NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA

*u ■  ^

HD6LH miLžmovie

ZAGREB ==

KRUiie.

/if osic

SADRŽAJ:

PROLAZI ŽIVOT . . . (Nar. Nov.)
SUSRET

UZ ALSTERU (Nada)

U NOGI (Nar. Nov.)

PRIJE SVRŠETKA (Nada)

NA POVRATKU.

JEDNO NEDJELJNO POPODNE
(Vijenac).

NEDDINA POVJEST (Svačič).

ANDRIJA MILČINOVIČ: ZAPIS  CI.
God, Str. 59. Cijena K 2. —

„. r  ADELA i ANDRIJA MILČINOVIČ:

POD BRANOM. God. 1903.

Str. 92. Ciijena K 2'8o

ADELA MILČINOAIČ: NAŠE ŽEN.
ŠKOLE. God. 1904. Str. 48. Cijena K r —

ADELA MILČINOVIČ: IVKA. God.
1905, Str. 186. Cijena K 2' —

Sv e ove knjige dobivaju se u knjižari:
M. BREVER, ZAGREB.

IVKA.

ZAGREB 1905.

AND RIJ A MILČINOVIČ: ZAPIS CI.
God, i<jocf. : r  ‘‘  Str. 59. Cijena K 2.—

, f  ADELA i AND RIJ A MILČINOVIČ:
'POD BRANOM. God. 1903. . .,

Str. 92. Ciijena K 2‘8o

-A.MT A MIT PINO A TČ • NA ŠF 7FN

Bilo joj je šesnaest godili a, kad je
prvi put sjela uz napeto platno.

S kakvom li je radošču, znatiželjom
i mnogo, mnogo nada očekivala taj dan
— svoj šesnaesti rodjendan.

— Kako če onda biti, što li če se_
dogoditi? — vrzlo joj se neprestano
pameču. Toliko je puta cula, kad je
umrla koja mlada djevojčica »u cvijetu
mladosti«, »na pragu života«, »u naj-
ljepšoj dobi« — šesnaest prolječa! To¬
liko je puta čitala, da onda ptice ljepše
pjevaju, svijet postane ljepši, čarobniji
i sve je drukčije. »Usne su joj krvavi
pupoljak, a obrazi lijer i ruža rumena.
»Grud ioj odiše cvijetom mirisnim, a u
oku zrcali se nebo plavetno« . . .

— 3

U očekivanju i slutnji, došlo je i
predvečerje njenog šesnaestog rodjen-
dana. Bilo joj je, kao da se nalazi negdje
na kraju ovoga svijeta, a sutra, kad se
jutrom probudi, nači če se u nekom
posve novom, bajnom i nepoznatom.

U slatkim je mislima usnula.

Cim je u jutro otvorila oči, skoči
pred zrcalo, da traži pupoljak i lijer.

Ništa. Cinilo joj se, da se nije od
jučer ništa promijenila. Bilo joj žao. Kao
da ju neka lijepa nada iznevjerila. Ipak
se brzo utješi. Valjda če doči ono novo,
veliko i lijepo do veče, sutra, za tjedan
— al doči če svakako, o tom nije sum-
njala.

I vesela i vedra podje do majke •—
po svoj dar.

U drugoj ju sobi dočekala majka
svečana lica:

— Ti si sada odrasla, zborila joj,
treba da se baviš ozbiljnim mislima i
ozbiljnim poslom. Treba misliti na bu-

— 4  —

dučnost. Evo ovaj komad platna, moj
ti je dar, a sutra češ početi vesti
rubeninu.

Gospodja Nakič bila je uvjerena, da
ne treba svojoj kčerci »na pragu ži¬
vota« nista više reči. Djeca i onako
dosta rano saznaju, što im ne treba
znati . . .

Ivka je šutjela. Samo joj drhtnulo
srce. To je, evo, nešto od onoga oče-
kivanoga. Došlo je. Ovo je početak.

I sve do večera zabavljala se u mi¬
slima svojom opremom. A kad se spustio
mrak, sjeti se i podje u baštu, da čuje,
pjevaju li ptice ljepše nego do sada . . .

Bila je topla, mjesečna noč. Sve
tiho. Samo su ruže opojno mirisale.

Stoji na sred bašte i plaho se
ogleda.

Pod krovom od staje zažvrgolje
mlade laste. S grane prhnu vrebac, a
iz lješnikova grma javi se slavulj; dugim,
čeznutljivim glasom.

— S

Ivki se stisne srce, a niz obraze
kliznu suze sve jedna za drugom, sve
jedna za drugom . . .

Tako se dovršio njen prvi dan tako
željkovanog »novog života«.

Drugog je dana sjela uz prozor i
vezla. A tako je od sad prosjedjela
danomice po nekoliko ura uz vezivo.

I kako se na vezivu slagala nit do
niti, tako se u njenoj glavi vezala mi-
sao uz misao.

Časom bi spustila ruke u krilo, pa
se prepustila maštanju. Onda bi se opet
prihvačala veziva. Sve njene misli vrtjele
se oko »njega«.

— Oprema se sprema, dakle če i
»on« skoro doči. Gdje je »on« sada,
kako izgleda, a kako če biti, kad dodje
po nju? — —

Osam je dana bila zaljubljena u Ivu
Kneževiča iz »Kletve nevjere«. A kad
je u potaji pročitala Šenoinu »Kletvu«,

— 6  —

planula je svim žarom za Belizara i on
je sada izpunjao cijelu njenu dušu.

Trajalo je to dosta dugo. Kadgod
bi čitalakoju knjigu, našla bi sebi novoga
»zaručnika«, koji je za nju bio kao živ
i s kojim se ona u svojem maštanju
razgovarala i milovala.

A onda je nadošlo vrijeme, kad ju
više ti »zaručnici« iz knjiga nisu mogli
zadovoljiti. Osjetila je, da bi takovih i
u životu moralo biti. Gledala je mlade
ljude, djake, što su prolazili kraj njene
kuče, pa se sada u mislima s kojim od
njih bavila.

U to se stali javljati i prosci. Kad
je došao prvi, Ivka se začudjeno pitala:
zar bi to imao biti njezin »ideal«, nje-
zina budučnost? Sitni, crvenokosi brijač,
za koga se govorilo, da imade u glavi
jednu dasku previše. Pa limar, pijanica
i razbijač . . . Od srca se je nasmijala.

I neki stariji činovnik stao cesto
prolaziti kraj njene kuče. Zagledao bi

— ;

se u njen prozor, počeo pozdravljati i
jednoga dana eto ga ravno u kuču. —
Predstavi se gospodji, da bi rado dolazio
k njima, »da bolje upozna gospodjicu«.

Gospodja Nakič brzo je sračunala
njegove dohodke, procijenila ga i pri-
činio joj se zgodan. S njegovom plačom
moči če lijepo živjeti, a i to je dobro,
što više nije tako mlad. »Bit če mir-
niji«, pomislila je u sebi.

Tako je Ivka dobila novoga »što-
vatelja« s »ozbiljnim namjerama«. Kad
god bi dospio, došao je do njenog
prozora i onda joj pričao razne zgode
i zgodice iz dobe, kad je bio straž-
meštrom. Bile su to prave soldačko-
stražmeštarske anekdote, u kojim je sve
vrvjelo od junačtva i »veni-vidi-vici«-
pobjeda, a i jasno se iz njih vidjelo,
kako je on veliku ulogu igrao osim
toga medju svojim drugovima, a i medju
»civilnom gospodom«. Jednom joj je
dapače rekao, da se ona mora sretnom

smatrati, što ju on »ljubi«, jer če uz
njega postati »velika gospoja«. I po¬
novno stao nabrajati sve vrline, koje
ga rese.

Ivki je bilo da prasne i čim bi on
odtnaknuo, skočila bi od prozora i sve
se savijala od smijeha.

Ni časa se nije bavila misiju, da bi
mogla postati njegovom Ženom. Taj
»Kinezer«, kako ga je ona bila okrstila,
jer su mu oči bile malo koso rezane,
nije mogao biti onaj, kojega ona čeka
i o kojem je toliko maštala. Osim toga
postajao je upravo nesnosan svojim
ljubomorom. Ako bi ju samo tko po-
zdravio ili prošao kraj kuče, predbaci-
vao joj je i držao se, kao da je on več
njezin muž ili gospodar, tako, ta je i
sama gospodja Nakič uvidjela, da to
nije muž za njezin u Ivku.

Poslije se javio još jedan prosac, a
onda prestadoše.

— 9 —

Nije žalila za njima. Bila je uvjerena
o tom, da je pametnije ne udavati se
u opče, nego li bez misli uzeti tko ju
zaprosi. Jer i ako nisu bili svi, kao onaj
»Kinezer«, bili su to večinom obrtnici
(trgovac ili koji »bolji« čovjek nije ju
u opče prosio, jer je znao, da nema
miraza), kod kojih bi morala teško ra-
diti. A njezino je tijelo bilo dosta slabo.

— Ipak se ona ne bi žacala ni težega
rada, da je bar u kojega našla nešto,
što bi joj bilo u zamjenu za ono, što
bi ona dala.

Ivkina je oprema več davno svr-
šena, ali ona još uvijek veze.

Odrasla djevojka ne smije sjedjeti
prekrštenih ruku.

Iz prva je tek kojoj dobroj znanici
izvezla kakav rupčič ili ovratnik, a onda
je počela uzimati u posao sitne stvari

— za novac. Veselilo ju, kad si je
svojim rukama mogla zaslužiti za šešir
ili opravu. Cisto je sama narasla u vla-

io

stitim očima. A sada od neko doba
uzimlje i cijele opreme za trgovačke
kčeri. Pročulo se, da lijepo radi, pa svi
rado k njoj dolaze. A ona se tomu
poslu i raduje. Zamišlja se u ono vrijeme
kad je započela vesti svoju opremu i
čini joj se, da ona to sada sebi veze,
da joj je šesnaest godina, a cijeli život
pred njom otvoren. Tek kad je posao
dovršen i ona kod oltara vidi sretne
novovjenčanike (a to nije nikad prepu¬
stila), stuži joj se. Ali to je samo čas.
Kad se vrati kuči i opazi cijelu rpu
novih narudžbi, sasvim ju zaokupi briga,
kad če to sve svršiti, brzo sjeda uz prozor i
opet proživljuje u masti svoju mladu dobu.

Tako su joj prolazili dani i godine.
Dolazila prolječa, rascvao se glog i
mendula, vratile se laste, otišle i opet
se vratile, a Ivka je od svega toga malo
ili nista vidjela. Sjedi uz prozor i veze.
Sad više ne za zabavu i ne tek da sebi
zasluži šešir ili odijelo.

ii

Život poskupio, potrebe se povečale
i ona sjedi uz svoje platno gotovo od
zore do mraka. Vesela ju volja več
davno odbjegla. Oči joj stale slabiti.
Cesto mora diči pogled s veziva, jer
joj se stane magliti, titrati pred očima
i onda ne vidi ni slova ni igle. Zbiva
se to doduše rijetko, ali i to ju zabri-
njava. A što če biti onda, ako ju vid
ostavi, ako više ne bude mogla?

Omrznuo joj rad i dok sjedi na
svojem starom mjestu kraj prozora, tako
joj je, kao da nad njom neprestano
lebdi sjekira ili kakav težak bat i po
malo, po malo se spusta, da joj raz-
mrska lubanju. Cesto joj dolazi, da raz-
dere ono platno, da potrga konac i sve,
sve sasitni u prah. Suze joj navru u
oči i prsti joj se grče, al ona mirno
veze dalje i nitko ne bi mogao slutiti,
da se u njenoj slaboj duši sve lomi i
kida.

A zašto, zašto sve to? Za ono malo

12

krpa, što ima na sebi, za ono malo
hrane, što kroz dan pojede? Zar za to
sav taj trud i napor? Koja joj odšteta
za svu ovu muku, što joj ispija životnu
snagu? Za koga, za što se toliko muči ?
I cesto bi se javila tajna, tajna čežnja,
koju se nigda nije usudila jasno pri¬
znati — čežnja za djetetom. Onda bi
barem sve to imalo neku svrhu, a ona
nagradu za svoj trud. A ovako sve se
gubi u ništa.

Ta čežnja za djetetom tako ju je
ovladala, da bi joj srce stalo bijesno
udarati, kad je opazila malo dijete.

Misao na »njega« sasvim se izgu¬
bila iz njene pameti. Kad bi se koji
put odmarala, zatvorila oči, pa se na¬
slonila na oslon stolca, da malo pre¬
tegne ledja, pala bi joj na um slika,
koja se u ovo doba često javljala.

— Ona je žena — čija, ne zna
(on je učitelj, posjednik, bilježnik —
svejedno), — tek kuča im je na selu.

— O —

Pred kučom je vrtič pun cviječa, sama
ga je zasadila sama redila. U dvorištu
kokodaču kokoši, kroz vrata od staje
provirila »Rumenka«, iz svinj ca javio
se bravčič, a oko nje u sobi stislo se
par njenih sokoliča; dvoje, troje, če¬
tvero — sve jedno drugomu do ramena.
I sve ih je ona okrstila imenom, zove
ih, igra se s njima . . .

— Kako sam luda — šapne, prodje
rukom preko čela i očiju i čas kasnije
ne ču se nista do zvuka igle, što se
provlači kroz napeto platno.

Tako prolazi dan za danom. Ljeto,
jesen, zima.

Opet nadošla jedna zima. Kratki,
hladni dani. U nje se nagomilalo veziva
cijele rpe. Božič se bliži, svaki hoče
da svoga dariva. Ivka več skoro ni ne
liježe, samo da sve zadovolji.

Badnjak je. Vani praminja snijeg.
Spušta se sumrak. U drugoj sobi kiti
gospodja Naldč bor. Kakav bi bio božič

— 14 —

bez bora! Preko puta upališe svjetlo.
Vidi se, kako trčkaju iz sobe u sobu.
Rede stol. Netko je unio pun koš slame
istresao ga pod stolom, a dva se ma-
liša bace na nju, pa se valjaju.

Ivka je prestala na čas, ta svršit
če — još ima samo jedan cvijet. Za¬
gledala se preda se. Ugodno joj je,
toplo — godi joj odmor.

Evo slike!

Badnjak je. Ona se vrže po kuhinji,
a za njom mala četa. Kud ona, tud i
oni. Podvinula je rukave i zadjela ruke
u tijesto, a kraj nje mala Ivkica, mijesi
svoj božični kolač. Za njenim se ledjima
dva momčiča uhvatila u koštac. Stoji
ih cika i smijeh. Ona se okrenu, da če
ih ukoriti, okrenu se, — a u nju zine
mrak i gluha tišina — —

Svega je nestalo.

Suho je zakašljala. Na vratima stala
gospodja Nakič sa svjetiljkom u ruci i
oprezno, nekud bojazljivo zovnu:

- 15 —

— Ivka, došla je evo — je si li
gotova? Samo još to, a onda češ se
tri dana odmarati.

— D&, da. Evo, odmah ču — i
pridje k svjetlu, pa se prihvati igle.

Kad je drugo jutro ustala, bilo joj
posve neobično, što ne treba sjedati
za posao. Prodje par puta sobom, a
noge kao da joj zaboravile hodati. U
glavu joj udarila vručina, a po svim
žilama nešto se stalo micati. Cijelo joj
se tijelo uzburkalo, da se morala pri-
hvatiti za ormar i tako pričekati, dok
to prodje.

— To je krv, pomisli, krv, što je
tamo uz onaj prozor umrla, sledila se
u mojim žilama, a sad je evo opet oži¬
vila. Cisto je lijepo osječala, kako joj
krv kola tijelom.

Nekoliko dana poslije legla je u
krevet. Kašalj ju slomio. Odležala je
par tjedana. Dulje nije mogla. Ona rpa
veziva, što se bila nakupila, poruke

— 16

mušterija, koje su se grozile ostavki
ju, ako do tada i tada ne svrši istje-
raše ju iz kreveta. Izvukla se onako
slaba i nemočna i sjela opet na svoje
staro mjesto kraj prozora. Ruka joj drh-
tala, kad se prihvatila igle i dugo je
nije mogla zabosti u platno.

Nekud se posve izmijenila za ove
bolesti. Ne misli više ni o čem, ne za¬
naša se nikakvim slikama. S ve ju to
minulo. Nadošla samo neka žurba i ona
skoro grozničavom brzinom provlači
iglu, kano da če kuda zakasniti. Gotovo,
te ne dospjeva ni jesti, a kad joj se
zamagli pred očima, pa bi morala na
čas prestati, bode onako na slijepo
iglom, a tijelom joj prolazi mraz i vru-
čina od muke, što je nekoliko časova
uzalud potrošila, što se par uboda iglom
izgubilo.

Samo svaki dan, u stanovitu uru,
prestane na čas raditi. Kuča joj je
blizu kolodvora i dva put na dan pro-

laze putnici kraj njena prozora. Osječa
sasvim besvjesno kad če proči. Za¬
bode iglu u platno, složi ruke u krilu,
pa se zagleda na ulicu. Ruke su joj
hladne i prozirne; po cijelom tijelu, u
žilama, ne miče se ni kaplja krvi. Cini
joj se, da su joj noge od leda, a ote-
gnule se i zakopale duboko u zemlju
kao korjenje stoljetna hrasta. »Umrla
sam«, pomisli, »umrla, a sad ču da
gledam, kako prolazi život. Evo ga!«
Vlak je dojurio. Prvi je vlakovoda s ko-
žnatom torbom. On je uvijek prvi. Zuri
se kuči, k ženi, djeci. A onda eto i
drugih putnika. Muževi, žene, djeca s
prtljagom i bez nje. Svi, svi se nekud
žure. Idu, miču se.

Tako prolazi život. A ona je, evo,
mrtva i gleda, kako prolazi kraj nje;
gleda ga dan na dan i dugo če ga
valjda gledati . . .

Kad se več i posljednji putnik iz-

— 18

gubio njenom oku, uzdahne, pomakne
se i zakašlje.

Život je prošao. I opet se ne čuje
nista do zvuka igle, što se naglo pro-
vlači kroz napeto platno.

— i9

SUSRET.

HAMBURG 1903.

Sef oveče trgovačke poslovnice za-
čudjeno je upro oči u djevojku, što je
stajala pred njim i molila ga, da joj
dopusti, da poslije podne ne dodje u
ured.

-— Dolazi mi prijateljica — rekla
je polako Vjera, porumenivši zamjet-
ljivo zbog te male laži.

Nu šef toga nije ni primjetio. Po-
kimao je samo glavom u znak dozvole i
opet se udubi u svoje brojeve.

Vani je sipila kisa, ona sasvim sitna,
dosadna, što tako udara u oči, kad ju
vjetar zanese, a opet nije toliko jaka,
da bi bio potreban kišobran. Po trotoiru
se razmazalo tamno, gusto blato poput
kakve črne, gadne mase, pa se pripija

23 —

uz suknje i kožu cipela; zrak je maglen
i gust, a svjetiljke, što gore več sada
oko podneva, okružili široki kolobari i
slabo titraju, kao i sam blijedi plamen.

Vjera skupila suknje rukom i brzim,
sitnim koracima gura se izmedju zapo¬
slenih prolaznika. Nu uvidiv doskora,
da se na taj način tek polako porniče
naprijed, zaustavljajuč i ugibljuč se svaki
čas, sad ljudima, sad biciklu ili tram-
waju ili kakvim kolima i kolicama, što
dolaze iz unakrsnih ulica — stane kraj
jednog tramwajskog stajališta i počeka
kola za kolodvor.

Smjestiv se, izvadi iz žepa ceduljicu
i pogleda: »— — druge subote pu-
tovat ču kroz N. Vidim li vas na ko¬
lodvoru, izači ču — ne bude li vas
ondje, znat ču, da me ne želite vidjeti
— pokoravam se«.

U ostalom, ona je i bez toga znala,
.da se nije prevarila, nu ona je ipak
pogledala tu ceduljicu, kako ju je u ovo

— 24

četrnaest dana svaki dan pogledala i
čitala. Sama nije znala, zašto je to či-
nila. Tako, bilo joj je čudno i kano da
joj nije bilo jasno, da se tih par riječi
tiče nje. Ona i koliko se mučila, nije
si mogla dozvati pred oči lik onoga,
koji je bio na njoj potpisan. Na časove
kano da se sjetila njegovoga pogleda,
usana — morala bi zatvoriti oči, da
zadrži sliku — nu onda je več isčezla.
Na drugim bi ljudima često otkrila koju
sličnu crtu njegovoj, ali cijeloga si ga
nikako nije mogla zamisliti.

Ni časa nije kolebala, hoče li iči
na kolodvor ili ne. Ta oni su se rastali
kao prijatelji, a cijele ove četiri godine
nije ni jednog mjeseca propustio, a da
joj se ne bi javio. Istina, bili su to
posve različni listo vi od onih prije
»preloma«, al ona je istim  bila zado¬
voljna. Dosta joj bilo znati samo gdje
živi i kako mu je — a kad joj je pi-

25 —

sao, da mu je dobro i da se je posve
umirio — bila je vesela.

Od onoga dana, kad je prije četiri
godine došao k njoj, otkriojoj se i za-
tražio u nje pomoči; kad joj je dušu
svoju položio pred noge, ne zatajiv ni
najtamnije točkice; kad joj je rekao,
da sva ona njegova pisma nisu bila
istinita, da joj je krio istinu od straha,
da se ona ne bi od njega odvrnula —
Vjera mu nije mogla pomoči.

Ona je sanjala o nekoj velikoj, moč-
noj sreči bez kraja, pa kad je vidjela,
kako se ta sreča raspršila, nije se mogla
zadovoljiti mrvicama. Ne, ne — radje
nista, radje ne poznati sreče, a sanjati
o njoj i vjerovati, da je ima, nego lis
misliti, da ju je našla, pa se.onda uvje-
riti, da su to tek mrvice — —

Pustila ga je, da ode.

Ona sama se lako smirila. Kratko
nakon toga zapala je teška zadača. Je-
dina njena rodjakinja, žena očeva iz dru-

— 26 —

goga braka, preminula nenadano, ostaviv
petgodišnje dijete na Vjerinoj brizi.

Dani joj od sada tekli dosta jedno-
lično, i jedan je bio tako sličan dru-
gomu, a tek malu promjenu na početku
svakoga mjeseca donijelo je Karlovo
pismo. Nu s vremenom i to više nije
bila promjena; postalo je i to dijelom
cijele njene jednolične okoline. U jutro
u komptoiru, onda se pobrini za jelo,
za malu Miliču, da bude čista i sita,
onda opet u komptoir, poslije uči s ma-
lom u knjigu — tako dan za danorm

Danas ko i sutra, sutra ko i preko-
sutra — u neizmjernost.

U noči tek, kad bi se s večera ka¬
zalo sve bliže primicalo devetoj, po¬
stala je Vjera nemirnijom i kao da je
jedva čekala, da odbije deveta, pa da
podje spavati. Za čudo ni jedna noč
ne prodje joj bez sanja, a sanje su joj
uvijek bile lijepe. Rijetko ih se kad sje-
čala drugoga dana, ma koliko se napre-

— 27  —

zala, da zadrži njihovu sliku. Probudiv
se, čvrsto bi stisnula oči, nastoječ po¬
noviti cijeli san, ne bi li ga tako zadr¬
žala, nu čim bi oči otvorila — svega
je nestalo. Ostao joj tek osječaj nečesa
lijepog. Kroz dan bi joj onda kadikad
došlo, kao da je nedavno slušala pre¬
krasni! glazbu ili vidjela čaroban pre-
dijel — nu sve je to bilo tako nejasno,
da nije mogla znati, je 1’ to bilo u snu
ili joj se samo tako pričinja — i ona
je opet jedva čekala noč, da može opet
sanjati. U sebi je ona uvijek noč nazi-
vala »svojim životom«, dok joj se za
dan pričinjalo, kao da ona u istinu ne
živi, nego da je tek nekakav stroj, što
sasvim besvjesno i točno obavlja svoj
posao, jer tako mora — — —

Naglo je skočila s tramvvaja, pogle¬
dala na uricu, je li zakasnila, a onda
se brzim korakom uputi spram kolo¬
dvora. Zaokupio ju nekakav nemir, po-
miješan sa strahom, hoče li ga prepo-

— 28

znati? I akoprem je znala, da još vlak
nije došao i da njemu nema još ni trideset
godina, zagledala se sa strahom u nekoga
starca, koji je išao spram nje i na čas
joj munu misao: možda je to on. Kako
je ta misao sama po sebi bila smiješna
i ona u isti čas bila uvjerena, da je to
nemoguče, da bi on bio taj starac, ipak
je tražila u njegovom licu poznate črte.

Vlak još nije došao. Na kolodvoru
bilo pusto. Sprodje se duž hodnika, jer
ju stalo hladiti po cijelom tijelu od
vlage, što joj se uvukla u odječu. Na
kraju hodnika, na klupi, sjedio čovjek
i njoj opet proleti mozgom: možda je
to on — pa podje spram njega.

Nije mogla opaziti, da je komu
sličan i ma da je znala, da to nije Karlo,
nije mogla, a da ga ponovno ne po¬
gleda. Kao da joj nešto šilom govorilo,
da su i u njega takve oči i kosa, prem
je znala, da su Karlove oči sive i da

29 —

mu je kosa kestenjasta — dok je ovo
bio plavac.

Covjek se čudno nasmiješi, digne
se i ponudi joj bezobrazno ruku.

Vjera se naglo makne, pogleda ga
preplašeno, a onda, shvativ značenje te
ponude, zaliju joj se oči ‘suzama.

U tom je času dojurila lokomotiva
pod krov i naglo se zaustavila. Putnici
stanu izlaziti, a Vjera ispružila vrat, pa
brza očima preko žurečih se putnika.
Na licu zrcali joj se strah i tjeskoba
s pomisli, da ga možda ne če poznati.

Još je ostalo samo nekoliko putnika,
zabavljenih oko prtljage i ona več po¬
misli, da nije došao, kad začuje iza sebe
poznati glas: »Došli ste, Vjera —« i u
isti čas osjeti stisak njegove ruke.

Naglo se okrene. I onda —• da,
kako je mogla u opče misliti, da ga
ne če prepoznati! Ta isti je, kakav je
bio onda, kad su se zadnji put rastali.

— 30 —

Kako da si samo nikad nije mogla nje-
govog lica dozvati u pamet!

Casak zašutiše. Munulo im mišlju
prošlo vrijeme i nijesu znali, kako da
započnu razgovor.

— Mislila sam, da niste došli, pro-
govori ona, zagledav se u kaljavu cestu
i brežuljak, što se je slabo zazelenio.

— Bojao sam se, da vas ne če
biti, pa nišam izlazio, dok vas ne spazih
na peronu.

— Vi ste mislili, da ne ču doči?
upita ona življe, pa ga na čas pogleda,
a onda, kao sjetivši se, kako je nezgodno,
što još uvijek stoje na kolodvoru, podje
polako prema izlazu.

Ja smijem s vama? upita on još
uvijek s nekom tjeskobom i podje ne-
odlučno za njom.

— Ali razumije se. Vi niti neznate,
da sam ja domačica i - - »majka« de-
vetgodišnje djevojčice, rekne ona ve-

3i

selo, a onda se i sama začudi, odkud
joj najednom taj veseli, šaljivi ton.

Kisa još uvijek nije stala. Da ne
idu po toj vlagi pješice, udju u tram-
waj. Karlo se stisnuo u kut njoj nasu-
prot i zagledao se u pod, a ona je
sada tek iz bliža i kod električnog svjetla
opazila neke promjene, kojih u prvi
mah na kolodvoru nije uočila. Oči mu
bile nekud upale — nu to je mogla
biti i sjena — usnice, kano da su mu
postale tanje i nije na njima više bilo
onog čudnog rumenila, koje ju je prije
uvijek plašilo. Ona si ga je u početku
njihovoga poznanstva zamišljala hladnim,
a njegove su usne bile takve boje, da
joj se uvijek činilo, kano da u njemu
gori neka vatra. Ona si sama nije toga
znala protumačiti, tek nikako nije mogla
u sklad dovesti ta usta s cijelim nje¬
govim bičem. Poslije, kad joj se on ot-
krio, onda je razumjela, onda je vidjela,
da usne nisu mogle sakriti ono, što je

— 32  —

on tako vješto prikrivao. A ta usta sada
više nisu bila onako rumena i sočna.
Čvrsto ih je stisnuo i izgledaju tako
suha, da sve boli.

Cijelim putem ne progovoriše ni
riječi. Medju ljudima, što su si razgo¬
vorom i smijehom skračivali vrijeme
vožnje, kao da si oni postadoše sasvim
tudji, i Vjera se zagleda u protivnu
stranu u svjetlo, a nijednaje misao ne
bijaše kadra zaokupiti.

Kondukter zovne ulicu, gdje im je
bilo izači. Vjera se naglo digne, a kad
se Karlo ni ne mače, prodrma ga za
ruku. On ju začudjeno pogleda, kao
da je zaboravio, da se vozi u tram-
waju i da je ona uz njega, a kad mu
Vjera ponovi, da moraju ovdje izači,
te ga povuče za rukav, on kao da još
uvijek nije pravo shvačao. — Ipak
izadje za njom.

Kad udjoše u njezinu sobicu, Karlo
se sasvim promijenio. Još ga jače za-

— 33  —

3

okupila neka potištenost, i on se spusti
onako u kabanici i šeširu na divan,
složi jednu ruku pod glavu i zatvori
oči.

Vjera sjela na stolac kraj njega.

Vidila je sada jasno, da se nije ona
prva prevarila. Da nije znala, da je
živ, morala bi vjerovati, e je to pred
njom mrtvac. Nekakovo bljedilo ras-
prostrlo mu se po licu; u njoj se na
čas javi misao: koliko li je ona tomu
doprinijela, da je on tako daleko do-
šao, i bi li ona to bila mogla spriječiti?

Tako su joj jasno zvučile njegove
nječi, što joj ih je onda, prije četiri
godine govorio. Kao da ih sada čuje:

»Pomozite mi, Vjera. Ja vidim svoju
propast, tako ju jasno vidim, a ne mogu
nista učiniti, da ju spriječim. Ja sam
kao neki kamen, što se naglo spustio
niz strmi obronak u sigurni ponor. Po-
gdjekad nekim zloradim veseljem gledam,
kako juri sve bliže k propasti — a

— 34  —

onda me spopada očaj rad svega toga
i ja bih htio kleknuti pred vas, da vas
molim za svoj život, za svoju sreču.

— — Znate li, Vjera, kako ste mi po¬
stavljali velike ciljeve, kako smo sanjali
o nekoj močnoj pobjedi? Kad sam se
sjetio toga, pričinjao sam se sam sebi
polubogom — al samo čas. Onda su
mi opet klonule ruke i glava, i postao
sam tako malen, sičušan, kao najsitniji
crv. Previse je to bilo za moje sile,
preslab sam bio. Da ste vi bili uza me,
da ste me pomogli, bodrili, ja bih bio
uspio. Ali ne, Vjera — ja sam nišam
nista mogao — —

A vi ste vjerovali u mene. Kad se
sjetim onih vaših riječi. Kakvim zanosom
ulij e vali ste mi snage. O, Vjera, kako
ste se u meni prevarili! Ja sam slabič

— slab sam, ko trstika na vjetru-

Isprva mi je ta vaša vjera godila, na-
punjala me nečim velikim, nu poslije,
kad sam vidio, da je prejaka, da je ni-

— 35

sam dostojan, stalo me to tištiti, peči
i ja sam posizao za sredstvima, koja su
mogla barem na čas u meni tu bol
ugušiti — — Tako sam počeo pa¬
dati — —

Eto vam moje duše, bez plašta, bez
ukrasa. Ko optuženik stojim pred vama
— sudite mi, Vjera!« — —

A ona? Da, ona je sanjala o »ve-
likoj sreči« i nije se htjela zadovoljiti
mrvicama — — —! naruga se Vjera
sama sebi uz gorak osmjeh.

Što je htjela od njega? Vidjeti ga
velikim, pa da se onda može pokloniti
pred njim i reči: i moje je to djelo i
ja imadem od te slave dijelak? Je li to
bila ljubav? — — Kako se je brzo
umirila, kako se brzo predala svojoj
sudbini — a on je trpio.

Vjera se na čas postavila nad sebe,
kao strogi sudija, a onda je uhvati sa-
milost i nad njim i nad sobom i učini
joj se, kao da je sve to od iskona bilo

— 36 —

tako odredjeno i nitko nije ničesa mo-
gao ni promijeniti, ni zapriječiti.

— Boli li vas štogod - —? O čem
mislite — —? upita ona polako, ne
znajuči, što bi uradila, jer ju je njegova
šutnja stala tištiti.

— O ničem, Vjera ... o svem . .
o mnogom . . . ,

Opet zašutješe.

— Sto vam je? prekine ona šutnju.

— Umoran sam . . ,

Vjeri se činilo ovo nekoliko časaka
vječnost. Neponjatna tjeskoba zaokupila
ju cijelu, nešto joj kao klještima sti¬
skalo srce. Pritisla je obje ruke na
grud, ne bi li tako utišala ono, što ju
razdiralo. Nekakav grč rastegne joj lice,
usta joj se otvoriše, kano da če krik-
nuti. Grč joj sve jače kidao laloke i
ona se naglo digne, zatisnuv usta dla-
novima. Podje do prozora, pa se opet
vrati natrag. Na časove joj se činilo,
da bi morala nekud trčati, da odbjegne

— 37  —

tu tjeskobu, što ju davi. A nešto ju
opet tjeralo, da pridje k njemu, da ga
čvrsto podrma, samo neka štogod go¬
vori, rekne, da se makne, da ne bude
tako, kao mrtav — — Tijelom joj pro-
lazila zima, oči joj bile suhe, kanda na
njima sve suze izgorješe.

Zašto, o zastoje sve to? — Čemu
je on trpio — čemu ona sve ove duge
godine . . .

Pritisla je čelo o staklo i kao da
joj bol u grudima jenjavala. Uhvati ju
nekakva tuga, samilost i učini joj se, da
bi morala plakati i nad njim i nad sobom.
Polako se okrene, pridje do njega i stavi
mu ruku na čelo.

Nije se ni maknuo, a kroz čas po¬
loži svoju ruku na njezinu i pritisnu
ju jače, kao da bi tako htio upokoriti,
ugušiti ono teško, što mu se pod čelom
skupilo.

Nešto joj kao potisnulo glavu, i
- 38  -

jedva zamjetljivo dotakne se usnama
njegova čela.

Naglo se dignuo, pogledao ju po¬
gledom, kojega ona nije shvatila, ali
koji joj se usjekao u dušu — poletio
spram vratiju i nestade ga na ulicu.

Vjera se spusti na divan, gdje je
on čas prvo sjedio, zatisne glavu u
dlanove, a ono, što joj je tako jako
pritiskalo grudi, pretvori se u jecaj.
Nije to bio onaj tihi plač, što se iz
svjesne boli radja i ko melem privija
uz bolnu grud — bio je to glasni jecaj
bez suza, što se teško otkida i sa sva-
kim kidajem odnosi komad težine, a
ostavlja prazninu, pustoš.

Mala se Milica vratila iz škole, al
danas nije »velika seka« htjela s njom
čitati i izradjivati zadače. Rano ju spre¬
mila spavati, a onda je i sama legla.
Nekakav mraz prolazio joj tijelom, raz-
lijevao se preko ledjiju, i ona se čvrsto
zatisnula u jastuke — nu nikako, da se

— 39

ugrije. Čuje redom izbijati satove i ponoč
je prošla, a k njoj nema sna. K tomu
ju još zaokupiše misli: zašto je otišao
i gdje je sada? Spopada ju strašna
misao, da mu se nije što dogodilo, diže
se naglo iz kreveta, navlači odijelo i
onako bosa htjela bi trčati, da ga traži.
Vani je mrkla noč, strava je hvata i
opet se naglo baca onako odjevena u
krevet, navlači na sebe pokrivač i ja-
stuke preko glave, da nista ne vidi i
ne čuje, al nešto joj svom snagom viče
u uho: kriva si, kriva — i opet vidi
onaj njegov pogled . . . Sva je več u
znoju, nu nema snage, da promijeni po¬
ložaj, te neprestano osječa, kao da netko
stoji nad njom i drži bič, pa če ju oši-
nuti po obrazu, čim pomoli glavu.

Več se i prvi jutarnji tramwaj javio
svojim zvoncukanjem, kad je san i njene
umorne vjedje stisnuo.

Ipak se prenula još prije osme.

Opaziv, da je dan, poboja se, nije

40

li možda več bio ovdje, pa i otišao, a
da više ne dodje.

Grozničavom se brzinom obuče,
spremi sobu, a onda sjedne uz prozor,
da vidi, hoče li proči.

Kroz čas cula je, gdje su se vrata
otvorila i naglo se okrene. Stajao je
na pragu bez pozdrava, bez pogleda
na nju, a onda pridje par koraka bliže.
Odječa mu je zablačena, mokra, neuredna,
vidilo se, da je cijele noči nije odla-
gao, da je lutao po vani. Oko ustiju
mu se usjekla neka črta gorkosti i jada,
kano da ga je cijelo vrijeme nešto mu¬
čilo i on nije mogao inače, nego je
morao doči, da joj to kaže.

— Znate, Vjera — ružno je bilo,
što ste me poljubili — govorio je, kao
da odgovara naučenu lekciju ili nešto,
što je mnogo puta u sebi ponovio —
ne pogledav ju pri tom ni jednim po¬
gledom.

— Ružno — da. Zašto ste išli bu-

— 4i

diti nešto, što je več bilo zamrlo? Ili
možda volite gledati tudje muke? Nočas
mi je dolazila volja, da vas ovim mojim
rukama udavim. — Čemu da živite?
Zašto ste došli pred mene? — Ja sam
slutio, bojao sam se, a nišam imao
snage — tako je postala jaka želja, da
vas vidim; htio sam joj se odhrvati,
htio sam ju pobijediti — nišam mogao.
Pustio sam, da vi odlučite. Zašto ste
došli, da mi još jednom stavite vašu
ledenu nogu na vrat, da me smrvite? . . .
Zašto? . . .

Prekinuo se naglo, pogledao ju na
čas začudjeno, a onda mu se pogled
sve jače širio, črte se oko ustiju izgu¬
bile. Pridje polako do nje, makne joj
ruke, kojima je pokrila oči, i zagleda se
u nju.

Ona je uprla svoje suzne oči u njega,
a usnice joj zadršču, kao djetetu, prije
nego če zaplakati. . . .

uz

ALSTERU.

HAMBURG 1903.

•

Još je jednom stala pred zrcalo; po-
tapšala si kosu, poravnala si cvjetiče
na šeširu i zadovoljno se nasmješila.
Onda skupi suknju, uzdigne je visoko
i podje spram vrati, oprezno, da ne
ošteti finog odijela u onom neredu.

Sad jos samo da sleti niz tamne,
prašne tavanske stube, pa one trečega,
drugoga i prvoga sprata — i eto je
na ulici. Tu stane pred vratima, navuče
lijevu rukavicu, pogleda po finom, tan¬
kom kaputiču, nije li se na njem usta-
vio kakav prašak ili perce. Sve je u
redu. Još lagašno, lijepo pribra desnicom
skute, tako, da ne bude previsoko, al
ne smije se ni po prašini vuči — i
onda podje.

Podje odmjerenim korakom, visoko

— 45

uzdignute glave. Sitna je i malena, re-
kao bi pupoljče, kad ne bi bilo onih
punih, nenaravno rumenih usana.

Zašla je u šarenu povorku šetalaca
na obali široke rijeke, koja se na ovome
mjestu razlila poput jezera.

Ovo je, naime, najmilije šetalište,
kad zapane sunce, a po obali zasine
mnoštvo žarulja i svjetala. I tako se
svaku večer nadje ovdje bezbroj ljudi
svih mogučih staleža, dobe i spola. A
zadje ovamo i fukara — svakojaki ša-
reni svijet — koji ne može svoga ša-
renila prikriti finim i skupocjenim kr¬
pama, a ipak osječa potrebu kretati se
koji čas medju — finim — ljudima.
Ovamo je zašla i Luče.

Več je triput prošla istim putem
duž cijele obale i još je uvijek sama.

Došav do zavoja, zakrene u gotovo
pusti, sasvim slabo rasvijetljeni drvored.
Ovdje je bilo tiho i ona podje bez
misli dalje. Najednom dopru do nje

46

nekakovi zvuci, koji joj se učiniše po¬
znati, i ona podje pravcem otkuda su
dolazili.

Dopirali su iz velikog engleskog
»bara« nedaleko obale, na uglu jedne
tihe ulice. Podje polako onamo ispod
arkada, zagleda u velike prozore, zastrte
žutim zastorima. Svirača nije mogla vi-
djeti, nu prepoznala je sitne glasove
mandoline i nježne akorde gitare. Nešto
je podidje kao sjeta i več htjede dalje,
da se tomu ne podaje, nu nije se mo¬
gla otkinuti od tih zvukova, koji su joj
pred oči dovodih njenu davnu prošlost. . .

Pred barom bilo nekoliko stolova
medju paomama i oleandrima. Bili su
sasvim pusti, a ona se, ni ne misleč,
ko o nekoj tudjoj volji, spusti na stolac.

Konobar, koji je stajao na pragu,
pritrči do nje, pa je nekom povjerljivom
uslužnošču upita, što želi?

Zar je nešto željela? — pomisli

— 47  —

Luče, dok je konobar nabrajao: slado¬
led? čokoladu? punč? kavu . . . ?

— Da, kavu — mane Luče glavom,
spustiv se sasvim u duboku naslonjaču.

S pokrajne ulice dopirao je topao
zrak od kroz dan ugrijana kamena;
s rijeke strujio blagi povjetarac i do-
nosio odnekale veseli smijeh. Na rijeci
drhtali su mali, svjetli čamci, što su
nečujno sjekli valove.

Kao opojno pice, točili se glasovi
sa žice mandolinine, a meki muški glas
zapjeva: »Sul mare luccica 1’ astro d’
argento« — — —

Lucijina se kava več davno ohla¬
dila. Ona je potiho pratila pjevača, a
onda se najednom veselo zasmija, stre-
sav gornjim tijelom, kao da joj nešto
podraživa njime prošlo, Bio je vjetar,
koji je zanjihao paominim listom i tak-
nuo joj se gole puti na vratu. Nu ona
u taj čas nije mislila na vjetar i pa-
omu.

- 48  -

. . . Bila je mala djevojčica u po-
deranoj košuljici. Za tople ljetne noči
sjedili su ona i on na morskome žalu
i pravili od narančina lišča čunove, pa
gledali za njima, kako plove morem,
dok im se ne bi izgubili s vida.

Zotto — »muž« njezin — kupio je
po pijesku pužiče i donosio joj u krilo,
a ona ih navodila na konac i nizala
tako lijepu ogrlicu sebi oko vrata. I
baš kad ga htjede upitati: Jesam li li-
jepa? — prospe joj se nešto hladno,
ugodna niz ledja i uz nju zaori veseo,
objestan smijeh. Za njom je stajao Zotto
s velikom školjkom u ruci iz koje joj
je sasuo vodu za vrat. Ražljutila se, pa
ga i udarila sakom u ledja. A on ju
onda uhvatio za obje ruke, čvrsto, nije
se mogla ni mači, pa ju stao ljubiti u
vrat, u uho, u lice. Badava se otimala.

— Ti si moja žena — rekao je
smijuči se Zotto — ja te smijem po¬
ljubiti.

— 49  —

4

Tri dana nije ga ni pogledala.

Sjedila je sama na žalu i nizala
pužiče za narukvicu. Več joj i dosadilo.

Nedaleko nje, na kamenu, sjedio je
Zotto pečajuč ribu. Al ona je dobro
vidjela, da njemu nije do ribe. Navukao
je šeširič na oči i škiljio u nju, a riba
što se uhvatila za udicu, dugo se več
trzala, hoteči da se otme.

— Samo ti gledaj — mislila Luče
— ne ču ja prva k tebi. I sapela je
narukvicu oko ruke, ustala i uzdignuv
ponosno glavu, stala se šetati, kao ka-
kova kraljica.

Zotto je bacio udicu, dotrčao k njojzi
i obujmio joj koljena: Kako si lijepa,
Luče!

— Zbilj a? rekne naivnom radošču.
I zaboravila je, da ga tri dana nije
htjela ni pogledati.

Lijepa si — ponovi Zotto. A kad
ja budem velik, kupiti ču ti ogrlicu od
crvenih korala.

— So -

— Od crvenih! Kao krv crvenih
korala? !

Pokimao je važno glavom, a kad
ga je ona još malo ko u sumnji upitala,
kako če on to moči — uspravio se
ponosno i rekao takovim glasom, da je
odmah povjerovala:

— Sve ču ja moči, kad hudem velik.
U tom je času on za nju postao
važna osoba. Kad bi joj on sada zalio
vode za vrat, ona ga ne bi udarila.

Sasvim se bojažljivo taknula njegove
ruke, pa ga plaho pogledala.

— Jel de, onda češ mi i haljinu
kupiti? —

— Sve ču ti kupiti, štagod zaželiš

— prekinil ju on samosvjesno.

— Onakovu haljinu, kakovo je nebo

— plavu, plavu sa srebrnim oblačičima—?

— Da.

— I još jednu češ mi kupiti, jel de?
Tamnu ko noč i posutu zlatnim zvije-
zdama — ?

— Hoču!

— Sa dugom povlakom jel de?

— Sa dugom povlakom, naravno —
i na njoj če biti zvijezde.

—• Ah! kliknula je veselo Luče, od-
vezavši svoju pregačicu, pa ju pripela
straga, da se vukla poput povlake. —
Ah, kako ču biti lijepa! — i sva se
tresla od radosti, gledajuč, kako se za
njom vuče po vlaka.

— Hočeš me onda poljubiti —?

— Hoču! rekla je brzo i sigurno.

— I ne češ vikati —? pitaše on
poput kakova suca.

— Ah, ne! reče, pa se privi uz
njega, kao mače.

On ju strogo odmakne, pa nastavi
ozbiljno:

— Pokaži, kako češ me poljubiti.

— Ovako! — pa se pridigne na
prste i pruži mu usne — onda se oboje
nasmijaše i ona stade bježati, veselo
kličuči, a Zotto za njom — —

— 52  —

Zbilja se neko kraj nje nasmijao'
Uplašeno uzdigne pogled.

— Vi ste se tako srdačno smijali,
gospodjice, da sam se i ja, gledajuč vas,
morao smijati, — govorio je smijučke
konobar, koji ju je več dulje promatrao.

— Kako se vi dobro zabavljate, sve
ovako sami. — I kava vam se več
ohladila.

— Ah, da! — rekne ona smeteno,
pa stade srkati kavu.

Nedaleko nje sjeo nekakav gospodin
i stao ju promatrati. Smetalo joj, a kao
da ju je malo i ljutilo. Sama nije znala
zašto. A drugda bi joj to bilo sasvim
pravo. Pače, ona bi i tražila, da svrati
čiju pozornost na sebe. A sad ju u istinu
ljutilo. Morao je baš sada doči, da joj
smeta svojim pogledima i svojom pri-
sutnošču. Baš sada, kad joj je bilo tako
lijepo. A sada više nije mogla slušati
glazbe . . . Ukloniti če se, platiti če i
otiči.

53  —

Izvadi malu srebrnu kesicu, pa je
prinese k očima. Na licu joj se za čas
pojavi tjeskoba. -- Sa strahom je otvori,
pa zaviri u nju. Na to nije pomišljala,
kad je sjela ovamo. Nu možda ipak,
možda če nači toliko, da plati.

Stisne je sakom, da je sakrije od
stranoga gospodina, pa spustiv ruku u
krilo, istrese: tri pfeniga. Samo tri pfe¬
niga! U jedan čas smisli pobječi . . ..
Ali to je ne moguče. Vidili bi ju t  uhva-
tili . . . Ne, ne, to se ne može. Sto da
radi . . .?

Gospodin kod susjednoga stola, koji
je primjetio njenu smetnju, nagne se
malko s pram nje i reče uz siguran
smiješak.

— No mala, tako sama.

Ona ga časom pogleda ljutito, onda
uzvine prkosno glavom, pa reče koketno:

— Dodjite k meni, pa ne ču biti
sama.

— 54  —

/

— Ako se ne varana, to su vaši
zemljaci —- govorio je, sjedajuč do nje.

— Lijepo sviraju — jel?

—• Ah, meni se to ne svidja — od¬
govorila je brzo. Ako vam je s voljom,
idimo odavle.

— A zašto? Meni se baš svidja.
— Ne, ne! — reče ona nestrpljivo.
Onda mu dragajuči pogladi ruku, pa
nastavi slatko: Molim, platite za mene.

— Kakova bedasta glazba! — go¬
vorila je smješeči, ovjesiv mu se o rame.
Ajdemo slušati Nijemce — ljepše su
one trublje i bubnjevi, što onako buče

— zar ne, i vama se bolje svidjaju?
Pa se nasmija iza glasa.

— 55  —

U NOČI.

HAMBURG 1903-


Več je davno odbila ponoč, kad
smo izašli.

Mjesečina. Topla, blaga noč, kakvu
si tek zaželjeti možeš.

Mjesec i majska noč! Tiho jezero
sa snijučim labudovima. Ulične svjetiljke,
što slatko zamiru od neke valjda samo
njima znane sreče. Tamne kuče spokojne
i mirne.

Veliki, veliki mrtvi grad . . .

Hodali smo po širokoj, danju naj-
živahnijoj, a sada sasvim pustoj ulici i
gledali mjesec i labudove, umirnče svje¬
tiljke i spokojne kuče, pustu ulicu i
mirno jezero, pa se i nama pričinjalo,
da bi bilo, ah, da bi bilo tako slatko
— umrijeti . . . ! !

— 59  —

Nu, da. Uvijek treba imati na umu,
da je to majska noč •— a mi, da smo
više od tri sata prosjedjeli u sparnoj
kavani, okruženi rpom novina, vicblata
i »ozbiljnib« žurnaia. ni ne sluteči, da
umjesto intenzivnog električnog svjetla,
što zaslijepljuje oči, imade vani blijeda
nebeška luč, umjesto zadimljenog, spar-
nog kavanskog zraka mirisavi majski,
umjesto divlje ciganske glazbe velika
tišina prirode . . .

Hodali smo tako polako, razmišljajuči
o sreči puste ulice, o sanjama labudova,

0 smrti svjetiljke, o zadovoljstvu kuča

1 još o mnogom, mnogom, o čem se
samo u majskoj noči može razmišljati.

Najednom opazismo, da nismo više
sami.

Pred nas odnekale ispala ženska.
Zurila se. Njezin čvrsti korak neugodno
je odjekivao i mutio onaj lijepi mir.

Iza jednoga ugla ispane gospodičič,
iza drugog gospodin; iza nekakvog stupa,

— 60

na kom se lijepe plakati, pomakne se
tamna sjena — starac! I sva trojica
pokročiše spram istoga cilja.

Gospodičič bio je još samo korak
od nje udaljen, gospodin je išao nešto
polaganije, a starac je čekao.

Nu u času, kad ju je mladi kavalirčič
stignuo i valjda sasvim siguran pošao
uz nju, vidjela se samo odlučna njezina
kretnja, i gospodičič — zaostane. Se-
kundu poslije dogodilo se isto i gospo-
dinu; a dva — odbijena — koji se do
sada nisu ni poznavali, zbližila u tom
času ista sudbina, te su zajedno, psujuči,
otišli niz ulicu.

U tom času zaboravismo i mjesec
i jezero i labudove. Neobična ova zgoda,
da žena u to doba na ulici odbija muš-
karce, sasvim nas je iznenadila.

Podvostručimo korake, da vidimo,
što če biti dalje.

I starac je htio pokušati »sreču«. A
baš u času, kad je stigla do jedne svje-

— 61 —

tiljke i valjda osjetila, da ju opet netko
progoni, okrene se, da ga predusretne.
Nu stari bio je malo ustrajniji, te je
odlučio, ne dati se tek čim god smesti.
Ali uzalud!

Tako smo imali prilike vidjeti na
čas njeno lice, i promotriti ju pobolje.

Nu da, kad bismo ju htjeli po odijelu
suditi, onda ju baš ne bismo trebali
cijeniti visoko. Ali, kad se čovjek u
sudu po vanjštini več tako često pre-
vario, onda je pripravniji tražiti pod
priprostom vanjštinom čestitu dušu, nego
li pod finom i skupocjenom.

Naša, recimo »interesantnaneznanka«,
bila je malo dosta ne »elegantnih« pri-
rodnih forma, u kaputu, suknji i šeširu
ne baš najskupocjenije vrste, pa to nas
je uvjeravalo, da je sigurno kakvo va¬
ljano i čestito čeljade. Ali to nije dosta.
Samo se po sebi razumije, da smo u
istom času odlučili biti njeni pratioci

— 62

»par distance«, a prema potrebi i bra¬
nitelji, čuvari, štitnici, kako hočete.

Nu ona več zakreče u drugu ulicu,
koja nije baš prejako razsvijetljena, a iz
tame joj dolazi u susret opet neka
»tamna sjena«.

Svakomu če biti razumljivo, da smo
mi, pošto smo odlučili biti njeni štitnici,
branitelji i čuvari, morali ipak biti sa-
svim na čistu, koga čemo štititi. Da je
to dobra, poštena gradjanka, o tom nas
uvjerava njeno odijelo. No mora se
dozvoliti, da i na hladno puše, tko se
jednoč opeče. Trebalo je dakle usta¬
noviti, gdje je ta dobra gradjanka bila
do te kasne dobe? Valjda nam ne če
nitko živ u zlo upisati — takvu skru-
puloznost! Dakle, gdje je bila?

— Sigurno se je zadržala kod pri¬
jateljice.

— To bi moglo lako biti. To je
sigurno! (U ovom sam naime času opazila,
kako se opet sretno riješila napasnika).

— Da, ali kako se je smjela tako
dugo zadržati? Več je pol dva iz jutra!

— Kako je smjela! (Jasam, naime,
oduševljena!) Valjda je brat rekao, da
če doči po nju. Ona ga je čekala. Pri¬
jateljice su se sve razišle. Brat nije do-
šao. Ona ga je još uvijek čekala, a kad
je več vidjela, da ga ne če nikako biti,
odlučila se iči sama.

— Ali mogao ju je tko od prija¬
teljičina roda sprovesti.

Ali možda njena prijateljica nema

nikoga.

— Mogla je onda ostati kod nje
preko noči.

Sutnja.

— Vidiš, to je istina.

— Onda nije bila kod prijateljice,

-— (Tužno): Onda nije bila kod
prijateljice.

Zamislismo se. Gdje je bila???

— Cekaj, zar ne bi lako moglo biti.,
da je, recimo, radila u komptoiru.

- 64

— Do pol noči?!

— Zašto ne? Možda je bilo pre-
šnoga posla, pa je morala ostati.

— To baš nije nemoguče.

— Vjeruj, to če biti! (opet se naime
sretno riješila napasnika.)

— Da, ali valj da ne bi bila ona
sama ostala u komptoiru.

— Pa, ostali su, recimo, i drugi.

— Nu onda bi bila morala imati
toliko pameti, da zamoli koga, da ju
sprovede.

— Vidiš, to je istina.

— Onda nije bila u komptoiru.

— (Još tužnije): Dakle nije bila u
komptoiru.

Pogledali smo se bezutješno.

Nad nama se pokazalo blijedo mje-
sečevo lice. Negdje u daljini odbijale
ure, sa susjednog krova sneno zagukao
golub, a golubica mu se tiho odazvala.
U tom se času neznanka opet riješila

- 65 -

5

jednoga »progonitelja«, a mi opazismo
tako bolne, ah, tako bolne črte oko
njenih ustiju, da nam se u času srce
zgrčilo od tuge. Vidjesmo i suzu, kako
je zasjala na njenim trepavkama i ne-
čujno se odrunio biser u uličnu pra-
šinu.

—- Heureka! Dijete joj na umoru
— muž u birtiji. Nije imala koga po¬
slati u ljekarnu, a ne može gledati,
gdje joj jedinac umire bez pomoči.
Ostavila ga sa strepnjom, hoče li ga
opet zateči živa i trči u ljekarnu, a uz
put če potražiti muža. Kako joj se
negdje srce grči od straha i želje, da
što prije stigne kuči, a ove besposlice,
ove bitange, ove vucibatine ju sustav-
ljaju, napastuju. Kako da ne umre od
tolike boli! Oh, ti muževi! Ja nišam
znala, kako da ih okrstim. Najednom
sam bila uvjerena, da su samo oni svemu
zlu na svijetu krivi. (Naravno, svagdje
ima iznimaka.) I sve bi bilo lijepo, samo

— 66  —

da njih nema. Kakve li su žene muče¬
nice, najnesretnija stvorenja. Cijeli bi
svijet morao plakati rad tolike nesreče
— potopiti se u suzama . . .

Oh, kako sam, kako smo plakali,
plakali u svojim ogorčenim dušama, s te
neizrecive bijede. Ja sam postala tako
jaka, tako oduševljena, tako mi je po¬
stala jasna cijela ta emancipacija, kojoj
sam se do sada uvijek smijala. Tako
su uzvišene, velike, nadnaravske bori-
teljice za ženska prava. One su apostoli,
Mesije — ah, ja več ne znam što . . .

I dok smo mi u takovim i još ljep-
šim mislima i planovima, kojih ja sada
više ne mogu ponoviti, brzali za našom
neznankom, približavala se ona uličici,
ah, tako pravo hamburški strahotnoj*)
da se po danu ne bih usudila u nju ni
zaviriti.

*) U Hamburgu, u starom dijelu grada imade
ulica sa onim starinskim, rasklimanim kučama, za koje se
odista može kazati, da su strahotne.

— 67 —

Ali s kakvim sam oduševljenjem
sada žudila, da što prije zadjemo u nju.

Gospodin, što ga se je neznanka več
jednom sretno riješila, opazio je, kamo
se ona zaputila, te je bio sjeguran za
svoj uspjeh, pa ju je samo odmjerenim
korakom slijedio, a mi smo več gledali
njeno sretno lice, kad čemo joj se u
odlučnom času približiti, tobož, kao znanci
i ustati njoj u obranu. Naravno, ona če
odmah sve shvatiti, a gospodin, kako M
če taj pogledati!

Hahaha, blaženo smo se i tiho srni-
jali u sebi.

A onda nam opet palo na um bo-
lesno dijete. Na suprotnoj kuči zablije-
snuše velika slova: Apotheke. Mozgom
nam vrcnu misao: možda ipak nije išla
po lijek za bolesnog jedinca, al ju u
času ugušismo i odlučno pokročismo.
Još pet koraka do strašne uličice —
još pet koraka imao je gospodin d©
nje.

68  —

i letjeli smo, da

Sada — sada
ju stignemo.

Ona zamakne za ugao, mi za njom
i —: pred prvom kučom iza ugla sjede
tri kuharice, a pred njima četiri — Sol¬
data!

Naša se neznanka uz grohotan smijeh
bacila medju nje i pripovijeda im zna¬
čajnim šaptom svoje najnovije doživljaje,
zapadajuči od vremena do vremena u
prigušen smijeh.

Mi smo se zgledali i — stali.

Izacrkvenoga tornjapomoliosemjesec,
te nas gleda svojim širokim licem i
smije se, smije, smije.

Ruga nam se — prevario, zamamio
nas svojim slatkim sjajem, svojim jeze¬
rom, labudovima i majskom noči. I sad
nam se još ruga!

Htjeli smo ga pogledati, želeči, da
ga odmah nestane, ali ugledasmo nje¬
govo pravo dobročudno, široko nasmi-
jano lice, pa i mi prsnusmo u smijeh.

— 69 —

Kako smo se dugo tako u troje
smijali, neznam.

Najednom odbije s nedalekog tornja
tri —. Kao da je zvučilo strogo, pri-
korno, i mi nakanismo požuriti se kuči.

Gdje smo? Badava je stara varalica
upro sav svoj sjaj, da nam pokaže i
rasvijetli put — nismo se mogli snačl
Ovdje nas još nikad nije bilo.

— 7  o —

PRIJE

SVRŠETKA.

HAMBURG 1903.

Bila je nedjelja. Prva proljetna ne-
djelja nakon dugih, mutnih i kišljivih
dneva. Mirisav, svjež zrak, pun je ne-
vidivih glasova radosti i zdravlja —
ulice pune rumenili lica i smijučih se
očiju.

Marcel Nikolič gledao je ta lica bez
osobitog interesa, onako tek, da na nečem
ustavi pogled. A u njemu je sve nešto
govorilo: kako su gadni, kako je sve
to ružno, kukavno — —? i pljunuv
s gnjušanjem daleko pred sebe — od¬
vrne se.

Pognute glave, hodalo za njim nje¬
govo veliko pseto Cezar — u tom se
času dotakne njuškom njegove ruke, a
u očima sjevnula mu radost; Marcelu
se pričini — ista ona radost, koja se

— 7  3

odrazivala s lica svih prolaznika i njemu
se zgadi, pa ga odrine rukom.

Na mostu, što je vodio preko rijeke
ustavi se, osloniv se na balustradu.
Pogled mu zalivati po sitnim valičima,
na kojima se njihalo nebrojeno čamaca,
puni vesele mladeži i zaljubljenih pa-
rova. Sredinom rijeke križali mali va-
poreti, prepuni svjetine — velegradskog
proletarijata.

Cezar se pružio po zemlji, položio
gubicu na cipelu svoga gospodara, pa
od časa do časa digne glavu, pogleda
tužno na njega, onda na dva mala psiča,
što su se igrali sred mosta, zamane re¬
pom i opet se smiri, kao da su ga za-
okupile turobne misli.

Dolje, ispod mosta doplovi par la-
budova, malo uzdignutih krila, te sliče
ladjici, što mirno plovi ne znajuč otkuda
dolazi, ni kuda ide.

Prije dva mjeseca, stajao je uz tu
istu rijeku, malo niže dolje — sasvim

~ 74  —

uz  obalu. Magla se bila spustila i sa-
krila kuče i drveče. Do njega je doplo-
vio labud, ustavio se i gledao ga onim
sitnim očima. Za njim drugi i treči i
domala bila ih cijela rpa. Ko bijeli lo-
poči, što se digoše nad jezero, ustavili
se jedan do drugoga, gledajuč ga mirno,
pouzdano, kano da što očekuju. Mar¬
celu se pričinilo, da bi ih trebao pomi¬
lovati, reči im štogod — jer kano da
oni to čekaju. On je bio tako sretan,
da bi cijeli svijet htjeo vidjeti sretnim.
Život mu se pričinjao tako lijepim, kao
još nikada. Pred očima mu redale slike
iz budučnosti; sjajne, svjetle. Još nikada
nije vidio toliko sunca i sreče, kao u
tim slikama.

Rijetko je do sada njega sreča po-
sječivala, tako rijetko, da mu se činilo
e je cijeli život bez vrijednosti — a
mir i sreča tek je u smrti. A onda na-
jednom bio ga zahvatio val svjetla,
grudi mu napunila nada, a s njom i

— 75

čežnja za životom. Oh, ona močna, jaka
čežnja za životom, s koje mu porastoše
krila, ojača volja, oživi duša — — —

A svud naokolo njega bila je magla
i tmuran zimski dan.

U sredini rijeke, iz magle, pojavi o
se veliki čamac natovaren ugljenom, a
na njem jedini čovjek, upiruč svom
snagom dugu motku o dno rijeke. Tako
se pomicao sporo — teško — —

Sporo, teško gubio se čamac, a čo-
vjeku se negdje napeli svi mišiči od
napora, al on se ipak pomicao lagano,
lagano, dok ga nije proždrla magla.

Marcel Nikolič bio je tada sretan,
sretan i život mu se pričinjao tako ne-
izrecivo lijepim.

Nije li to bila osveta života za nje¬
gov prvanji prezir? Nije li mu zato
prije konca utisnuo u srce taj žar, u
dušu tu čeznju, da bude konac tim
gorči i teži? Zar da i on tako vuče,

- 76  -

da se svom snagom upire i nosi taj
trh, koji mu ne da dišati? — —

— Ne! Cuvši Marcel Nikolič sam
sv qj glas, uplašeno se ogleda.

Nad gradom spustio se suton. Obalu
zaokružilo mnoštvo svjetala, a ljudi pro-
lazili pokraj njega, žureči se kučama.

Opet na njega navalile misli.

— Iči, iči treba — pobječi od sebe

— pobječi kud bilo — —

Hodao je, a da sam nije znao kuda.

Tako se našao pred kavanom u koju
je cesto zalazio. Bila je skoro sasvim
puna i jedva nadje mjesta.

Ciganin, što je ravnao orkestrom,
savijao se pod zvucima svojih gusala,
ko mlada vrba pod cjelovom vjetra, a
gusle su pričale o onoj dalekoj pusti

— bolno i strastveno; dugim drščučim
tonovima, s kojih srce zamire od slatke
boli, i kratkim i oštrim s kojih krv na-
glije poteče žilama.

Marcel držao u ruci novine, da za-

77  —

sjeni lice i preko njih zagledao se u
sliku na stijeni: Do nogu lijepe gospe
Venere spustio se Tannhauser i sluša
njeno pričanje —

Sve polako uvlači mu se u srce
tuga, htjela bi probiti prsi, a slatka je
i gorka — kano da bi plakao za ovim
lijepim životom, kojega treba ostaviti.

Gusle utihnuše. Još čas bludili su
dvoranom posljednji zamiruči glasovi
— i nestade ih sasvim.

Sa susjednoga stola dopre smijeh;
čudnovat — živinski.

I opet za čas- taj gadni smijeh.

Marcel se odvrne od slike i spusti
novine. Nedaleko njega sjedila djevojka,
osloniv se na rame svoga kavalira, koji
joj nešto šaptao. Nasmijala se, a taj je
preglasan, nenaravan smijeh dirao ne¬
ugodno i mnoge se glave spram nje
obratiše. Nije bila ružna, al taj joj je
smijeh podavao nešto živinskoga —
grabežljiva.

- 78

Uzrujalo ga to i nije mogao, da još
dulje sjedi.

Izašao je.

Ogleda se ulicom, neodlučan kuda
bi. U tom je času naišao tramway i on
skoči unutra. Svejedno, kuda bilo —
samo nek se ide, samo da ne bude sam
sa svojim mislima.

Kola se krenu, a za njima se pusti
u trk Cezar izpružena vrata, spuštena
repa. — Sto njega veže uz mene? po-
mislio Marcel, gledajuči ga, kako se sav
zadahtao — i na čas mu bude žao
pseta.

U jednoj od najživahnijih predgrad-
skih ulica sišao je s kola. Kao dvije
struje tjerane protivnim smjerom, vrvilo
ljudstvo. Kuča do kuče ovdje su vari-
jeteji svake ruke i kazališta zadnjeg
stupnja, gdje se za malo novca nadje
dosta zabave.

Pomješao se medju nje i ni ne zna-
juči sam kako, našao se u jednom lokalu.

79  —

Prostor bio sav zadimljen, polumračan,
rasvijetljen množinom malih bojadisanih
svjetiljki, tek sa »pozornice« udaralo
jako električno svjetlo i sjeklo u sljepo-
čnicama, ako se samo na čas na njem
zaustaviše oči.

Na pozornici u polukrugu posjedalo
do dvadeset chansoneta u kratkim suk¬
njama od izbledjele, iznošene svile svake
boje. Tijelo im nelijepo, izobličeno, lica
nabojadisana, a oko ustiju zasjekle se
dvije črte u smiješak. Vječni, vječno isti
smij ešak.

Kasno je več, pa se njekojima skla-
paju oči od umora i pica, te nepre¬
stano žmirkaju, da protjeraju san.

— Bukelhans! Bukelhans! — zaviče
netko i dvoranom zaori smijeh; bijesan,
divljački.

Na pozornicu stupio je grbavac —
prošao dva puta binom, izbečio oči,
rastegnuo prevelika usta i začeo pje-
vati.

80

Ženska, što je sjedila pred Marcelom
— na koljenu svoga kavalira, obuhvatila
ovoga obim rukama oko vrata, stala ga
tresti i derati se od silnoga smijeha. A
kad je grbavac dopjevav uzdignuo lijevo
rame, prihvatio grbom šešir, dignuo ga
tako malo i isplazio jezik — činilo se,
da če se kuča srušiti od smijeha, vike
i lupanja nogama.

— Kako su gadni, gadni — bje-
snilo u Marcelu, a nekakovo bljutavo
čuvstvo ga zaokupljalo.

— Dostatno je, da jedna nakaza iz-
plazi jezik, izbeči oči — i evo ih, ži-
votinje — — Nešto ga kao gonilo, da
uhvati času, pa da im razbije lica, te
gadne živinske obrazine.

Sve je u njemu kipjelo, a grbavac je dalje
pjevao i oni su se dalje cerili-

Onda, kao da je netko pokraj njega
rekao tiho: Prava samoubilačka špilja.

6

U tom bi se lokalu morali sastajati sa-
moubice prije svršetka —

Protrnuo je. Ogledao se. Sve je
utihnulo.

Grbavca više nije bilo, a na pozor-
nici je stajala ženska u zelenoj haljini.
Vjedje joj bile tek na pol otvorene,
noge joj klecale. Bila je pijana. Dobaci
rukom poljupce, nasmije se glupo i
stane deklamovati pjesmicu o tuzi majke,
kojoj je umrlo dijete.

Bila je žalosna pjesmica i nitko se
nije mogao smijati.

U Marcelu se nešto kidalo; kano da
če mu se raspuči prša, oblijati ga suze
— dizalo se sve više, a kad je došlo
do grla, rastegne mu se lice i grčevit,
gromoran smijeh otme mu se iz ustiju.

Pijan je! Pijan je! poviče netko,
pokazav na Marcela, pa mu se stane
smijati, a za njim i svi ostali, poustav
na stolove i stolce da bolje vide.

82 —

Smijeh se sve više širio, a iz toga
se smijeha isticalo jedrno tužno zavi¬
janje Cezarovo, koji je, postaviv prednje
noge na stol, lizao ruku i čelo svoga
gospodara.

- 83 -


POVRATKU.

ZDENCI 1901.


Išli smo šumom. Gusta črna tarna;
ne vidi se nista i opet — vidi se
mnogo.

Vračamo se stazom. Na mjestima
potkrala se kroz granje blijeda zraka
mjesečeva — i opet mrak.

Iz mraka dižu se prikaze. Slatke,
čudne, strašne . . . Natječu se, hvataju
i nestaju.

Slatke prikaze! Mame mi smiješak
na usne i osječaj sreče.

Ta draga prošlost.

I tada smo hodali šumom. Bila je
noč, a lijetale su krijesnice, ko male,
lude sviječice; mi smo ih hvatali, a ti
si mi ih stavljao u kosu — plašio me
prikazama. A ja bih se stisla k tebi —

87

i bila sam sretna. Tako je bio drag taj
osječaj, da imaš nekoga, tko te brani.

I sada vidim prikaze; strah me hvata,
al opet odvažno stupam napred.

Preda mnom trči naše črno pseto.
Trkne korak, dva, — onda se ustavi i
čeka, dok ga stignem. Pa opet podje.

Danas nema krijesnica i nije topla
noč.

Jesen je.

*

Izašli smo na čistinu.

Za nama iza gore digao se pun
mjesec i obasjao malo selo, što drijema
pod nama.

Sveti se mir nadvio nad gore, nad
selo, nad sve —

Sjeli smo na ledinu i gledamo . . .

A onda se sa drugoga brijega javi
pjesma. Pjesma iz punih ženskih grudiju.
Nije radosna — al glasna je i kao da
se teško otkida. Ko jauk nad mrtvacem,
ko krik ranjene ptice.

— 88  —

Pjesma, u kojoj je cijela povjest
ženske duše s onim vječitim i istim:

»— — — čuješ li Marice — —«

Iz doline, kao za odgovor, razlijegne
se tisa pjesma muškarca.

Monotona je i laka: sigurna. Tiha je
i valja se dalje, dalje . . .

I opet sa brij ega prekidana, glasna
naricaljka, a kad se slučajno sastanu,
kao da se bore i muce, dok opet ne
izadje sam laki, jednolični napjev.

Naše črno pseto pritislo je glavu uz
moje koljeno i nemirno pogledava u
mene. Taknem ga lagano rukom — i
ono se smiri.

— Podjimo — javljaš se ti.

— Podjimo.

- 89 -

JEDNO NEDJELJNO

POPODNE.

SLIČICE SA SELA.

MONAKOV 1904.

Vručina. Sve je nekud tiho i ko sve¬
čano — sve se smirilo. Preko puta, u
babe Marice avliji polegla njena Ru-
menka u hlad kestenov, pa preživa. U
grabu se uvalio šareni bravčič; sve
stenje i uzdiše, ko da teret vuče. I ko¬
koši se stisle negdje pod svinjcem u
hladu — svemu dojadila vručina. Samo
se mačak ispružio na stupu od vratiju,
na največoj žezi. Godi mu. Lagodno se
proteze, zijeva — i okrene na drugu
stranu,

Negdje u dnu sela javio se čuko,
a kroz čas začuje se knezov glas: na
zhpovid ljudi! na zapovid! — i što se
više bliži, kao da se osječa, gdje sve
oživljuje. Vratila se valjda prva kola iz

— 93

Broda i donijela iz opčine »z^povid« i
postu.

Sada če on tako proči cijelim selom,
dok sakupi ljude.

Zaškripaše drvena vrata, a na njima
se ukaže baba Marica. Zijevne glasno,
otare si pregačom lica i prihvati bakrač
sa napojom. Trknula malo njim o stubu,
a bravčič skoči, kanda si ga nožem —
pa knjoj. Vice, cvili, hvata ju za suknju
ne može se ga obraniti.

— Ideš nesrečo, ubiču te — ma
ideš li — u! pa se baci klipom za njim.
Ajd, Rumenko, rodjena moja — ajde
ljubo, ajde — — O, kurjak te pojio
—- ma privalit češ mi koto. Ubiču te
— znaš, da ču te ubiti — —!

Rumenka se polako pridiže i pridje
k valovu, a baba s velikim kbcem tjera
bravčiča. Sad reče koju Rumenki, onako
od dragosti, da joj bude sladje piti, pa
opet drekne na bravčiča i zamane kocem.
A Rumenka samo pije i sa strane po-

— 94  —

gledava onim svojim velikim, milim
okom.

Iz susjedne avlije izveo djed Musiča
svoja tri konja. Vodi ih na potok, da
ih napoji. Stari su več — e, al dok
njega, dotle i njih, a sin neka onda za
sebe kupuje druge.

— Vručina seko —

— Borne vručina, neznaš drugo van
lezi, pa spavaj.

— A kaki je to u tebe bravčič —
je 1’ to za pečenicu?

— Da. Za svetu Anu.

— E, pa dobra če bit.

— U, gade — ubiču te! poleti baba
za bravčičem, koji se, dok ona u raz¬
govoru, tisnuo do valova i zagnurio
glavu u napoj.

Vručina malo popustila. Gore od
crkve začuje se dftda. To je Stipa Ju-
rišin —- najbolji gajdaš. Sad če kolo.
Kupi se mladjarija.

— 95

Idu cure. Sve se njišu u bokovima.
Na nogama im crvene čarape i cipele
ulaštene — samo se sjaje. Smiju se i
brblju, a sve im se nekud žuri. E, duda
se čuje, a Stipa če svirat. Bit če kolo,
košto samo biti može.

Ozdola iz sela ide nekoliko starijih
ljudi. Puše i razgovaraju, mašu rukama
—■ pa stanu. Ko, bolje se razgovara
ovako, nego u hodu.

Opet podjoše. Knez nešto pripo-
vijeda, a oni slušaju, samo če kad koji,
da se javi. Evo ih do pred kuču babe
Marice. Thd če baš da stanu, k6 če-
kati če dok se drugi skupe, pa če onda
svi u rpi do crkve, da čuju »zipovid«.

— A šta, eto, nikako to nije —
poviče knez, a oni drugi kimaju glavom.
Nekoji čak i lule izvadili, pa se zami¬
slili.

— Molim ja vas, kad ja ne dobijem
zapovidi do druge nedilje! Kaki je to
onda poso? — opet če kroz čas knez.

96 —

— Pa šta se on išo mišat u to?
Nije to za našeg čovika, dopre iza nji¬
hovih ledji i medju nje stupi Čiča Mijo
u sasvim bijelom prsluku. Zna on o kom
se to govori, ma da nije čuo cijeloga
razgovora.

7— E, pa nije on, al oni su njega
baš prisilili,

— Pa tko bi mene mogao prisiliti,
kad ja ne bi tio? javi se Marko Zoliča,
koji je do sada mrko šutio. S Markom
nema šale. Bio on soldat. Razgledo se
po svijetu, bio i u Bosnoj za »kupacije«!
Uvijek je mrk, samo mu oči zirkaju svud
uokolo. Kažu ljudi, da u Marka ima no-
vaca — ali ko bi to mogo znat? Kroz
šešir mu malo čupe proviriše, ko htjele
bi i one malo vidit božjeg svijeta. Marko
se s tim svojim šeširom ne rastaje valjda
ni kad spava — a čupa ne striže van
o svetoj Ani, prije goda.

Knez: E, tko! Pristojnik! On njega
pozvo prida se, pa kaže: Ca Iva, ja oču

97

7

da vi budete načelnik. — A on njemu:
Poglaviti, molim lijepo, nišam ja za oto,
ja imam svog grunta. — A pristojnik
odreže: Ja to oču — jeste razumili!
Napišite molbu i pridajte.

Marko: Baš je bio lud! Ne bi se
ja dao prisilit — i pljučne baš onako
ljudski preda se.

Knez: E, ne bi ni on. Al onda žena
na njega: pa šta ti ne bi — pa bit
češ gospodin, brati češ mjesečinu. —

Ostali medju se: E, to je vidiš —
žena! Ma žena! Eto žena!

Marko: Al kazuje svit, da ie pri-
stojniku več dosta.

Knez: E, pa kaje se, što je starog
otpustio.

Ostali: A baš je bio valjan stari —
(načelnik.)

Knez: Ljudi, vridio je zlata za našu
opčinu.

Marko: Kažu, da pristojnik sve lasi

— 98

čupa, pa jauče: što sam uradio, što sam
uradio. —

Čiča Mijo: Najpotlin če oni njega
mor at’ skinit’.

Knez: I oče! A da šta drugo znadu?

Svi zašutiše i zamisliše se.

— I, ljudi, baš od ovo neko go-
dina sve u nas krenilo na zlo — opet
če knez.

— Baš da je. Otkako onaj bilježnik
pokrao našu opčinu, sve okrenilo na-
opako — potvrde drugi.

Knez: E, ljudi, al šta je blagajnik
čovjek — toga nema. Da nije njega,
propade naša opčina.

Marko: Vidit če te vi, šta če još
doči. —

Knez: Dobro borne ne če.

Marko: Samo se vi sjetite moji riči.

Ca Mijo: E, a tko bi to zno.

Marko: Čut če te vi — I kao da
je u njem nešto uzavrjelo stade vikati

— 99  —

— II šta je ovo! Kaki je to gospodin,
šta li je — u našeg meštra?!

Ostali se pogledaše: Ma, da, kaki
je to gospodin?

Ca Mijo: Ma, ljudi, ja čujem gdje
svit govori, da je to špijun. Bil da li
to moglo biti?

Marko, stade skakati: A da šta je
van špijun! Pokazat ču ja njemu.

Ca Mijo, malo nesigurno: Vald’ ne
bi smio bit u meštra, da je špijun —?

Marko: E, meštar —. Meštar! Ne-
znate vi, tko je meštar!

Ca Mijo: Pa tko bi bio? Eto me¬
štar je!

Marko: Ti s’ luda! Al kazat ču ja
vama tko je meštar. Eto —- meštar je
anarhist!

Seljaci se zasmijaše, ko čudo im,
što to Marko pripovida, a mladi jedan
deran — »Luta« Janjin, koji se uvijek
miješa medju starije ljude, a još nije ni
opetovnice svršio — poviče:

ioo

— Alaj mi Marka! Pa otkud bi ti
to mogo znat!

— Otkud?! E, draško moj, ne za-
rijem ja glavu u sino, pa spavam vazdan,
ko ti. — Sta meštar uvik onoliko knjiga
dobiva? A?!

Ca Mijo: Ma jest, ljudi, što li on
ono uvik piše. -—

Knez : Ma baš, kad je od toga divan.
— A jest taj meštar njekaki čudan.

Ostali medju se: I jest. Drugi su
meštrovi uvik s ljudma. — Eno pokojni
Svaganovič. — O jč, koliko smo mu
se nasmijali.

Knez: Pa on bi s ljudima i na ra-
kiju i u kolo — pa i s drugim se me-
štrovima i majstorima pohadjo — a ovaj
ni skim.

Marko: Kažem ja vama, šta je me¬
štar.

Dok oni tako u razgovoru, sakupilo
se još ljudi. Neki posjedali uz plot i u
grabu, a neki ostali stoječi. Iz donjega

IOI

kraja, po srijedi ceste, bliži se opet
netko. Jednom se rukom prihvatio ko-
ljena, ko laglje mu je hodat, pa tako
sagnut po malo ramlje. Za šeširom mu
jagode i kitice šumskoga cviječa. To je
Savo Tešin.

Cim ga opazišc, stanu se smijati —
bogzna što im se dopalo. — A on baš
lijepo pridje do njih, pa pozdravi.

— Faljen Isus i Marija!

A što si ti, Savo malo labav! — do-
vikne smijučke knez i uzvine svoj lijepi
plavi brk.

— Boli me noga. Eto vidi — i
odma diže hlače, pa pokazuje.

— Pa šta je to tebi?

— A zar ja znam? Od Boga je.

Ča Mijo: A je 1’, Savo. Je 1’ istina,
da je onaj, šta je kod meštra, od tebe
načinio figuricu?

Savo: Jč — je.

Knez: Pa kaki si?

Savo: Eto, ko živ.

102

Marko: A šta če njemu to?!

Savo: A zar ja znam?

Marko: E, jel! A plati li on tebi
za oto?

Savo: Da — da.

Marko: Eto vidi! Zar je on lud, da
bi badava izdavo novaciSpijun vam je
to — al vidit če te vi več, šta če biti. —-

Još Marko u riječima, kad odjedne
ušuta. Iz školske avlije izašao učitelj sa
svojim gostom i podjoše gore spram
crkve.

Dižu se i seljaci, pa če polako preko
grumenja, što ga ispeklo sunce, spram
gornjega kraja.

Tu se več sakupila sila ljudi. Sta-
riji posjedali oko crkvene ograde, pa
puše i divane, žene se pružile ondje u
ladu, pa gledaju mladjariju, što je ne-
daleko na čistini, na najžarčem suncu
uvatila kolo. Peče sunce, Bože, misliš,
ispiti če im mozag.

— 103

Crvene se lica, ko jabučice; znoj
sve curkom teče, a momci petama o
zemlju, da sve tutnji. Pa povuče kolo
sve do gajdaša, savije se, zavrisne, pa
opet natrag — i u okrug. Gaj daš Stipa
naherio šeširič na ono jedno oko, što
mu ga zrno probilo, puše u kozu, pa
sve i on s kolom poskakuje. E, nemož’
da gledješ mirno. Danas Manda vodi.
A što je Manda Tadina — toga više
nema! Kad zažmuri očima, skupi usne,
kroz zube zazviždi, pazapjeva: Aj, kaka
sam bila i rumena — i poskoči, pa
povuče kolo; — momci da polude.

A baš danas lice joj se sjaje, oči
igraju — rastopiti če se od dragosti.
Ej, nije šala; Joža Tomičin najači momak
u selu uvatio se do nje, a Fema Pe¬
trova pozelenila od ljutavi. Mandi sve
srce poskakuje, a nemož jezika umirit —
bit če vraga! Manda je započela, al ni
Fema ne če da zaostane — prepiru se
sve u pjesmi. A momci i djevojke po-

— 104 —

mažu obadvojima i sve misle, tko če
koga nadpjevati? —

Malo podalje u hladu sjeo učitelj
na jedan panj, a kraj njega namjestio
prijatelj mu svoj slikarski stalak, pa
slika.

Nekoliko se ljudi primaklo, pa gledju
sa Strane, razgovarajuč nešto po tiho,
a Savo, u kog valjda uzmanjkalo du-
vana, prikučio se sasvim iza ledjiju, pa
sve pazi i čeka dok gospoda bace či-
kove.

— O, Savo, zar si ti tud?

— Jelte, gospodine, a šta če ovo
biti? — pristupi Savo do njih, razma-
tajuč čik, da ga strpa u lulu.

— Vidiš — slika.

— Jelte, gospodine, a kud če on
s tim?

— Pa kud bi, objesit če o duvar.

— Šta če to biti ?! — izdere se
Marko, koji se najednom odvažno
približio — i udari rukom po platnu.

— 105 -----

— Čovječe božji, zamrljat če te mi
sliku.

— Sta če to biti, pitam ja tebe!
opet če Marko.

— A gdje smo se mi, kume, po¬
bratili — okrene se slikar k njemu, pa
ga pogleda nasmješljivo.

Al nemož ti Marka smesti. Uvjeren
je on, da je u pravu, pa sad da sam
ban dodje pred njega, ne bi ga stavio
u nepriliku.

— Sta če to biti, reci! — Plan,
jel?!

— Kaki plan?

— Znam ja več kaki! — Eto plan
od našeg sela!

— Pa šta bi njemu plan od našeg
sela?

— Zna on šta bi. A znam i ja. Al
prisjest če njemu praviti planove — i
Marko digne šaku, pljune, pa se vrati
opet k drugima.

— Pa šta če to vama, gospodine? —

106 —

upitat če Čiča Mijo, ko malo miroljubivo,
slikara.

— Dopada mi se, pa hoču da imam.

— A vama se baš naše selo do¬
pada? — — E, pa nije rdjavo naše
selo. Samo da nije bajir — —

— To je baš i lijepo na slici. Vi¬
dite, tako če se moči cijelo selo nasli¬
kati — prihvati učitelj.

— Ma, gospodine, razumim ja, što
vi kažete. A oče 1’ on za oto dobit
šta ?

— A šta bi dobio, ča Mijo?

— A šta ja znam — Novaca —
šta li?

— E, pa dobije se za oto i novaca.
Al ovo ču ja objesit u moju sobu.

— A tako što. Onda če to ostati
vama? — A recite vi meni, gospodine,
je 1’ istina, da ima vaka figurica od
Anke Musiča —?

— Nema od Anke, van od Save.

— E, znam ja, da ima od Save.

— 107 —

Al kažu, da ima i od Marka Zoliča i
od Anke i — ma, da je več po sela
gotovo.

— Nema, ne, ča Mijo. Samo od
Save.

— Ma tako vi meni kažite. — Pa
šta li je on to baš Savu ? Zar mu se
Savo najbolje dop6, šta li —?

— Pa zar nije zgodan? — nasmija
se učitelj.

— Ma onaki kljakavi i truljavi--

Ta zar nije? Baš je svakaki . . .

Sunce se stalo spuštati, pa uprlo
baš koso. Ne može se više slikati, pa
če i oni malo do kola, da gledju. I
ljudi se več napripovijedali o svem i
svačem. I što je bilo i što če biti i što
nigda ne može da bude..

Knez poslagao papire, pa sve još
nešto pregledavajuč bliži se kolu, a
Marko, ta za njim.

— Eto, gospodine, knjige — knez

108 —

če, izabrav nekoliko pisarna, a Marko,
ko zmaj:

— Kakove su to knjige!

_ ?! _

— Vidit čemo mi več, kakove vi
to knjige dobivate — zagrozi se sakom,
mrk, kao usud.

— Borne, Ivša, eto žandara po te
— nasmija se knez mladom momku,
koji baš htjede, da se uhvati u kolo.

— A šta je? — Zastane Ivša, pa
podje uz kneza spram crkve.

•— Eto, gle, šta je. Dvaput te zvali,
a ti ne došo. Sad če oni po te.

- - Nišam ni zno.

— Pa to je. Danas došle obadvi
pozivnice. Da budu prvo poslali. -—-

— A, od volje im — slegne Ivša
rameni.

— Je 1’ to rad babe Klare —?
Čiča Mijo baš sve znati mora.

—- Vald’ je.

— He, he, he, baš si bio mudar.

— 109 —

Otresd babinu krušku, pa prodo mošt,
a ti babo zijevaj — nasmija se baš od
srca čiča Mijo.

-—- E, Ivša, spremi se — porugljivo
če knez, a Marko ga prekide pakosno:

— Ne če sam.

— A da ko če s njim? ’Oš li ti?

— Znam ja več, tko če.

— I — i, pa ti Marko baš sve
znaš! — približi se ča Mijo, ne bi 1’
još više doznao.

— A je 1’ Marko, kud si ti ono
nočas žurio? — zašapče Savo.

— Kud sam? Vidit češ.

— Vidio sam te, kad si se jutros
vračao odnekale — opet če Savo, ko
tajinstveno.

— Alaj, ljudi, al če bit komendije!
— skoči Marko, taruči si zadovoljno
ruke, kao da se sad na ima nešta izvan-
redna dogoditi. Ljudi poustajali i sku¬
pili se oko njega, da čuju, što li to
Marko zna, a oni ne znaju. A Marku

i io

sve srce raste od radosti, kako če sve
zablenuti. Al ne če on da odma sve
kaže. Samo se grozi šakom i vice: Po¬
kazat ču ja njemu, kako se plan vadi
od našeg sela!

Sta li je to Marku, misle ljudi, a
ne znaju, kako bi iz njega izvukli. Al
da, Mijo, kad on sad ne bi saznao, šta
to Marko ima — ta bi si jezik pregrizo.
Privuče se do njega, pa če znalično.

— A šta češ?

— Sta ču?! Javio sam — otsječe
Marko, kanda si nožem, pa pogleda na
okolo.

— A koga si javio? — nasmija se
knez.

— Koga?! — Meštra i onog dru-
g°g- —

— Je si 1’ ti to nočas? — gurne
ga Savo laktom.

Marko potvrdi glavom, pa nastavi
važno: Dat ču ja več njima! Kad smo

m

mi bili u Bosnoj za »kupacije« naidemo
mi na otakoga.

Naš stražmeštar samo: »auf«, a mi:
pucaj! Ni danio nije više.

Mijo: A zašto ste ga?

Marko: Vadio plan, eto ko i taj —
pa slo u druga carstvo.

Savo: Pa šta to treba drugom čaru?

Marko: Zna on, šta mu treba. Eto,
bit če rata. A on onda sve po planu
zna s koje mu je Strane laglje navalit.

Mijo : A meštar kaže, da če to njemu
bit, da če vjesit u sobi.

Marko: Nije meštar lud, da bi tebi
išo kazivat. — Sta če mu baš naše
.selo?! — Ima ljepših figurica, što maj-
stori po selu nošaje, pa mogo bi si
onaku kupit — — A de ti meni reci,
zašt’ bi on baš čilo selo —? Marko
potrča do panja na kom je prije sjedio
učitelj sa svojim gostom, a i drugi po-
djoše za njim.

112

E, gle, odavle se baš najbolje vidi

čili plan.

Ivša se postavio iza njega, pa i on
gleda: E, ljudi, ima Marko pravo. Pa
mogo je on iz koje druge Strane uzet,
a ne baš vudikar.

Marko gleda slavodobitno: A?! —-
A zašto on to pravi na platnu?! Jeste
vidili! — Sve su figurice od papira —
a on na platnu. A?! Poznam ja to —-
tako je i onaj. — Papir bi se podero,
a ovo ne more.

Knez: Cuješ, Marko, kažu, da je i
tebe metio na platno. —

Marko: I je. Sve če on nas metit.
Več ima p6 sela. — I tebe je. — A
onda če to sve lipo zavit, pa poslat
drugom čaru.

Savo: A je 1’, Marko, mord’ je to
onaj isti ?

Marko ga prezirno pogleda: Ti s’
liida! Gdi bi bio, kad smo ga ubili.

— 113 —

8

Savo: A je 1’, Marko — oče 1’ i
ovog ubit?

Marko: E, borne, ne fali mu. II’
štukauz, il’ zrno.

Sunce zapalo. Lijepa je ladovina.
Kolo se malo razredilo. Odoše cure,
da se presvuku. Samo neke, kojima nije
ž6 svečanoga ruha, pa žene, koje tek
dodjoše, još uvijek igraju. Stipa gajdaš
objesio svoju kozu o šljivu, pa se i on
uvatio u kolo, nek i on malo poigra.
Naduvat če se još do potlam ponoči.
Iz duše, ne igra se tako lipo uz To-
minu tamburu, ko uz dudu, al nek se
dite malo uči svirat. Ne more ni Stipa
uvik. Pa tko bi onda, kad Stipe ne bi
bilo!

Momci se malo uzobistili — sad če
oni svakojako: Ajd, sad čemo po br-
čanski, pa po odvorački. — Sviraj
Tomo! Ej, Tomašu! — Al ipak najvole
po zdenčanski — to je ko najljepše.

Starije žene odoše, da namire go¬
veda i bravce, pa če se onda opet
vratiti, da još koji čas posjede uz mla-
djariju — a onda če u krevet. E, sta¬
rost, starost. — Nije to, ko nekad, dok
si bio mlad. — Sad moraš u krevet
tako reči s kokošma. — A mladež če
do zore. Pa nek im je. Samo jednom
si mlad — —

Ozdola iz šljivika dovukla se žena
Tome Kuzmanoviča, pa sve nekom do-
mahuje; ko ne da joj se bliže. Onda
se došulja iza učiteljevih ledji, pa zovne
tiho: gospodine. — I opet mane rukom.

Ovaj se digao i pošao sprani nje,
a ona ga uhvati za rukav i povuče na
stranu. Ogleda se uokolo, ne sluša li
tkogod, -pa zašapče:

— Je 1’ onaj od sigilacije?

— Tko —? zapita učitelj, ne shva-
tajuč, što ona to hoče.

— Ma onaj gospodin — i pokaže
rukom slikara.

— A što vi to pitate?

— Ma je 1’ on od sigilacije —?

— Kako — od siguracije ?! začudi
se učitelj.

— Ma, da. Kažu, da je juččre plan
od našeg štaglja uzimo. Pa se mi bojimo,
da nije njega sigilacija poslala, što nismo
več dugo platili —

— Ta nije. To je moj rod — na-
smija se učitelj. A ženi sasvim odlanulo.

— O, a ja se več pripade, da če
nam štagalj muntati —

— Kneže, o, kneže! — dotrkao mali
Cedo vas zaduvan.

— Evo žandara.

Marko, kanda ga tko nožem, skoči
na put pred njih. Za čas evo ga s dva
žandara, pa ravno spram učitelja. Po-
gledav ga slavodobitno zgrabi slikara
za rame, da mu nebi uteko, pa poviče:
Evo, to je!

Žandari se pogledaše, ko pitajuč, a
onda se jedan okrene učitelju.

— Oprostite, gospodine, imademo
nalog, da nekog sumnjivog čovjeka,
koji se nalazi u selu po nekom tajnom
poslu, dovedemo u kotar.

— Ako vi pod tim mislite mog
prijatelja, onda vam je bio trud uza-
ludan. On je kod mene i za njega ja
odgovaram.

—- Ako je tako, onda vi preuzimate
krivnju na sebe — reče žandar i oba
pozdrave, pa da če otiči.

Marko, koji je sve čekao, što če to
sada biti, skoči bijesan, pograbi žan-
dare i otimljuč se s njima stane vi¬
kati :

— I vi i vi s njima držite! — Al
pokazat ču ja i vama! Valaj če vas
staj at vaše službe! . . . Držite ih, ljudi,
da ne uteknu. — —

Svi se bili sakupili oko Marka, al
nitko da mu pomogne. Neki se smiju i
rugaju, a Marko bijesni; grozi se sakom

— 117 —

žandarima, koji mu se oteše, pljuje oko
sebe, grdi i opčinu i kotari cijelo selo.
Onda nabije šešir na oči i mrk kao vuk
otputi se cestom spram svoje kuče.

— 118 —

NEDDINA

POVJEST.

HAMBURG 1903.

.

Na jednoj od osamljenih klupa ne-
velikog Iječilišnog parka počivala je
mlada gospodja. Svjetla haljina, što oba-
vija to slabašno tijelo, čudno je prista¬
jala onom mirnom izražaju njena lica,

Svud naokolo bilo je pusto, samo
se vjetar poigravao hrpicom suva lišča.
Od časa do časa spustio bi se koji ve¬
liki, izgorjeo, zgrčen list.

I opet je tako jedan pao. Polako
se spustio na njeno rame i kliznuo joj
na krilo.

Prestrašeno se zazurila u njega. Ni
da okom trene. Oko ustiju tek nešto
joj zadršče. List je ležao miran i zgrčen,
onako tamno smedj, izgorjeo od sunca,
ko kakva mrlja na njenoj svjetloj odječi.
Onda se vjetar zaletio kroz njezinu ko-

121

su, poigrao čipkama na grudima i list
nečujno padne na stažu. Nedda se pre-
ne i kao oslobodjena od teška tereta
protegne mučno tijelo i uzdahne.

— — Poput lukava, objesna dje-
čarca, što se povalio na zemlju, šu-
ljajuč se tako, da iznenadi svog su-
igrača, zatrčao se vjetar, zgrabio izne¬
nada izgorjeli list, osovio ga na čas,
kao da mu hoče reči: ja sam to —
pogledji me — onda ga zahvati i po¬
nese korak dalje.

Nedda je nepomično gledala tu malu
igru i samo joj se strah zrcalio u du-
boko upalim očima.

— — Opet se uhvatiše u koštac.
Jadnik, zgrčen i suv, njiše se kao sta-
rac, komu klecaju koljena, a onaj drugi
sve se smjeska i igra, ko mlado, objesno
mače. Podvuče mu se pod ledja, digne
ga u zrak i prevrača njime, kao da ga
odbacuje s ruke na ruku. Na zaokretu
u drugi drvored, spusti ga na zemlju,

122

osovi na suhu peteljku i kao da ga je
drugom rukom udario u siju, svine ga
na čas — i nestane ga u zavoju. Bilo
je, kao da se još na rastanku duboko
poklonio i tako se oprostio.

Gospodja Nedda dugo je još gle¬
dala u ono mjesto. Najednom joj sta-
doše pred očima potitravati žuti kolo¬
bari, pa sve veči crveni i onda se ra-
zidje sve u tamne mrlje. Naglo se osovi
i prihvati rukama naslon klupe.

Ovo je več treči put, što ju je ovako
zahvatila omaglica.

— Dakle se u istinu razvija neka
bolest. — A još do nedavna nije mogla
vjerovati u kakovu opasnost.

Mozgom joj prodju sve one muke,
što ih je u potonje doba prepadla.
Sjeti se onih besnenih noči, kad je oče-
kivala njega, pa opet onih, kada ju je
san bježao i ako je on bio uz nju. Sve
joj to prodje časom ispred očiju. I ko-

123 -

načno posljednji dani prije njena dolaska
ovamo.

S ve njegovo znanje, sva njegova
briga ne bijahu kadri utišati ili usta¬
viti boli.

A ipak, ona bi htjela da još živi.
Ona je polazila ovamo, a nije vjerovala
u svoju bolest, nije vjerovala ni onda,
kad joj je lječnica prve, dane iza nje-
nog dolaska, onako ozbiljno i materinski
razlagala i svjetovala, što da čini. Uvijek
je još mislila, da je to sve tek onako
na vrijeme, prolazno i da bi samo od
sebe moralo proči. Istom otkako se
stadoše sve češče javljati ovakove oma-
glice, stane se zabrinjavati.

Osam se več dana muči s jednom
mišlju. Osam dana; i danju i noču bavi
se s njom i ne može se odlučiti.

Zar ono, što je ona krila duboko
u svom srcu, zašto nikad nitko nije
znao, ni čuo, zar to, da povjeri nekoj
sasvim stranoj osobi?

124 —

Istina, ne može si tajiti, da ju je
ta lječnica sasvim osvojila. Znade. da
ona to ne traži s kakovih nelijepih
uzroka, da ju nije na to navela znati-
želja ni isto slična. »Klica je vaše bo¬
lesti duboko u vama i ništa se ne može
učiniti, dok joj se ne nadje pravi uzrok.
Pokušajte — očrtati barem u glavnim
črtama vaš život. One sitnice, kojima
vi možebiti ne podajete nikakove va¬
žnosti, mogle bi olakšati meni i vama
više od polovice. Vaša bolestne datira
tek od danas, ni od prije mjesec dana.
Nači treba onaj prvi zametak, onu naj-
dublju klicu i onda se tek možemo na-
dati uspjehu — —« Tako joj je ne¬
kako govorila, a Nedda je svaki dan
ponavljala te riječi, ne bi li se tim
laglje odlučila na ono, što joj se pri-
činja tako teškim i nemogučim.

Nočas ju je opet ta misao zahva-
tila, ali snažnije nego inače. Kad je
lijegala u krevet, pao joj pogled na

— 125 —

njegovu malu sličicu u medaljonu, što
ju je objesila povrh ormariča kraj svoga
kreveta. Dugo je gledala one mirne i
ozbiljne črte njegova lica i tu joj iz-
bio pred oči čas njihova rastanka; Nje¬
gove tihe, isprekidane riječi, dok joj je
pružao ruku: Nedda ozdravi — učini
sve, da ozdraviš — i dodji, dodji
zdrava. —

Cijelu minulu noč — dok se ne¬
mirno prevrtala po krevetu, tražeč uzalud
san, — zvučile su joj te riječi u ušima,
bole ju, kao tisuč iglica, mučile i pred
zoru digle prije reda iz kreveta.

Odlučila se, al samo nije mogla više
obastati u svoj oj hotelskoj tamnoj sobi
sa teškim zastorima Tjeralo ju nešto
napolje, u svježi zrak i prvo svitanje
dana — i tu se nadala nači u svojim
mislima nešto, što če ju učvrstiti u nje-
noj odluci.

Več je davno svanulo.

— 126

Dolje sa drugoga kraja parka, gdje
je bila lječilišna gostiona, dopre do nje
povik, kao da netko zove gostioničkoga
slugu, onda se začuje lupa raznih vrati;
od nekuda zamnije i polutiho fičukanje,
pa opet razni povici.

— — Evo je dan — Svijet se
budi. Sad če za koji čas oživjeti park
i cijela okolica od gostova. Doči če i
ovamo. —

Nedda umorno ustane, privije jače
uz mršave pleči tananu maramu i upravi
spore korake spram svoga stane.

I.

— Ne pamtim, tko mi je bio majka,
al dokuda siže moje sječanje, pa još i
sada nakon toliko godina živo mi je
pred očima dobro staračko lice moje
bake. Druga je osoba iz moga sječanja
visoka gospodja, koju sam nazivala tet-
kom i za koju mi rekoše, da je sestra

— 127 —

moje majke, a kči bakina. Neznani za-
što se je nje baka toliko bojala, a sad
mi pada na pamet, možda s toga, što
baka nije imala gotovine, do li ono
malo kučice i vrta, od čega se nije
moglo živjeti, A sjecam se i sada, da
je svakoga prvoga u mjesecu dolazila
tetka; točno pregledala račune, što ih
je poslao pekar, mesar i mljekarica —
i isplatila ih točno do novčiča. Novaca
nam (mislim sebe i baku, jer sam bila
u bake) nije nikad ostavljala. A zato
bi baka u Ijetu prodala iz vrta kojiput
salate il kelja, kojiput ribiza il krušaka
i onda je u našem prozoru bivalo uvijek
naranača, a u bakinoj ladici pokraj kre-
veta bonbona po više vrsti.

Moja je tetka stanovala na drugom
kraju grada, kuda se je moralo iči pre¬
ko rijeke, a svakog me četvrtka baka
pošiljala k njoj, jer je ona tako nare¬
dila. Mi smo u opče samo ono radile,
što je tetka rekla.

128 —

Kad bi me baka opremala, porav¬
nala bi mi kosu, pa opravicu, poučila
me, da ne smijem držati pognuto glave,
nego treba gledati ravno preda se —
i po stoti put bi mi kazivala, da ne
zaboravim tetu poljubiti u ruku. Ja bi
se onda otputila pognute glave (nišam
se toga mogla odučit —), a kad bi
došla pred kuču, u kojoj je tetka sta¬
novala, stala bi uz ona velika željezna
vrata, kojih nišam mogla otvoriti, dok
mi ne bi koji prolaznik — opaziv me
ondje — otvorio i pustio me unutra.

Tetka bi me svaki put promotrila
od glave do pete, pružila mi ruku na
poljubac i rekla: idi u moju sobu, ja
ču odmah doči.

ja bi se stisnula na divanu, zagle¬
dala se u veliku sliku, koja je prikazi-
vala tetku u širokoj krinolini sa tankim
strukom izrezanim na grudima i rame-
nima, a do nje je stajao visok muškarac,

— 129

9

duge brade. To je bio njezin muž, koji
je ali skoro iza vjenčanja umro.

Poslije nekog vremena otvorila bi
Se vrata i tetka bi me zapitala, jesam
li gladna i hoču li kolača, na što bi ja
uvijek odgovorila: hvala. Išlo mi je pre¬
ko srca. Nišam bila gladna, al kolača
bi ipak jela.

Jednom, kad me je opet tako pitala
(a to je bivalo uvijek) desila se u su-
sjednoj sobi kukarica i ona če ko u
šali tetci: »tko pita, rado ne daje«. —
Taj mi je put tetka donijela dva ko-
madiča, ali več slijedeči put bilo je ko
i prije. Nu od tog me dana uvijek, kad
bi odlazila kuči, dočekala na stubama
stara kuharica; pogladila bi me po kosi
i turila mi u ruku zamotak s kolačima.

Kad bi se ja več dosta dugo na¬
gledala tetkine slike u krinolini, opet
bi se otvorila vrata i teta bi stupila
unutra, noseč na drvenom pladnju svježi
sir, zamotala bi mi ga u papir i rekla:

— 130 -

»Na, sad idi kuči — pozdravi baku«
— i pružila bi mi jednu ruku na po-
ljubac, a drugom bi mi stisnula u saku
četvorku za mostovinu. Jednom sam joj
rekla, da ja još ne plačam mostovine,
nu slijedeči put mi je opet dala — a
ja sam otada uvijek uzimala novac.

Takvi su eto bivali moji posjeti
svakog tjedna jedanput.

Ostale sam dane ili čeprkala s ba-
kom po vrtu ili smo sa susjedovom
Minkom i bratom joj Edom igrali špe-
kulja, skrivača i lovenka.

Prve dvije godine rado sam išla u
školu. Imali smo učiteljicu mladu, koja
me zavoljela, j er sam bila mirna i mar¬
ljiva, a ja sam opet mislila, da ona
prvo nego podje u školu snidje s neba,
a i opet poslije, da se vrača onamo.
Treče me godine prernjestiše k drugoj
učiteljici, koja nas novo pridošle nije
voljela. U meni je smalaksala volja za
učenje, a kad me jednog dana postavi,

da stojim za pločom, akoprem nišam
bila kriva, javila se u mene školska
bolest. Sad bi me »boljeo« želudac,
sad glava, a dobra baka mislila, da je
to od prevelikog učenja, pa me ustav¬
ljala kod kuče. Dakako, da tetka o tom
nista nije znala, a kad ja četvrte go-
dine ostanem neispitana, imala je baka
dosta posla, da ju uvjeri, kako je bolje,
da ostanem jednu godinu kod kuče, jer
da i onako nišam prejaka, pa ču se bar
malo oporaviti.

A kad je i ta godina prošla i ja
položila nekako ispit, budem zapisana
u viši razred. Bilo nas je četiri djevoj-
čice i tri dječaka. Nu čemu, da sve to
spominjem? Spomenut ču samo, da me
je od toga dana tetka smatrala za od-
raslu i odredila mi mjesečno tri forinte,
kako je ona rekla za pera i papir, a ja
sam ih zapravo ostavljala kod zidova
za pralinese.

132

Nas smo se četiri dobro slagale, te
smo bile nerazdružive u školi, dok smo
opet ja i Marija vječno bile zajedno.
Sad bi ona poslije škole sprovela mene
kuči, pa ajde da deklamujemo koju pje-
smu tako, da bi sirota baka pobjegla
ča u bašču, da ne sluša naše vike.
Onda bi opet ja nju sprovela kuči, pa
opet ona mene — i tako bi se spro-
vadjale do noči. Poslije se našemu
društvu pridružio i Edo. U mene su
bile koščate, čvrste ruke i za to me
prozvaše Akilom (baš smo u ono doba
učili grčku povjesnicu.) Mariju okrstismo
Andromachom, a Paula i Roza uzeše
za sebe imena Pariš i Jelena. Edu, koji
je umio plesti mreže i graditi čamceve
(otac mu bio pomorski kapetan) pro-
zvasmo djedom, a Gina, visoka, mršava
djevojčica, koja je poslije došla u naš
razred, bude nam babom. Tako je naša
-— obitelj složno živjela, budi da se

uroti protiv učitelja, budi da priredi

133  —

kakvu god komediju. A i opet bi jedan
drugomu pomogao šaptati ili bi mu
tako nastavio knjigu, da može citati,
kad ga učitelj prozove.

Al onda se uzbude nešto, što kako
mi se čini, nije ostalo bez posljedica.
Bilo je nekako u studenom. Ja sam
imala da izvezem za tetkin imendan
stoljnjak. Dan, do kojeg je trebao biti
gotov, sve se više bližio, a ja jedva
svrših polovicu. Edo je od svoje sestre
naučio sve ženske poslove, pa mi se
ponudi, da če mi pomoči. Baka se tomu
nije protivila, j er smo u njezinim očima
još uvijek bili ona ista djeca, koja su
se još nedavno igrala lovenka i špe-
kulja.

Tako smo opet jednog dana sje-
djeli kraj prozorom za malim stoličem
i časak se odmarali, a Edo se baš
»producirao« oponašajuč oroza, onda
grlicu, pa praščiče — kad eto tetke.

134  —

Mora, da je poslije toga imala va-
žan razgovor s bakom. Tetka nas po¬
slala u bašču, a kad je poslije otišla,
reče mi baka, da se ne trebam više
žuriti sa stoljnjakom, a ako ga i ne ču
moči svršiti, dati če vezilji, pa če več
biti na vrijeme.

Poslije toga se zbilo slijedeče:

Kad sam se jednog dana vračala iz
škole, opazim kraj mosta Edu, kako se
sprema, da se čamcem preveze na dru-
gu stranu.

Sjetila sam se, da mi je baka za-
branila iči s Edom, jer da se ne pri-
stoji, da se djevojke druže s dječacima,
ali moja želja prevesti se preko rijeke
bila je tako jaka, da sam na čas zabo-
ravila na tu zabranu i snišla u čamac.
Sto je to na koncu — tješila sam se
— za pet časaka bit ču preko, a ne
mora baka baš i sve doznati. Bilo je
to prvi put, što sam htjela nešto za¬
tajiti.

Veselo i bezbrižno stupila sam u
sobu. Nu u to me baka, kojaje stajala
iza vratiju prihvati za ruku, zaključa
vrata i stane šibom mlatiti. Još nikad
je ne vidjeh takove. Drhtala je na cije-
lom tijelu, a ruka, u kojoj je držala
šibu, bila joj sasvim klonula, tako te
se šiba jedva doticala moje suknje. Tek
iz prigušenih povika, mogla sam raza-
brati, da me je netko vidio, gdje sam
se vozila u čamcu i rekao, joj, da se
s »dečkima potepam«.

Od toga mi je dana i baka postala
tudja, a ja sam stala razmišljati, zašto
li mi se brani družiti s Edom i što se
to preda mnom taji? o tom meje  uvje-
rilo ono nekoliko riječi, što sam ihjed-
nom uhvatila iz tetkinog razgovora s ba-
kom: »treba je čuvati —

Nišam znala, što je to, od česa me
treba čuvati, ali nije dugo potrajalo,
pa mi se i ta tajna otkrila.

136 —

Bilo je na sam Uskrs. Kako več
spomenuh, ja i Marija bile smo neraz-
družive, ali u zadnje doba nije me baka
mnogo k njoj puštala. Zašto — to ni¬
šam znala. Prvi je dan bila Marija kod
mene, jer se baka držala strogo starog
običaja, da se bar prvi dan blagdana
ne smije od kuče. Za drugi smo ju dan
nekako namolile, te sam ga smjela pro-
baviti kod Marije... U nje je bilo više
manje brače, pa smo se tako i zabavili,
te nismo ni opazili, daje več pao mrak.
Upravo, kad se spremiše njeni roditelji,
da če me sprovesti kuči, otvore se
vrata i unutra stupi tetka, sva bijesna,
zgrabi me za ruku i izvede van. Cijelim
putem nije prozborila ni riječce, a ja
sam sva drhtala s neka nepoznata
straha.

Sječam se, da mi je, kad smo došli
u kuču, bio skinut zastor sa one ne-
poznate tajne i to na tako brutalan
način, da mi još i sada, kad se toga

137  —

sjetim gorko u duši. Znam, da sam
onda mnogo plakala, znam da je onda
u meni prestalo živjeti bezbrižno, ve¬
selo dijete, a stao se javljati kukavac
čovjek.

II.

Tetka moja nije bila škrta i ako je
o svakom novčiču vodila točan račun.
Kad sam svršiia srednju školu, odluči
me poslati u Zagreb, da izučim za uči-
teljicu, a da budem sačuvana od »po-
kvarenosti svijeta«, smjesti me u samo¬
stan. Različito je, kako samostanski
život djeluje na mladu dušu. Promatrala
sam moje drugarice, koje su, kad smo
se prve godine sastale, bile sve jednake.
A kako se to s vremenom mijenjalo!
Ona vječna molitva, post, česta ispo-
vijed, pa beskonačne prodike o gnju-
sobi svijeta, o grijehu, o djavolu, koji.
neprestano obilazi, da srnami slabe duše,.

— 138 —

pa vječne denuncijacije, anonimna pisma,
u kojima se javlja, što je ta i ta ex-
terna učinila i poslije toga istrage, pre-
slušavanja, grožnje, - - sve to nije mo¬
glo proči bez utisaka. Slabe bojazljive
duše predale bi se ubrzo sasvim mo¬
litvi. U ovom vječnom strahu pred pa-
klom i u vječnoj bojazni, učinki samo
jedan korak, pomisliti jednu misao, a
da uza to ne osjete strah: nije li to
grijeh? — postadoše automatima, koji
su u snu i na javi micali usnama, šap-
čuči molitve.

Sječam se Andjele Blažičeve, koju
su nam sestre stavljale za uzor, ma da
je bila inače slabo nadarena. Ovisoka,
slabašna črnka, vječno je klečala pred
oltarom Majke Djevice, sa uzdignutim,
sklopljenim rukama. Na čas, dok sam
ju gledala, činilo mi se, da cijelu svoju
dušu daje, a onda sam opet vidila samo
golem strah, strah pred nečim neizvjes-
nim, al tim strašnijim. I dok sam ju

— 139  —

onako gledala, gdje joj laloke smalak-
savaju, a usta joj se sasvim osušila i
zaludu ih kuša jezikom ovlažiti, kad se
i ovaj več osušio, a ona još neprestano,
hvatajuč dah poput ribe, dalje nastavlja
— svaki sam čas morala misliti, sad če
se srušiti i izdahnuti.

Druge, vanjskim utjecajima manje
pristupne naravi, koje se znadu svagdje
snači, koje znadu računati s prilikama,
postadoše licemjerne. Je li trebalo mo¬
liti, molile su »skrušeno«, ko andjeli;
je li prošla koja učiteljica, takovom su
joj »iskrenom« ljubavlju cjelivale ruku,
da bi teško bilo posumnjati o toj iskre¬
nosti — ma da ih nije nimalo smetalo
čas kasnije, reči joj za ledjima: kolera!

Sretne su to naravi, koje znadu
uhvatiti život s prave Strane.

Ja sam samo gledala širokim očima
da mi ništa ne izbjegne i po malo se
u meni stala javljati mržnja. Ja sam po¬
čela mrziti ljude, što su tako beskarak-

— 140 —

terni, prevrtljivi, nestalni; zamrzila sam
svijet, onaj gadni, črni svijet, kako su
nam ga prikazivali u onim bezbrojnim
propovjedima; — nu najviše sam mr¬
zila tijelo, kojemu cijeli svemir služi.
Da mi je bilo moguče, ja bih bila smr-
vila moje tijelo, zgazila ga u prah. Oh,
kako sam ga silno mrzila! I tako je ta
mržnja bila jaka, da me još i sada obu-
zela, akoprem su moje misli od onda
promijenile. Ja se nišam odricala od
dobroga jela na slavu Božju, kako nam
se to preporučalo, nego iz mržnje spram
svoga tijela, da ga ne razmazim. Meni
je bio mrzak stisak ruke ili cjelov, kod
kojega bi čovjeka prostrujila toplina —
dh, tako je velika bila moja mržnja, da
sam i istu prirodu htjela skučiti pod
vlast moje volje —

Moje me drugarice nijesu voljele.
Za jedne sam bila ohola — i to ih
ljutilo; druge su opet mislile, da sam
»uhoda«, što sestrama dojavljuje nji-

hove nedopuštene čine i razgovore. Za
to se u moj oj bližini uvijek šaptalo, pa
bi koja ta i bacila čudan pogled na
mene, da vidi je li prisluškujem.

Ja im se nijesam umjela približki,
jer nišam imala s njima nista zajednič-
koga, ma da me je to sumnjičenje is-
prva boljelo. Al brzo sam preturila i tu
sičušnu bol. Ja sam se uzdigla nad nje.
O, kako su bile malene, malene te dobre
dušice, što su se do suza radovale novoj
haljini, što su dane i dane znale uzdi-
sati za lijepim šeširom ili kakovom vrp-
com; što su u pokladno doba drščučim
srcem očekivale subotu, kad če se moči
obuči u krabuljno odijelo, pa letiti u
naručju svoga »zartla« dugom dvoranom,
gdje su uz zid posjedale sestre u črnim
haljama i bijelim kapama, da i one užiju
dijelak veselja objesne mladeži.

O, kako su bile niške i malene!
Kako je malo bilo potrebno, da usreči
njihovo srce . . . ! A ja, koja sam umjela

142 —

na sve to sprezirom gledati, ja, čija j c
duša bila tako ogorčena, da ništa nje
moglo biti tako močno, da ju razveseli;
čije je srce bilo tako napunjeno mržnjom,
da ništa nije bilo tako veliko, a da ga
ublaži — ja sam bila silna, velika.
Stajala sam na piedestalu, ko ponosna,
mrka kraljica, što ništa ne donosi, do
li studen, led i smrt. A da sam se
mogla razdvojiti, ja bih bila kleknula
pred sebe i poklonila se svojoj »veli¬
čini «.

III.

Mjesto, u kojem me namjestiše za
učiteljicu, bilo je malo selo u našem
Zagorju. Dosta udaljeno od grada i že-
ljezničke postaje, al inače u lijepom
i »sretne« bi duše rekle romantičnom
kraju. Mene nije romantika toliko zana¬
šala, jer sam i to držala nekim razma-

— 143 —

živanjem tijela —; lijepo i ugodno dje-
luje na čutila, dakle i na tijelo. —

Mene je zadovoljavalo, što nišam
osječala nad sobom nikakova gospo-
dara, što sam mogla živjeti onako, kako
sam htjela. Stanovala sam u župnika,
dobročudnog čovjeka u 40 godinama,
s kojim bi se vidjevala jedrno kod
objeda i večere. Drugo sam vrijeme
boravila u svojoj sobi čitajuč knjige,
koje mi je donosio rodjak župnikov,
koji je stanovao u susjednom selu.

Bio to čovjek u tridesetim godi¬
nama, kojemu se ali več nad uhom
javljale sjedine, što mu je podavalo
mnogo stariji izgled. Više je godina
probavio u Beču na medicinskom fa-
kultetu, a kad se prije dvije godine
vratio, pa dobio župnikovom pomoči
mjesto liječnika u ovoj opčini, sasvim
se smirio i počeo provoditi život trije-
zan i tih, posve protivan od dojakoš-
njega. Ja nišam s njime mnogo govo-

144 —■

rila; jedno, što sam u opče bila šutljive
naravi, a drugo što sam pred muškar-
cima osječala nekakav neizvjestan strah,
kao da je svako opčenjem s muškarcem
nešto griješna, zabranjena — što li ja
znam. Bit če, da je to bila posljedica
onih vječnih pouka: »treba se muškarca
čuvati, kao vatre«. •— »Zehn Schritt
weiter« — govorila je uvijek sestra
Rozina; a nešto je bilo več i ono, kad
mi je baka još kao djevojčici zabranila
iči s Edom i u opče s dječacima.

Nu malo po malo nestajelo je u mene
straha,

Ja nišam imala nikoga: Niti prijate¬
ljice, ni družice. — Nišam poznavala
nikakovih radosti i počela sam se sve
češče i više osječati nesretnom.

U isto se doba stale u meni javljati
sumnje i pitanja, na koja si ja nišam
znala odgovoriti. Tako mi se nametnulo
tko ima pravo; ja, koja prezirem sve i
tako si sama uskračujem svaku radost

— 145

IO

— ili oni, koji sve shvačaju s lake
Strane i upotrebe tako, da im koristi?
A onda se dalje nastavljalo: koja je
svrha mome životu — zašto u opče
jesam?

Toliko sam puta u knjigama čitala,
da je svrha žene brinuti se za pomladak
-— biti majka. Ja u sebi nišam osječala
ni trunka materinskog poziva — dapače,
ta me misao plašila. Dijete, kojemu bi
ja podala život, bilo bi dijelak mene,
dakle bilo bi takovo, kakova sam ja.

— A ja niti sam sretna, niti zadovoljna.
Ja sam ko neki kamen, koji je tudjom
voljom bačen u svijet, pa sad živi samo
zato, jer mora da živi, jer ne može
inače, pošto je ovdje. A da i ja isto
takav kamen, koji če živjeti radi tudje
-— moje — volje turim u svijet —
Ne, to ne bih mogla.

Da li koristim čovječanstvu?

Meni se činilo, da je to, što ovu
djecu učim citati i pisati više na štetu,

— 146

nego li na korist njima samima. Dok
se je seljak držao j edino svoga pluga,
bio je sretniji. Znao je, da mora ob-
djelavati svoju zemlju, pa če mu do-
nijeti ploda, kojim če moči proživjeti
zimu. Znao je, da mora imati Ženu i
djecu; znao je, da je Bog pravedan,
koji če svakome po zasluzi suditi — i
da mora nedjeljom iči u crkvu, da mu
se pomoli. Sad nije tako. On vidi, —
da nije primoran ostati kod svojega
pluga, j er su se mnogi seljački sinovi
visoko popeli. On se ne ograničuje na
jednu Ženu, jer vidi, da i gospoda tako
ne čine. — On se više ne pouzdaje
u slijepo u pravednost Božju, jer vidi,
ako mu je brat uzeo komadič zemlje,
da če onaj, pa bio i kriv dobiti pravo,
koji je prefriganiji, dosjetljiviji. Seljak
se je maknuo iz onoga, u čem je prije
bio, a druge višine nije mogao dostiči
i sad koleba —; nit je ovo, nit je ono.

— 147  —

A to sve otada, odkad je »kultura«
dospjela u najzabitniju kolibicu.

Mnogi se još upitnik javljao, a naj-
čestiji moj odgovor, što sam ga sama
sebi dala, bio je: ne znam. —-

U Karla (to je bilo ime liječnika,
župnikovog rodjaka) je bio tako ljubak
način opčenja, da se moja plahost sve
više gubila i neopazice razvilo se medju
nama ono nježno drugovanje, što po-
stoji izmedju brače, koja rano ostadoše
bez roditelja.

Tako se cesto dešavalo, da bi po-
slije objeda, umjesto, kako je prije obi-
čavao ostati s župnikom (brbljajuč časak
dok ovomu ne bi glava klonula na stol)
došao k meni u sjenicu, gdje sam ja
sada u ljetno doba čitala. Onda bi on
uzeo knjigu, pročitao koje poglavlje na
glas i nadovezao na to svoje misli.

A on je sve to znao tako lijepo
složiti. Ono, što je čitao, s onim, što
je on mislio i što je oko sebe vidio.

— 148 —

Sve je to kod njega bila jedna cjelina;
nešto što se dizalo do zamjerne višine,
a u isto doba je sve obuhvačalo. Ako
bi doletio kakav kukčič i spustio se
pred nas, on je o njemu več znao nešto
reči, tako, da je taj neznatni, sičušni
kukčič, kojega prije nišam ni zamječi-
vala, dobio za mene vrijednost. Uvidila
sam, da i on imade neku svrhu, za
koju je opredijeljen, da imade neku za-
daču, koju i ovako malen potpuno is-
punja. Ako smo prolazili kraj kakova
cvijeta ili travke, on bi se ustavio, gle-
dao ju i opet bi onda o tom govorio,
tako te je taj cvijet, travka i za mene
postala važna, Ili se je iz šume javila
ptica, ili bi zakuckao djetlič ili prolje-
tjela zrakom grlica — sve je on to
opazio — sve je volio. A nije ta nje¬
gova ljubav i spram najznamenitijeg
atoma prirode proizlazila iz kakovoga
ishitrenoga pjesničkoga zanosa, nego iz
temeljnog poznavanja svega, iz pozna-

— 149 —

vanja prave biti, ishoda i svrhe svega
živučeg i neživučeg u prirodi.

Koliki su mi ovakovi časovi uz
njega bili dragi; uvijek bi me poslije
uhvatila čarna. — — Sve imade neku
svrhu, sve znade put svoj i odredjenje
-— samo ja zar da nemam i neznam
ničesa — —?

Ja sam po vremenu znala sve nje¬
gove misli. Poznavala sam njegovu majku
i ako je još nikad ne vidjeh. Ja, koja
nišam znala majčine ljubavi, zamišljala
sam si ju kao jednu sveticu, pred koju
bih bila rado kleknula, položila glavu u
njeno krilo — i plakala. Zašto? ni sama
nišam znala. Tako mi je srce postajalo
meko i cesto mi se u ono doba oči
napunile suzama, a ja sam teškom mukom
susprezala jecaj.

Sječam se, bilo je jednog popo-
dneva. Spremila sam se izači s djecom
u šetnju, kad nekoliko koračaja od škole
sastanemo njega. Pošao je k župniku,

nu onda se pridruži meni i tako po-
djemo zajedno. Hoaali smo dugo šutke,
dok su djeca, osjetiv se na slobodi u
svježem zraku veselo ijuškala, pjevala i
skakala. Morali smo prelaziti preko po¬
toka i on koji je prvi prošao, pruži mi
ruku. Nije ju odmah pustio, nego smo
hodali časak tako rukom o ruku. Mene
je u tom času obuzelo neko čudno
čuvstvo, koje ne znam okrstiti imenom.
Nije to bila nikakova drhtavica, kako
se to nalazi u knjigama — ne, — ja
ne znam — al meni se čini, takovo
nekako čuvstvo mora dijete osječati u
naručaju majke. Takovo čuvstvo sigur¬
nosti, bez brige — a u istom sam trenu
osječala, kako mi na oči dolaze suze.
Za čas stigli smo do mlina. On je sjeo
na jedan panj, a ja sam se, da sakrijem
suze, zagledala u vodu, koja se preko
nastavljenih greda lomila i pjeneč se
silno brzala dalje. Osječala sam još to-
plinu njegove ruke, a pred oči mi iza-

šla moja mladost samotna i pusta —
Vidjela sam tetku, tu ledenu žensku,
koja mi je uvijek pružala ruku na po-
ljubac; sjetila sam se bake, koja je več
odavna mrtva i njezino sam milovanje
rijetko okusila, sjetila sam se svojih sa-
učenica i učiteljica, koje me takodjer
nisu voljele — i nišam više mogla su-
spreči jecaj. Ja sam se u opče u ono
doba vrlo promijenila. Tako sam se
osječala osamljenom i bijednom, da sam
cesto zaželjela živa stvora, komu bi
mogla otkriti svoje srce, pa se onda
isplakati na njegovim grudima.

Karlo me uplašeno zapitao, da li
me je možda uvrijedio. Uvrijedio — on?
Manula sam glavom da nije i ostala
sam gledajuč u vodu. Spopala me silna
želja, da pridjem do njega, da mu kažem
sve, što me boli. (Sto je to — sve —
ja sama nišam znala). Znala sam, da bi
me on razumio, da bi me znao utješiti,
nu nešto kao da mi je željeznom rukom

— 152

zatisnulo usta, svezalo misli i ja nišam
ništa mogla. Osječala sam tek u gru-
dima neku težinu, nešto kao da me
stište, reže. Ja nikad nišam znala rije-
čima izražavati svoja čuvstva, osječaje.
Možda je to bilo stoga, što se nikad
nikomu nišam povjeravala, što nišam
imala prijateljice, s kojom bi bila dije-
lila svoje misli i osječaje. Možda stoga,
što sam u opče malo s ljudima opčila.

Poslije toga nije ga bilo k nama
osam dana. Mene je to veoma uznemi-
rivalo, jedno za to, jer sam se več bila
priučila vidjeti ga svalcog drugog dana,
a drugo, što sam bila uvjerena, da su
to skrivile nešto moje suze onoga dana;
jer poslije, kad se moja bol stišala, a
bilo več i vrijeme, da se ide kuči —
njega više nije bilo na onome panju.

Svakog sam se jutra budila s na-
dom, da če »danas ipak doči« i sva¬
kog sam večera lijegala s uvjerenjem, da
sam ja uzrok njegovom nedolasku.

— 153

Tako sam se danomice mučila; smi-
šljala sve moguče, što bi ga moglo za¬
držati tješila se najludjim mislima — da
je možda kakav bolesnik u selu, pa
zato ne može doči. Na časove me spo-
padao strah, nije li on sam obolio.

I onda je napokon došao.

Upravo sam raspustila djecu i sto¬
ječ na školskim vratima gledala za njima,
kako če iči kuči, kad ga opazim, gdje
se od crkve primiče spram škole. U
meni se onaj čas javilo samo jedno
čuvstvo i to bijaše radost. Ja ne znam,
što mi je on taj put govorio, ja ga ni¬
šam slušala. Cula sam samo njegov
glas, tako drag glas, a u meni je samo
nešto neprestano ponavljalo: došao je,
došao je. - - — *

Tek kao u snu spominjem se nje¬
govih riječi, kojih ja u onaj par nišam
shvačala. Govorio mi je o nečem odluč-
nom i važnom, čime da se je cijelo
ovo vrijeme, dok ga nije bilo, u mi-

— 154  —

slima bavio. On, da mi je sve to htjeo
napisati i napisao, ali onda da se pre-
domislio i radje sam došao, da mi sve
naustice rekne. — — Još je dugo go-
vorio, nu kad je opazio, da ga ne shva-
čam, da ga još uvijek ne razumijem,
izvadio je nekakovo pismo i rekao pru-
žajuč mi ruku: Ovo je sve za vas. Nači
če te sve napisano i odgovorite mi —
Z Bogom!

Prevrtala sam ga u rukama. Tako
mi je bilo čudno. Sto mi piše — —?

Napokon otvorim. Bilo je samo par
redaka. Pitao me, hoču li da mu budem
zenom. Zenom! Kako je to čudnovato!
I upravo je tako napisao. Ne, na to
nišam nikad pomislila.

U prvi čas, kad sam to pročitala,
da iskreno priznam, bila mi je ta po-
misao malo smiješna. Kako da budem
čijom zenom! Pa još njegovom. Ne, ne.
Da mi je to naustice rekao, ja ne bih
vjerovala, mislila bi, da sam krivo čula.

Ali ne — ovdje nije moglo biti tlapnje.
Držala sam u ruci papir, na kom je to
stajalo pisano. I taj papir bio je od
njega. Njegova je to ruka pisala. —
Još do tada ne vidjeh njegova pisma.
Kakova čudna slova. Nista nema u nji¬
ma j edinstvena; sve sami komadiči, sami
potezici. — —

Dok sam se tako zabavljala pro-
matranjem slovi, padne mi najednom
pitanje: a što sada. Ni časa nišam o
tom sumjala, da je nemoguče ispunit
njegovu molbu. Al, ako je nemoguče
' (a morala sam odgovoriti) nišam li onda
izgubila dobra, iskrena prijatelja? — A
što meni još osim toga preostaje? Sada,
gdje sam jedva jednom našla nekoga,
tko me je volio kao dobar drug —
sada da se moram i toga odreči i opet
ostati onako sama.

Bili su to doista teški časovi po
mene. Konačno se ipak odlučih ne od¬
govoriti mu ništa izrična na njegovo pi-

— 156 —

tanje, nego mu razložiti, kako to ja o
tom mislim.

Neznam odakle sam onda uzela snage
da sam mu mogla sve to napisati, ali
to znadem, da mu toga nikad ne bi
mogla reči. Pripovijedala sam mu o
mojoj mladosti, o rodjacima, o mom
životu u samostanu, o mržnji na svijet
i tijelo, o promjeni, koja je sa mnom
nastala, otkada sam njega upoznala, o
mom strahu, da če sada to prijateljstvo
prestati, jer ja nikako nikako ne mogu
da se zamislim u opče čijom, a napose
njegovom Ženom. Ja ne bih mogla biti
ni supruga, ni majka, ni domačica. Da,
to sam osječala svakom svojom žilicom.

Dobro sam znala, da ono čuvstvo,
što spram njega osječam, nije ljubav.
Ja sam sretna bila, kad je on bio uza
me, kad sam mogla slušati njegov glas,
al nikada nišam željela, da to nepre¬
stano traje. Mene nije nikada snašla
želja za cjelovom, a onda jednom, kad

157  -

mi je ruka ostala u njegovoj, nišam
osječala nikakove prelesti. Bilo mi je
samo tako njekud sigurno — sigurno,
kao da sam zaštičena od svega. Ja sam
željela, da bi se mogla isplakati na nje¬
govim grudima, pa da me on onda
utješi, pogladi mi kosu, kao otac ili
stariji brat — al nikad nišam čeznula
za njegovim zagrljajem, za ljubavlju,
što je tako naravna izmedju muškarca
i žene.

Več su se u selu stali javljati prvi
pijetli, a ja sam još uvijek sjedila uz
stol i pisala. Kad sam u jutro gledala
za djetetom, koje je nosilo taj — kako
sam ja mislila — kobni list, činilo mi
se, da s njim isčezavaju i svi oni lijepi
dani, koji se nikad više ne če moči
vratiti — — —

Bio je školski praznik. Sjedila sam
u svoj oj sobi i razmišljala, kako če mi
od sada teči dani. Od kuče u školu,
iz škole kuči i onda dalje na objed.

Slušati ču starog župnika, gdje pripo-
vijeda o Bogu, o dužnostima — čo-
vječanstva — o tom — kako treba,
da samo ono činimo, što Bog zapo-
vijeda, a klonimo se onoga, što Bog
zabranjuje, pa čemo sigurno doči u
carstvo nebeško. — I o mnogom
drugom. Riječi i samo riječi.

Nišam mu zamjerala, što je on po¬
navljaj uč riječi katekizma »Zašto smo
na svijetu«, držao u ruci masni puranov
batak. Nišam mu zamjerala, što je vo-
lio u svom podrumu imati vina »na
komu mačak sjedi« kako bi on govo-
rio za ono najstarije i najbolje. Covjek
je kao i svaki drugi. A što ne umije
govoriti nego sa sv. pismom — pa to
mu je zvanje. Da ga je otac dao u
krojače, on bi umio govoriti o vrsnoči
latka, o kroju odijela, da ga je dao u
postolare, znao bi, koja je koža naj¬
bolj a itd.

— 1 59  —

Onda sam se opet sjetila Karla. —
Kako su bili lij epi oni dani, dok je on
bio ovdje. — A sada tih dana više ne
če biti.

Na čas mi munula glavom misao:
možda je to ipak ljubav, možda ga
ljubim, a da i sama to ne znam? Lju¬
bav? Da, ljubav — ali ne ona, koja je
potrebna u braku. Ja bih možda rado,
da mogu dane i dane boraviti uz njega,
ali da mu radjam djecu — ne ni-
kada — —

Dok sam se zabavljala tim i sličnim
mislima, sjedeč kraj prozora i gledajuč,
kako iz šume žuri mrak, začujem na-
jednom, gdje su se otvorila vrata moje
sobe i dobro poznat glas nazove mi
»dobru večer«. Iznenadio me i više
uplašio, a prva mi misao bila: on nije
dobio pisma, pa je došao sam i to po
usmeni odgovor. A ja mu ne bih ni
zašto nista mogla reči. U toj me misli
još više ukrijepilo to, što sam u nje-

— 160 —

govom glasu osjetila neki prizvuk ve¬
selja, koji si nišam mogla protumačiti.

On je prišao do mene, prihvatio mi
obje ruke, privuko stolac i sjeo meni
naprotiv. Ja se nišam usudila svrnuti
pogled na njega; bilo mi je, kao krivcu,
koji čeka svoju osudu — — Sto da
mu reknem, kad me bude pitao-?

U to je on več prihvatio, kušajuč
da mi zagleda u oči: Ja sam pročitao
Vaše pismo — — — Naglo sam se
se okrenula i pogledala ga, htjela sam
ga pitati, ali ne smogoh ni riječce. On
je valjda pročitao pitanje u mojim očima
i rekne veselo: — — i eto — došao
sam.

Opet me je taj veseli prizvuk za-
čudio. Nišam ga mogla razumjeti — da,
malo me je u tom času vrijedjao.
Ako se on raduje, što sam ga odbila,
onda ili se je sa mnom šalio, ili —
ili — Ja sama nišam znala što. To mi
dade snage, te ga zapitam malo jetko :

161 —

ii

— I vi se rad ujete —?

— Radujem — sto više, ja sam
sretan.

— Tako —? izmucam i stupim brzo
k prozoru, jer su mi se oči napunile
suzama.

I on se dignuo, uhvatio me za ruku,
a ja se u tom času ne mogoh uz-
držati, nego stanem glasno ječati. Cula
sam, kako me je molio, zvao imenom,
zaklinjao da se umirim, ali ja ne mogoh
ustaviti suza — - osječala sam, kako mi
u grudima biva laglje. Konačno se ipak
umirim. Mislila sam. da je on več oti-
šao i dignem se, da ču po svjetlo, kad
začujem njegov glas:

— Nedda — kako da vam rečem?
Ja sam bio tako veseo. Pročitao sam
vaše pismo, Nedda! Kako sam vas vidio

cijelu — cijeli vaš život-O, Nedda

— siroče — — — Ne vidite li vi,
da me ono vaše pismo nije moglo od¬
biti. — Citao sam iz njega vašu bol

— 162 —

pri pomisli, da če sada i naše prija¬
teljstvo prestati. O, ne če, Nedda —
Ono če biti samo još jače, jače — —
O, Nedda, čuj me! Shvačam, da me
ne možeš ljubiti onako, kako se to traži
od žene — Sto ti znaš u opče o tom

— što znaš o ljubavi — — — Ti,
s onim djetinjstvom, uz one ljude —

— O, Nedda -— — —!

Ne sječam se, kako mi je bilo, dok
je to govorio, samo znam, da smo po-
slije dugo još šetali pokraj crkve, da
mi je mnogo govorio o ljudima, o pri¬
rodi, o svom dosta burnom životu u
Beču, o svojim budučim snovima,

A ja sam se radovala, kako ču
urediti svoju sobicu i moči, kad god
ču htjeti, biti uz njega.

I tako je došlo, te sam ja več za
mjesec dana postala Karlovom Ženom.

— 163 —

IV.

Da li da spominjem prve dane, one
za mene tako črne i tužne dane? Ne,
ne, preči ču odmah na sreču. Sto zna-
de jedna djevojka o ljubavi, o životu;
što znade u opče o sebi i svijetu? To
je, kao ono vino, što ga spominje Pu¬
škin na jednome mjestu: Vlastelin neki,
kad je bio jednom kod čara na objedu,
dobio je bocu vina. On ju nije htjeo
ispiti, nego ju je odnio kuči; dao obliti
bakrom i spremio u škrinju obloženu
jastucima. U svečanim tek sgodama
stavili bi tu bocu na stol i ponovili
njenu historiju. Tako je prelazila od
djeda na unuka i sve dalje. Svaki je dr-
žao, da je u njoj najfinije vino, a kad
su ju konačno otvorili — bila je u
njoj neka tekučina gora od sirčeta.
Onim velikim čuvanjem, toplinom od
perja, koje ju je trebalo zaštititi, tim se

— 164 —

baš ono dragocjeno vino pokvarilo i
pretvorilo u sirče.

Tako i djevojka. Čuvaju ju, da ne
dodje ni dašak zraka do nje, a onda,
kad dodje doba, da ode ispod roditelj-
skoga krova, nitko ne zna, što se krije
u toj zatvorenoj boči: dal’ jako vino,
koje če krijepiti, jačati ili — kiselo
sirče — —

A ja sam bila sretna. O, tako sretna,
da sam se bojala te sreče, drhtala sam
nad njom, svaki čas u strahu, da bi
mi je moglo nestati. Tko bi bio u meni
ikada mogao prepoznati onu hladnu,
ozbiljnu i mrku djevojku? Ja sama se
nišam poznavala. Kako li sam se silno
promijenila! Otkuda li je samo moglo
doči u mene toliko ljubavi, a da se
nišam slomila pod njom — — Oh,
kako sam ljubila moga Karla! Tako sam
ga ljubila, da me ta ljubav stala mu¬
čiti. Ja sam bila ljubomorna na moga
mezimca psa, ako je Karlova ruka dra-

165 —

gajuči prošla preko sjajne mu dlake;
bila sam ljubomorna na njegove prija¬
telje — na lahorič, koji mu se poigra-
vao kosom. O, kako sam ga ljubila. —
Htjela sam da cijelo njegovo biče bude
ispunje.no sa mnom, da mu prva misao,
kad se prene i zadnja prije nego usne,
budem ja. — Ja.

Sječam se jednom — bilo je o Bo¬
žiču. Mi smo od župnika dobili par go-
lubova, pa dok se malo priviknu, met-
nuli smo ih na tavan. Nu prozor nije
bio dobro zatvoren i oni izletješe. Pao
je bio debeo snijeg, te nijesu znali kuda
bi, nego su stajali u snijegu na
krovu. Kad je unočalo, uzeli smo ljestve
da ih ulovimo. Uspjelo nam je uloviti
tek goluba, dok je golubica opazila i
poletjela više. Cijeli je drugi dan pre¬
stajala na krovu, a kad smo ju s ve¬
čera htjeli uloviti, opet je pobjegla,
Treču smo večer izašli mnogo kasnije,
Ona je sirotica od zime i umora za-

— 166

spala i tu smo ju večer uhvatili. Kako
smo se obojica radovali! A kad smo
ju unijeli u sobu, uze ju Karlo medju
dlanove i prineo k ustima, da ju ogrije.
Pričinilo mi se, da ja u tom času za
njega ni ne opstojim i u meni se po¬
javila tako ružna misao, da sam poslije,
kad ju je on bio odnio u kuhinju, uzela
sviječu i otišla onamo s namjerom, da
ju udavim. Ja, koja nišam mogla gle¬
dati, kad se pile klalo, ja sam htjela
ovim svojim rukama zadaviti nedužnu
golubicu. —

Stajala je na stolu, a ja sam ju
gledala onako smrzlu siroticu, sa onim
lijepim, kao snijeg bijelim perjem i ru¬
menim nožicama — i suze mi potekoše
niz lica. „Uzeh ju u ruke i stadoh cjeli-
vati onuda, kuda je prvo pao Karlov
dah. — Meka se ruka taknula moga
vrata i par veselih, sretnih očiju zaroni
u moje — — —

167

To su bile jedine tamne točke, na
obzorju moje sjajne sreče —

U toj sam sreči zavoljela cijeli
svijet i sve ono, što sam prije mrzila i
prezirala. Da, baš zato, jer sam prije
sve mrzila, bila je sada moja ljubav
dvostruko jaka.

Ja sam voljela one lastavice, što su
me svakoga jutra pozdravljale cvrkutom,
voljela sam moju Dragulju, koja me bu¬
dila svojim mucanjem, voljela sam moga
Torušku, koji se sa mnom pred večer
igrao i ganjao po dvorištu. Ja sam se
ko dijete radovala prvoj ljubici i prvom
proljetnom danu i verala se po bre-
žuljku izmed borovice, da me Karlo
jedva stizavao. Ja sam voljela sunce i
plavo nebo, jer mi se činilo, da je ono
samo zato ovdje, da moja sreča bude
što sjajnija, al bili su mi dragi i kišni
dani, jer bi se onda stisla uz Karla,
pa bi uz rominjanje kiše zajedno čitali,
a ja bi si zamišljala, da sam u nekom

— 168 —

starom zapuštenom, šivom dvorcu na
vrhu nekakove pečine — kuda smo se
sakrili od svijeta, da možemo živjeti
samo za našu sreču. Cula sam vjetar,
kako cvili oko dimnjaka, kako se sa-
vija oko kučnoga ugla i prepliče gra-
njem stoljetnih dubova, a debele kapi
kise udaraju o prozore, kao nočne ptice,
kad kuckaju kljunom, kuckaju i mole,
da ih se pusti unutra — k svjetlu. Ne-
gdje sa dna hodnika odjekuje teški korak
sijedogajastelana— odjekuje tajinstveno
i sablasno, kao da se duhovi izumrlih
domara kupe na razgovor. —

Ja bi se on da još tijesnije stisla uz
Karla i tiho privukla njegovu ruku na
svoje usne. — On me je radi toga cesto
korio. — Nu ja sam za čas opet za-
boravila na taj ukor. Nišam mogla ra-
zumjeti, zašto bi to bio nekakav čin
zahvalnosti. Ne, ja mu nikad nišam za
to ljubila ruke, što bi mu se bila osje-
cala dužnom zahvalnosti. Ja sam voljela

— 169 —

i njegovo čelo i oči i vrat i sve, sve
sam voljela, a njegova je ruka bila tako
lijepa, da nišam mogla odoljeti, a da
ju ne poljubim.

Meni je bila draga zima, kad je
u našoj peči pucketalo drvo i širilo
sobom toplinu. Seljačke tihe kolibice
sa bijelim krovovima; drvlje, što je sa-
gnulo granje, kao od teška tereta snijež-
nih pahuljica, koje bi se, kad bi pala
na njih zraka zimskoga sunca, zasjale
kao tisuču alemova, te se sve zajedno
činilo, kao kakav bajan grad iz priče.

O, kako sam voljela cijeli svijet.—
ja bih bila sve obujmila jednim zagr-
ljajem, pa privinula na to moje vrelo
srce, što je bilo sada tako bogato, bo¬
gato srečom, da sam se bojala, da če
se raspuči.

U društvo nismo nikuda zalazili, niti
smo u kuči sazivali, a ako bi se kad-
god koja od susjednih gospodja navra-

— 170

tila, bilo mi je ono vrijeme pravom
mukom.

Ja koja sam uz Karla postala obje-
sno, razmaženo, prokšeno dijete, morala
sam sada, biti ozbiljna domačica, koja
umije ljubezno zabaviti gosta. Bilo mi
je, kao da sam sapeta u verige — a
rumen mi podbijala lica od smetnje, ko
djačetu, kad stoji pred strogim učiteljem.
Kako mi je čudno bilo, gdje sam čula,
da me nazivlje, »gospodjom«, pa onda,
kad me pitala za »gospodina supruga«
— »je li mi dobar? i kako se osječam
u svom novom staležu —?« Ne, to nije
bilo za podnijeti — — Ja sam poslije,
kad sam ostala sama, suznih očiju otrčala
u Karlovu sobu i stala ga zaklinjati,
neka mi rekne, da on nije moj »suprug«
i da sam ja »samo njegova Nedda«, a
ne »gospodja i supruga«.

— Suprug! O, kako strašno . . .
»Suprug« je i načelnik i bilježnik i pi¬
sar, i mesar i mnogi drugi — Reci,

reci, da si ti »moj Karlo«, a ne suprug

— zaklinjala sam ga, dok me on pola
ozbiljno, pola smijuči se uvjeravao, da
je on samo »moj Karlo« i da če to
uvijek ostati — otiruč mi suze i tepa-
juč i draškajuč me ko dijete, dok se
na koncu ne bi i ja nasmijala i opet
zaboravila na tu časovitu bol.

V.

Tek nešto je manjkalo, a da naša
sreča bude još potpunija. Nešto, čega
ja sama nišam zamječivala, jer je moja
sreča za mene bila potpuna. Ali sam
cesto na Karlovom čelu opazila oblačak
tuge, što se miješao medju naše cje-
love.

Karlo je čeznuo za djetetom.

Akoprem je ta čežnja tako naravna

— ja je nišam osječala. Mnogo sam
puta o tom razmišljala. Kako me je prije
ta misao plašila, postajala mi je s vre-

— 172 —

menom sve manje strašna, jer ja sam
sada bila sretna, pa se nišam trebala bo-
jati, da bi moje dijete bilo bijedno poput
mene, koja nišam nikad osjetila rodi¬
teljske ljubavi. Da, nije mi više ta mi-
sao bila strašna, al ja nišam osječala
nikakove potrebe i čeznje za djetetom.
Držala sam, da je dijete samo ondje
potrebno i onda, kad spone, koje vežu
muža i zenu, popuste. Onda treba da
dodje nešto, što če ih opet pritegnuti
pričvrstiti jače, da se sasvim ne ra-
zidju.

Kad ja ne bih imala moga Karla, a
ostalo bi mi dijete od njega, onda bi
ono bilo sva moja sreča i utjeha. —
Al moje je srce bilo tako ispunjeno
njim cijelim, da nije ostao ni trunak
mjesta za koga drugoga.

Pa kad sam onda jednoga dana osje¬
tila u sebi zametak novoga biča, kad
sam gledala u Karlovo od radosti sja-
juče lice, koji me je nosao po sobi,

— 173

cjelivao mi ko lud usta, kosu, vrat,
oči -— javilo se u meni neko ružno
čuvstvo. Da, ja sam opazila, da ču sad
Karlovu ljubav morati dijeliti još s dru¬
gim nekim stvorom. Da ču morati dije¬
liti ono, što je meni najmilije i što bi
ja htjela imati samo za sebe cijelo.

O, zašto se nešto stavlja medju
mene i njega, zašto mi otimlje ono, što
je moj život, što mi je potrebno, kao
zrak i hrana! O, ja ne ču -— ja ne
ču! — —

A Karlo je sjeo kraj mojih nogu,
zagledao sretan u mene i stao se mi
pričati, kako je on več odavna želio i
čeznuo za tim, kako če od sada biti
naš život puno Ijepši, kad bude onakav
mali stvorak disao uz nas. I, kako čemo
sada preseliti u grad — on je več
odavna o tom mislio. Treba da dodjemo
medju ljude, več smo i onako podiv-
lj ali — ne znamo ni što se u svijetu
zbiva — —

A ja sam ga slušala. Slušala sam
mu zanos iz glasa, čitala sreču iz svake
kretnje, ali ta sreča nije ga vodila
k meni —, vidjela sam, kako mi se
sve dalje odmiče, kano da iščezava u
u neku maglu — ■—

O, što če meni grad i društvo —

što če mi život i sve bez njega!-

—- I nišam mogla suspreči suza, što mi
poplaviše oči. A on me sav sretan pri-
vinu na svoje grudi, tepajuči kao dijete :

— — — — plači, srce, plači —
previse je sreče — previse najednom,
mogla bi nas ugušiti — —

A ja sam još dugo ječala oslonjena
na njegovu grud, ali ne od sreče, koja
če doči, nego za srečom, koju sam vi-
dila, gdje nestaje — —

Al od sada bilo mi se privikavati,
da ja ne ču više biti sama u Karlovom
srcu. Cesto, kad sam si zamislila dje-
tešce sa onim rumenim maljušnim no¬
žiča ma, spustila sam se na koljena i

— 175  —

zatisnula glavu u divan, kano da bi ga
tako htjela moliti oproštenje za one ča-
sove, kad sam u njemu gledala nešto
suvišna. Pa kad bi mi onda pred očima
osvanula ona ružičasta ustanca, kako se
nevino smješkaju, pružajuč s pram mene
debele, mekane ručice, ja bih pritisnula
svoje usne na to malo lice, na te drage
oči — a sve me strah hvatao, da bih
ga mogla zadaviti, usmrtiti mojim cjelo-
vima prevručim i preburnim za to pa-
mučno tjelešce.

Stala su se u meni boriti dva čuvstva
i ja još nišam znala, koje če nadvladati.
Tek sve mi je bivalo jasnije, da se ja
neču moči dijeliti i da sam sada došla
do nekoga raskršča. II ovamo il onamo
— na obje Strane ne mogu. Ili če na-
djačati moja ljubav Karlu i ja ne ču
moči voljeti moga djeteta — ili ču se
sasvim predati materinskoj ljubavi.

Znala sam, da nijedno od toga nije
ni dobro ni pravedno, ali ja se dijeliti

176

ne mogu. To sam osječala svakim atomom
moje biti.

VI.

Drščučim srcem — da li od radosti
ili straha sama nišam znala — gledala
sam, gdje se bliži odsudni čas. A onda
— onda —

Ja sam porodila mrtvo čedo.

U najdubljem kutiču ganulo se nešto,
kao krivnja — i misao; nišam li ja sama
tomu što doprinjela, da je moje čedo
bilo mrtvo, razdirala mi grudi. Kao slaba
šibika svijala sam se oko Karla, a on
me milovao i cjelivao i ja sam opet
vj er o vala, da če se vratiti oni dani, kad
smo mi živjeli samo jedan u drugomu.
Mislila sam, da se Karlova čežnja za
djetetom izgubila.

O, kako sam se prerano radovala.

Jednoga smo dana tražili nešto u
komorici, kudasu se stavljale nepotrebne

177

12

stvari. Bila su sada unutra i mala dječja
kolica prcobučena plavom svilom. Vidila
sam, kako se Karlov pogled zaustavio
na njima — al samo čas — i onda je
svrnuo pogledom drugamo. Nešto me
kao nožem ranilo u srce. Priskočila sam
k njemu, savila mu ruke oko vrata i
stala ječati. Htjela sam ga privezati uza
se, htjela sam opet cijelo njegovo srce
i več sam mislila, da mi je to uspjelo
— a sad eto — otkrila sam, da on još
uvijek tuguje.

Karlovo se lice opet razvedrilo, ali
ja sam teško vjerovala tomu veselju.
Cinilo mi se, da on samo zato krije
svoju tugu, da mene umiri — a ja sam
osječala, kao da se nekakvahladna struja
stavlja medju nas, da nas s ve više dijeli.

Naš njekada veseo dom postao je sada
tihi miran, kao da u njemu leži bolesnik
ili mrtvac. Kad sam prije prolazila dvo-
rištem, nišam mogla proči, a da se ne bi
poigrala s mojom Draguljom, uhvatila

- 178 -

ju za rogove, prodrmala, a ona bi onda
mučuč potrčala za mnom. — S drugog
bi kraja doletio Toruška, zgrabio me za
suknju, gledajuč uza to vragoljasto u
kravicu, koja bi navalila na njega i oko
mene se razvio čitav boj. Onamo u
kutu sakupilo se jato kokoši, pa gledju
u svog pašu, što se oholi svojom velikom,
crvenom krestom i bijelom sjajnom ha-
Ijom — Sve je bilo veselo. I ista trava,
kao da je, ko milujuč se privila uz nogu
i drveče kao da se smijalo i onaj stari
orah kraj vratiju veselo je tresao gran-
čicama — —

A sada? — Moja me Dragulja tužno
pogledava i tek koji put zamude, ko
prekoravajuči — Toruška se šulja za
mnom podvinuta repa, a ustavim li se
gdjegod složi mi se do nogu, spusti
glavu i zagleda se kudgod u zemlju — 'ili
upre svoje pametne oči u mene, kao
da bi rado nešto da me pita. Kokoši
se raštrkaše po bostanu, a oroz se

— 179  —

zaustavio na jednoj daski od plota, na-
duo prsi, kao da bi htjeo zakukurijekati
— al šuti. Orahove se grane ne miču,
kao da su se posušile, a i ista ograda,
kao da me začudjeno gleda i pita: Tko
si ti - - što hočeš ovdje? — - —

Ja sam često plakala, a da ni sama
nišam znala uzroka mojim suzama, a
Karlo, koji me je prije u takovim ča-
sovima privukao k sebi, tetošio i mazio
se oko mene, dok se ja ne bi isplakala
i opet razveselila — sada nije mogao
gledati mojih suza. Odilazio bi od kuče
i lutao poljem i šumom, a onda, kad bi
mi sli o, da sam se ja več umirila, vratio
bi se kuči.

Mene je to boljelo i u to sam doba
mnogo trpila. Moja je muka bila tim
veča, što sam ju morala kriti pred
Karlom. Oh, koliko sam puta čeznula
za tim, da mi se je samo jednom is-
plakati na njegovim grudima — Cinilo

— 180 —

mi se, da bi se onda opet vratili oni
sretni dani — — —

Al ono, što je prošlo i bilo tako
lijepo, nije se moglo više vratiti. Što
sam ja više čeznula za Karlom, to kao
da se on sve jače od mene udaljivao.
Nije, da bi njegova ijubav s pram mene
bila ohladila. On me je ljubio još
isto onako, ko za onih sretnih dana,
samo što je ta njegova Ijubav poprimila.
drugi oblik. Bila je to Ijubav smirena
čovjeka.

Kad bi Karlo opazio moju žalost,
koju sam ja, koliko sam mogla pred
njim krila, privuko bi me k sebi, ko
nekad — al ne ko nekad! — uzeo me
tješiti: Sve če se to doskora promije-
niti — doči čemo u grad, medju ljude

— u društva. — Sve če biti ljepše-

A ja sam s tugom gledala, kako
on željno čeka, da se mahnemo odavle.

Karlo je opet obnovio pismene sveže
sa starim svojim znancima, koje je u

181

ovo par godina bio sasvim zanemario.
A s vremenom došlo je i do toga, da
je za njega dan trajao samo ono vrijeme,
dok se je moglo nadati pošti. Ostalu
bi dobu proležao, prospavao, samo da
brzo prodje.

O, kako sam mrzila te njegove pri¬
jatelje, kojih još nišam poznavala, kako
sam mrzila taj grad, u kojem čemo ži-
vjeti. — Sto če meni sve to, kad mi
otimlje Karla. Za mene grad nema ni-
kakva čara, niti me privlače zabave i
društva.

Nu, što da pripovijedam. Karlo se
stao tako mijenjati, da sam i ja morala
uvidjeti, da se više ne može izdržati na
selu. Ono, što je prošlo više se vratiti
ne da, a život mora da se miče dalje.

VII.

I došao je dan, kad je trebalo reči
zbogom i plavim onim gorama i tihom

182

našem stanu i moj oj dobroj Dragulji, lju¬
bimcu psu i svemu, — svemu što je bilo-
.nijemim svjedokom moje velike sreče

Stajala sam uz ulična vrata, u ka-
putu i šeširu i čekala, dok kočijaš pri¬
redi kola i izveze iz dvorišta. Kakovo
me čuvstvo onda zaokupljalo, ne bih
znala imenom okrstiti. Nije bila ni tuga
ni bol za prošlošču, niti je bila nada u
budučnost; u što nova nepoznata, lijepa.

Gledala sam goru, kako se stala
zeleniti na novo prolječe, gledala sam
naše sada pusto dvorište, pokrito novom
svjetlo zelenom travom. Nitko ne če
po njoj sada gaziti — rasti če slobodno
i sakriti tragove mojih stopa —, dunuti
če proljetni vjetrič i raznijeti moje ve¬
sele uskkke; medju pustim onim stije-
nama našega stana umrti če topli naši
cjelovi.

— Ništa, ništa više ne če ovdje
spominjati na mene — —

183 -

Zar je moguče, da cio jedan život

tako sjajan i velik isčezne bez traga- ?

Zbogom prijatelju moj, moje vjerno
pseto. — Gledaš me tvojim pametnim
očima — u kojima vidim samu tugu.
— Zar da se u tim tvojim očima za¬
drži uspomena na mene. — Zar ipak
negdje, negdje da još živi, kad mene
više ovdje ne bude —

Jadno moje pseto! Seljačko, veliko
pseto neugladjeno i prirodno, ti ne
spadaš u grad — kamo ja idem. U
grad — u život! U onu veliku rijeku
života, što ne pitaj uči kupi sve, što joj
dodje u blizinu i vuče, vuče bez odmora,
bez volje — —

Ajde, da još jednom protrčim tim
našim velikim dvorištem, da se nasmijem
u tom svježem, slobodnom zraku naših
gora — ko nekad, ko nekad — —
Koraknula sam, htjela sam potrčati,
htjela sam se nasmijati, al nešto me
sapelo u grlu.

Polako se spuštala kola niz brijeg
po neravnoj cesti, polako se izgubila
vrata našega stana, uz koja se tijesno
prislonio Toruška, spustiv tužno glavu.
Nestalo je i prozora i krova, izgubio
se več i toranj seoske crkve i zadnji
obronak naše gore. Pred nama se pra¬
žila duga, bijela cesta u nedogled, a
konji osjetiv se na sigurnom, jurili na-
prijed. —

185 -