ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 original scientific article DOI 10.19233/ASHS.2018.55 received: 2017-07-27 SUGLASNICKI SISTEM I VAZNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJESANIH I PRELAZNIH GOVORNIH TIPOVA) Draga BOJOVIC Univerzitet Crne Gore, Filoloski fakultet, Danila Bojovica bb, 81400 Niksic, Crna Gora e-mail: dragabojovic@t-com.me ABSTRACT The article describes the consonant system in the speech of Potarje, an area in Northern Montenegro. The speech belongs to the East-Herzegovinian dialect, which at the margins displays transitional and mixed character. The specificity of this geolinguistic area is in that it testifies to the language being a living category and demonstrates that an administrative boundary in linguistics and the language itself is not necessarily a boundary between "languages" but rather a border area between different speeches. This applies to the area between Montenegro, Bosnia and Herzegovina, and Serbia. The mixed speech is characteristic of the Muslim "language oasis" far from the border, in the village of Lever Tara. Methods of research were based on fieldwork, records, audio recordings, as well as descriptions and comparisons within the speech and with the neighbouring speeches, and those relevant for the explanation of certain speech phenomena. Our goal was to present the material, its descriptions and comparisons without any pretensions to provide a full explanation of the speech lines. Keywords: speech of Potarje, transitional speech, mixed speech, consonant system, vocal processes IL SISTEMA CONSONANTICO E I PRINCIPALI PROCESSI FONETICI NELL'IDIOMA DI POTARJE (NEL CONTESTO DEI TIPI DI PARLATA MISTA E DI TRANSIZIONE) SINTESI Il contributo descrive il sistema consonantico della parlata di Potarje. Potarje e l'area del bacino del fiume Tara nel Nord del Montenegro e il suo idioma appartiene al dialetto erzegovino orientale, manifestando ai margini del territorio un carattere di transizione e misto. Quest'area geolinguistica ha la peculiaritá di comprovare il fatto che il linguaggio orale e una categoria viva e che né in linguistica né nel linguaggio stesso un confine amministrativo costituisce una barriera all'estensione delle isoglosse, le quali vengono prese, in maniera selettiva, come base per la designazione di una determinata parlata. Gli idiomi misti della nostra ricerca comprendono le parlate "contigue" tra gli stati di Montenegro, Bosnia-Erzegovina, e la Repubblica Serba. Come esempio del tipo di parlata mista si puó prendere anche l'oasi linguistica di popolazioni musulmane lontane dal confine, ossia il villaggio di Lever Tara. I metodi di ricerca sono basati su studi sul campo, su annotazioni e registrazioni audio, nonché sulle descrizioni e comparazioni all'interno della parlata al centro dello studio, di parlate contigue e quelle rilevanti per la spiegazione di determinati fenomeni del linguaggio orale. Il nostro obiettivo era di presentare la struttura dell'idioma, la sua descrizione e comparazione, senza alcuna pretesa di fornire una spiegazione esaustiva delle isoglosse. Parole chiave: l'idioma di Potarje, idioma di transizione, idioma misto, sistema consonantico, processi fonetici 895 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 GEOLINGVISTIČKI I GEOGRAFSKI STATUS POTARJA Pojam Potarje kao geografski možemo posmatrati u užem i širem smislu, a sljedstveno tome i govor, tj. govore ovoga područja (Vujičic, 1996, 31-32). U svojim radovima vezanim za ovu oblast Dragomir Vujičic govori o dijalekatskom izgovoru ovog hidronima i označavanju prostora i oblasti uz Taru modelom pre-fiksalno-sufiksalne tvorbe, kakvu su Sloveni ponijeli iz stare postojbine: Dijalekatski izgovor ovog hidronima na području cijelog toka je Tara, padežni oblici s prijedlozima ili bez njih imaju izgovor: s Tare, na Taru, Tarom, tarski, tarske stijene i sl. [...] Udurmitorskom kraju kažu za one što žive „s drugu stranu Tare", na drugoj obali, da su Zatarci dok oni iz sandžačkog kraja ove na lijevoj obali počesto zovu Prekdtarci (s tim što i jedan i drugi etnikpočesto imaju priz-vuk pejorativnosti). [...] Od žitelja s obje strane rijeke Tare teško da če se čuti prefiksalno-sufiksal-ni tip Pdtarje. [...] Jer, Tara se po svemu uklapa, da se poslužimo riječima A. Peca u „one južni-je predjele naše teritorije", gdje je česta pojava uopštavanja hidronima i za toponim: Raška, Zeta, Bosna. Drugo je pitanje zašto je to tako. Peco se tu našao na vratima najprihvatljivijeg objašnjenja: „ [... ] od starosedelačkog stanovništva preuzeti su gotovi nazivi za pojedine rečne doline, i sa znatno širim značenjem - za označavanje celih oblasti, srednjovekovnih država. Tako su u ovim krajevi-ma tvorački impulsi doneseni iz stare postojbine ostali neiskorišteni". Kada je riječ o rijeci Tari, onda treba, čini nam se, jošjedan momenat imati u vidu: tamo „oblasti oko Tare", kako se uobičajeno to „oblast" shvata gotovo i da nema, jer je njeno korito u največem dijelu toka ukliješteno u kanjonu sagorostasnim liticama (Vujičic, 1996, 31-32). Dijalektološkim istraživanjima se, svakako, ne mogu povuci stroge granice, što zbog prirode samog govora kao žive kategorije, što zbog nepodudaranja geografskih i geolingvističkih okvira, odnosno „gra-nica". U globalnoj dijalektološkoj podjeli ovi govori pripadaju u najvecem dijelu istočnohercegovačkim, tj. najprogresivnijim govorima štokavskog dijalekta koji čine osnovicu standardnog srpskog jezika. Medutim, ono što ovaj govor/govore sa stanovišta arealne ling-vistike svrstava u pojedine tipove ili skup podtipova u lingvističkom i geolingvističkom smislu jeste to da su na svojim rubovima i dublje prelaznog i miješanog tipa. Radoje Simic (1972, 22-23) interpretira pojmove prelaznih i miješanih govornih tipova u dijalekatskoj kompoziciji levačkog govora koji bi se u izvjesnom smislu mogli prihvatiti kao opšteteorijski.1 Prelazne, tj. granične govore posmatramo, u kontekstu našeg istraživanja, kao govorna područja, tj. govorne oaze medu različitim dijalektima koja u izvjesnoj mjeri i na različitim nivoima čuvaju forme jednog i drugog dijalekta (u našem slučaju zetsko-raškog i istočnohercegovačkog), a miješani govorni tip nastaje u okviru jednog dijalekta uplivom markantnih formi govora koji se „sudaraju" (u našem govoru uticaj bosanskih govora u rubnim oblastima vidan je u nekim fonološkim i leksičkim formama, a pošto se radi o istom dijalektu nema važnijih odstupanja u distribuciji akcenata).2 O dijalekatskom statusu govora Potarja i o pojedinim fenomenima pisali smo u više navrata (Bojovic, 2002, 213-218; Bojovic, 2006, 57-63; Bojovic, 2008a, 223-341; Bojovic, 2009, 54-83). Oblast Potarja u mikrogeolingvističkom pogledu je sa svih strana oivičena govorima koji su kao tipovi relativno opisani u dijalektološkim radovima: 1. govori na desnoj obali rijeke Tare „graniče" se s govorima Pljeval-ja i bliže okoline, a u svom srednjem i zapadnom dijelu i sami bi se mogli svrstati u govore Pljevalja i šire okoline, koji su karakteristični i po uticaju bosanskih govora i govora muslimana, 2. govori lijeve obale, odnosno govori u srednjem dijelu, drobnjačkog tipa, na jugoistoku prelaze u govore arhaičnijeg „južnijeg" tipa. Na rubnim područjima, oko izvora i ušca, i s jedne, i s druge strane rijeke Tare, imamo isti dijalekatski tip. Tako bi se ovi govori u nekom zamišljenom koor-dinantnom sistemu mogli opisati po horizontalnoj i vertikalnoj osi. Krajnji punktovi na vertikalnoj osi bili bi: Žabljak-Pljevlja, a na horizontalnoj Foča-Kolašin. Horizontalna koordinata je rijeka Tara koja na izvje- 1 „Mešani govori po pravilu imaju drukčiju stratifikaciju crta od prelaznih. Kod ovih prvih slojevitost je horizontalnog tipa (kontaktnog) (ist. D. B.) pa bilo da se radi o prostom tangentnom rasporedu pojedinih elemenata - slučaj kada se može povuci izoglosa za deo teritorije govora sa jednom od dvaju mogucih formi, a gde se po pravilu ne javljaju forme obične na drugom dijelu teritorije - i jedna i druga crta imaju kod svojih nosilaca karakter obaveznosti, čime se isključuje druga - kod mešanih govora radi se svakako o koincidenciji veceg broja osobina) - bilo o mrežastom - ekstremni tip ovog drugog je onaj gde granicu nije moguce ni povuci jer nosioci i jednog i drugog idioma imaju difuzni raspored na celom prostoru živeci izvesno vreme jedni kraj drugih, ali po pravilu nosilac jedne od osobina ne upotrebljava onu drugu (jednostavniji i običniji tip je onaj sa sistemom enklava, jezičkih ostrvaca na jednoj i na drugoj strani granice. U prelaznim govorima slojevi su rasporedeni vertikalno - nosioci oba tipa osobina su iste ličnosti koje poznaju i jednu i drugu formu neke jezičke crte i upotrebljavaju ih nazizmjenično a sa gledišta reparticije jedne i druge radi se o fakultativnosti, tj. o relativizaciji pojedinih fonoloških, morfofonoloških i drugih distinkcija. Razvitak mešanih govora ide u pravcu prelaznog tipa (nosioci jedne forme primaju onu drugu, tako da i jedna i druga od obaveznih postaju fakultativne), a prelaznih ili prema stilskoj diferencijaciji različitih crta (često dolazi do delimičnog ograničenja u reparticiji paralelnih formi uz semantičku ili sintaksičku diferencijaciju), ili pak dolazi do eliminisanja jedne od dveju mogucnosti". 2 O ovim i sličnim fenomenima v. podrobno u: Jovanovic, 2014 a, 1 39-1 58. 896 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 Područje obuhvaceno istraživanjem ^^ Mijesta koja su obuhvacena terenskim istraživanjima Ostala mjesta posjecena tokom terenskih istraživanja Slika 1: Karta ispitivanog područja (Potarje) (Izvor: GIS, baza podataka, Uprava za nekretnine Crne Gore, 2008) stan način razdvaja, u srednjem toku, govore desne i lijeve njezine obale. Osim polovina centralnog kruga, s jedne i sa druge strane Tare, svaki preostali punkt, u bilo kojoj tački presjeka, u dijalektološkom smislu nije atipičan. Sudeci prema krajnjim koordinatama, ovo područje obuhvata nekoliko opština: govorno područje okoline Kolašina pripada i Podgorici, govor komskih seljaka je u blizini albanskih sela, a iduci nizvodno smjenjuju se opštine: Kolašin, Mojkovac, Žabljak, Pljevlja, dok je krajnji punkt na sjeverozapadu granica prema Repu- blici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Posjetili smo selo Vranovina posred kojeg je povučena granica izmedu Republike Srpske i Crne Gore. Tik uz granicu, s jedne i druge strane, žive komšije čiji se govor, prirodno, ni u čemu ne razlikuje. Opseg našeg istraživanja označen je kao area geografskim nazivom Potarje, ali se postavlja pitanje per-cepcije samog pojma, i kako smo vec rekli, njegovog značenja. U širem smislu gledano, radi se o relativno velikom prostoru, koji uključuje i donekle dijalekto-loški istražene oblasti, a i neki punktovi predstavlja- 897 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 ju tipove tih govora koje sagledavamo i u odnosu na opisano stanje u monografijama i komparativno, tj. u odnosu na susjedne govore i govore Potarja u cje-lini. Mi smo se, sagledavši komparativno situaciju u govorima, opredijelili za oblast naseljenog pojasa uz rijeku Taru, s lijeve i desne strane. Time smo, u izvje-snoj mjeri, racionalizovali predmet istraživanja, ali i lingvogeografski „zaokružili" ovu oblast. lako je nekada na ovom području bilo tek po nekoliko kuca obično razbacanih u kršu i po lukama današnja slika ovog područja nije takva, ili makar nije u nekim selima, kao što je npr. Durdevica Tara na de-snoj strani ili Tepca na lijevoj, ali ima sela u kojima je odvajkada bilo nekoliko kuca kao što je Rasova, s lijeve strane rijeke. Pravac našeg istraživanja kretao se linijom, (iduci od izvora ka ušcu rijeke Tare), sela i gradova, na de-snoj strani: Jabuka, Han Garančica (HG), Mateševo, Kolašin(K), Rovačko Trebaljevo(RT), Bjelojevici, Tu-tici(T), Slatina, Prošcenje, Premcane, Durdevica Ta-ra(DT), Lever Tara(LT), Zasada(Z), Ogradenica(O), Meštrevac, Vranovina(Vr); a na lijevoj: Babljak, Bako-vici, S erogošte(S ), Moračko Trebaljevo (MT), Štitar-ica, Podbišce, Polja(P), Šcepan Polje (ŠP). Kanjon Tare je u velikom dijelu nenaseljen, tako i da nemamo neku potpunu liniju naseljenih mjesta, a ta pojava u izvjesnom smislu predstavlja zanimljivost zbog moguceg značaja izolovanosti i udaljenosti govora na neke njegove osobine. Pojam Potarje, geografski, može imati dvostruko značenje: 1) u širem smislu, kako se obično geografski definiše, podrazumijeva šire područje toka Tare, gdje pripada i meduriječje Tare i Lima, odnosno područje za koje je uobičajen naziv Zatarje (Šcepanovic, 1979, 5); 2) u užem smislu poima se kao oblast sa lijeve i desne strane rijeke koja u neku ruku predstavlja geolingvističku cjelinu, objedinjenu punktovima i preovladavajuceg govornog tipa, i govornih tipova s kojima se kao geografska oblast graniči. SUGLASNIČKI SISTEM U odnosu na sistem suglasnika u standardnom srp-skom jeziku prisutna je razlika koja je svojstvena i ostalim ijekavskim govorima a to je, prije svega, postojanje dijalekatskih glasova s' i z', i sporadičan izostanak suglasnika h:3 a) c) p t k b d g c če dž d b) s s' š (h) f z z' ž d) m r v l n lj nj j Usneni i usneno-zubni suglasnici Odnos f/v U govoru Potarja nedovoljno je izdiferenciran odnos usneno-zubnog suglasnika f i dvousnenog sonanta v jer se veoma često upotrebljavaju paralelno, a u govoru starijih ljudi preovladavaju oblici sa v i oni se mogu smatrati kao arhaično obojeni. Uglavnom su oblici sa f porijeklom strane riječi što zapravo znači da je u tom položaju f dobijeno iz stranih jezika: višek(P)/fišek(DT), vamilija(RT)/familija(Pb), sdvra/sdfra(Vr), trevit/trefit(DT), vanjela/ fanjela(DT, R, K); jeftino(DT), šover(DT)/šofer(DT) kava(Pb, S', DT/kafa(DT), kavana(S')/kafana(S'), Verdinanda(P)/Ferdinanda(DT). Inače se u dijalektima srpskog jezika veoma rijetko razvija u obrnutom uticaju: frba/vrba(DT). Oblici sa f karakteristični su za „nove" riječi: prdfisor(prdfesor)(Pr), ofiicir(T), februar(Pb), fe(m) bruar(DT), Filip (S'), jeftin(O). Govor Jezera i Šaranaca, koji je u susjedstvu ovih govora, ne zna za glas f, ali je zabilježen u riječima no-vijeg datuma (Ostojic, 2016, 152-153). Suglasnik p a) Labijalnop na početku riječi ispred zubnog eksplo- zivnog glasa t ispada: b) Takode, ispada ispred prednjenepčanog frikativnog š i prednjenepčane afrikate č: čela (DT, MT), šenica(Vr), šenica(K). b) U sredini riječi p prelazi u sonant v ispred afrikate č: kovča (:kdpča), zakovčati (:zakdpčati) (DT, Z, S'). Suglasnik v Mogucnost realizacije sonanta v redukovana je u odnosu na standardni jezik u susjedstvu nekih konsonanata (najčešce mekih ali ne samo njih). Često dolazi do nje-govog gubljenja, bilo ispred, bilo iza konsonanata, kao i nekim suglasničkim grupama (Jovanovic, 2014b, 67). a) Suglasnik v gubi se ispred j (< e) u grupama cvj (iscjetati>isčetai>išcetati. 898 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 čdek (P). Nestabilnost sonanta v ispred j poznata je u ovoj leksemi na širem prostoru i „ustalila se u obliku čojek - sa različitim varijetetima izgovora j, što može dovesti do potpunog njegovog gubljenja: čo(vj)ek" (Jovanovic, 2014b, 68) , 3) kao i ispred Ij: kraljaču(GD), pdstaljd (Vr). Njegova artikulacija ispred j nestabilna je pa je moglo da se izgubi i prije gubljenja j u ovoj poziciji i sličnim pozicijama. c) Suglasnik v gubi se u riječi mrtvac: mrtac (DT), mrca (GD), a katkad u riječi svrab : srab (GD), osrabo (P). d) Grupa kv uproštena je u rječci kakvi i pokaznoj zamjenici takva, onakva: ma kaki(GD), kaki(K), take (DT), (o)naka( LT). Objašnjenje za ovu pojavu može se naci ne samo u težnji za gubljenjem kon-sonatskog materijala, nego i morfološkom perspek-tivom, tj. vezivanjem za kvalifikativne zamjenice (Jovanovic, 2014b, 67), kao i za oblik rječce kaki. Dentali Dentalni plozivi d i t su veoma nestabilne artikulaci-je u raznim pozicijama u riječima i sintaksemama, kako je i u večini narodnih govora. a) U krajnjem st okluziva se uglavnom ne čuva: rados (O), milos(ŠP), prednos (Vr), mladds (Vr, DT), krs (GD, ŠP), vlas (GD, RT), svijes (Z, O), ličnos (RT), staros (RT), boles (RT). b) Prema odnosu u standarnom jeziku -stan/-sna, analogijom prema ženskom rodu gdje je t ispalo ispred n, u muškom rodu upotrebljavaju se oblici bez t: žalosan, svjesan, masan, radosan (S', DR, Vr, Z, R, T), bdlesan (RT), milosan (DT). c) Imamo i gubljenje t u infinitivnom nastavku -(s)ti, mada veoma rijetko i više na području prelaznih govora, u infinitivu koje bilježi Vušovic (1927, 32): mus (HG), kras (K), ukras (GD). Slični procesi odvijaju se u santhiju: a) Suglasnik d ispada u predlozima pod, ispod, pred, ispred i od, ispred riječi koje počinju dentalima d i t: po drendm (LT), ispo tora(DT), pre terasdm (K), ispre ddvratnika (Z), o devetnes (GD),o šeset (P), o dvades (GD), i u prilogu ozdo (LT) (oddzdd). b) Dental d se ne čuje ispred suglasnika k i g kod predloga pred i ispred: pre kuCu (LT), prekuCa(DT), ispre kdlibe (T). Gubi se i ispred suglasnika g: pre glavom(K), poglavu(T). Zabilježili smo i gubljenje ispred p: pre popa(GD). c) Pošto afrikate C i d u svom glasovnom sklopu ima-ju suglasnike t i d, oni se ispred njih, a na kraju predloga i u nekim spojevima, ne artikulišu: pre Durdev dan (DT), ispre coška (GD), kd-devera(DT), ko-CosoviCa (LT), sa ¿e (S')(sad ¿e), sa ¿u (GD). Tako je i ispred afrikate dž: ko džaka (DT), pre džandarima(P), ispo džade (DT, S'). Gubljenje je fakultativno i zavisi od tempa i intenziteta govora, uobičajenosti sintakseme, itd. d) Kada se nade pred riječima koje počinju zubnim strujnim glasovima s i z, kao i zubnim frikativnim š i ž, krajnje d ispada: pre smrt (GD), ko Soje (DT), ko zubara (S',HG), ispo staje (DT), ispre stde (O), pre zid (Vr), pre žbun (Z), ispre Šola (DT), kao i u nekim spojevima: ka su (LT) (kad su), sasu (DT) (sad su) (LT). e) Slične učestalosti i u sličnim fonološkim uslovi-ma je gubljenje dentalne okluzive t u riječima koje čine akcenatsku cjelinu sa sljedecim riječima. Takve je prirode gubljenje t kod brojeva5 pet, devet i deset: dese brava (DT), dese kila (MT), pe godina (DT), pe dana (LT), deve strvina (DT). Ispadanje se dogada i u složenim brojevima: pedese brava (LT), dvaes (S',MT), šese godina (K), pedese dana (GD), dvaestoro (GD), pedese (K,P), kao i u spojevima brojeva kojima se izražava neodredena vrijednost: pešes (LT). Ako je broj nosilac akcenta onda t ostaje: deset tdana (Vr), devet devojaka (O), pet zmija (DT), mada se osje-ca izvjesna redukcija. U brojeva šeset (šezdeset), četeres (četrdeset) d je ispalo disimilacijom prema t. U sredini riječi izmedu vokala d nestaje: dvaes(LT), tries(GD). f) Do gubljenja ploziva dolazi na kraju predloga koji je srastao u složenicu: pdzida (ŠP), pres'ednik (DT,RT,O), prestaviti se (DT), prestavio se (GD), naživljeti (DT), ošetati (ŠP), očepiti (RT), ocijepiti (DT,Vr). Ovi glasovi su postojani na kraju prefi-ksa gdje se čuva značenje riječi: potkutnjica (GD), podgoniti (Vr), potpetiti (ŠP) g) Redovno je gubljenje ispred nastavka -stvo: gospostvo (Vr), brastvo (T), ljustva (HG), srestvima (RT), a kada se nade ispred pridjevskog nastavka -ski, stapajuci se sa s, nakon asimalicaije po zvuč-nosti, daje afrikatu c: sucki (DT), bracki (HG), krvacki (ŠP), ljucka (DT,P), milecki (RT), gracko (LT). h) U primjerima s osnovom od glagola vidjeti i gledati gubi se d, a potom nastaje asimilacija i saži-manje vokala. Sličnu pojavu imamo i kod broja jedan. daviš (DT) i viš nnešto (Vr), pdglaj (DT), jene rede (LT), jene bule (LT), jean (DT). Oblici jean, jena karakteristični su za bosanske govore i govor 5 Jovanovic (2014b, 93) navodi da se ne može dati pouzdan zaključak u načinu prevazilaženja izgovora suglasničkih grupa d, t + srodni suglasnik u pozicijama santhija, pa „ostaje da prenesemo jednu uočljivu tendenciju: do gubljenja istih ili sodnih dodirnih suglasnika mnogo teže dolazi kada su susjedne riječi neenklitične , kada se svaka od njih posebno izgovra i u slučajevima kada smisao zahtijeva da oba glasa treba izgovoriti. Zato i ne čudi činjenica da je kod brojeva pet, šest, devet i deset koje imaju osobinu da iz sfere samostalno izgovorenih riječi predu u proklitike gubljenje krajnjeg t i najdosljednije". 899 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 muslimana odakle su se proširili, u malom obi-mu, i na govor pravoslavnog življa.6 i) Suglasnik t gubi se ispred n: direkno (K), direkno (DT, Pb).7 j) Konsonant t gubi se na kraju riječi: jope. k) Suglasnik d gubi se unutar riječi: nazornik (K). l) Sekundarno d, u službi partikule, imamo u pri-mjerima: prijed (K), pdslijed (K). Ovi su oblici karakteristični za prelazne govore. m) Suglasnik d zamjenjuje sa j i d u prilozima i rje-čcama: kuj (Z, O, DT), kuj ceš (DT), kuj god (RT), što god (P). n) Supstitucija d-t uobičajena je pojava kod imenice komad : komata (Z, O, Vr, P), komat (DT), komatic (GD, RT). o) Jedna od upadljivih osobina u području miješa-nih govora, ali i onih područja gdje žive muslimani, jeste geminacija u grupama dn, dnj : glanna (LT), zanjnji (Vr). Grupa dn očuvana je u oblicima prezenta glagola čuti: čudnem18 (DT), čudnu (LT). Ova osobina je izražena u govorima muslimana u istočnobosanskim govorima (Jahic, 2002, 191) koji se i „graniče" sa govorima Potarja, ali je od muslimana primaju i pravoslavni. Ova izoglosa poznata je bosanskim govorima, smatra se kompaktnom u istočnobosan-skom govoru, na prostoru izmedu gornjih tokova Drine i Bosne (Jahic, 2002, 158-159). Medutim, i u govoru muslimana ova osobina slabi udaljavanjem područja od istočnobosanskih govora (Peco, 1964,190-191). Inače, proučavanjem ove izoglose na slovenskom terenu bavio se Jahic,9 dovodeci je u vezu sa medujezičkim kontaktima. Na takvo njeno porijeklo uticala je konfesionalna ograničenost na govor muslimana, kao sistemske osobine, i na ostale govore, kao nesistemske (Jahic, 2002, 161). Vukovic prisustvo geminacije objašnjava kao proces nastao u okvirima religiozno-obrednih manifestacaja i emocionalnim vezivanjem muslimana za značenje primarnih riječi (Vukovic, 1963, 157-172). Jahic, medutim, konstatuje da „slovenske geminate i na mikro-arealu nastaju ne kao rezultat vanjskih jezičkih uticaja več kao unutarsistemska mogučnost koja se na jednom terenu ostvaruje, a na drugom - jednostavno ne ostvaruje. U tom smislu, npr. jedna Žepa, kompaktna muslimanska zona, sa sačuvanim elementima izvorne narodne kulture, decenijama skoro odsječena od rogatičke i višegradske čaršije, ima geminatu kao strukturnu osobinu" (Jahic, 2002, 161). Nazali a) Ispred nekih suglasnika imamo promjenu m u n, tj. delabijalizaciju glasa m u santhiju i unutar riječi:10 mdlin te (DT), kumin te (S'), kdnšija(LT), unče (DT) (:umače). To se dogada i u paradigmi: krnka (DT) (:krmak). Suprotno, u pozicijama n +b, p čuje se glas m: zelembac (RT), jedam brav (Vr), jedamput11 (ŠP): b) Neutralizovana je opozicija suglasnika n i m u pretkonsonantskoj poziciji, iza vokala: Anka (DT), banka (T, ŠP), Srbijanka (Vr), džumbus (DT), zumbul (LT) pantim (ŠP, RT), sedandeset (MT). Za ovakve postvokalske pozicije Cupic (1977, 51) konstatuje da „daju utisak da je prethodni samoglasnik nazali-zovan, a u stvari, radi se o kombinatoričnim varijantama, a ne o supstituciji ovih suglasnika ili nazalizaciji vokala pred njima", a Pešikan (1965, 115) ističe tendenciju gubljenja su-glasničkog elementa, ali se nazalni element čuva i obuhvata imploziju sljedeceg suglasnika i skoro redovno - u izvjesnoj mjeri cio prethodni samoglasnik (banka). Redukovana artikulacija n ispred suglasnika prisutna je i u standardnom jeziku. c) Suglasnik n gubi se u nekim riječima:finasist(RT) (:finansist). d) Suglasnička grupa mn ima sljedece promjene: 1) mn>ml:mldgo (RT), mložina (DT), umložilo (LT), najamlik (DT), sedamles, osamles (DT). Posljednji oblici su veoma rijetki. U govorima se srece oblik mlim (:mislim): ja mlim (DT, RT). 2) mn>vn: dbravnica12 (RT, ŠP), guvno (ŠP). Promjena je manje prisutna ako je osjecanje granice sloga jače vezano za značenja opšteg dijela i su-fiksa: zimnica (HG), slamnica (GD). 3) mlj> mnj: sumlja (DT), dimljaka (LT) i ml j> ml:mUmlja (T). e) Izgovor stranih riječi sa umetnutim m i n prisu-tan je u govorima: šenšir (GD, S'), šemšir (ŠP, DT), fembruar (LT), komendija (DT), policinski(S'), istdrinski (RT,T), austrinskdga (P). Kod pridjeva može biti u pitanju analogija prema prisvojnim pridjevima na -in: partijin, istdrijin. 6 Lever Tara je (LT) je selo u kojem žive muslimani i u tom pogledu predstavalja govornu enklavu, a Vranovina (Vr) je selo pravoslavnog življa na granici izmedju Crne Gore i Bosne i Hercegovine. 7 Primjeri se prozodijski razlikuju, pa se stoga ponavljaju. 8 Oblici su mogli nastati analogijom prema oblicima iz narodnih govora: budnem i bidnem - od glagola biti. Sela Durdevica Tara (DT) i Lever Tara (LT) su sela u susjedstvu; u prvom žive pravoslaci, u drugom muslimani. 9 Jahic (1984,75-92) (na primjerima sonantne geminacije dn > nn, dnj > njnj; dl > ll u dijalektima slovenskih jezika). 10 Jovanovic (2014-2015) analizira ovu pojavu u durmitorskim govorima, praveci razliku u odnosu na primorske crnogorske govore u kojima je i kraj riječi obuhvacen prelaskom m u n. 11 Pešikan (1965, 115) detaljno opisuje redukciju nazala, pa, na primjer, izmedu ostalih pozicionih varijanti, za ovaj slučaj kaže: „Jezik po pravilu ne dodiruje alveole; usljed nazalne implozije usnenog suglasnika akustički utisak je bliži glasu m nego n: zelenbač, jedanput". 12 Vukovic (1938-1939, 40) pretpostavlja gubljenje veze sa riječju ramo i asocijativnu vezanost sa riječju brav. 900 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 f) U riječima nakom-nakon (ŠP), odalen-odalem (Vr), dklen-dklem (DT), naizmjenično se upotrebljavaju nazali m i n, ali je isključivo dtlen (Z, O) i otalen (Pr, DT). g) Uopšten je nastavak -nja kod nekih imenica žen-skog roda: tašnja (Vr, S'), mašnja (DT). h) U nekim primjerima imamo sekundarno n koje je često partikula: taden (S'), oklen (GD), odalen (DT), nudan (P). Ispadanjem finalnog e i sažimanjem i duljenjem dvaju e u medijalnoj poziciji mogli smo dobiti enen (DT). Oblik je mogao nastati od izraza ene,en(e), koji je čest u govoru i upotre-bljava se prilikom iščudavanja: >eneen>enen. i) Uobičajen oblik u govorima je nop-stop (non stop) (Vr), nopstop(DT), u kojima je n zamijenjeno sap. Likvide l, Ij, r a) Na kraju riječi i sloga l se čuva uz analošku po-dršku drugih oblika: topal (Vr), obal (RT), bijel (DT), val (DT), vel (ŠP), umilno (S'). Odnos -lac/--oca eliminisan je, izuzev u primjerima: kolac/ ko(l)ca ("¡spred l imamo o). U množini je: kolčevi, kočevi (S', Pb). Kod pridjeva je vreo, truo, go ali i: bijel, topal/topao, cio/cijel (RT, S', LT). Do ana-loškog obnavljanja l dolazi iza a i iza refleksa dugog e, jer je ovdje udaljavanje od osnovnog oblika najizrazitije. b) Likvida l gubi se u primjerima: bona, bono (bolan, bolna) (DT). c) Iza vokalnog r prelazi u o: utro (DT), satro (ŠP) nakro (nakrati) (DT, GD), vro (P) (izbijen (:izbljen) od glagola izbiti,u zna-čenju istuci(DT). Oblici nastali kao rezultat sta-rog i novog jotovanja suglasnikap i b podliježu destabilizaciji (Jovanovic, 2014, 95-96). Umje-sto Skdplje često je Skopje. f) Vokalno r imamo u primjerima: umr5 (Pr), premro (ŠP), pdtr5 (DT), Potr5 mu svu njivu s govedima, Zamro mu svaki damar (DT). g) Pravilna distribucija vibranta r, poremecena je u prezentu glagola moci (Jovanovic, 2014,60). Su-glasnik ž prelazi u r veoma često: more (RT, O). h) Sekundarno r, koje ima funkciju partikule imamo u primjerima: tadar (P), ondar (GD, RT),onudar (DT). Krajnje r u ener vjerovatno je analaškog porijekla prema: tadar, dndar, tudar, onudar. Suglasnici s' i z' Ovi glasovi upotrebljavaju se u narodnim govorima Crne Gore, i ne samo u njima. Njihovu artikulaciju opisao je Danilo Vušovic ispitujuci govor istočne Hercegovine (Vušovic, 1927, 16). Izgleda da se ova dva glasa obrazuju na istom mjestu gdje i suglasnici c i d, a palatalizovanjem su dobili drukčiju modifikaciju izgovora na taj način što se vrh jezika, od mjesta artikula-cije s i z pomjera malo naviše i unazad, a prednji dio jezika više se približava alveolama i nepcima, te tako čini tješnji prolaz vazdušnoj struji tako da frikativnost, usljed veceg trenja vazduha, postaje ekspresivnija, ali ne toliko jaka da bi zvuk postao šuštav. Za razliku od artikulacije c i d pri čemu zadnji dio vrha jezika dodi-ruje prednje nepce čime se stvara eksplozija, prilikom izgovora s' i z' ne javlja se eksplozija, zadnji dio vrha jezika ne dodiruje nepce vec je dodir razdvojen vazdu-šnom strujom (Vukovic,1938-1939, 44). Uostalom, s' i z' su spiranti, a c i d afrikate. a) Glas s'dobijen u procesu jekavskog jotovanja imamo u primjerima: s'eda (S', HG), s'ekira (DT, Vr, T), s'edi (S'), s'edi (K), s'era (DT), s'eddčicu (S'), pres'edela (S'), s'ednice (K), sus'ednih (MT), s'edio (Z, O), pres'ednicima (RT), s'ekli(Vr). b) Glas s' dobijen u neposrednom dodiru sa j koje nije od jata vec od bj, imamo u primjerima: pas'i(S'), pas'a bruka (LT, Vr, T), s'akti se (DT), pros'ak, pros'akinja, ss'tutra (ali:klasje, osje) (RT), su 'tri dan (Z, O). Vukovic (1939-1939, 45) konstatuje da se -je osjeca kao produktivan na-stavak za obrazovanje zbirnih imenica te tako čuva granicu sloga. Cupic (1977, 43), medutim, bilježi: klas'e, os'e. Ako se izmedu s i j nade v u primjerima ovoga tipa, onda dolazi do redukcije glasa v i jotovanja: s'et (edno(S), radnie (K), dvije (LT), bije(S') ,mijje(Vr), deje (RT). 3) Izmedu dva ista palatalna vokala vokal j ispada i dolazi do kontrakcije: itn (SP), či,niči (DT), siromašni (S'), zadrti (MT), Srbii (Vr), najvažniji (GD),kdme je (S'),de je (RT), ranie je (RT). U posljednjoj grupi primjera sažimanje je nepotpuno. d) Izmedu tvrdih i palatalnih i izmedu palatalnih i tvrdih vokala j se pomalo gubi i čuje se onoliko koliko je potrebno za prelaz artikulacije od tvrdog ka palatalnom vokalu i obrnuto, dok se izmedu tvrdih vokala i e, i obrnuto, skoro gubi: kažuem (DT), zaednica (LT), z®edno (S'), troe (ŠP), tvoega (T), Dean (DT), Radoe (ŠP), Spasoe (DT), kOe (S'), tOe (P),moro je (GD), dvOe (GD), tako je (GD), bOe se (LT), postde (S'), prisvo>e(S'). U riječima s pre-fiksima bolje se čuva osjecanje za morfematsku granicu:prejaviti, ujesti. e) Iako mu izmedu o i i ima mjesta po fonetskom sastavu riječi, j je veoma nestabilno: obdica, brOim (GD), krniti (T), dvoicu (GD, LT), oboi se (LT), kOi (K, RT), trO ica (Z, O), bO im se (RT). Nasuprot pre-thodnim primjerima, u obrnutoj poziciji j se čuje, iako mu tu fonetski nema mjesta: bijo (K, M, RT, HG, S'), obdlijo (S'), s'eddčijo (DT), radijo(RT), fijorin (S'), pdpuštijo (RT), milijona (RT), penzijdner (RT),oženijo (RT). f) Izmedu a i i čuje se j nešto pasivnije artikulacije: ne zafrkdi (Pb), prdddi (ŠP), udai (DT), uda (DT), prddd (LT). 13 Afrikatizacija nije zabilježena u durmitorskim govorima (Jovanovic, 2014, 98). Zabilježena je u nekim crnogorskim govorima zetsko-raškog tipa. 902 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 g) Izmedu a i e glas j se slabije čuje: u krdeve (P), staže (G, S',), Sardevo (Vr), nemae(Vr), ranijeje (RT). h) Izmedu u i e, takode, j se slabije čuje: interesUe (RT). i) Izmedu i i a imamo još pasivniju artikulaciju: Mili a (K), ničija (M), čija (S'). j) Iza tvrdih vokala, a ispred konsonanata, j se čuva: ne bojte se (K), zajmiti, nemojte (DT) (nemo-te). k) Gubi se iza mekih glasova: neli (M) (nej li, neceš li), a česti su primjeri gdje se j od sufiksa je gubi poslije č i ž: naruče (S'),bdža (DT) (bdžja), dbilježe (Vr). l) Supstituiše se sa n veoma često: kdmšinski (Pb), rakinski (DT), istdrinski (LT, T). m) Vrijednost partikule j ima u primjerima: dndaj (S', LT, MT), tuj (LT, DT, MT, Z ,O, S'), mogaj (RT). Neka analoška pomjeranja u refleksima glasovnih promjena Palatalizacija k i g a) U govorima postoji tendencija, da se u dativu i lokativu imenica 3. vrste uspostavi velar14 : Stanki/Stanci Milki/Milci, Branki/Branci, Jagliki/ Jaglici, ali: AAlugi (naziv sela). Prvi oblici su običniji.Oblici fijdki, planinki, majki (DT ,RT, Vr, T) su takode običniji od oblika sa c, koji su nastali po principima standardne sibilarizacije. b) U 3. l. plurala prezenta imamo: reku/reču, peku/ peču, vuku/vuču (ŠP, K), koji su rezultat analogije prema oblicima u kojima je došlo do palataliza-cije c) U tvorbi pridjeva od ličnih imena imamo odnos k/č, sličan prethodnom odnosu. Zorkin/Zorčin Milikin/Miličin, Jaglikin/Jagličin, Mijoljkin/ Mijoljčin (O, MT, K, GD). d) U nominativu plurala kod pridjeva imamo: jednaci/jednaki (DT, RT, S'). Dakle, čuju se i ne-standarni sibilarizovani oblici. Asimilacija po zvučnosti Analoška pomjeranje imamo u: nisak, žitak, blisak, usak (Vr, ŠP, HG) (ali: sladak (K)). Analogijom prema zavisnim padežima u kojima je izvršena asimilacija po zvučnosti, alternativne foneme su se uspostavile i u nominativu. Karakteristične fonološke pojave a) U govorima se srecu primjeri asimilacije u različi-tim slogovima jedne riječi ali ne u onoj mjeri kao u južnijim crnogorskim govorima (Vušovic, 1927, 26; Pešikan, 1965, 126; Cupic, 1977, 2): šušbina, užeži (užeži cigar) (DT, ŠP). b) Primjere disimilacije imamo u riječima u kojima meki glasovi c i d starog jotovanja, ispred mekog nj, gube meki glasovni element: kutnji, pdtkutnjica, vdtnjak, ndtnjik, nesretnjik (RT, ŠP, DT). c) Imamo primjere prelaženja strujnog suglasni-ka u afrikatu: načkiljiti/naškiljiti; čkiljav/škiljav, džban/žban, Cmiljana,Cmilja (Smilja), crijemuša (srijemuša) (HG, T, ŠP). Leksema članak ima oblik čljanak i šljanak (Prebila nogu u šljanku (DT). d) Desonorizacija je manje prisutna, ali se, medutim, obezvučavanje vrši u sandhiju, što je, u stvari, asimilacija po zvučnosti i to kad sljedeca riječ poči-nje bezvučnim suglasnikom. Ponekad dolazi do desonorizacije na kraju iskaza: Noš ceš donijeti (DT), Grop ti puko (GD), Ubijo te Bog1 (ŠP), Bog1 te (K). e) Asimilaciju suglasnika po mjestu i načinu obra-zovanja imamo u primjerima: pdšlje, ŠCepan, šcer (Vr, GD), šnjegovi, rašcerati, iščupatii, šljubljeno, uščita, uščekate, šnjjima, bež njega, šljudima (RT). f) Metatezu srecemo u primjerima: nedkle (ddnekle), gnjila (glina), čepurka (pečurka), dkle (oakle, oda-kle), p(r)aprat (paprat), šunjati (njušiti), šnjuvalo, vas (sav) (RT, M, S', DT). Srece se: kucati i cukati, Štano cukuCe(DT),CukuCe cipelama (LT). g) Dodavanje suglasnika bilježimo u primjerima: 1) na početku riječi: sprešan (potreban, tal. presse-to), nugo (ugao), bobuljak (obuljak) (Vr, O, DT). 2) u sredini: zdrenuti, zdrio, zdrela, ždraknuti, zdraci (zrak, zdraci), prokmdliti (promdliti), brez, brezobrazluk, brezprekoran, ozdonud, ozddvud (ŠP, RT, LT, Vr, T). 3) na kraju riječi dodaju se suglasnici: tadar, dndaj, deder, odozgor (K),dndar (Z, O ), tun (Z, O), dtlen (Z, O). Široko je rasprostranjena upotreba oblika blagoš (K, DT, ŠP, Pb) sa sekundarnim š, nastala vjerovatno po analogiji prema ličnom imenu Blagoš. h) Stare suglasničke grupe skj, zgj u štokavskom su obično št i žd, ali je katkad i šc i žd: išcem, išci, zaišci, bišcem, pobišcem (kod starijih) (P, DT). Grupe st, št i šc smjenjuju se: pustiti (puštiti/pušciti), napuštiti (napustiti) i (spuštiti/spušciti), strcati (štf-cati) (ŠP, RT, HG), kao i sl i šlj: zapošljeno (Vr), zaposlen (K). Jekavsko jotovanje Jekavsko (najnovije) jotovanje rasprostranjeno je u ovom govoru: 14 Jovanovic (2014, 101) tvrdi da se „rezultat sibilarizacije k >c probio u durmitorskim govorima, za razliku od crnogorskih govora starijeg tipa i u vlastita imena". 903 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 a) t+j, d+j (jlj, nj: šljeme, nježan, ljepdta, ljeto, prdljetos, šnjegovi (S', ŠP, T, Vr, O, DT). c) Jekavsko jotovanje je sporadično obuhvati-lo i usnene suglasnike: p,b,v i m: trpljeti, umljeti, pljevati, pljesma, pljegav, mljesec, vljetar, vljera. življeli (RT, DT, S'), mljesec (RT). O jekavskom joto-vanju s i z govorili smo u okviru opisa glasova a s' i z . ZAKLJUČAK Raznovrsnost oblika na nivou suglasničkog sistema na ispitivanom području ukazuje na karakteristike govora koje bilježenjem i deskripcijom predstavljaju fakat dija-lektološkoj nauci. U kontekstu relativno kompaktnog govora Potarja, što nimalo ne umanjuje značaj varijantnosti unutar njega, osvrnuli smo se na miješane i prelazne govore zbog njihovog specifičnog geolingvističkog statusa. Izdvajamo neke karakteristične osobine. S obzirom na postavljeni osnovni cilj istraživanja, a to je da su granice medju dijalektima i tipovima govora uslovnog karaktera, te da se takav karakter izdvaja na osnovu pravaca rasprostiranja govornih crta, možemo zaključiti sljedece: 1. Izvorne istočnohercegovačke osobine prisutne su u centralnoj regiji Potarja, a one su strukturno najbliže osnovici standardnog srpskog jezika. 2. Miješani govorni tip poprima uticaje bosanskih govora. Upadljivija osobina na području miješa-nih govora jeste geminacija u grupama dn, dnj: glanna, zanjnji i ukazuje na uticaj bosanskih govora na govor Potarja, i onda kad je ovo podru-čje udaljeno od granične oblasti, kao što je govor sela Lever Tara u kojima je živalj uglavnom muslimanske konfesije. U sredini riječi gubi se su-glasnik g na području miješanih govora (janje).U deklinaciji gubi se čitav slog (janjaca). Ova osobina je karakteristika i govora u unutrašnjosti, kao što je npr. Govor Banjana (zabilježeno od infor-matora sa ovog područja). Ove pojave ukazuju na različite pravce rasprostiranja govornih crta, konfesionalni uticaj, kao što je primjer sela Lever Tare, ali i miješanjem govora pravoslavnog i mu-slimanskog življa, što pokazuje i uticaj bosanskih govora na govor pravoslavnih u graničnoj oblasti miješanih govora (Vr), i govor Banjana, udaljen od granične oblasti. 3. Stanje u prelaznim govorima koji predstavljaju „sudar" dvaju dijalekata različite strukture ukazuje, uz osobine koje ih kao divergentne pola-riziju, i na uticaj na crte u prelaznom govoru iz pravca zetsko-raškog dijalekta: a) Prelazni govori imaju čest infinitiv bez nastavka -ti: mus (musti) (HG), kras (krasti) (K). b) Na području prelaznih govora j se ne čuje usljed prozodijskih uslova: sastau (K), reprodukuu (K). c) Upotreba glasa s' je obična u govoru Potarja. Medutim, morfematska granica uslovljava op-stanak grupe sj u primjerima tipa klasje, osje. U govorima južnije od prelaznih zabilježen je oblici klas'e, os'e. d) Upotreba glasa z' mnogo je rjeda: iz'esti, iz'elica, iz'eli, iz'edem (ali: izjedna, izjednačiti). U ovim govorima imamo oblike kozji, kddi, kdz'i, kddavina, udati, a oblici koz'i, koz'avina karakteristika su južnijih govora. Što se glasovnih procesa tiče jekavsko jotovanje je obična pojava. Medutim, i ono je nedosljedno. Pridjev tjelesni u govorima je čest i u ekavskoj formi telesni. U govorima često sretamo i oblik telo, Preovladava i oblik djelo, a oblik delo zabilježili smo jedino u okviru frazeo-loškog izraza. Ekavska forma je mogla nastati pod uticajem religijskog i konfesionalnog diskursa, a jotovani oblik pod uticajem forme izraza (Doče delo na videlo). Na cijelom području je glagol tješiti, ali i učešiti (kod veoma starih osoba). 904 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNIČKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 SOGLASNIŠKI SISTEM IN POMEMBNEJŠI GLASOVNI PROCESI V GOVORICI POTARJA (V KONTEKSTU MEŠANIH IN PREHODNIH GOVORNIH TIPOV) Draga BOJOVIC Univerza v Črni gori, Filozofska fakulteta, Danila Bojovica bb, 81400 Nikšic, Črna gora e-mail: dragabojovic@t-com.me POVZETEK V prispevku je opisan sistem soglasnikov v govorici iz Potarja. To je območje na severu Črne Gore. Omenjena govorica pripada vzhodnohercegovskem dialektu in je na meji prehodnega in mešanega značaja. Specifičnost tega geolingvističnega področja se kaže v tem, da prikazuje govorico kot živo kategorijo ter, da administrativna meja v jezikoslovju in sami govorici ni nujno meja med »jeziki«, temveč mejno območje med govoricami. To velja za območje med Črno Goro, Bosno in Hercegovino in Srbijo. V naših raziskavah so te govorice predstavljene kot mešan tip govoric. Ugotavljamo, da so na nivoju prehodnih govoric večje strukturne razlike med govoricami različnih dialektov ter v okviru sistema soglasnikov, ki je relativno stabilen, in v okviru ene države, kot pa na nivoju mešanih govoric istega dialekta danes treh držav. 1. Izrazita značilnost na področju mešanih govoric je geminacija v skupinah dn, dnj: glanna, zanjnji. 2. V sredini besede se zgubi soglasnik g na področju mešanih govoric: janje. Pri sklanjatvi pa se zgubi cel zlog: janjaca. 3. Pri prehodnih govoricah je pogost nedoločnik brez podaljška -ti: mus (musti) kras (krasti). 4. Na področju prehodnih govoric se soglasnika j ne sliši zaradi prozodičnih pogojev: sastau, reprodkuu. 5. Uporaba glasu s' je običajna v potarski govorici. Vendar je morfemska meja pogoj za obstanek skupine sj v primerih kot so klklasje, osje. V govoricah, ki so južnejše od prehodnih se pojavljajo oblike klas'e , os'e. 6. Uporaba glasu z' je veliko manj pogosta: iz'esti, iz'elica, iz'eli, iz'edem (ampak: izjedna, izjednačiti). V takšnih govoricah najdemo oblike kozji, kodi, koz'i, kodavina, udati, medtem ko so oblike koz'i, koz'avina karakteristika južnejših govoric. 7. V glasovnih procesih je jekavsko jotovanje vsakdanji pojav, vendar ni dosledno. Pridevnik tjelesni je v govoru pogost tudi v ekavski obliki teelesni. Pogosta pa je tudi oblika teelo. Prevladuje tudi oblika djelo, medtem ko se oblika delo pojavlja samo v obliki frazeološkega izraza. Ekavska oblika je lahko nastala pod vplivom reli-gijskega in konfesionalnega dirkurza, jotovana oblika pa pod vplivom forme izraza. (Doce delo na videlo). Na celotnem področju se pojavlja glagol tjeešiti, medtem ko uycešiti le pri starejših osebah. Ključne besede: govorica Potarja, prehodni govor, mešani govor, soglasniški sistem, glasovni procesi 905 ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 4 Draga BOJOVIC: SUGLASNICKI SISTEM I VAŽNIJI GLASOVNI PROCESI U GOVORU POTARJA (U KONTEKSTU MIJEŠANIH I PRELAZNIH ..., 895-906 IZVORI I LITERATURA Bojovic, D. (2002): O nekim refleksima „jata" u sje-verocrnogorskim govorima. Zbornik radova sa naučnog skupa „Život i djelo akademika Mihaila Stevanovica", Podgorica, Črnogorska akademija nauka i umjetnosti, 213-218. Bojovic, D. (2006): Mjesto govora Potarja u svijetlu dijalekatskih tipova. Glasnik Odjeljenja umjetnosti, br. 24, Podgorica, Črnogorska akademija nauka i umjetnosti, 57-63. Bojovic, D. (2008a): Iz sintakse govora Potarja. Srp-ski jezik XIII/1-2. Beograd, Naučno društvo za negovanje i proučavanje srpskog jezika, Studije srpske i slovenske, 323-341. Bojovic, D. (2008b): O suglasniku h u govoru Potarja. Zbornik Instituta za srpski jezik SANU 1, posvečeno dr Dragu Cupicu povodom 75-godišnjice života. Beograd, Institut za srpski jezik, 89-99. Bojovic, D. (2009): Neke morfološke osobine govora Potarja. Glasnik odjeljenja umjetnosti, br. 27, Podgorica, CANU, 54-83. Cupic, D. (1977): Govor Bjelopavlica. SDZb XXIII. Beograd, Institut za srpskohrvatski jezik, SANU. Jahic, D. (2002): Ijekavskoštakavski govori istoč-ne Bosne. Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knjiga VIII. Sarajevo, Institut za jezik u Saraje-vu,15-235. Jahic, D. (1984): Izoglosa i faktor medjujezilkih kontakata (na primjerima sonantne geminacije dn > nn, dnj > njnj; dl > ll u dijalektima slovenskih jezika). Južnoslovenski filololog XL, Institut za srpskohrvatski jezik, 75-92. Jovanovic, M. (2014a): Akcenatski i vokalski sistem govora na tromedji Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U: Stojanovic, J. (ur.): Durmitorski govori. Nikšic, Izdavački centar Matice srpske Društva članova u Crnoj Gori, 139-158. Jovanovic, M. (2014b): Durmitorski govori. Nikšic, Izdavački centar Matice srpske Društva članova u Crnoj Gori. Ostojic, V. (2016): Govor Jezera i Šaranaca. Podgorica, Črnogorska akademija nauka i umjetnosti,CANU. Peco, A. (1964): Asim Peco, Govor istočne Hercegovine, Srpski dijalektološki zbornik XIV. Beograd, Institut za srpskohrvatski jezik. Pešikan, M. (1965): Starocrnogorski, srednjokatun-ski i lješanski govori, Srpski dijalektološki zbornik XV. Beograd,Institut za srpskohrvatski jezik. Simic, R. (1972): Levački govor, Srpski dijalektološki zbornik XIX. Beograd, Institut za srpskohrvatski jezik. Šcepanovic, Ž. (1979): Srednje Polimlje i Potarje (is-torijsko-etnološka rasprava). Beograd, Srpska akademija nauka i umjetnosti. Vujičic, D. (1996): Iz onomastike, leksikologije i di-jalektologije. Podgorica, Unireks. Vukovic, J. (1938-1939): Govor Pive i Drobnjaka. Južnoslovenski filolog XVII. Beograd, Državna štampar-ija Kraljevine Jugoslavije. Vukovic, J. (1963): Refleksi medujezičkih dodira u fonetskim osobinama. Radovi Naučnog društva BiH, knj. XX, Sarajevo, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. 7, 157-172. Vušovic, D. (1927): Dialekat Istočne Hercegovine, Srpski dijalektološki zbornik III. Beograd - Zemun, Srpska kraljevska akademija. 906