г' . iiU.lll ■ i1 ft • 1 i» год. VII. LETO A. Бевеншекч,, Пловдпв-Ј.. — A. Bezenšek, Plovdiv. ШШ I "elV.tlir "fI. ; ■ • " .T-.-ffl Пломдивћ. септемирин 1896. Celje, september. ПРЂГЛЕДЂ — PREGLED. 1>р. (i. — Br. 6. I. ОТЕНОГРАФТј — STENOGRAF:, 1. НастоЗпцето цоложенпе и условинтн ва бљджшето pasmmie на стецографиит.ч вт> Бт.лгарпи. (On A. Бевепшект,.)............... . . . ~1 ■i. Hrvatska stenografija, priredio F. Magdič. Ocjenjuje prof. M. Vamberger. ... 80 3. Биографип на ааслужпи Славншт — Životopisi zaslužnih Slovanov. — Бпјогра-фпје васлужнпх Словеиа. — Životopisi zaslužnih Slavena: Profesor Josip Lenđovšek, spisal A. 15. . . . .......................87 4. Стенографија у Србпјп. (Допис иа Београда).........................‘JO б. Стенографпчески новинн — Stenografske novine — Стекографоко вести - - Stenografske viesti..........................................................'J' 6. Oti. странство. Iz stranoga svieta. Ив стравога света. Iz drugih dežel . .. ■■ ‘J2 7. Книжовностт,. Književnost. Ки.пжекност. Književnost'................92 II. GTEHOГРАФИЧЕСКА НРПТУРКА PRILOGA: STENOGRAFSKA 8. Iliuue наде, спевао Драгомир Браак........................................41 9. Гћчв на Ивани. Вааовт,, вт, отговора. na адросса на к>бпд6&ши комитетч. 10. Plemenski egoizam, napisao Bogdanov ... 11. Profesor Josip Lendovšek, spisal A. B. . '. . 12. Lesnike, zložil Fr. Levstik . ., . . 13. Братскп еастанак, еиевао Радоје Цраогорац 14. Искуство на ппсаннето — Umetnost pisanja 42 44 45 46 47 4.8 --L-—:--- — -- Himnu on нашвтћ абонНти не ca нлатили огце ва миналата годипа, upn всичко че iiMT. напомвн>вахмс. Мповина Други пи длгжатт. ва текушата Л>дпна. На-шето сlinearni« о ет,раамћрно ефгиио u можо да со подч.ржа само ол> голћмп жергви отч, кашата страна. Ако ние правимт, жертви, a други ne цђкатч, нп да ис1п,лнп'п. дглгш си, TO можебп не me остане друго, осв-ћнт, да спрфма. индававпето на ДОгославннски Стелографт.11 c'L новата годјша. Nekateri naši gg. naročniki še niso plačali naročnine za lansko leto, če tudi smo jih opominjali. Več drugih nam pa je na dolgu za letošnji tečaj. Naš časopis je razmeroma po ceni in se more samo z velikimi žrtvami od naše strani vzdrževati. Ako mi doprinašamo žrtve, a drugi nočejo niti svojega dolga izpolniti, to morebiti ne bode drugo preostalo, kakor prenehati z izdavanjem »Jugoslavjanskega Stenografa* ob novem letu. Иастолшето положение и условилта за бждаицето развитие на стенографилта вђ Бл>лгарил. (Отт. A. Бевеншекг.) Окоро ш,е се изминжтх дваисетх години, отх като се вхведе стенографилта вт. Бхлгарил. Вх тол схразм^рно кратхкх периодх тл ycirfc да достигне извгћстно усхвхршенство вгљ теоретическо отно-шение и расшири се зиачително областвта на практичеекото и упо-тргћбление. Вх едно и друго отношение може да се каже, че нашето искуство е нанрфднало много повече, нежели се над^вахме отх началото; зашото условилта за неговото развитие — вх училиш;ата и сжбранилта — б&хљ доста благоприлтни. Днесх можемч. да се похпалимх, вђз7. основание на статистичееки данни, че надвихме на стенографическото поле мнозина отх нашитФ братил и сжсћди, даже по-стари отх насЂ вх свободнил политически жикотт. и по-напр^днали вх културното развитие. Нх пакч. не можемх ош,е да кажемх, че сме напхлно благодарни отх успФхигћ, нито че намираме вече достатч>чно сгодни условил за бжджлцето сполучливо развитие на стенографилта вх Бхлгарил. Нека се облснимх: Стенографическата ни книжовностб е наистина скромна, нх при даденит-ћ обстолтелства не е могла да се развие по-хубаво, отх колкото е развита. Има около петима писатели, които напиеахљ наи-нужднит^ учебници no стенографилта (ржководство и читанка), отх тгћхх нгћкои иматх вече второ и трето издание. Ако би да е вхведена стенографилта вх всички срФдни училшца, както би приличало вх днешнитФ) врФмена, тогава и учебппцитгћ би биле по-многоброини; a така се печататх всћка 3—4 година можеби вх 500—800 екз. За това главното ни внимание трфдва да бжде обхрнато вхрху учи-лихцата. Споредх новил законопроектх прфдвижда се стенографилта като незадхлжителенх ирфдметх вх всички ср^дни учебни заведенил вх Бхлгарил. Това е едно похвално пр^дложение. A за да може да се осжш,естви, има нужда отгб способни учители. Ti могжтх да се при-готвлтх за специалното си звание само вх виешето училшце, гдФто стенографилта тр^бва да се нр^подава отч. единх способенх професорх, които не само да y*rhe добргћ методиката на пр^дмета, нх и да е самичвкљ вч.зхитент. за стенографилта, тжи пцото знае да заинтересува студентитФ за сволта специалноств и да ги привхрже траино кгбмђ нел. Инакч. вђ висшето училише прФподаванието на стенографилта не гце има онзи успФл-љ, които се очаква. Може наистина слушате-,шт1; да научатч. нФлцо за себФ си, т. е. да се ползуватч, прФзт. живота сами отч. това искуство, нч> никога нФиа да етанатт. добри учители, a шцс по-малко гор+лци пропагандатори на стенографилта. Има разлика между пр^подаванието на задЂлжителенч. и неза-дгвлжителен'в пр^дметт. вч. едно учебно заведение: пч>рвил непр^менно трФ.бва да учи всФкии ученикт., ако иска да ољрши классвтч.; a вторил хце учи само тогава, ако му се прФпорљчи прФдметвтЂ като пол^зенч. или като интересенх, и ако учителвтч. умФе да подвржа тол интереев у учеш1ка прФ.зч, цФлата година. 1Цомгв обаче интереевтч. пада, което лесно се случи, ако прФподаванието е монотонно или безЂ всФкии методч. и безч> привлекателноств, тогава ученикгвт'в гце напусне пр^дмета, или ако не го напусне сввсФмв, тои ipe прФстане да учи уроцитћ и да изработва задачитФ. A такЂвч. ученшсв прФплтствува тоже на напрФдвка у другитФ ученици и по-добргћ да го-нФма. При т'ћзи обстолтелства е даже много, че е вч>злизало числото на изучакицитФ. стенографилта вђ Бгвлгарил прФзг 1894/5 година на около 700 души и се е уголФмило кгвмгв крал на минљлата учебна година приблизително шде за стотина. Нљ шомч. веднажв получимч. достатЋчно количество добрф. подготвени учители no стенографилта, които ipe обичатч. свол пр^дмегв и me се вЂодушевллваттз за него, то скоро me се уголФми това число двоино и троино. И не бива да забравимв, че горното число произлиза еамо отв дв+> гимназии (Софииската и Пловдивската) и отт. 2—3 классни училшца. A когато me се ввведе стенографилта вч. вспчкитФ гимназии и вч> повечето классни училита, to me брошгв изучаклцитФ. стенографилта на вФрно сч> хиллди. Ние знаемЂ, че има много желлнлци да учатт. този прФдм^тт. вђ различни учебни заведенил ночти изч> всички градове вђ Бтзлгарил, нч. H'liMa учители, които да имч. прФподаватч.. И така тгћ сж принудени да изучаватт. стенографилта частно споредт. нФкои учебникљ или да зиматт> уроци у н+лсои стенографч., които може би да е добт>р'в практидч., нт> не е методикв, не е подготвенЂ за учителв. Вгв единил и другил случаи у учлш,ил лесно исчезва интересвтч. за прфдмета, тои му се вижда мжченч>, или учението отегчително. И така ее губи врФме, безв да се постигва нФкаква цФлв. A такЂВЂ единч. отчалнч> учепшсв, — училт. недоучилт., — може да стане даже врфдителенгв за нашето искуство, понеже неговии примФрл лесно me повлиле на Другит^ вт> подобни обстолтелства: и Ti скоро me се отчаиватч., или гце си свставлтч, сгввсФ,мгв криво понлтие за стенографилта. Истина е, че такива самозвани стенографи. които мисллтђ, че ељ спосоони за всичко, било no теорилта било no практиката, сљ до-наслли често пљти вр1;да на стенографилта даже при други по-голФми народи. Стенографически вгћстници (н^мски, италилнски, чешки и пр.) всћкога сж. укорлвали и СЂВ^твали онил, които иматт. наигћрението, да научатч. стенографилта, нека да потЂрслтЂ способни учители и Да изоератч. доори учебници. ако искатч> да постигнатч. цгћлвта. Подобни сђвТјти me бждхтх скоро тоже у насч> умгћстни. Ako стенографилта уеггћва добрф вч> една страна, ако тл се распространлва оч>рзо между интелигентната класса на населението, това е не само радоств, нч> и сљш;инска полза за всћкии единв сте-нографЂ, които no право носи това име. Само онил „полуграмотни“ стенографи желлли би да монополизиратЂ това искуство no егоисти-чески мотиви. A онзи, които е д+,иствително способенЂ, не се плапш отђ конкуренцилта вч> каквато и да било специалноств. Безв конку-ренцил нФ.ма наир^шсв. И колкото повече стенографилта е распрос-транена вђ една страна, вч> толкова по-гол-ћмч. разм-ћрч, можемч. да се ползуваме отв нел вт> частнил и обтественнил животв. За туи не се изискватч. доказателства; всћкии стенографч. знае го отт> собственна опитноств. По тал причина е свлта длвжноств на вс+,кии стенографв, които ев достоинство носи тази титла, да се грижи споредч. силит^ еи за распространлванието и унапр1;дванието на нашето искуство. Han-cerai ако стенографит^ сами не се грижатв за това, кои me се грижи i — ГГравителството не може всичко да извврши; много е пр^доставено на частната инициатива. И стенографит^ като частни лица сж длђжни да исертвуватЂ не само уметвеннит^ сили, нђ даже извФстни материални ср^дства за тал благородна ц^лв. Ti Tpi6Ba прФди всичко да подпомагатв стенографската книжовноств, колто е У насв ome толкова б!;дна. Ако HiKon вч> Бхлгарил се piinn да издаде едшгв учебншсв no стенографилта, едвамв слФдч. 8—10 год. me си прибере паритФ, които е далгв за скљил печатв и за лито-графилта. Ако-ли издава списанието, то не бива да се плаши on, значителни материални жертви, да не говоримв за труда и за npi-наелние различни мљчнотии, което никога HiMa да му се вљзнагради. По тил причини се изисква по-голФма солидарноств между стенографитгћ не само отч, едно rr.iiiue, н-в и между такива отв братски плФмена. Само сб свединени сили можемч. да постигнемч. желаемитТ, резултати. Сч> КЂрстосани ржц-ћ н1ша да дочакаме едно по-добро бжддлце за стенографилта. Изисква се работа, изискватч. се и жертви! Ako me се уважатч, отђ страна на нашитФ, стенографи и прил-тели на искуството тил наши искренни думи, то me бжде имгвлнено едно от'1) наи-важлитћ условил за сполучливото развитие на стено-графилта не само вч> Бч.лгарил, нч> вђ обш;е на ц^лил славлнски wn». Hrvatska stenografija (sustav Gabelsbergerov). Priredio Franjo Magdić, profesor kr. vel. realke u m., ravnatelj saborskog stenograf-skog ureda, stručni izpitatelj kr. izpitnog povjerenstva za učitelje stenografije, predsjednik hrvatskog stenografskog društva u Zagrebu. 'Ггуе preradjeno izdanje. Kruto vezana stoji 1 krunu 80 fil. Zagreb 1895. Troškom i nakladom kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade. Autotipografski tisak Jul. Iluhna u Zagrebu. Ocjenjuje prof. Mijo Vamberger. (Nastavak.) pismenima rekosmo svoje. Prijedjimo sada k njihovom medju-sobnom spajanju, pa da u ovom broju barem vokalizaciju svršimo. »Releve de boucherie* ovoga dijela, pače može se reći, cijele Magdičeve stenografije u trećem izdanju jest bez sumnje označivanje slogotvornoga ili vokalnoga r, o kojem se je u novije vrijeme dosta pisalo i u »Jugoslavenskom» i u zagrepskom »Stenografu*, ali ne skroz ispravno. S toga ćemo o njem, kao stvari novoj i važnoj, odmah ovdje na početku nešto u opće u kratko reći. Sve do godine 1891. — dakle punih 27 godina — nije se u hrvatskoj stenografiji pravila razlika izmedju vokalnoga i konzonantnoga r. Tek te godine uvede Magdić u zagrepskom »Stenografu* u sustav hrvatske stenografije označivanje samoglasnoga r, koje je četiri godine kasnije unišlo i u treće izdanje njegove stenografije. Godine 1892. Magdić je napisao članak »Samoglas r u stenografiji* (»Stenograf*, II., p. 44. squ.), u kojem ističe nuždu razlikovanja slogotvornoga r, i predlaže prekrštanje konzonanata kao znak izrazit i karakterističan za izražavanje samoglasnoga r; dapače on je taj način imenovao »simbolom* vokalnoga r. Ja sam u lanjskom tečaju »Jugoslavenskoga stenografa* (p. 61.) nazvao to novotarijom, ali ne možda za to, kao da ne treba u našoj stenografiji razlikovati vokalno r, već za to, jer način izražavanja nije osnovan u naravi jezika, kako je slično prekrštanje u njemačkoj stenografiji, da se izrazi ii, osnovano. Toga ne bi bio rekao, da se je barem i najmanje nastojalo o tom, da se cijeloj stvari dade ma koliko oslona u naravi ili duhu jezika. To se medjutim nije učinilo, već se je prekrštanje naprosto — da tako kažem — dekretom uvelo u hrvatsku ste-nografiju, a to ne bi smjelo biti. Ja nijesam mnijenja Willemsova, koji u Gabelsbergerovoj stenografiji vidi sliku jezika (Willems, H. L., die Stenographie Gabelsberger’s als Sprachbild dargestellt. Dresden, 1864.); ali mislim, da ni Faulmann nema pravo, kad tvrdi, da je znanstveno obrazlaganje Gabelsbergerove stenografije samo »ein gelehrt scheinender Aufputz» (Faulmann, Entwicklungsgeschichte des Gabelsberger’schen Systems der Stenographie. Wien. 1868. p. 14. — «Der praktische Ste-nograph*, 1865. p. 27.), već mislim, da se prava istina nalazi u zlatnoj sredini. Ali kad se ističe izrazit i karakterističan znak, koji će se upo-trebiti kao »simbol*, — kako to Magdić za presjek kod vokalnoga r izrično veli, onda bi se po mom mnijenju ipak valjalo malo osvrnuti na narav vokala, ili kako Weizmann kaže «auf den sprachlichen Cha-rakter des Vocallautes* (Weizmann, Lehr- und Ubungsbuch der Gabelsberger’schen Stenographie, 2 Aufl., Wien. 1895., p. 19.), koji je vokal u našem slučaju r, — jer »die Symbole sind nicht willkiirliche, sondern sie liegen im Wesen des Vocal-Lautes* vele Fischeri (Handbuch I. p. 87.) Za samoglas r veli Magdić u svojoj stenografiji (p. 15.), da se naznačuje simbolički i pismeno; simbolički pako nešto označiti reći će, nešto neoćutna, apstraktna doličnom oćutnom slikom učiniti zornim. Za to nalazimo mjesto «symbolisch» u njemačkim stenografijama često izraz »sinnbildlich*. (Conn, Lehrbuch, Wien. 1861. § 34.; Krieg, Lehrbuch, 21. Auli. p. 15., Ratsch, Lehrbuch, 12. Aufl, § 7.) Miholić veli u svojoj stenografiji (p. 9. sq.) »znamenoi. — Česi kažu »obrazne*. »Ma tedy obrazne naznačovani samohlasek . . .» (Tesnopis česky, 8. vydani. 1895. p. 7., § 3., squ.) Prekrštanje jest doduše izrazito »bildlich*, ali gdje mu je smisao »Sinn*? — Za to punim pravom pita Goluban Dvorski u svom članku: »Jošte nešta o slogotvornom r“ u 3. br. ovogodišnjega «Jugoslav. Stenografa* p. 39.: »Ako Magdić hoće, da skrštanjem simbolizuje r, onda nam nije protumačio, kako je do toga došao*. A malo dalje opet pita: »Zašto je Magdić baš skr-štanje izabrao za simbol vokalnoga r“ ? — Ele, kako je Briicke kod vokala istaknuo njihova karakteristična obilježja, koja su temelj simboličnomu naznačivanju vokala, tako bi trebalo i našemu samoglasnomu r naći neko obilježje ili značaj, ako ga hoćemo u stenografiji simbolički označivati. Dok toga nema, skrštanje je samovoljno dekretovan simbol za izražavanje vokalnoga r — dakle neka vrst novotarije u stenografiji. Bezenšek traži to obilježje u jeziku te nastoji, da znanstvenom gramatikom podkrijepi svoj način (neposredno spajanje, debljanje i stavljanje u nizinu) pisanja vokalnoga r. (Vide članak: «Samoglasni „r“ v stenografiji*. — «Jugoslavenski Stenograf*, VI., p. 25. sq.) Za Bezen-šekom poveo se je Dragič, koji svojim člankom *R sonans u hrvatskoj stenografiji* u ovogodišnjem zagrepskom «Stenografu* (p. 12. sq.) nastoji, da znanstveno utvrdi Magdičev način (prekrštanje) izražavanja vokalnoga r. Da je to dokazivanje skroz i skroz ispravno, ja bi muče pustio stenografiji, da se u svoju svrhu okoristi sa dobivenim znanstvenim rezultatima; nu jer tomu nije tako, kako me stručnjaci uvjeriše, moram ovdje u interesu stvari i istine u kratko priopćiti njihovo mnijenje, da ne zadjemo u stenografiji kod nužno jasnoga stanovišta na krive putove.*) Krivo je mišljenje, da je naše trt ili starosl. tr'tt (to je naime formula za označivanje vokalnoga r pred konzonantom) postalo od tret, trat, trut i da tako Miklošič uči. Miklošič drži, da je trt ili trut postalo koje od tert, koje od trut, a nipošto od tret ili trat. U gramatici naučnoj nije dopušteno iz teze: od tert postaje koje trst koje tret izvesti zaključak, da i od tret postaje trut; ili iz teze: od tert postaje trst a od ovoga trat, uzevši u pomoć i prvu tezu izvešti zaključak: i od trat postaje trut. — Teze jesu Miklošičeve, ali zaključi nipošto. Osim toga nije se ni Miklošičevo mišljenje u nauci održalo. Leskien je (prikazujući Miklošičeve rasprave o tom pitanju u Jagićevu Archivu III. 696—705) razložio, da naše trt ili trut nije postalo ni od tert, već od prasloven- skoga tsrt ili ti>rt, a ovo je već u indoevropskom prajeziku bilo trt (što danas u nauci bilježe: trt). Jedino to stoji, da je u nekima tn>t ili trt postalo od trut n. pr. krv (lit. kravinas). U glavnom su poluglasi staroslovenski б i ђ postali od 'i, u a u slovenskim se jezicima različno zamjenju sa e, o, a, pa se prema tome odredjuje, da im je izgovor morao biti bez prave boje, mutan; б se izgovaralo izmedju i i e a ђ izmedju u i o a kod nas oba naliko na a. Iz ove njihove mutne naravi i s toga, što se u starosl. pišu uz vokalno r, vrlo je težko nešto naći, što bi se moglo upotrebiti za označivanje slogotvornoga r u stenografiji. Bezenšek uzima a, u, a Dragić dopušta, da se biraju a ili e prekršteno sa u, ili u prekršteno sa e ili i. Zašto nije upleo i o? — Iz ovoga vidimo, koliko vrijedi metoda, kojom se sve da opravdati. I logika zabacuje take silogistične mode, iz kojih se dadu razni zaglavci izvesti. No treba priznati, da Dragić ne izvodi to, da pri tom ostane, nego samo da pokaže, da bi se i Bezenšekovim lingvističkim putem *) Ricć ima sada g. pisac, a o prilici govorit ćemo opet mi o tom pitanju. Uredn. dalo nekako doći do cilja, do kojega je Magdič došao mnogo kraćim naime grafičkim putem. Dragić dosta oštroumno isporedjuje poluglase sa presjecištem dvaju krugova, a pošto nijesu samo dva kruga (dva puna vokala), nego se mogu različno kombinovati, on neće da označuje ni jednoga nego se drži općenito samo presijecanja kao simbola poluglasa. Ali sada se pita, što znači to pominjanje poluglasa t iuz slogo-tvorno r. Ni Bezenšek ne poriče, da Slovenci, Hrvati i Srbi izgovaraju vokalno r samostalno bez ikakova poluglasa. U nauci se slovenskoj to drži i za Bugare; Bezenšek doduše veli, da se u bugarskom jeziku dobro čuje iza r još poluglas; nije li to možda dialektično, se-kudarno? — Pače čini se, da se oni poluglasi iza r (trtt) ni u staro-slovenskom nijesu izgovarali, nego je r bilo samostalan vokal kao i kod nas, izuzevši neke riječi kao krtvB, gdje je poluglas postao od u (Leskien § 19. 2.) Po tome bi svi južno slovenski jezici a valjda i sam staroslovenski izgovarao r medju dva konzonanta kao samostalni vokal bez poluglasa, te se samo u bugarskom i staroslovenskom krivo piše uza nj poluglas. Taj fakat dakle ne bi bio dovoljan razlog za to, da naša stenografija treba da naznači nekako taj suvišni znak bugarske i staroslovenske ortografije. Rusi imaju mjesto našega vokalnoga r: er ili or, pa tako i pišu: perste, kormitb. I ako je tako, ipak je lako razumjeti, što se Bezenšek, videči da u stenografiji treba nekako posebno označiti vokalno r, sjetio onoga poluglasa. I svijetli umovi kao što su Vuk i Daničić, koji su oda svud prognali poluglase iz srpske knjige, sjetili su ih se, kad je trebalo označiti vokalno r, a to je onda, kad takovo r stoji pred vokalima, n. pr. умрЂо (Vuk), умрво (Dančić). Magdičevo prekrštanje dalo bi se po mojem mnijenju možda bolje i jednostavnije nego li s poluglasima tumačiti pomoću logike i psihologije. Logika govori o skrštenim pojmovima — ili kako Ueberweg veli pomislima — a to su taki pojmovi, koji se svojim opsegom djelomice podudaruju, n. pr.: crnac i rob, арокгурћа i pseudepigrapha, crveno i svjetlo, papir i novac i. t. d. Ako taka dva pojma označimo sa dva kruga, oni će se medjusobno sjeći, jer imadu nešto zajedničkoga. (Ueberweg, System der Logik, 4. Aufl. § 53, p. 113.) Ako prema tomu konzonante označimo jednim krugom, a vokale drugim, r će doći u njihovo presjecište, jer pripada i jednomu i drugomu krugu, t. j. ima službu sad vokalnu sad konzonantsku. Vokalnu, kako je poznato, u ova četiri slučaja: a) kad stoji medju dva konzonanta; n. pr. k-f-v; b) kad stoji na početku riječi, a za njim stoji konzonanat; n. pr. r-t, r-vdnje; c) kad stoji na kraju riječi, a pred njim je konzonanat; n. pr. ut-r, sdt-r; d) kad stoji pred o, koje je postalo od l; n. pr. gf-oce, umr-o (od grl-ce, umr-1). A pomoću psihologije ovako: Kako je poznato, u duši našoj imade ne samo pomisli (Vorstellungen) nego i pomislenih poreda (Vor-stellungsreihen), a ti su poredi ili konvergentni ili divergentni ili stoje u odnošaju prekrštanja. Ovo poslednje biva uvijek onda, ako dva poreda imadu u sredini jedan član zajednički. (Volkmann, Psych. I., p. 445). Takav unakrsni pored lijepo nam predstavljaju konzonanti i vokali. I jednima je i drugim r zajedničko, u kojem se ta dva poreda evo križaju: e a bcćčddjdžfghijklljmnprsštvzž o u Toliko u opće o vokalnom r. Prelazim na sam sustav. Na str. 3. držim da bi bilo dobro, da se je opaskom dozvolilo, da se mjesto ć, dz, (koji treba da dojde u alfabet) i lj može pisati i c, dj i l. Nadalje stoji na toj strani: «U praksi rabe dobre, primjereno mekane olovke» (»Koh-i-noor»). Pošto tih olovaka imade u 14 stupanja tvrdoće, bilo bi možda dobro još pridodati, da su za stenografa samo one dobre, koje su obilježene sa 3 B, 2 B, B, F, HB i H prema tomu, dali je tko vičan pisati više s tvrdom ili s mekanom olovkom, ili dali imade težu ili laglju ruku. Vrst 3 B jest nešto mekša nego obične Hardtmuth-ove i Fabrove olovke br. 2.; 2 B odgovara ovomu broju, a F broju 3. Hardtmutha ili Fabra. To su sada nesumnjivo najbolje olovke, jer im je grafit dobar i vrlo trajan. Nuzgredice spominjemo, da n. pr. sa B možeš dva sata stenografovati a ne će ti biti potrebno, da je zarežeš, tek šilj morat ćeš jedanput zaoštrit. Sa H je neki stenograf kroz tri mjeseca svaki tjedan barem dva sata stenografovao, a cijelo ovo vrijeme nije ništa šiljio. Kod »samoglasnika» na str. 3. dobro bi bilo, da su riječi: »osobitim načinom ujedno sa suglasnicima* i malo niže riječ »posrednim*, a kod »vokalizacije* riječi: »osobiti značaj* poradi važnosti raztegnutim slogom štampane, kao što su to riječi »pred* i »simboličko* tiskom istaknute. Vokalizacija provedena je lijepo pregledno, postepeno, točno i dobro. Tek tu i tamo moglo bi se što primjetiti. Tako n. pr. kot vokala a da se je u opasci spomenulo, da stavljanje u sredinu imade prednost pred debljanjem. Nijemci su doduše taj način simboličkoga označivanja vokala a napustili, ali mi ga pridržimo.*) — Kod vokala i mislim, da bi bilo dobro, da se je spomenulo — kako je to i kod vokala u učinjeno — koliko treba konzonanat pred i staviti u visinu. Mali naime pred srednjim do 2., pred dugim do 2. ili do 1. crte, što se po tom ravna, gdje dotični dugi znak počima. Srednji pred srednjim ili pred dugim digne se za polovicu svoje veličine. — Kod ije i je na str. 11. ja bi bio svakako za to, da se u opasci dade koncesija, da se mjesto njih može pisati i sam e. To niti bi bilo na uštrb jasnoće, niti protiv jezika, niti protiv sustava samoga. Dapače pismo je kraće, a što je za mene mnogo vrijedno, ta bi nas koncesija spajala sa Slovencima i sa većinom Srba, koji, jer se u njihovim književnim središtima, Beogradu i Novom Sadu, govori ekavski, još uvijek radije rabe ekavsko nego li jekavsko narječje. Pa onda još jedan važan razlog za ovu neznatnu, a skroz opravdanu dozvolu. Krasota hercegovačkoga ili štokavsko-jekavskoga narječja leži najviše u bogatstvu i lijepoj izmjeni vokala — da akcenat ne spominjem, na koji se i onako u stenografiji ne gleda. — A medju tim vokalima odlično zauzimaju mjesto ije ili je. Pa kad bi ma tko pišući štokavsko-jekavskim narječjem svuda stao pisati samo je (a nigdje ije) n. pr. djete (mj. dijete), vrjeme (mj. vrijeme), cvjet (mj. cvijet) i. t. d. . . bome, bilo bi prikora i to opravdana prikora, jer treba doista razlikovati ije ije, pa se u školama u Hrvatskoj na to i vrlo pazi. — A sada eto dolazi hrvatska stenografija, koja to jezično-nužno razlikovanje i nuanciranje izmedju ije i je vodi ad absurdum, jer uči, da se u stenografiji ne pravi razlika izmedju jednoga i drugoga, već da treba uploške pisati samo je. Što više, ona ne pravi razlike izmedju sličnih riječi kao n. pr.: ja sjedim (sedeo, ich sitze) i ja sijedim (canesco, ich werde grau), odijela (gen. sing. od odijelo) i odjela (gen. sing. od odio) i. t. d. To je eto anomalija, koja bi se u običnom pismu ne samo svakomu piscu već i svakomu djaku za zlo uzela, a u stenografiji se ne uzima, pače to je ovdje pravilo. Tako eto mi nešto u stenografiji gojimi, česa ne smije biti u običnom pismu, a zatvorismo vrata nečemu, što u običnom pismu biva i što nije anomalija. Jer piše li koji štokavac (običnim pismom) ekavski, nitko mu to ne može za zlo uzeti, jer to nije anomalija; a piše li koji stenograf mjesto ije i je jednostavno e, može mu se to za zlo uzeti, jer je to s obzirom na Magdićevu stenografiju, koja toga ne dopušta, anomalija. Svega toga ne bi bilo, da je Magdič pridržao onu opasku (da se mjesto ije i je može pisati i samo e), koju nalazimo u prvom izdanju njegove stenografije na str. 9. i koju imađu i Česi (Tesnopis česky, 8. izdanje, •) Mi nismo ovoga mnijenja. Uredn. p. 8.) — Ni onda, kad ćemo jednom moći u stenografiji praviti razliku izmedju ije i je, ta opaska neće biti niti neumjesna niti suvišna. — Kod vokala i ima nekoliko nekorektno pisanih riječi; n. pr. »šiša* i «žižak» (p. 7.) ne smiju se pisati prema pravilu 1. a), već prva prema pravilu 2. b) (p. 8.), druga prema pravilu 2. a (p. 7.) Riječ »žitelj* (p. 8. četvrti redak od ozgo) nije dobro napisana, jer je prvi slog ži — formalni cr (cf. p. 14.) Kod riječi »nit* (p. 8., 5. redak od ozgo) n je bez potrebe podebljano. »Silim* (p. 8.) nije ono drugo4’ označeno. Tu se sjećam one opaske u Tjesnopisu češkom (p. 7.), koja glasi: »Do-stane-li se nektery znak mimo zakladnou, myslime si novou zakladnou v te vyši, kde stoji posledni znak*. — To je pravilo vrlo dobro, pa bi se moglo kod 4. izdanja primiti i u našu stenografiju. »Letiš*, »patiš* (p. 8.) bolje bi bilo pisati prema pravilu 2. a) (p. 7.) ili prema opasci 1. (p. 9.) Kod riječi »Ninive* (p. 8.) mislim, da bi analogno s drugim riječima, gdje se i nalazi izmedju dva mala pismena, n. pr. kis, lik, lin, i. t. d., ono drugo n moralo doći više. »Latinac* (p. 8.) nije bilo od nužde na dva načina pisati, jer je samo prvi korektan, dok će drugi (s l-om u visini) početnika samo konfundirati, ma da je I podebljan. U opće od svih vokala Magdić najviše griješi protiv i. Tako je n. pr. na str. 9. riječ »ružica* napisana kao »ručica*, jer je z premalo svinut. Na str. 27. riječ »pogibe* napisana je protiv pravila na str. 7. 1. a), po kojem se suglasnik samo u prvom slogu riječi stavlja u visinu. Tu bi riječ trebalo pisati prema pravilu b) na str. 8., tako da bi se i iza g izpisalo svojim znakom, ili pako kako je na str. 58., pi- sano »ispogibati*. Svakoje drugo pisanje nepravilno. Neka se samo ta riječ »pogibe* isporedi sa riječju »Egipćana* (na istoj str. slijedeći redak), pa će svakomu biti pogrješka jasna. Ista pogrješka, koja je kod riječi »pogibe*, nalazi se i kod riječi »promiču* (p. 27., zadnji redak). To se kolebanje opaža i u »Stenografu*; (cf. I. pril., p. 19. »pogibelj*, III., pril., p. 24. »nepomično*). Drukčije i to na dva načina pisana je riječ »pomičan* u ovoj školskoj knjizi na str. 57. Oba su ta načina pravilna; ali na str. 59. prvi je način riječi »nepomičan* pisan istotako nepravilno kao i onaj u »Stenografu* III., pril., p. 24., dok je drugi način (p. 59.) pravilan. O tom medjutim kasnije više. (Nastavit će se.) Биографии на заслужни Славлни. Životopisi zaslužnih Slovanov. Биографије заслужних Сл<>вена. Životopisi zaslužnih Slavena. Prof. Josip Lendovšek. rVma^ bode leto dnij, odkar nam je nemila smrt vzela vrlega ‘ itp'' - moža v najboljših letih, iztrgnivši ga iz sredine njegove drage obitelji, njegovih dobrih prijateljev in mnogobrojnih častilcev. Zares, rajni Josip je bil mili oče, pravi prijatelj, ter vrli rodoljub, kateri si je zaslužil čast, kakoršno so mu oddajali Slovenci sploh, a posebno oni na Koroškem. Temu zaslužnemu Slovencu postavili bodo dne 19. sept. (na obletnico smrti) njegovi rojaki spomenik na pokopališču v Dvoru blizo Vrbe na Koroškem. A «Jugosl. Stenograf* smatra za svojo dolžnost, da svojemu nekdanjemu sodelavcu in iskrenemu prijatelju posveti v spomin in priznanje nekoliko vrstic, iz katerih naj bode razviden vrli značaj pokojnikov, kakor tudi nja velike zasluge za narod slovenski. Josip Lendovšek porodil se je v Rogatcu na Štajerskem 1. 1853. Spodnje razrede srednjih šol skončal je v Mariboru, a gornje v Celju. Leta 1875. stopil je na vseučilišče v Gradcu, kjer je izučeval klasične jezike in slovenščino. Kakor je bil izvenredno priden in vesten kot dijak gimnazije, isto tako je ostal kot visokošolec. Poleg tega se je odlikoval s svojo prijaznostjo in odkritosrčnostjo kot prijatelj in kot tovariš. Kdor ga je spoznal v mladosti, moral ga je čislati celo življenje; kajti Josip je vedno ostal ista blaga duša, isti ljubeznjiv mož in isti jekleni značaj, kakoršen je bil nekdaj. Glavno delovanje po končanih študijah je razvijal Josip Lendovšek na Koroškem. L. 1882. bil je imenovan profesorjem realne gimnazije v Beljaku. Tukaj je med vsemi predmeti, katere je predaval, največo pozornost obračal slovenskemu jeziku. Uvidil je namreč precej v početku, da je bil domači jezik na tem zavodu do tačas popolnoma zanemarjen; nekateri dijaki, rodom Slovenci, na istem učnem zavodu, niti so se zavedali svoje narodnosti, niti so poznali prav svoj materin jezik. Profesor Lendovšek se je z vso gorečnostjo poprijel svojega poklica, ter dosegel v nekaterih letih v jednem in drugem obziru pri svojih dijakih več, kakor je bilo mogoče pričakovati. Marsikateri mladenič je pod njegovim vodstvom osnovno izučil svoj materin jezik, a tudi taki niso redki, ki so postali iz nezavednih Korošcev navdušeni Slovenci. V Beljaku si je prof. Lendovšek osnoval tudi lastno ognjišče, oženivši se 1. 1884. z vrlo Slovenko iz Celja, Ludmilo Kiepacherjevo. Ona je že kot gospodična sodelovala kot izborna pevka pri raznih narodnih svečanostih na spodnjem Štajerskem. A pozneje kot gospa Lendovšekova je očarovala s svojim lepim, sladkim glasom poslušalce pri raznih veselicah in shodih na Koroškem, pri katerih je njen soprog budil ljudstvo k narodni zavesti z navdušeno besedo. Tako sta drug druzega podpirala pri svetem narodnem delu. Takošni primeri so gotovo redki, pa so za to tembolj slavni. Ako razgledamo delovanje pokojnega prof. Lendovšeka, moramo ga oceniti 1) kot učitelja, 2) kot pisatelja in 3) kot rodoljuba slovenskega pri njegovem delu za narodno stvar. — Omenili smo že, da je kot učitelj navduševal mlade sinove koroških nezavednih Slovencev za sladko materinščino, ter ob jednem za lepo domovino in za milo Slovenijo. Koliko dobrega semena je posejal neutrudljivi profesor s svojimi živimi besedami in s svojim dobrim primerom v srca svojih dijakov. Še dolgo se ga bodo oni radi spominjali in mnogi bodo gotovo njegove nauke razširjali spet v svojih krogih. Tako bo vzrasel obilen plod od dobrega semena. Svoje posebne dolžnosti kot učitelj izpolnjeval je naš Josip tako točno in vestno, da mu naj hujši protivniki — a takih je seveda imel kot slovenski rodoljub v nemškem in nemčurskem taboru — niso mogli lehko škodovati. Jedino kar so mu storili v poslednjih letih, je bilo to, da ga niso pustili na bolje mesto. Lendovšek je imel željo, da bi bil prestavljen v Gradec, kjer so pripravnejše šole za izobrazbo odraslih otrok. A ta pravična želja se mu ni izpolnila, če tudi se je dosta trudil. In ravno zarad tega, ker je zaslužil tako mesto, a se je davala neza-služivšim prednost, začelo ga je peči v srcu, postal je nezadovoljen in na zadnje je hudo zbolel. Njegova bolezen je postajala pri teh razmerah vedno bolj nevarna. Bolniku je grenilo vsak trenutek prepričanje, da se ves njegov trud na višjem mestu ne samo ne priznaje, ampak še celo graja in obsoja. Kar je Lendovšek storil za narod, to mu hvaležni Korošci radi priznajo; a kar je storil v svojem poklicu, pri katerem je deloval marljivo kot bučela od zore do mraka, za to mu merodajni krogi niso dali niti priznanja niti zaslužene nagrade . . . Tako je on postal žrtva svojega poklica. Kaj pa je bil prof. Lendovšek kot pisatelj? Spisal je slovnico za Nemce, ki se hočejo slovenščine naučiti. Sestavil je slovensko čitanko za srednje šole; to knjigo je zapustil še v rokopisu, a letos bode doti-skana na Dunaju v založbi šolskih knjig. Razven tega pisal je znanstvene razprave, posebno jezikoslovne za razne slovenske časopise; a časih tudi kakšen članek ali dopis o koroških razmerah za politične liste. Iz vseh teh veje duh miru in sprave, kateri bi posebno Slovencem dolikoval, a se žalibog vse premalo čisla. Nesloga in prepir še to lehko uničita, kar so predniki z velikimi žrtvami dosegli. To naj bi pomislili oni pisatelji, ki sejejo prepir, pa naj bi se ugledali v lepi primer rajnega prof. Lendovšeka. Kar se tiče njegovega delovanja kot rodoljub, more se mnogo že iz gornjih dveh toček sklepati: Lendovšek se je kazal rodoljuba kot učitelj, kot pisatelj in sploh v vsakem položaju in pri vsakej priliki. Naše ljudstvo na Koroškem, ki je bilo pred nekaterimi desetletji še nezavedno v narodnem obziru, bilo je njemu še posebno pri srcu. Kakor pravi rodoljub, hodil je on rad med priprosto ljudstvo na kmetih, posebno ob počitnicah. Tam se je po domače z ljudmi razgovarjal, dajal jim dobrih nasvetov, svaril jih pred neprijatelji v narodnem in gospo-darstvenem obziru. Zaradi tega je postal povsod priljubljen in spoštovan, bil je z jedno besedo prav popularna oseba na Koroškem. Živel je vedno v dobrih odnošajih s posvetnimi in duhovniki, zvest svojemu načelu, da bode mir in sloga med nami Slovenci. Ljubil je pa tudi vse naše brate Slovane, posebno one na slovanskem jugu. Zanimal se je jako za hrvatsko-srbsko in za bolgarsko književnost ter sploh za vse razmere med Jugoslovani. S pisateljem teh vrst je mnogo dopisoval o teh zadevah. A vendar so mu bili najmileji Slovenci, posebno koroški, njihova usoda mu je bila prva briga. Hotel je pridobiti čim več sodelavcev na narodnem polju za Koroško. V ta namen je dopisoval raznim veljavnim možem v sosednih deželah — imamo na razpolago več takih pisem, — ter jih prosil, naj se usmilijo ubogih koroških Slovencev, ki so tako zapuščeni, pa naj pridejo pomagat, da se zbudi narod iz polu-mrtvila in da se izorje celina, ležeča že toliko vekov pusta in prazna. Žal, da je njegov poziv ostal brez odziva. Na Koroškem je res treba delavcev; a namesto da bi jih več prišlo, poklical je Bog še njega iz polja, na katerem se je trudil celih 15 let. Pa saj se je on mnogo trudil in je dosta storil za blagor naroda, tako da si je res zaslužil počitka. Njegova dela pa gredo za njim — kakor pravi psalmist, — ter oznanujejo njegovo slavo nam, pa jo bodo oznanovale še poznim potomcem. Bilo mu je sojeno, da ravno v onem kraju leže njegovi smrtni ostanki, kjer je najboljša leta svojega življenja neutrudljivo deloval. Slovenskemu Korutanu je posvetil Lendovšek svoje vede in vse svoje moči, — tamošnja zemljica bodi mu lahka! A. B. Стенографија у Србији. (Допис из Београда.) Цаш вредни стенограф и друг г. Лаза Поповик, члан касације, писао вам je доста о стенографији српској. Ja нећу да се додирујем толико саме стенографије, колико стенографа. Kao што вам je познато, прво коло српских стенографа учило je 1872. г. стенографију no Габелсбергеру од Г. Јована Миловановића, члана апелације у пензији. И сам подписани учио сам као мајор 1872. год. са првим његовим ученицима. Ja налазим, да je стенографија потребна сваком образованом човеку: Официру, да може од речи до речи прибилежити заповест, диспозицију, распоред војеке за борбу или марш, црте од релације и т. д. све што треба да памти, те да после напише онако, како му je командант наредио. Трговцу за маркирање његових трговачких ствари, за бележник тајне кореспонденције, за прибилешку какве ke ствари да наручи итд. Песнику, да вата своје сопствене миели, док се оне као бујна река гомилају, те да му ни једна лепа реченица не пропадне, да му се ништа не измакне, што му његова раздрагана машта ставл>а пред умне очи. Историку, да може прибилежити са неколико цртица своје приметбе, од којих ће после читаве табаке моћи написати. Тако исто она je нужна и адвокату, судији, професору, члану скупштине, говорнику, попу и т. д. и т. д. Па кад je тако — мислим да се то не може спорити —, онда да видимо, од 1872. године, дакле за 24 године до данас, колики je број добрих стенографа у Србији? Ha жалост није велики! Једва ако их има највише до сто. Да се je до сад принављало бар no 10 на годину, било би их 240—250, али се види, да то није било. Питакете, na зашто? — Одговор на ово нитање врло je тежак. Србин je no природи даровит, али у исто време, са малим изузетком, прилично немаран. — Кад штогод научи, он вели: „Доста je што ja знам“, — не помишља, да треба и другог томе научити. Сем тога због добре награде, коју од скуиштине добија, не радо учи другог, кано да се боји да не добије конкурента.*) Свему oBojf могло бп се помоки, када би се стенографија предавала у вишим гимназијама као обавезан предмет. Ja нећу да говорим, о потреби стенографије за науку, јер то би било чудно, ако има још кога да мисли о нротивном; али морам напоменути, да би онда ерпска скупштина имала да бира између добрих стенографа најболе. '*) Наше мноње о том иитаљу у оићо искааано е у првом чланку овог своска. Уроди. Стенографија и песма упознају нас Југославене и доводе нас до културне заједнице, с тога морамо изтрајати на путу, којим смо пошли. Радимо и даље на Југославенскои Стенографу и Гласнику, као и на савезу свију певачких дружина код јужних Славена. Живили југославенски радници на пољу науке и културе! Љ. Узун Мирковић, пуковник у пензији. Стенографически новини. Stenografske viesti. Stenografske novine. Стенографске вести. OTT> БТјЛГАРИЛ. — Прпспособление стеногра-финта на практика. Bt Софииската т'ћ])Говско - индусгрилна камара се водвтч. стенографически протоколи шце o'n» m.puara и сессил. Hi. по-гол^мата частБ на засћданинта вт, пт.рвата сессин ги е дт.ржалг г-нч. Хр. П. Константиновх, КО&ТО e билч. натоваренч. отч, камарата, да исггвлнлва и секретарска длхжностб и да води корреспонденцилта до избиранието иа постолннент, секретарв. Послћднит-ћ засћданил на I оессин е отенографвралЂ г-нч> Лука Малеевч.. Вч. II. сессил на камарата е длржа.п. сте-нографическт4 протоколи г-нђ Иванч, 111андаров-i,, a вт> трвтлта iiph.Ti. мћсецт. мартв сл стенографнрали г-да Хр. П. Константиновч, и Спасч. СиасовЂ. — Стенографска практика вч. сж.дплшце. Стенографирант. е прћзт, мипалил мћсецт> маК процесвтч. противт. Луканова, Тотева и Цукева, обвннлвани iri, истеаавание ватворника Тк>фекчиева. Иавлћченил отБ стенографическит-b 6i-лкжки ca обнародвани вт> ићкои сто-лични вћотнвци, a цклилтч. процест. no стенографическшгћ бћлћжки прђлч* да бл.де папечатанБ вч> особенна книга. — Вч. Габрово се произведохљ испитп no стенографилта сгб ученицитћ отч, гимнавипта u оиии отч. ochobuoto училшце на 15-ii roiinii. Отч. II. и III. классч. e имало двама сч» отличен'!. уснћхт., в'б другит-h классове ревултата 6'bnie доб'Бр'Б и много добрч.. — Вђ Пловдивспата дч.ржавпа гимназип „Александрч. I.“ сл^двахж. no етенографипта upisa, мпналата учебна година 1895/6 всичко 118 души. Отт, T'h\'i> бкхл, записани m, I a) курса, 50, бч. I б) курсч, 42 и вч. II курсч, 26 души. C'i. отличенч, ycni;xi, овч.ршпх.у, вт. I a) 12, ra I б) 6 и bi II курсв 7 души. Обгции резултатч. 61ипе повече ота. доб-Бр-в. IZ HRVATSKE. — Iz zagrepskih stenografskih krugova doznajemo privatno, da je želja nekojih uglednih strukovnjaka, neka se medju pojedinimi mjerodavnimi stenografi na slavenskom jugu postigne sloga, te da dotični već rade u pomirljivom duhu. Mi registrujemo kao iskreni prijatelji sloge ovu vješt s osobitom radošću i želimo, da se skoro obistini. IZ SLOVENSKIH DEŽEL. — Iz Maribora se nam javlja, da se je prvi slovenski »stenografski venček* prav dobro obnesel, ter da se je svršil koncem junija г navdušenimi govori, pro-iznesenimi, od raznih udeležnikov, ki sq hvalili korist stenografije v obče ter pov-darjali njeno potrebo za slovensko učečo se mladino. Vodstvu dijaškega semenišča gre posebna hvala, da je pospeševalo učenje slovenske stenografije, podavajoč dijakom vse olakšice v tem obziru. Prihodnje leto bode število udeležencev gotovo še večje in »stenografski venček* mari- borskih dijakov bode se na ta način znatno razširil in okrasil. Le tako naprej vrli dijaki! ИЗ СРБИЈЕ. — Иа Београда пише нам се о потреби слоге у стенографији следеће: „Бугари, Срби и Хрвати, три југосла-венска племена, имају сваки sa себе своја правила стенографије; na чак u стенографска аабука нпје нам једнака у свему. Ja внам, да сваки јеапк има своје особине, али те би се особине, мпслим, могле бар у стенографији довести у х a р м о н иј у, те би се онда олакшало n читање и равумевање онога, тто се чита. У толико upe бв се то могло ностиКи, што je п Габелсбергерово начело: „Пиши како чујеш“. — A да je нама Југославенима врло нужно, да се рааумемо и да образујемо културну заједницу, то мпслим сваки одобрава. Eto шта ме je побудило да Вам доса-ђујем овпм иредлогом: Да Ви г. уредничо, уамете иницијативу и предложите, да одреде Бугари, Срби, Хрватп и Словенци no два своја капацитета стенографска и да се састану њих ос.чорнца у Београду те да иараде заједничку етено-графскуавбуку и обћа правила, на основу којих би изучавали стено-графију југославенску и Срби и Бугари и Хрвати и Словенци11. (On. уpедн.: Овај нредлог нам се чини доста важан и о њем бп се могла свакако расправа повести у нашој сте-нографској штампи. Audiatur et altera pare.) Отђ странство. Iz stranoga svieta. Из странога света. Iz drugih dežel. — Prusko ministerstvo za nauk in — Ст>н>8т.тт> на Габелсберге-bogočastje izdalo je do višjih šol naredbo, s ровптћ стенографи брои б'1, Германил, katero priporoča stenografske dijaške venčke Австрпа n Швеицариа 750 дружества ravnateljem in profesorjem, ter jim svetuje, C'i, около 30.000 членове. naj storijo kar je mogoče v njihov prospeh. Книжовностб. Književnost. Книжевност. Književnost. — Tesnopisne Listy, teč. XXIV. br. 5. imajo sledeče članke: Predlogi o popravku sestava. (Priobčuje V. Hanačik). Hrvatska stenografija. (Pisatelj kritikuje Magdičevo stenografijo, ter med drugim ostro obsoja način, kako on izrazuje sa-moglasno «r»). — Priloga: Deželni zbor kraljestva češkega. Razne vesti. — Br. 6. Predlogi o popravku sestava (nadaljevanje). Hrvatska stenografija (nadaljevanje). Govor poslanca E. Špindlera. — Priloga: Deželni zbor češki (dalje). Immunitcta nemških govorov v državnem zboru. Razne stvari. — Br. 7. O predlogih, da se promeni stenogr. sestav. — Govor poslanca Špindlera. O stenografskej praksi. — Deželni zbor češki. — Immuniteta nemških govorov. — Raznoterosti. — »Stenograf*, glasilo hrv. steno- grafskog društva u Zagrebu, g. V, br. 3. i 4. (zajedno) ima sljedeći sadržaj: Izvješće o glavnoj skupštini hrv.stenografskog društva, držanoj dne 8. ožujka 1896. — «R* sonanos u hrv. stenografiji. — Obuka u stenografiji. — Prilog: Čitanka. — Br. 5. i 6. (zajedno): «R» sonans u hrv. stenografiji. (Nastavak). — O razmjerju pismenfi. — Prilog: Čitanka. — »Začetne okrajšave v slovenskem debatnem pismu*. Spisal prof. Fr. Novak v letnem izvestju c. kr. državne gimnazije v Kranju, koncem leta 1895/96. O tem zanimivem spisu spregovorimo obširneje v v prihodnjem zvezku. Lastnik A. Bezenšek. — Odgovorni urednik S. Magolič. — Tisek D. Hribarja v Celji. V knjigarnah: D. Hribar v Celji, F. K1einmayr & Bamberg v Ljubljani, L. Hartman (Kugli & Deutsch) v Zagrebu in Al. Bezenšek v Plovdivu dobivajo se: PISMA IZ PARIZA •'Spisal . ,'iv ; /\ntoq Bezenšek, /i: pravi član mednarodnega stenografskega -kongresa v Parizu (1889). Cena 40 kr. = 1 le*v = 1 dinar. lCujiga objema 25 pisem na 164 straneh v 16". Naslovi zanimivejih pisem so: Prvo obiskovanje razstave. — Eiffelov stolp. — Razstava lepih umetnosti]. — Notre Dame. Louvre. — Koncert zbranih vojaških godb francoskih. — Zgodovina človeških stanovanj. Večerne zabave. Srbski paviljon v razstavi. —т Palača svobodnih umetnosti. — Irokadero. — Razstava šolskih knjig in učnih pripomočkov. — Fotografija. — Šole svobodnih umetnosti. — Koncert s 180G pevci. — Muzeji in cerkvene dragocenosti. — Stenografski kongres. Iz razstave orientalskega oddelka. — Svobodne umetnosti. — Elizejska polja. —• Pri predsedniku republike. — Pantheon. — Bastilja. — Galerija slik. ■ Industrana palača. — Ogromen globus. — Zabave za otroke in odrasle., V istih knjigarnah dobivajo se mehko podvezani celi letniki naših časopisov, in to: dugoslavjanski Stenograf s prilogo tečaj VI. od leta 1895. Cena S goldinarja. Ц§; Jugoslavjanski Glasnik Ш z 20 ilustracijami. Cena 1 goldinar. Naročila na te knjige sprejema tudi uredništvo »Jugoslavjanskega Stenografa* 'v Pl o v d i v u ter jih brzo izvršuje. R , книжарнтцггк на Д. Ин. Касл^рова вљ Софин n да Луи1> сзеншекч. вт> II ловд инrh получавагг. се И1.ЛНИ брошнрани годишнн теченнн отт> иицпггћ сиисацпн, п то: Sf К.)гослашш:ски Стоиографгв иг* <•'!» иритурка т е ч с ii ii e VI. г о д n u a 1 ŠIIT). Ц1ит 4 .ipwt. ШгославннсшЈ Гласшпљ f,rh 20 иллк)стЈ)адии. I(rbmi 3 лева. Порл.чкп прие** тожо нашата редакцри wb Иловдпвт, n ni паввршпа на нрћ.мо. ЈОгослгишнскн (угеиографгк и Глаеншљ Jugoslavjanski Stenograf i Glasnik .1 утоеланенски С/генограф и Гласнцк 5 гдева kron kruna динара годишно j /\ книжки ipbna na leto 'lil zvezkov cena nagodinu III sVezaka ciena на годину ^ ^ снезака цена Naročnina in rokopisi pošiljajo se pod naslovom: — Predplata i rukopisi šalju se pod naslovom: A. BEZENŠEK, Plovdiv (Philippopel). Нр^дплага и рл.кописп ce пспровождатв до адрес^та.: — Преднлата и рукописи шал>у ce иодт» нисловомт* A. BE3EHIUEKrf», Пловдшл*. Knjigarne, katere sprejemajo naročnino: Celje: Dragotin Hribar; Ljubljana: Klein- mavr &; Bamberg. Книжарници, които нриематт* нрћдплатата: Плонднв'1»: Книжарница ..Пчела* на Лук Бевеишект*; Софиа: Црндпориа книжарница на И. Б. Касл>рова. Knjižare, koje primaju predplatu: Zagreb: L. Hartman (Kugli & Deutsch). Sarajevo. Milan Šarić. Књижаре, које примају нретплагу: Београд: Дворека књижара Мите Стајнћа. Новн Сад: Лука Јоциђ. К н и 5К a р н n д a „пчклл- Л X II В К 3 E Н ILI E К ГБ и С- Пловдивт*. Пркиоржчпи и нродава слкдукмцитФ. собствснни пздашш: A. Безеншект. Ктика или нравоуение.......................... A. Б, Буковски I 1\ж,ководстно по н^мскии сникч* (Уиражнении) (Грамматика) V I * п ». п I ' „ ii n n * (Читпнка) „ Бинтаксисч* на пкмскии еаиш> .... A. Бовешпок'1. i Нглгарека стенографин..................• „ (Дебатно uucmo) степогрлфпеска чнтанка . Ст.кцижкп na домапши и клаесни упражненин 1’л.ководство no отвксното uiicmo Таблица en бЉлгарската отв-ћсна азбука Кнпжки за oTB-hciro писанкГе . i, ф. фраугошд. i A. В. Буковски i A. Везеншскд. Ш Мгославнпекпи Стенографт. отт, 1895 1(>госл.чв11Нскии Гласншст. * Knjigarna Alojzija BezenšeKa in dr. v Plovdivu (Philippopel) priporoča se za naročila vsakovrstni^ slavjanskih knjig, posebno ruskih, bolgarskih, hrvatskih, srbskih in slovenskih. Lastna založba stenografskih in raznih šolskih knjig. Postrežba brza in točna. Dopisuje v istih jezikih. Conto-corrente pri "VViencr Bank-Verein. стаогап -^JUGOSLAVJANSKl ж a« vO ш m ’T^-1 Брои 6. Broj. Година VII. Tečaj. Г~\& f // z/1 / ^v? / /' C'"?-, ; ^ V о *' 'l/'^otf' tz гг^ , r > ? . 'bf -">Ј /г/ /f ' 1 - (L / e v/ / *1-€ L^6/ / A ^ Л <^ £ v_ ' /v/ n&* r%*> n/l _ /jW /s C. СП ~Z' /. € /y , /'РУ ■P ' ep v ' r^r' 6~> lVyi ff C *'cs ол d/>Pl o/ e /\ 'TL/ tg- , w ‘ ,ry 'L^J TZ^ /* *46.-'—•—- / '' s Ј ТУ 6 Л_/ /j П / r%s ~~^у./**^ (/ ^\'7l 'Jv7 РrZzZ faz г>¥'p r-Ž г_ jv'* ,~¥г^(уусђ' Z v/---------' /• dZ/ c\ ; -o C o € r\ б '1 * ^ g .* h Va — ^ f . ' )/** s ZZ P z/ ^ _ &/ )e% _ /X. /^гГ^ c r^- /z/z/^Cjca e. r^-/i^ v cn' P'n'JL 7 у00 г^У г п/*Р Cl lp J1Z6 n л>г/ r >—£ C—>-t‘ ^v ^ r*/yZL~\ j \Ж CP’ ne as^'~ Р^rcd~^, 7o- c/Пгг e./ .г ^ "/ <*" ^ ^Лу т> / //;? 'Ttf/ ^ <.~/* ^ W? «./^/^л'хУ/ ~ &У * /^ /' ^^ *YZ/ ’^O C* '// /-v* ^v/ *ч/ V^~* e P e n ee P / ^ / zsnć^ ХтЈ a? j 'y^— ^ *—.' J^s^\ r%s j ^ z£ ) e yzyz^s ć <&£' > , Ф> 'v^ -/ c u. b r^o V 7 ^7 ^ ГУ^ ^ " ^V/ (^JP_' / ' č Je? '~Tulss s?? /2- / ^ оС^у - ĆJŽL , Z.-'/fi "J”- 2' Л*^ / /v ч -/ ,-*y Ćv*, ?s € ~ui ~/ e сЈ^ \У /O " Л Y^> J * , cby / o -o "V?— ч_^>,У /г c/? Sg^ Огк- ---З^П? ~ o^T 7^Пј€^(/ (?j o (? (jv ,-v. 4^, <^> o t/^ y ^wi/___ ? /^>л / • iL ? 6?У' ^ €, С'*- (? е ć /j бЈ; / 'СеС ^ / Ј /^ ’ ^ ^ '^Ју° ’ ^ у е / /.- *<' ~ • /£■:■ 7 у ^ (' / rv (рАА&т.е-гсоЉ-с /n . г /c o\ 'XV/ v^O <«? O ^.-ć г p' o ^'r^^o e ,ć v , бС'^Ј -o / v^O ć -J /C- ~ V t r» rP *\ / ° ^ A> ?-0~ ^v /?- 6 «7 /C>-CL ©) / ^&ггжу гУ^к, 'Т^ € J cv, S ~ - /^б °^°nt€ ' e^- /& б/ ~ ^Л , r 67inT 7 '/i^(/ 8^-Л H° ^А— пу r\v^-v _ 7^/ ‘ 0-W^/~y 4/^T} ^л 6/^- sjo п/~Л (j6đ lc^ '1^ј0 a- 'c v^?7 / J *63 _ ćTJČ УУ / /cj^V^V—X / Ob srn c ^ \A' У " У У rfT1^- ^5» У O- '\Af~y o оУ^ W^> ^ ^e^fjL, rV / _ j? ТгУ v ;? У r\/ V-^7 ^У nv~\^ п^-\& _ >У7 г^ %l, &2^п r^ćP/уvi* /^ит ~ r-^n _ /7е -у> w^- 4^3 <Г г4.л _ / У уг/ г%/ 71 /*' ^У-^\yZ/\/~^' ^ e*., v^tJi У*n, J>/Ljxlč 7v^sf cl^ У* 7° -У? ■ ' «/? УУ - "7 ^ «7c ,^-ć^ s e '•—^7 /■ © у c_^? c ^ У? _ УaeJynć .-.......r // / У7 ^ . у / ^4" 'Пл rv / nj>ć&j'yТи^У — M— --- o (^Sl * ■ t%/ -x3f5', . /y> ĆTT^čy^> - . C-S? 1 'IZ? . / v^O ćTT r>? 6 6 vf#' J мГ^ у^г"ГЛ /i пЛо . *f лл /* CW vj^toč . £ / f' , ^>/Z> . e_' /?Л C . ^ ^ , / 'Л ( 1 y^-u£- eJxf si/, гЛ~\ č- Л j a— cv yj' v> /Vv/ ^ - Z /V Z /V J c ex - c. r • J VI^ /'V-'' 0$ ^ лГХТ? /f - f/. — *7— eev/rzs&kct/ . l7) X/ er" aa оо As ^ / c’vA СЛ О— / /'"V ~~ - CS' сг~; Чт^б а~ JtV? - sv £ UT C5~ СЛ S /0- 6tj^ ^ & /2 cg sV^ / * vC исс n ш:-а Huevrt ćK — c-/i _ /l C c*? ć- 9 _ <г?гХ € .*gr» I 6 'Х^С -Л. 2?&x^Ttsd^f ТУофЗхл J* cćo^rr'. (9. ćretczdvcrjpj J?T*a£9&.rv&.