KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 12 (6) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 septembra 1933. PATENTNI SPIS BR. 10353 Houdry Process Corporation, Dover, U. S. A. Uredjaj za postupanje tečnosti u prisustvu kontaktne mase i za regeneraciju ili reaktivaciju iste. Dopunski patent uz osnovni patent broj 10352. Prijava od 14 oktobra 1932. Važi od 1 aprila 1933. Najduže vreme trajanja do 31 marta 1948. Ovaj dopunski patent odnosi se na razne poboljšane oblike praktičnog ostvarenja i poboljšane primere primene razdelnoga u-ređaja sa koaksijalnim cevima, prema osnovnom patentu br. 10352. Mada je bilo rečeno u osnovnom patentu. da je za izvesne radne regeneracije do bro i korisno da se regeneraciona tečnost podvrgne nižoj temperaturi od one, na ko joj se nalazi reakciona komora t. j. da se prethodno ne zagrejana tečnost dovedi i eventualno da se ta tečnost rastvori pomoću inertnog gasa; uređaj, predmet ovoga1 patenta, treba pre svega da se posmatra kao praktično sredstvo za ujednačavanje temperature u unutrašnjosti kontakne mase a poglavito u zoni kontakta između mase i razdeljivačkog uređaja. Isto tako tečnost može biti dovođena bilo na normalnoj temperaturi, bilo na temperaturi bliskoj temperaturi reakcije ili čak i na višoj temperaturi, jer ovaj poslednji uslov dovođenja može biti potreban u izvesnim slučajevima. U primeru opisanog ostvarenja i pret-stavljenog u patentu, elementi sa koaksijalnim cevima su spojeni sa kolektorom, koji je izvan reakcione komore; ovaj oblik ostvarenja ne odgovara slučaju, gde isti elementi trebaju naizmenično da služe za dovođenje tečnosti, koju treba obrađivati 1 z'a tečni agens za regeneraciju. Da bi se doveo agens za obradu treba, ponajbolje poslužiti se kolektorom, smeštenim u unutrašnjosti reakcione komore; s druge stra ne, da u tom slučaju katalizaciona masa ne bude za vreme regeneracije u izmeni sa temperaturom zračenjem sa rečenim kolektorom, to isti treba izolovati i udaljiti od slobodnog nivoa rečene mase u reakcionoji komori. Si. 1 do 4 nacrta pokazuju jedan oblik izvođenja pronalaska, koji odgovara tim u-slovima, blagodareći prilagođavanju raz-delnih elemenata kolektoru, čiji su zidovi rđave toplonoše i smešten je u unutrašnjosti omotača reakcione komore; samo krajevi privođenja unutrašnjih sprovodnika čine ovde ispad van kontaktne materije i u-vučeni su u dno kolektora, smeštenog ili obrazovanog u unutrašnjosti omotača reakcione komore. Sl. 1 je vertikalni presek reakcione komore kombinovane sa razdelnim uređajem prema pronalasku. SI. 2 je analog vertikalni presek jedne varijante. Si. 3 pokazuje takođe vertikalni presek druge varijante. SI. 4 je horizontalni presek po liniji IV—1\* na slici 1. SI. 5 i 12 pokazuje pojedinosti ostvarenja razdelnih elemenata i koji se mogu pri-menjivati kako u obliku izvođenja si. 1—4, tako i u obliku ostvarenja po osnovnom patentu. Din. 45. Oblici izvođenja na sl. 1, 2 i 3 imaju re-akcionu komoru a sastojeću se od metal nog bubnja na pr. cilindričnog, koji je sa sviju strana omotan izolacionim omotačem f. Kontaktna materija b leži na izbušenom dnu a', a komore odlaska i dolaska za tečnost smeštene su odgovarajući ispod izbušenog dna a1 i iznad gornjeg nivoa kontaktne mase, pošto se tečnost prima odu. odvodi u ovim komorama. Bitna odlika usavršenja, koja se odnosi na reakcione komore, za primenu cevnih koaksijalnih elemenata, prema pronalasku, sastoji se u obrazovanju, u unutrašnjosti samoga izolovanog suda a, ili bar u izolacionoj masi celine, koja omotava sud, kolektora e u koji se uiivaju unutrašnji prijemni sprovodnici c razdelnih elemenata (c-d). U primerima na sl. 1 i 2 kolektorska komora e obrazovana je direktno u unutrašnjosti bubnja a. Ova komora može imati dno e-, obrazovano na pr. od metalnog bubnja, snabdevenog refrakcionim materijalom, kroz koji prolaze njihovim prijemnim krajevima unutrašnji sprovodnici c razdelnih elemenata, pri čemu su omotava-jući perforirani sprovodnici d potpuno potopljeni u masi kontaktnog materijala. Komora e može biti upotpunjena elementom e3, koji obrazuje svod, i obrazovan je slično kao dno e2. Spoljašnji deo svoda e:! može biti obrazovan od gornjega dna suda a kao u primeru na si. 1, ili se može kao što to pokazuje si. 2, predvideti elemenat e3 nezavisan od suda i jednostavno je nošen unutrašnjim prevojem a11 ovoga, pri čemu je komora g za vazduh smeštena između e3 i gornjega dna a. U oba slučaja omotava izolaciona obloga f celinu reakcione komore a i unutrašnjeg kolektora e za prijem. U varijanti po si. 3, kolektor e nezavisan je od suda a i jednostavno je zagnjuren u izolacionom omotaču f. U primeru po sl. 1 celina se može obrazovati elementima sa koaksialnim cevima c—d i dnom e2 unutrašnjeg kolektora, pri čemu su prijemne cevi unutrašnjih spro-vodnika c zavarene za dve ploče, koje obrazuju dna metalnoga bubnja e2. U varijantama na si. 2 i 3, unutrašnji sprovodnici c zavrćeni su u ploču, koja obrazuje gornje dno od e2, a zavareni su za donju ploču. U primeru na sl. 1 krug gasovite mase, koju treba obrađivati u reakcionoj komori a (masa se sastoji na pr. od teških hidro-karbonata, izmešanih ili ne sa vodenom parom u cilju pretvaranja u hidrokarbonat-ske proizvode, koji ključaju na temperaturama nižim nego početni proizvodi) isti je kao i regeneratorske tečnosti, koju treba da obraduje kontaktni materijal na kraju izvesnog vremena kada se zaprlja ili otruje, ili čak da se očisti od nečistoća i od proizvode koje je pokupila i koji se tu nađu zadržani. Tečnost, koja se obrađuje prima se na cev ar> i »provodnikom h1, prii čemu regenerišuća tečnost može da se prima na istu cev ar' i sprovodnik i, koji1 je snab-deven slavinom i1. Izdvajanje ovih tečnosti vrši se kroz cev a0, odn. na sprovodnike j i k, snabdevene slavinama j1 i k1. Isto je i kod primera na si. 3. U varijanti na si. 2 pare ili mešavina gasa i pare, koje treba obrađivati, dovode se neposredno iznad kontaktnog materijala b, kroz cev a12, koja utiče u sprovodnik ni snabdeven i sa jedne i sa druge strane od pomenute cevi a12, sa slavinama m1 i m2. Pošto su prošli kroz izbušeno dno a\ obrađivani gasovi izmiču na cev afi kroz slavinu j1 i sprovodnik j; slavina k1 smeštena na sprevodniku k je tada zatvorena, kao što je i slavina m2 zatvorena, dok je slavina m1 otvorena. Regeneraciona tečnost privodi se na cev a5 u kolektor e, odi-vojen od kontaktnog materijala izolovanim dnom e2, tako, da kao i u prethodnom primeru ne može da se izvrši nikakva direktna izmena toplote između kontaktne mase b i zapremina mase se nagomilava kod c. Pošto se regeneraciona tečnost raspodelila na poznati način unutrašnjim sprevodnikom razdelnih elemenata c—d u prstenastom prostoru između sprevodnika c i d, ona se raspodeijuje ravnomerno u kontaktnoj masi i odilazi kroz izbušeno dno a1 i grlić a6, kroz slavinu k1, na cev k, pri če mu su slavine jji1 m1 tada zatvorene. Drugi izitazak je moguć na a12 kroz slavinu ml2, koja je tada otvorena. SI. 5 pokazuje oblik ostvarenja razdelnih elemenata sa koaksijalnim cevima. SI. 6 je poprečni presek po liniji IV—IV na si. 5. Omotački sprovodnik d ima otvore d11 ravnomerno podeljene po ceioj dužini cevi. Dna d2 j d8 mogu biti izrađena od kružnih ploča zavarenih na podužnom zidu, pri čemu je gornje dno d3 s druge strane zavareno za zid unutrašnje cevi c. Kao što pokazuje nacrt podmetači n održavaju pravilan razmak između cevi c—-d i mogu biti raspoređeni od mesta do mesta kao i odgovarajući zavareni na pr. na cevi c. Podmetači c’ su u tome primeru nepravilno raspoređeni po dužini cevi c, pošto gornji deo te cevi ponajbolje ne treba snabdeti tim otvorima i pošto se broj otvora postepeno povećava po jedinici dužine od prvog otvora pa do dna cevi. Iz ove konstrukcije sleduje, da ako je tečnost, već uvedena u unutrašnjost cevi, za izvesnu meru zagre-jana zračećom toplotom omotavajuće je cevi, to ona ne može ipak da izađe u prstenasti prostor između c i đ pre nego što pređe početni deo iišen otvora, dok količina tečnosti koja otiče ide s druge strane rastući ozgo pa na niže i uspeva se da se tako održava stalan pritisak u prstenastom preseku i da se ravnomerno deli tečnost kroz otvore d1 omotavajuće cevi, pošto se tečnost pravilno raširila u celoj skupini prstenastog prostora, pri čemu se istovremeno i temperatura praktično održava stalna. Si. 7 i 8 pokazuju u podužnom izgledu i poprečnom preseku po liniji Vili—Vili na si. 7 jedan primer ostvarenja elemenata sa koaksijalnim sprovodnicima, a naročito za upotrebu u kombinaciji sa kontaktnim materijalima neobično fino usitnjenim. U tom primeru omotavajući sprovodnik d na me sto da bude izbušen sa otvorima, snabde-ven je prorezima d' podjednako raspode Ijenim po ceioj dužini i na jednakim otsto janjima. Oni se mogu rasporediti, kao št.i pokazuju slike, horizontalno, i u tri reda po 120° udaljena jedan od drugoga od sredine do sredine reda. SI. 9 i 12 pokazuju drugi primer ostvarenja elemenata sa koaksijalnim cevima, gde je si. 9 podužni izgled, si. 10 delimič-ni poprečni presek u većoj srazmeri prema liniji X—X na si. 9. SI. 11 i 12 pokazuju odnosno u spoljašnjem izgledu i u preseku po liniji XII—XII na si. 11 zaklopce r za ispunu rupa smeštenih u spoijašnjem spro vodniku d. U tome primeru predviđene su rupe relativno velikoga prečnika u cevi d i snab-de.vene su ispunskim poklopcima r; ovi po klopci silom su umetnuti u rupe cevi i snabdeveni su otvorima ili prorezima. L pretstavijenom primeru prorezi se nalaze na izvesnoj visini zaklopca od izdubljenog dna, koje obrazuje udubinu, kao što pokazuje slika 12. SI. 13 i 14 pokazuju u vertikalnom preseku i u poprečnom preseku po liniji XIV—XIV na si. 13 primer primene pronalaska na komoru, izrađenu da naizmenično služi za obradu para ili mešavine gasa i pare u prisustvu kontaktne mase, i za rege-neraciju »in situ« rečene mase. SI. i5 i 16 pokazuju u vertikalnom preseku i poprečnom preseku po Uniji XVI—XVI na si. 15, varijantu aparata na si. 13 i 14. La Compagnie Internationale pour la Fabrication es Essences et Pćtroles, čija prava uživa prijavilac, u ranijem francuskom patentu br. 694997 prijavljenom 2 avgusta 1929 i u dopunama br. 38499 i 38678, koje su u vezi sa tim patentom, opisuje aparat i postupak za ravnomerno do- vođenje u kontaktnu masu, prema slojevima paralelnim i relativno bliskim, regene rišuće tečnosti kombinujući sa perforisa-nim raspodelnim uređajem pomenute tečnosti, cevi za izlaz gasa, koji potiče od regeneracije. Pošto su ove cevi takođe per-forirane (izbušene) tako imaju otvore u istoj ravni u kojoj su i otvori za dovod. Principielno ovim sredstvima reakcije se vrše u unutrašnjosti kontaktne mase podeljeno prema velikom broju ravni jednakog odstojanja, i evakuacija gasa reakcije se vršila takođe brzo, prema tim istim ravnima. U primeru primene ovoga pronalaska prema si. 13 do 16, primenjeni su ti isti principi raspodele i evakuisanja prema znatnom broju ravni, što je moguće ravno merno raspodeljenih po celoj visini apa rata, upotrebljav'ajući pri tome, za prijemni raspodeljivač, elemente slične opisanim i pretstavljenim na prethdonim slikama. Na si. 13 i 14 reakciona komora principielno je izrađena kao i na sl. 1, što je to već ranije opisano; ovde zato kolektor e u koji se ulivaju prijemne cevi unutrašnjih sprevodnika c razdelnih elemenata (c—d) ima donje dno obrazovano od metalnog bubnja e'2 ispunjenog izolacionim materijalom, pri čemu se gornje dno kolektora sastoji od elemenata, koji obrazuje poklopac t. zv. reakcione komore a; s druge strane prividno donje dno a1 na kome leži kontaktna masa b, na mesto da je obrazovano od izbušene ploče, na čije bi rupe trebao da izilazi gas, izrađeno je od pune pioče, u kojoj je pritvrđen niz cevi o otvorenih na njihovom kraju, koji se umeće, dok su im suprotni krajevi zatvoreni i ima ju na celoj dužini šupljine, čiji nivo odgovara 'osetno nivou rupa spoljašnjih cevi d razdelnih elemenata c—d. SI. 14 pokazuje primer grupisanja cevi o u odnosu na elemente c—d. Reakciona i regeneraciona komora tako izrađena, ima kao i u primeru na sl. 1, dve cevi a5, a1’, koje se odgovarajući ulivaju u sprovodnike h, i, j, k, snabdevene odgovarajućim slavinama h1, i1, j', k1. Komora može naizmenično da služi za obradu gasa ili gasa i para i za reaktiviranje ili regenerisanje kontaktne mase b. Da bi se obrađivao gas ili mešavina gasa i para, dovodi se tečnost sprovodnikom h kroz slavinu h1 tada otvorenu, dok je slavina i1 tada zatvorena; tečnost je raspodeljena kroz grliće unutrašnjih sprovodnika c, i pošto je raspodeljena u prstenastim prostorima između cevi c i d, prodire u kontaktnu masu, idući preko niza ravni ili paralelnih slojeva relativno bliskih jedan drugome. Gasovi potičući od reakcije izmiču u iste slojeve i sledujući iste ravni idu kroz rupe smeštene na istom nivou na cevima o i odr iaze kroz donje grliće a'! i sprovodnik k, pošto je slavina k1 otvorena dok je slavina j1 zatvorena. Reakcija se vrši takođe ravnomerno u celoj masi, i to u ostalom na praktično stalnoj temperaturi, blagodareći upotrebi raz-deinih elemenata sa koaksijalnim cevima prema pronalasku. Kada želimo da regenerišemo kontaktnu masu posle izvesnog vremena obrade, zatvaramo slavinu h1, pa dovodimo regene-racioni agens, kao što je na pr. vazduh ili eventualno kakav čisti laki agens, kroz sprovodnik i pošto je tada slavina i1 otvorena, dok je slavina h1 zatvorena. Gasovi potičući od regeneracije izmiču kroz griić a" i sprovodnik j, pri čemu je slavina j1 otvorena, dok je slavina k1 za tvorena. U varijanti po si. 15 i 16 aparat ima iz-vesan broj raspodelnih elemenata ravan broju odvodnih elemenata i odvodni elementi su kao i raspodelni elementi obrazovani prema pronalasku od koaksijalnih cevi. Ovde kao što pokazuje si. 15 predvidena su dva kolektora sa izolovanim dnom, od kojih je svako obrazovano od metalnog bubnja, napunjenog izolacijom. S druge strane predviđen je dvostruki sistem cevi završavajući se grlićima ar’ j a1' dozvoljavajući naizmenično napajanje komore ozgo ili ozdo, bilo tečnostima, koje treba obra đivati, bilo regeneracionim ili čistećim a-gensima. Tečnosti, koje treba obrađivati ili regenerišući agensi, primljeni su serijom sprovodnika h ili h’ ili i' ili i’, dok proizvodi reakcije ili gasovi regeneracije odila-ze na seriju sprovodnika k ili k’ i j ili j’. Razumljivo je da bi broj raspodelnih elemenata sa elementima za evakuaciju mogao da varira, kao i grupisanje tih elemenata u unutrašnjosti kontaktne mase, pri čemu taj broj i grupisanje zavise od kapaciteta komore i kapaciteta elemenata za raspode-lu j evakuaciju, kao i od prirode kontaktne mase i produkata, koje treba obrađivati. Kod oblika ostvarenja i primera primene ranije opisane, naznačeno je, da bi korisno da se izluče raspodeljene tečnosti od svake izmene kalorija zračenjem sa kataliziraju ćom masom ili drugom, pre no što one dođu u dodir sa ovom poslednjem, i to da bi se izbeglo svako nenormalno sniženje temperature u zoni kontaktne mase sused-ne prijemu. Pomenuto je s druge strane, da bi bilo korisno da se predviđaju rupice na unutrašnjoj cevi c samo na izvesnom odstojanju od prijemnih grlića. Bilo je po- menuto ranije, da se može potpuno zagnju-riti u kontaktnu masu omotavajuća cev d, dok prijemni grlić sprovodnika c prolazi kroz izolovano dno kolektora, smešteno na izvesnom otstojanju od najgornjega nivoa kontaktne materije. Ova sretstva u izvesnim slučajevima, mogu biti nedovoljna, te se može proizvesti prethodno ras-hiađivanje u zoni kontaktne mase, koja o-kružava cev d u susedstvu primanja. SI. 17, 18 i 19 pokazuju primer izvođenja elemenata, koji su predmet pronalaska i ko ji imaju praktično usavršeno sredstvo, da se jedan deo unutrašnje cevi c umetnute u omotačkoj cevi, koji deo odgovara praktično svakom delu ove cevi bez perforacija,, sačuva od zračeče toplote omotačke cevi d elementa. Slika 17 je podužni vertikalni presek elementa i delova reakcione komore, u kojoj je smešten. SI. 18 i 19 su poprečni preseči i to po linijama XVIII—XVIII i. XIX—XIX na slici 17. Kao što jasno pokazuju te slike, neizbu šeni deo c2 unutrašnje cevi c—c2 okružen je ovde izolacionim omotom pri čemu ipak ostaje relativno smanjeni prstenasti pro stor između toga omota i omotavajuće izbušene cevi d. U prstenastom primeru, da bi se ostvario taj omot dela unutrašnje cevi, koji nije izbušen, ta je cev izrađena od dva dela c, c2, pri čemu deo c2 ima manji prečnik i može biti doveden u vezu sa izbušenim de-iom c, uz posredovanje na pr. spojke c3 snabdevene zavojnicama. Izolacija f razme-štena je između dela smanjenog prečnika c2 i metalnog omotača c4, na kome može biti zavarena ili sa njim spojena svakim odgovarajućim sretstvom, na željenom nivou, omotačka cev d. Izolacija f može biti izjedna sa izolacijom gornjega dna reakcione komore, kao što pokazuje si. 19 ili se može vezati sa njime. Neizbušeni delovi c2 unutarnjih sprovodnika c—c2 mogu ulaziti u unutrašnji kolek tor reakcione komore, kao što je to poka zano na primer na slikama 1, 13 iii 15„ ih mogu biti kao što pokazuje sl. 17 vezani sa spoijašnjim kolektorom e, kao što je to slučaj u primeru pretstavljenom na siikama osnovnog patenta. U naročitom obliku izvođenja si. 17 bilo je predvideno da se spoj izvrši između skupine c i d i gornjega dna reakcione komore pomoću ogrlice p. Da bi se smestile omotačke cevi d mogu se predvideti na prividnom dnu a1 reakcione komore a nosači q (si. 17h kojimaj se osigurava centriranje unutrašnjih cevi c podmetačkim sredstvima n pretstavljenim na si. 5 i 6. Takođe kao što pokazuju si. 17, izolirani omot sastojeći se ođ izolacije f i omotača c4 mogao bi imati takav prečnik, koji bi imao za posledicu izvesno sužavanje prstenastog prostora između c i d u izolacionom delu, dakle sužavanje koje bi bilo korisno za izmenu toplote između tečnosti za raspodeiu i toploga zida omotačke cevi d, pre raspodeljivanja tih gasova u kontaktnoj masi. Patentni zahtevi: 1. Uređaj za postupanje odn. obradu teč nosti u prisustvu kontaktne mase, i za re-generaciju ili reaktivaciju iste po osnovnom patentu br. 10352, naznačen tme, što unutrašnji dovodni izbušeni sprovodnik (c) svakoga elementa sa koaksijalnim cevima, ulazi u dno zajedničkog kolektora, smešte-nog u unutrašnjosti reakcione komore ili u izolacionom omotaču za tu komoru, pri čemu omotavajući sprovodnik (d) može biti potpuno zavučen u kontaktnu masu, kojom je reakciona komora snabdevena. 2. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što je njegov kolektor reakcione komore obrazovan od dva dela i to od dna (e-) kroz koje prolaze grlići ulaska unutrašnjih sprevodnika (c) i koje je obrazovano na pr. od metalnog bubnja snabdeveno izolacionim materijalom i od svoda (e:!) slične kon strukcije, čiji spoljašnji zid može biti izrađen od dna odgovarajućeg reakcionoj komori ili od nezavisnog zida, i time što je komora (g) za vazduh u tom slučaju sme-štena između nezavisnog kolektora i dna omotavajućeg reakcionu komoru. 3. Uređaj po zahtevu 1, naznačen time, što se njegov unutrašnji kolektor zajednički za grliće unutrašnjih izbušenih sprevodnika (c) raznih raspodeljgnih elemenata sastoji od zatvorenog bubnja (e) smeštenog u u-nutrašnjosti izoliranog omotača reakcione komore. 4 Uređaj po osnovnom patentu br 10352 sa cevastim elementom takode po osnovnom patentu br. 10352, naznačen time, što unutrašnji sprovodnik (c) nije snabdeven nikakvim rupicama u delu omotanom i od govarajućem ulazu tečnosti i to najbolje na dužini odgovarajućoj otprilike trećini celokupne dužine, pri čemu su rupice (c') raspoređene tako, da se sve više približavaju jedna drugoj prema kraju cevi, koji je uda- ljen od ulaza; i time što su predviđeni podmetači (n) za održavanje rastojanja između unutrašnjeg sprevodnika i omotavajućeg sprovodnika; i time što se u cilju upotrebe elemenata sa kontaktnim materijama veoma fino usitnjenim, zamenjuju otvori na omotavajućem sprevodniku prorezima, koji mogu biti podeljeni u redove razmaknute jedan od drugoga na pr. za 120°; i time, što se za olakšavanje konstrukcije omotačke cevi, upotrebljavaju ispunski poklopci (r) odgovarajući izbušeni ili snabdevem prorezima i silom su ugurani u rupe relativno velikog prečnika. 5. Uređaj sa primenom cevastih elemenata po prethodnim zahtevima, koji ima reakcionu komoru gde se može naizmenično da vrši reaktivisanje u prisustvu kontaktne materije i regeneraciju »in situ« iste materije, naznačen time, što se ista komora u-potrebljava u kombinaciji raspodelnih ele menata (c—d) sa koaksijalnim cevima u cevastim elementima (o) za izlaz produkata reakcije ili regeneracije; i time što su ti elementi (o) za izlaz izrađeni bilo od jednostavnih cevi, izbušenih rupama za iziaz smeštenim na nivou ili primetno na nivou rupica za izlaz omotačkih cevi (d) raspodelnih elemenata, bilo kao elementi identični sa raspodeljenim e-lementima i odgovarajući raspodeljenim ili grupisanim u odnosu na ove poslednje; i time što jednostavne cevi za izlaz ili omotačke cevi prolaze jednim krajem kroz jedno od prividnih dna reakcione komore. 6. Uređaj po prethodnim zahtevima sa oblikom izvođenja raspodeinog elementa sa koaksijalnim cevima po osnovnom patentu br. 10352, naznačen time, što se u cilju sprečavanja izmene toplote zračenjem između kontaktne mase i tečnosti, pre njenog prijema razdelnim elementima, predviđa oko neizbušenoga dela unutrašnje cevi izolirajući omot (f—c4) koji može biti sastavljen od izolatora (f) i metalnog rukavca (c4); i time što omotačka cev može biti zavarena za rukavac (c4) ili spojena sa njim odgovarajućim sredstvima; i time što unutrašnja cev može da bude u cilju omotava-nja izrađena od dva elementa raznih prečnika (c2—c), odgovarajući međusobno spojena, pri čemu omotač može da ima takav prečnik da prstenasti prostor između omotane cevi (c) i omotačke cevi (d) bude sužen po celoj visini pcmenutoga omotača. ‘ Č.rM TT vV \ :i. "‘v'V!" ■ <■ 1 ? - / / ■ q.i3 —i _ Adpatent- broj 10353. 0 vt/ ■"» % ■ V— k-i * '-4 ■ 'tM ‘ r/^ * v . ■ 1 ' • ' ■>Jr,r*'Xn ■ ::f . - .v 4 ''****•'■ -' ^,.j r...-'V- '. V'v-- \. ' ••• > » v. •'•. ’ i r V4 •» 1 '' . .■• ■ ■ ■ ': . V: ' • ' ■ / •. - ■/ •v • ■■•,' . VW ^ '5^v. i v ' V Y rr ■ v , ■ - ■ ' ■ ...^ ' .:, .'""". .■ . v v^; Vx ;j,XV:X:-vxv 'v«w_ r' “v«s: ■ l. v, ' N • ' ' . ' • . . • ■ , ■ ■ t>jy> - ■