JUGrOSL AVJANSKI STENOGRAF. IZDAVATELJ I UREDNIK: ANT. J. BEZENŠEK. Izdajo so vsaki mesec 20. dno. Stoji na colo loto 2 for. 50 n., ITredniStvo i uprava: na pol lota 1 for. 30 n. v Petrinjskej ulici br. 3GG. ROkopisi so no vračajo. Povest običnega pisma i stenografije. (Dalje.) Stenografija pri Angležih. V novejem času, početkom 17. stoletja, začela se je stenografija iz nova gojiti. Narod, koji je važnost i vrednost stenografije prvi dobro spoznavati začel, bil je angleški; kar je lahko razumeti, ako se vzame v poštev njegov praktičen duh i njegova v vsakem obziru velika štedljivost. — Pri njem bil je parlamentarni život vže rano uveden; a kder se je ta počel razvijati, tamo nij moglo dalje bez stenografije biti. Ratcliff bil je prvi ki je počel stenografsko polje obdelovati. Izdal je delo pod naslovom: „A new Art of Short and Swift writing“. Sistem, kojega je v tej knjigi priobčil, bilje osnovan na temelju običnih pismenk, samo da so se izpuščali samoglasi, a za nekoje besede stavile njih fonetično najvažneje slovke ali pismenke. — Drugačna sta bila sistema, koja sta izumila Bright i Bal e s. Ta sta postavila skoro za vsako besedo svoj znak, ker sta se brž ko ne htela ravnati po Tironu, a nista znala, kako treba znake analizirati. Toda Angleži niso kakor Kitajci, da bi si malo ne toliko posebnih samovoljno osnovanih znakov zapamtili, kakor imajo besed. I to je bilo uzrok, da se teh sistemov nikdo nij hotel poprijeti. Imenovani možje imeli so mnogo naslednikov, koji so z bolje ali manje srečnim uspehom na tem polju delali. Vsled te množice je tudi angleška stenografska literatura jako bogata. Do novejih časov moremo blizo 200 raznih del te stroke nabrojiti. V slodečej razpravi hočemo torej samo najvažneja imena navesti i se opirati le na take sostave, koji so posebno dobri ter se odlikujo po svojej originalnosti. Posebna povspeševateljica stenografije, (angleškim izrazom ,,Short-hand“) bila je reformacija. V tej periodi se je najprej pojavil John W i 11 i s, koji je izmumil novo stenografsko pismo, ki je scer dosta bolje bilo od vseh prejšnih, samo je bilo še preveč kom- — 4G — plicirano. — V kako velikej časti je bila vže tedaj stenografija, pokazuje to, da se je predavala na vseučiliščih, na srednjih i nižih šolah. Gojili so jo tudi v najodličnejih krogih, kajti sam kralj Karol I. bil je stenografiji vešč. Do 1. 1780 donašali so londonski časniki samo skicirane govore iz parlamenta; prvi časnikar ki je najmil za sebe stenogrefe bil je Perry, vlastnik lista „Morning-Chronicle". Njegov časopis postal je vsled tega jako čislan; kajti znano je, kako je narod radoveden, kaj se obravnava v parlamentu, i kako važna jo tu vsaka izreka ■— da vsaka beseda. (3em dalje tem bolje bili se stenograti v porabi, i stavili so se od dne do dne veči zahtevi na ta „short-hand“ sistem, koji v svojih dosedanjih oblikah nij več mogel vsem zahtevom odgovarjati. — Stopil je torej 1. 1792 profesor Samuel Taylor, v Oksfordu z novim sistemom med svet. Taylor je upotrebil za pismenke najspretneje znake, ravne, okrogle i pomešane; samoglase navadno nij naznačeval, ako je bilo pa neobhodno potrebno, bilježil jih je s točko, kojo so njegovi na-sljedniki v razne položaje stavili, da naznače samoglase. Njegov sistem nij, kakor pravijo, tako težko naučiti, kakor mu je praktična poraba težavna. S tem sistemom bavil se je tudi znani romanopisec Boz Charles Dickens; on svoje trude in muke, koje mu je to učenje prizadalo, jako šaljivo opisuje v romanu „David Copperfield". Taylorjev sostav skušal se je prenesti na razne evropske jezike, a kakor se je pokazalo, bez srečnega vspeha. Za nemški jezik ga je najbolje priredil Horstig (1796), za francoski Magnaron (1848), Tealdi (1839), i Prevest (1856). Novih zaslug za stenografijo pridobil si je pri Angležih Dr. Isaac Pitman (1837); njegov sistem je dandanes v parlamentu kakor v kupčijskej korespondenciji i privatnem životu v rabi. Zove se „fonografij a“, („glasopis"; t. j. pismo, koje bilježi glase kakor se slišijo, a ne kakor jih „historički pravopis" imeti hoče). Utemeljen je ta sostav na sličnej podlogi, kot Taylorov. Pitmanova „fo-nograiija" izišla je 1. 1840 vže v 3. izdanji, in prodalo se je pol miljona iztisov. L. 1844 prišel jo na angleškem jeziku prvi s fonografskimi pismenkami natisnjen časopis („Phonotipic-Journal") na svitlo. Urednik teh novin P. A. Iteed izpravljal je Pitmanov sistem, a vendar še nij tako popolen, da bi se ne dalo nič več na njem izpravljati. Da je dandanas na Angleškem stenografija tako razširjena in čislana, k temu so tudi mnogo pripomogli vlastniki velikih časopisov, kateri razpošiljajo k vsem važnejim javnim razpravam svoje stenografe. Znani veliki list anglezki „Times" ima n. pr. 19 stenografov pri parlamentu i raznih sodnijah. (Dalje). „Brzopis za narod“. Svatko će se valjda malo začuditi, čitajuć ovaj naslov, da ima (rectius, da će doskora imati) i nekakov „brzopis za narod", jer bogme je težko već dandanas naći „narod" na svietu, koji bi stajao na takovu stepenu naobraženosti, da bi mu već obično pismo bilo preobično te bi se počeo zanimati stenogralijom. A koji je ipak taj narod? Možda englezki ili francezki, ili koji? Nipošto. Taj brzopis je priredjen za srbski narod; naslov dotičnoj knjizi biti će naime: „Srpska stenografija ili brzopis za narod". A da se naslov mora zbilja tako shvatiti, kako smo kazali, to zasvjedočuje komentar dotičnoga pisca u „Srpskoj Zori" (sv. li. god. II.), gdjeno na str. 141, stoji: „Želiti bi bilo, da ova stenografija za narod, a ne samo za inteligentnu klasu, ugleda što prije sveta". 0 sancta simplicilas! Mislimo, da medju slavenskim i narodi (kaošto ni medju inimi) nije još nijedno pleme tako daleko dospjelo, da bi se puk zanimao ili mogao zanimat za brzopis; nego držimo, da će za današnje doba posve dovoljno biti, ako u obće znade puk pisati običnim pismom i čitati knjige pisane takovim pismom. Nemojmo si dakle praviti iluzija, nego skrbimo radje, da dodju med puk ili narod dobre „azbuke" i čitanke, — a stenografiji će se i onako moći čestitati, ako bude barem medju „inteligentnom klasom" poznata! S obzirom na naslov knjige, koji nam predstavlja donekle ne-smisao*, nebi dakle ni vriedno bilo, da se upuštamo u razglabanje njezina sadržaja; nu pošto g. pisac — neki drd. Iiista Mihajlović, — odnosno njegov agent K. T. u „Srpskoj Zori" posve nove nazore o stenografiji razvija, koreć sustav Gabelsbergerov, a u nebo uzdižuć Arenđsov, to nemožemo na ino, nego da mu odvratimo nekolikimi riečmi — njemu u pouku a nam u zabavu. Odmah u početku veli se, da ova „nova sistema", što se jasnoće i kratkoće tiče, sve do sada postojeće sisteme nadmašuje. Ovoj obćenitoj izreci stavimo mi nasuprot takodjer obćeniti sud o Arend-sovu sustavu, koji se nalazi u Meyerovu „Konvers. Lexikonu“ sv. 14. str. 920., i kojemu neće valjda nitko moći prigovarati, da nije objektivan, koji zna tendenciju toga djela; ondje se veli: „Hier und da, besonders in Berlin bat das neue System von Arends AVurzeln geschlagen; es nennt sieh selbst „rationelle Stenografi«*', bezeieh- * Istina je da se je i u drugih naroda više pokuša učinilo, da se stvori „brzopis za narod", i to obično na temelju (iabelebergerova sustava. Nu dosada nije uspjelo ni na temelju toga sustava, na drugih pako još manje. Naše je nmienje, koje djelimo sa ogromnom većinom strokovnjaka, da sada još nije nijedan puk za to — rekli bi — zrio, Л u ostalom običnoga pisma noće valjda nikada, pa makar sc stenografija još tako jako razširila, posve nestati — isto tako kaošto neće ni nestati cesta i puteva, pa bilo Bog zna koliko železniških pruga. Uredn. - 48 - nenđer wiire der Name ,,w ii 1 k ii r 1 i c h e “ oder „hiissliche" Schrift". Predjimo sada na nekoje pojedine točke dotičnoga spisa u „Srpskoj Zori“, da vidimo tu „jasnoću", „kratkoću" i „racionalnost". G. pisac predbacuje Gabelsbergerovu sustavu, da abeceda nije sigurna te da se nedaje lako pisati. Za dokaz navađja, da je tobože a odviše slično sa l, i o sa 1c. U koliko je to istina, i u koliko taj dokaz stoji, to prepuštamo razsudbi svakoga, koji je barem jedan dan učio stenograliju. Mi držimo, da je tu razlika svakako jasnija negoli je medju ćiriličkim н (n) i и (i). Po Gabelsbergerovu sustavu imamo za samoglase — kako poznato — simboličko naznačivanje; Arends pako zahtjeva, da se imadu samostalno bilježiti, a ipak iz tako zv. „praktičkih razloga" sijaset iznimaka pravi. Iz „praktičkih razloga" imade za svoje glavne znakove mnogo nuzgrednih t. j. za jedan te isti samoglas ili suglas više znakova. Iz „praktičkih 'razloga" izpušča početne suglase /*, f, v, ph, pf u sredini stojeće I itd. Iz „praktičkih razloga" treba mnogo pravila o naznačivanju u sredini stojećega samoglasa pamtiti, a iz „praktičkih razloga takođjer se odlučuje, da, ako se za konac opredieljeno I u visinu stavi, znači na početku stojeće f', da slovke bel, pel, val, ako se nad redicu metnu, znače „mel, mil, mal“, itd. itd. Sve to i mnogo drugo, što radi pomanjkanja prostora navadjati nemožemo, učinjeno je dakako iz „praktičkih razloga", nu ipak je sustav uzprkos svemu tomu „najjasniji, najsigurniji i najkraći" po mnienju dotičnoga pisca & comp. (Tko se smije!?) Nadalje veli se ondje, da ima u Gabelsbergerovu sustavu ukupno 3862 sigla ili žiga, koji da se moraju „učiti na pamet". Gdje ste to čuli? — Bogme to je novo za nas sve, koji smo učili i proučili Gabelsbergerov sustav. Ili ste vi taj broj nabrojili usljed vaše ignorancije u tom pogledu, ili pako mislite, da čovjek, imajući pred sobom pravila debatnoga pisma, po kojem se dade na stotine rieči pokratiti, pusti pravilo biti pravilom, pa ide učiti jedan primjer za drugim, koliko god ih je dotični spisatelj slučajno u svojoj knjizi naveo. Tako spametni ljudi nečine u nijednom predmetu, a niti mi u stenografiji. Ako još dalje sliedimo to hvalisanje Arenđsova sustava, to ćemo vidjeti iztaknutu još tu „prednost", da se može tobože naučiti za 6 dana, a za naučenje Gabelsbergerova sustava da treba 2 mjeseca dana. Budimo iskreni i priznajmo pred sobom a i pred Arend-sovci, da treba za naučenje našega sustava više od 2 mjeseca dana, to neće ni nam ni sustavu našemu naškoditi, jer korist, koju uživamo od koje stvari, nemjeri se nikada dužinom vremena, koje smo trebali, da se š njom upoznamo, ili da ju zadobimo u svoju vlast; a to se mora priznati, ako je g. Mihajlović ili g. K. T. Arendsov sustav u 6 dana tako dobro naučio, kaošto Gabelsbergerov u 2 mjeseca (jer o posljednjem nema skoro pojma„wie figura zeigt"), bilo bi bolje, da za sada pusti Arendsa u miru gori u Berlinu te ga ne- maltretira svojim priredjivanjem za srpski jezik. Svakako neće biti s gorega, ako on barem još 6 dana uči Arendsov sustav, a 2 mjeseca Gabelsbergerov, jer je lahko moguće, da dodje ipak do uvidjenja, da je posljednji mnogo bolji od prvoga. Ako pak već do toga uvidjenja neće moći doći, to neka bar to uvidi prije ili posije, da je ne samo suvišno, nego upravo neoprostivo, početi sijati razdor navlastito medju braćom, koji su se jedva spojili k složnomu i uzajamnomu radu na polju stenografije. Osobito pako neka g. pisac pomisli, da. ako hoće narodu svojemu zbilja čim koristiti, može to u drugom kojem pogledu učiniti, a nipošto neće si pridobiti zasluga , baveći se ovim sustavom — sustavom, o kojem su svi mjerodavni strukovnjaci toga mnienja, da je samo „speculationsar-tikel“ i da so može na-nj u prvom redu upotriebiti ono, što prof. H. Krieg u svojoj knjizi „Einleitung zur Poststenographie“ veli: „Die meisten stenographischen Systeme sind eben darum zu Grunde gegangen. dass ihre Begriinđer, indem sie die Tragvveite ihrzr Fun-đamental-bestimmungen nicht zu iibersehen vermochten, spiiter zu Aushilfsmitteln greifen mussten, die gar sehr von den anfanglich zur Schau getragenen, als „ ,,rationel“ “ gepriesenen Grundsiltzen ab-weichen, und die dann das ganze Werk und mit dem Werke die Stenographie iiberhaupt in Misscredit brachten." Kosmopolitizem i ljubezen do domovine. (Spisal M. Vamberger.) Prevod stenograma na str. 43. „priloga11. (Konec) Ljubezen domovinska, kakor v obče vsaka druga ljubezen, dok se temelji na samem osečanju, ne ve prav, zakaj jej je ravno ta ali oni predmet toliko omilil, da se je človek z duhom in srcem v njega prelil, ter ž njimi diše, i ves v njem živi. Zakaj sta se dva srca tako zaljubila jedno v drugo, saj je toliko tisoč oseb, ravno takih, i more biti še lepših i boljših? Zakaj mati ne vrže iz svojega naročja svoje dete ter ne objame tuje, koje je more biti lepše umneje i daroviteje nego njeno vlastno ? Zakaj oče svoje, s potom (znojem) i žulji priskrbljeno premoženje razdeluje med svojo deco, a ne med tujo koja bi ga mnogokrat zna biti na bolje obračala, nego njegova vlastna? — Ma vse to odgovor je ta jedini: čutenje ali osečanje ima ravno tako svoje pravice kakor — um, ker simpatija je prirojena, silna, ona je podloga prele-pej etične j ideji blagohotnosti, i ta simpatija se ne da meriti z laktom razsojenja tudi ne z mero modrovanja, zato je pa vendar blaga i hvale vredna ter sveta i brezmadežna ta ljubezen, Da, ona je božji ogenj v naših prsih, i gorje človeku, koji ga je v svojem srcu do zadnje iskrice pogasili — 50 - Ravno tako je z ljubeznijo do domovine, kakor s stvarjo čutenja ali osečanja. Mi je nepoj mimo, ali vendar je sveta. 1 kako je samo mati nametnica mogla privoliti na razsodbo Salomonovo t. j. da se prepirljivo dete ima razsekati na dvoje, da se na ta način zadovolji pravednosti, — ravno tako zamore samo nametnik sin domovine privoliti na zapuščenje omagujoče svoje matere, ter raje odpade i beži pod krilo i obrano tujih mater, ker so bolj mogočne i slavne. To je, ljubi čitatelj, stališče vseh koji pojmljivajo ljubezen do domovine samim osečanjem, ali da drugače rečem, koji njo osnivajo na samem čitanju. Takovo čutenje je sicer sveto, ali dejanja (dela), koja izvirajo iz samega čutenja so slepa i fanatična, ter brez zvezde predhodnice — razuma — lahko vode ravno tako v pogubo, kakor morejo tudi dovesti k sreči. Rodi mi zdrav i ljubi'domovino kakor poje naša pesnikinja: „Te ljubim, ko solnee žarivno blišči, Te ljubim, ko luna na nebu sveti; Te ljubim, ko rože premilo cveto, Te ljubim, ko cvetja ne vidi oki>: Te ljubim, ko sreča mi preje srce, Te ljubim, ko britka prelivam solze: Te ljubim, te pojem, povsod to častim, Dežela mi materna! — za te gorim.« — Izpit iz stenografije i natjecanje djaka kr. vel. gimnazija zagrebačkoga u brzopisu. Dne 18. julija obdržavao se je ovaj izpit s javnim natjecanjem u prisutnosti veleuč. g. ravnatelja gimnazijskoga Fr. Bradaške, nekolicine strukovojaka (g. učitelj Tomšič, g. absolv. jurista Bell itd.), onda množtva djaka sa sveučilišta i gimnazije, koji su več prijašnih godina polazili i svršili stenografske tečaje, a zatim nekolicine ine gospode prijatelja i štovatelja ove znanosti, koji se izvo-liše odazvati pozivu da prisustvuju tomu izpitu. Osobito nas je veselilo, vidjeti medju ovimi i članove krasnoga spola, pošto je to znak, da i u nas oživljuje medju krasnim spolom interes za našu liepu umjetnost. — Izpit je počeo u 9 sati. Najprije bio je teoretički izpit, kod kojega su svi djaci veoma dobro odgovarali i pisali dotične primjere pravilno i liepo na tablu. Pitalo se je nekoliko i o povje-sti stenografije. Izza toga sliedio je praktički izpit t. j. natjecanje u brzopisu. U 9 sati 45 minuta počelo se diktovati onim, koji se pri-javiše za brzinu oko 60 rieči u minuti; diktat trajao 5 minuta. Zatim se je diktovalo onim, koji pišu 80, a napokon onim, koji pišu oko 100 rifči u minuti, svakomu odjelu po 5 minuta. Onda se je prelazilo na čitanje stenograma, koji budu skoro bez iznimke od svakoga dobro pročitani. Učitelj predložio je na ogled izpitne zadače stenogralškoga pravo- i krasopisa. Za krasopis bila su se upotrie-bila „Baumova stenografska pokusna pisma za izpit", koja su si poradi svoje ukusne forme obće priznanje, a poradi pravilnosti i ljepote stenografskog pisma pohvalu strokovnjaka stekla. Nakon toga progovori g. ravnatelj: najprije izrazi svoju pod-puno zadovoljstvo nad uspjehom, pohvali rad i marljivost djaka stenografskih tečaja u obće a natjecatelja napose, onda pako javi, da je „Matica hrvatska" na molbu učitelja stenografije Bezenšeka izvolila pokloniti 8 nagrada sastojećih se od liepih knjigah, koje budu pođieljene međju najmarljivije i najbolje djake l. i II. stenogr. tečaja. Nagrade su pripale sliedečim: 1. Večerić (iz VI. razr.), 2. Vira er (iz IV. razreda). 3. Kožic (iz VI. razreda), 4. Bradiaše-vić (iz IV. razreda), 5. Marenić (iz VI. razreda), G. Volovic (iz VI. razreda), 7. Kovač (iz VI. razreda), 8. Spigelski (iz VI. razreda), 9. Segedi (iz V. razreda), 10. Dogan (iz IV. razreda). Ova posliednja dvojica primiče nagrade od učitelja stenografije. Osim toga zavriediše javnu pohvalu sbog svoje marljivosti i sbog temeljitog znanja: Gjuro Šooš i Stjepan Stiimer šestoškolci, Miroslav Ćačković drugoškolac, Milivoj Srepel, M. Galović i Iv. Latdki petoškolci. U obće pako opažamo na našu veliku radost, da se pokazuje medju učećom se mlađežju na zagrebačkom gimnaziju od godine do godine veći mar za taj predmet, o čem i brojevi svjedoče: godine 1875. bilo je koncem školske godine 32 djaka; god. 187G. 40 djaka, a ove godine 48 javnih i 2 privatna skupa 50 djaka. I to sve u okolnostih, gdje se smatra još stenografija ne samo no obligatnim nego ni relativno-obligatnim predmetom ; a koliki broj bi tek onda bio, ako bi stajala u istom redu te uživala iste pogodnosti, kao n. pr. francezki i taljanski jezik, telovježba, krasopis itđ., medju koje pogodnosti spada navlatito to, da učitelja plaća zemlja, a ne dotični đjak. Mi se nadamo da će u kratko i to biti, — te mislimo, da je naša nada sigurno podpuno opravdana već s obzirom na toliki svakom godinom množeći se broj učenika toga predmeta. Glasnik. Prof. Vaclav Rosicky, assistent kod c. kr. fizikalnog kabineta u Pragu i poznati naš strokovnjak, bio je dne 18. julija na praškom sveučilištu promoviran za doktora filozofije. Čestitamo! Bavljenje sa steno grafijom kano zvanjem. Sudac Maekenzie u Kanadi izrazio so je 13. marca o. g. u Torontu pred velikim sudom („grand jury“) ovako: ,,Mi imamo u Ontariju različita štovanja vriedna zvanja, kaošto u svili civiliziranih zemljah postoje, zvanje pravniško, iiečničko itd. A ja se nadam, da nije ono vrieino vise daleko, gdje će so dovoljan broj mladića naše zemlje stenografiji, toj tako koristonosnoj grani čovječje znanosti, posvjetiti, to stenografija bude priznata kao jodno od znanstvenih i visoko štovanih zvanja naše provincije, i kao važno sredstvo za razprostranjivanje koristnih znanosti i napredka civilizacije'1. — U Kanadi, kao i u mnogih inih amerikanskih provincijali, uvedena je takodjor stenografija pri sudovih, gdje imade stalno namještenih stenografa s liepom plaćom. Grčki sabor u Ateni sistomizovao jo n posljeđnom zasjedanju, jedno mjesto učitelja stenogra ti je na politehnici s plaćom od 100 drahma (oko 100 fr.) mjesečno, a kralj imenovao je 30. maja J. Mindlera učiteljem toga predmeta. Kade ćemo moći što takova o Hrvatskoj javiti ?! Stenografija na izpitu zrielosti. U Krakovu izpitivali su se oni djaei, koji su polazili za vricme gimnazijalnih studija stenografska predavanja, ove godine i kod mature iz toga predmeta, a to pismeno i ustmeno. Brzina diktata bila je oko 100 rieči u minuti. Uspjeh bio je veoma povoljan. — Ovaj običaj će so sigurno razprostraniti, pa to je i vriedno. Prva svjetska izložba časopisa i tiskovina u Pragu, priredjena od češke tipografičke Besede, obdržavala se je prošlih mjeseca sa jako sjajnim uspjehom. Bilo je izloženo više od 8000 časopisa, a medju njimi 86 stenografskih po Gabelsbergerovu sustavu. Stenografske slike v današnjem „prilogu11 autografova! je g. Drag. C1 a-rici. Značenje jim je sledeče: 1. „Mnogo ur te vže nisem videl.11 (Sašelj.) 2. „Volter o bogu nij vedel11 (Clariei) 3. „Kažem ti pravo pot.11 (Sašelj) 4. „Boter tepe konja z bičem, ker ne teče urno.« (Clariei.) 6. „Vže pozna noč je, v miru vse počiva le čuk se mi oglasi!1 (Iv. Dečko.) — Slike v б. br. znače: 1. „Ako kola vodiš, je samo treba paziti, da ne zvrneš. “2„. Skorej bode mnogo komarov letalo!1 Imenik naših p. n. abonentov. (To redu kakor so se prijavili i plačali.) Gg.. Dr. V. Štempihar, adv. koneipijent v Ljubljani. — Fr. Jeglič, učitelj v Mavčičah. — J. Kraigher, realec v Ljubljani. — J. Piskar, seminiški duhoven v Ljubljani. — Fr. Ogradi, spiritual v Mariboru. — M. Wutti, na Vočili na Koroškem. — Mihalj Lendovšek, gimn. profesor voronauka v Ptuju. — A. Suliač, kapelan pri sv. Lenartu p. Mariboru. — J. Svetina, duhovnik i slušatelj filozofije v Gradcu. — Ivan Simonič, kaplan v Jarcnimi. — J. Sila, kateket na preparandiji v Kopru. — Fr. Bradiašević, — M. Cačkovie, — St. Kovač, — Gv. Hreljanovič, — J. Metelka, — St. Miholić, — P. Orešković, — N. Šobat, — J. Verbanie, — J. Zbierzehovvski gimnazijalci u Zagrebu. — J. Volkov, učitelj v Črnem vrha. — Št. Valentinčič, kaplan v Devinu. — Gjuro Deželić. senator u Zagrebu. — Hr. Debevec v Ljubljani. — Dr. Vaclav Rosicky, profesor na akadem. gimn. v Pragu. — Šk. Oršolić, gimnazijalac u Osjeku. — And. Biser, stolni kapelan v Celovcu. — M. Kokot, učitelj u Sevnici. — Dragutin Bernard, učitelj v Begunjah pri Rakeku. (Dalje). Javna zahvala. Slavni odbor „Matice hrvatske11 izvolio jo pokloniti najmarljivijim djakom stenografskih tečaja na gimnaziju 8 nagrada sastojoćih so od 12 najljepših od „Ma-tiee“ izdanih knjiga, za koji plemeniti čin budi mu ovim izrečena najsrdačnija zahvala. U Zagrebu, 19. julija 1877. A, Bezenšek. učitelj stenografije. Iaetovnica. G. S. Š. v Ptuju: 40 novč. sto preveč poslali, imate na dobro za prih. leto G. A. B. u D. Za lansko leto je duga samo 15 novč. Našim p. n. čitateljem v Slovenskoj: Iz zapuščine nekega slov. pisatelja so še razno lepe slov. knjige po nizkej ceni na prodaj. Iz prijaznosti pošlje uredništvo na željo cenik knjig na ogled. Administracij a. Tiska C. Albrecht u Zagrebu. Prilog listu. Aforizme. J C S ^7 r ( f ^ 2- 6 J .' v€^5 - Ч ^ ^ ^ ^ ' ? ^ - Л9 (^~w<’/ -' 'V' - /*2_- ■Л n j/ ,y^ ^ K s A- п/_ЏГ) S ^2 ''V//° КуУ^Ј ; e ^ ^ '/- C 3-/CC. S /9 ^ s*/S w \ ге /^ AS У УСаАА _ s ’. тА C У 7 o ^ %- ee e u x>' s^ ^ 2- S° 4 У r tv ?& c s~w z e / u z—s s &