K stabilizaciji prosvetne uprave in prosvetne politike državni prosvetni program. REZOLUCIJE KOMISIJE ZA IZRADU DRŽAVNOG PROSVETNOG PROGRAMA.1 REZOLUCIJA O ŠKOLAMA. A. Osmovne škole. Brojni raspor.d osnovnih škola po zem« lji je tako disharmoničan, da se mora što pre pristupiti jednom sistematskom otvas ranju osnovnih škola. Osnovnoj školi se mora pokloniti višc pažnjc. Da narodne mase u širim razmeram:; do= dti do škole, treba preduzcti ove mere: 1. Pošto osnovne škole sa 4 razreda škos lovanja (kao završeno školovanje) ne odgo* varaju cilju koji se od njih traži ni u po» gledu psihološkog razviča ni u pogkdu po« trcba naroda, to osnovne škok moraju tra» jati 8 godina. u dva tečaja: niži sa 4 i vi.ši sa 4 godine. 2. Osnovna škola u nižem tečaju mora biti svuda jednaka. 3. Viši tečaj otvara se postupno, a na« stavu udešavati prema mesnim prilikama i potrcbama. S otvaranjem višeg tečaja počefi još počefkom nove školske godkie. 4. Osnovnu školu treba prilagoditi lokal« nim i nacionalnim potrtbama. 5. U osnovnim školama višeg tečaja na» stava se možc vršiti u redovnom poscčiva* nju škole, ili periodično; karakter škole mo» ra biti praktičan i da odgovara prilikama i potrebama naroda. U njoj se mora proširiii i utvrditi stečeno znanje. 6. Za potpunu i skračenu osnovnu š'k'olu treba propisati programe i izraditi potrebnc knjige. (Nl zaboraviti dodati kod Narodnog Prosvcčivanja i sreskim školama pri sreskiin rasadnicima po svršetku više osnovne škole). 7. Trdja n'ači puteve, da sc siromašna i defektna deca školuju, 'k-ao što se mora vo= diti račuoia i o naročito obdarenoj deci. B. Gradanske škole. 1. Gradanske škole se otvaraju u mestis ma s gušeim nasdjem. 2. Da se rastcrete gimnazije, da; sj' za* dovolji ekonomska želja i potreba da sc de= ca sprenae za život, treba odmah početi s obrazovanjem i otvaranjem gradanskih ško> la. Dosadašnje pak' gradanske škok moraju1 se reformisati. 3. Prelaz iz gradanske škole u gimna,ziju možc biti samo kod dect odlične sprcme i posk položenog ispita. 4. Koedukacija u ovim školama može biti po nuždi, inače moraju biti odvojene muške i ženske. 5 Cilj gradanskih škok< je, da prima mcsnim prilikama i potrebama !k'raja, sprc* me decu u smislu zanatskomi privrednom, trgovačkom itd., a prema prilikama i okos nomskim smerovima. Buduči da je to speci= jalna škola, to otežavati prelaz iz iste u sred= nje škole bcz praktičnih smerova. 6. Prema smerovima t!ih š-kola treba spremiti i nastavno osoblje. program i knjige. 7. Isti tipovi ovih škola imaju biti jcd* noliiki u celoj zemlji. B. Učiteljske škole. 1. Današnje učiteljske škole trtba rt-fore misati tako da se one podighu na 5 godina, s tim da se u prve 3 godine uoe opšta zria« nja, a u ostale 2 stručna, s naročitim obzi« rom na prosvetni rad u naroduV 2. Učitelj posle 2 godine praktičnog rada mora polagati ispit o učiteljskoj sposobnos sti, najk-ome mora pokazafi spremu za dalji rad u školi i van nje. Programe; zia. ove ispite treba utančati i ujednačiti. 3. S obzirom >na produžne i osnovne šiko= le, kao i na narodno prosvečivanje, u učite!j= skim školama da se naročita pažnja obrati privrednom obrazovanju kandidata. 4. Učitdjske škole treba da su po kul* turnim ccntrima. internatski uredene, sa naj« boljim nastavnič^kim snagama, sa naročitim 1 Komisija za izradu stalnog državnog pro* svetnog iprograma donela je izvesne rezolucije o mnogim prosvetnim pitanjima, i one se saopštu« vaju preko »Prosvetnog Glasnika« prosvetnim radnicima, da bi ih mogli proučiti i dati svoje mišljenje. Ministarstvu Prosvete dobro de doči svakp takvo mišljenje o ovim pitanjima, i stoga neka ih prosvetni radnici upučuju Nastavnom Odelje* nju za Srednju Nastavu. Ove rezolucije odštampane su i u nekim \u stovima i časopisima, ali se samo ovaj tekst ima smatrati za ioriginalan. — (S. N. Br. 3.325 od 1. II. 1928. god.) povlasticama za nastavnike i dake. Dati im širokci kompcn/acije u kabinetima, ekskur= zijama i dr. 5. ^pstavnici vežbaonica uz učiteljske škole da budu svrštni učenici V. P. Skole, i ove ŠKole treba urcditi i snabdeti sa naj* modernijim sredstvima. 6. Uz učitdjsk,e škoic, kao vežbaoniee, treba du budu niže, a po mogučstvu i više poljoprivredne škole. 7. Uz žcnske učiteljske škok, pored vež= baonice, treba, kmo vežbaonica u kučanstvu. da bude i domačička š"kola. 8. Učiteljske škok ne trcba reducirati, j.r ih neima dovoljno. Njih treba reformi* sati. Šta više. radi forsiranjd osnovnog &ko< lovanja, pored reformisanja učiteljskih ško» la, treba njihov broj uvcčati, ali one moraju biti u svakom pogledu siaviemcn. i dobro uredtne. G. Više Pedagoške Škole. Više Pedagošk..' Škole treba da postojei da Si? razviju u dva dvogodišnja tečaja. U nižem tečaju sprcmače se nastavnici za gra= danske škole i srcske nadzornike, u višem /a nastavnike učiteljskih škola i oblasne škoi= ske nadzornike. Jedno jc mišljcnj.i1, da se u višem tečaju spremaju samo pt.dagozi i da im se dade u svima smcrovima pedagoške nauke razvijeno obrazovanje. Ovi kandidati moraju imati i srcdnjoškolsku maturu. Dru= !>o je mišljenjc, da se u višem tcčaju, pored pedagogije, daje stiučno obrazovanje i iz ostalih predmeta pored pcdagoških. 'Potre= ban broj kandidata prima se u Višu Pedago* šku Školu V.onkurzom, a pored toga dozvo* ljava se pohadanje škole kandidatima i w svonu trošku. REZOLUCIJA O 6REDNJIM ŠKOLAMA. 1 Potrebne su srednk škole, koje če spremati omladinu za univerzitetske studije. Te srednje škole mogu biti potpunc (osmo; razredne) i nepotpune (četvororazrcdne). To je mišljenje preovladalo, iako je izneseno "mišlji-nje da četvororazredne srednje školc nisu potrebnt. 2. U diskusiji o tipovima srednjih škola, koje su nama potrebne, bilo je jednodušno mišljcnje, da su nam .potrebne klasičnc gim* nazije, realn. gimnazije i realke. 3. Iako trcba da se zadrže sva ta tri tipa, ipak osnovni tip treba da bude rcalna ginv nazija; klasičke gimnazije i real'ke da se oštas vc onde gde ih narod traži i žcli. Isticalo se s nekih strana da bi trebalo tim školama, naročito klasičnim gimnazijiama, obratiti na? ročito pažnju, zadržati ih onde gdc nema drur če se samo tako moči celokupna nastava i prošveta diči na stepen koji želi« mo. i jer če samo taio Univerziteti moči da izvrse svoj visoki zadatalk i obavezu prema državi i narodu. Univerziteti biče utoliko bolji što če biti viši opšti naš kulturni nivo, i ukoliko btidu sprcmniji daci k>oji iz ranijih Skola Stupaju na Univerzitet. V okviru Svoje autonotnije Univirzitcti če prcduzeti potrebne rcforme, ka!ko bi se što bolje orgianizovao rad na Univefzitetima u svim pravcima, dakle naročito sarnostalno obradivanje naukc od strane nastavnika, spremanje obriazovanih stručnjaka i negova* nje naučnog podmlatka. Posebnu če brigu voditi Univerziteti o prosvcčivanju širih narodnih masa i popus larizovanju naukc preko Narodnih Univci = zitcta. UMETNIČKE ŠKOLE. Umetničkih škola u n>ašoj državi ima tri vrste: 1. Državnih 2. subvencioniranih od dr* žave, i 3. privatnih. Državne umetničse škole su: Umetnička Akademija, Muzička Akademija Glumačka ŠkoLa u Zagrebu i Konzervatorijum u Ljub? ljani; subvencionirane od držav. su: Umet^ nička Škola, Muzička Škola i Glumačko=Ba= letska Škola u Becgradu, zatim Muzičke Ško^ le u Sarajtvu, Osijcku, Ljubljani i Mariboru; ostale su privatne. Sve umetničke škok administriraju sc po svojim posebnim statutima i pravilima. Na čclu škole stoji direktor, a nastavnici su pro=» fesori i učitelji, koji mogu biti i kontraktual? ni i eksterni. Broj nastavnika kreče se od 10—50, a broj učenika od 60—800. Nastavni plan i program su u duhu pojcdinih statuta i pravila, koju odobrava Gospodin Ministar Prosvete. U škulama postoje pripravni, niži, srednji i viši tečajevi, zatim odseci za razne instrumente i nastavnički odseci, a učenici sc primaju, bez obzira na ranije školske kv-ali« fikacije, pošto prethodno polože prijemni Is= pit. Nastava jc slobodna. U interesu jc nastave i umetnosti uop» šte da se što prc podnese Narodnoj S'kup» štini na odobrenje Zakon o umetničkim ško» lama u celoj zemlji. koji je izradilo Umet? ničko Odelenjc, i k-o-jim če se> pravilno regulisati postojanjc i potreba ovih škola. Sem toga, opštim zakonom lakše bi se sproveo homogen nastavni program, omogučila bi sc kontrola rada od strane države smanjio bi sc broj često sumnjivih, privatnih učitelja, i stvorilo bi se jače budžetsiko obczbedenje. SKOLE ZA ABNORMALNU DECU. I. Da šfe pri Miništarstvu iProsvete ošnu* je jedno Odeljenje, koje cv. se baviti iskljii' čivo školovanjem abnormalne dece. Zadatak toga Odeljenja u glavnom da btide sledfeči: 1. da sc uspOstavi i provede obavezaa nasta= va za abnormalnu decu: slepu, gluhoneiriu, slaboumnu i bogaljastu; 2. da se postara za obrazovanje slobodnog broja stručnog na= stavnog osoblja za sve vrste pokretnih škoia; 3. da prdcuplja statističke podatke radi ustas novljavanja tačnog broja ove dece, kako bl Si-. mpgao utvrditi broj početnih škola. II. Da bi Odeljenje u Ministarstvu mogle potpuno razviti i sprovesti ovaj rad. potreb^ no je da se organizuje jedan savetodavni ko^ mitet, sastavljen od predstav>ni>ka Ministar^ stva IProsvete, Ministarstva Socijalne Politi= ke Ministarstva Narodnog Zdravlja, Mini=: starstva Trgovine i Industrije i Ministarstva Poljoprivrede. Osim toga, da bi sc iskoristio i organizovao rad privatne inicijative na ovo* me polju, potrebno je da Odeljenje u Mini; starstvu Prosvete bude u kontaktu sa svima humanim društvima, i sa svima soeijalnim radenicima na ovom poljii, i da sa njima sa« raduje. III. Ministarstvo Socijalne Politike da vodi celokupan nadzor i upravu nad domovis ma, u 'kojima če biti smeštena abnormalna dcca za vreme njihovog školovanja, a ceio« kupna nastava za ovu decu da potpadne pod Odeljenje Minisfarstva Prosvete. ZANATSKOTRGOVACKA NASTAVA. I. Opšte zanaitdke i zlftnaitskiottrgotvihske (§e= grtskJE) škole. 1. Ne uzimati šegrte na .zanat bez svr« šene osnovne škole. 2. Nastava u šegrtskim školama treba da sc drži danju a ne uvvče, 'k.ada soi deca iimor! na i za duševnu apercepciju nesposobna. 3. U večim mestima raspodeliti razrede i odeljenja po profesijama, i pri nastavi obr.a« čati pažnju na njihovu profesiju. 4. Kao nastavno osoblje zaposliti za op« šte vaspitne predmete nastavnikc osnovnih i gradanskih škola, a za stručne predmete sa» mo stručno spremno nastavno osoblje. It. Stručnoszainatslke (obftite) škole. 1. Otvarati takve škok u svim ddovi* m,:t zemlje, a struku odrediti -po prirodnim potrebama dotičnog kraja. 2. Svaku š.šolu snabdeti dobro uredenim radionicama, telokupnim potfebnim alatoni i modernim mašinama. 3. iVcči deo škol'Sikog nadnog vremena provesti na praktičnom radu u radionicama. 4. Stručno nastavno osoblje materijalno obezbediti i postavljati samo prvoklasne sile. III. Ženskie zamateke (stru^ne) škjotle. 1. Izjednačiti nastavne programe i uve« sti, pored ručnog rada, i opšte vaspitne pred« mete. 2. Kod umetnih vezova gajiti prvenstve« no narodm' motivc iz svih krajeva zerilje. 3. Kod otvaranj,a novih Skola prepuštati inicijativu i dclimično izdržavanje školc mes« nim ženskim korporacijama. IV. Srednje tehničke škole. 1. Ne otvarati nov. škole, dok se sve, što danas postojc, ne snabdeju dobro urc» denim radionicama. 2. Materijalno obezbtditi stručno nastav« no osoblje i postavljati samo prvoklasna, stručna lica. V. Dvoraaaredne trgovačke škole. 1. Otvarati ih prvenstveno samo za žen« sku decu. 2. Nastavu udesiti na praktičnoj bazi, a naročitu pažnju posvetiti stenografiji i dak* tilografiji. VI. Trgovačkc akademije. 1. Ne otvarati nove škok- bez stvarne potrebe. 2. Nastavu udcsiti tako da se što više približi stvarnim potrebama praktičkog ž'u vota. NACIONALNA I OPŠTA KULTURNA ORIJENTACIJA NAŠIH ŠKOLA. Srednja škola, uz opšte obrazovanje 1 spremu za studije n& visokim s>kolama, mora dati i dobro gradansko vaspitanje u duhu narodnog i državnog jcdinstva. Upučujuči na što jače veze sa ostalim slovenskim narodi« ma, ona če dovoditi omladinu u duhovnu ve» zu sa ostalim slovenskim, kao i sa najkultur« nijim evropskim narodima, izučavanjem je* zika tih naroda, u cilju upoznavanja njihove nauke i književnosti. Toga radi pored grupe nacionalnih pred« meta, koji če činiti jezgr.o srednje nastave;, i pored jednog slovenskog jezika (u prvom rcdu ruskog), koji če se pred.avati u najvišim razredima, treba pokloniti obilnu pažnju te« meljom izučavanju i tudih jezika. Od njih če se jedan (fracuski) učiti od prvog, a drugf (nerriački, engleski ili italijans-ki) od tredeg razredai srednje §kok. JEDINSTVO PLANA I PROGRAMA ,1 DE. LIMICNO ODSTUPANJE PREMA PRILI« KAMA I POTREBAMA. Pplazeči jednodušno od osnovnog zahte» va narddnog jedinstva, kojc se mora u svim školama saglasno negovatl, tražilo se s jed« nc strane i jedinstvo svih platiova i nastavnih prdgrania u istittt vrstatna i tipovima škola, dok se s drugc stranc tražilo da se riaročito u pitanjima prograrroai odstupa od zahteva potpunog jedinstva u tom smislu da se po« red jedinstvene osnovnei note dopusti i neka diferencija. Ta je diferehcija poti-ebna s obs zirom na znatne razlike, koje postoje na pr. izmedu sela i grada, izinedu muške i ženske omladine, te s obzirom ha razvitak prili'ka l potreba pojedinih krajeva naše velikc domo* vine. Takva bi difereneija odgovarala i duhii zahteva savremerie pedagogije i metodike nas stave, iz kojih zahteva rezultira potreb.a de* taljnijeg obradivanja bližih i poznatijih stva? ri i prilika, pored potpunog održavanja je* dinstva u svemu što treba da bude zajednioko. Predstavnici Slovenaca u Komisiji izra; žavaju želju dai sl^ u slovenaSkim osnovnim školama, gdc treba da se vrši nastava pre* težno na niaterinskom (slovenačkom) jeziku, ne forsira suviše učenje srpskoshrvatskog je« zikte> dosta je ako &e učenici slovenačkih osnovnih Sk.ola diferencijalno upoznaju sa srpskoshrvatskim jezikom i nauče čirilicu; alS ova nastava neka se daje tck u najvišim raiz* redima osnovne škole. Na isti način, kao što se čini u slovenačkim srednjim i njima srod* nim školamat, neka se upoznaje i srpsko«hr* vatska omladina sa glavnim osnovima šlo* venačkog jezika i kulturc. DUH NAŠIH SKOLA U NASTAVNOM I VASPITNOM POGLEDU. Vaspitni rad, fcao glavni zadatak škole, u znatnoj meri još uvek zaostaje za razvija* njem intelekta i stoga u školama prosečno prcovladuje memorisanje (učenje), reprodu« kovanje naučne grade i mchaničko ocenjiv.i* njc ovakva znanj-a. Iako srednja škola, kao priprav.ai /a nae učni rad, naročito u višem tečaju, a stručnc škok- po svom praktičnom zadatku, moraju dati učenieimai odredcni krug znanja, opet je naročito važno da u svim školama truba po= svctiti naročitu pažnju aktivnom radu učenis ¦ka, ličnom proživljavanju i izr.adivanju. Raz= vijati ne samo razum nego i obrazovati ose= čanje i volju omladini,, koja če tako zado^ biti što bogatiji i opšinniji interes z,a> prirodu i kulturni život ljudski i shvatiti smisao na« ukc uopšte. U tom treba nazirati i ispravno shvatiti zahtcve da se škola približi životu. Prema ovome zadatku i cilju, treba u školi odabirati naučni maUrijal, te tako ot= kloniti preopteručenost učenika. Zatim, trcba naročitu pažnju posvetiti načinu obradivanja odabrtinog matcrijala (naročito metodičkos didaktički postupak). U školi treba predavanj:., i ispitiv.anje po mogučnosti vezati a ocenjivanje treba da bu* de rczultat celokupnog rada učcnikova u od-redenom odscku vremcna. U vezi s tim treba uzeti u obzir i mo» gučnost reformc ocenjivanja, tako da se uve* dn što manji broj opštih ocena. Pri sastavu udžbenika treba posvctiti največu pažnju u navedenom pravcu. Opšte je mišljenje, da pored aktivnog rada u školi, nijt ni potrcbno ni pedagoškl opravdano uvoditi zaključnc ispitc na kraju svake godine. O zaključnom ispitu na kraju nižug te« čaja srtdnjc školc bila su mišljenj,:-, pode* ljena. Zaključni ispit na kraju višcg tcčaja trc* ba zadržati, ali trcba pomišljati na to da sc. u dva poslcdnja razreda odlučno provedu di» fcrencijacija prema okokiostima, i da se prc» _i potrcbi pripravi za naučni rad uz prim-e nu principa kompcnzacijc. Odnose izmedu škole i doma trcba, pre» mla poznatim načinima što više izradivati. Sav unutrašnji život škole, koji traži inten* zivno lično zakiganjc nastavnika za idialnc ciljove prosvečivanja i obrazo-vanja, bezu* slovno traži da se matcrijalnc prilikt: nastav> nika tako urede kako bi sc oni svomc po* zivu mogli posvetiti svom prcdanošču koja se od njih traži. ŠKOLSKA HIGIJENA. 1. Nauka o životu i zdravlju, koja je po» trebna svakom čovcku, treba da prodrc- u najšire slojevc n.aroda, i stoga tnba da sc nastava higijcnc uvede u sv.e školc, od osnov> ne do Univcrziteta. 2. Higijenska nastava trcba da počru' vcc u nižem tcčaju osnovnih škola i to praktie* nim primen.ama njcnih principa, u obliku po» uka na odabranim pi.smicama, pričama, po» pularnim higijenskim člancima, poslovicama i rcčenicam.a. na osnovu podesnih slika, mndela, tablica i dr. 3. Za viši tečaj osnovnih škola (produž« nih), opetovnica, treba izraddti instruktivne. bojato ilustrovane knjige, u kojima če n,i= učnojpopukirno biti prikazani najvažniji i najpotrebniji monKinti iz higijene. 4. U srcdnjim školama neka se obradujc higijena na biološkoj osnovi u dva koncen* trična kruga, i prema tome da se izrade po= desni udžbcnici. U ovima, uz ličnu higijenu, velja postepeno obradivati i principe komu = nalne, soci jalne i rasn& higijene, a u onima z.i više razreck valja uzeti i principc poslc pc» dagogike i etike. . 5. Za stručne srednjti školesgr.adanske. učitcljske, trgovačko^privredne. bogoslovske i drugcsvredi, sa malim izuzetkom (s obzirom ra buduče zvanje), isto što i za sfednje školc. 6. Nastava higijene u osnovnim školarru-. treba da su poveri učiteljima, a u srednjim i stručnim školama lekarima, sa naročitim osposobljcnjem za taj predmet. Ovi lekari treba da budu ravnopravni sa profesorima srednjih škola, i da im jc nastava higijent glavna njihova dužnost. Higijena neka siobradujc kao obavczan prcdmet u nižim, sred^ njim i stručnim školama sa 2 časa ncdtljno u završnom razredu; u višim, srcdnjim i stručnim školama u jednom razrcdu sa 2 časa nedeljno, ,a u učiteljskim školama i bogoslo^ vijama sa po 2 časa nedeljno u dva završna razrcda. 7. Na Univerzitetima i, po mogučnosti, u Ak.ademijamfl istoga ranga da se uvcdu spi,i» cijalne katcdre sa potrebnim zavodima za pojeddne grane higijene, naročito za rasnu higijenu. Profesori=kandidati dužni su da slu> šaju higijt.nu i da polažu ispit iz nje. 8. Uz teorijsku i praktičnu nastavu iz hi« gijene potrebno je da se učenici up'učuju na što intenzivniju negu i kulturu tela. Stoga valia t^žiti da sve škole dobiju kupatila, gim^ nastička vežbališta, igrališta, da prireduju igre, utakmice, ekslkiurzije i da neguju spors tove. NARODNO PROSVEČIVANJE. 1. Uspcšno prosvičivanje naroda može vršiti samo škola. Stog.a valja posvetiti naj* veču pažnju osnivanju i izradivanju što ve* čeg broja osnovnih i stručnih šk-o!a, i s tim u vczi što inten/ivnijtm organizovanju raznih prosvetnos.stručnih tcčajeva (poljoprivrcdnih, Tizičko«higi]cnskih, domačičkih i dr.). 2. Uzim.ijuči u obzir zaostalo prosvetno stanje, kao i kulturno^socijalne potreb^ da« našnjeg vrcm.na, potrcbno je rad narodnog prosvečivanja proširiti tako da se u što ve= čoj mcri is'koristi privatna inicijativa i akcija, kojc sc pokazuju u znatnoj meri kod pojedinaca, kao i u raznim organizacijama. 3. Potrcbno je da u Ministarstvu Pro« svett postoji naročito Odeljcnjc za Narodno Prosvečivanje, koje čc, izmedu ostalog rada, naposc voditi ividenciju o čitavom radu pri* vatne ruke. ovaj r.ad koordinirati medusob^ no. kao i sa radom državnih ustanova. 4. Dosadašnji rad ovih ustanova, kao i r.ad centralc, koji se kretao u pravcu suzbis janja analfabuizma, osnivanju knjižnica i otvaranju domačičkih tečajcva, treba rofors mi&ati tako da se u prvom redu povežc rad istog pravca, koji sc vrši po raznim Ministai^ stvima, kao Poljoprivrcdnom, Trgovin. i Ind., Socijalnc. Politike, Narodnog Zdrav» Ija, Vojske i Mornarice i dr.; zatim da sc T.ipravljanje tim radom koncentriše u Odc« ljenju za Narodno Prosvtičivanje Ministar« stva Prosveti. 5. Reformu dosadašnjcg rada na suzbi* janju analfabetizma treba provesti tako da se taj rad što više poveže sa ostalim prosvctno= vaspitnim radom (predavanjima, čitaonica» rna,'knjižnicama i stručnim tcčajevima, tcks= nim vcžbanjima" poselima, zabavama i dr.), vodeči računa o tome da se vcština u čitanju i pisanju, stečena u .u.va po izvesnom planu i programu otvarati. Za ovu vrstu rada valja što bolje spremiti i oduševiti narodne učiteijc» ice več u učiteljskim škclama; pored toga v.alja odabranc učitclje?icc slati ,na daljc obra^ zovanjc u inostranstvo. da se za taj rad što boljc osposobe, a ujcdno trcba slati odabra= nu omladinu na š'.kojima čc sc konccntrisati sa. rad narodnog prosvi.čivanja. 10. Trcba n.astojati da sc za rad ,na na» rodnom prosvečivanju zainteresuju i angažu= ju oblasnc i srtskc skupštine i odbori, kao i opštine. 11. Radu narodnog prosvečivanja tr^ba da poslužc i narodna pozorišta tako, da po^ red negovanja umetnosti. programski obra« duju odabrana dcla narodnc i svets'ke dramatike, i osnivanje putnih družin.a, koje če tako= de raditi na prosvičivanju i umetničkom obrazovanju naroda. 12. Trcba voditi računa i izdašno pod-u* pirati, materij.alno i moralno, prosvttni rad u vojsci i dovoditi ga u sk.lad sa radom osta= lih prosvctnih faktora. U i za ovaj rad da= vati potrcbnu inicij.a-tivu iz Odeljenja za Na^ rodno Prosvcčivanje. POZORIŠTA. Za poslcdnjc dvc sczone državna pozos rišta su ušla u hroničnu finansijsku krizu. usled opštih budžctskih restrinkcija. Vrio osetljiva pozorišna administracija, i s obzi^ rom n,a umctniČKO^kulturnc zadatkc državnih pozorišta, i s pogledom na opštu finansijsku ncuravnotcženost, zahtcva izvesnu budžetsku stabilnost, kako se ne bi morao, od sezonti na sezonu, mcnjati čitav umctnički program po= zorišta. Medutim, kuliko jc teško doči do tc stabilnosti -pokazujc i fakt što se od sumc od 34,965.383 Din. 'koliko jc država trošila na sva pozorišta u budžctu za 1927./28. godinu, po novom projektu budžcta za 1928./29. go= dinu iznos svih krcdita, koje država daje po«)rištima, svega na 25,000.000 Din, što čc reči da se od j.edne do druge budiktske go^ dine vrši restrinkcija u sumi od 9,965.383 di = nara. Jasno je da sc život ovih umetndčkih institucija nc može prilagoditi, bcz fatalnih potrcsa, tako naglim promen.ama u njihovim finansijskim osnovama. Jer, nc trcba zabo* raviti da razvrstavank pcrs#onal,a' u ccntral« nim državnim pozorištima zahteva stalnost u krcditima za lične rashodc, koji su u pozo= rištima i največi. Uz to, važna jci činjenica da sc budžets'ka godina ,nc poklapa sa sczon« skom, več ti pcriodični finansijski potrcsi padaju iupravo u jeku sezone, u mcsecu mar« tu i aprilu, kada sc ugovorno osobljc nc mo= žc rcducirati. Zato, da bi sc omogudo pravilan rad u pozorištima, što bi bi!o korisno i po umet; ničke i po kulturnc cilj.,vc ovih institucija, potrcbno je: 1. Novim zakonom o pozorištima, kojl jc vcč izradon, rcffulisati administrativnofinansijskc odnosc u pozorištima i unificirati status članova u svima pozorištima; 2. Odrcditi stalnu godišnju subvcnciju za sva pozorišta, 'koja sc ncčc mcnjati od jeds ne budžetskc godinc do drug:,, i dopustiti po* zorištima da troše prihod. koliko jc važna ova stalnost 'U subvenciji koju država daje pozorištima, vidi sc i po Zakonu o Narod* nom Pozorištu u Bcogradu, koji jc izrično prcdvidao da državna subvcncija nc možc biti manja od 100.000 Din, i to jc važilo n\ mnogo primitivniju i L kšu administraciju, koja jc raniju postojala u pozorištu; i 3. Uprostiti izvesne odrcdbc u Zakon^u o Državnom Računovodstvu, kako bi čitava administracija u pozorištu postal,•.;¦ dastična i vi.šc odgcvarala umctnič^im potrebama. REORGANIZACIJA PROSVETNE AD= MINISTRACIJE. 1. Politika sc ima odcliti od škola, i po= tom trcba da prcstivnu ličnc promene. kojc su uobičajenc prilikom svakc promene Mi^ nistara. 2. Administrativnt, oblasne prosvetnc jedinicc imaju sc aijediniti u veča prosvetna tcla, kojima trcba dati zakonom odrcdcnu komjpeU-inciju i odcliti ih od svake ingen.-n= cijc Velikih Župana, te ih ostaviti dire'ktno pod Ministarstvom Prosvcte. Ova šira prosvctna teki ru.ka se zovu Prosvctni Inspcktorati. Nu' čelu ovih stojc prosvetni inspektori, čiji odnos prema samo= upravnim t^lima treba takodc zakonom urcs diti. 3. Nika sc zakonom urcdi da sc prosvct* ni zakoni ne mogu menjati Finansijskim Z,:.konomi a s ovim u vezi želi sc da se po» vuku članovi 42.. 43. i 44. iz prcdloga Finan. sijskog •Zakona _i 1928./29. budžetsku go» dinu. TELESNO VASPITANJE U ŠKOLI. Naoelno gledište. Veliki rat jc porušio našu tcritoriju, a porcd toga jt u mnogomc pogcrršaVr higijcnsk. i zdravstvene prilikc, što sc naročito ucrtava na kržljavoj dcci i omladini. Dužnost jc državc, društva i školc da učin:. sve, kako bi se ovo očajno stanjc popraviJo. Škola, pored znanja, treba da po= klond i više pažnj^ dačkom tclcsnom vaspi* tanju, i nikako se ru- sme desiti da sc t.lesno vcžbanjc i sport gonc iz škole. Sportsko vež= banje možc se umeriti, ali ne isključivati iz ŠnoIc. Teksno vaspitanje dma da obuhvati ovaj sistera odnosno pravac: 1. Sokolstvo, odnosno sistcm tt-lesncga vaspitanja Dra. Miroslava Tvrša, kao cpšta baza i polazna tačka za celokupno telcsno vaspitanji., u osnovnim, gradanskim, srcd^ njim i stručnim školama (muškim i žcnskim), u Višoj Pcdagoškoj Školi, na Univerzitttu, u viojsci i narodu. Razlazi: Taj sokolski sistcm jc svestran, raščlanjen, metodičan, stvorcn na osnovu na^ uke i obuhvata svu grane, vrste i načinc na» rodno=vaspitnoga tclcsnoga vežbanja, lakc atktikc kao i izleta, vcžbanja i taborovanjs u prirodi. Po njemu sc vežbaju deca od 5 godina, i isistematski kroz svc godine, do duboke starosti. Harmonična celina telesnog i duševnog vaspitanja, k.pota, umctnost, sokolski, čisto narodni i borbeni duh, »i vaspitni pravac ovoga, u svetu proslavljmog sistema, meto= dike i cstetiki. odgovara potpu.no našoj tra= diciji i savremenim prilikama i potrebama naše omladine (mu.ške i ženske), naroda i liržavc. Porcd toga, a pošto je sokolstvo ustanos va isključivo slovenska, ono stvara i potreb= nu teksnu kulturu narodnu i slovcnsku, spa? ja stvarno svr Slovenc, predstavlja i širi naj = veču ideju o slobodi, zdravoj i močnoj bu* dučnosti svih Slovena. 2. Rcdovna tclcsna nastava u osrrovnim, gradanskim, srcdnjim i stručnim školama, u Višoj P.dagoškoj Školi i na Univcrzitctu vr> ši se naimanje dva puta nedeljno. a po nnročitom rasporedu i propisima nastavnoga i^lana i programa pojidinih škola. Nastava u učiteljskim školama ima da budc udcšer.a tako da učenici tih škola. kao buduči učitelji, budu stručno spremni i za nastavu tclesncg vi.spitanja u osnovnim i gradanskim školama. 3. Ekskurzije sa pcšačtnjem, narodnim i vitLŠkim igrama u polju, i to svakc nedeljc jedanput (subotom po podne). Pešačenje jo aajjevtiniji i najrasprostranjeniji sport, prl? iom najkorisniji za život, za vojsku i za har« monično d postcpeno razvijanje tcla. Porcd narodnih i gimnastičnih igara zastiTpljena su i razna lako«atletska vcžbanja, kao skakanjc, trčanje, bacanje raznih prcmcta itd. 3. a) Jednodnevne ili višedncvnc. što češot;, ekskurzije, u vezi s nastavom geogra* fije, prirodnih nauka, istorije itd., .trcba da budu izvodenc tako da sc što više vremena provodi u pešačenju i na vazduhu. 4. Skauti i ferijalni logori, koji traju do ') nedelja po šumama, kraj reka ili kraj mora. Pod šatorom i kraj logorske vatrc može se omladina efikasno naoionalno vaspitati. Voj* nc vlasti bi izlazilc nasusrct u pogledu do< nošcnja namirnica itd. Sokolski sistem, ckskurzije i logorovas nje naročito su podesnd za osnovnc, gradan* ske, srednje i stručne škole, kao i za Višc Pcdagoške Škole i Univerzitet. 5. Sportovi su osobito prcporučljivi za više razrede sndnjih i stručndh škola, za \ru šc Pcdagoškc Školc i za Universitet, a naj* korisniji su: a) Raznc takmičarskc igrc loptom, u ko= jirna sc razvija telo trčanjem, a oko gleda^ njem, i kojdma se unaprcdyje vaspitanje u individualnoj i kolektivnoj disciplini. Tc igrc i utakmice ne trtba progoniti, več sistema^ tizovati i umcriti tako da n.c, idu na uštrb nastave.. b) Laka atlctika samo prema razvijcno= sti i nerazvijenostd. Stručni nastavnici mogu omladini prcporučiti koje čc vežbc praktl* kovati i dokle. kako bi se raznim vcžbas njem ispravili ra/ni ncdostaci i kako bi s;. dobilo harmionično razviji.no telo poslc kra^ 6eg ili dužcg vrcmena. v) Plivanjc, skokovi u vudu, igrc u vodi, vcslanjc !eti, sankanje, klizanjc na kdu i skijanjc zimi vrlo su preporučljivi. Nikako se ne smc prcporučiti ni dopu» stiti jcdnostranost u pogledu ttJesnog vaspl* tanja. Sto se tiče stručnih nastavnika, trcba za njih otvarati, prema potr;.bi, naročit.- držav« ne stručne škole i kurseve. U nedostatku stručnih nastavnika mogld bi se angažavati i stručni nastavnici iz sokolskih ili drugih dru* štava u mestu, ili da sc uzmu iz rcda učite* lja i nastavnika, ili najzad da &f angažuju oficiri iz mesta; ovo naročito za ekskurzije, pošto oficiri imaju konje, a mogli bi izvo» diti i druge dntertsantne vežbc. Pri svemu tomc treba obračati naročitu pažnju na stvaranje higijenskih dvorana sa potrebnim spravama, letnjih vežbališta za telcsno vcžbanje i na samu hitjiji-nu, kako hl bi vežbc bilc od šteti. U ncdostatku stručnih nastavnika za tes ksno vaspitanjc trcba da su učitcljd i profc sori bar toliko u tomc i sami izvežbani da mogu kao razrcdnc startšinc obavczno da viodc svojc daki.. na L-kskurzije, ili da po po^ dnc izvodc vežbc. Več prvog mcscca imačc svoje pomagače i zastupnike mcdu najbo» ljim ;koji sc prvi istaknu. Dctaljniju razradu ovoga pitanja treba poveriti naročitom odboru, ili ova mišljuija staviti na uvidaj drugim odboidma, a naro> čito sokolstvu kao glavnom predstavniku telcsnoga vaspitanja u državi. MATERIJALNO STANJE NAŠIH ŠKOLA. Poslc iscrpnog pr..tresa ovog -pitanja Od» bor jednoglasno potvrdujf. da jc matcrijaU no snabdcvanje škola nedovoljno, i tako oskudno da škola nc može dzvoditd ni svoje najosnovnije zadatke. Zgrada za osnovnc škole ncmii nikako u dovoljnom broju, a njihovo snabdevanjc od opštinc vrlo je n;> urtdno, i tek u vr!o rctkim izuzccima možc koliko^toliko zadovoljiti. Zgrade za srcdnjc školc još su malobrojnije. i zato sc i u Beo= gradu i u unutrašnjosti učenici prosto gušc teskobnim i nehigijenskim zgradama, a na nckim mcstima uč.nici i nastavnici izložc= ni su i ncpotrcbnoj opasnosti u trošnim 1 ruiniranim zgradama. Školski nameštaj sa* mo sc izuzetno možv nači u boljem stanju, a zbirkc učila potpuno oskudevaju, ili su za* starele. in.potpunc, ili su sastavljene b. z si= stcma. Zbog svega toga nastava sl1 izvodi nc potpuno, bcz očiglednc obuke, na štctu i na^ ukc i nastavnika i učen^ika. Često ncdostaju i sndstva za rcdcvne školske potrcbc (ogrcv, kancclarijski ma-t.rijal i dr.) a nagrada na* stavnicima ni izdalcka nije dovoljna, da bi sc ond mogli posvetiti isključivo nastavnickom poslu. Zbog oskudicc novčanih srcdstav.i trpc i visoke škole, i taj razlug u prvome redu omcs ta i njihov rad, a uz to ubija ugled cdokup* nog rada na prosvečivanju cmladini' i sprc manju nastavničkog podmlatka. Clanovi Odbora saglasni su u rrvišlJL.nju da bi trcbalo ostvariti jcdan vcliki investi^ cioni zajam za podizanjc školskdh zgrada i za njihovo snabdtvanje, a pcdlogc za ovaj zajam imalc bi sc u dovoljnoj mcri u velikim zakupima koji sj danas plačaju za privatne, vrlo nepodesne zgradc, u kojima su pojcdinc školc. Isto tako treba poddči i sumu za nas gradu svih vrsta nastavnika. kako bi nastav* nički poziv bio što privlačniji. a uz to bi se za nastavnik,. stvorila mogučnost da pristojno •živc samc od rada u školi U tomc slučaju, s pravom bi sc mogao tražiti maksimum na« pora i puna odg::vornost od svih nastavnika. Da li da sve škoh budu Plod Ministarstvom Prosvete, ili da stručne škole budu pod svojim stručnim Ministarstvijma? Po ovom pitanju mdšlj^nja su podvojcna: jcdno je mišljenje da bi trebalo da1 celokupna nastava budc pod Ministarstvom IProsvcte, a da bi se obrazovala pojedina stručna od^ljcnja i odscci. Drugo jc mišljtnje da samo strogo struč* ne škole ostanu i daljc u nadležnosti onih Ministarstava koja se bavc dotičnom stru« kom, a iz ovih razloga: 1. što če samo tako biti osiguran presudan i uspešan uticaj struč= njaka u dotičnim školama; 2. što de samo u tom slučaju stručne škole koji'. su uvek skuplje od ostalih, moči biti normalno finan* sirane; i 3. što čc samo u tom slučaju imati garancije da se stručnjaci, koji rukovodc na« stavom u stručnim školama, ncče mcnjati t.\ko često, kao što jc slučaj u Ministarstvu Prosvete. Cela je pak Komisija saglasna s tdm da se odmah uspostavi uža veza i saradnja izmtdu svih Ministarstava, koja sc bavc ško^ lom i narodnom prosvetom ma u kom oblU ku, i to na ovaj način: 1. Da sc obrazujc pri Ministarstvu Pro= svctc vcče u koje bi ušli svi šefovi odcljenja u iMinistarstvu Prosvete. prcdstavnici svih Ministarstava koja održavaju raznc škok. prcdstavnici nastavničkih udruženja i prcd« stavnici glavnih k-ulturn-o=prosvctnih i pri= vrednih organizacija iz čitavc državc. Ovo v.čc imalo bi zadatak da održava organsko K-dinstvo celokupnog prosvjtnog rada, da dajc inicijativu za školskc i prosvi-tne rcfornie i da o tomc stavlja shodnc -prcdlogc. 2. Da se što skorijc rcorganizujc Glavni Prosvctni Savct. i da se u nkmu predvidc i predstavnici poljoprivredn'., zanatlijsko=trgo5 vačke, higijenske i sportskc nastavc. VERONAUČNA NASTAVA. _ Zahtevi crkvenih vlasti. Plan i program. 1. Prcdstavnici crkvenih vlasti želc da se u svima srednjim i njima sličnim školama zadrži veronauka prema sadašnjum privrc» menom naučnom planu i programu u pročan« skim krajevima, i da st uvcde i u ostalim kra = jcvima otadžbine u istoj meri, ukoliko dosad nije bila uvcdi.na, i to po dva časa ncdcljno u svim razredima. Grada veronaukc ostaj^ kako je prikazana u privremenom nastavnom planu i programu. U stručnim školama, u m* žirr. razrcdima, žde da se uvedt veronauka kao što jc u razredima srcdnjih i njima slie= nih škola. Na trgovačkim akadcindjama da sc svake nedcljc održi bar eksorta ili versko prcdavanjc. Vcronaučnu nastavu imaju vr« šiti svištenici, i to: ili samostalnc katihetc .11 sveštenici, kojc če postavljati crkvcnc vla* sti saglasno sa onim Ministarstvom pod kojc škoic pripadaju. 2. Crkvcnc če vlasti, s obzirom na spre» :nu nastr.vnikas sveštenika, odridivati izmeSu sposobnih i kvalifikovanih ona sveštcnička lica koja, uz teološku sprcmu, imaju odgo* varajuču spremu i u metodici i pedagogiji. 3. Isto tako žele crkvcnc vlasti da nad* zor u rcligioznosmoralnom vaspitanju omla* dine imaju jedino c-kv.ne vlasti, prcma prcrhodnoj saglasnosti sa onim Ministarstvojr. i;od koje dotičnc škole spadaju. 4. Udžb.nici vcronaučnc nastave imaju s. izraditi pod ccnzurom crkvcnih vlasti, a Ministarstvo če iste udžbenike propisati kao udžbenike dotičnih škola. 5. Sveštcnicima k.oji nisu samostalnc ka-tirute, dače sc pristojan honorar od časa. ad 1. S obzirom na č!an i program, kao i na spremu nastavnika veronauke, nije >niko ¦od prisutnih članova Komisije u principu bio pvotivan potrcbi veronaučnc nastavc u škola* ma. ali se' od stranc nekolicin. članova Ko= misije jako istaklo mišljenj-j da. /bog nedo* statka školskih prostorija i potvcbnog dobrog osvetljenja, zbog prcnatrpanost: učenika, kao i zbog neminovne potrcbc da sc u srcdnjc škole uvedu i novi prcdmeti, n.:.. bi trcbalo v.-ronauku učiti u VII. i VIII. razrcdu; ovo utoliko prc što moralno vaspitanjc učcnika moraju davati i nastavnici svetovnih prcdme« ta. Što sc tiče vcronaučnc nastavt. u stručnim školama moiilo bi joj sc pomodi utoliko što čc se uvcsti svakc ncdclje i vcčcg praznika cksorta ili versko prcdavanje. ad 2. Katihctc. porcd svojc stručm. spre* mc, moraju imati i potrcbmi pcdagoško^mc* todsku spremu. ad 3. U poglcdu nadzora religiaznc na; stavc bila su 'takode podvojcna mišlicnj.i: jedni su tražili da taj nadzor vršc crkvcnc vlasti preko svojih organa, a drugi su stajalf 'na gkdištu da taj nadzor vrši Ministarstvo prekiO svoiih iorgana. ad 4. Članovi Komisiir- su mišljenia da sc udžbc nici za veronauku imaju prc-urediti ta* ko da odgovaraju dobu zrelosti omladinc a naročito da se skrate timc štio če sc izosta« viti mniOgc stvari kojc nc spadaju u čisto vcrsku nastavu. Izradeni udžbcnici. u rukopdsu naipre odobreni od crkvcnih vlasti, slače se Pro« svetnom Savetu na konačno odobrorijr. ad 5. Sveštenicima, ko.ji nisu katihetc. davače se honorari kao i nastavnicima svctov* n;h predmeta. POLJOPRIVREDNA NASTAVA. Poljoprivredna nastava u našem narodu. koji je u 80% zemljoradnik, miože se na.i* uspešnije vršiti i širiti: preko produžnih osnovnih škola (V. i VI. razred), prek,o' zims skih poljoprivrednih škola i, najzad preko specijalnih (jednogiodi.šnjih) i nižih (dvogo* dišnjih) poljoprivrednih škola. Nastavnici pak za ove škole imaju se spremiti: u učU tiljskim školama, srednjim poljoprivrednim školama d poljoprivrednim fakultetima, tc čemo sc lovde dotači sviju iovih škola: I. Prodjužrae o^novne škole. 1. U produžnoj (višoj) osnovnoj školi na selu treba da pr&ovladuje poljloprivredna, a po varošima zanatskoatrgovBička nastaiva. Na» stavni plan i program za ove škole na selu trcba doneti u saradnji sa Ministarstvom Po= ljoprivrede a za škole u varoši sa Minkstar= stviom Trgovine i Industrije. 2. Svaka od ovih škola treba da ima školski vrt od 1 do 2 hektara zemlje, sa po« ¦trebndm objektima za očiglednu nastavu: tople kjc, baštu, viočni rasadnik, sortiment vočaka i loze, lucerište, ratarski odeljak sa plodorEdom, pčclarnik, živinarnifc i dr. KuU turni plan i organizaciju ovoga vrta treba izraditi u sporazumu sa Ministarstvom Po= ljoprivrede, a odstupanja od ovoga plana moraju st vršiti u roestima gde su specijalne ekonomske prilike. 3. U početnim razredima muške produž= ne škiole od poljoprivrtdnih prcdmeta treba učiti: ratarstvo, gradinarstvo, šumarstvo i svilarstvio, a u starijim razredima: stočarstvo mlekarstvo, konzervisanje voča i povrča i zadrugarstvo. Predmcti: vinogradarstvio sa vis narstvom, vočarstvo sa preradom voča i rl= barstvio učičo se samo u krajevima gde ima uslova za ove kulture. 4. U produžnim škiolama za devojčice treba mcdu prcdmetima da dominira doma-činstvo: rad i rid u kuči, održavanje čistoče, veština kuvanja, ostavljanje zimnice, odga* jivanje dece, ručni rad i dr., a od poljopri^ vrednih predmeta: gradinarstvo, živinarstvio, mlekarstvo i svilarstvo. , 5. Produžnc škole moraju praviti što če= šče ekskurzije, naročito lcti u obližnje ra' sadnike, poljflprivrcdne škiole, ugledna ima» nja i dr., a prilikom godišnjih ispita prire^ divače se sa magradama izložbe poljoprivred* nih, zanatskih i ručnih proizvoda koje su uč* nici sami stvorili kod sviojih kuča. II. Zimske poljoprivredn(ej škole. 1. Ove se škole imaju držati naizmence u svakom selu jednog sreza, kad na njega dodc rcd. U prvi tečaj primače sc dragovoljni slušaoci lod 16 god. starosti pa na više, bez ograničenja. Predavanja sa što više demon* stracija d slobodnc diskusij; drže se veči* nom uvečt; (po 2 do 3 časa) u zgradi osnovnc školc, sudnicc, zadruge 111 drugde. Glavni predavači su poljioprivredni stručnjaci sa \\sokom... ili bar srcdnjiom naobrazbom, ali sa sigurnom i ozbiljnom (najmanjc trogo^ dišnjom) praksom. S njima sar;,duju: mcsni učittlj za lopštu nastavu i lekar za higijenu, a cventualno vetfrinar i šumar svaki za svoju gran-u. Nastavni plan i program za ove školc, kiojih još nemamo, propisačc MinistaTstvo Poljoprivrede u spiorazumu sa Ministarstvom Prosvete. Ova škola trajc dvc zime, i to sva« kc godine od novembra, kada prestamiu važ= niji poljski poslovi, do rmvrta, kada počinju nnoletnji radovi, t. j. 3—4 mcscca godišnje. 2. U drugi tečaj imaju se: pozvati svi slu* šaoci koji su bili u prvom tečaju, jer je ovo nastavak prvog tečaja. 3. Država, ,odnosno oblasna samouprava, snosi trroškovc za nastavnike na ovoj školi, a selo, odnosno o-pština, daje lokal, poslugu, ogrcv i osvetljenjc. Nastavni objekti za ovc tečajeve donosj se iz obližnje poljoprivred* ne škole, r^isadnika, državnog ili privatnog uredenog dobra, a mogu se, po potrebi, vršiti i krače ekskurzije po najbližoj okiolini. 4. Ovom školom rukovodi Mesni Odbor u dotičnom selu, sastavljen od poljoprivreds nih nastavnika, učitelja, sveštinika i preds.d^ nika opštine ili njegovog zastupnika. III. Niže i Spiecijeilne poljo)pirivredne škole. 1. Niže poljoprivrcdiii škole kioje su prc rata bik' trogodišnje, sada su pretvorene u dvogodišnje, u nameri da se radna snaga od seoske kuče ne oduzima na odveč dugo vrc= me, i da se kod svršenih 'učenika smf.mji am» bicija da postanu gospodom. Da bi se pak dobilo više vremvna za potpuno savladivanjc ranijeg stručniog gradiv;,>, iz starog nastavnog plana za ove škole izostavljeni su predmeti opštcg obrazovanja: veronauka, g.ografija i istorija, računajuči da se od ovoga dosta na> učilo u osnovnoj školi. Ipak su u oba raz* reda zadržani i dalje: račun i srpsko«hrvatski jezik. U stručnom piogiedu ove su škole po^ deljtne na 3 tipa: ratarske, stočarske i vinos deljsko^vočarske školc. Ovakvih škola ima* mo svega 11 u celoj zemlji, a svaka škola ima svoje uzorno imanjc bd 30—60 hektara zemlje. 2. Specijalne poljoprivredne škok., čija nastava traje samo jednu godinu, osnivaju sc u krajevima gde »snovna škohv traje duže od 4 godine, te se sa Tiovim učcndcima može odmah preči na stručnu nastavu. U stručnom poglcdu ove škole su još uže specijalizovanc od nižih škola. One miogu biti: gradinarslce, mk-kaTske pktarske, vinarske, domacičke itd. Njih imamo 14 oi c.loj zemlji, i svaka škola ima svoje imanje od 30—60 hektara zemlje sa potrebnim objektima za specijalnu na* stavu. Ko svrši specija'lnu poljioprivrednu školu može se upisati i II. razr:d nižc poljoprivKd* ne škole. Broj nižih i specijalnih poljoprivrednih škola treba povečati samo do mere da svaka oblast dobije po jednu ovakvu školu, jer čc ovi zavodi biti sigiuran oslonac i baza za snabdevanje sredstvima i persionalom za or' ganizaciju zimskih poljoprivr-dnih škola u zraonim pravcima. 3. Svih 25 nižih i spixijalnih šk,ola, sko= rašnjom Urcdbom o prenosu poslova na oblasnie samouprave, predatc su oblasnim od* borima na dalje izdržavanje i raspolaganje, što može biti kobno za ove škiole, jer naše mlade oblasne isamouprave još nemaju do= voljno ni .svojdh finansfjskih sredstava ni stručne kiomp;tencije, a često ni dovoljno razumevanja ni intertsa za ovu vrstu nasta* ve. Ovc bi škole tr.balo povratiti državi i zadržati na državnom budžetu, pa ih najra* dikalnije rcorganizovati i stvoriti jevtinijim i efikasnijim za širenje poljoprivredne pro' pagande. IV. Srednje poljolprifvredne škole. 1. U ovc se škole primaju učenici sa 4 razreda gimnazije bez prijcmnog ispita, ili sa svrši.nom nižom poljoprivrednom školom, ali posle pioloženog prijemnog ispita. fškolova« nje traje 4 godin;, od kojih 3 godine su za teorijsku nastavu u školi, a čeitvrta godina sc provodi na organizovanioj praksi van ško= le. posl^ čega ise polaže završni ispit. Tak? vih škola imamo svega 3: u Valjcvu, Kri« ževcima i Mariboru. Cilj j1; ovih škola da daju kandidate za poljoprivrednc činovnike II. kategorije: uči* tsljc poljopiivrcde. sreske ekonome, putne nastavnike i dr. 2. Nastavu bi u lovim školama trebalo od 4 godine produžiti na 5 godina, ako ss1 to isto učini i sa učitJjskim školama. Vero' nauka sa latinskim u ovim školama sc nc predaje, a> i ne treba. 3. Broj ravih škola ne treba povečavati, jer je dovoljan. V. Poljopirivredni fakultet. 1. Dva poljoprivredna fakulteta (Beo= grad i Zagreb) daju poljoprivr.dne inžinji.rc, kbji se mogu 'upotrebiti za' nastavniki. sviju škola poljoprivrednog karaktera samo bi prc postavljanja ovih inžinjera na iczbiljnija i odgovornija m.sta od ;nj,ih trebalo tražiti bar 2 godinc poljoprivn-dne prakse. Za ovo su najpodesnije: svc poljoprivredne škole, dr^ žavna ugledna dobra, ergele, privatni vclcpo« scdi i dr. 2. N^ciostatak yi kod ovih lica', kad sc upotiebe za nastavnike ili putne iuč.it.lje, što nemaju nikakvc spreme iz pedagogij.1 i metodike. Ti bi prcdmcti morali biti uncscni u program ovih fakultcta, a za one agrono* me koji su več svršili školu organizovati dr= /avne kurseve iz ovih predmeta. 3. Oba su nam poljoprivredna fakultcta potrebna, 'Samo ih trcb;j potpiumo izgraditi. VI. Učiteljske škole. 1. Pošto učiteljske škole imaju davati učitclje i za produžnc (više) osnovne škole, gdc trtba da prdovladuje pioljoprivredna na; stava, to se bud-uči učikljd imaju osposobiti i Zij ovaj posao. To se pak može postiči n-a dva razna načina: A. Da učcnici učiteljskih škola prve čci tiri giodine provedu i tim ško-lama, luč^či, porcd ostaloga, samo pripremne predmetc za poljoprivredu: botaniku zoologiju, fiziku, hc miju, geogra'fiju (p,oznavanjc zemljišta); po= slednju pak godinu imali bi muškarci provcs sti na imanju i u infcrnafcu naših poljopri= vridnih škola, gdc bi im se pre podne držala teorijska nastava iz svih stručnih poljopris vrednih predmeta' sa pedagoškim vežbanjima sa decom iz lovih škola, a posle podne bi pw* vodili u praktičnom struonom radu na škoU skom imanju. U svih 25 poljoprivrednih ško« la moglo bi se primiti od 500—600 preparan« diista godišnje na lovakav tečsj. U krajnjem pak slučaju ovaj bi se tečaj mogao svesti i na pola godinc. Program rada ns ovom tečaju imao bi sc sastaviti sporazumno izmcdu MU nistarstva .Prosvetv i Pioljoprivrede. B. Ako je ovo ncmogiuče, onda bi trebalo stručne poljoprivrcdne predmeto (ratarstvo, gradinarstvo^, šumarstvo, stočarstvio, mlekar» st\io, poclarstvo, živinarstvo, svilarstvo, pre» radu voča d povrda i zadrugarstvo) predavati po navedcmom redu u^svima' razredima uči= telj.sk'1'1 škiole, i to po četiri časa nedeljno, a svega sa 20 časova u svih pet razreda, s tim da svaka aičiteljska škola dobije po jedno, sistematski .orga-nizovano1, poljsko dobro, ukoliko ga sada nema, snabdevemo svima po« trebnim objcktima za očiglednu poljoprdvred= nu nastavu,'tako da i sami učenici imaju de> limično udela u njcgovoj organizaciji i (obra» divanju. U ovom slučaju ncophodno' jc po^ trebno da svaka učiteljska1 škola za stalnog nastavnika poljoprivrede luzme po jednog agronoma. koji jc svrši.o poljoprivrcdni ta* kultet i položio prof^sorski ispit iz .ove grupc predmeta. Ovaj bi nastavnik mogao predr^ vati i neke predmctc iz prinodne grupe. da bi dopunio zakonski broj časova, a ,on bi, po* red toga, imao upravljati školskim imanjem i voditi eventualno računa o ishrani ucenika u internatu ili mcnaži, akio ih dotična šk.ola bud'Ł' imahv. > VII. Bogoslovilje. Isti predlog kao i za reorganizacijiu rada u učiteljskim školama.