te vrste prof. Haberlandtova »Volkskunst der Bal: kanlander«, primerno nas upošteva tudi Bossert: »Volkskunst in Europa« (glej poseben člančič!). V ostalem nimamo še velikih, reprezentativnih domačih del. Zagrebški in beograjski etnografs ski muzej izdajata kataloge in vezenis ne, »Narodna Starina« prinese tupa« tam kaj in »Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slovena« ter sofijska Kronika, referati in kritike. 173; »Izvestia«. Vendar imajo vsaj o kmečki arhitekturi Hrvati med nami najobšir« nejšo izdajo (Gradevni oblici 1906). Za nas Slovence pride nekaj mačehovsko v poštev Haberlandtova »Osterreichii sche Volkskunst« in »Das Bauernhaus in Osterr.iUng.«, dalje znana angleška »The peasant Art in Ausfria«, potem člančiči Westra, Šmida itd. v Carnioli, Slovanu itd. Treba se bo tudi nam Slovencem ozreti po takem delu. Etnografski mu« zej v Ljubljani je prevzel tozadevno iniciativo v roke in če bo sreča mila in državne podpore kaj, dobimo tudi mi sčasoma svojo »Slovensko ljudsko umetnost in glasbo«. 5. Vurnik. H. Th. Bossert: Volkskunst in E u ro p a. (Wasmuth, Berlin 1926.) Zelo mnogo diskutirana knjiga, doslej goto» vo najobširnejše delo o ljudski umet» nosti, vsekakor pa prvo univerzalno delo o celokupni evropski ljudski umet» nosti. Upošteva sicer predvsem orna» mentiko v slikarstvu, rezbarstvu, nošah in vezeninah ter arhitekturi, vendar obeta v uvodu še nadaljnji zvezek, ki je potreben in ki bo obravnaval še arhi» tekturo. Delo vsebuje tekstni zvezek s katalogom in popisom objavljenih ob» jektov ter avtorjev uvod, dalje 132 vehkih tabel, večinoma v trobarvnem tisku. Lepo so v primerih zastopane tudi umetnine iz slovanskih držav Rusije, Poljske, Češkoslovaške in Bolgarije, Ju» goslavija je zastopana kar z 12 tabla» mi, ki objavljajo vezeninske orna» mente večinoma iz južnih in vzhodnih krajev države. Narodopisec, ki se peča s primer» jalnimi študijami na polju umetnostnih oblik, bo našel v knjigi cel leksikon materiala. S. V. Albert Sič: Narodne veze» nine na Kranjskem:/. Narodne vezenine z Gorenjskega; II. Belokranj^ ske vezenine; III. Bele vezenine; IV. Pisane vezenine. V Ljubljani 1918. Po» leg 10 fotografij po vezeninskih origi» nalih in 96 deloma barvasto izdanih tabel s posameznimi ornamentalnimi detajli ali vzorci celih ornamentalnih kompozicij v ljudskem (narodnem) duhu. Zbirka narodnih omamen te v: I. Narodni okraski na pirhih in kožuhih. II. Narodni okraski na orodju in pohii šivu, Ljubljana 1922 in 1923. Deset fo» tografij in skupno 46 tabel, deloma bar» vastih. Slovenski narodni slog: Kmečke hi: Se in njih oprava na Gorenjskem, Ljub» Ijana 1924. Sičevo delo je plod mnogoletnega truda na polju dela za ohranitev slo» venske ljudske umetnosti in nje zopet» nega vzbujanja k življenju spričo dej» stva, da je narodni slog slovenski orna» mentiki in arhitekturi, noši, vezenini, pohištvu potreben, da pa izumira pod pritiskom nivelirajoče moderne sablon» ske veleobrti. Knjig s tako tendenco se je zlasti izza romantike sem izdalo v Evropi ogromno število, katero število je spričo razmaha individualizma v zad» njih petdesetih letih še znatno posko» čilo. Pri Slovencih poznamo le redke literarne poizkuse te vrste, med temi pa zavzema Sičevo delo gotovo najcast» nejše mesto tako po obsegu kakor po tem, kako častno zadošča svoji — et» nografa to ne sme motiti — zadani na» logi: nuditi ljudem, ki hočejo graditi, vesti, ornamentirati v slovenskem slogu ·— vzorcev iz domačega za» klada. Obrtne šole, vezilje, rokodel» ci so se živahno poprijeli navodil Sičeve knjige in izčrpavajo v nji nagro« madeni leksikon »narodnih« ornamen» tov in — s tem je zadana naloga dela izpolnjena. Etnograf seve, ki raziskuje oblike ljudske umetnosti z ozirom na kraj in čas njihovega nastanka in tako išče v 174 Kronika, referati in kritike. mnogobrojnosti sistema, bo Sičevo delo mogel rabiti v svojo svrho le v omeje« nem obsegu, ker je zanj ornament, o katerem ne ve kraja in časa postanka neraben. Te oznake so v nekaterih des lih Sičevih le zelo splošne, n. pr. belos kranjske ali gorenjske vezenine, v delu Kmečke hiše... šele je z dostavkom »Motivi so posneti iz sledečih krajev« zadovoljen tudi etnograf, ki mu bo izs daja v tej obliki prav prišla. Marljivi avtor teh del, ki je lani praznoval svojo šestdesetletnico rojs stva, h kateri mu Etnèlog iskreno čes sti ta, ima, kakor čujemo, še več del opisanega značaja v delu, želimo mu pa le založnika. V teh današnjih brids kih gospodarskih razmerah je požrtvos valen založnik redek, toda za ta dela se mora najti. Mi bi si seve želeli, naj bi v prihodnje avtor upošteval na ta ali oni način v svojih tozadevnih izs daj ah tudi etnografske interese, s tem bo delo le pridobilo in se bo tudi bolj širilo. S. Vurnik. Гласник Етнографског Музеја y Београду, knjiga I. Urednik dr. Boris voje M. Drobnjakovič, Beograd 1926. Uprava beograjskega etnografskes ga muzeja je s tem izdanjem ustanovila svojo revijo, v kateri začenja publicis rati rezultate znanstvenega dela v svos jem delokrogu. Obenem proslavlja z ustanovitvijo Glasnika 25 letnico mus žeja. Glasnik objavlja na uvodnem mes stu biografijo Stevana Mihajloviča, ki je podaril svojo hišo državi, da je v njej uredila etnogr. muzej v Beogradu. Potem slede poročila in kronike dela beograjskega (dr. Drobnjakovič), saras jevskega (M. Karanovič), zagrebškega (V. Tkalčič) in ljubljanskega (dr. N. Županič) etnografskega muzeja. Dr. Gjorgjevič objavlja pregled kolektivs nega dela za etnografsko proučavanje v Jugoslaviji, dr. J. Erdeljanovič piše o aktualnem problemu Muzej in unis verza. Slede etnološke strokovne razs prave: dr. S. Trojanovič: Glavna obes ležja srpskog naroda, N. Zega piše o starih nevestinih pokrivalih v Srbiji, dr. V. Čajkanovic o dveh starih slus čajih azilije, dr. E. SchneeweiB objavs Ija novo srbsko koledno pesem, K. M. Manojlovič piše o svatbenih običajih v Galičniku z glasbeno prilogo, R. Uskokovič piše o nošah v Ivanjici, dr. T. Gjorgjevič o petju v Gackem in Jajcu. Sledi bibliografija za 1. 1925. in 1926. (slovenska je malo upoštevana, čeprav je raztresena, pa je številna!). Izdaja je opremljena z mnogimi fotografijami, enim barvotiskom ter notnimi primeri. Pozdravljamo novo etnografsko revijo, ki bo raziskavanju prav velike usluge storila. S. V. Вођа кроз Етнографски Музеј y Београду. (Drž. štamparija kraljevine SHS, Beograd 1924.) Beograjski etnografski muzej je bil ustanovljen že 1. 1901. in je s tem »Vodjo« praznoval že dvajsetletnico. »Vodja« ni le dostojen katalog, nego je s svojimi popisi in slikami celo nes kak uvod v srbsko etnografijo, kakor bi si človek želel od vsakega podobs nega izdanj a. Priredila sta ga delavni in marljivi upravnik Nikola Zega in kustos dr. B. Drobnjakovič in opreš mila s fotografijo in tlorisom muzeja. Vodja vsebuje kratek, pa jedrnat près gled muzejske zbirke in katalog obs jektov v šestih dvoranah, kar vse ilu« strira 33 fotografij po muzejskih ime« nitnostih. Ni dvoma, da bo Vodja dobro ustregel svojemu namenu; izda« nje kaže lep napredek beograjskega narodopisnega muzeja, ki mu želimo uspehov in lepega nadaljnega razvoja pod sedanjim marljivim vodjo. V les tih 1901. do 1911. se je muzej udes ležil etnografskih razstav v Petrogradu, Kronika, referati in kritike. 175 Liége^u, Bukarešti, Londonu, Pragi in Turinu. Podobnega vodjo pripravlja tudi ljubljanski etnografski muzej. Izdati ga bo pa, žal, mogoče šele, ko se zbirka namesti v dostojnem prostoru in raz« stavi še večina objektov, ki morajo radi pomanjkanja razstavnega pro« štora čakati v depojih. S. V. Dr. Martin Malnerič: T o b o 1 č e k. Knjižni almanah Bele Krajine. V Ljub« Ijani 1925. Za tisočletni spomin kronanja kra« Ija Tomislava je avtor nabral »iz knjig in novin« »jagod za belokranjsko bi« bliografijo«. Na 43 straneh podaja avtor narodoznansko, zemlje« in krajepisno, starožitnostno, zgodovinsko, versko« cerkveno, jezikoslovno, slovstveno, prosvetno, narodnogospodarsko, politič« no in umetnostno bibliografijo Bele Krajine. Prvo poglavje knjižice obravnava etnografsko literaturo o Beli Krajini (Splošni opisi. Rokopisi, Potopisi, Let« na godovanja. Plesi, Kolo, Narodna in cerkvena svečanost, Ženitev, Smrt in pogreb. Narodni kruhi. Pastirske igre. Otroške igre, Selo in dom, Tkalstvo, Narodna nošnja, Risbe in slike belo« kranjske narodne nošnje, Vezenine, Zbirke vezenin. Zbirke narodnega blaga, Legende, Pripovedke in pravljice, Pe« smi, Zagonetke, Pregovori in reki, Vra« že. Krajevna imena. Rodbinska imena). »Tobolček«, posvečen »izobraževalnim organizacijam, predavateljem, govorni« kom, kulturnim in političnim delav« cem« bo koristil tudi etnografu, ki ima v njegovem prvem poglavju zbrano ob« širno literaturo o skoro vseh panogah etnologije o Beli Krajini. Opozarjam še na »Čas«, 1926, kjer je avtor podal še neke dodatke »Tobolčku«. To je prva bibhografska monografija o pro« šlosti in narodopisju Bele Krajine, ki je napisana z veliko ljubeznijo do rod« nega kraja. S. V. H. Вулић: Народност Пеона- ца. ("Глас" CXXI, str. 1—20). Beligrad 1926. Avtor razmotriva vprašanje, kateri jezikovni skupini naj bi bili pripadali Peonci, ki so se antike prebivali na jugu naše države. Vrlo ak« tualnega vprašanja avtor ni rešil, za« ključuje namreč, da smo od rešitve vprašanja koncem njegove razprave, baš tako daleč, kakor smo bili doslej. Fakt je, da začne avtor z apriornim predsodkom, namreč da »slična ili čak i istovetna geografska i topo« grafska imena u dve oblasti n i najmanje ne mogu govoriti, u opšte. u načelu, za istovet« nos t stanovništva u tim kra« je vima. Zaikaj pa »ni najmanje«? Mogoče pa da! Treba stvar le raz« iskati. Potem navaja veliko število primerkov podobnosti imen v raznih jezikih tako, da je o Peoncih, za ka« tere gre v članku, prva beseda šele na koncu pete strani, kjer stoji i sta« vek: »Naravno, kad je reč o poreklu \tih imena, trebalo Ibi 'proučiti sval peonska imena, a ne samo neka. Jer, ako bismo uzeli na oko samo neka od njih i našli da su ona slična, recimo s ilirskim, to još ne bi značilo, da su sva...« Vendar pa avtor avtorita« tivno »predpostavlja, da večina \ peonskih imena nema sličnosti s ilir« skim«! Odkod pa on pozna večino, če pravi, da jih poznamo komaj nekaj? Avtor potem kritizira neke pisce o Peoncih, Belocha in Bariča, ne po« zna pa novejše literature, posebno je« zikoslovne: F. Hommel«a, K. Pauli«ja, A. Fick«a, P. Kretschmer«ja, K. Oštir«ja in mnogih drugih mož, ki so pisali epohalna dela o Alarodih, o Pelazgih, o Hetitih? Nekateri od teh so se do« taknili tudi Peoncev in njihovih imen ter njihove narodnosti. Vendar je av« 176 Kronika, referati in kritike. torjeva zasluga, da je z novo kritično lučjo posvetil v problem in dal novo pobudo za študij na polju alarodistike in v tem oziru je razprava dobrodo« šla. S. V. M. D. Laptchévitch: Costumes Nationaux Yougoslaves. Ti= rage a part de la Yougoslavie», Belgra= de 1925, 8», str. 88. Ponatisk iz propagandne brošure, ki hoče inozemstvu »donner une vie d' ensemble sur notre pays de le faire connaître sous quelques uns de ses espects«. Etnograf iz tega delca ne bo črpal veliko novega znanja, čeprav avto« rica kaže tupatam znanje in ljubezen za stvar; slovenski etnograf bo pa ži« vahno protestiral proti dejstvu, da avto« rica pod tako mnogoobetajočim na« slovom obravnava vse slovenske ljudske noše od pamtiveka do danes le v 20 vrsticah! V tistih 20 vrsticah gre za nekak meglen popis slovenskega žen« skega pokrivala in sklepanca, ki ga avto« rica izvaja iz — I>oljske velikaške noše XIII. in XIV. stoletja! Je li mar to vse, kar bi se dalo tudi v mejah te majhne izdajice povedati o slovenskih narodnih nošah? S tem nam pred ino« zemstvom gotovo ni storila usluge. Med mnogoštevilnimi slikami srbskih in nekaj hrvatskih noš najdemo cele tri iz Slovenije. Ne, takole se naše noše, spričo našega etnografskega položaja v Evropi izredno zanimive, vendar ne morejo »na brzu ruku« absolvirati! Avtorica spisa je vsekakor imela dovolj možnosti, da se o predmetu pouči, če pa ni znala ni za Sičevo brošuro »O slo« venskih narodnih nošah« niti za vse ostale spise, naj bi se bila pa vsaj obrnila za podatke na etnografski muzej v Ljubljani, za katerega je vedela go« tovo! S. V. Andréas Alfoldi, Der Unter« gang der Rômerherrsch aft in Pannonien. (Ungarische Biblio« thek fiir das Ungarische Institut an der Universitat BerHn, herausgegeben von R. Gragger, Bd. I (1924), Bd. II (1926). Prvi del ne bo zanimal etnologa, ker je zgolj arheološke in zgodovinske prirode. Obravnavajoč konec kovanja denarja v Panoniji, dalje časovno do« ločitev delitve llirika in panonske po« datke seznama rimskih državnih Urad« nikov in vojakov (notitia dignitatum). V drugem delu je govora o takozvani »Keszthely kulturi« in njenem narodnem nositelju iz zgodnjega sred« njega veka pred prihodom Madjarov v Panonijo. 'Posebne oznake ite kul« ture so: konjska oprava, ki je imela zadrge in metalne obloge, vlite iz bro« na in pozlačene. Metalni deli na jer« menskih garniturah so bili okrašeni s predstavo zmajev, živalskih borb in vitic. Podčrtati je treba, da nosilci te kulture niso poznali fibule in da se v dotičnih nekropolah vedno nahajajo konjeniški grobovi, četudi so malošte« vilni. Ustvaritelji in nosilci Keszthely kulture niso bili ni Germani, ne Bizan« tinci, ne Sarmati, ne Jazigi, ne Alani iz III. in IV. stoletja po Kr., ne Huni, kakor se je mislilo, ampak Avari. Do« movina avarskega oblikoslovnega si« stema in okusa je v centralni Aziji. Skitski živalski stil se je udomačil pri turških narodih. Krožna ornamentalna vijače je nastala v Aziji. Avtor trdi, da tetoje ostanki avarske civilizacije iz Ogrskega v direktni zvezi s spo« meniki v porečju Jeniseja. Nadalje« vanje je posvečeno opisu naselbine in nekropole v Feneku ob Blatnem jezeru na zapadnem Ogrskem, ki je bila provincijalno«rimskega značaja in je trajala v V. in VI. stoletju po Kr. Dve uri od Feneka se nahajajo avar« ska pokopališča v Keszthely (Dabogô, Asôpahok, Keszthely«Sôrhâzkert. D:âs), ki se po značaju izkopanih predmetov bistveno razlikujejo od onih v Feneku. Kronika, referati in kritike. 177 i Antropološki tip barbarske keszthely» kulture je v glavnem krivonogi jezdec, katerega lobanja predstavlja »mešan tip kavkaške in mongolske rase«, meds tem ko so bili v Feneku pokopani ljudje visoke rasti in evropskega iz« gleda. Alföldi poudarja razliko fizič* nega habitusa med Avari in poromas njenimi Kelti. No v obeh nekropolah so se nahajali izvestni značilni preds meti, kar znači da je rimska naselbina v Feneku (Mogentiana) živela do 568 po Kr. in morda še dalje v avarskem suženjstvu. Na kraju so pregledno očrs tani najvažnejši zgodovinski dogodki v Panoniji pred prihodom Avarov. N. Z. Jan Czekanowski, Wst^p dohi» s t o r j i S 1 o vv i a n. Perspektywy ans tropologiczne, etnograficzne, prehistos ryczne i jezykoznawcze. (Lwowska hu bljoteka slawistyczna, tom III. Z dru= karni Jakubowskiego i. Sp.). Lavov 1927. Znani potovalec po Afriki in zna« meniti poljski antropolog, Jan Czeka« nowski je napisal obširno delo, ki naj uvede slaviste v zgodovino Slovanov. Po svoji metodi se delo mnogo razli« kuje od drugih enakih del, ker ima širšo osnovo in ker se opira zlasti na fizično antropologijo. O tej, ravno pri« došli nam knjigi bomo pri drugi pri« liki pisali obširnejše, JV. Z. M. C. Burkitt, Our early an» cestors. An introductory study of mesolithic, neoli» thic and Copper age cultu» res in Europe and adjacent r e g i o n s, (At the University Press). Cambridge 1926. Profesor na univerzi v Cambridge, M. C. Burkitt, ki je pred dvěmi leti obiskal tudi Ljubljano in proučil v Narodnem muzeju neolitske starine z našega barja, obdeluje v knjigi pod gornjim naslovom mezolitsko, neolit» sko in bakreno dobo v Evropi. Da bi dal tem prazgodovinskim epoham čas sovni okvir, očrtal je v glavnih pote» zah tudi poslednjo fazo stare kamene dobe, ki se je končala neposredno pred mezolitom, in dobo brona, ki je neposredno sledila epohi bakra. N. Z. NOVE KNJIGE: Anthropologie. Časopis věnovaný fysické antropologii, nauce o pleme» neh, demografii, eugenice a tělesné výchově se zvláštním zřetelem k Slo= vanům. Redaktor prof. Dr. J. Matiegka. IV, 3. Praga 1927. Vsebina: J. Mi» t i e g k a. Prispevki ke kraniologii Ži« du, L lebky ze staroprazského híbu tova — V; K. Stolychwo, Sur la méthode de la diagnose différentielle et sur son application dans I' anthro» pologie; Rozhledy: I. M. Křiž en i a splýváni plemen lidských; Aleš H r ds lička, Staroameričané. Albin Stocký, Pravěk země české, dil I, věk kammený. S 80 obrazy v textu, CXXII tabulemi u 6 mapami. Naklada Národniho Musea. Praga 1926. Alfredo Castellanos, La familia pris mitiva. (Universidad Nacionál del Li» toral). Rosario 1923. Pravěk. List pro praehistorickou archaeologii a antropologii. Organ »Moravskeho archaeologického klubu«. Redaktor a vydavatel: I. L. Červinka. Brno 1926. Mitteilungen der anthropologischen Gesellschaft in Wien, Bd. LVII, 3. und 4. Heft: Bericht über die VI. gemein» same Tagung der Deutschen Anthro» pologischen Gesellschaft und der An» thropologischen Gesellschaft in Wien, Salzburg vom 9. bis 12. Sept. 1926. Wien 1927. 178 Kronika, referati in kritike. Kazimierz Stolyhwo, Uber die Difs ferentialdiagnose und ihre Anwendung in der Anthropologie. (Tagungsbericht der 48. Versammlung 1926 — Salzburg zugleich der VI. gemeinsamen Tagung der Deutschen Anthropologischen Ges sellschaft und der Anthropologischen Gesellschaft in Wien, Salzburg, 9. bis 12. Sept. 1926, str. 60—62.) Avtor priznava biometrični mes todi, kot izrazu objektivnega kriterija v antropologiji, upotrebljivost in važs nost pod pogojem, če se pravilno nas vede, ali svari pred njo, če se je pos služuje neizkušen raziskovalec. Tako smatra K. Stolyhwo diferencijalnosdis jagnostično metodo v delih poljskega antrojkjloga, J. Czekanowskega, za zgrešeno, ker izraža pri izračunavanju »srednjih diferenc n. pr. telesno vis šino«, dolžino ekstremitet, dolžino in širino noge v centimetrih, druge antros pometrične dimenzije kakor dolžino in širino glave, višino in širino nosa pa v milimetrih. Zato je pri čitanju dela potrebna desetkratna redukcija. Za vzgled je avtor navel primere iz antros pologije in ekonomije. Ksiega Pamiatkowa, XII. Zjazdu Lekarzy i Przyrodnikow Polskich u roku 1925. Tom I, II. W Warszawie u roku 1925. Известин на Народнин Етнограф- ски музеИ вт> Софин, година IV — книжка III, IV. (Фонд Г. С. Раковски). Софии 1924. Боривој М. Дробњаковић, Смеде- ревско Подунавље и Јасеница. Са 15 скица и 1 картом y тексту и са 22 фотографије и 1 картом порекла становништва y при- логу. ИздањеСрпске Кр. Академије: „На- се.га и порекло становништва" књ. 19. Beograd 1925. Распис и лекциит* за л*тнин семе- стђрђ на 1926/27. учевна година. Sofija 1927. INSTITUT INTERNATIONAL D'ANTHROPOLOGIE. Siège Social: École d'Anthropologie, 15, Rue de l'École de Médecine, Paris (VI.) Secrétariat général Téléphone: Fleurus 15*57 Assemblée Générale Statutaire Amsterdam, 1927. Paris, le 15. décembre 1926. Monsieur, Le Conseil de direction de Γ Institut International d'Anthropologie a décidé d'accepter Γ aimable invitation de son Office national néerlandais ©t de tenir à Amsterdam, au mois dé septern)bre 1927, son assemblée générale statutaire triennale. " : Nous serions heureux de vous voir participer aux travaux de cette sess sion, qui se tiendra dans un pays particulièrement intéressant au point de vue anthropologique et ethnographique. Kronika, referati in kritike. 179 L' Office national néerlandais s'efforcera, par des moyens appropriés, de rendre le séjour en Hollande le moins coûteux possible; il vous enverira pro« chainement une invitation contenant le programme définitif de la session (avec les visites et excursions), la liste des communication déjà inscrites, et tous les renseignements pratiques. Veuillez agréer. Monsieur, l'expression de nos sentiments bien cordiaux. Le Président, Louis MARIN, Ministre des Pensions. Les Secrétaires généraux: Dr. CAPITAN, Dr. PAPILLAUT, Comte BEGOUEN, Errata corrige. Na strani 99, vrsta 17, bi moralo stati Ancyra mesto Ancyura. „ 114, „ 16, . „ „ 101 mm „ 202 mm. „ „ 129, , 25, „ „ „ 8-51 °/o „ 38-51 »/o. „ 129, „ 28, „ „ „ 105 mm „ 205 mm. „ , 131, „ 26, „ „ „ Kubanu „ Kubabu. „ „ 135 naj stoji jScylacis periplus po C. Miiller-ju'. „ „ 138, vrsta 20, bi moralo stati Cbarimates mesto cbarimates. „ „ 138, „ 28, „ , „ Tiviscus „ Tiviseos. , 138, „ 28, „ „ „ Sanatoi „ Sanaroi. „ 138, „ 29, „ „ „ Maçyog „ Háeyog. „ „ 138, „ 29, „ „ , aQÜßsaxoi; „ 'Acaßsaxog. „ „ 147, „ 29, „ „ , 1911 „ 1912 „ „ 154, „ 27, „ „ „ vzbodnega „ zapadnega. „ „ 156, izpade točka 19. Les races . . . „ „ 160, vrsta 33, bi moralo stati Tomaschek mesto Tomášek. Za slovenski narodni muzej. že par Ш imamo v Ljubljani samostojen narodopisni muzej, ki ima nalogo, da pospešuje narodopisje, antropologijo in zgO' dovino ljudske umetnosti, da zbira tozadevni materijal, ga pro' učuje in hrani v svojih razstavnih zbirkah. V prvi vrsti ima muzej nalogo, da obdela slovensko narodo-- pisje, najprej domači, nam najbližji materijal, ki se hrani po deželi, ali je v lasti zasebnih zbirateljev. Narodopisno blago, ki je najboljši izraz narodnega bistva, treba zbrati, da bomo poznali sebe in da nas bo svet poznal in bolj vpošteval, kakor nas je doslej. Veliko imamo pokazati na tem polju: imamo kmečko arhitekturo, originalne narodne noše, vezenine, plastiko, ljudsko slikarstvo, domačo umetno obrt, narodno pesem in njene melo' dije in pripovedno blago. To bogato narodno blago gotovo ne sme propasti in se pozabiti, zato je treba dela in zadnji čas je, da začnemo s tem delom, ki so ga Čehi, Hrvati, Srbi že davno opravili. Vodstvo narodopisnega rnuzeja v Ljubljani je prevzelo po ^ bivšem deželnem muzeju skromno narodopisno zbirko, ki ne \ vsebuje niti še vseh glavnih tipov narodnih noš, ljudskega po' i hištva in orodja, izrezanih in poslikanih okraskov itd. To zbirko j je nujno treba izpopolniti. Za to nalogo pa se mora zavzeti ves \ narod, ker je vodstvo muzeja s skromnimi sredstvi, ki jih daje "■ država, samo ne more izvršiti. Treba je, da naši inteligenti na deželi požrtvovalno prevzamejo našo narodno dolžnost, da poi magajo vodstvu muzeja in mu nabavljajo ali naznanjajo razmer tani in vedno redkejši narodopis, materijal, ki pod pritiskom civilizacije in moderne industrije od dne do dne gineva. Treba je to blago odtegniti propadu s tem, da se poskrbi, da pride v muzej. Naj bi prevzeli požrtvovalno delo te naloge duhovniki, učiteljstvo in dijaštvo, ki imajo največ stika z ljudstvom in naj bi pridobivali za muzej narodopisno blago, če mogoče kot dar ali pa ga vsaj naznanili. Korist od razstavljenega narodopisnega blaga ima ves narod, dobra etnografska zbirka je narodu zrcalo in ponos, stara umetnost narodova je pobuda novejšim umetni- kom in obrtnikorn. Vodstvo etnografskega muzeja v Ljubljani apelira s tem na vse zavedne narodnjake, še posebej na one osebe in društva, ki imajo stike s Koroško, Goriško, Trstom in našim Krasom, naj se spominjajo muzeja z etnografskimi predmeti iz teh krajev, zakaj muzej danes nima skoro še ničesar pokazati iz teh ozet melj. Slovenci naj bi bili vsaj v muzeju etnografski popolno predstavljeni! Dr. Niko Županič, direktor etnografskega muzeja.