Iz delatnostl Spomenlčkog Ureda u Slovenačkoj. Fr. Sielč, Konservator, Ljubljana. U Ljubljani postoji „Spomenički Ured“ (Ured za čuvanje spomenika), koji radi u najužoj vezi s Narodnim Muzejem, ali se njegov rad i briga ograničava na umetničke ili istorijske spomenike van muzeja. Putem „Spo- meničkog Ureda“ ti su spomenici, bili oni pokretni ili nepokretni, osobito u koliko su u javnom vlasništvu (crkva, država, samoupravna tela) ili u koliko bude koji javan (naučni, umetnički, nacionalni) interes, pod stalnim nadzorom, te se sem toga sistematski istražuju. Istorija čuvanja spomenika u Slovenačkoj beleži posle ujedinjenja več nekoliko lepih rezultata, s kojima želimo du upoznamo naučni svet ovim izveštajem. 1. Nalasci iz rimsKog doba u jMočama Kod Maribora i u Celju. U Celju u istočnom delu grada slučajno su u bašti novosagradene Vile Ljtmaič naišli na ostatke iz rimskog doba, medu kojima se ističe jedan, prilično dobro sačuvan kapitel (sl. 1.) od peščara, 30 cm. visok i na gornjem najširem mestu 40cm. širok. Kapitel je ukrašen dole ven¬ cem od akantovih listova. Na sva¬ kom uglu raste jedan list više pod ugao pokrovne ploče, te se savija u spiralu koja je sa Strane ukra- šena rozetama, a jedan u sredini tri strane isto tako nadkriljuje ve- nac te dostiže do pokrovne ploče. Samo je na četvrtoj strani zanimlji- va iznimka što se nalazi mesto o- vog akantovog lista obrijana muška glava s kosom koja je sačešljana na čelu na jedan karakterističan način. , %?4. f n „ ■J / 60 100580 Drugi znatniji nalazak predstavlja ploča iz belog mermera, koja je ure- šena s dve strane reljefom, dok su treča i četvrta strana samo otesane, tako da bez sumnje ova ploča predstavlja ugao nekog večeg spomenika. Desna uska obradena strana (31 X 89 cm) predstavlja u udubljenom polju s profiliranim okvirom simetrički komponovanu biljku s velikim listovima. Veča strana (56 X 89 cm) predstavlja golog bezbradog muškarca koji stoji u profiliranom okviru i koji okreče glavu u profilu u levo. U desnoj ruci on drži kacigu sličnu šeširu, u levoj kop¬ lje okrenuto dole a na pantljici obešenoj pre¬ ko levog ramena nejasan predmet. Uz desnu nogu na zemlji stoji okrugao štit (tab. VI). Ove iskopine koje po svoj prilici pri- padaju starijem sloju rimskih kulturnih na- lazaka u Celju, ponovno upozoruju stručni svet na potrebu sistematskog istraživanja terena nekadašnje Celeie. U Hoč a m a nalazi se pod delom prezbiterije, pod kapelom na južnoj strani i pod sakristijom župne crkve, pogrebna kripta vrlo komplikovane osnove iz varvar- skog doba. Ulaz u nju bio je u poslednjim decenijama zatvoren, ali ga je pri jednoj poplavi g. 1925 otkrila voda. Pri pretraži- vanju i kasnijem (g. 1926) iskopavanju ove, u velikom delu peskom zasute, prostorije konstatovala se vrlo zanimljiva činjenica da postoje svi statički delovi ove Kripte, kao stubovi it.d., koji noše njenu boltu, iz spo- lija neke velike rimske zgrade i da dva od njih bude još naročit interes. Na jednome se nalazi votivni natpis bogu M it brij) čime se je našao trag jednog dosada nepo- znatog mitreja u slovenačkoj Štajerskoj, gde je taj kult osobito dokumentovan u okolici Ptuja. Kamen je bez sumnje donesen ovamo i u bližini sadašnje crkve nalazile su se veče rimske ruševine. Drugi kamen predstavlja desni ugao jednog večeg nadgrobnog spome- *) Objavljen u Balduin Šaria, Vor-und friihgeschichtliche Forschung in Siidslavien u XVI Bericht der romisch-germanischen Kommission 1925/26 str. 117. V. Skrabar u Mar- burger Zeitung 21, Februar 1926 i Fr. Stelž u Zborniku za umetnosno zgodovino VI (1926) 112 f. i 239. 'IbM 61 ?:; r. '/ X ;■ nika (sl. 2). Oblik mu je stub iz mermera 1.88 m visok i 0.44 širok u kvadratu. Glavna strana ukrašena je reljefom u obliku kandelabra čije stablo ima oblik biljke s velikim simetrički poredjanim listovima i palmetama. Na najvišem vršku sedi sfinks koja je spustila prednje noge na lubanju, a niže su simetrički položene dve životinje sa pasjim telom i ptičjom glavom (Greif). Zatim je simetrički poredano veliko lišče a ozdo su opet simetrički nameštene dve rode. Okvir reljefnog polja ima ozgo karakteristički noričko-panonski luk. 2. Pletena ornameilKa u Slivnici Kod Maribora. Pri istraživanju crkve u Slivnici kod Maribora g. 1926 naden je na spoljašnjoj strani prezbiterije prevučen krečem jedini u sadašnjoj Slovenačkoj do sada poznati primerak pletene ornamentike. Spomenik predstavlja 32 cm. šir. i 28 cm. vis. (tab. VI) mermernu ploču, koja nosi početak tipičkog pletenog ornamentalnog sistema. Dokaz da je ploča samo deo večeg ornamentisanog komada nalazimo u tom što se sačuvao sa tri strane okvir iz tri trake, a na četvrtoj, sada gore okrenutoj, strani ovaj okvir nedostaje te se vidi da je ploča okrnjena i da ide smer okrnjenih traka dalje n smislu ponavljanja sličnog pletenog sistema. Sačuvani prvi deo beskrajno ponovljenog orna¬ mentalnog sistema sastoji .se iz dva simetrički tako rasporedjena prepleta, da njihov obris čini krug. Svaka traka sastoji se iz tri trake koje su postale od zareza. Početak je leve polovine u levom uglu okvira, a desna počinje u desnom uglu s motivom primitivno stilizirane ptičje glave. Mislimo da se ne varamo ako držimo da je ovaj ornamenat ostatak opreme nekadašnje crkve u Slivnici, za koju se priča da spada medu najstarije župske ustanove u slovenačkoj Štajerskoj. U izvorima se spominje župa slivnička prvi put g. 1146. 1 ) O tadašnjoj crkvi nemarno traga, ali ovaj nam je kamen sad ipak nešto osvetlio njenu najstariju istoriju. Pletena ornamentika, kako smo je našli u Slivnici, sama je znak neke odredene umetničke epohe preroman- skog doba, koja delimice prelazi takode u rano romansku periodu. U glav- nom pak ona karakteriše spomenike izmedu doba seobe naroda i roman- skog doba,' odnosno izmedu kristijanizacije naroda kod kojih se pojavljuje i iskristaliziranje prvog opčenito zapadno evropskog krščanskog umetničkog stila, romanskog, dakle umetnost IX, X i još delimice XI veka. Spomenike ovog stila nalazimo isto tako u severoistočnoj Italiji, pre svega u Cividale, kao i u istočno alpiskim predelima (n. pr. u crkvi sv. Be¬ nedikta u Malsu u Tirolu, na jednoj ploči u Millstatu u Koruškoj i t. d.), pa u Dalmaciji, osobito na teritoriji prve hrvatske države, gde je največi broj ovih spomenika sabran u Muzeju u Kninu a onda u Zadru i Splitu. Primerak ove ornamentike iz Slivnice dokazuje da ova rasprostranjena de¬ korativna kultura obuhvata i Slovenačku. Misao da je ovaj komad eventu¬ alno donesen u Slivnicu ima svoj protivargumenat u tom što je njegov ma- terijal pohorski mermer, dakle u slivničkoj okolini autohton materijah Sistem / *) Fr. Kovačič: Slovenska Štajerska in Prekumurje, Ljubljana 1926, str. 135. 62 prepleta potpuno odgovara motivima iz najboljeg doba procvata ove orna¬ mentike kako u Hrvatskoj tako i u severnoj Italiji i alpiskim predelima. Motiv završetka u obliku ptičje glave isto tako potpuno odgovara duhu ove ornamentike; završetak u čbliku životinjske glave nalazimo n. pr. na para- petu u biskupskoj crkvi u Akvileji; a stilizacija glave ista je kao obično kod ptica tog stila n. pr. na ornamentiranoj ploči iz baptisterija u Splitu (tab. Vil). Na početku romanskog stila ova ornamentika počinje dobivati oblik i zato imamo vrlo značajnih primeraka u Millstatu u Koruškoj iz okolo g. 1200 i glavno je sadarda se trotračni sistem zameni sa dvo - i jednotračnim, koji je pri- lično raširen, te nam ga dobro ilustrira i ornamentika na klupama u stolnoj crkvi u Splitu. Jedno dakle o našem spomeniku svakako stoji, naime da je on iz preronranske gradevinske periode crkve u Slivnici. Motiv zoomorfnog za¬ vršetka ispletene trake, potpuna jednakost svih traka i za ovu ornamentiku klasički motiv prepleta govore za postanak u doba pune snage ovog stila. Ovo je ujedno i najstariji dosada poznati spomenik umetnosti iz vremena prve hriščanske crkvene organizacije medu Slovencima. 3. FresKe u crK-szi na Urzdencu. Najlepše rezultate postigao je u poratno doba „Spomenički Ured“ u Slovenačkoj u oblasti istraživanja spomenika srednjevekovnog zidnog sli¬ karstva. Po svojoj vanrednoj važnosti osobito se odlikuje u tom pogledu crkva na Vrzdencu u župi Horjulskoj u ljubljanskoj oblasti. U godinama 1925 i 1926 tu su bila otkrivena ispod kreča tri sloja fresaka, od kojih svaki predstavlja značajan primerak ovog roda umetnosti za tri faze njezinog raz¬ voja u Slovenačkoj. U ladi na severnom i južnom zidu nalazi se noviji sloj slika na starijem, zbog čega je Ured u sporazumu sa upravom crkve odlučio da se noviji skine i prenese u muzej u Ljubljani, stariji pak da se čuva u crkvi. Slike starijeg sloja pripadaju bizarnome stilu prve gotike te su prema ikonografskim i stilskim momentima postale na početku XIV veka, epremda i u ikonografskom kao i u stilskom pogledu izgledaju na prvi mah još starije.') Sačuvani fragmenti predstavljaju rodenje Isusovo, sv. tri kralja (tab. Vlil), sv. Dorda u borbi sa aždajom, Raspeče, skidanje s krsta i ostatke scena koji se ne dadu rastumačiti. Za domaču istoriju umetnosti te su freske važne, jer kako u ikonografskom pogledu tako i u stilskom opominju manje na spo¬ menike susednih alpiskih i talijanskih predela nego na francuske uzore (n. pr. freske u tour Ferrand u Pernesu [Vaucluse], koje su iz 2. pol. XIII stol. ili na fresku Marije zaštitnice u Saint-Cenerie-le-Gerei u Normandiji, koja, premda je 100 god. mlada, ipak pokazuje još isti stil 1 ). Ove su freske ujedno _ X 1 ) Fr. Stelž: Stenske slike v ladji cerkve na Vrzdencu u Vjesniku hrv. arheološkog društva (Brunšmidov broj) 1927. 63 i najstarije do sada poznate u Slovenačkoj te predstavljaju u vezi s roman¬ skim miniaturama izradjenim u manastiru Stični temelj za istraživanje sred- njevekovnog slikarstva u Slovenačkoj. Njihova tehnika još nije pravi fresko nego tradicionalni način slikanja na nakvašenom zidu, kako ga je opisao Theophilus Presbyter u svojoj Schedula diversarum artium. Drugi sloj slika u ladji crkve na Vrzdencu, koji se sada nalazi u Ljubljani, izvršen je u finoj fresko tehnici. Sačuvao se vrlo fragmentarno, ali ipak nam ovi fragmenti kažu da imamo posla sa srazmerno dobrim sli- karom prvih decenija XV veka. Sačuvani fragmenti ptedstavljaju jednog kralja na konju s njegovim barjaktarom i tipičnu figuru crnca koji pije iz male bačvice — dakle deo slike konjičke povorke sv. tri kralja (tab. Vlil), dalje kralja i njegovog pratioca iz uništene kompozicije borbe sv. Dorda sa ažda- jom (tab. IX), onda dva fragmenta slike tajne večere i nekoliko manjih ostataka. U vezi s grupom fresaka prve polovine XV veka, naime onih u prez¬ biteriji crkve sv. Janeza na Bohinjskom jezeru, na fasadi crkve sv. Križa kod Selca, na fasadi crkve u Godeščama, u ladji i na spoljnoj strani crkve u Gostečem, naposletku u crkvi sv. Mohorja kod Spodnjeg Doliča ove freske čine grupu sa zajedničnim črtama koja če kod danas još ne napisanog siste- matskog pregleda razvitka slikarstva 1. pol. XV stol. u Slovenačkoj činiti svakako jednu od osnova i ispunjavati dosadašnju prazninu izmedju grupe freski svršetka XIV i početka XV veka u Prekomurju i radova sredine XV stol., čiji centar čini rad nrajstora Jovana iz Ljubljane (Johannes de Laybaco). Treči je ciklus fresaka bio otkriven na zidovima prezbiterije, a da¬ nas postoje od svega još samo dve trečine. Bolta do sada nije još otkrivena, ali konstatovano je da ikonografski predstavlja običan temat: Isusa, simvole evandelista i andela sa spravama kojima je mučen. Otkrivene pak slike predstavljaju niz apostola i drugih svetaca i svetica. Majku božju s detetom, sv. Ursulu sa devicama pod plaštom, ranjenog Isusa, čija se krv skuplja u blatu, i jednu veču kompoziciju, rodenje Isusovo (tab. IX). Ovaj je ciklus vezan za domaču istoriju umetnosti, jer nam pruža pri- merak potpuno razvijenog stila druge polovine XV stol. kojemu su znak reali- stičke tendencije (tab. X) i barokno dekorativni nabor odela. Vrlo je zna- čajan kolorit slika na Vrzdencu, gde pada u oči harmonija izmedu bele, svetlo zelene i bistro crvene boje, koja apsolutno dominira u koloristički dekora- tivnom utisku ovih slika. Važno je da ovaj kolorizam nalazimo pri kraju XV stol. i u koruškom i u štajerskom alpiskom predelu te da se nalazi u ciklu na Vrzdencu najbliži spomenik na samim vratima Trsta nedaleko od obale Jadranskoga mora u freskama prezbiterije crkvice sv. Marije na Kontovelju izmedu Proseka i Miramara, kao i u nekim goričkim spomeni- cima. Tako se možemo nadati da če nam se preko Vrzdenca, kad svršimo topografsko istraživanje do sada još nepoznatih spomenika, otvoriti i per¬ spektiva veza izmedu slovenačkog slikarstva i talijanskog, jer su do sada študirane i utvrdene u prvom redu veze sa slikarstvom srednje Evrope. Na- 64 damo se da če nam uspeti utvrditi značaj onog posrednog stila čije su kon¬ ture potpuno jasne u spomenicima Istre (freske Vincencija iz Kastve u crkvi sv. Marije na Škriljama kod Berma iz g. 1474), goričkog predela. Izmedu več ustanovljenih grupa fresaka iz sredine XV stol. (Johannes de Laybaco, Mače i t.d.) i početka XVI stol. (Križna gora, sv. Primož nad Kamnikom) freske prezbiterije na Vrzdencu predstavljaju najznačajniji spo¬ menik, oko kojega če se, koliko se nadamo, grupisati jedna nova skupina spomenika. 4. FresKe u ladji crKire Marija Gradec Kod LašKoga Otkrivene su bile ove freske u leto godine 1927. Prema jednom nat- pisu koji se sredinom XIX veka još nalazio u crkvi, ali ga sada više nema, one su bile slikane g. 1526. Sačuvale su nam se ove freske na zidovima lade u unutračnjosti i pred¬ stavljaju: Sprovod i poklon sv. tri kralja, Krista u maslinovoj bašti, Raspeče, Skidanje s Krsta, Krist kao mistička vinska loža (tab. X), Smrt Majke božje (tab. XI), Uzašašče Marije na nebo, Krunisanje Majke božje, sv. Jerolim se ubijau pokrajini (tab. XI) i još dva sveča. Ovaj je ciklus u slovenačkom materijalu vanredno važan, jer nam omo- gučava konačno utvrditi i poslednju fazu razvitka slikarstva kasnog srednjeg veka u renesanskom smislu. Još pre nekoliko godina moglo se na osnovi do tada poznatog materijala tvrditi da je u Slovenačkoj renesansa vrlo kasno nastupila i da nije ostavila znatnijih tragova. Još kod cikla u crkvi sv. Pri¬ moža iz oko g. 152CPJ moglo se tvrditi da su renesanski stilski elementi jaki, ali da je ipak gotska tradicija još u ravnoteži s novim elementima. Medutim novo otkriveni ciklus u Mariji Gradcu iz g. 1526 pokazuje nam samo srazmerno malen broj tradicionalnih elemenata prema večini novih renesanskih, tako da ga možemo, u koliko nam je material do sada poznat, nazvati najvažnijim renesanskim spomenikom u Slovenačkoj. U okviru gotske tradicije komponovane su samo još slike Isus u maslinovoj bašti i sv. tri kralja, koja u ikonografskom i kompozicijskom smislu ne pruža ništa novo ako je uporedimo sa slikom sv. tri kralja u Maiama iz g. 1467 ili kod sv. Primoža iz okolo 1520. Ima još i tragova kasnogotskog nekonstruktivno de- korativnog nabora odela, kao i u koloritu neke značajne črte onog prelaznog stila izmedu kasne gotike i renesansa koji smo ustanovili u raspravi o fres¬ kama kod sv. Primoža. Sve drugo pak toliko je novo da gotovo nema veze sa prošlošču, nego tu ima mnogo značajnih črta koje nalazimo u istoriji slikarstva u Slovenačkoj kao potpuno merodavne tek na početku XVII stol. Tako n. pr. proveden je u kompozicijama renesanski princip apsolutne si¬ metrije, te je i anatomska izrada Isusovog golog tela potpuno renesanska, a kompozicija slikanja s krsta sa izričnim elementima koji čine prostornu *) Fr. Stele: Freske u crkvi sv. Primoža kod Kamnika, u Starinaru, ser. III., knj. II., 121 sl. 65 perspektivu preuzeta je iz talijanske renesanse. Najviše u tom pogledu pada u oči slika sv. Jerolima koji se ubija; njegova je cela pojava potpuno tali- jansko-renesanska. Aso uvažimo ove elemente, od manjeg su značaja rene- sanske balustrade i vaze koje nalazimo uporedo sa degeneriranim gotskim „Masswerk-om“. U vezi s istovremeno otkrivenom nadgrobnom slikom u crkvi manastira Stična u ljubljanskoj oblasti iz g. 1482, gde smo do sada prvi put konsta- tovali potpuno renesansku arhitekturu i ornamentiku u slovenačkom materialu, s prekrasnim reljefom iz g. 1520 s cimerom porodice Auersperg na spolj- nom zidu zamka Turjak, s renesanskim elementima u ciklusu crkve sv. Pri¬ moža i freskama u crkvi u Praprečama iz 1522 i 1527, s reljefnim oltarom iz g. 1527, s reljefom zv. tri kralja iz približno istog doba, s divnim nad- grobnim reljefom Ivana Kacijanera iz g. 1538 i sličnim, ovaj nam spomenik pruža mogučnost da dopunimo istoriju slovenačke umetnosti s poglavljem renesanse. Ako ovome delimice prelaznome stilu izmedu gotike i renesanse dodamo spomenike iz doba slovenačkog protestantizma i prvog perioda slo¬ venačke protiv-reformacije, to če poglavlje biti dosta zamašno i održati u mnogom pogledu ravnotežu s dosada bolje istraženim i bolje popularizova- nim periodima gotike i baroka. Drugi važan rezultat koji nam pružaju freske u crkvi Marija Gradec, to je definitivno sa spoljnim momentom utvrdenja datuma ovog novog cik¬ lusa potvrdeno opravdanje dosadašnjeg datiranja postanka osporenog ciklusa u crkvi sv. Primoža. 1 ) Stilistički su freske kod sv. Primoža neosporno sta- rije od ovih. Stilistička linija u kojoj se nalaze jedne i druge ista je i premda ne može biti reči o njihovoj radioničkoj zajednosti, ipak možemo utvrditi da ciklus u Marija Gradcu predstavljaju jednu u smislu razvitka prema rene- sanskom stilu odlučno napredniju fazu istoga stila koji smo ustanovili kod fresaka u crkvi sv. Primoža. Treči važan rezultat za domaču istoriju umetnosti je to što je posle poznanja ovog 'ciklusa postalo apsolutno jasno da je rad majstora Jerneja iz Loke, koji je radio izmedu g. 1526 i 1550 i koji je medu svim slikarima starijeg doba u Slovenačkoj najbolje dokumentovan svojim radovima, 2 ) za istoriju slovenačkog slikarstva samo od sporednog značaja i nesavremen i važan u glavnom samo kao dokument tradicionalnog tehnički potpunog fre- sko-slikarstva, ako ga proučavaino kao tehničku pojavu koja počinje u Slo¬ venačkoj oko g. 1370 i nestaje u sredini XVI veka. 5. SliKani tavan u „s±aroj grofiji" u Celju. Največi rad izvršen pod nadzorom spomenutog ureda u godini 1927, to je restauriranje slikarskog tavana u „staroj grofiji 1 ' u Celju. Taj se tavan 0 Fr. Stele u Starinaru, ser. 111, knj. II, 145. 2 ) Fr. Stelž: Slikar Jernej iz Loke. Glasnik Muzejkega društva za Slovenijo, g. IV—VI. A, str. 24 sl. OrapHHap 3a 1926 - rofl. 5 66 nalazio do lanske godine neprimeeen iznad nižeg provizornog tavana u vrlo zanemarenom stanju. Vlasnik stare grofije mesni magistrat u Celju odlučio se da restaurira ovaj tavan. Tai posao je dovršio s vrlo lepim rezultatom akademski slikar Matej Sternen i u restauriranom stanju ovaj tavan, uz rimske spomenike, u iokalnom muzeju predstavlja največu umetničko-istorijsku zna¬ menitost ovog grada. Tavan se sastoji iz 11 slika koje su umetnute u kasete od drvenih greda. Slike su izradene tempera bojama na platnu. Srednja nam slika pred¬ stavlja perspektivnu iluziju pogleda odozgo na arhitektura sa stubovima i tornjevima (tab. XII). Zadača je ove slike gola perspektivna konstrukcija i u tom pogledu predstavlja za tendencije ranijeg talijanskog baroka vrlo zna- čajan,. još sa primitivnim linearno perspektivnim sredstvima proveden, po¬ kušaj da se stvori iluzija pogleda iz zatvorene prostorije na nebo. Izmedu arhitektura koje su komponovane perspektivno na centar slike (presek dija- gonala) vidimo deo neba gde prolaze oblači i plivaju četiri andela. U arhi¬ tekturama se nalaze grupe figura u tadašnjim nošnjama i gledaju dole u dvo- ranu (tab. XIII). Četiri slike u uglovima predstavljaju četiri gola giganta koji plivaju u vazduhu i koji imaju mihelandelske smelo kontraportirane poze (tab. XIII). Dve slike na kračim stranama predstavljaju dve klasične bitke (jedna" s amazonkama) komponovane u okviru sličnih slika visoke renesanse. Četiri pakslike na dužim stranama predstavljaju četiri godišnja doba prema uzoru škole Jakopa Basana (tab. VII). Prema unutrašnjim momentima koje nam pružaju ove slike možemo ih datirati u početak XVII stol. i pripisati ih nekoj talijanskoj školi koja je bila u tesnim vezama s mletačkim slikarstvom. Ovo datiranje naslanja se na kostime lica koja se nalaze kao stafaža na slici arhitekturne perspektive, na primitivni stadijum u kome se tu još nalazi problem barokne iluzije pog¬ leda kroz tavan u višine neba, na ikonografsko i kolorističko srodstvo sa mle- tačkorn školom druge polovine XVI stol. i jos na neprekinut plodan dodir s umetnošču visoke renesanse i Mihelandela. Ove slike r zauzimaju medu slovenačkim umetničkim spomenicima posebno mesto, jer nam prikaztiju najstariji primerak monumentalne slikarske dekoracije jednog opsežnog ta¬ vana, a s druge strane i zbog kakvoče koja je tako dobra da možemo taj tavan staviti u red dobrih sličnih stvari onog doba u Italiji. U materialu za slikarstvo prve polovine XVII stol. Slovenačka nema ništa monumentalnije i bolje od ovog tavana. U vezi s mnogim divnim slikanim dvoranama iz kasnijeg baroknog doba ovaj je tavan najstariji primer sačuvane dekoracije jedne dvorane i jedini dosad poznati primer gde u drvenu kasetu tavana umetnuta slika na platnu dominira slično kao u mletačkim dvoranama XVI stol. Vi Rimski relief iz Celja. Pletena ornamentika u Slivnici kod Maribora, H f • j; ■ .h h- ' • ■ • ' ■ - :V- : V;.- i Celje, stara grofija, slikani tavan, leto, iz početka XVII stol. Sprlit, baplisterij, pletena ornamentika, . 4 Vrzdenec, fragment freske sv. 3 kralja iz prve polovina XV stol. (U Narodnom Muzeju u Ljubljani). IX Vrzdenec, fragment freske sv. Borde u borbi sa aždajom iz prve polovine XV stol (U Narodnom Muzeju u Ljubljani). Vrzdenec, freska rodjenja Isusova iz druge polovine XV stol. 1 :\ X Marija Gradec kod Laškoga, Krist kao mistička vinska loža, freska iz god. 1526. XI Marija Gradec kod Laškoga, sv. Jerolim, freska iz god. 1526. Marija Gradec kod Laškoga, smrt Majke božje, freska iz god. 1526. XII Celje, stara grofija, slikani tavan iz početka XVII stol, Srednja slika, \ XIII Celje, stara grofija, slikani tavan, detalj slike na tab. XII. Celje, stara grofija, slikani tavan, gigant,