II slavil stogodišnjice rooenja Fr. Prešerna čitao sjednici filol.-hist. razreda Jngoslav. akademije znanosti i umjetnosti dne 3. prosinca 1900. Dr. A. Musič. Prestampano iz v Ljetopisa“ sv. XV. g. 1900. U ZAGREBU Tlsak DioniSke tiskare. Prešernov „Krst pri Savici". U slavil stogodišnjice roffenja Fr. Prešerna eitao u sjednici filol.-hist. razreda Jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti dne 3. prosinca 1900. Dr. A. Musič. Preštampano iz „Ljetopisa u sv. XV. g. 1900. U ZAGREBU Tisak Dioničke tigkare. 190 !. 43767 A Danas se navršilo sto godina, što je slovenski narod primio od Boga jedan od najvedih darova, što ih je u opde primio: rodio mu se sin, kojemu se spustila iz ne¬ beških višina vila pjesnikinja te gaje poljubila i metnula mu u kolijevku liru, uz koju je poslije izvodio divne pjesme, koje su budile njegov narod i krijepile ga nadom u bolj u budučnost — rodio se France Prešeren 1 . Danas slave Slovenci stogodišnjicu rodenja najvedega svoga pjesnika. A Jugoslavenska akademija, koja sa saučešdem prati znatne kulturne zgode čitavoga slavenstva, s tim je više držala za svoju dužnost, da učestvuje u ovoj slavi, što je to slava Hrvatima najbliže brade, što i slovenski narod pripada u područje njezina djelovanja i što su Prešernove pjesme jednako poznate u hrvatskoj, kao i u slovenskoj kuci. Ja sam pak sretan, što me je počastila zadadom, da u današnjo) sjednici čitam o Pre¬ šernu. Za predmet svoga citanja izabrao sam najvedu njegovu pjesmu ..Krst pri Savici 11 s dva razloga, jedno s toga, što mi je ova pjesma još od mladih dana osobito mila, a drugo s toga. što je (koliko ja znam) još nitko nije napo e proučio, kako bi trebalo. 1 Sloge radi pišem i ja „Prešeren", ali sam uvjeren, da bi va¬ ljalo pisati „Preširen“. 4 Izvanja je histerija njezina kratka. Prešeren ju je najprije izdao u osobitoj knjižici „Kerst per Savici. Povčst v verzih. Zložil Dr. Prešerin. V Ljubljani, na¬ tisnil Jožef Blaznik. 1836.“ (knjižica se prodavala po 20 nc.J. Onda ju je preštampao bez promjene J. Bleivveis u svojim Novicama od g. 1844. br. 29—-35. Napokon ju je s nekim promjenama 1 (od kojih je naj veda ta, 1 Najznatnije razlike izmedu izd. g. 1836. (a) i 1847. (b). „Uvod“ st. 72. a) Ki jim je staršov vera bla tak draga. b) Ki jim bila je včra ččz vse držga. „Krst“ strofa 4. a) Ne bla bi pričujoče lire teže Prenčsla v poznih lčtih gl4va siva — b) Pernčsla pričujoče ure teže Bi ne biliplet poznih glava siva — str. 9. a) O blagor Čertomir! o blagor tebi! Ker vnčta je od tvojiga pogleda, Prevzeta deklica je sAma sebi, Kak gleda v tla, kak trese se beseda! Ko zarja, ki pot zjutraj dčla Fčbi, Spreminja se zdaj nje podoba bleda — b) O blagor, blagor Čertomir! ti vneta Je deklica od tvojiga pogleda, Kak od zamaknjenja je vsa prevzčta, Kak gleda v tla, kak trčse se beseda! Ko zčrija, ki jasen dan obeta, Zarumeni podoba njena bleda — str. 15. a) Bla Bogomila je podoba tvčja, Ki včeraj ga speljala je iz boja. b) Bila je lepa, Bogomila ! tvoja Podoba, ki speljala ga je ’z boja. str. 27. a) V nevarnosti je blo življenje tvoje, Zapčrte so ble vse do tčbe poti — b) V nevarnosti življenje vedit’ tvoje, Zaperte vsfe do tebe vidit’ poti — str. 34. a) Kolkkrat od tod klečala sim v samoti, Kolkkrat sim klicala pomoč Marije — b) KolikokrAtov sim od tod v samoti Kleč&la, klicala pomoč Marije — str. 36. a) Dokler kervi bo živa z&dnja sr&ga — b) Doklčr kervi ne vtčče zadnja srdga — strofe 42. u izdanju od g. 1836. nema. str. 43. a) Kdaj bi bla vgAsnila v malike vera, In vdova bi ne bla žen marsiktera! b) Kdaj vgdsnila bila bi kriva vera, Bi vdova ne bila žen marsiktčra! 5 da je iznova dodana strofa „Bogu sem večno čistost oblju¬ bila in Jezusu in materi Mariji“ itd.) sam pjesnik iznova izdao u zbirci svojih pjesama ,,Poezije Doktorja Fran- cčta Pre,Štirna. V Ljubljani 1847.“ U ovom posljednjem obliku prešla je u novija izdanja Prešernovih pjesama. Od prijevoda znam za hrvatski od Dure Stj. Deželiča, koji ga je najprije štampao u časopisu „Dragoljubu“ od g. 1868. br. 36—38., a onda izdao u osobitoj knjižici (Krst na Savici, epos Dra. Franje Prešerna, hrvatski od Dure Stj. Deželiča. U Zagrebu 1868.), i za njemački od Heinr. Penna (Die Taufe an der Savica. Epos aus dem Slov. des France Prešeren, najprije u podlistku „Triglava“ br. 12, 29, 32, 33, 36, 37., a onda u osobitoj knjižici u nakladi O. Wagnera u Ljubljani 1866.), pa za njemačku preradbu od Samhabera (o kojoj ču poslije napose govoriti). * 1 Predmet je pjesmi uzet iz historije slovenske, i to iz onoga vremena, kad su se po slovenskim zemljama bili ljuti bojevi izmedu več pokrštene i još neznabožačke str. 45. a) Ki vedno bla je, bo sovražna nični — b) Ki vedno je in bo sovražna meni — str. 52. a) Ki bla služabnica je všre krive, Je opravljala vežo bog’nje Žive. b) Ki je bila podpora vere krive, Je opravljala službo bog’nje Žive. Ostale posve neznatne razlike dolaze (kao i mnoge spomenute) ponajviše otuda, što je pjesnik mjesto „bla, bli, blč“ 1. izdanja u 2. izdanju pisao »bila, bili, bilš“. Još spominjem, da svagdje mjesto „Oglej“ 2. izdanja u 1. iz¬ danju stoji „Aglar“. 1 Za proslavu stogodišnjiee Prešernove izišli su još prijevodi: srpski (IlpeinepHOBa CToro^tmutHua KpuiTeite Ha OaBtmu. CneB p. IIpemepHa. ITpeneB Hiik. M apj ano b it h a. C npe^roBopoM npo li onaj Črtomir, koji se junački bije s kršdanima u Aj¬ dovskom gracu, posve 'drugi čovjek nego li onaj, koji se poslije Bogomili za volju odriče vjere- svojih otaca?. Ja bila rekao, da nije, nego da su to dvije strane ištoga karaktera. Črtomir pripada medu ljude, kojima kad nešto zaokupi dušu, zaokupi im je'Čitavu. U „Uvodu u 21 je Crtomiru čitavu dušu zaokupila mržnja na tudince, koji s novom vjerom narodu njegovu donose ropstvo; pa s toga se junaeki bori protiv njih. U ..Krstu" mu je tako isto čitavu dušu zaokupila ljubav k Bogomili, koja ga jedina još na život veže; pa s toga se njoj za volju odriče vjere svoje i svih slasti života. Istinaje, da je tako došao u suprotivštinu s onim, što je negda sam zastupao, ali kod toga neka se uzme na um ono, što je več sprijed istaknuto: 1. da Črtomir i kao neznabožac više mrzi na ropstvo nego li na krščanstvo, 2. da je pobijeden, a k tomu još 3. da ne prihvaca krščanstva, a još manje pristaje na to, da postane svečenik, bez unutrašnje borbe. U opce bih rekao, da je pjesnik u Crtomiru dobro pogodio značajne črte narodnega karaktera slovenskoga. Slovenac kad uza što prione, prione s cijelom dušom, ali njegovo meko srce, njegov bujni čuvstveni život lako ga . zavodi s puta ustrajnosti. U tom je njegova jakost i njegova slabost, — Bogomila je žena i ona ljubi. Prije nego li se zaljubila u Crtomira, opisuje nam je pjesnik ovakovu: Hči Bogomila, lepa ko devica Sloveča Hero je bila v Abidi, Nedolžnost vnema ji oči in lica, Lepote svoje sima le ne vidi, — Spolnila komaj je šestnajsto leto; Srce mlado ni za noben’ga vneto. Krasno je prikazan momenat, kad se zaljubila: O blagor, blagor Črtomir! ti vneta Je deklica od tvojega pogleda, Kak od zamaknjenja je vsa prevzeta, Kak gleda v tla, kak trese se beseda ! Ko žirija, ki jasen dan obeta, Zarumeni podoba njena bleda, , In v tvoji roki roka nje ostane Zadržana ji od moči neznane. Da je u prilikama, u kojima se nalazila, prihvatila krščanstvo, koje joj je podavalo utjehu u teškoj nevolji, lako se- razumije. A isto se tako lako razumije, kad ioj je krščanstvo naznačilo sredstvo, kojim može svoga ljubljenoga Crtomira spasti, da je ona to sredstvo i prihvatila t. j. Bogu zavjetovala vječnu čistoču. Bogo¬ mila je dobar pendant Ortomiru. I u njezinu karakteru držim da su pogodene značajne črte Slovenke. — - Treče ie lice svečenik. Pjesniku je svečenik bio potreban za krštenje Crtomirovo. Zgodno je udesio, da isti svečenik, koji je krstio Bogomilu, krščava i Crtomira. Ali ga nije htio da ostavi kao nijemo »Lice, nego mu je dao riječ u srednjem dijelu, da bi prizor bio dramatičniji. U ostalom on prihvača riječ samo dva puta: prvi put razbija sumnje Crtomirove o tom, da bi krščanstvo bilo prava vjera, svojom autoritativnom izjavom, da „ Valj kun ravna po svoji slepi glavi, po božji volji ne“. A drugi put upučuje Crtomira u Oglaj, da postane svečenik, kao što je i on od Druida postao svečenik. U jednom i u drugom slučaju radi on kao pravi svečenik zastupajuči nauku i interese svoje vjere. I on je živo lice. Prešernovoj se pjesmi prigovorih), da je u njoj od- više lirike. Ali to ne če vrijediti toliko za izvedbu, koliko za koncepciju čitave pjesme. Ja mislim, da i oni, koji pjesmi za to prigovaraju, ne bi lako mogli poka¬ zati, gdje je u izvedbi toliko lirike. U ostalom valja na um uzeti: 1. da je to romantičan ep, za koji se upravo iste primjesa lirskoga elementa cpskomu; 2. da se u našoj pjesmi dira u najnježnije žice ljudskega srca; dakle bez lirskoga elementa ne može ni biti; 3. da ne valja svako mjesto, na kojem iz riječi pjesnikovih pro- bija saučešče njegovo za koje lice (kao na pr. na kraju pjesme), odmah držati za lirsko. Sam je pjesnik Svoju pjesmu (u izdanju od g. 1836.) nazvao „povčst v verzih“. 23 Prije bih dopustio prigovor, da u pjesmi ima premalo radnje. Istina je, da izvanje radnje nije mnogo, ali je s tim više unutrašnje, psihološke radnje. Koliko vri jedi i ovakova radnja, kad je obradi pravi pjesnik, može se najbolje vidjeti, ako se Prešernova pjesma isporedi sa Samhaberovom preradbom. Edivard je Samhaberu svojoj knjižici „Preširenklange“ (Laibach 1880.) uz životopis pjesnikov više njegovih pjesama dosta dobro na njemački preveo. Ali „Krsta pri Savici 44 nije preveo, nego ga je preradio u pjesmi, koju on zove „Čertomir“. Iz same se preradbe vidi, da mu je poglavito bilo stalo do toga, da bude u pjesmi više (izvanje) radnje. Ispo- redujuči tu preradbu s Prešernovim originalom valja osobito istaknuti ova tri momenta; 1. Boj u Ajdovskom gracu metnuo je Samhaber u samu pjesmu, i to dakako na podetak. U tom se dijelu svoje pjesme najviše držao Prešerna. 2. Znatnu je promjenu učinio u tom, što je ljubav Ortomirovu i Bogomilinu metnuo iza boja u Aj¬ dovskom gracu. Črtomir ide drugi dan iza boja na Bledski otok, te nalazi Bogomilu, gdje je baš svršila molitvu božici Živi, a na to se predala žalosti, što nema koga ljubiti. Tek što su se njih dvoje vidjeli, ved su se i zaljubili, a tek što su se zaljubili, ved ih je i otac Bogomilin Staroslav blagoslovio. Ali na to se stala, pri- bližavati Valjhunova vojska, i Črtomir je morao pobjedi. 3. Samhaber ne prikazuje krštenja Črtomirova, nego Bogomilino. Črtomir se kod njega i ne kršdava. Do- šavši na ime Valjhunovi vojnici na otok porušili su Živin hram i Staroslava ubili, a Bogomilu je star sve¬ čenik krščanski, koji je bio s njima, stao nagovarati, da se pokrsti. Ona se napokon privoljela, ali je zaželjela, da se krsti kod slapa Savice. Tako se i dogodilo. Kod slapa odride se ona ljubavi k Črtomiru, a onda je sve¬ čenik kršdava. A sve to sluša i gleda Črtomir sakrit, 24 koji nakon Bogomilina krštenja proklinje svoje bogove te se strovaljuje u ponor. — Nema sumnje, Samhaber hode, da njegov Črtomir bude dosljedniji od Prešernova, a u istinu je jednostran; Samhaber hode, da bude u njegovoj pjesmi više radnje nego li u Prešernovoj, i doista je ima više, ali tko de držati za vjerojatno, da se Črtomir odmah nakon poraza išao zaljubiti i zaručiti i da je s ve to teklo tako brzo? Napokon prizor Bogo¬ milina krštenja i Črtomirove smrti čini mi se gotovo strašan. Kad se Bogomila kršdava, čuje se s višine divlji krik (Črtomirov) i vatra dviju očiju (Črtomirovih) pogada kao munja Bogomilu. Kako je sve drukčije kod Prešerna, kad se kršdava Črtomir! So na kolenih, kar jih je okoli, Se od veselja svet’ obraz device. Sam pjesnik kaže, da mu je grada Prešernove pjesme veoma nesimpatična (mir hochst unsympath.isch.er Stoff, str. 87.). Uzrok je tomu jamačno u tom, što on ne po- znajudi kao Nijemac dobro slovenske duše nije imao pravoga smisla za one sukobe najdubljih čuvstava, što ih Prešeren tako divno prikazuje. Ni to kao Nijemac riije razumio, da Črtomir nije toliko protivnik krščan¬ stvu, koliko ropstvu njemačkomu. Kako u Prešernovoj pjesmi nema mnogo izvanje radnje, ona mu se činila prazna, pa je htio tu praznimi da ispuni. Ali po mom sudu te praznine nema, jer ju je ved sam Prešeren is- punio tim, što nam je, kao što je ,rečeno, upravo dra- matski prikazao sukobe najdubljih čuvstava slovenske duše. U Samhaberovoj se pjesmi svagdje vidi, da pjesnik radi po refleksiji, dok je Prešeren pjevao onako, kako mu je kazivala Muza, ona Muza, kojoj je bio ljubimac, koja je znala, da je on Slovenac i da pjeva o Sloven- cima za Slovence. Ali s tim ne du da kažem, da u Samhaberovoj pjesmi nema nikakvih ljepota. Navlastito ističem kao lijep prizor, u kojem se Bogomila moli Živi, a onda žali, što nema koga ljubiti. Ali u opce mislim, da bi Šamhaber bio bolje učinio, da je i „Krst pri Savici 11 preveo, kao što je preveo, i to dosta dobro preveo, toliko drugih pjesama Prešernovih. 1 0 svrsi svoje pjesme kaže Prešeren u njemački pi- sanom listu Celakovskomu od 22. kolovoza 1836.: „Najnoviji moj produkat ..Krst pri Savici 11 , koji je oko konca ožujka izišao, molim da se prosuduje kao me- trička zadaca, s koje je riješenjem bila u savezu s vrh a da stečem sklonost svečenstva. — Duhovna su gospoda ovaj put bila sa mnom zadovoljna, te hoče da mi oproste i predašnje grijehe. 11 Ali to je mogla biti samo sporedna svrha. Glavnu svrhu odaje nam sonet, koji je Prešeren več u 1. izdanju metnuo pred svoju pjesmu, a isto je učinio i u drugom izdanju. Taj sonet, u kojem pjesnik svoju pjesmu posvečuje Manima svoga nedavno umrloga prijatelja Matije čopa, ima natpis „Matiju čopu 11 , a glasi ovako: Vam izročim, prijatla dragi mani, Ki spi v prezgodnjem grobu, pesem milo; Ločitvi od njega mi je hladilo, Bila je lek ljubezni stari rani. Minljivost sladkih zvez na svet’ oznani: Kak kratko je veselih dni število, Da srečen je le ta, kdor z Bogomilo Up sreče unstran groba v prsih hrani. Pokopal misli visokoleteče, Željč nespolnjenih sem bolečine, Ko Črtomir ves up na zemlji sreče; 1 Naknadno doznajem iz ,,Prešernova Albuma" str. 837., da Samhaber sprema novo izdanje svojih ..Preširenkliinge", ali če iz njih izostaviti „die total misslungene Umgestaltung der Tau/e an der Savica" (kao što sam kaže u listu Dru. Pr. Vidicu). 26 Dan jasni, dan oblačni v noči mine, Sreč veselo in bolno, trpeče Ypokoj’le bodo groba globočine. Da bi se ono, što pjesnik u ovoj posveti kaže, i s tim prava svrha njegova „Krsta pri Savici“ razumjela, valja nain se u kratko obazreti na njegovu pjesničku individualnost u opce. Tko Prešernove pjesme dita, opazi odmah, da je pjesnik nesretan i nezadovoljan. Takav se dutio ved za mladih dana, kao što se vidi iz njegove pjesme „Slovo od mladosti^: Dni mojih lepši polovica kmalo, Mladosti leta, kmalo ste minule! Rodile ve ste meni cvetja malo, Se tega rož’ce so se kbj osule, Le redko upa solnce je sijalo, Viharjev jeze so pogosto rjule — Tako je bilo i kasnije, tako da u krasnom sonetu „0 Vrba! srečna draga vas domača“ žali, da je u opde ostavio svoj zavidaj pa pošao na nauke: O Vrha! srečna, draga vas domača, Kjer hiša mojega stoji očeta; Da h’ uka žeja me iz tvoj’ga svčta Speljala ne bila, golj’fiva kača! Ne vedel bi, kako se v strup prebrača Vse, kar srce si sladkega obeta; Mi ne bila bi vera v sebe vzeta, Ne bil viharjev notranjih b’ igrača. Tomu su nezadovoljstvu, kao što se iz samih pjesama vidi, poglavito tri uzroka: 1. je uzrok materijalizam, koji okntžuje idealistidnoga pjesnika. Najbolje se to vidi iz ved pomenute pjesme „Slovo od mladosti 14 , gdje kaže: Okusil zgodaj sem tvoj sad, spoznanje! Veselja dokaj strup njegov je vmoril: Sem zvedel, da vest čisto, dobro d’janje Svet zanič’vati se je zagovoril, Ljubezen zvesto najti, kratke sanje! Zbežale ste, ko se je dan zazoril, Modrost, pravičnost, učenost, device Brez dot žal'vati videl sem samice. Sem videl, da svoj čoln po sapi sreče, Komur sovražna je, zastonj obrača, Kak veter nje nasproti temu vleče, Kogar v zibeli vid’la je berača, Da le petica d it ime sloveče, Da človek toliko velja, kar plača. Sem videl čislati le to med nami, Kar um slepi z golj’fijami, ležami! Iste se misli vračaju i u pjesmi „V spomin Andreja Smoleta “: Videl povsbd si, kak iščejo d’narje, Kak se le vklanjajo zlat’mu bogu; Kjč bratoljubja si videl oltarje? S srcem obupnim si prišel domu. 2. Drugi je uzrok pjesnikovu nezadovoljstvu nedostatak narodne svijesti i rodoljublja u slovenskom narodu. Naj- jasnije i najljepše pokazuje to ovaj sonet, koji pripada „Sonetnomu vijencu“; Izdihljaji, solzč so jih redile S Parnasa moj'ga rožice prič’joče: Solzč 'z ljubezni so do tebe vroče, Iz domovinske so ljubezni lile. Skeleče misli, da Slovenec mile Ne ljubi matere vanj upajoče, Da tebe za me vneti ni mogoče, Z brhkostjo so sreč mi napolnile. Zeljč rodile so prehrepeneče, Da s tvojim moje bi ime slovelo, Domače pesmi milo se glaseče; Željč, da zbudil bi slovenšč’no celo, Da bi vrnili k nam se časi sreče, Jim moč so dale rasti neveselo. 28 3. Tredi je napokon uzrok Prešernovoj nesreči i ne¬ zadovoljstvu njegova nesretna ljubav. Da pjesnik ne- sretno ljubi, vidi se gotovo iz svake njegove pjesme, podevši od prve „ Strunam 11 , koja se podinje ovako: Strune, milo se glasite, Milo, pesmica, žaluj; Srca bolečine skrite Trdosrčni oznanuj — pa do posljednje, do ..Krsta pri Savici 11 , jer i u nju je pjesnik umetnuo spomen o svoj oj nesretnoj ljubavi, i to ondje, gdje govori o sretnoj ljubavi Crtomirovoj; tu za nj kaže: Ki ni ko meni mu veselje tuje, Ki srečna ga ljubezen v prsih vnema. Moglo bi se pade redi, da je nesretna ljubav kod njega opceni oblik duševnoga nezadovoljstva. Pjesnik traži svuda mir i zadovoljstvo, traži svoj ideal, ali ga nigdje ne može nadi. S toga kadšto gotovo odajava te želi sebi smrt, npr.: ‘ Življenje ječa, čas v nji rabelj hudi, Skrb vsak dan mu pomlajena nevesta, Trpljenje in obup mu hlapca zvesta, In kčs čuvžj, ki se nikdiir ne vtrudi. Prijazna smrt, predolgo se me mudi: Ti ključ, ti vrata, ti si srečna cesta, Ki pelje nas iz bolečine mesta Tje, kjčr trohljivost vse verige zgrudi; itd. Ali na taj pesimizam pada divna zraka božje svje- tlosti upravo iz pjesme „Krst pri Savici 11 . U onom so¬ netu, u kojem pjesnik svoju pjesmu posvečuje Manima Matije Čopa, kaže, da je „pokopal misli visokoleteče, želja nespolnjenih bolečine, ko Črtomir ves up na zemlji srede", a to zato, što se uvjerio, da „srečen je le ta, 29 kdor z Bogomilo upsrede unstran groba v prsih hrani 11 . Tako on sam sebe dovodi u savez s glavnim licima svoje pjesme, koja je ocrtao s tolikom ljubavlju. Kao što su se Črtomir i Bogomila odrekli zemaljske srede za to, da steku pravu sreeu na onom svijetu, tako se i Prešeren nakon svih patnja duševnih uvjerio, da uzalud traži na zemlji sreeu i zadovoljstvo, te je pokopao sve „visoko letede” misli, sve boli neispunjenih želja, svu nadu o sredi na zemlji, pa se stao pravoj sredi nadati s one strane groba; stao se nadati, da de ideal, koji uzalud traži na zemlji, nadi u carstvu ideja. Tako se može kazati, da je Črtomir u neku ruku sam Prešeren. U katarsi, koju preživljava Črtomir, prikazao je pjesnik katarsu, koju je proživio sam. I to je prava, viša, pjes- nička svrka n j ego voj pjesmi. Duga, koja je obasjala blijedu Bogomilu, navješduje novo, ljepše shvadanje ži¬ vota samoga Prešerna. Na žalost to shvadanje nije ostalo trajno. U jednoj kratkoj, ali krasnoj pjesmi („Pevcu“) govori Prešeren o pjesnikovu zvanju ovako: Kdo zna Noč tfemno razjasnit’, ki tare duha! Kdo ve Kregulja odgnati, ki kljuje srce Od zora do mraka, od mraka do dne! Kdo uči Izbrisat’ ’z spomina nekdanje dni, Brezup prihodnjih odvzet’ spred oči, Praznoti vbežati, ki zdanje mori! Kako Bit’ hočeš poet, in ti pretežko Je v prsih nosit’ al pekčl, al nebo! Stanu Se svojega spomni, trpi brez miru! — 30 Upravo takav je pjesnik bio sam Prešeren. Trpio je bez mira, nosio je u prsima pakao i nebo. Pakao su bile muke, što ih je čutio tražeči ideal, a ne nalazeci ga, a nebo mu je bila sama težnja za idealom. Svoje je muke izbo u slavujske pjesme zadahnute živom. postojanom, ničim ne smučenom težnjom za idealom, pa ih je ostavio svomu narodu, da ga krijepe u borbi za njegove ideale. A to su one i činile do današnjega dana, i činit če, dok bude slovenskega naroda. Pa s toga: Slava Prešernu! NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJI2NICA 00000380940