KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 23(1) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 1. SEPTEMBRA 1923. PATENTNI SPIS BR. 1228. Georg Schicht, A. G. Aussig, Čehoslovačka Republika. Postupak za oksidisanje ulja. Prijava od 27. marta 1921. Važi od 1. decembra 1922. Pravo prvenstva od 3. aprila 1919. (Čehoslovačka). Do sada se za oksidovanje ulja, prema torne, kakav je polazni produkat i konačna svrha, upotrebljuju najrazličitiji postupci, koji se mogu podjeliti u 2 grupe. Ili vaz-duh pri srednjoj temperaturi djeluje na jedan tanki sloj ulja (A), ili se vazduh pri višoj temperaturi tjera kroz jednu veliku količinu ulja (B). A) Tip prve grupe je postupak po kome ulje teče preko tkiva i tanki sloj, koji se je prihvatio, izložen je dejstvu vazduha. Nedostatak ovoga postupka je to, da je doti-cajna površina srazmjerno malena — ona odgovara količini tkiva — i da se trajanje procesa time proteže na 4 do 6 mjeseci. Jedna modifikacija postupka po Waltonu, namjerava povećati doticajnu površinu time, da ulje kao kiša pada kroz vazduh. Kod ovoga je postupka vrijeme doticaja kod jednokratnoga padanja prekratko, a ponovno dizanje uljanih masa zahtijeva veliki potrošak sile, ali i oksidovanje prekida, tako da ušteda na vremenu jedva dolazi u obzir. Ako se radi o tome, da se pri djelovanju jednoga gasa na jednu tečnost, postigne velika dodirna površina, to se sada istina uopšte upotrebljava taj način, da tečnost teče preko plavca, crijeplja, staklene kuglice i tome stično. Ali ovaj način pretpostavlja, da pod djelovanjem gasa, iz tečnosti postane jedan produkat, koji lako teče ili se lako rastapa, zato, da se usljed jednoga od ova dva svojstva, produkat reakcije i ras-podjelno sretstvo mogu odvojiti. Pri oksi-dovanju ulja se stvaraju tijela, koja su i pri višoj temperaturi čvrsta odnosno teško teku, a mnoga se osim toga u tehničkim rastvornim srestvima ne rastvaraju. Hartkorn je za oksidovanje ulja, predložio jedan postupak, kod kojega potonje razlučenje nije potrebno. On mješa ulje sa onim, pramenastim, specifično lakim, pra-hovitim ili vlaknastim materijama (pluta, pilotinski prah, životinjske, biljne i mineralne vlaknaste materije), koje prema tome, kakva je konačna svrha, u konačnom produktu (linolej) moraju biti zastupane i izloži smjesu u jednom mješalu struji vazduha. Ovaj postupak ima tu štetnost, da produkat oksidovanja uvijek sadrži neke tuđe materije, te se radi toga samo u takvu svrhu može upotrijebiti, kojoj primješana materija odgovara i da nije moguće, bilo koje količine oksidovati, nego da smo pogledom na srazmjeru mješavine i prema gornjoj i prema donjoj granici, vezani za sastav gotovoga produkta. Po jednome postupku za proizvajanje degrasa, postizava se velika dodirna površina sa vazduhom tako, da se kožne srezo-tine natope ribljim uljem i da se tako pripravljeni materijal ostavi u gomilama. Ulje se poslije oksidovanja istisne. Ovaj način oksidovanja ne ostavlja fabrikaciji nikakve slobode, jer se samo na ulje može namijeniti a ne može regulisati, a osim toga se mora prekinuti u jednome vremenu, u kome je riblje ulje još tečno; isključuje dakle proizvodnju jače ili potpuno oksido-vanih ulja. B.) Kod ovih se postupaka kroz vruće ulje duva vazduh. Pri tome se dolazi do produ- Din 2. akta, koji nisu niti fizički niti hemiski identični sa produktima oksidovanja prve grupe i samo delimično imaju iste svrhe upotrebe. Usled potrebne visoke temperature i usled malih dodirnih površina, nastaje naime jedan produkat, koji je slabije oksidovan i pretežno polimeriziran. Tako je na pr. linok-sin, koji se proizvodi prema postupku po Parnacott—Taylor-u naspram Walton-linok-sinu taman u boji, nago'relog je mirisa, topi se pri niskoj temperaturi i posve se đruga-'v čije vlada prema rastvornim srestvima nego li ovaj. Sada je nađen jedan novi postupak, šta više jedan posve novovrsni princip rada, koji je za oksidovanje biljnih ili životinjskih ulja osobito prikladan i ne pokazuje nijedan nedostatak starijih postupaka. Kod oksidovanja na pr. lanenoga ulja zadobije se liuoksin od kvaliteta Walton-prođukta u vremenu, koje je kraće nego li kod postupka po Parnacott-Tayloru. Oksidovanje se može regulisati a konačni je produkat slobodan od tuđih materija i radi toga je za razne svrhe upotrebljiv (linolej, linkrust, voštana čoha, naknada za kožu i kaučuk i slično). To slično vrijedi za oksidovanje drugih ulja, koja su, kao na pr. ulje, od repe do sada samo „ p uhana “. Oksidovanje masnih ulja po ovome novom postupku, sastoji se u bitnosti u tome, da se biljna ili životinjska ulja, koja se imaju oksi-dovati, fino raspodijele u jednoj ili na jednoj takovoj supstanci, da njezino svojstvo dopušta, da se poslije dovršene oksidacije izvrši razlučenjetime, daše samo ta supstanca rastapa ili rastvara a ne produkat reakcije. Kao srestva za raspodjelu odnosno raz-ređenje, mogu služiti supstance, u kojima se ulje rastvara, na pr. kineski loj, presovani loj, jako čvrsto ulje, vosak, parafin, ceresin, stearin, kalafonijum i t. d. Mogu se i takve supstancije upotrijebiti kao srestva za raspodjelu, u kojima se masna ulja ne rastvaraju, na pr. anorganska jedi-njenja, kao što su neutralne ili bazisne soli ili mješavine obeju oba poslednja slučaja za odvajanje nižih masnih kiselina, koje nastupaju često kao sporedni produkat. U ostalom ne treba napomenuti, da se za raspodjelu mogu i takva srestva upotrijebiti odnosno pridodati, koja i usljed svojih hemiskih osobina potpomažu oksidovanje (sikativni metali ili njihova jedinjenja). Upotreba ovih srestava, koja ubrzavaju reakciju, ■ nije potrebna. Ovaj postupak tako isto omogućuje, da se ulju, koje se ima oksidovati, mogu. pridodati primjese, koje ce inače domeću tek gotovome produkti oksidacije, na pr. u fa- brikaciji linoleja, kalafonijuma i kaurikopala. Onda se dobije neposredno linoleum cement. Znatna korist ovoga izuma je to, da se reakcija može izvesti pri niskoj temperaturi i bez privodjenja toplote i uza sve to reakcija brzo teče, usljed izvanrednog ubrzavanja. Ulje ge u neobrađenom, neutralisanom, primirenom ili duvanjem pripravljenom stanju, ili u jednom stanju, koje je nastalo kombi-novanjem triju imenovanih načina obradbe, sastavi pomoću stapanja ili miješanja uz dodatak ili bez dodatka sikativa, sa onom sup-stancom, koja služi kao srestvo za raspodjelu. U poslednjem slučaju srestvo za raspodjelu već unaprijed ima fino raspodijeljeno na pr. prašinasto ustrojstvo. U prvo spomenutom slučaju, podaje se mješavini to ustrojstvo poslije očvršćavanja na pr. uprašivanjem, struganjem, trakanjem ili djelovanjein cevi. Usitnjivanje se može prištediti, ako se srestvo za raspodjelu upotrijebi takva supstanca koja ima to svojstvo, da se očvrsne u poroznom obliku. Ovaj se porozan oblik može i tako zadobiti, da se rastvor ulja, koje se ima oksidovati u jednu supstancu, koja nema to svojstvo, za vreme očvršćivanja uvede vazduh na poznati način. Srazmjera mješavine ulja i srestva za raspodjelu odnosno razredivanje može u širokim granicama varirati. To zavisi od osobine ulja i srestva za raspodjelu i od oblika izvodjenja u pogledu naprava i temperature. Mješavina se izloži uplivu vazduha, Ovo se može učiniti ili na. pleterima i pri tome se može premetanjem potpomagati, ili u zatvorenim napravama, koje rotiraju ili koje se na drugi način pokreću, kroz ove naprave struji vazduh, i to u tu svrhu, da se vazduh obnovi i da se odvedu i ponovno zadobiju isparljivi produkti reakcije. Čim je oksidovanje dovršeno, odijele se produkti oksidacije od srestva za raspodjelu, rastapanjem, potom presovanjem, zentrifugi-ranjem, ako je produkat oksidacije nerastvo-ran u srestvu za raspodjelu, kao na pr. li-noksin u očvrslom ulju, ili rastvaraujem srestva za raspodjelu u jednome,srestvu, u kojemu se srestvo za raspodjelu rastvara, ali ne produkat oksidacije. 1. Primjer: 750. kg. potpuno očvrslog ulja od suncokreta se rastope i pomiješaju sa 250 kg. lanenoga ulja, kojemu su dodana 3 ,, njegove težine smolasto kiselog mangana. Ova se mješavina poslije učvršćenja usitni na jednome mlinu za razmetanje, sprašena se masa rasprostre na pleterima i s vremena na vreme mehanički obrne. Poslije jedne periode rada je oksidacija dovršena. Masa se rastopi a linoksin, koji je iz lanenoga ulja postao, oslobodi se skidanjem rastopljenoga ulja od suncokreta najprije od glavne količine istoga a istiskivanjem od ostatka. Pri tome se linoksin zadobije u pločama. II. Primjer: 500 kg. potpuno očvrslog ulja od suncokreta se rastope i pomiješaju sa 400 kg. lanenoga ulja, kojemu su dodana 3 /, njegove težine smolno kiselog olova. Mješavina se poslije očvršćenja traka na jednome stroju za piiiranje. Dalje se postupa kao kod prvoga primjera. III. Primjer: 700 kg. parafina pomiješa se 300 kg. lanenoga ulja u rastopljenom stanju, a mješavina se pomoću cevi sitno raspraši. Po svršenoj se oksidaciji razluči parafin od li-noksina po pređašnjim primjerima. IV. Primjer: