finjtzevnost in umetnost. Vse tu navedene knjlge In publikaclje se debe v UJiteljski knji^arni v Ljubljani. FranCiikanska ulica št. 6. Ocene. —k »La dame de Alonsoreau« »Zvestoba do groba«. 9. zvezek knjižnice »Jutrovih« romanov je pravkar izšel. Ne dvomimo, da ga bodo z veseljem pozdravili vsi prijatelji dobre knjige. »Gospa de Monsoreau« šteje med najboljše Dumasove historične romane in je vsakekor prva za glasovito trilogijo v »Treh mušketirjih«. Roman je vzbudil zasluženo pozornost, obče zanimanje in soglasno priznanje. Prevod sledi francoskemu originalu in je neskrajšan. Posebno prednost mu pa daje, da je bogato ilustriran ter prinaša deloma posnetke originalnih ilustracij velike francoske luksuzne izdaje, deloma pa ilustracije — lesoreze — domačega ilustratorja, ki je povsem pogodil dobo in žanr. Knjiga obsega 28 pol ali 419 strani, naslovna slika je originalova, notranji naslovni list pa prinaša tudi dobro pogoden portret avtorjev, a zaključna vinjeta dobro pogodeno šaljivo vinjeto s sliko debelega fratra Gorenflota pred vinskimi sodi. Frater Gorenflot je Dumasova šaljiva figura, posneta po Shakespearovem Falstaffu, sama pa je bila vzor na Sinkiewiczevega Zaglobo. Gorenflot je ne baš glavna, pa vendar ena glavnih oseb roraana. Kralj Henrik II. in vojvoda d'Anjou sta nosilca historičnega ogrodja povesti, junaški De Bussy in krasna Diana glavna junaka, njuna ijubezen je oni dogodek, iz katerega se rodi vse gorje. Saint Luc in grof de Monsoreu sta akterja, ki služita za folijo, Chicot pa je utež Gorenflota. Ta dva skrbita za zabavo, za zapletek, prigodo, anekdoto, za smeh, za »rozino v pecivu«, oba se udeležujeta politike in intrige, eden premeteno, drugi šegavo. Oba rada sedeta tudi k pijači in jedači in se iznebita včasih kakšne okrogle. Gorenflota pa ne moti njegov karakter, da je jedež in pijanec in babjek, kajti obenem je vere sin svoje cerkve, izvrševalec njene politike. Zato čuti včasih tudi kakšno gorko po debeli plati, včasih pa tudi obleži pod sodom... Toda pred vsem nas zanima tragika Bussyja, plemiča brez madeža, in Diane, prevarane devojke, ki končno sledi klicu svojega srca. Toda njena sreča traja kratko. Ko prikipi do vrhunca, jej zločin iztrga najdražje. Roman je poln divne stare romantike, ki je ni več v moderni literaturi. Toda modri njen cvet še vedno dehti, še vedno se pri takšnem čtivu orose nežne oči, in tudi debelokožnejši bralec ne more knjige odložiti neprebrane. Slovenski prevod bo v današnji dobi, ko je tako malo zares dobrega čtiva, trikrat dobrodošel, tembolj, ker je za obširno, pa zelo okusno izdelano in bogato ilustrirano knjigo cena prav nizka. (45 Din broširan, 55 Din v' polplatno in 65 Din v platno vezan izvod). »Jutro« bo nadaljevalo svojo popularno zbirko in jo bo še bistveno popolnilo z originali in najboljšimi prevodi romanov vseh narodov in dob. »Jutrova« knjižnica je že sedaj dragocen zaklad pripovednih spisov, in obče priznanje je dokaz, da smo tudi v tem pogledu na pravi poti. —k Izabrane pjesme i pripovjesti za mladež od R. F. Magjera. Pod naslovom »Djurdjice« izdala je zaslužna za našu kulturu knjižara Stj. Kugli u Zagrefu (Ilica 30) izabrane pjesme i pripovjesti za mladež od hrvatskoga pjesnika i pripovjedača R. F. M a g j e r a. Knjiga je raskošno opremljena, u tvrde korice uvezana sa naslovnim listom od I. Rocha, portretom autorovim od H. Reymanove i predgovorom J. Gletnbayeve, koja tom prilikom prikazuje 25-godišnji kniiževni rad samoga pisca. Kako su Magjerova omladinska izdanja prevedena na česki jezik i doživila više izdanja, spomenut čemo tim povodom slijedeče: Kad je Magjer god. 1905. nakon petogodišnjega književnikovanja, prikupio i zasebno izdao svoje pjesme i pripovjesti za mladež »Slavice«, donijeo je osječki uglednj dnevnik »Die Drau« pod uredništvom sadašnjega urednika Lavoslava Selingera u 80. broju od 4. VII. 1905. sa potpisom: K. vrlo pohvalan prikaz, gdje se uz ino kaže: To je lijepo opremljena knjiga pjesama i pripovajedaka koja u lijepom i laganom slogu svojim zanimivim sadržajem podržaje napetu pažnju kod djece ... Knjiga potpuno odgovara svoioj zadači i mi čestitamo mladom učitelju na uspjehu i želimo, da u svojem i interesu hrvatske mladeži još čitav niz požanje takovih i večih uspjeha. To je bila prva kritika, dok je istim povodom, sada več pokojnt, najodličniji naš noviji pedagoški i omladinski pisac. Davorin Trstenjak pisao u mostarskom »Osvitu« (broj 42. od 2. VI. 1906) ovo: »Medju narodnim učiteljima pojavio se vrlo marljiv i plodan omladinski pisac R. F. Magjer. Nema sumnje, on je nadaren čovjek. U njega ima jak nazor za pisanje i književno stvaranje. Što se zametne u njegovoj duši, to mora da se i rodi, a porodjaj mu je posve lak. Njegovo pero ne sustaje. nego leti. Neka ga nutarnja sila nagoni, da se žuri, kao da se boj.i, da če zakasniti. On je kao ona zdrava mati, koja jedno čedo u naramku nosi, a drugomu se več nada i raduje. On ljubi svoju duševno djecu. U ljubavi su mu začeta i rodjena. A to je mnogo. To su sposobnosti, koje nam jamče, da mladi pisac nije bljesak, koji sijevno, pa ga nestaje, nego da je svijetlo, koje če sve Ijepše sijati i grijati.« Trstenjak svoj prkaz svršava riiečima: »Mi se stariji njegovi drugovi radujemo i iskreno veselimo njegovom radu i mnogo očekujemo od njegovog mara i dara. Na nama je red, da ga pomognemo. Pisac stvara čitatelje, ali čitatelji i njega. Da svaka škola s ove i s one strane Save uzme u učeničku knjižnicu samo po jednu njegovu knjižicu, bilo bi lijepo t dovoljno, a koliko bi tek valjalo, da uzme i po koju za nagradu djeci! Najtoplije preporučam ta djela školama i roditeljima, a piscu bratski pozdrav!« Tu zasada svršavamo povodom izdanja »Djurdiica«, za koje vrijede obe gornje ocjene, pa je suvjšno dodavati svaka druga riječ — tim više, što je kritika za samo najnovije gore spomenuto Magjerovo djelo rekla, da spada medju bisere naše omladinske književnosti, jer je pisano vanrednim pjesniekim i duševnim promatranjem, a po sadržaju vanrednoga i trajnoga interesa. —k »Prerod« s prilogo »Zdravje«. Izšla je 8. številka tega občepriljubljenega lista, J