Muzikološki zbornik Musico!ogical Annual XIX, Ljubi Jana 1983 UDK 78.071.1 Leban: 929(497.13)"19" (03-041> Dubravka Franković 0 KOMPOZITORSKOM LIKU AVGUSTA ARMINA Zagreb LEBANA (1847-1879) NA TEMELJU GRADJE ZA BIOGRAFSKI I MUZIKOGRAFSKI LEKSIKON FRANJE KUHAČA Kuhač nije stigao obraditi prikupljenu gradju za svoj Biografski i muzikografski leksikon, napisati potrebna objašnjenja i interpretacije. Sačuvani listići s biografskim podacima ispisani Kuhačevim rukopisom, novinski izresci, razne bilješke, pisma i fotografije nalaze se u istim kartonskim kutijama kako ih je Kuhač ostavio: razvrstani prema nacionalnoj pripadnosti muzičara, po grupama muzičkih zanimanja, unutar toga po prezimenima složenim alfabetskim redom. Gradja o Avgustu Arminu Lebanu nalazi se u "Slovenskim glazbenicima", u svežnjiću opasanom papirnatom pasicom na kojem je Kuhač napisao: "XIX - Leban slovenski glasbenik", a s unutarnje strane dopisao: "Leban Anton (!) hat einige slovenische Schullieder und Chöre im 'Učiteljski tovariš1 und 'Vrtec* veröffentlicht. P.v. Radies p. 44-45". Svežnjić sadrži: dva novinska izreska, pet pisama, koncept Kuhačeva pisma Janku Lebanu i jednu dopisnicu. Svi su materijali obilježeni signaturom Arhiva Jugoslavenske akademije, bez obzira na kronološki slijed ili sadržajnu povezanost.^ U prvi se čas čini da je Kuhač prikupljao podatke o Janku Lebanu: zbog potpisa na tri pisma koje je on uputio Kuhaču i naslova na dva pisma upućena njemu. Dovedeni u sadržajnu povezanost ovi dokumenti, medjutim, otkrivaju zanimljivu' činjenicu: većina je u vezi s bratom Janka Lebana i sadrže podatke o Avgustu Arminu Lebanu. Katkad je teško rekonstruirati kako je Kuhač saznao imena svih onih muzičara koje je namjeravao obraditi i uvrstati u svoj leksikon. Za mnoge od njih gradja je oskudna ili ne odaje put Kuhačevih informacija. Vidljiv je i prepoznatljiv uvijek njegov osnovni poticaj: zabilježiti sve što se - prema njegovu mišljenju - odnosi na muzičke kulture južnih Slavena. U slučaju Avgusta Armina Lebana gradja pokazuje da je Janko Leban bio prvi koji se obratio Kuhaču te ga na taj način upozorio ne samo na brata već i na sebe. Ostat će vjerojatno nerazjašnjeno da li se Kuhačeva napomena "K životopisu Lebana slov. glasbotvorca" (dopisana na zadnju stranu pisma Janka Lebana od 19.8.1879.), odnosi samo na 1 Arhiv JAZUS F. Kuhao: Gradja za Biografski i muzikografski leksikon, XVII-2, Slovenski glasbenici, br. 109, 110, 112, 113, 115, 116, 118, 119, 120. 31 Avgusta Lebana. Iz korespondencije koju je Janko Leban godine 1879. započeo s Kuhačem da pomogne afirmaciji kompozitorskog opusa rano preminula brata, razabiru se podaci i o njemu; ona vrst podataka koja je Kuhaču mogla poslužiti za kraći tekst o Janku Lebanu u leksikonu slovenskih glazbenika. Ljeti 1879. godine, tri mjeseca nakon bratove smrti, Janko Leban intenzivno radi na sredjivanju bratove muzičke ostavštine: želi da njegove najbolje kompozicije budu štampane, jer je Avgust Armin za života malo objavljivao.2 U nepotpisanom nekrologu u rubrici "Listek", (izrezak iz novina na koji je Kuhač napisao "Soča, v Gorici 14. junija 1879, br. 24"), oplakan je "narodnjak" i "genjalni slovenski skladatelj", za kojeg je "glasbeni strokovnjak g. Tovačevski" u Beču rekao da je "redek talent", a njegove kompozicije "polne ognja"; neki talijanski kompozitor ih je "pohval i 1".3 Uprkos tim {i drugim) pozitivnim ocjenama, Janko Leban želi biti sasvim siguran u pravu vrijednost bratove muzičke ostavštine. Osjeća da sam nije dorastao za stručnu i objektivnu ocjenu, nepovjerljiv je prema sudu nekih slovenskih muzičkih stručnjaka te se stoga obraća Kuhaču s molbom da pregleda i ocijeni većinu sačuvanih kompozicija preminula brata.4 To inicijalno pismo ove prepiske nije u gradji za Kuhačev biografski . leksikon (a ne nalazi se ni u Kuhačevoj ostavštini u Arhivu Hrvatske), i tako nije poznata formulacija s kojom je Leban predstavio Kuhaču svog brata, njegov kompozitorski opus i obrazložio zašto se obraća baš njemu za recenziju. Moguće je, medjutim, zamisliti da je Janko Leban - učitelj i sam kompozitor"- jednostavno imao povjerenja u Kuhačevu ozbiljnost i stručnost. Na ovo prvo (nesačuvano) Lebanovo pismo Kuhač je 18.8.1879. odgovori o : "Velecienjeni Gospodine! Drage volje ću pregledati i ocieniti sve glasbotvore Vašega preminuvšega brata. Dobro bi bilo, da napišete (ma i na kratko) životopis njegov, jer bi takav opis mogao upotriebiti stranom za ocienu, stranom za moj muzikalni plutarh (slovnik)." Zatim je dodao: "Sta je to, da svi mladi glasbotvorci tako brzo umru u toj Gorici? Okolica je liepa i plodna a čini mi se i zdrava, ili je valjda prevelik napor tomu kriv?"5 Već slijedeći dan odgovorio je Janko Leban Kuhaču na "prijazno pismo" koje ga "osrčuje" da Kuhaču pošalje glasbotvore brata Avgusta; moli Kuhača "da strogo sodi (...) osobito pa o 'Kitici cvetja' (...) kajti moj brat je to delo imel za najboljše , in vendar nekateri tako ne sodijo, temveč imajo druge glasbotvore njegove za boljše"; Kuhač neka uz svaku kompoziciju napiše "dobra", ako je "pripravna za tisek" ; Leban napominje da 2 Usp. D. Cvetko: Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem III, Ljubljana I960, str. 288; Ibidem, str. 272, A.A. Leban objavio je godine 1878. pjesmu u "Šopek micnih napevov za šolo in dom" (uredio F. Stegnar), a iste godine suradjivao je i u "Cerkvenom glasbeniku", ibidem, str. 242-243. 3 Arhiv JAZU, Slovenski glazbenici, br. 118. Pismo J. Lebana F. Kuhaču, 19.8.1879, Arhiv JAZU, Si. Gl. br. 109. 4 Ibidem, br. 109, u pismu Kuhaču J. Leban napominje da je njegov brat bio veoma produktivan skladatelj, ali se sve njegove kompozicije nisu sačuvale, jer je neke podijelio prijateljima "in so se - pozgubile!" 5 Arhiv Hrvatske, Kuhačeva muzicko-literarna ostavština, XVII, 52/IV, br. 227. 6 Oba su novinska izreska sačuvana u Arhivu JAZU, u gradji za Slov. 32 je njegova najveća želja da vidi štampane bratove kompozicije, no sam nema novaca te pita Kuhača: "kaj naj storim z glasbotvori Ävgustovimi?" Moli zatim da čuva bratove kompozicije i šalje mu dva izreska iz novina u kojima su objavljeni nekrolozi koji sadrže i elemente za biografiju njegova brata, uz napomenu da ih vrati.6 U istom pismu odgovara i na Kuhačevo pitanje o uzrocima Avgustove prerane smrti riječima koje izražavaju poštovanje prema bratovu pozivu i radu, izvjesno ogorčenje prema sredini u kojoj je živio, no prije svega bratsku ljubav.7 Uz ovo pismo Kuhaču priložio je Janko Leban četiri narodne pjesme u Avgustovoj obradi. S izborom četiriju "narodnih11 pjesama (koje se "pojo v Gabrijah pri Tolminu na Primorskem"), Leban kao da je želio olakšati prvi susret Kuhača s Âvgustovim stvaralaštvom. Na ovo je Lebanovo pismo Kuhač odgovorio već 11. rujna. Iako se ispričava što kasni s odgovorom, učinio je to u stvari brzo: nerijetko u toj 1879. godini ne odgovara na sva pisma svojih adresata ili se ispričava zbog kratkoće pisma. Bio je zauzet mučnim poslom korektura, štampanja i distribucije svoje Zbirke. Taj zaista brz odgovor Lebanu opširno je Kuhačevo mišljenje o kompozicijama Avgusta Armina Lebana: "Velečienjeni Gospodine! Bio sam skoro tri nedelje od kuće odsutan, a to je uzrok što Vam istom sada pišem. Vi ste gospodine, željeli, da Vam sud svoj izrečem o glasbotvorih Vašega preminuvšega brata, koje ste dobrotu imali, meni na ogled slati, te koje Vam time povratim. Vaš je brat talentiran samouk bio, više liričnoga i religioznoga čuvstva nego li junačkoga uzleta. Tovačovski dobro je rekao, da bi on iz njega mogao šta načiniti, jer je prilično mnogo osebnosti imao i produktivan bio. šteta da Vaš brat nije imao učitelja ili prijatelja od struke, koji bi mu savjetovao bio, kako da ovo i ono vrši i utanači. Nije bo dosta znati kvintam i oktavam izbjeći, pravila modulacije, ritma i.t.d. znati, to jest sve ono, što se u tako zvanom generalbasu uči, nego kompozitor mora još o koječem upućen biti. Da je tko Vašega brata upozorio, da nije dobro 1) svagdje i svuda upotrijebiti varav klon (Trugschluss) i odviše modulirati, jer time misao naravnost svoju izgubi 2) da se nesmije jedan te isti ritmični motiv više puta upotriebiti kao glavni motiv (prispodobite pjesme: 'Beseda sladka domovina1, 'Da smo Kanalci1, 'Oj tiho srce moje1, 'Na boj1 i.t.d.) jer tada ljudi misle, da je i melodija uvjek jedna te ista ... etc: to bi on mogao i uz ono glasbeno znanje, koju si je stekao, vrstnoga proizvesti; jer priznati se mora, da je za glasbu sretno disponiran bio, i da si je pravac izabrao, koji se najviše približuje navodnoj (pučkoj) našoj glasbi. Glasbeni proizvodi našega roda, mogu se naime prispodobiti sa sitnoslikarijom (Miniatur-Malerei), ili sa kratkim sentencioznim govorom orientalaca. Prvi ne treba mnogo platna i mastila ni odviše masti Ini h tonova (Farbentöne), drugi ne troši mnogo rieči, i ne sastavlja velike periode, pa ipak toliko a kadkada još i više kaže, nego talijanski slikar, koji svoje platno na hvate mjeri, ili njemački govornik, koji pol sata govori, dok jednu zdravu misao izrekne. glazbenike, br. 118 i br. 119. U "Listku" "Sode" objavljen je opširan (nepotpisan) nekrolog A.A. Lebanu, afirmativan u svakom pogledu. U "Vrtcu" potpisnik "Gradimir" obraća se posebno slovenskoj omladini i djeci, da probudi sjećanje na kompozitora koji im je darovao "lepe napeve", koji je ljubio slovenski narod i slovensku omladinu. 7 B*at je umro od bolesti od koje je bolovao vise godina: "pridobil si jo^ je zalibog s preveliko gorecnostji za narodno petje. Pel je preveč uze kot otrok, po tem je pa bil neutrudljiv boritelj na polji našega 33 Ne kažem, da je Vaš brat ta glasbena načela našega naroda slučajno pogodio, nego tvrdim, da je znajući hćeo si lediti i sačuvati tu našu tradiciju. Iz razloga toga savjetovao bih Vam, da ne izdajete štampom sve kompozicije Augustove, nego samo one, koje tomu pravcu odgovore, jer ovi su najviše originalni i jezgroviti. Âko to učinite, to j. ako izbor najboljih glasbotvora obielodanite, to ćete mnogo više njegovoj slavi doprinieti, nego ako sve štampate. Ja sam Vam na sve one glasbotvore, koje mislim, da bi dobro bilo obielodani ti, plavom olovkom napisao slovo K. Latinska maša vrlo je liepa, a tako i Kyrie i Gloria nedovršene maše. Pjesmica Zvonček krasan je cviet, isto tako njeke komade u Piščalki i u Kiticah. Najviše se mene dojim!ju njegove male crkvene pjesmice, to su pravi biseri. Zato bi želio, da ove kao i nedovršenu mašu obielodanite u kojem časopisu; veliku mašu pako, i pjesme iz Piščalke i Kitice da šaljete Glazbenoj matici. Dobro će biti, da prije nego što ih Matici šaljete, tkogod pregleda, a ja bih tada djela Vašega brata Matici toplo preporučio. Nadam se, da mi nećete zamjeriti iskrenost moju, nu ja sam vikao očito govoriti i nepristrano suditi, te mrzim ono talijansko lizanje a potajno rovarenje. Sve što ste mi poslali, vraćam Vam time, samo sam si pridržao za moj, slovnik one dvie novine, misleći, da Vi još koji eksemplar od njih imadete. Ako tomu nije tako, to ću biografiju Vašega brata prepisati, te rečene novine Vam povratiti (.. .)."8 Kuhač je pročitao poslane novinske izreske u kojima su -uz biografske podatke - objavljena i mišljenja nekih stranih muzičara o Avgustu Lebanu. Važno je;" medjuti m, da nakon analize njegovih kompozicija i sam zapaža njegovu nadarenost, a posebno ističe "da si je pravac izabrao, koji se najviše približuje narodnoj (pučkoj) našoj glasbi" te "da je znajući hćeo sli edi ti i sačuvati tu našu tradiciju".Smatra to i najvrednijim te stoga i savjetuje Janka Lebana da bratove kompozicije izda u izboru najboljih i to onih "koje tome pravcu odgovore". Treba takodjer zapaziti Kuhačev prijedlog da te kompozicije pregleda još netko, te spremnost da ih preporuči Glazbenoj matici. Napisao je to prije nego je znao za neslaganje Avgusta Lebana i Glazbene matice, nastalo i zbog toga jer su tadašnji Matičini odbornici ocijenili Lebanove kompozicije za "posnetek italijanskih ari j".9 Jasno je da Janko Leban sa zahvalnošću odgovara na ovo Kuhačevo pismo, 19.9. iste godine. Zahvaljuje na "strokovnjaškej i pravični sodbi"; žali što ne može poslušati savjet da kompozicije koje je Kuhač "odobrio" ponudi Glazbenoj matici; objašnjava to time što je Glazbena matica "jako partajična in petja; pa tudi utrudljivo učiteljev an j e in okolnost, da se je premalo gibat (eine zu geringe Körperbewegung) provzrocila je njgovo zgodnjo smrt". Arhiv JAZU, Si. gl. br. 1099 19.8.1879. 8 Arhiv JAZU. Pismo je citirano prema konceptu koji se nalazi u gradji za Si. gl. br. 116, a datum je prepisan iz Kuhaceva prijepisa istog koncepta u Arhivu Hrvatske, XVII, 52/VI br. 231. U tom prijepisu nema znatnijih odstupanja od teksta koncepta. Na pr. u konceptu Kuhač piše: "Latinska maša je vrlo liepa9 a tako i Kyrie i Gloria nedovršene maše." U prijepisu: "(...) nu još ljepša je Kyrie i Gloria nedovršene maše". 9 Nerazumijevanje izmedju A.A. Lebana i članova Glazbene matice (o tome opširno piše J. Leban u svom9 još ne citiranom, pismu Kuhaču od 19.9.1879. Arhiv JAZU, Si. gl. br. 111), nastalo je vjerojatno i zbog toga što je A. Leban suradjivao u novoosnovanom "Cerkvenom glasbeniku" (1878) ljubljanskog Cecilijanskog društva, koje je odmah nakon osnutka 34 Matičarji so odločni protivniki Avgustu"; nakon bratove smrti poslao je Glazbenoj matici "Kitico cvetja" s molbom da bude štampana, ali je odbijena; iako su talijanski umjetnik, kapelnik Mugnone i njemački kompozitor Windspach ocijenili ove bratove kompozicije kao originalne "in da ne veje s njih italijanski duh", artistički odbor (Stegnar, Angelik Hribar, Valenta i Hlavka) prosudio je: "Kompozicije v 'Kitici* ne ugajajo pravilom harmonije in nijso originalne, nego le posnetek italijanskih arij"; svoje su mišljenje objavili i u "Slovenskom narodu" te su time "moralično uničili" Lebanova brata "kot skladatelja"; Leban će sam pokušati izdati ove bratove kompozicije, jer ništa ne želi slati u LjubljanuJ0 Nema podatka da je Kuhač odgovorio na ovo Lebanovo pismo. Leban, medjutim, i dalje obavještava Kuhača o problemima štampanja bratovih kompozicija, te mu u pismu od 6.11.1879. piše da nema izgleda da itko objavi "Kitice cvetja". Neki "knjigotržac" iz Gorice tražio ih je, doduše, na uvid, rekao da su "lijepe i melodične" ali "nemeškega značaja" i to na način Mendelssohna. U istom pismu još jednom zahvaljuje Kuhaču i to viješću ga je gorička "Soča" obavijestila svoje čitaoce o Kuhačevoj pozitivnoj ocjeni pjesama Avgusta Armina Lebana, a "primorski Slovenci" zahvaljuju što je vratio čast "mojemu blagomu bratu", koju je Hlavka "oskvrnuo". Pismo sadrži i jednu molbu: Janko Leban šalje uz pismo i mišljenje spomenutog "knj igotržca" iz Gorice u nadi da će Kuhač posredovati svojom preporukom.11 Time je iscrpljen onaj dio gradje za Kuhačev biografski i muzikografski leksikon u kojem se nalaze podaci o kompozitorskom liku Avgusta Armina Lebana. U nju smo uključili i Kuhačevo pismo od 18.8.1879, jer je njen integralni dio. Ipak, Kuhačevo pismo od 11.9.1979. glavni je oslonac ovoj rekonstrukciji. izvjesno je da Kuhač izriče svoj sud uvidom u."Latinsku misu", zatim Kyrie i Gloria iz nedovršene mise; pregledom malih crkvenih pjesmica te pjesmica iz zbirke "Piščalke" i zbirke "Kitica cvetja". Bio je to izbor iz kompozitorskog opusa, iz neobjavljenih vokalnih skladbi - onih koje je Janko Leban odlučio (ili mogao) poslati Kuhaču. Osim spomenute mise radilo (1877) došlo u sukob s Glazbenom maticom, jer se "med seboj nista ločila le idejno, ampak tudi zato, ker je prvo segalo v območje druge. Glasbeni matici je bila namreč ena izmed nalog tudi gojitev cerkvenega petja in izdajanje cerkvenih skladb. Z ustanovitvijo Cecilijinega društva pa je kazalo, da se bo to področje preneslo slej ko prej vanj". D. Cvetko, op. cit., str. 236-237. 10 Arhiv JAZU, SI. gl., pismoJ. Lebana F. Kuhaču, 19.9.1979, br. 110. O svom postupku u vezi s tim J. Leban piše Kuhaču: "Jaz nijsem molčal in sem zagovarjal v "Narodu" svojega brata9 ker sem bil prepričan, da je ona kritika bila nepravična, nesramna, osobna. Med "Matico" in mojim bratom bila je namreč vedna napetost, ker jej je moj brat tudi javno marsikako grenko povedal, ker dalje enkrat ponujenu mu diplome ni j hotel sprejeti in ker ni j hotel dovoliti, da nekatere kompozicije njegove tiskom izda. Baš zaradi tega sem jaz hotel vedeti Vaše menenje k "Kitici"; zdaj šele vem, da se nijsem motil. Kompozicije, ki ste jih zaznamovali bodem skusil sam izdati, v Ljubljano ne pošljem nicesa. Žalibog pri nas Slovencih vlada le zavist in needinost. Kranjci so cez Primorce, Štajerec cez Kranjce; istina pa je, da so ljubljanski glasbeniki preveč domišljavi; "was ihr nicht münzt, glaubt ihr, gelte nicht". Ta Goethejev izrek da se obrnuti posebno na Matičarje". Teško 35 o malim formama; duh tih kompozi ci j a je lirski, često religiozan, blizak narodnom, U ocjeni je spomenuta produktivnost (što znači lakoća stvaranja) Avgusta Lebana, a zatim dispozicija (sto je sklonost, pripremljenost, nadahnuće, u krajnjem tumačenju). Avgust Armin Leban i po ovim karakteristikama pripada krugu slovenske rane muzičke romantike u kojoj se religiozno osjećanje nerijetko nalazi, a u njegovu je slučaju vjerojatno i spona s pučkom crkvenom pjesmom ("male crkvene pjesmice, to su pravi biseri", pisao je Kuhač). Kuhačev sud o kompozitorskom liku Avgusta Armina Lebana, izrečen 1879. godine, u mnogočemu je točan, iako treba primijetiti da u Kuhačevu pismu, osim nekoliko primjedbi o načinu Lebanove kompozicijske tehnike, nedostaju analize njegovih kompozicija koje je imao na uvid. Zamjetljivo je da Kuhač na nekoliko mjesta spominje Lebanovu povezanost uz "narodno", ne poriče mu "originalnost", ali argumente za svoje mišljenje ne iznosi. Pojačani akcent koji stavlja upravo na ove oznake njegova kompozitorskog opusa potpuno je razumljiv u kontekstu Kuhačevih želja i povremene sklonosti da vidi ne toliko ono što jest, već kako bi trebalo biti.12 Obrada spomenutih izvora zahtijeva na kraju (ne i mimo teme) reći, da su Janko Leban i Franjo Kuhač i ovom korespondencijom potvrdili svoje stručne in ljudske kvalitete. Iako Janko Leban nije imao kompozitorski talent svog brata, ipak je i sam komponirao.13 Ni u jednom pismu Kuhaču, medjutim, to ne spominje. Sve su njegove misli i akcije u službi afirmacije starijeg, rano umrlog brata. Franjo Kuhač poznatim marom podupiranja mladih kompozitora prihvaća recenziranje kompozitorskog opusa Avgusta Armina Lebana u vrijeme kada je bio potpuno zaokupljen problemima izdavanja svoje Zbirke. Samu Zbirku spominje jednom: ne u molbi da Leban postane pretplatnik i 1 i povjereni k, već da mu pokloni Zbirku u znak zahvalnosti za pomoć u prikupljanju podataka o tekstovima i napjevima nekih slovenskih narodnih napjeva.14 Sklonost muzičkoj umjetnosti, pa je na temelju ovih podataka (a nije ni predmet ovog rada), objasniti pravi razlog neslaganja Glazbene matice i A.A. Lebana, 11 Arhiv JAZU, SI, gl, br, 113, U istoj se gradji nalazi i pismo upućeno J. Lebanu, a predočeno Kuhaču (Si, gl, br, 120), 12 Usp, D, Cvetko, op, cit., str, 288: "Tudi Avgust Armin Leban (1846-1879) se je posvetil samo vokalu, V generalbas ga je uvedel nekdanji regens chori goriške katedrale J, Schreiber, dalje pa se je izobraževal sam. Sprva je bil pod italijanskimi vplivi. Teh pa se je kmalu otresel in se nato začel razgledovati po nemški romantiki, ki je zapustila v njem vidnejše sledove (,..), Njegove skladbe so polne pristnih, čustveno široko zajetih doživetij (,,,)," Prema istom izvoru: "Podobno kot drugi tedanji skladatelji se je tudi Leban vneto zanimal za ljudsko pesem, rezultat je bil "Venec ipaskih (vipavskih, op. pis,) narodnih pesni j", ki ga je uredil njegov brat Janko in izdal leta 1883", Treba spomenuti, prema tom izvoru, da je A.A, Leban neke svoje zborove komponirao i na stihove Prešerna i Gregorčiča, 13 Usp, D, Cvetko, op, cit., str, 281: "Janko Leban (1855-1932) (,,.), izrazno manj močan kot njegov brat Avgust Armin. Njegove skladbe so bile zelo spevne, a bolj redke na posvetnem področju." 14 U svakom od ovdje citiranih Kuhacevih pisarna J, Lebanu riječ je i o Lebanovoj pomoči Kuhaču u prikupljanju slovenskih narodnih napjeva i običaja. Tako 11,9,1879, Kuhač zahvaljuje Lebanu na napjevima koje je "ukajdio" i moli daljnju suradnju. U gradji za biografski leksikon, SI. gl, br. 115 nalazi se pismo upućeno J. Lebanu (Gorica, 26.11.1879) 36 i y "1 i vii* kP^^I\\ ^ ^-i ¦"Ü>^jv;^3^;^- ft f ^ H i i >}i ¦! v.,a Krvi *« 4 ' ! y ,\ ^ *1 š 1 Ni I