ANNALES • Ser. hist. sociol. • 14 ■ 2004 ■ 1 OCENE / RECENSIONI / REVIEVVS, 205-220 obdobje, v katerem je bil odprt lov na rekorde v nepojm ljivih razmerah, z lesenimi letali brez regula­ torjev nadtlaka in brez gretja v kabini, opremljeni le z nenatančnimi inštrumenti za letenje. To so bili "zračni stahanovci", ki so se odpravljali na lov po novih "re­ kordih" in gradili sovjetsko letalstvo. Letenje je kmalu postalo prava strast. Po uradnih statističnih podatkih so leta 1938 podelili m ilijon izjemno cenjenih odlikovanj za tri padalske skoke iz letala z višine 2000 metrov in več. Med odlikovanimi so bili moški in ženske. Seveda pa so se ženske, tako kot običajno, morale močno po­ truditi, da so bile sprejete v letalske klube. Boj za žensko emancipacijo je še ena ključna tema knjige. Inštituti in ugledne letalske šole so bili namreč monopol moških. Šele leta 1931 so v letalsko akademijo sprejeli dve dekleti: Marino Raskovo, ki se je vpisala v zgodovino ženskega letalstva, in Eleno Kusmino. Kot se pogosto zgodi, so ženske morale pokazati večje kako­ vosti in sposobnosti, če so hotele napredovati. Raskova se je izkazala za zelo podkovano in sposobno, tako da je kmalu postala inštruktorica letenja in je nato - skupaj s še dvema kolegicama - s preletom poti med Moskvo in skrajnim vzhodom dosegla prvi ženski svetovni rekord v letenju. To dejanje je vsem trem prinesel naziv "juna­ kinje Sovjetske zveze" in neizmerno priljubljenost. Na stotine deklet jih je hotelo posnemati. Posledice tega so bile izjemne, saj se je dežela revoluciji navkljub morala spopadati še z ostanki srednjega veka, ki so ovirali težko pot ženske emancipacije. Ko je 22. junija 1941 Nemčija napadla Sovjetsko zvezo, ni takoj in tudi ne povsod prevladal domoljubni zanos, kljub temu pa je zmagala izrazita volja do upora. Oblikovale so se prostovoljne oborožene enote, rekru­ tirati pa so se hotele tudi številne ženske. Pri tem so v Sovjetski zvezi ves čas poudarjali, da je bila prvič v zgodovini ustavno uzakonjena popolna enakopravnost obeh spolov in da je bila obramba napadene domovine dolžnost vseh. Sicer pa odhod v boj, navkljub formalni enakosti, za ženske sploh ni bil preprost. "Prenesti v prakso to odločitev pa ni bilo zelo pre­ prosto, predvsem za dekleta, ki so od vojakov dobila priporočilo, naj redno nadaljujejo študij, saj po njiho­ vem vojna ni bila ženski posel". Ob zahtevi po splošni mobilizaciji so oblasti dovolile vključitev prostovoljk v Rdečo armado - na koncu jih je bilo 800.000, čeprav ni bilo načrta, ki bi predvideval vključitev žensk v bojevanje in še manj ustanavljanje ženskih enot. To zahtevo so postavile ženske same, vla­ do pa so o potrebi po tem prepričale v nekaj mesecih. Pomen in slava Marine Raskove in poslabšanje vojnega stanja so prispevali k spremembi situacije, tako da je bila jeseni 1941 odobrena ustanovitev začasne letalske skupine, v katero so vključili pilotke. Iz te so zrasli trije ženski letalski polki, ki so jih sestavljali lovci bombniki, bombniki strmoglavci in letala, primerna za lažja nočna bombardiranja. Vojaki so se seveda norčevali, prila­ goditev vojaškemu načinu življenja pa za dekleta sploh ni bila preprosta in tudi ne brez travm, saj so se morala sprijazniti, na primer, s striženjem las, morala pa so rešiti tudi problem prevelikih vojaških uniform, za katere se je zdelo, da so jim odvzele vso ženskost. Med aprilom in novembrom 1942 so trije polki do­ živeli ognjeni krst. Pilotke so morale dokazati svoje sposobnosti, da bi si pridobile zaupanje in spoštovanje moških kolegov. Preden pa so lahko delali skupaj, je moralo preteči nekaj mesecev. Ženske so kmalu doka­ zale, kako pomembno je njihovo sodelovanje, njihova vnema pa je postala skorajda legendarna. Na simbolični ravni so poseben pomen imele akcije povsem ženskih posadk, ki so prevzele majhna letala, opremljena s pomanjkljivimi kontrolnimi napravami, namenjena pa so bila nočnim bombardiranjem. Letala so do cilja lahko priletela z ugasnjenimi motorji, tako da so se kar najbolj približala sovražni bojni črti. Ko so Nemci ugotovili, da gre za ženske, so jim takoj dali vzdevek "čarovnice noči". Za letenje s temi lesenimi "kripami" je bila po­ trebna velika mera spretnosti in poguma. Šele leta 1944 so posadke namreč dobile padala. Do takrat pa so se dekleta zavedala, da jih lahko doleti grozljiv konec: da pri živem telesu zgorijo v letalu v plamenih. Bitke, uspehe in tragedije "junakinj neba" je Marina Rossi z izjemno močjo opisala v knjigi, ki vrača ugled in spomin vrednotam, za katere so se bile ženske pri­ pravljene tako žrtvovati. Stefano Lusa BUZETSKI ZBORNIK 30. Buzet, Katedra Čakavskog sabora Buzet, Pučko otvoreno učiIište "Augustin Vivoda" Buzet, Pazin, "Josip Turčinovič" d.o.o., 2004, 496 str. U izdanju triju izdavačkih kuča, Katedre Čakavskog sabora Buzet, Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vi­ voda" iz Buzeta te "Josipa Turčinoviča" iz Pazina, izišao je iz tiska novi, 30. Buzetski zbornik koji obiluje zani- m ljivim radovima vezanim uz buzetski kraj. Predgovor ovom opširnom izdanju potpisuje dr. vet. Fedor Putinja. Gradonačelnik Buzeta, Josip Flego, u prilogu "Subotina 2003." piše o najnovijim zbivanjima na Buzeštini. Buzetski zbornik je podijeljen u pet poglavlja: Bu- zeština Istre, literarni priloži, prikazi, biografije i šport. U prvom poglavlju nalazimo rad dr. sc. Klare Buršič Matijašič koja piše o Novačkoj pečini. Novačka se pečina nalazi na predjelu Novaštine, izmedu Dana i Jelovica. Ona predstavlja zanim ljiv speleološki objekt dužine oko 450 m koji iznenaduje veličinom ulaza. Morfološki je najzanim ljiviji udaljeni, najdublji dio pe­ čine, gdje je cijeli pod prekriven debelom sigastom 217 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 14 • 2004 • 1 OCENE / RECENSIONI / REVIEVVS, 205-220 korom koja tvori bazene ispunjene bistrom vodom. Jedna je od rijetkih pečina na Čičariji gdje se naslage leda zadržavaju u ijetnim mjesecima. Čovjek se u pečini samo povremeno zadržavao. Detaljni opis i mjerenja Novačke pečine izvršio je akademik M irko Malez 1960. godine. U arheološku literaturu ušla je objavom ulo- maka keramičkih posuda ukrašenih tzv. "metličastim ukrasom", koji su u Istri poznati početkom brončanog doba, za koje nažalost danas ne možemo sa sigurnošču tvrditi da potječu iz ove pečine. Prošlost Rašpora i Rašporskog kapetanata, prikazuje dr. sc. Slaven Bertoša. Za istarsku povijest Rašpor ima veliko značenje. Buduči da je smješten na čičarijskim obroncima, iz njega su se lako mogli kontrolirati putevi koji su središnju Istru povezivali s predalpskim zaledem. Zato je Rašpor bio iznimno značajno strateško uporište. Ukinuvši dotad postoječe pazenatike u Grožnjanu i Sv. Lovrecu, Mletačka Republika odredila je 1394. Rašpor za sjedište istoimenog kapetanata ("capitaneatus pajse- natici Istriae") odnosno vojnog zapovjedništva, koje je Istri trebalo jamčiti mir i sigurnost, posebice duž granice. Tijekom rata Cambraiske lige (1507.-1517.) utvrdu su zauzele i opljačkale nadvojvodine snage koje je vodio Krištof Frankopan, kao i vojnici koje je predvodio trščanski kapetan Nicolo Rauber. Tako je 1511., iz sigurnosnih razloga, mletački rektor premješten u Buzet zadržavši, medutim, titulu rašporskog kapetana ("Cape- tanio di Raspo", odnosno "Capitaneus Raspurch"). I dalje je bio zapovjednikom istarskog pazenatika, ali je otad obnašao i dužnost podestata grada Buzeta. Jezičnom se temom bavila prof. Nataša Vivoda. Ona je opisala govor Velog Mluna na fonetskoj, fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj jezičnoj razini. Vokalski trokut ovog idioma ima čak 8 samoglasnika, u sklonidbi se čuva arhaično stanje (npr. nastavci -ah, -ih), a u leksičkom korpusu još uvijek ima staroslavenskih riječi. Prof. Elena Grah pripremila je prilog "O riječima u mjesnom govoru sela Krbavčiči" u kojem je analizirala morfološke osobitosti ¡menica te izdvojila tipične ča­ kavske značajke koje čuva mjesni govor Krbavčiči. U povi jesti hrvatske leksikografi je značajno mjesto zauzima "Ričoslovnik" Josipa Voltiča. Ovaj je rječnik bio tema dr. sc Alojza Jembriha. Autor kaže da u povijesti hrvatske leksikografije, na početku 19. stolječa, susre- čemo uz Dubrovčanina Joakima Stullija (1730.-1817.) i Istranina Josipa Voltiča (1750.-1825.) koji je 1803. u Beču tiskom objelodanio trojezični rječnik "Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika", pa se, u odnosu na broj jezika u rječniku, kad je riječ o vrsti rječnika, Voltičev s pravom smatra višejezičnim rječni- kom. Dr. sc. Antonija Zaradija Kiš osvrnula se na "Mar- tinsko nasljede u Istri". Intencija ovoga priloga je bila po prvi put sustavnije prikazati bogato kulturno nasljede Istre glede tradicije sv. Martina (11.11.), franačkoga ranokrščanskog sveča i značajnog pronositelja krščan­ stva. Martinska istarska baština je promatrana kroz tri aspekta: hagiotoponimi, svetišta, književnost (glagoljska i pučka). Dr. sc. Jasna Vince piše o morfološkim temama u Ribaričevom opusu istarskih dijalekata. Dr. sc. Mirela Slukan Altič obraduje "Povijest karto- grafskog upoznavanja Čičarije". Autorica zaključuje da je Čičarija, koja se strmo izdiže iz valovitog flišnog pobrda središnje Istre, počela privlačiti pažnju kartografa več u starom vijeku. Od prvog kartografskog pojav- Ijivanja Čičarije do njezina prvog prikaza temeljenog na geodetskoj izmjeri proteklo je više od 15 stolječa. Tijekom toga vremena predodžba o njezinom obliku i izgledu usavršavala se zajedno s geografskim upozna- vanjem toga prostora, kao i samim razvojem karto­ grafske znanosti koja ga je prikazivala. Mr. sc. Zdenko Balog u pri logu "Kupoprodajni ugovori u Roču u 16. stolječu" obraduje kupoprodajne odnose koji su vladali u malim istarskim komunama u 16. stolječu. Izvori su Ročka kvaderna, notarske knjige i bilješke na marginama glagoljskih kodeksa. Obraduju se cijena i variranje cijena roba kojima se trguje, ali i načini plačanja, prebijanje obveza i sl. Zanimljivi su primjeri trgovanja stokom, zemljom, kučama i žitari­ cama. 218 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 14 • 2004 • 1 OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 205-220 Mr. sc. Jakov Jelinčič govori o "Sličnosti izmedu Buzetskog i Dvjgradskog statuta". Autor iznosi zanim- I ji ve podatke o podudarnosti mnogih odredaba Buzet- skog i Dvigradskog statuta, što je jedinstven slučaj u istarskim statutima. Buzetski statut ima 140, a Dvigradski 184 poglavlja. Čak 95 poglavlja Buzetskog statuta go­ tovo je identično poglavljima Dvigradskoga statuta. Autor utvrduje da je Dvigradski statut bio predloškom Buzetsko m. Prof. Branka Poropat u pri logu "Vodenice u knjiži buzetskog bilježnika Martina Satoliča od 1492. do 1517.", obraduje podatke o vodenicima na koje je naišla proučavajuči najstariju knjigu buzetskog bilježnika Mar­ tina Sotoliča (od 1492. do 1517.). Iz ugovora u toj knjiži doznajemo o nazivima vodenica, njihovom točnom smještaju, o nazivima susjednih posjeda, rijeka, pritoka, o materijalima od kojih su vodenice bile izgradene te o zanimljivostima vezanih uz neke ugovore. Dražen Vlahov, arhivski savjetnik iz Državnog arhiva u Pazinu, govorio je o životopisu glagoljaša popa llije Pečariča, ročkog župnika od 1487. do 1551. godine, rodenog u Bribiru 1461. god. Na kraju svog priopčenja zaključio je da je Roč imao sreču što su u njemu krajem XV. i početkom XVI. stolječa istodobno djelovala dva velikana ročke kulturne povijesti - llija Pečarič i Šimun Greblo, od kojih je svaki na svoj način ostavio trag u našoj kulturnoj baštini - prvi na planu zaštite sakralnih spomenika, a drugi u književnom stvaralaštvu. Prof. Miroslav Sinčič u prilogu "Ogled o melograf- skom i etnomuzikološkom radu Renata Pernica" govori o Perničevoj ulozi i radu na skupljanju i popularizaciji istarskoga glazbenog folklora. Pernic je na terenu snimao izvorne pjesme i svirku, pripremao niz radio emisija, pisao članke u novinama, a kruna njegova rada je monografija "Meštri, svirci i kantaduri" o istarskim narodnim pjevačima, svircima i graditeljima narodnih glazbala. Mr. sc. Josip Žmak zapisao je "Sječanja na Čičariju u rujanskim danima 1943. godine", a u drugom je prilogu opisao jednu od posljednjih krbunica na Krasu. O radu organa uprave opčine Buzet osamdesetih godina prošlog stolječa govori prof. Ivan Klarič, jedan od tadašnjih predsjednika Skupštine. Antun Medica je prikupio i zapisao 1000 riječi govora sela Račja Vas, a Ivan Draščič Beli Mate bilježi stara zavičajna imena u selu Sv. Martin. Hidrografiju Sovinjštine obraduje Vojmil Prodan, a dr. vet. Fedor Putinja, rukovodilac veterinarske službe u Buzetu, inicijator i pokretač umjetnog osjemenjivanja na Buzeštini, daje pregled 50 godina ove aktivnosti u Istri. Prof. Josip Šipuš u 30. knjiži Buzetskog zbornika zastupljen je s več im brojem novinarskih priloga o dnevnim dogadajima s područja Buzeštine. Radi li se o vremenskoj nepogodi, važnom gospodarskom ili kultur- nom dogadaju, svejedno, skupljeni priloži obuhvačaju poduže razdoblje buzetske svakodnevice. Nista nije posebno dotjerivano, naprosto je kronološki zapisano i kao takvo najbolje svjedoči što se, gdje i kada dogodilo. U članku o metodološkim značajkama demografskog istraživanja Istre, prof. Ivan Zupanc upozorava na neke tehničko-metodološke probleme; svaki prostor ima ra­ zi ičitu demografsku problematiku istraživanja pa tako i Istra. Buduči istraživači saznat če na što treba obratiti pozornost prije no što krenu u zahtjevno prikupljanje podataka. U literarnim priiozima tiskana je pripovijetka "Okla- da", Fedora Putinje i pjesme buzetskih pjesnika: M iro­ slava Sinčiča, Mirne Bratulič, Marije Ribarič, Snježane Markežič-Klobas, Daniela Sirotiča i Belle Rupena. Predstavljeno je nekoliko knjiga objavljenih 2003. g. "Antifašizam na Buzeštini" prikazao je akademik Petar Strčič, a knjigu Dražena Vlahova, "Glagoljski zapisi u knjiži krštenih i umrlih iz Fluma (1618.-1672.)" dr. sc. Slaven Bertoša. Četi ri nova sveska Annalesa (31-34) prikazao je Božo Jakovljevič, a svojim priiozima u ovoj rubrici javljaju se i Mirjana Pavletič, Saša Nikolič, Gor­ dana Čalič Šverko i Zlata Marži. Vlado Pernic pripremio je životopis Silvana Pavle­ tiča, a Miroslav Sinčič Renata Pernica. U rubrici "Šport", Siniša Žulič govori o automo- bilizmu. Več se godinama organizira automobilistička trka "Buzetski dani", a 2003. god. po prvi put, trka je uvrštena u kalendar europskog prvenstva te se tako boduje. Zabilježio je osnivanje kluba "Buzet autosport" te izvještava o uspjesima buzetskih bočara. Prilog "Od Raspadalice do starog aboridžanskog svetišta u Australiji" napisala je Gordana Čalič Šverko. Novu knjigu zbornika uredili su Božo Jakovljevič (glavni i odgovorni urednik), Tanja Perič Polonijo i Dražen Vlahov. Božo Jakovljevič Peter Lovsin - Peter Mlakar - Igor Vidmar: PUNK JE BIL PREJ. 25 let punka pod Slovenci. Ljubljana, Cankarjeva zalozba-Ropot, 2002, pp. 186. Tra la fine degli anni Settanta e l'in iz io degli anni Ottanta, in Slovenia, la música punk divenne un punto di riferimento importante per le nuove generazioni. Nacquero una moltitudine di nuovi gruppi e molti giovani cominciarono a vestiré in maniera "strana". In poco tempo era nata una subcultura, che non aveva uguali in Jugoslavia e che comincio a muoversi autó­ nomamente al di fuori del le istituzioni. La cosa era del tutto nuova e non poteva lasciare indifferenti i politici. Nel sistema autogestito, infatti, non era previsto che si potesse spaziare al di fuori del le istituzioni e al la del sistema. II fenómeno ebbe un effetto dirompente, ma 219