8. januarja 1920. II. leto. Številka 1. V LjuM‘a^u? N' Cijena U prodaji 1 K. ..............-Tr-T-TT-;' Nas Glas izlazi u tjednu svakog četvrtka. Godišnja pretplata ' . . . . K 52'— Polugodišnja ....... , 26'— Četvrtgodišnja..................... 13*— Za inozemstvo dodati poštarinu. Oglasi po cjeniku. < ::=.-=rr.-.r.- E[eHa J UpO^aj« 1 K. -—-szz=7:. Ham Tsiae nrj-iamt ce^MnnHO CBaKor aeTBpTKa. Pogiinuba npeTii.taaa...................K 52 IIoJtyro^,iuuH>a ........ »26 HeTBpxroraiimH.a........................ »13 3a HHoaeMoTBO nomTapnm'. OraacH no Tapn^H. Uredništvo: Ljubljana. Rimska cesta štev. 20/11. Rokopisov ne vrača, ako se ne priloži znamk. Dopise v latinici in cirilici sprejema le podpisane in zadostno frankirane. Rokopise je pošiljati samo uredništvu v Ljubljani. Hrvatske in srbske dopise je pošiljati le potom organizacij, ki so za vsebino odgovorne. s Upravništvo: Na naročila brez denarja se ne oziramo. Naročnina naj se pošlje po nakaznici oziroma položnici le v Ljubljano, Vodnikov trg 6L 6/L Tja je pošiljati tudi zbirke za naš tiskovni sklad. Poziv. Zmna je sudbina „Saveza Javnih Namještenika* u Zagreba. Pod izlikom, da mu stoje na ćelu subverzivni elernenji. koji žele upropastili državu, vlada ga je | i pojedinih strukovnih organizacija te kotarskih skupina, koje su do sada bite udružene kod bivšeg S. J. N. u Zagrebu. „Naš Glas", koji če S. januara 1. g. početi izlaziti kao tjednik, ostade, kako je bio i do sada, poprište staliških raspustila, obustavila njegovo djelovanje te ; težnja javnih namještenika svega kra- vodje odstranila. Prepušteni samim sebi, postasmo preko noći sirote. Ali ne za dugo! Savez će ustati moćniji, nego je iliada prije bio, borci pod njegovim barjakom će se podvostručili. Pošto je raspuštcnenui Savezu bilo povjereno i privremeno centralno vodjenje svih pokrajinskih saveza javnih namješteniku u Sloveniji, Hercegbosni, Dalmaciji i Crnojgori, moralo se je lo vodjenje za prolaznu dobo predali pokrajinskom savezu z;i Sloveniju („Društvu državnih uslužbencev kraljestva Srbov, Hrvatov in Slovencev za slovensko ozemlje* v Ljubljani, Vodnikov trg vil). Kod poslednjeg se do daljnje promjene stieu sve žile-dovodniee oslaiiu još postojećih pokrajinskih saveza ijevstva te če doslednošču izvadjati i u naprijed svoj program. Kaošto nisu naše organizacije do sada poznavale političnih tendencija i nisu htjele postati igračkom pojedinih političnih stranaka, tako če i „Naš Gias“ sačuvali svoju nepolitična boju, držeči se gesla: Sjedinjena otačbina — dobrobit javnih namještenika! Svaki javni namještenik neka se predpisi i na naše glasilo te šalje odmah pred-platu za prvo četvrtgodište 1920! Ne zaboravite na tiskarski fond! U Ljubljani, 4. januaru 1920. Uredništvo i uprava „Našega Glasu". Profesor JOŽEF RCISNFR: Razpust „Saveza44. V kratki dobi veliko stanovskih dogodkov! IS. dec. 1919 manifestacija organiziranih javnih uslužbencev po vseh pokrajinah ; 29. dec. shod neorganiziranih .uradnikov v Zagrebu; 30. decembra razpust zagrebškega „Saveza" in suspendiranje voditeljev od službe in plače; 4. jaJ uuarja 1920 seja delegatov iz Ljubljane in Zagreba v Ljubljani; 6. jan. bi se imel vršLi v Zagrebu shod javnih nameščencev, ki so bili člani „Savcza"; pa ga oblast ni dovolila. • Ti dogodki so gotovo resni in po-uiembni za vse javno uslužbenstvo v naši kraljevini. Danes ni še mogoče podati iasne slike o razpoloženju po drugih pokrajinah. Kot član osrednjega odbora v Mubljani hočem orisati svoje osebno mnenje k današnjemu položaju. Mogoče v2Podbudim s tem tovariše in tovarišice, ^ia razmišljajo o stvari in se pripravijo £a javna zborovanja, ki se v interesu naše časti in našega stanovskega gibanja v or- - Naša enodušnost. ganizacijah vseh kategorij javnih uslužbencev morajo v kratkem povsod vršiti. 1. vprašanje: Ali smo bili Slovenci po zagrebškem Savezu „zapeljani** v manifestacijo 18. decembra? Ne. Savez nas je obvestil, kaj je sklenil. V Ljubljani smo imeli dve javni seji vseh delegatov 16. in 17. decembra 1919. Enodušno smo sklenili manifestacijo, ker nismo imeli vere, da bodo dane obljube glede zvišanja prejemkov kmalu izpolnili, ker smo bili prepričani, da brez take manifestacije zviškov v decembru sploh še ne bomo prejeli. Naše nezaupanje je bilo samo posledica načina, kako so naše zadeve v Beogradu- obravnavali. Naše nezaupanje je bilo tudi utemeljeno zaradi besed ministrskega predsednika češ, da ni tako hudo; da si je vsak uradnik itak kaj „postrani14 zaslužil, (Mimogrede omenjamo, da profesorji Še danes nismo vseh zviškov za december prejeli, za januar razven normalne plače pa s^loh nič. To seveda samo zaradi tehniških, ovir!) 2. vprašanje: Ali je na naš sklep ▼. Ljubljani vplivalo kako politično strem- ! ljenje? Ne. Osrednji odbor ljubljanski je se« | stavljen iz delegatov vseh organizacij. Smo v odboru somišljeniki vseh političnih j strank, kakršne so danes in kakršnih da-| nes ni več. Jaz sem znan „liberalec", Lil-leg je bil „klerikalec11 itd. V naši organizaciji sploh še nikdar ni prišlo do kakega' sklepanja, kjer bi odločevali politično strankarski oziri. Kajti v tem slučaju bi se naša skupna organizacija takoj razbila.' 3. vprašanje: Ali smo Slovenci bil! mnenja, da utegne naša manifestacija Škodovati državnim interesom? Ne. Bili smo nasprotno mnenja, da bo naša manifestacija državi koristila. Naš nastop v javnosti ni bil pričakovan. Zato je moral vzbuditi tem večjo pozornost v vseh krogih, ki jim je državni interes sploh pri srcu, da tako ne gre in ne sme več iti. V interesu države hočemo javni uslužbenci zadržati, da bi se korupcija' zaradi prenizkih službenih prejemkov, razpasla tudi po naših krajih. Hočemo, da bi uradništvo in nižje uslužbenstvo res moglo biti državotvorni element. — (Kar nekateri sanjajo o nastopu Italijanov po 18. dec., se meni sploh preneumno zdi.) 4. vprašanje: Ali se ]e naša manifestacija vršila vkljub temu, da je bilo našim zahtevam že uradno ugodeno? Ne. Naredba je izšla v Službenih Kovinah 24. dec. Kar je bilo vesti po časopisih pred manifestacijo, so navadne časopisne vesti, ki se nanje v današnjih časih sploh zanesti ni. .Dotične vesti so bile dobrodošle drugim, he nam. Kar smo pa sami imeli telefonskih vesti iz beogradskih uradov, so vso zadevo samo zavlačevale. 5. vprašanje: Ali pomeni naša manifestacija med uradnimi urami kršitev službene prisege? Odgovor pustim odprt, sam svoj sodnik ne morem biti. Gotovo pa je, da vse življenje sloni na kompromisih. Jaz sem prisege! na svojo službo, to imajo zapisano. Napravil sem z državo pogodbo, prisegel sem ji ustno in pismeno in držim svojo prisego že veliko let vestno. Toda tudi država je napram meni vezana. Pismenega res nimam veliko v rokah, raz-ven namestitvenega dekreta, so pa člo-i veški zakoni, ki niso zapisani in se jih Start % jfAS auar ■ -........■ H -- r " -J - ^------ ------------- m*, i mora vendar držati, hi take vrste Je T^akou* da mora država za primerno živ-liensko možnost svojega služabnika prav tako vestno skrbeti, kakor mora služabnik svojo službo vestno opravljati. Bil sem že v službi od predstojnikov pohvaljen za dela, ki sem jih napravil iz lastnega nagiba v prid službe In države. Da bi pa bila država Iz lastnega nagiba svojemu služabniku naklonila kako ugodnost, mi ni znano. (Ker ne mislim še na upokojitev, tudi ne mislim na naslov, ki ga dobiš, ko greš v pokoj in si bil ves čas priden.) Ce se je torej ta pogodba med državo in uslužbencem kršila. Jo je prekršila država v našem slučaju pred nami Kajti mi smo opozarjali, smo prosili in prosili, smo zahtevali in zahtevali in — končno smo manifestirali 6. vprašanje: Ali smo fevenslužbeno upravičeni javno presojati postopanje naj-višjih državnih uradnikov, kakršni so ministri In predsedniki? Da. Te svoje državljanske pravice si nismo dali jemati pred svetovno vojno in si Je ne damo kratiti v novi državi To tem manj, ker niso padle samo dinastije, temveč tudi absolutistični sistemi. ?. vprašanje: Ali Je rezppst zagrebškega Saveza pomemben za stanovske organizacije v Sloveniji? Da. Organizacije smo postopale eno-dnšno. Le zaradi skupnega nastopa smo začasno nekaj dosegli Jasno je, da bomo hali v bodoče hi kaj trajnega le tedaj dosegli če bomo organizacije vse kraljevine stale enodušno druga ob drugi Da je bil &avez razpuščen, ne pa tudi ljubljansko društvo, si ne morem razjasniti. Našel bi ivzrok kvečjemu v besedah ministra dr. Lukiniča na zagrebškem shodu 29. dec, da drugod (razven na Hrvatskem) manifestacij sploh bilo ni Minister Je bil torej napačno podučen. Proti razpustitvi zagrebškega Saveza kot izključno nepolitične stanovske organizacije moramo zavzeti enako stališče, kakor bi ga zavzeli proti razpustitvi našega osrednjega društva. Danes tebi Jutri menil 8. vprašanje: KaJ ukrenemo zaredi razpusta Saveza in nezaslišanega discipliniranja voditeljev dr. Benkoviča, Sto- lira Idr.? V poročila Riječi SHS o zagrebškem shodu z dne 29. decembra so Izrečena cžka osumničenja o namenih Saveza in ijegovih voditeljih ht vzrokih manifešta-;ije z dne 18. dec. Izrečeni očitki so že :araditega neverjetni, ker jih izrekajo j udje, ki ne stoje v naših vrstah. Stanovske organizacije so da^es tako zgrajene, ia tovarišem, ki niso v naših organizacijah, upravičeno sploh ne verjamemo, ali limado sebičnih osebnih in protistanovskih endenc. Vemo pa tudi, da taki separatisti ,e odklanjajo uspehov, ki so jih organizacije dosegle, dasi je nase gibanje viso-ckn gospodom neprijetno. Ti zagrebški separatisti pa tudi niso poizkusili slabih lamenov Saveza odkriti prej ali vsaj na lan manifestacije hi torej niso posknsfll n-eprečfti neke državne nevarnosti, temneč so se oglasili šele 2r decembra, ko so ispehj organizacij z objavljanjem naredbe r Službenih Novinah dne 24. dec. bili zagotovljeni. ^ Preko izrečenega sumničenja se ne sne preiti na dnevni red. Slovenski javni jslužbenci ne moremo Jn ne smemo pustiti najmanjšega madeža sumnje na sebi, Ja smo kdaj vedama nastopali z e!e-nentl K hi zasledovali protidržavue po- Vsi Slovenci moramo enodušno zahtevati da vlada takoj Izvede o {zračenih očitkih temeljito preiskavo. Ce se dožene, kar vsi pričakujemo, da je zagrebški Savez čist v političnem oziru, da Je vršil samo posle strogo stanovskih celokupnih stremljenj, Je naša sveta dolžnost: da z vsemi sffmni in sredstvi protestiramo proti razpast« Saveza in disci- pHnlrar.Ju voditeljev. V tem slučaju se mora izkazati geslo: Eden za vse, vsi za enega! z vsemi posledicami, ki morejo nastati. Ntomo še hlapci toda če te enodušnost? ne izvedemo, nas bodo naredili za hlapce hi bomo siabefš! od hlapcev. „Maskirana* nasilja. Poluslužbeni list zagrebačke vlade „Riječ SHS“ donio je 27. decembra 1919 uvodnik pod naslovom „maskirani po~ kreti“, u kojom nastoji staleškoj organizaciji „Saveza J. N.“ Hrvatske i Slavonije ins'mc?rati subverzivne političke tendencije, dapače dovodi naš obči činovnički pokret u vezu sa nekim istodobnim protu-državnim pokretom Ivice Franka, dr. Šušteršiča i Radića u Italiji Za te svoje ispade nije „Riječ SHS" iznjela a ma baš nijedan stvarni razlog. Ona je naprosto dva naša agilna druga, predsjednika dr. Benkoviča i svdb. viječ-nika Stožira skroz neistinito, što više. protivno njihovoj notorno poznatoj čistoj političkoj prošlosti jirikazala kao stranačke istomišljenike i suradnike bivšeg njihovog pašanca, vodje Frankovaca, dr. Horvata, njegovog alterega dr. Ivice Franka, pokvarenim elementima, nenarodnim služnicima itd., a onda zavapila: „Evo takovi su vam vodje tog činovničkog pokreta, takav Je i sam taj činovnički pokret, takova činovnička organizacija.** Niže donosimo ispravak dra. Benkoviča i pismo suđb. vijećnika Stožira, koje su oni u povodu gornjeg uvodnika upravili na urednika „Rijoči SHS**, a koje Ja ovaj u izvatku donio. Činjenice, iznesene a pismu suđb. vijećnika Stožira, potpuno dokazuju neosno-vanost ispada poluslužbenog organa zagrebačke vlade protiv njegove osobe, a po tom ’ neosnovanost napadaja na činovnički pokret i njegova organizaciju u Hrvatskoj i Slavoniji koji napadaj izvodi taj organ Jedino iz neistinito baš po tom organu prikazanih ličnih značajka sudb. vijećnika Stožira. Neodgovorno na taj način ramrivati jake. danas tako nužne staleške organi-zaciie te se kod toga jtoš služiti takovim sredstvima, znači rušiti a ne graditi. HoČe H tal raztvorni rad Jednom snstati, ovisi o nama, u našoj staleškoj svijesti. Ispravak dr. Benkoviča glasfc Slav. uredništvu „RUečl SHS“, Zagreti. Molim Vas temeljem § 76. zakona o porabi tiska, da izvolite n prvi. a najkasnije drugi broj lista „Riječ SHS“ na istome mtestu i s onakovim pismenima, s kojima je i pa kojem Je mjestu štampan 27. pr. mj. tlvodnik „Maskirani pokreti**, u kojem sam lično napadnut, uvrstiti ovaj Ispravak. Nije istina, da sam poznat s prijatelj-škili veza s drom. Ivicom Frankom, Jer takovih nijasam nikada imao niti danas imadeou nije istina, da sam • njim sudjelovati kod frankovačke harange prigodom protn-srpskih izgreda upočetku svjetskoga ratas nije istina, da sam se nakon narodnoga našega oslobodjenja isticao kao. boljševik te kao takav Javno nastupio oai jednoj skupštini Ja n ljesam nikada bio članom H!o koje političke partije naročito ni frankovačke, a niti su rae ikada frankovci takovim smatrati. Ja se i danns naiaehn n Jednom pra-karnom materijalnom položaju kao i moji drugovi činovnici, Jer živim isključivo od svoje plaće. Prema svemu tomu neistiniti su i neosnovani svi oni zaključci koji se vode iz tih neopstojnih činjenica na nštrb mole časti u rečenom uvodnik«, Zagreb 2L 11920. Dr. V. Benkovič grad. tajnik. — Dr. Benkovič nije se mogao upuštati u pobijanje izbačenih osvada, jer bi to prešlo zakonska formu ispravka. Uslijed toga moglo bi se dogoditi, da ispravak n opće ne bode objelodanjen kao što se to zbilo s prvim ispravkom, gdje se anonimni pisac lojalno poziva, da svoje objede pod vlastitim imenom stvarnim argumentima javno dokaže, pošto se u obrat-| notu slučaja ne može smatrati drugim nogo — klevetnikom. — Da su ta gospoda „demokrati** jedni moral insanity, dokazuje suviše toga i gornjem postupku odgovarajuća činjenica. Gosp. vijećnik Stožir obratio se je 30. 12. 1919 radi gornjeg uvodnika na 5ef~ redaktora (R. SHS.) g. Tonija Schlegela te mu je ovaj uz izjavu, da odnosni ličui napadaji ne bi bili ušli n list, da je bio u Zagrebu, jer da znade, da su neosnovani — obećao u demanti tog uvodnika donjeti to njegovo pismo n svom listu od 31. 12. i 1919. Nije ga donio, a izpričan je. tla je i izostalo tek slučajno, jer on do podne tog ! dana nije bio n uredništvu, ali da je slog od tog pisma već gotov, te će ga stalno i donjeti 2. o. ml Nn donio ga je tek 3. o. ml i n Izvatku. Pismo m urednika „R. SHS.“ u cijelosti glasi: Gospođine uređiriče! U uvodniku Vašeg lista „Riječ SHS** od 27. a mj., pod naslovom „Maskirani pokreti** Imputiraju mi se na osnovu dvih neistinito prikazanih ćiaje-. r.ica, i to one, mog pašanstva sa gg. dr. ‘ Aleksandrom Horvatom i đr. Viktorom j Benkovičem, te one, moga djelovanja u I velelzdajničkoj namiri kao zamjenlha i drž. odvjetnika — „subverzivne političke tendencije, stranačka istomišljenost- i sa-| radnja sa vodjom franl. 'v,. ..' Jr. ! Aleksom Horvatom: prikazuje me se pri-! Jateljem i pristašom Franka i njegovog, alterega Horvata; teter lineas jednim pokvarenim elementom, nenarodnim slućnikom — tamnom silom, besavjesnhn haran-gerom; što više, moje djelovanje u činovničkom pokretom dovodi se n vezu sa nekim istodobnim orotndržavnim pokretom ivice Franka, dr. Šušteršiča i Radića, te me se nastoji prikazati neprijateljem narodnog i državnog jedinstva. Gospodine nrednlče, ove su objede posve neosnovane; Ja sam nepravedno napadnut. Gospoda dr. A. Horvat i V. Benkovič bili sa moji pašanci. Danas sa onf rastavljeni od svojih supruga, sestara moje supruge. Sa bivšim pasancem dr. A. Horvatom ja već ne govorim preko 10 godina. „Vežu“ nas još jedino gradj. i kaz. parnice, koje izmedju nas teko. Dr. V. Benkoviča nisam lično ni poznavao, dok mi je bio pašancem, upoznao sam se šnjim tek mjeseca listopada t. g., kada sam prvi put došao u odborsku sjednice „Saveza ,IN“ kao odbornik iz sudačkog staleža. Do onda niti sam bio član tog saveza, a niti aarr a njem djelovao. Ako U se dakle iz ovog i ovakovog m&anstva po sebi u opći moglo zaključivati na moj politički mentalitet, psihološki i logički dalo bi se zaključiti baš protivno onome, što zaključuje u tom pogledu gornji uvodnik. Glede mog djelovanja c vciettdajni6-koj parnici držim, da će za sada biti dovoljno, ako istaknem ovo. Optuženi pop Alilić izjavio je za vrijeme pauze glavne rasprave, uprvši prstom u me .ovoga po-itivanT, a uprvši prstom u Akurtia .vas prezirem"! Pop MIlić je radi toga discipli-uiran. Savezno nadovezujem, da je u toj parnici izmedju drž. odvjetnika Akurtia i mene, kao njegovog zamjenika, došlo do otvorenog sukoba. Imao sam biti suspendiran od slnžbe i plaće, a izgledalo je i zatvorom. Sto do tog nije došlo, držim, da imadem zahvaliti tadanjem uadodvjet-niku Vancašu. Vi i javnost znadete tko i Sto je tada bio AkurtL istragu u Ud proveo je Petar Zreiec, onda koalirac, danas izraziti sdemokrat«. Ja sam intervenirao u ime drž. odvjetništva. Gospodin dr. Zreiec je tuj, pak neka etnese i najmanju moiju nekorektnost, pa ‘ najneznatnijn presiju sa moje strane n tom našem zajedničkom poslu, ako sam se sa takovima izložio. U cijeloj Lici zatvoreno je 4—5 ljudi, sa stanovite strane iščekivalo se kojih 200 uapšenika. Moje djelovanje u veldzdajničkoj parnici, pa ono iza nje, a Šnjom u savezu, jest notorno, te sam baš zbog istog honoriran srdačnim susretanjem sa strane Srha. Dozvolite, da još istaknem činjenicu, da sara mjeseca listopada t g. na općoj javnoj skupštini javnih namještenika u Zagrebu baš ia ustao protiv štrajka javnih namještenika i naročito rekao, da se mi »vni namještenici tom općem zlu, koje *>am nesnoslgve prilike nameću, moramo oduprijeti do skrajnih granica mogućnosti gieđom na državne interese. Tada su mnogi držali, da sam od vlasti *toi:!ćea; a govorio sam iz čistog uvje-recja. Sve te čta.ientce mogu ja potpuno dokazati. Pa kad pmiua tome očito ne stoje dtoienlce, kako Ih iznosi gornji uvodnik ^Maskiran! pokreti« u pogledu mog pa-^^stva, a tako ni u pogledu djelovanja u },{'!olzdajntčkol panifcl — ne mogu stajat! |ne stoje ni zaključci, koje taj uvodnik na 1° tako neopstojne činjenice nadovezuje i 17 r;>ih zaključuje; dosljedno sve su u tom V' pdnlk« protiv mene linesestc osvađe ne-1 za me nepravedne. Gospođine urednice! Guruje objede za pe su, haš gledom na rnojtt čisto prošlost, težke i bolne, te Vas molim, da mi ho-"etno dozvolite iznijeti i slijedeće, kako bi ^spršio i svaku sjenku smnuje, da bi se ja ^botn, np"e r,a prptui,aro<*ou .. Ta ni kao zamjenik drž. odvjetnika glasovao za Khucnovu vladu. Po-t«!Lan‘. bI£ ram spreman to na zapisnik očl-°Vsti' God, 1910. pošao satu ua biralište I u Zagrebu sa kumom i najboljim mojim ! prijateljem p. dr. Milom Starčevićem. On } je prema tadanjim momentanim stranač-! ko-političkim prilikama iz stranačke discipline glasovao za kandidata frankovca; ja za koalirca grofa Kulmera. Volio sam I odstupiti oci svoga protunagodbenjačko-ga stanovišta, nego li glasovati za frankovca. Kao pobočnik kod 26. doniobr. baomu. u Karlovcu i 27. u Sisku, ja sam na stotine našeg svijeta, bio on Srbin ili Hrvat, spasio od fronte. U Sisku dočekao me pred betaljonskom pisaraom čovjek, meni Učno nepoznat, glede kojega je bila izdana odredba, da se mtade mobilizirati i otpremiti bojnom stotnljotn na frontu, ma da Je bio aadpregledbom pronadjen nesposobnim, a to samo zato, jer Je po zagreb. sudbe-i nem stolu bio sudjen radi veleizdaje. Kad mi je predočio poziv, ja sam mu rekao, j neka ide kući. jer ie nadpregledan; nije mi ; vjerovao, morao sam mu ponoviti, neka ide kući na moju odgovornost.Blo Je Srbin. Taj čovjek nije mobilizovan usprkos ■ mnogih urgencija sa strane okr, zapovjed-i ništva. Madjari su me radi svega toga de-I nuncirali i stožerni glavar Nadazsdy opozvao me je sa pobočnikove službe. Protiv mene podnio je anonimni tran-kovac god. 1915. prijavu na ministarstvo u Budimpešti, da kao kr. ug. domobr. časnik bunim svoju momčad protiv Mad-Jara. U Časnoj affatri nar. poslanika Ivana Kovačeviča protiv Ivice Franka, baš sam ja kao sekundant prvoga poradio na tome, I da je affaira predana časnom sudu u svrhu diskvalifikacije Ivice Franka. Pred dombr. odborom za poslove po-i Stenja (god. 1915.) otklonio me je tedanji ; uatporučnik Ivica Frank kao perovodju, j jer da sam mu politički protivnik. Sudjelujući u kaznenim senatom domobranskoga div iz. suda u Zagrebu, Ja sam opetovano baš kod sudjenja zbog političkih zločina dolazio u sukob sa voditeljima razprava Madjarima. Mnogi Srbin imade zahvaliti mom utjecaju na drugove časnike u senatu, da nije radi veleizdaje sudjen! Na moj poticaj i znatan novčani doprinos počašćeni su na Božić 1918 srdačno i izdašno pečenjem, vinom i duhanom Srbijanci vojnici koji su bili na straži u vojnim uzama, kako bi im Božić bio ugodniji u bratskom kraju, daleko od njihovih domova. Još prije 29. listopada 1918 Ja sam aiedju zagreb. sud hmeo predlog, da hrvatski suci brzojavkom na regenta pozdrave narodno oslobodjenje i ujedinjenje. U tu svrhu bila je i za 30. listopada sazvana skupština zagrebačkih sudaca, koju su ali osujetili tadanji viši sudački i pravosudni funkcionari rekav, da je to preuranjeno, da nas još Karlo nije riješio prisege! Sve to, što sam tu naveo ja sam u stanju potpuno dokazati. Mogo bi i nastaviti ali držim, da je i to dovoljno, đa isključi 1 svaku pomisao, te bi ja mogao biti izrod, kakovim me nepravedno i neosnovano prikazuje gornji uvodnik. Duševne veze i utlecRfi prijateljskog srodstva nema dvojbe luči su od onih i krvnog srodstva; pogotovo jači od otač-* binskih veza. koje nastaju pukim slučajem. . Pak ako je na moj mentalitet u nacionalnom pogledu i tko ttplivisao, to je mogao , upi i visa ti i uplivisao je kroz 30 gođhta ! najintimnijeg prijateljstva moj pajbolji ‘ prijatelj dr. Mije Starčevič Do danas se j još nije nitko našao, da dirne u njegov« poštenje, naročito ni u političko. Taj uvodnik posredno pogadja i njegovu časmi uspomenu. Izpade protiv mene kao suca, radi pasusa mog govora u kojem aludiram .na § 2. slovo g. k. z„ odbijam na pravnlčko neznanje pisca. Gospodin pisac ne luči siromaštvo od siromaštva, koje po svojoj velikoj bijedi djeluje kao neodoljiva sila: i — gosp. pisac i ne donosi ceo savezni stavak mog govora. Uslijed toga došao je i do apsurdnih zaključaka. Zahvaljujem ttd. Zagreb, 29. prosinca 1919. hro Stožlr, kr. sudn. vijećnik. Razvrgnuće „Saveza javnih namještenika, 44 ftazvrgnuće jodnog društva u svakom će slučaju pobuditi senzaciju bilo da 'se pripisuje krivnja društvu, bilo da se drži, da je vlast provela neopravdani progon. Pravo udruživanja spada u najpri-mitivnije pravo građjana i zato u svim ap-j solutičkžm državama stavljaju napredne stranke u svoje zahtjeve i zahtjev slobode sastajanja, udruživanja, dogovora. Razvio gnuće SJN postaje senzacijonalnije time, j što je ono ođrcdjeno iz predsjedničtva vla-I do i što ga je odredio sam glavar zemlje, ' a službeni list javlja o tom, ne možda pusto saopćenje, već samu odluku u čitavom tekstu, sa velikom množinom argumenata i vrlo oštrim tonom. »Valja da je griješnifc i težak, na kog hoće da oboru takvu silu « I vrh nebesa...« »Savez javnih iuainjestemka, — ve® naredba — prešao je okvir svojih praviku Sto više vodstvo saveza poduzimalo ju ' protiv propisa takve čine i zaključke, koji stoje u izravnoj opreci sa dužnostima javnih zvanščnika u opreci sa propisima o zaštiti autoriteta državne vlasti, pače i u opreci sa kaza. propisima." Šteta što ta odluka ne navodi ni jedan od tih prekršenih propisa. Ona navadja svu silu učina, koju osporava i napada kao nedopustive, ali stf jedan fakt nije obložen onim propisom, koji je navodno prekušeiu — Alegat dakla vrlo loš. Odluka iznosi slijedeće učinci kojim da se je društvo ogriješilo o neke postojeće propise, (do sadaf nepoznate}: Jedan član S. J. N. iznosi na javnoj skupštini predlog, da se smjesta obustavi neki karnosni postupak; dnigi član je na j toj skupštini neistinito i nedostojno raz-; draživao protiv najviših državnih faktora; I treći lansira tendenciozno paralelu izmedju bana Tomljeuovića i siromašnog bosanskog činovnika Komljenovića, te provo-I čira na uštrb ugleda glavara zemlje ne-! dolične povike i smijeh; vodstvo S. J. N. stavlja u sumnju obećanje ministarskog i savjeta; predsjednik S. J. N. podvrgava na javnoj skupštini pod vedrim nebom kritici i zvanični postupak banov o pozivu akci-i onog odbora b sebi u ured izredaj služ-1 bene izjave; stvara se zaključak, da će javni namještenici, — pa makar 1 Javna služba stradala, privatnom zaslužbom osigurati eksistenci ju svoju i svojih porodica, u čemu da leži čisti substrat pokusa revolucije od zgora; tajnik saveza prikazivao je ministre na javnoj skupštini kao nečasne osobe; sudbeni vijećnik 1. S. zavodi i potiče u svom govoru javne namještenike nm najteža ogriješenja, što da je počinio rijočima, da staleška bijeda — »i predkazne-* uim zakonom ispričava hbo koji naš istup u izvršivanju pravedne obrane života naših i naših porodica.« — U svemu tome da leže cini protudržavne akcije itd------- Tko je to sve uglavio? čime su te objave i osvade dokazane? koji su to propisi, koji zabranjuju, da se kritice podvrgne, — makar i po javnim namještenicima, — rad ministara, ministarskog savjeta i dajbudi gosp. bana. Javni namještenici, dok u svojem društvu brane svoje staleške interese, nisu javni zvaničnici, već samo privatne osobe, koje staraju oko svoje materijalne bezbjed-nosti Njihova orevršenja u tom nemaju se kvalificirati kao čini javnih namještenika. Pada u oči, da od osam inkriminiranih točaka njih se šest odnosi na »nedozvoljenu« kritiku vladinih organa, najme ministara. ministarskog savjeta i banovog postupka. — I sveti otac papa nepogrešiv je samo onda, kad ex kathedra govori. Mi držimo, da ni gospodin ban, ni gospoda demokratsko - socijalistički ministri sebi nc pripisuju nepogrešivost, pak da zato niti žele spriječiti kritiku svojih čina i propusta. Da li je ta kritika sadržavala neistinito i nedostojno razdraživanje protiv najviših državnih faktora, to ne možemo iz samog riješevanja i njegovih razloga razabrati, a dok se ne ustavi, koji je pozitivni propis postupkom javnih' namještenika po-vredjen, ne možemo prestupak uopće priznati. Riješenje samo temelji se na 8 6. zak. čl. 11. iz godine 1869. o ustrojstvu kr. zem. vlade. Taj propis govori o tome, da u kr. zem. vladu odjel za unutarnje poslove spadaju međju ostalim »i svi poslovi oko javne sigurnosti i zavodi, kojim je svrha obraniti i obezbijediti javnu sigurnost, nadziranje društava, kazališta itd.« —- Iz toga slijedi jedino to, da u nadležnost vladinog odjela za unutarnje poslove spadaju medju onim i poslovi, koji se odnose na nadzor nad društvima. Po razdiobi posala, koji je kod naše vlade u porabi, spada rješavanje o društvima u vladin redarstveni odsjek. Ako je rješenje glede razvrgmtća S.1N. u predsjedništvu vlade izdano, dakle mimoilaženjem redovitog za t(> nadležnog organa, onda je to tipičan primjer kabinet-ske justicije; malo čudni pojav u eri demokratske stranke. Riješevanje nije dakle Izdano u smislu i duhu zakona od 1869. Zašto je dakle on citiran? Nije li to možda sramežljivi pokus, da se pokrije okolnost, što se odredba zapravo temelji na carskom patentu od 26. studenoga 1852.? Samo riješenje citira doduše ustanove toga patenta, ali ga zove »propisom«. Nema sumnje, da je fatalno, što se jedna demokratska i — kako se sama zove — revolucionarna vlast mora pozivati na »patente« iz austrijske. apsolutističke, carske dobe. No mi na žalost nismo još dospjeli, da uredimo moderne pravo u ovim teškim vreipenima, gdje nam prijete revolucije od »zgora i dola« i zvanične i nezvanične, nepreostaje drugo, van služiti se propisima i patentima, koje nam je carska Austrija namrla. Ni Madjari nisu uspjeli, da stvore posebno društveno pravo, pa zato, ako toga i nisu htjeli priznati, služiti su se i oni omiroznim patentom osobito, kad je trebalo razriješe-vati društva slovačka, srp sic a, rumunjska. Sa carskim patentom iz absolutistič-kog doba nije uostalom tako lahko rukovati. Oni su plod jedno vrlo istančane birokracije. koja je nakon dugog niza uistinu odličnih upravnih uspjeha pokušala, da ab-sidutm' ičku vladavinu izmiri sa modernim liberalnim duhom i naprednijim idejama novijega vijeka. Ona je nastojala, da tekovine liberalnoga pokreta iskoristi u prilog carske vlasti, te sačuvavši je neprikosnovenu, da proizvode dojam kao da su pod ovom vlasti svi pred zakonom jednaki i da je pravna država ovdje potpuno obezbi-jedjena. Zato ie toj državi i moglo biti geslom: »Justitia regnorum fundamentum.« Ovaj istančani aparat nije trpio nasilne ruke, zato je i svoje nemoralne čine za-odjevao u formu prava i zakona. Grubu silu, žučljivu nasrtljivost i bijesnu dreku prepuštao bi taj sistem prvoj molbi, dok su vrhovni vršitelji patenata ostali uvijek u vidu mirnih, vedrih, nepristranih čuvara zakona, koji se samo teško nerado laćaju skrajnih niecovih oštrina. Ova inštancanost carskog patenta o društvima kao da je izbjegla gosp. banu Tomljenoviću, inače se neda razumjeti, zašto se je sam, tako reći »vlastrućno«, podlegao trudu, da odredi razvrgnuće S. J. N„ te time pobudio sumnju neke lične osvete spram vodja toga društva. Takovom sumnjom pako pođkapa se mnogo jače autoritet osoba na vlasti, nego što to može učiniti kakova god nesmotrena- i u ogorčenju izbačena riječ na iednoi skupštinu. Kad se je demokratska vlast latila carskoga patenta u obranu ugleda pojedinih predstavnika države i njenih interesa, onda ie začudno, šta- niie upotrebila i dobre strane patenta. Zašto nije prepustila prvoj molbi izdanje riješenja, da tako sačuva stranci pravo priziva, a cijelomu postupku mirneje, trijeznije riješenje? Vodje-nje agenda o društvima pridjeljuje § 46 toč 17, zakona od 5. 11. 1886 o upravi u žunanijama, kotarskim oblastima, a isti djelokrug vrijedi i za redarstvena povjereništva. Istina § 25. patenta o društvima stavlja izricanje presude o razvrgnuću nekoga društva u nadležnost političke zemaij. vlasti. No sam ovaj § krije jednu od istanča-nosti patenta. Ovakova presuda predpo-laže, da je prije toga odredjena bila po prvoj molbi obustava djelovanja društva, a poslije da je, nakon provedene istrage o prekršajima, što ih je društvo navodno počinilo, o pitanju razvrgnuća društva pretresalo posebno povjerenstvo, kojemu treba pridružiti dva vijećnika od prn-vosudja. A to znači, da je staro austrijsko zakonodavstvo — kako Tetzner veli — držalo potrebnim, da pred oblastima zaštiti individualna prava i interese bez obzira, da li se radi o jednom pojedincu ili o skupu osoba* Svakako pada u oči. da vlast, kojoj su članovi javno haranguirali privatne namještenike i koja neprestance govori o revoluciji. u kojoj da se nalazi demokratska stranka, sada govori, da postupak javnih namještenika znači revoluciju »Zgorn«. Kako »Zgora«? jesu li namještenici revolucionarniji od svojih šefova ili su stariji u položaju od ministra a bana? u Zagrebu 18. dec. 1919. Do 6000 tisuću učesnika bilo je sabrano u vrtu ,,I đopunjak g. dr. Prestinia. da zahteva smjesta obustavu karnosnog postupka. Skupština prihvaća rezoluciju i prijedlog. — Napokon uzima g. sudb. vijećnik S t o-ž i r rijeć, da u ime akc. odbora iznese jedan po sebi humani predlog, ali u kojem se ujedno odrazuie državna solidarnost i Vjernost preko groba. U prvoj našoj skupštini, nastavljeno} 10. o. mj., proćitao je g. predsjednik iz „Novosti" brzojavnu vijest iz Mostara, da je od g 1 a d i umro činovnik Rade Kom-1 j e n o v i ć a iza njega ostala udova sa Šestero neopskrbljenih sirota. Liječnici su konstatirali, da je Komljenović umro od gladi. Ta grozna vijest nije demantirana, a dobiva na strahoti, što javni namještenik umire od gladi u državi, koja daje hranu vanka svojim susjedima, do jučer tlačiteljima našim. Ta strašna činjenica najjače osvitljuje jadne naše prilike, a napose jadno stanje našeg javnog namještenika; ona govori više nego sve naše rezolucije, izjave i skupštine! Iz te činjenice neka zvani faktori crpe Informacije, a ne od lažnih doušnika. Valjda nema i jadna smrt tog našeg supatnika Folitičku pozadinu!? Mi se borimo, da nas i naše najmilije ne stigne ista sudbina, .a od te pravedne borbe ne će nas odbiti nikakove prijetnje, došle one s koje strane. Sredjenje naših dosadašnjih prilika zahtjeva bistru glavu državnika, a ne željeznu ruku silnika. Poziva državnike, da shvate i da bez otezanja odgovore djelima. Skupština odgovorila je djelom, sabravši za (5estero siročadi i udovicu druga svotu od 5000 K. — Predsjednik dr. Benkovič zaključuje permanentnu skupštinu s konstatacijom, da se manifestira jedinstvena stališka i lojalna svijest javnih namještenika u energičnom nastunu za čoviečja prava. — Povorka je pošla na Jelačičev trg. gdje se s njome oprostio predsjednik, upravivši svoje riječi na onaj dio grad-janstva. koje svojim korupcijonim i lihvarskim zlodjelima upropašćuje javne namještenike. izvržene tim paucima bez obrane. „Naš G!as“. Poradi štrajka slagarskih namještenika u Ljubljani nije bilo moguće, da naše glasilo izadje redovito i zato su naši članovi ostali dulje vremena bez njega. Kako je medjutim organizacija javnih namještenika obuhvatila sve dijelove kraljevstva SHS u mnogo širem opsegu, odlučili smo naše glasilo ,,Naš.01as“ izdavati kao jiednlk, ali opet kao i dosada u savezu s bratskom organizacijom u Sloveniji. „Naš Li'as“ bude iedno glasilo za sve pokrajinske saveze, jer su nam potrebe i interesi ‘Sti. Ima više momenata, koji nas potiču to, da pretvorimo to glasilo u tjednik. S. J. N. ima medju svojim pravilima i tu svrhu, da osim toga, što će se brinuti za Materijalnu dobrobit svojih članova ima-prediuje društvenost, stalešku solidarnost, jednakost i ravnopravnost, da podiže sta-*e^kl ponos, zaštićuje stalešku i ličnu čast svoilh članova, da unapredjuje stručni! j ®nćn obrazovanost. Lto već iz toga zadatka dakle je potreba, da članovi saveza dobivaju Češće, nego jc to dosada bilo Moguća u ruke Svojc glasilo, koje si je '»desilo program tako. da će doista i moći •yo| zadatak i ispuniti, iz našega glasila jMj.Jet će svi članovi saveza, što se u pojedinim pokrajinskim i kotarskim skupi-uama zbiva, dobit će osjećaj, da su svi članovi toga velikoga organizma jednaki, • « to će jačati njihovu društvenost i odga- jati solidarnost. A bez društvenosti i solidarnosti ne može se ni zamisliti uspješan rad ni u jednomu društvu, pa prema torne ni u organizaciji Javnih namještenika. Svi članovi saveza moraju biti uvjereni o tome, da deviza: jedan za sve, a svi za jednoga, nije tek pusta riječ. Čitajući naše glasilo mora svaki član osjetiti ponos, što je i on član S. J. N., što je no-sioc jednoga dijela državne vlasti, svaki, pa i poslednji član te skupine, mora steći uvjerenje, da je i on neki kotačić u mehanizmu državnome. Prema tome mora vjerovati u svoju vrijednost, raditi za državu, kojoj je član, zalagati se za domovinu, koje je sin, ali osjećati i to, da on ima svojih prava, koja mora dobiti i za koja ne mora i ne smije ni pred kime puzati. Pa gdje bi se god desio slučaj, da bude gdjegod okaljana ili samo ugrožena staleška ili lična čast ili cijelih grupa ili pojedinaca, „Naš Glas“ će bez otezanja ustati na obranu te časti 1 pribaviti povri-jedjenima zadovoljštinu. U početku poklanjalo je glasilo najveći dio svoga prostora iznošenju bijede i nevolje javnih namještenika. Bilo je to možda nekim članovima i nepravo. Jer su mislili, da bijede imadu dosta i kod kuće, pa čemu da im se ona iznosi pred oči i onda, kad bi oni htjeli na nju zaboraviti. — Glasilo ima zadatak, da se zabavi prilikama i životom javnih namještenika, a te su nažalost tako jadne i bijedne, da se vapaj sa saniranjem tih prilika nije mogao pridušiti. Prilike, u kojima se nalaze javni namještenici, doista su takove, da su već prešle svaku mjeru i da dalje ne bi išlo, da nije došla bar kaka taka pomoć i opet nada, da će te prilike biti u najkraće vrijeme definitivno uredjene. Osim toga prikrivali su javni namještenici svoje stanje kroz sve vrijeme rata svojim staleškim ponosom, pa kad i to nije više išlo, trebalo je zainteresovati svu javriost, sve slojeve države, kojima bijeda javnih namještenika još nije bila poznata, da se to tako prešno pitanje činovničkih prilika što prije povoljno riješi, trebalo je baš tim iznošenjem bijede u najrazličnijoj formi pokazati na veliku socijalnu nepravdu, koju trpi činovnički stalež u državi, trebalo je primjerima pokazati, da je nemoguće. da dalje gladuje i oskudijeva stalež, koji je stup države i koji ima na sebi toliku odgovornost. Poradi svega toga ni-jesu te crne slike iz života javnih namještenika mogle izostati, one su bile od pn-jake potrebe, jer već dalje nije išlo. Kao tjednik moći će „Naš Glas" donositi više članaka, kojima će biti zadaća, da šire stručnu i opću obrazovanost svojih članova. Kraj toga imao je odbor, kad je zamislio sedmično izdavanje svoga glasila, pred očima i najdonje slojeve svojih članova i one. koji ne dobivaju u ruke drugih novina, pa će kraj lake beletristike donositi u sedmičnom pregledu vijesti političke i domaće i vanjske, pa dogodjaje veće vrijednosti tako, da budu naši pretplatnici obaviješteni o svemu, što se oko njih i izvan njih dogadja. Ovako široku zadaću moći će „Naš Glas“ ispuniti samo onda. ako naidje na obilnu potporu svih članova. Redakcijoni odbor toga Saveza napose računa sa izdašnom potporom i materijalnom i moralnom svih svojih članova. Svaki Javni na-‘ mještenik treba da je pretplatnik staleš-kog glasila, a to će biti to lakše, jer će „Naš Glas" biti davan članovima pod najnižu cijeno. Drugovi će u niemu naći list, koji će biti namijenjen upravo njima i koji će biti najjeftiniji od svih listova. Svaki javni namještenik dužan je sabirali i izvan krugova činovničkih pretplatnike za „Naš Glas", da se tako pobudi interes za naša pitanja i u široj javnosti. Napokon se redakcijoni odbor pouzdano nada i računa sa suradnjom svojih članova i moli sve te članove, da šalju što više dopisa, članaka i vijesti iz života činovnika, o radu pokrajinskih organizacija, o djelovanju strukovnih skupina, jer je samo na taj način moguće da glasilo bude od općeg interesa za sve njegove Članove. Samo o radu svih članova ovisi vanjska forma i unutarnja vrijednost našega glasila, a kraj toga moramo istakfiuti, da ono mora biti na onoj visini, koju zahtijeva naš ugled i činjenica, da smo najhitriji i najjači stalež u državi To su eto razlozi, koji su nas potakli, da izdajemo „Naš Glas“ kao tjednik. 1. ------------------, =a Vestnik. Tovariši! Tovarišice I Naš Glas41 je postal tednik! V borbi stojimo in edino naše orožje je naše glasilo. Naročite si ga takoj vsi! Zbirajte nemudoma naročnike in pošiljajte naročnino z naslovi upravni-šivu v Ljubljano! Vsaka organizacija poročaj redno TNašemu Glasu“ J Pišite, sodelujte/ V slogi je moč/ Vsi za enega, vsi za vsakega l Iz Društva carinskih uradnikov za Slovenijo se nam poroča, da se je pri zadnji odborovi seji ' pretresal načrt o regulaciji plač in stanovskih pravic, ,ki ga je doposlalo ministrstvo za izenačenje zakonov „Centralnemu Savezu" v razmo-trivanje. Načrt pa je ministrstvo poznej.e umaknilo iz razlogov, ki še sedaj niso povsem znani, a bi bili pritirali vse slovenske in hrvatske uslužbence skoraj vi neizogiben odporen položaj, ako bi se načrt ne bil vsaj deloma uresničil v ma-terijelnem oziru. Odbor je med drugim tudi prerešetaval predloge, ki naj bi odstranili sedanji očitni protekcijonizem v carinski stroki na škodo Slovencem in Hrvatom. Danes namreč ni skoraj važnejšega vodilnega mesta v carinski stroki na Slovenskem in Hrvatskem, na katerem bi ne sedel brat, mnogo mlajši po služ- • benih letih, z manjšimi študijami in prakso, a večji zato, ker ni Slovenec ali Hrvat Vse prošnje, spomenice in pritožbe so, brez uspeha. Odgovor ne dospe nikak. Pač pa so poslali k nam načelnika carinske uprave, ki nas je „potolažil" ter nam zatrjeval, da smo „braća" ter naj čakamoj — pridemo že na vrsto, a menda potem, ko so nas prekoračili — vsi drugi. V očigled takim razmeram je nezadovoljnost med domačim carinskim flradništvom seveda splošna, in marsikak Primorec si želi zopet nazaj v svojo domovino, ki jo je v prvem zanosu zapustil z veseljem v nadeji, da dobi tu — pravico. Ako društvo napravi potrebne korake za izboljšanje razmer ter na merodajnih mestili položaj pojasnjuje, — gospodo v Beogradu to globoko „vredja" ter pripisujejo to početje — „plemenski mržnji". Prav komoden izgovor! Neprilike, gorostasnosti in zapostavljanje pa vendar ostanejo. Nismo še izgubili upanja, da se razmere kmalu izboljšajo ter da bodo merodajni činitelji vendar odprli ušesa in oči. Guta cavat lapidern — tudi društvo carinskih uradnikov bo v bližnji prihodnosti še večkrat povzdignilo glas proti vsem krivicam, ki se gode domačinom uslužbencem, in naj \, > gospode „vredja" ali ne. Tako ne more in ne sme več naprej! Općinski činovnici. Primili smo od :išeg jednog člana općinskog činovnika /. kotara karlovačkoga tri dopisa, koje ra-d njihove opsežnosti i nedostatka prostora e možemo donijeti doslovce, pa ćemo im iopćiti samo jedru, U prvom dopisu n ori se o raspisivanja natječaja i popu-'.Mju praznih mjesta u općinskoj službi. . ?.c navodi slučajeve, da se takovi na-‘daji raspisuju samo forme radi, jer je . sto mjesto popunjeno već prije nego li se natječaj raspisao, pa kompetenti troše mlud novac i čekaju mjesece i mjesece ; rješenje svojih molba, koje bivajo da-ko odbijene. Isto biva i sa mjestima, koja : e imadu popuniti u Mcdjimurju. Posijela je toga ta, da stanoviti ljudi, koji imar-i jako zaledje, dolaze na dobra mjesta, : ljudi spremni ostaju kratkih rukava. U i rugom se dopisu tuži isti član na nekole-ralnost i birokratičnost odbora kotarske upine S. J. N. Treći je dopis uperen na !abu zaštitu državne vlasti općinskom inovništvu. Općinski je činovnik omrznut narodu, jer vrši svoju dužnost, a narod ga ne shvaća i prema tome ne samo da ga ne podupire nego mu nanosi Sletu, gdje samo može držeći, da je on svemu zlu kriv. Ovdje bismo sa svoje strane dodali dvije tri. Teško nas se doimlje tužba, da se još i danas mjesta podijeljuju ne po zasluzi i po sposobnostima, već po nekom prijateljstvu, protekciji ili kako se već hoće to nazvati. Apeliramo i ovom zgo-om na sve one, kojima je podjeljivanje kakovih mu drago mjesta u ruci, neka se toga kane, jer to nije pošteno. Natječaj neka ne bude tek puka formalnost nego eka se zbilja od kompetenata izaberu za prazno mjesto oni, koji po svojoj spremi ibećaju, da će znati vršiti i dužnosti svoje, a to neka bude „ni po babu ni po stričevima." Što se drugoga dopisa tiče, pri-rnjetiti nam je, da je S. J. N, jedna organi-acija, koja ne smije voditi računa o či-ovnim razredima. U njoj treba, dn su svi ilnaki i nijedan, pa ni najniži član ne smi-se osjećati stran i ponizan. U stvari : 'ćcga dopisa upozorujemo g. pisca, kao sve ostale osobito opć. činovnike, da irod treba odgojiti. Dopuštamo, da je to teško. Na tom treba da rade i učitelji 1 sveštenici i svi oni, koji dolaze s narodom u vezu. Naš narod nije sam po sebi loš, tek ga treba poučiti,> lijepo s njim postupati i uživiti ga u nove prilike, pa kad on to sve pomalo shvati, bit će susretljiviji i činovnicima kao nosiocima i reprezen-tantima jednoga dijela državne vlasti./ Budućnost državnih ovrhovodltella. Primamo od našeg člana slijedeće: Godine 1883. ustrojena je institucija državnih ovrhovoditelja kod linancijalnih ravna- teljstva. Za ovo zvanje traži se srednja škola s maturom. Počinje se s XI. čin. razr„ a može se doći — u povoljnom slučaju — najdalje do IX. razreda. Da nema promaknuća dalje od IX. razreda, tumačilo se nekako time, što su se'' uzimale u obzir eventualne zaslužbe kod izvanjih ovrha. No god. 1913. prenesen je djelokrug utjerivanja svih vrsta erar. daća od financ, ravnateljstava na porezne urede. Time je institucija državnih ovrhovoditelja izgubila svoju svrhu: oni više ne proyode , ovrhe, niti imadu s njom štogod zajedničko. Državni ovrhovoditeiji vrše odsada sistematski, — dok su to prije činili od zgode do zgode — poslove perovodnih i činovnika, te se za njih može iskreno, bez pretjerivanja, kazati, da su baš oni stupovi financ, ravnateljstava. A kakva im je za to nagrada, kakva budućnost? Njihovi kolege sa srednjoškolskom naobrazbom kod poreznog ureda ili kod računovodstva dolaze u VI1. neki i u VI. razred, dok ovi jadnici svršavaju s devetim. Gdje su još oni srečnici kod katasterc, koji — uz istu kvalifikaciju — postaju perovodje, tajnici savjetnici te se ranžiraju s perovodnim osobljem. No i pisarničko osoblje, manipulanti, pisar, oficijali, upravitelji pisarne, koji imadu najviše 4 razreda srednjih škola, dolaze najmanje do Vili, a mogu doći i do VIL razreda. U sadašnjoj ugarskoj republici otvoren je još koncem prošle godine za državne ovrhovoditeljo VIII. i VII. razred, te im time budućnost uvelike poboljšana. Kod nas pak se za ovu sirotinju nitko ne brine. Jer se to pitanje vječno studira. Upozorujemo zato • gospodina ministra financija na ovu nepravdu i molimo ga, da ovom staležu, ovoj sirotinji, pomogne izjednačivši jeprema njihovoj kvalifikaciji s drugima. (Op. ot. Nova osnova o uredjenju beriva javnih namještenika dijeli javne namještenike u skupine prema njihovoj kvalifikaciji. Prema tome će se s jednako kvalificiranim činovnicima i jednako postupati bez obzira na to, u kojoj se oni struci nalaze, pa se nadamo, da će se time i drž. ovrhovoditeljima dati dolično mjesto. Toliko na umirenje). Cesa nam je treba? Eni pravijo: „Več požrtvovalnosti!- Vse lepo! Samo ko bi ne gledali dan na dan, kako se onim, ki so in hočejo biti požrtvovalni, slabo godi, dočim žive oni, ki niso nikdar bili bi tudi ne bodo dostopni za take opomine, sijajno življenje. Mladostno čili in spretni člankar dr. Ivan Tavčar pa nam Je nedavno v lepem uvodniku v „Slov. Narodu- priporočal več ljubezni. Tudi ljubezen Je lepa reč. Priporočal Jo je v obili meri že Janez Evangelist. Toda, gospoda moja, požrtvovalnost, ljubezen, to so že čednosti 1 In kdo naj se v današnjih izpridenih časih ozira po čednosti? Jaz mislim, da nam je nekaj drugega, kar je pravzaprav dolžnost vsakega človeka, še mnogo bolj potrebno: poštenosti! Pa naj gremo po lestvici navzgor, pa naj gremo po lestvici nizdol, kako redko jo srečamo, kako redko Jo vidimo 1 Da, več poštenosti! Potem bomo celo naše valutno vprašanje laglje raz-vozljalil —š— Ali naj z ureditvijo naše valute še čakamo? O tem vprašanju morajo seveda odločati veščaki. Jaz za svojo osebo imam občutek, da je vsako odlašanje v tem pogledu za one pokrajine, v katerih ima veljavo krona, samo škodljivo, škodljivo pa tudi z« državo v celoti. Vsekakor se ne strinjam s tistimi, ki mislijo, da bi bilo stvar prepustiti razvoju časa, češ, da se vrednost krone polagoma dvigne in tako samaobsebi zjednači z dinarjem. To se ne zgodi iz enostavnega vzroka ne, ker bodo one očite in tajne sile, ki so doslej tlačile vrednost krone, na delu prejkosl«*. ta tem silam je težko priti v okorni ~ g — Kako so si pomagati ljubljanski trgovci ob kolkovanju bankovcev. Ce si tiste dni stopil % kako prodajalno, pa si slišal; »AH dobun to? Ali dobim ono?“ — „Dobite, če ste prinesli drobiž!" Odgovori so biti navadno osorni. Ce pa je hotel biti trgovec vljuden, ti je porinil desetak, ali per* desetak s sladkim smehljajem nazaj, rekoč: „Saj se ne mudi. Plačate pa drugikrat Saj še pridete. Res ne morem izmenjati. Zdaj vsak en- in dvokronske bankovce pridržujel- Da, vsak! Tudi trgovci! — Kje drugje si naletel zopet na drugo taktiko. „Ali dobim to? Ali dobim ono?- — „Obžalujem 1 Pošlo! V par dneh morda zopet!- Nekateri trgovci pa so uredili stvar celo na kratko. Sel sem ravno mimo neke trgovine, koiso obesili tablico na vrata z napisom: „Razprodano!- Torej kar čez noč cela trgovina razprodana B Odredba vlade, da se morajo nekolkovani bankovci sprejemati do gotovega dne pri plačilih, je bila gotovo umestna, samo brigaj se ni zanjo nobeden. In posledico kolkovanja? Obetali so nam, da ceno vsled kolkovanja padejo, ker se število bankovcev vsled pridržka ene petine tistih v prometu zmanjša. No, število bankov* cev se iz znanfli vzrokov ni zmanjšalo* Na drugi strani pa je bilo kolkovanje vsem prodajalcem samo zaželjenl povod, da so šli s cenami kvišku. „Odtegljaja ne bom jatz trpel", si je vsakdo mislil ki je v srečnem položaju, da vsako breme lahko naf druge zvali In draženje se je začelo. Po vseh prodajalnah, po vseh gostilnah » lahko opažal to. Vsaka prikuha se Je podražila, če ne za več, pa za 50 v, vsaka pečenka za 1 do 2 kroni Hter vina za 2 do 4 krone — m sicer tudi tedaj, če ni bil nastavljen nov sod. Kajti to je že tako samoobsebi umevno, da z vsakim novim sodom cena vinu poskoči! In te višje cen« se ne znižajo morda zopet, ko bo prodajalec imel, kar mu je bilo pri kolkovanja odtegnjeno. Kaj še! To mu je vir novih dohodkov, kakor mu je vir novih dohodkov štrajk, ki ga morda uprizorijo ti ati oni pomočniki. Višje cene torej ostanejo!! ta kdo je pri tem zopet najbolj prizadet?! Kdo drugi kot uradnik? - -s--4- Zdravilišče v Rogaški Slatini je nudil« svojčas državnim nameščencem vsaj ▼, predsezoni znatne olajšave z oprostitvijo taks, znižanja zdravniškega honorarja ta vseh astalih stroškov. Sedanja uprava pa tega ne nudi in »e sklicuje na sklep ku-ratorija, glasom katerega je prepovedan« vsaka olajšava in se nameščencem nasvetuje, da prosijo pri svoji predpostavljeni oblasti za podelitev primerne de* name podpore. Vsi vemo, kako je s krediti za denarne podpore! Vsako leto so še bili prenizko odmerjeni, saj raste beda stalni« nameščencev od leta do leta. Osobito zadnja leta so bili docela nezadostni in so so morali zviševati potom virmanov. Sedanji proračuni za leto 1919^20i pa izključujejo kritje pri drugih postavkah, tako da so že zdavnaj izčrpani vsi krediti za nagrade in podpore. Kuratorijeva želja se tedaj nikakor ne more izpolniti in ubogi državni nastavljend, ki trpe vsled svoje službe le prepogostokrat na želodčnih iu t črevesnih boleznih, si ne morejo pomagati.' Hirati morajo, samo da bo izkazovalo državno podjetje v Rogaški Slatini čim-večji dobiček. Mislimo, da je povsem na mestu, ako svetujemo imenovanemu ku-ratoriju, da revidira temeljito svoje stališče ta dovoljuje državnim nameščencem vsaj izven sezone one olajšav«, ki so bil« poprej v veljavi —k— Zdraviliški dom za drž. nameščence. y stari Avstriji so imeli drž. nameščenci HruStvo „OoMcnes Kreti**‘, ki |e hnelo svoj« zdrav, dome v Karlovih Lazneh, Badnu pri Dunaju in Opatiji, končno svojo bolnico z operacijsko dvorano na Dunaju. Razventega Je preskrbovalo svojim članom znatne olajšave v raznih zdraviliščih, pri špecijalistih, znižano vožnjo po železnicah Itd. Kolikega pomena je bilo to za državnega nastavljenca. Je jasno. Za maj- hen denar se jim je nudila bolniška oskrba j in veliko Je število onih, ki se hvaležno spominjajo te blagotvorne inštitucije. Razni dobrotniki in država so prispevali vsako leto izdatne doneske, v oporokah so se društva spominjali bogataši, tako da je zamoglo zadostiti neštetim nanj stavljenim zahtevam. Tudi za nas jugoslovanske uradnike In druge nameščence je vprašanje enakega društva velike važnosti in treba bo skorajšnjega smotrenega dela tudi na tem polju. Tozadevni koraki so se že začeli. V eni prihodnjih številk objavimo načrt In prosimo že zdaj z:- v: e--stransko zanimanje. —k— Im Mf 1«-3 se priporoča m mnogo- (| trojen oblak. Pristna kava, eena in solidna postrežba. I _ Štefan Miholič, kmrnar, Izubijana - - ftv. Petra nasip. Prvovrstna Vozna kolesa ::: ŠPECIJU MIM ::: Z JUVELI, ZLATNINO IN URAMI LUD. ČERNE S LJ UBL J AN A, WOLFOVA ULICA 8. 18-3 Priporoča se tvrdka 4—8 Jos. Peteline trgovina z galanterijskim in modnim blagom, zaloga Šivalnih strojev in njih posameznih delov. Ljubljana, St. Petra n. 7. ^^Najstarejfa spedlcljska tvrdka' v Slovenljl^ra I i R. RANZINGER Ljubljana plltt plima ljubljena Podjetje za prevažanje blaga juž. železnice. Bržoli vozni in tovorni nabiralni promet iz in v Avstrijo. II Zacarinjenje. Podjetje za prevažanje pohištva. m Skladišče s poseb. zaprtimi kabinami za pohištvo. ug. Brzojavi: Ran.inger. 24—2 Interurban telefon 60 plašče in cevi priporoča tvrdka ION. VOK 9—t *peva ni. 3. ^ s--s A. RASBERGE ^inbljanu^ Sodnu ulica ^ina tvoru iška zaloga pra §ramofonov in pic znamke .Aiigeij*. ** Ponravila strokovno in e registrovana zadruga z omejenim jamstvom. r: Posojila na osebni kredit: 6%. — Posojila na hipoteke: S1/*®/«- — Mesečna odplačila. Raniljska posojila na več let; mnli vračevalnl obroki. S Pisarna: Kongresni trg 19. £ Oradm nra Ml 0. do 13. ure. — Preopektl broo-plačno na razpolaen. — Eeiorml ziUklaiU nad a 500.000 K. — Hranilno rlogo S1/« '/*. m A.jVUhelič, Ljubljana ■ Šelenburgova ulica 1. 3 m naaaniiVBaaaiiHvaMaavMNaavasvB« a 5 15-3 g ^ Trgovina sščetinastlmiizr S | delki. Galanterija in par- g fumcrlja. Edina zaloga g jugoslovanskih S K V A R T kakor tarok, ; marfja8,whist, .primorka4. | arakaauacaMMmaaaaaBiaaaaaavamuiaaS Drogerija ,ADRIJA‘ Potom amifaktura M_, Parfumerija B. Cvančara Ljubljana, Šelenborgova ul. 5. razmnoževalne aparate, črnilo, šolske potrebščine 1. L d. 1. L d. kupite najbolje pri tvrdki hn iiiiliM. Itat • - papirna trgovina - • Ljubljana, Sv. Petra cesta št. 2 poleg Prometne banke. 6—3 vsakovrstno blago, obleko KS SKs® MIMI Tovarna JOS. REICH PsIjasiUns^i.LJUBLJANA, Podnositi Setofegun vikal. Podružnic«: NAR1BOR — NOVO MBSTO. ■HnBnaaannannafcnnnnnnnnnnkl ■ n ! ■ nnnnBftimBBHnd ■nBB f velika bogata ZALOGA rSčSei: ^ ®IJE- s tz modnega blaga. Srajn, snsomnite(kranle), Eagarice Lti novejšem kroju. pivi »um Mum $CHWAB& BIZJAK UUBLIANA« Dvjrnl trg, pod Narodno kava« no. gi ||qaaa>«»*««»»»Ad»daa—aaaa—aaaawCT«aai««BdnKaPBaaaaaaanaaaaaaaaBanP3|p IZBIRA S K O : MODNA : V CAfSC" TRGOVINA 1 n C\J&.K v Uubliani, Sv. Petra c. 2 Priporoča za gospode In Ima vedno v zalogi najmodernejše kravate, ovratnike, Ude in mehke, žepne robce, srajce, naramnice, nogavico in rokavice. Za dame najmodernejša svila, gladka in v barvah za bluze, ovratniki zadnje novosti, nogavice in rokavice v vseh cenah in velikostih, pasovi, vlasnice, igle, brože, steznike itd. Ud. 28—t :::: ss:: •••a aMaa :::: aaaa Parfume In Itosietlfne potrebne veiSoa oajnoejše v zalogi. fianoB dnUta javnih naniltmcav proti iAaa hjitlniacij: IIP/o popoda. mn s'ž' CO I m £ Anton Černe / 4, GRAVEUR ^ -s Xf^5 ow^3 fe kolesa, motorji, avtomobili ter vsakovrstna pnevmatika in mehanična delavnica Fran rlorfančič Ljubljana, Šelenburgova ulica 6. mmmmmmmi izmmmm „Balkam trgovska, spedicijsk; in komisijska d. d. mm Llubil^ma, 3?uraai$fca cesta št. 33. Mednarodni prevozi Špedicije vseh vrst Zacarinjenje. Selitve. Nabiralni vozi na vse strani. Javno s ladišče z lastnim železniškim tirom. Reekspedicije itd. itd. A-i«rai -i- .. - - —> rrl 'i ' - Brzojavi: „B.VLKANSPED Interurban telefon 366. ____________LQ_ 4 I »Tranonmr- mii-arev' nt-sm ; Prva jugoslovanska zlatarska delavnica I Fta«hs — ŠelenbuiKOva ul. 6. Kupujem :>t«tro SlifltO ŽE9 Sf©te70 po najvižjih cciiah, priporočam veliko zalo '.o zlatnino, srebrnine, ur, briljantov ild. - Vsu popravila in nova . eia so izvršujejo v lastni delavnici točno in solidno. — Kupujem staro zlato in srebro, istotako briljante in diamante.' •. .1 '■'armtttfmmiKZUMnit. a Specijalna modna in športna fr/farina :: za tfospode in dečke :: Pff J. KETTE, Ljubljana Franca Jožefa cesta 3. itii i mm | KAPTOL" Vlastnik MARTIN JAKOVAC, Zagre^Ha olita brJMl. Novo preuredjena RESTAURACIJA in ljetos iaa i ima. iioevoojaojiiioilojUDamjo. Dobra domaća kuhinja. — Toče se izvrstna domača hrvatska vina te crno i bijelo dnevno svježe pivo. Najmilije stjecište gradjan-stva i putujućeg općinstva. Solidna podvorlE * Unecileiie. ' z—1»