Pašfarina plaćena u goiovu Cena Din 2 KOLŠKI GLASNIK GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »SoKolsMa "Prosveta« ИЕМШ&иа8»Ја Ljubljana, 12,. maria 1931. eod II. - Brof 11. IzEazi svakog č&tvrika ® tSodišnja pretplaia 50 Din © Uredništvo i uprava u Lfubljani (Narodni dom) Telefon br. 2543 ® Račun kod pošlatiske šledionice br. 12.945 e OgUasi po ceniku ® liukoplsi se ne vračaju Tyri na Domači! Dr. Josip Srebrnic, bis'kup krčki, uputio je svojim vernicama pastirski Kist — ko'rizmenu posHa nicu — u ko-joj ovaj dostojanstvenik rimo-kato^ tičke crkve posveću'je oduži pasus dru. MirosFavu Tvršu. Taj pasus su — delom u celini, a delom u iz vade im a — preneli. nekoji veći i manji lis to vi u državi, koji su ipre bili' u službi p o. is tičkih sltranaka, 'koje nisu bile Sokola siivu naklonjene. Sveštenici rimo-ka-toličke erkve čitali su pri silužbi Bož= joj u e-Tikvama taj pastirski list bisku= pa d'ra. Srebrnica, a nekoji su ga takoder i komentirali na Skodu Sokol* fitva, i (tako se po prvihput zbilo otkad po sito j i sveta, da su svi hramovi Božji bili. puni Tyrševo.ga imena, kojega je sa svojom posia.nicom krčki biskup pognao n.a lomaču prokletstva v osude! Kao što isui plamenov: proždirali živo telo njegovog zemllljaka Jana Husa (1415.), tako bi trebao da oganj :gnj e =» v,a. rimo4ca'toTičkor ec gledati; Boga ... Blago onima, koji su radi pravde proganjani, jer je njihovo kraljestvo' nebeško!« (Mt. 5, 3—10). Jasno je i shvatljiivo. da je afront bi.s kupa dra. Srebrniča proti dru. Mi« roslavu TyrŠu izazvao u sokolskim krugovima (kod nas i na strani— pa takoder i u široj javnosti — veli'ku pozornost i snebivanje, jer je oeevid* po\ da je sivešteniička strela preko Tvrševoga groba namenjena zgradi, 'keju je podigao Tyrtšev genij i ko j a ■52 da nas diže po či'tavom sifovenskonl -vetu-. Sa. mirnim ponosom p »stavil jarca svoju 'čast i svoje grudi /tom no=> vem napadu sdlržbe rimo-katolrčke vojujuče cifcvc u uverenju, da če se od nas odlbiti vatovTje strasti, jer nam je možda bolj:e nego biskupu krč'komu poznata u sokolskem životu tvrdo nrukušana reč: »Alko s njim umremo, s njim čemo taikoder živeti; ako s njim trpimo, s njim čemo (također kraljevati.« (2 Tim. 2, 11., 12.), I sada pak smatramo potoebiitim da upoznanvo sve svoje članstvo sa origmafiam onoga dela dr. S rebrn ide v o poslanice 'koji se odnosi na Tyrša. Taj de o glasi: »U posijednje doba počeo se na; rivavati neprijatelj Presvete Bogo* rodiic-c u novom podmuklom obli-ku. HvaCii i preporuča, širi i livada takozvani, Tyršev duh, Tyrševu ideologij u, Tyršev način mišljenja 0 stvijetu, o čovjeku, o naciji«, o državi. Ja sam stvar proučio i mogu Vam kazati, koliko sli jedi: Tyrtšev je duh duh naturalizma i materfjaTizma. Tyrš je uzimao svoje ideje najprije old njemačkog filozofa Sehoppenhauera, zavolio jc kasnije tjdesnu kulturu poganskih Gilka, učio se takoder od muha* medanaca te prešao u matcrijali-sticko shvačanjc 0(judskog društva 1 svijeta uopče prema razvojnoj teoriji Damina. Njegova ideologi* ja me ipozna Boga niti neumrlc duše. Duša su i tijjelo njemu poijave isite stvari; rellilgioznosit je njemu rad za narod, obavlijan u duhu vječnih za* kona prirode, u duhu Stalnog na* pretika i ra/vitka. čovječanstvo te s njime i pojedini1 narodi su njemu samo diljelovi prirode; neilsiprosivi zakoni, koji vladaju u prirodi, vi at daju i nad čovječanstvom i naro* dima te ih nijedna molitva ne može linije n iti'. Život mu je neprestano gibanje i borba gdje pobjedujc onaj, koji je spremni j f za borbu. Stoga treba njegovati tjciesnu kul-turu; tjel'esno jaki pojedinci sači* njavat če i' jakost naroda. Grčka mu je kultura putokaz u odgoju ml'adeži. Propovijeda slobodu, brat« stvo ii jedtaakostt u smislu naturali-stilčkog humaniteta. Ruga se krščan-sko'j cariitas. Hoče, da so odgaja um. volja i čuvistvo u čovjeku za »i-bav prema narodu i državi, za stobodu i stegu, za narodnu odbran nu, za prosvjetu i moral ali dakako sve u svijettfu' liiskl'jučivo oa-ozemne kulture te dosTjedno bez Boga, bez Krista., ibez Grkve, bez moTtitvo — pa i bez Presvete Bogorodice, jer njemu je ideal' grčki čovjdk; »bo« •jeg večeg čovjdka nije proi^velo nijedno kasnije doba« ovako se sam izjavio. T vrš je medu Če sim a otac opsežnih omladinskih odlgojnih organizacija: u sm'slu svoje ideologije izlučio je iz njihova odigojnng radia svaki upliv religioznih naro^ čito katoli.člkih momenata te jo me-prestano dje ovao da ’budu u vjer^ skom obziru ateis^lakc. Ovo je Tyrševa ideologija. Nitko' je od dobrih katolika, ne mo« že prihvatiti, jer je ona jed!noisitav= no negacija ne samo čitavog katoCi-cizma nego uopče vjere u Boga. Neiskreno'sit je neupučenost ffi zavaravanve, ako se tvrdi, da nje-zine etične i'de’je nisu i ne mogu biti suprotne vjerskim etičnim na= čelima Kako to-, kad Tyrševa ideologija uopče ne pozna etike s oono-sima prema Bogu; kad vjerska etičs na načela negira te u isvome pod? rueju ne dozvoljava ma ni’ najma-nji pokušaj odgoja u smjeru ka'to-ličke _ etično nauke? Nacijonallni odgoj u smislu Tyrševe ideoloigije nije niišta drugo nego konkretna primjena Darwinove razvoj.ne teo^ rije na čovjeka po'jedinca 1 na na-ciju. Tko od katolika, te od ljudi uopče koji vjeruju u Boga, može to prihvatilti? Nema veče suprotnosti protiv katoličkog odigoja od te ideloiSogije! Prava je 'takoder negacija kato'ič-ko-g stanovišta kad se tvrdii, d'a mogu svečenici na svome podfruč;u doduše slobodno mladež odgajati u vjerskom duhu, dok je stvar la-* jičkih elemenata da sami na pod^ ručju Tyrševe ideologije isttu mladež odgajaju u Tvrševom duhu. Jer svaki odgoj mora da bude je= dinstven i složan. inače če nastati ono isto kao kad miješate pleme* nito vino sa pokvarenim. Nemogu-če je duše usmjeriti k Bogu, ako ih istovremeno Tyršev duh tjera dalje od Boga. A radi se o najozbilj« nijoj stvari na sviietu, o sudbini duša, kolje su neumrle i stvorene za vječnost! Apsolutno je dakle za nas iskiljueeno, rni'rtno dopuštati odgoj u smislu Tyrševa duha kao JAN PELIKAN (Praha); što je uopče suprotno katoličlkoj nauči, d'a je ma bilo koji odgoj isMju-eiva stvar liajiakih elemenata dot. državne viastk Roditelji neka znadu, da1 odgoj njihove djeee u snazi Tyršcve ideo= logije vodi neizibježivo u vjerski nehaj i konsekventno pri je ili kasnije u vjerski nihilizam, u ofcpad od Kri-stove Crkvei, u otpad od Boga. Ta ideologija n a j1 veča je pogibao za našu djecu i mladež,|jer ide za tim, da pomaro iščupa iz njihovih duša sve, što! spominje na JJoiga i Isusovu Crkvu. Ta se ideologija danas pre-poiruča i šilri ii mnogi zibog svog položaja nilti ne mogu, da je mimoila-i ze. premidk je iz dna duše' mrze i osuduju. Ali mi hočemo da se pro=> tiv nje borimo, da se borimo zaj slobodu savijesti i roditeljskih prava pod vodstvom nebeške Bogoro= dicel Ne sitoji Qna na sltrani Тугз še've ideologije! Silna, jaka žena iz raja, Presveta Bogorodica Marija, ona je uz nas. Mi ne čemo Tyriša, mi' hočemo u odgoju djece i mlade^ ži Bogorodicu Mariju!« Tako glasi/ pastirsko (!?) pismo biskupa Srebrniča! Prosudite! Kako danas Tvrševo Sokolstvo obuhvata ceo sloveniski svet — ne sa« mo omladinske organizacije medu če= sima, kako to kaže biskuip krčki. — shvatljivo je da če ova čudna i neino-guča poslanica jednoga biskupa naiei na odjek, koji nikako noče pogodovat! ni intcTesima same 'katoličkc crkve a uzbudfee i osečaje i onog ogromnog dela islove'nskili Sokolla, koji su. nepo-bitno, po svojem verskom ubedenju verni sinovi kaitoličkt eokve. Anatema, koju biskup krčki udara na So* •kolst'vo i njegovog osnivača Tvrša, pašče ua njcgovit glavu, jer isti oni, koji danas kl-iču: »Hosanna!« — sutra vitču: »Piropni ga!« Mi donosimo stoga glas i sa čeho= slovačke strane, u članku, koji je na* pisao uvaženi sokolski radendlk i odlični poznavaoc Tyrša brat Jan Pelikan. u želji, da bi svetlo istiine raspršilo tminu u dušama njihovim ... Tyrševa ideja I vera Biskup dr. Josiip Srebrnic napisao je u svom pastirskom listu o Tyršu i njegovoj ideji raspravu, 'ko j a na po* jedinim mesit,ima polazi sa pogtrešnih pret^ostavaka. Ncosporno je, da na mišlenje čoveka mogu ilmatii velik utica j razni nv.slioci, i da su isto i na dra. Miroslava Tyrša uticaili sa vremeni ii stariji filozofi Ali zar je i nauk svetih Oitaca ositao bez uticaja filozofa sta rog i novog veka? Zar je Platonov nauk oStao bez utica'ja na hriščansku kul1-turu? Zaista ne! Tvrditi, da je Tyir* ševa. ideja ideja naturalistiekog mate-rijalizma, pogrešno je. Tyrša naime možemo ubrajati medu filozofe pozi* tiviste, ati ipak nije bilo večeg ideali* ste od njega i to ne samo u ciljcvima, nego i u jeizgri nje.govO|g nauka. Tvrditi dalje, da je Tyrš preuzeo Scboppcn-hauerovu filozofi ju takoder je pogreš* no, jer je on bio kroz i kroz filozof praktik, koji se nije priključio njjed* noj posttojeeoj filozofskoj šSao9r, nijed-nom smeru. On i sam nije stivorio ni« kakvu filozofsku šikolu, nego je samo aplieirao na praktički žiivot moderna načela svojega doba. Sigumo je, da je našao inspiracij u u 'teiovežbi starih Grka, ali Čirnc s« inspiriraila čitava re* nesansa, koja je čovečanstvu očuvala to'Kko umefcn'ičkih tekovina i to čak i katoličko-crkvenihV Čime sc pak inspi-rira kato'ički teTovežbaičiki pokret Orlova, Ikada i taj sa dopadanjem primes njuje st aro* rimsko gesto: »Mens sana in eorpore sano«? Zar da neko pred-bacuje poganstvo, kada u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu vidi naslikane po^ ganske Sibylle? Potpuno je po grešna tvrdinja, da. je Tyrš došao do materi* jalističkog shvačanja života putem Darvvinove teorije o razvoju. Baš jo protivno istina. Darwin je učio u na* čelu, da se životinje pa i, čovc'k poTar gano, post ep eno razvijaju, ida priroda ostavlja na životu samo jake pojedin* ce, a slabi ji i manj e sposobni gube se, izumi nf. Sposobni pojedinci. paik s>tva* raiu' nova pokolknja, od ko j ih se opet sačuvaiu' samo sposobni. Tyrš je na-ime polazio .sa'ove nauke i upotrebio ju je za, podupiranje i potkrepu tolb* vežbenih nastojanja ali u svojim za-ključcima došao je drugamo, a ne na materijaliteam, ikada. je rekao: »Nijedna vanj&ka sila, nijedna materijalna i surova sila sama po sebi ne uniištava narode, život naroda; dok se. na suncu istine, dobra i opšteg napretka razvija nairiod — dotle je u toj složnost;;1 ne-rauC'iv kao zraka, sunca i ništa mu ne mogu niti če ga unilštiti ikakove tamne sile, laž i protiv njega upereno naši* Ije.« Ovo je u pravoj opree? sa mate* rijalizmom i velika je 'korektura ma-terijalističkog z,načenja Darvvinove teorije u smislu idealizma, jer svaki vernik može lako1 smutra'ti reči: »sun* ce istine, dobra i napretka« — po. svo« me uverenju i ?a volju. Bož ju, jer zar je hriščanski Bog šit,o. drugo nego naj-viša istina i dobro — a reči: »tamne sile, laž i nasilje« za zlo, kolje se'javlja u katolieko-j veri kao uticaj paklla. O torne, da Tyrševa fiOzofija ne pozna Boga ni besmrtnosti duše, teško je voditi spor_ — ka*la Tynš o tim stvarima nije nikada očito raspravljad niti .je u tom pogledu ostavio ikakovih pisanih dokaza o svom ličnom udede-nju, Sa pitanjima. vere bavio se uzgre* dice samo dva ili tiri puta, a to veči* nom samo onda, kada je ipri svojim študijama umetnosti hteo Objasniti poistaauik izvesnih dela, n, pr. gotsfkog stila i is,lično. U pravom smislu reči ba* vio se verom samo u svojoj študiji iz god. 1870. toMuhamed i nj'egova nau« ka«, u ko'joj se uopSte ne doftiee hri* ščanstva, nego polemizira sa Koranom i proglašujc za pravu veru »duh Iju* bavi i prosvete«. Zar je pak smisao hriščanstva što druigo, nego duh gubavi? Razume se, hrišćanstva pravogl i istinskog, koje ne smatra glavne stvari za sporedne, a sporedne za fiiltovne! U pastinsikom listu javlja se čak i pojava, a koja se nebi smela da de* šavia., a to je nepotpuno citiranje Tyr-ševih izreka. Mi čemo pak kazati sve što Tyrš veli. On kaže: »ČJtava isto* rij a kao stvarstva iropšte tako i po* sebno čovečanstva. — jeste borba za opstanak, u, ko jem podleže i gine ono, što nije sposobno za život i, što je celini suvišno, osta'vivši od sebe samo to:'.ko traga kao •okamenina u ka-me* nom sloju ili u napisanim knjligama, kioje nazivamo istorija. Tako gTaisi taj zakon za sve, koji je objavio naš vek i dao mu jasno ime, ? koji se pekazuje sve više jasnijim i uopšte očitijim. Taj je zakon neisprosam, kao svaki drugi, koji’ \rlada u prirodi ili što je isto u is to rij i zakon, koji se ne može ufklloniti ni molitvom, ni sebi samom varavim r c čim,a, niti. sa nasled.nim pra* vom.« Tyrš sc ovde pos-ta-vio na stla-novište Danvina — ali ma kojem pak stanovištu stoji k at o Kek a orkva, kada Bveukupnost vernika naziva »crkva vojujuča«, i kada uči, da je čitav naš život na zemlji »borba za opstanak« nepokvarenosti besmrtne duše, koja, ako u toj borbi podlegne, može bitii baeena u veeito pogubljenje i prekletstvo — a ako pobedli. uzvišena večnom slavom. Tvrdnja, da Tyrš hoče moral bez Boga, bez Krista, bez moHtve, bez Mafj* ke Božje, ne može se ni uzdržati) ni do* kazati. Tyrš se prosto o tome nije nikada izjasini.o. niti je o tome pisao, ali mi bismo tome mogli dodati ovo: TyrS je bio katolik, vred a n sin crkve koji je i svoj brak slkffopio po propisima vere. Kako je onda moguče, da su Tyr# šu podeljeni sveti sakramenti, ako je bio ovaka.v otpadnik, kakovim ga krsti biiskup Srebrnič? Ili se vara dr. Sre^ brmič, koji Tytpša uopšte nije poznao i o njemu zna vrlo malo, iti su se prevari!; onda oni katolički sveštenici, koji su ga poznavali, pa su ga ipak sa-hranili po svirn svetim obredima. Jeste, postoji zbilja. jedna krupna razlika izmedu Tyrša i dra. Srebrniča. Dru. Srebrniču och-ratan je svako, ko ne veruje baš sve ono i omako, što i on sam. Tyršu bio je oduran samo loš čovek — a volio je sve dobre ljude, ms| kojoj veri om pripadali. Ne znam, ko je od njih onda bliži i>o Kristu pripon vedanoj ljubavi: »Ljubi bližnjega svo« ga kao samoga sebe!«, jer taj Mižnji nije samo katolik. Ali ipak nečemo tvrditi, da jc Tynš vrši'o i ve'rovao sve, što Sveta crkva katolička pretpostavlja za verovanje. Uistini bio je daletko od mnogih ljudskih mišlenja. uverenja. kojima. su mali naslednici velikog Učitelja iz Na* zareta po načinu dra. Srebrniča nado* punili nauku Kristovu Istina sa ova-kovim pojavama, kakova je ona ne-snošiljiva dra. Srebrniča, došao je u sukob, jer njemu nije bilo do fortnal* ne pripadnosti jednoj veri, do formul'e odricanja duiše i do farizejski prika* zanc pobožnosti — ali mu je bil’o do borbe protiv »zabluda i predresuda«, bilo mu je stalo do toga, »da sa sveta bude uklonjeno sve što je zlo zbog vlastite ogavnosti, a da bi privabljala čestitost svojom vrednošču i uzviše* nošču.« Ako je dak‘!e ovo načelo u opreci sa verom biskupa Srebrniča, onda nema mesta sporazumfjenju medu nazorima njegovim i onima Tyr* ša. Mi pak medu Tyrševim stanovi-štem i pravim Krstovim naukom ne vidimo razlika. Zbog toga i nije1 istina, da je Sokolstvo protivno katlo-ličkoj veri. nije istina, tla je Sokotetvo protiv Boiga — ali je naprotiv listina, da je Sokolstvo za pravu veru, unu« tarnju i istinsku, a protiv pretvaranja i licemerstva, protiv zloupotreibe vera u cilju nesnošljivosti i napadaja na druge, U svom pastirskom listu biskup Srebrnic radi protiv svoga, kao i pro* tiv duha Kristovog. Gajimo Tyrševu ideju, ali i >t'ime smi'sao Kristovog nauka protiv nauke katoličkog biskupa dra. Srebrniča. Ga- jimo ideju Kristovu protivnu njegovem shržbeniku, koji zaboravlja, da je osnova Kristovog nauka duih snošlji* vosti, duh ljubavi prema bližnjemu, duh istine, pravde i dobrog i to je što i ideja Tyrševa i svih velikih mislioca sveta, a da su ovako vom duhu nirske sve sitne nesnošljive polemike te na* padaj! malih ljudi, koji nisu shvatih ni proniknuli u veličinu isvog poslanstva u covečanstvu i učenje vlastite vere. Hoče li biskup da gaji pravu Kristovu nauku, neka o stavi na miru Tvrševu ideju a neka osuduj.e i neka se bori protiv Orlovstva i onih, koji se sa Kri-.stovom naukom toliko razilaze, da iz Božjega nauka prave predmet sve-t-skih sporova da zloupotreMjavaju ve? ru za posve vamverske ciljev©, da od-vađaju misll'i od duše ka teilu, iskriv^ 1'jujuči Tvrševu ideju ljubavi i- snošUjia vosti u1 duh mržnje i nesnošljivosti Gospodine biskupe, čistite pred vlastitim pragom; mnogo je još treba raditi, da svi službenici Krista uzmog-nu poznati pravu osnovu svoje vere i talko u'istinu živeti u Kristu. Tamo je pravo polje Vaše dtelatnosti — i Tyr-ševa ideo'logija Vam pri tome neče smeta ti. ★ Stvarnom 'razlaganju brata Jana Pelikana, objektivno prosudujuč, nebi so imalo ništa nado dati. Smebivati se pak mora samo svako, kad vidi i u pozna ovaj način borbe protiv Sokolstva i kad se uoče sredstva, koja se biraiu za tu borbu. A'l!i je osnova sama pak truia, da se taj juriš mora odbiti' i sloni iti o čistoču, veiličinu i lepotu ideje, koja je nrovrela iz Tyrševe duše i ko* jo'j je počelo i konac bratska ljubav: »To je moja zapoved^ da se medu' so* bom ljubite, kao što sam ja vas lju? bio.« (Iv. 15, 12.). — »Ko ne ljubi, os'taje u smrti.« (1 (Iv. 3, 14.). —»Ako vi rte oprostite, ni vuš Otac, koji je na nebeeima, neče otpustiti greha va* šili.« (Mr. 11, 26.). To što moramo konačno i naglasiti, jest, da je pismo biskupa Ља. Srebrniča, u ugodno raspoloženje, ko* jc je u' narodu izazvala poslanica za-grebačkog nadbiskupa presvetlo^ dra. Bauera u pitanju naših sunarodnjaka u Italiji, unelo ton disharmonije i osla* bilo njen utisak. »Ako Tyrš ugrožava rimo katoličku veru u vašoj vlastitoj zemlji«, reči če Italijani, »zašto ise za* uzimatc za rimo-katolike u Italiji, kad im niko ne uzima veru?« — Več i stog razloga nastup krčkoga biskupa oorost uči smernostd i razumnosti, pravičnosti i. STdačnosti-, nad čime nema ništa ko= risnijega u čovečjem životu.« (Modr. 6, 7.). ING. KODJNEC GEORGIJE (Lepoglava): Sokolski telesni odgoj Sokolstvo u svom radu polaganja najvažnijeg temelja na kojem počiva život naroda i države, u radu oko te* lesnog i duševnog odgoja, počima svoj rad na usavršavanju i razvoju čovečjeg tekai. Samo zdravo telo te moralni, telesni i duševni život pojedinca i celog naroda mogu udržavati narod u njegovom istorijskom irazvoju. Telesni odgoj pretstavlja temelj, na kojem sc grade ostale vrline toliko važne za pojedinca kao i za celi na* roti, a konačno i za celo Slovenstvo. Veiiki osnivač Sokolstva dr. Miroslav Tyrš u svom radu postavio je telesni odgoj na prvo mesto, jer je znao, da se samo na ,toj bazi može sagradibti organizacija, ktfya če odigrati ietorij'siku ullogu za njegov narod, imajuči pred sobom i ši»ru, opšte sio= vensku zadaču. Telesnim odgojem i sokolskim ROSI JA • FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD /LoVEN/Ko /0K0L/TK0 Prednjačka škola za Lužičke Srbe Žuipa Fugnerova ,priredila jc za Lužičke Srbe prednjacki tečaj u Do« njoj Poustevnoj. Tečaj je posetilo 30 članova i 8 (članica iz srpske Lužice. Program je bio razdeljen na tri dana. Za prehranu i n a Sta m bu se je postaralo Sokolsko društvo u Donjoj Poustevnoj, koje se nalazi na čehoslovač* ko«nemačkoj granici. Najstariji češki Soko Najstariji češki Soko je brat Josef Kutbias, ko ji je nedavno doživeo de« vedesetgodišnjicu života. Brat Kubias je osnovao Sokolsko društvo u Vam-berku u Češkoj te je još danas njegov aktivni član. IV. skijaška takmi£en|a ČOS IV. skijaška takmičenja ČOS vršilk se od 29. januara do 2. februara u Krkonošama. Pre toga priredile su žu« pe svoja skijaška takmičenja. Ta'kmi« čiio se .prema pravilniku za siki jaška takmičenja ČOS. U ofoviru ove pri« redlbe održana je 1. februara šikola za sudce u skoku. Prelsednišivo poljskog Sokolstva Na ovogodišnjoj skupštini polj« slkog Sokolstva izabrano je sledeče pretsedništvo: starešina (prezes) br. Adam Zamoyski, I. zamentk br. Sta« nislaw Rovvinjski, II. zamemik br. Mi? chal Terech, *111. zamenik br. Witiold Tyrakowski, tajnik br. Antoni Bogu-s‘lawski gospodar br. Jan Matuszew-ski, č'lianovi pretsedništva braea Fran-ciszek Przežd'ziedki, Marjan Dubovv« ski, Nikolaj Maksyš. Czes!law Sidoro« wiez i sestra Marja Hotder« Eggerova. Iz američkog češkog Sokolstva Tajnik središnjeg odbora AOS otstupio je. Na nejgovo mesto bio je izabran brat Jaroslav Turek. — Naj-Starije Sokolsko društvo u Americi »Slovanska Lipa« u St. Louisu, Mo., slavilo je 14. februara o. g. 66 godiiš-njicu svog osnutka. — Sokol .»Žiž'ka« u Dallas, Tex. izda o je u proslavu 20« godišnjice svog opstanka 9pomcnicu, u 'kojoj je lepo prikazan rad' američ« kog Sokolstva. (Nastavak sa 1. str.) uzgojem uspelo je dr. M. Tyršu da iz osnova promeni meki karakter češ« kog naroda, karakter priroden svim Slovenima i da stvori jaku generaciju, koja Tealno vidi pred sobom postavljeni cilj sokolske ideologije. Težnja Tyrševog sistema sastoja« a se 'U tome, da fizičkim preporodom učvrsti Slovenstvo i da ga tako dovede do najvišeg duševnog razvoja. Telovežba i neprestana briga o zdravlju, snazi i lepoti osnova je so-kolskog sistema i put za njegov dalj« nji razvoj. Za čovečje telo nije dostatan samo prirodan razvitak njegovog orga« nizma, več je potrebna redovna telovežba, j er se telo čoveka u sa vreme« nom životu ne može od sebe pravilno i normalno razviti i postignuti potreb-nu jakost elastičnost i lepotu. U praksi i teoriji postoji vrlo mno« go raznovrsnih sistema telovežbe, ko-jima se često vrši propaganda za ovu ili onu školu ili smer. Svaka nova iškola i novi sistem te« lovežbe uskrsava često kao samostal-na pojava sa težnjom da da nešto nova i univerzalna. Svi novi metodi J sistemi u svojoj suštini ne daju ništa novoga, a diktovani su u glavnom mo« dom i reklamom, jer znamo, da je struktura čovečjeg tela u svim svojim pokretima organičena, a sva moguča gibanja da su več proučena i pr!me-njena u sokolskom sistemu telovežbe. Osnovama za razno vršne nove si« steme telovežbe služe momenti vidlji-vog efekta. Da pitanje o novim osnovama te« lovežbe bude što jasnije, navadamo ovde inelboje struje u tome pitanju. Pretstavnika novih sistema telovežbe ima bezbroj i svaki svoju teori« ju pretstavlja kao vrhunae za telesni razvitak čovečjeg tela. Tu je Škola Američanke Duncan. Nemaca dra. Bode, Labanati dr.. Danca Bukha, američkog Nemca Bess-Men« sedika i mnog;h drugih. Svaki od tih pretstavnika samo-stalnog sistema telovežbe polaže važ« nost na stanovite detalje, ali svi ne mogu prekoračiti granicu čovečjih gibanja odredenu anatomskom struktu« rom čoveka. U svim tim školama i sistemima vidimo jedna te ista gibanja u raz'‘i« čitim varijacijama kojima se hoče postiči telesni razvoj. Svaki od pretstavnika tih škola pripisuje svojem sistemu ncprocenjivu važnost, smatra« juei vežbe drugih sistema čak i š*tet« nima. Tako škola A. Duncan postavlja za izlaznu točku svog sistema .stvara« nje vlastite individualnosti, vlast'tog »ja« pomoču gibanja (napominjemo, da se ova škola silno favorizira i kod nas); škola dra. Bodea, Labana i dr. stavlja na prvo mesto ritam; metoda Bukha vidi važnost u neprekidnosti i povezanosti vežbe, a škola Bess«Men-ksendik uzima kao osnovu relaksacij u i t. d. Širim pogledom možemo u svim s.stemama telovežbe ustanoviti tri glavna gledišta, na kojima se osniva pojedini sistem u cilju, da se 'u što kraćem roku postigne što vidljiviji rezultat, a ti su: 1. osnovom za telovežbu služi anatomija čoveka (švedski smer); 2. osnovom služi fiziologija čoveka (francuski smer) i 3. za osnovu uzima se psihologija čoveka (ruski smer). Osim toga ima šikola ekiliefetičnog telesnog odgoja, koji svoju osnovu baziraju na anatomiji i fiziologiji čo« večjeg tela. Sve ovde kratko izloženo pokazu-je, da u razvoju telesnog va&pitanja čoveka postoji mnogo razl’čitih siste« ma. Svakome pak tko pobliže prouči te sisteme, može biti jasno da svaki od njih razvija tek jednostrano. Kod normalnog razvoja tela malo isu koris-ne telovežbe upravljenc na razvoj sa« mo pojedinih delova tela, več je potrebna harmonična vežba celog čo večjeg organizma. Sokolski sistem telovežbe, koji je stvaran tekom dugog vremena uzima u obzir .sve moguče momente za raz-v4ak tela i jed in i je, koji se u svojim telovežbama ravna prema svima pre istaknutirn momentima, vodeči računa 0 ana'tomiji fiziologiji kao i psiho'o-'i':ji čoveka. Sokolski sistem telovežbe ide za stvaremjem harmoničnog irazvo-ia čovečjeg tela a polaže važnost na dobu i snol vežbača, ravnajuči sc tako da u svakom slučaju što bolje odgo« vori postavljenom zadatku Sokolski sistem te'ovežbe služi ne samo za obrazovanje telesno, več otvara put za svestrani duševni i umni razvoj čoveka Sto je sve osnova za postignuče široko sokolske narod ne, nacionalne i slovenske ideje. Sokolstvo u nastojanju, da svoj narod telesno razvije, nije nipošto konzervativno. Svaki novi sistem i metodu telovežbe Sokolstvo svestrano proučava i tek nakon objektivne kritike poprima ono, što jc dobro i može noslužiti na korist ,pojedinca, naroda 1 države. Sokolstvo u svemu pridržava i pamti reči velrkog osnivača dra. Miroslava Tyrša, koji kaže: »Gde j< stanka — tamo je smrt; mi živimo ne nrestanim gibanjem napred; samo ne< prestane aktivnost može nam os^gurati život i slobodu. Ona j koji misli dru-gačije. nije doetoian života, a onaj. koii hoče biti vodičem, mora evojim delovanjem nadmaŠiti ostale.« HRVOJE MACANOVIĆ (Zagreb II): Zadaća i ispil U jednom članku ipod naslovom »Najbolje društvo SKJ« nabacio sam predlog, da se društva i sokolske čete Saveza SKJ prema tehničkoj vrednosti, odnosno prema opčoj vrednosti, razdc4e na stu pn j c v