P e t ar Skok 
P R I L O G I SP I T I V A N JU P R E D R I M S K I H 
L E K S I Č K I H O S T A T A K A U S L O V E N A Č K O M 
I S R P S K O H R VAT S K O M J E Z I K U 
Švajcarski lingvista iz Chura Renato Agostino Stampa objavio je 1937. u 
Romanica helvetica (Zürich i Leipzig, Max Niehans Verlag), vol. II študiju о 
predrimskim alpinskim riječima, kojih se area proteže po brdskim krajevima od 
Pireneja preko Južne Francuske i lombardo-alpinskih romanskih dijalekta sve do 
Istočue Furlanije, dakle do naših krajeva u Slovenskom Primorju, Istri i na Ja-
dranu, pod naslovom Contribute al lessico preromanzo dei dialetti lombardo-alpini 
e romanci.1 
Imajuči u vidu, da se leksički relikti, o kojinia je riječ u ovoj študiji, bez 
sumnje nalaze i u našim gore pomenutim krajevima, umolio me je autor, da pri-
kažem njegov rad u Revue internationale des études balkaniques, koju sam ureaivao 
u Beogradu zajedno sa Milanom Budimirom. Ratne prilike, koje su nastupile, nijesu 
dopustile da napišem i objavim ocjenu ove vrijedne knjige. Učinit ču to u najskorije 
vrijeme; a sada, prigodom 60-godišnjice majstora slovenačke lingvistike (dijalekto-
logije), iznosim neke priloge pomenutoj študiji iz naših krajeva. 
Velika serija riječi, koje ispituje Stampa, kod nas su ranije ili kasnije posude-
nice iz nama najbližih romanskih dijalekata, naročito iz furlanskog. Ovamo ide 
na pr. brénta, potvrdena iz 15. vijeka i kasnije kod Jambreš^ča (ARj. I 626, Mažu-
ranič, Prinosi 98 i Pleteršnik, I, 55, s izvedenicama). Značajno je, da se u Žum-
berku kaže brênda sa sonorizacijom nt > nd kao u južnofrancuskim alpinskim dija-
lektima. Ovdje kao i inače označuje »ovalnu visoku posudu, u kojoj se na ledima 
prenosi grožde, a služi i za gnječenje grožda t. zv. maždacom«. Slično značenje 
ualazi se posvuda. Area ove riječi obuhvata teritoriju od francuske Svajcarske do 
centralne Ladinije kod Romana i Nijemaca, v. Stampa, 107. Kod nas nije to po-
suaenica iz prvoga doba dodira Slavena sa Roinaninta, kako pokazuje očuvano 
romansko -ent za razliku n. pr. od toponima Bulentum > Bulet (kod Dubrovnika). 
1 Romancio je treči romanski jezik u Švajcarskoj ( = rumontsch ili Chur-welsch 
po njemačku), pored francuskog (u Suisse romande) i talijanskog. Upor. moje Osnove 
romanske lingvistike, sv. I, § 33. 
Као predrimsku alpinsku ri ječ označuju je REW3 1285 i FEW 517. U Hrvatskoj 
još nijesu utvrdeni krajevi, gdje se sve govori brenta. 
Raširenija je još od ove predrimska riječ bajta, koja se govori sve do Like i 
Korduna i igrala je veliku ulogu kod izgradnje kučica poslije drugog svjetskog 
rata, ali nije zabilježena u ARj. Govori se i u Žumberku kod katolika i unijata, u 
Krašiču, Pribiču i t. d. U značenju »planinska šumska kučica« bilježi je Pleteršnik 
I, 10 (s izvedenicama). Na romanskoj teritoriji potvraena je od Pireneja u sjevernoj 
Spanjolskoj sve do Furlani je kao apelativ i kao toponim, v. Stampa 133. Da je to 
predindoevropska riječ, dokazuje ne samo današnja raširenost po gorskim predjelima 
Romanije, nego i semantička i fonetska identičnost sa analognim semitskim riječima, 
n. pr. jevr. bet »kuča«. Odnos ove riječi prema pojata, jata studirao sam u Baričevu 
Arhivu IV, 138—143. Da je bajta kod nas recentna posudenica iz furlanskoga i da 
ne potječe iz jezika Karna, to dokazuje fonetska istovjetnost sa langobardskom riječju 
brajda,- sa toponimima Kanajt na Krku < lat. cannčlum i t. d., prema staroj posu-
denici lactuca > ločika preko *lajtuka. 
Od starijih posudenica, koje idu u ovu sferu, treba spomenuti naš izraz za 
»collare del legno, životinjski ovratnik od drva, na kojem visi zvonce« konablja na 
Krku i u Istri ARj. V 254, od lat. *cannabuta REW3 1600. Krčki Romani govore 
takoder hrvatski oblik potalijančen ta condb(o)la.3 Da je to stara posudenica, vidi 
se iz zamjene nenaglašenog a sa o. Osnova ove riječi bez deminutivnog sufiksa nalazi 
se u furlanskom ciânive i u cânevo u Val Vestino (Mletačka), gdje je a u penultimi 
oslabljeno. Pored ovih romanskih oblika Stampa 114 navodi još oblike, gdje je 
penultima posve iščezla. Von Wartburg FEW III 126 i sl. pretpostavlja za *canva?a\> 
ката galsku osnovicu cambo- »zavinut«. Pleteršnik I 382 ima kamba iz Bele Krajine, 
Dolenjskoga i Notranjskoga u pet različitih značenja, koja se sva svode na »zavinut 
štap oko vrata«, sa našim izvedenicama kambal, kâmbast, kâmbica. Kod ovoga 
posljednjeg deminutiva moglo bi se pomišljati i na naš refleks za romansko cam-
bice, kako je več mislio i Štrekelj, Denkschriften Wiener. Ак. L, 32. Ispuštanjem 
deminutivnog sufiksa -ica mogla se kod nas dobiti kamba. ARj. IV 786 bilježi kàmba 
»dio jarma, što stoji volovima oko vrata« iz Hrvatskog Primorja i Istre. Pored toga 
pl. tant, kambe f. u značenju »spone za konje«. Očuvano -am pred konsonantom veli, 
da je riječ novija posudenica, prema ad Basante > Bosnt. Za razliku od mišljenja 
Meyer-Liibkeova REW3 1600 i von Wartburgova FEW II 215 mislim, da kamba i 
s Upor. REW3 1266, ARj. I 581, Mažuranič, Prinosi 92, koji donosi potvrde iz 
1445 i 1495, Pleteršnik I 49. Izvodenje iz srednjolatinskoga ima se zabaciti. 
3 Bartoli, Das Dalmatische, II 196 zabilježio je konabla. Ja sam čuo od Tali-
jana, krčkog ribara, koji ne govori hrvatski, konabola. 
»a) Meyer-Lübke REW3 1591 pretpostavlja mjesto toga nepotvrdenu predrimsku 
riječ *can\pa »Krummbolz« i navodi uz brojne retoromanske reflekse i južnonjemačko 
Kanjen istoga značenja. 
konablja idu zajedno i da *canabula nije izvedenica od canna »trstika«, riječi, koja 
se upotrebljava i kao metafora za »dušnik«. Mora se pretpostaviti, da je predrimska 
riječ *cànaba bila raširena diminutivnim sufiksom -ula, da bi se razlikovala od 
cânaba > konoba. Dozvoljavam mogučnost unakrštavanja predrimske riječi *canaba 
u značenju »collare del legno« sa galskim pridjevom cambo- »zavinut«. 
Pored stare posudenice konablja ima još i druga, koja dosada nije bila pro-
tumačena. To je srp.-hrv. giidura f. »duboka i uska dolina« (Vuk), takoder toponim 
u Lici i u Srbiji (ARj. III 495). Riječ nije potvraena na slovenačkoj teritoriji. Sufiks 
-ura ima zacijelo pejorativno značenje i našega je podrijetla. U Dalmaciji ide ovamo 
toponim Guduča. Osnova *gud- odlično se slaže u fonetskom i semantičkom pogledu 
sa ganda »scoscendimento di sassi in montagna« Stampa 146, REW3 3670. Ova pred-
roinanska riječ raširena je od Španjolske pa sve do centralne Ladinije i Furlanije. 
U sferu ovih ispitivanja ide i gallela, koja je ušla i u balkanski latinitet, kako 
dokazuje rum. gäleatä, kao i u vulgarni latinitet, iz kojega potječe njem. Gelte. 
U Hrvatskom Primorju govori se golida (valjda poštokavljeni akcenat za čakavski 
golida ARj. III 258) u značenju »malen drven sud, u koji se ovce muzu, ali se 
iz njega i pije«, odatle dim. gölidica. Pleteršnik I 227 je zabilježio golida u istom 
značenju. Ova pastirska riječ raširena je po čitavoj Romaniji, v. REW3 3656, ali 
nije potvrdena u klasičnom latinitetu nego u kasnijim glosama. Meyer-Lübke ispravno 
veli, da nije poznata povijest ove riječi. Značenje ipak upučuje na staru pastirsku 
terminologiju, u kojoj ima relikata iz predindoevropskih vremena. Promjena t > d 
u golida upučuje na podrijetlo ne iz balkanskog latiniteta nego iz Oglaja (Aquileia, 
Furlanija).4 
Još treba zabilježiti iz materijala, što ga je Stampa sakupio na str. 45—46, 
izraze za »kozu bez rogova« iz alpinskih dijalekata Južne Francuske, Sjeverne Špan-
jolske, Gornje Italije i romanske Švajcarske, gdje se pored refleksa od mutt- mott-
mull- govori takoder (iikg pored muk, la čiika. Ovi posljednji nazivi za kozu bez 
rogova od naročitog su interesa za slavistu. Ovdje pomišljaino najprije na rum. 
izraz za kušutu ciutä »femeiu§ca cerbului, jelenova ženka«. Košuta je balkanski 
slavizam, koji se još nalazi u češkom i slovačkom, ali ga nema ni u poljskim ni u 
ruskim dijalektinia. Kako pokazuje rum. oblik ciutä, ko- je bez sumnje prefiks ne-
poznatog podrijetla, možda predindoevropskog, usp. pojata pored jata, gdje takoder 
ne može biti govora o slavenskom prefiksu, kako bi se na prvi pogled pričinjalo. 
Prema tome je osnova od košuta pridjev šulъ »bez rogova«, koji Miklošič SEW 345 
i Brückner SEP 558 potvrduju u svim slavenskim jezicima osim velikoruskoga. Po-
4 Upor. moje Osnove romanske lingvistike, I, § 4. Treba još zabilježiti, da 
galeta (vini) dolazi češče i u dalmatinskom latinitetu od 11. vijeka dalje; upor. Rački, 
Documenta, str. 77, 129—133, 135, 153, 180 (za god. 1069, 1080, c. 1090, c. 1091—9) 
i Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmatiens, I, str. 90. 
četni konsosnant š- izmenjuje se na č- ne samo u rumunjskom nego i u madarskom 
suta csuta u istom značenju. Ispor. još č u srp.-hrv. čiila za oznaku : malenih ušiju 
kod ljudi i životinja« (ARj. II 99). Pridjev šutъ nije do sada mogao niko protu-
mačiti iz iiidoevropskih sredstava. Kako spada u sferu pastirske terminologije, bit 
če za cijelo predindoevropska riječ. 
Upotrebljavam ovu priliku da navedem sa slovenačke i srpskohrvatske teritorije 
još nekoliko predindoevropskih riječi, koje se odnose na terensku terminologiji!. Za 
ovakovu terminologiju na Sardiniji Maks Leopold Wagner utvrdio je predindo-
evropsko podrijetlo. Ovu terminologiju zanemario je Stampa u svojim istraživanjima. 
Za sada ču izložiti samo sumarno svoje mišljenje. Radi se najprije o srp.-hrv. grič 
»brežuljak, glavica«, potvrden od 13. vijeka, »velika vrlet« (Vuk); u bosanskoj Po-
savini znači »nanesena drveta i šiblje sa humčicama«, toponim u Zagrebu, v. Mažu-
ranič, Prinosi 357, naziv kraja (sjeverni dio Zumberka iznad Gorinje Vasi), v. 
ARj. III 425; kod Pleteršnika I 251 grli »Hügel, steiniger Ort, Schutthalde«. Pored 
oblika muškoga roda sa dočetnim -č postoji kod Hrvata i Slovenaca oblik sa -ž žen-
skoga roda: griža, »stijena, kamen izlizan od vode« u Hrvatskom Primorju (ARj. 
III 440), takoder odatle izveden toponim Grižani »ljudi iz Griža«, u 15. vijeku, po 
Grižah, s Griž g. 1275, Grižami 1455, kod Pleteršnika I 252 griža »Schutthalde, 
Steingeröll, steinige Gegend«. Značajno je, da se č i i , koji se izmenjuju u hrv. i 
slov., takoder nalaze analogno i u talijanskom pridjevu grcggio pored grezzo »neob-
raden, prost«. Meyer-Lübke svodi tal. pridjev na predrimsko *gredius REW3 3875 a. 
Naš konsonant - i običan je refleks za lat. di, kao u modiolus > žmulj, diaconus > 
žakan i t. d., dok -i odgovara lat. ti : tako u ratione > ralun. Prema hrv. i slov. 
refleksiina imali bi pretpostaviti predrimski pridjev *gredius pored *gret(t)ius. 
Obzirom na tal. mezzo < me diu ovo za talijanski pridjev nije nužno. Ako se od 
ovoga pridjeva izluči lat. sufiks -ius, koji može stajati i mjesto lat. -eus, dobiva se 
osnova *gred-, koja se semantički i fonetski tačno poklapa sa lirid m. f. pored 
hrida f. istoga značenja. Ova riječ ima svoju areu samo u slov. i srp.-hrv. Za nju 
ne postoji objašnjenje iz indoevropskoga, v. Berneker SEW 402. Naše i za zatvoreno 
e obična je pojava. Na predindoevropsko podrijetlo upučuje i alternacija djtt, koja 
se ne nalazi u indoevr. jezicima. Sto se tiče alternacije g/A i ona bi mogla biti pred-
indoevropska, ali upučujem na hlače pored klašnje < lat. с al ce a REW3 1945 i hruške 
pored kruške. Grič se pojavljuje sa vokalom i u arbanaškom gërç(ë) »Spitze, spitzer 
Berg«, v. G.Meyer AEW 124, ali je ovdje posudenica iz srp.-hrv. 
Zbog istih fonetskih razloga, t j . zbog alternacije blpp, koja se takoder ne 
nalazi u indoevropskim jezicima, stavljam medu predindoevropske terenske termine 
i hrib u starom hrvatskom (ARj. III 694), toponim Hrib u Gorskom kotaru, upor. 
kod krčkih Romana Hràjbêl/ pridjev hribetan, slovenački hrib u istom značenju, 
Pleleršnik I 261. Od drugih slavenskih jezika nalazi se još samo u češkom chrib u 
istom značenju. Etimološki se veže sa hrbat, riječju, koja se nalazi u svim slaveii-
skim jezicima, v. Berneker SEW 404; ali ni za ovu riječ ne postoji sigurno tuma-
čenje iz indoevropskih jezičnih sredstava." Zbog toga držim, da hrib treba vezati sa 
predromanskom riječju greppo, koja se nalazi u talijanskim i retoromanskim na-
rječjima u značenju »hrib«. Kao îemininum i sa vokalom i za e pojavljuje se u dal-
matinskom latinitetu g. 1144: ad vallem que sclavonice dicitur Tirstenic, latine vero 
Calamet, exinde autein sursursum in parte aquilonis ad grippant, que est iuxta agro 
in quo sunt petre, que sclavonice brus nuncupantur. (Smičiklas, Codex, II, 56 piše 
suvišno grippa i brus sa velikim slovom, a radi se o apelativu, koji dolazi još dva 
puta u istom kodeksu X, 394, 396, god. 1338 u Splitu: in Lagarono magna terra 
iuxta duas grippas, terra una cum suis grippis.) Ovaj apelativ dolazi kao toponim 
god. 1324 u istom kodeksu IX, 212 terra posita ad Grippe. Danas se tako zove 
brežuljak kod Splita, tal. Grippi. Isto takav naziv za brdo nalazi se na Pašmanu. 
O. Meyer AEW 205 ima krep shkrep »Abhang« pored /grip »Kante, Rand«, upor. 
još Gartner, Rätorom. Gramm. 5. Jireček, Handelsstrassen 22 navodi iz popa Duk-
ljanina G re puli pored Gripuii kao iine kraja za današnji Gr bal j, gen. Gr bi j a, isp. 
furlanski dem. gripule »Weinstein«. Meyer-Lübke REW4 3863 izvodi tal. riječ od 
predrimskoga grepp-, izjavljajuči da ne zna za postanje. Upor. i moj članak u 
NVj. XXIII (1915), 343, br. 5. Glede alternacije g\h, upor. gore hrid. 
Ispitivanje terenskih termina grič, griža, hrid i hrib dokazuje, da se na slove-
načkoj i srpskohrvatskoj teritoriji iniaju tražiti predrimski leksički relikti. Na to 
naročito upučenje naziv male rijeke Karnahta za furlansko Cornap kod mletačkih 
(»beneških«) Slovenaca. Karnahta i Cornap poklapaju se samo u osnovi, ali ne i u 
dočetku. Ako se uporedi slovenački oblik Karnahta sa Curicta (naziv stanovnika) od 
Curicum, danas hrv. Krh, onda se mora zaključiti, da je Karnahta predslovenački 
pridjev izveden pomoču indoevropskog sufiksa -t kao i Curiata. Taj pridjev mogli su 
čuti pradjedovi »beneških« Slovenaca samo od predslovenačkih Karna. To znači, da 
Karni nijesu bili posvema romanizirani u vrijeme dolaska Slovenaca u ove kra-
jeve. Ovo mišljenje izjavili smo ja i drug Škerlj u knjiži Oko Trsta, Beograd 1945, 
str. 174. Time je u isto doba bilo potvrdeno i ranije tumačenje Budimirovo o snaci 
»coloni regionis montuosae«.7 Od toga je hrv. prezime Snačii, danas krivo Svačič. 
Budimir je lumačio ovu riječ kao ilirski leksički relikt. Na bugarskoj teritoriji imamo 
5 Upor. moju študiju Studi toponomastici sull'isola di Veglia u Archivio glotto-
logico italiano XXIV (1930), § 85. 
e Machekovo tumačenje u praškom časopisu Slavia XVI 200—1, 213 ne uvje-
rava me, isto tako ni tumačenje E. Lewy-a u Zeitschrift für slav. Pliil. I, 417. О 
torn drugoni zgodom. 
7 Jugoslovenski istoriski časopis V (1939), 185—191. 
jasan lingvistički dokaz u topouimu Plovdin, danas Plovdiv, koji ne potječe iz 
grčkoga Philippopolis, tur. F Hibe, nego iz tračkoga prijevoda grčkog toponima Pul-
pudeva »Filipov grad«.8 Kako su bugarski Slaveni ovdje još zatekli negreciziran ili 
neromaniziran predslavenski narod zvan Bessi, -orum, koji su još govorili svoj jezik 
u 6. vijeku, tako se ima uzeti i za Hrvate i za Slovence. Oni su zatekli još djelomice 
neromanizirane-ilire, Japode, Karne i t. d. Preko njih mogli su uči u naše jezike 
gore navedeni predindoevropski leksički relikti u latiniziranom (*gredius > griža i 
* gre t tius >grit) i nelatiniziranom obliku (lirid, hrib). O ostalim takovim reliktima 
bit če više govora u mome Etimologijskom rječniku hrvatskega ili srpskoga jezika, 
na-ko jem več godinama radim. 
Zagreb, 1950. 
8 Upor. moju študiju Beiträge zur thrakisch-illyrischen Ortsnamenforschung u 
Schnetzovu Zeitschrift für Ortsnamenforschung VII (1931 ), 43 i sl. 
R é s u m é 
Dans la présente étude, le matériel ramassé par Stampa concernant le vocabu-
laire alpin d'origine préromane est complété par quelques mots slovènes et serbo-
croates ayant trait à la même origine. En voici la liste: 1. bajta, brenta, kamba, 
mots empruntés au frioulan; 2. konablja, emprunt plus ancien que l'auteur rattache 
à la même racine que kamba < *cânaba; 3. gudura qu'il considère comme emprunt 
ancien de préroman ganda; 4. golida qu'il explique par galleta provenant d'Aquileia; 
5. košuta, comparé à roumain ciutä, hongrois suta csuta et à adjectif slave èutb, 
• s'explique comme ayant le préfixe ko- d'origine non slave et, comme second élément, 
le mot apparenté à alpin çûkç, ciika. Cette liste est enrichie ensuite par l'examen 
de quelques termes se rapportant aux accidents de terrain, tels gril, griža, hrid, 
lirib que l'auteur rapproche de ital. greggio, grezzo, greppo, de grippa du latin 
dalmate, d'albanais krep, shkrep, gërç'é et du nom de la contrée Gripuli > Grbalj. 
Eu s'appuyant sur le toponyme bulgare Plovdiv de trace Pulpudeva et sur l'hydro-
nyme slovène Karnahta, l'auteur finit par constater le fait qu'en slovène et en 
serbocroate il y a, en dehors des mots préromans dus aux différents intermédiaires 
romans, anciens et modernes, aussi de tels qui remontent directement aux Illyres, 
aux Iapodes et aux Carnes non romanisés tout à fait. L'étude renferme de plus 
les critères adoptés pour préciser l'origine préromane des mots en question.