Azem KOŽAR*
' Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Arhivska legislativa u Bosni i Hercegovini
KOŽAR, Azem, Archival Legislation in Bosnia and Herzegovina. Atlanti, Vol. 20, Trieste 2010, pp. 171-185.
Original in Serbian, abstract in English, Italian and Slovenian, summary in English
Keywords: archival service, archival work, archives, archivists, archival legislation, laws and bylaws, state, entities, cantons, Bosnia and Herzegovina, the Federation of Bosnia and Herzegovina, Republic of Srpska, Brcko District of Bosnia and Herzegovina
The transition of Bosnian society is a complex and lengthy process which is for two decades accompanied by numerous difficulties and peculiarities. Among other things, new (Dayton) and administrative structure of the country passed the tree level of competence in the sphere of archival activity: the state, entities, cantons. This of course, implies significant changes in the establishment of new archival network. Archival Service of Bosnia and Her-
1.	„Službeni list Narodne Republike Bosne i Hercegovine", br. 55/47.
2.	„Službeni list FNRJ", br. 12/50.
3.	Azem Kožar, Ivan Balta, Pomocne historijske znanosti i arhivistika, Tuzla 2004, (dalje: Azem Kožar, Ivan Balta, Pomocne historijske znanosti i arhivistika), pp. 149-150.
4.	Azem Kožar, Ivan Balta, Pomocne historijske znanosti i arhivistika, p. 153.
5.	Prvi propis koji se odnosio i na Bosnu i Her-cegovinu kao federalnu jedinicu nastajuce Jugoslavije, donio je Nacionalni komitet oslobodenja Jugoslavije (NKOJ), kao ratna vlada, februara 1945. godine pod nazivom „Odlu-ka o zaštiti i čuvanju kulturnih spomenika i starina" kojom je pod zaštitu stavljena i arhivska grada. (A. Kožar, I. Balta, Pomocne historijske znanosti i arhivistika, 152). Prvi pak propis donesen u Bosni i Hercegovini, koji se dijelom odnosio i na arhivsku djelatnost, donijet je 23. 09. 1947. godine pod nazivom „Uredba o bibliotečko-arhivističkoj struci" (objavljena u „Službenom listu NR BiH", br. 43/47). Ovom Uredbom su prvi put uvedena zvanja u arhiv-skoj struci (mladi arhivist, arhivist i viši arhivi-st) i utvrdeni osnovni poslovi za svako od tih zvanja.
6.	„Službeni list NR BiH", br. 17/59.
1.	Uvodne napomene
Arhivska djelatnost na području Bosne i Hercegovine ustrojena je tek nakon Drugog svjetskog rata i spada medu najmlade djelat-nosti ove vrste u Evropi. Proces njenog uspostavljanja započeo je donošenjem Uredbe Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 12. 12. 1947. godine1, kojom je osnovan Državni arhiv Bosne i Hercegovine kao prva ustanova ove vrste u višestoljetnoj historiji Bosne i Hercegovine. Donošenjem Opceg zakona o državnim arhivima u Fe-derativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ)2 kojim je arhivska djelatnost pravno utemeljena, nastala je faza uspostave mreže arhivskih ustanova u svim republikama, pa i u Bosni i Hercegovini. Osni-vaju se arhivi u Sarajevu (1948), Banjoj Luci (1953), Mostaru, Tuzli, Doboju i Travniku (1954), koji su u početku djelovali kao gradski, potom kao sreski te okružni, odnosno regionalni arhivi. Arhivska mreža u socijalističkoj Bosni i Hercegovini (do rata 1992) je zaokružena formiranjem regionalnih (meduopcinskih) arhiva u Bihacu (1982) i Foči (1983)3.
U procesu funkcioniranja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine (od osnivanja prvih arhiva pa do danas) prepoznatljive su tri etape. Prva etapa (faza, period) traje od završetka Drugog svjetskog rata pa do 1992. godine, tj. do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Druga etapa obuhvaca ratni period, od 1992. do 1995. godine, tj. od početka rata pa do uspostave mira potpisivanjem Dejtonskog mirov-nog sporazuma novembra 1995. godine. Trecu etapu čini razdoblje od kraja rata (1995) pa do danas i dalje sve do donošenja neminov-nih promjena ustavne, administrativne i druge prirode4.
2.	Uobličavanje arhivske legislative
Prva etapa razvoja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine (1945-1992) predstavlja vrijeme njenog uobličavanja i uopce zrenja i stasavanja. Naime, nakon donošenja prvih propisa5, postepeno se odvijao proces uobličavanja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine donošenjem više arhivskih propisa (zakona i podzakonskih akata). Hronološki i sadržajno taj proces se u najkracem, odvijao sljedecom dinamikom.
Prvo je 1959. godine Izvršno vijece NR BiH donijelo Uredbu o Arhivskom savjetu Narodne Republike Bosne i Hercegovine6, kojom je osnovan Arhivski savjet NR BiH kao stručni savjetodavni
organ Savjeta za kulturu i nauku NR BiH, te utvrdene njegove nadležnosti i sastav. Potom je na osnovu odredaba Zakona o zaštiti spomenika kulture7, kojim je „arhivski materijal" definiran - kao spomenik kulture, donijet Pravilnik o vrstama arhivskog i bibliotečkog materijala koji se smatraju spomenikom kulture8, kojim su utvrdene sve vrste „arhivskog materijala", te obaveza njegove zaštite bez obzira u čijem se posjedu nalazi.
Prvi arhivski zakon kojim je cjelovito uredena arhivska djelat-nost u Bosni i Hercegovini pod nazivom Zakon o arhivima9 donesen je 1962. godine. Njegov značaj je u tome što je arhivska služba dee-tatizirana, tj. arhivi su izdvojeni iz sistema državnih organizacija i dobili status samostalnih ustanova u oblasti kulture (čl. 1 Zakona), kao i što je utvrdio vrste arhivskih ustanova (opci i specijalni, republički i lokalni), te pravo i mogucnost njihovog osnivanja (osnivač). Takode je ovim zakonom po prvi put utvrdena uloga i nadležnosti Arhiva Bosne i Hercegovine kao matičnog arhiva, te uvedena u arhive služba za zaštitu arhivske grade van arhiva (vanjska ili spoljna služba).
Na osnovu ovog zakona Republički savjet za kulturu donio je dva važna podzakonska akta: Pravilnik o stručnom sredivanju arhivske grade, o vodenju i objavljivanju inventara i registara arhivske grade10 i Pravilnik o uslovima za osnivanje arhiva11. Prvim pravilnikom su utvrdeni stručni poslovi arhiva: sredivanje i arhivistička obra-da arhivske grade, vodenje knjige ulaznog inventara i inventara o otkupu i pokolnu i dr., a drugim su precizirani uvjeti koje osnivač treba da osigura da bi mogao osnovati arhiv (uslovan prostor -spremišni i radni, prostor za korišcenje arhivske grade, broj i struktura stručnog arhivskog kadra, osigurana materijalna i finansijska sredstva i s
zegovina in these new circumstances, attempted to organize and work towards shaping the legal and professional conduct archival activities throughout the country. Apart from some exceptions, that did not have adequate support to the authorities. However, archival regulation were made on the level of Bosnia and Herzegovina, entities, Brcko District of Bosnia and Herzegovina, and in eight of the ten cantons in the Federation of Bosnia and Herzegovina. However, the overall state of political relations in the country found a reflection in this area, so many archival regulations are insufficient, a conservative, with anachronistic and uniform terminology, which can interfere with proper operation and development of archival activity. Harmonization of regulations has not been performed. Base material and personnel activities are inadequate. Politics makes decisive impact on the profession, particularly through political eligible (not capable) archive staff. The output is in a better evaluation of archival work in society, to respect international law and social legislation, and to a much greater professionalism andautonomy of the archival profession, all of which, inevitably, leads to the need for fast and qualitative changes in the existing archival legislation.
KOŽAR, Azem, La legislazione afchivi-stica in Bosnia-Efzegovina. Atlanti, Vol. 20, Trieste 2010, pp. 171-185.
La transizione della societa bosniaca e unpro-
U skladu sa ustavnim promjenama 1963. godine, kao i naraslim društvenim shvatanjima i potrebama, uslijedilo je usaglašavanje arhivskih propisa sa novim državnim ustrojstvom, a pri tome su izvršene i značajne izmjene i dopune postojece arhivske legislative. Prvo je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivi-ma12 1965. godine, a potom je iste godine donesen Zakon o arhivi-ma13. Izmjenama i dopuna Zakona učinjen je veliki napredak u reguliranju statusa arhiva kao ustanova kulture, u utvrdivanju njihove nadležnosti, odnosa medu arhivima a posebno odnosa svakog regio-nalnog arhiva i Arhiva Bosne i Hercegovine kao matičnog arhiva, te uredeno upravljanje arhivima (savjet, upravni odbor i direktor). Takoder je utvrdeno da je arhivska djelatnost od posebnog društvenog interesa, da je arhivska grada kao spomenik kulture od posebnog društvenog interesa za državu, odnosno odgovarajucu društveno-političku zajednicu kao osnivača te da je dostupna javnosti na corišcenje. Zakonom o arhivima je učinjen pomak u regulisanju oba-veza izmedu nadležnog arhiva i stvaralaca registraturne grade (regi-stratura), mada te obaveze nisu decidirane.
Zakon o arhivima iz 1965. implicirao je donošenje podza-konskog akta Odluke o utvrdivanju mreže arhiva za uže područje14, prema kojoj arhivsku mrežu Bosne i Hercegovine čine: Arhiv Bosanske Krajine u Banja Luci, Arhiv Hercegovine u Mostaru, Arhiv grada Sarajeva u Sarajevu, Arhiv srednje Bosne u Travniku i Istorijski arhiv u Tuzli. Ovom arhivskom mrežom nije predvideno postojanje
7.	„Službeni list NR BiH", br. 17/60.
8.	„Službeni list NR BiH", br. 26/61.
9.	„Službeni list NR BiH", br. 14/62.
10.	„Službeni list NR BiH", br. 32/63.
11.	„Službeni list NR BiH", br. 39/63.
12.	„Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", broj 16/65. Ustavom iz 1963. godine država je dobila naziv Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ), a njene federalne jedinice su postale socijalističke republike (SR BiH).
13.	„Službeni list SR BiH", br. 30/65.
14.	„Službeni list SR BiH", br. 2/68.
cesso complesso e lungo accompagnato da due decenni da numerose difficolta e peculiarity. Tra le altre cose, la nuova (Dayton) struttura amministrativa dello stato e passata attraver-so tre livelli di competenza nel settore archivi-stico: stato, entita, cantoni. Come ovvio, cio ha implicato camhiamenti significativi nella realizzazione di un nuovo assetto archivistico. Il Servizio archivistico della Bosnia-Herzegovina ha cercato, in tali nuove circostanze, di organizzare e lavorare nella direzione di formare legali e professionali attivita archivisti-che in tutto il paese. Tranne qualche eccezio-ne, cio non ha incontrato il suoorto delle autorita. Comunque, le regole archivistiche sono state redatte a livello di Bosnia-Herzegovina, entita distretto di Brcko ed in otto cantoni della Federazione. Tuttavia, lo stato generale delle relazioni politiche nel paese si e riflesso in questo campo, cosi che molti regola-menti archivistici sono insufficienti, conserva-tori, con una termilnologia anacronistica ed uniforme, che puo interferire con un'appro-priata operativita e sviluppo dell'attivita ar-chivistica. Un'armonizzazione delle regola-mentazioni non e stata fatta. I materiali base ed il personale sono inadeguati. Lapolitica ha un iompatto decisivo sullaprofessione, inpar-tixcolare attraverso personale archvistico non capace di nominapolitica. La soluzione sta in una miglior valutazione del lavoro archivisti-co nella societa, nel rispetto delle leggi inter-nazionali e della legislazione sociale, ed in una molto maggiore professionalita; il che
15.	„Službeni list SR BiH", br. 4/68.
16.	„Službeni list SR BiH", br. 31/71.
17.	„Službeni list SR BiH", br. 35/72.
18.	O registraturnom poslovanju registratura opširnije vidi: Grupa autora, Kancelarijsko poslovanje u svjetlu arhivskih propisa (priručnik), Sarajevo 1976; Azem Kožar, Arhivistka u teoriji i praksi, knj. 1, Tuzla 1995, (dalje: Azem Kožar, Arhivistika 1), pp. 107-132; Zoran Mačkic, Kancelarijsko i arhivsko poslovanje, priručnik za neupučene ilipodsjetnik za upučene, Banja Luka 2005.
19.	„Službeni list SR BiH", br. 9/74.
20.	„Službeni list SR BiH", br. 20/75.
21.	„Službeni list SR BiH", br. 13/75.
22.	Do 1991. godine 55 arhivskih radnika (što čini 52% od ukupnog broja stručnih radnika) steklo je neko od stručnih arhivskih zvanja. (A. Kožar, I. Balta, Pomočne historijske znanosti i arhivistika, p. 156).
23.	„Službeni list SR BiH", br. 37/87.
Arhiva u Doboju, pa je ubrzo iza toga (1968) donesen Zakon o uki-danju Arhiva u Doboju15 (koji je sve do ponovne uspostave kao Regionalni arhiv Doboj 1973. godine bio u sastavu Istorijskog arhiva Tuzla, a kao Arhivski sabirni centar u Doboju).
U skladu sa društvenim opredjeljenjem na niovu SFRJ da se država decentralizira, prenošenjem nekih nadležnosti (medu kojima su i pitanja iz oblasti kulture), amandmanima na Ustav iz 1963. go-dine, uslijedila je konkretizacija tih promjena. Doneseno je više propisa na nivou Bosne i Hercegovine koji se dijelom ili u cjelosti odnose na arhivsku djelatnost.
Prvi put je donesena Uredba o kancelarijskom poslovanju or-
gana uprave i organizacija u Bosni i Hercegovini16 (do tada se pri-mjenjivala savezna Ured ba na cijelom prostoru SFRJ), a potom i Upustvo o načinu vodenja i koriščenja arhivske knjige organa uprave i organizacija u Bosni i Hercegovini17. Upustvom je po prvi put regulisana obaveza vodenja arhivske knjige kao opčeg inventarskog pregleda registraturne grade nastale u radu organa uprave i organizacija, te utvrden način njenog vodenja, što je imalo pozitivan odjek na odnos registratura prema sopstvenoj gradi18.
Ustavne promjene nastale 1974. godine kao determinante naraslih društvenih potreba dovele su do donošenja novog arhivskog zakona pod nazivom Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj službi19 1974. godine, kojim je uredena cjelokupna arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini. Izmedu ostalog oblast zaštite arhivske grade data je u nadležnost društveno-političkim zajednicama kao i mogučnost ot-varanja sopstvenih arhiva, dok je registraturama data mogučnost formiranja arhivskih odjeljenia. Utvrdeno je da arhivi s obzirom na područje djelovanja mogu biti: republički, regionalni i opči, uredena su prava osnivača prema arhivima itd. Ovaj zakon je praktično prila-godio arhivsku djelatnost nastalim ustavnim promjenama.
Zakon je implicirao donošenje dva važna podzakonska akta: Upustva o načinu primopredaje arhivske grade državnih organa, organizacija udruženog rada i drugih organizacija, zajednica, udruženja gradana i gradansko-pravnih lica i nadležnog arhiva20 i Samouprav-nog sporazuma o stručnim zvanjima u arhivskoj službi Bosne i Her-cegovine21. Upustvom je utvrdena obaveza registratura (po prvi put) da predaju arhivsku gradu nadležnom arhivu, te utvrden način njene predaje (komisija sastavljena od predstavnika registrature i nadležnog arhiva). Sporazumom su po prvi put sistematično utvrdena stručna zvanja u arhivskoj službi (arhivski manipulant, arhivski tehničar, viši arhivski tehničar, viši arhivski tehničar prve vrste, arhivist, viši arhi-vist i arhivski savjetnik) kao i uslovi za sticanje zvanja. Takoder je utvrdeno da se Komisija za polaganje stručnog ispita i sticanje viših zvanja formira pri Arhivu Bosne i Hercegovine (osim za arhivskog manipulanta što se obavlja u regionalnim arhivima), čime je uveden red u hijerarhiji znanja i zvanja ove vrste22.
Posljednji arhivski zakon u socijalističkoj Bosni i Hercegovini (tj. u toku prve faze razvoja) donesen je 1987. godine pod nazivom Zakon o arhivskoj djelatnosti23. Rezultat je procesa zrenja arhivske djelatnosti i osposobljavanja da uspješno prati društvene potrebe u ovoj oblasti. Zakon ureduje zaštitu arhivske grade, prevashodno one u društvenoj svojini, mada sadrži i odredbe o privatnoj gradi te gradi
tzv. gradansko-pravnih lica, zatim pitanja osnivanja, nadležnosti u djelokrug rada, upravljanja i funkcioniranja arhivskih ustanova, te utvrduje sankcije za arhive i registrature za nepoštivanje zakonom utvrdenih obaveza.
Neke odredbe ovog zakona bliže su razradene u tri podzakonska akta koja su do nesena naredne 1988. godine, čime je zaokružena arhivska legislativa u ovoj fazi funkcioniranja. Radi se o Pravilniku o uslovima za osnivanje i početak rada arhiva24, Pravilniku
0	uslovima i rokovima čuvanja registraturskog materijala i arhivske grade, kao i odabiranja arhivske grade iz registraturskog materijala25, te o Upustvu o načinu primopredaje arhivske grade izmedu imaoca arhivske grade i nadležnog arhiva26. Njima su bitno unaprijedena pitanja obaveza registratura i arhiva na brizi o arhivskoj gradi, te uredeno (doradeno) pitanje uvjeta za osnivanje i rad arhivskih ustanova.
U oblikovanju i unaprijedenju arhivskih propisa značajnu ulo-gu imao je Arhivski savjet Bosne i Hercegovine, odnovan l959. godine kao organ Republičkog sekretarijata za prosvjetu i kulturu. Pre-stankom njegovog rada 1976. godine neke od njegovih ingerencija preuzelo je Društvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH), oformljeno kao strukovna asocijacija 1954. godine. Društvo je takoder bilo spona izmedu arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i arhivskih radnika SFRJ udruženih u Savez arhivskih radnika Jugoslavije (SARJ). U organizaciji DAR BiH održavana su godišnja savjeto-vanja arhivskih radnika, seminari, okrugli stolovi, stručne rasprave i
sl27.
Rezimirajuci naznačenu arhivsku legislativu u prvoj (najdužoj
1	najznačajnijoj) fazi razvoja (1945-1991) arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, može se izmedu ostalog konstatirati sljedece:
•	arhivsko zakonodavstvo Bosne i Hercegovine je ubličavano postepeno: do 1971. godine bilo je sastavni dio arhivskog zakonodavstva na niovu SFRJ a od tada je izgradeno bosanskohercegovačko arhivsko zakonodavstvo koje je uglavnom bilo kompatibilno sa ostalim područjima savezne države;
•	osnivači arhiva su bili organi zakonodavne vlasti, republičkog i regionalnog niova, tako da je arhivsku mrežu Bosne i Hercegovine činilo: Arhiv Bosne i Hercegovine kao matična arhivska ustanova i osam regionalnih arhiva (vidi Prilog 1);
tutto, inevitahilmente, porta ad un bisogno di rapidi e qualitativi camhiamenti nella legisla-zione archivistica esistente.
KOŽAR, Azem, Arhivska zakonodaja v Bosni in Hercegovini. Atlanti, Zv. 20, Trst 2010, str. 171-185.
Tranzicija je bila v Bosni in Hercegovini kompleksna zadeva in daljši proces, ki je v dveh desetletjih prešel skozi številne težave in nevarnosti. Arhivska služba v Bosni in Hercegovini se je po Daytonu znašla v novih okoliščinah, ko seje morala na novo organizirati, obenem pa je morala delovati po novi zakonodaji in na novih strokovnih aktivnostih. Reči pa moramo, da arhivisti žal niso dobili prave podpore pri oblastnikih. Zakonodajo so ustvarili na ravni države in tudi na ravni pokrajin, vendar pa ni najboljša, saj ima pomanjkljivosti, je konzervativna, vsebuje anahronizme in vsebuje nesprejemljivo terminologijo. Žal tudi politika pritiska na arhi-viste in arhivsko znanost, kar se končno vidi tudi iz zaposlovanja političnega osebja. Vsekakor si pa želimo boljšega vrednotenja arhivistike v družbi, da bi se v sedanji arhivski zakonodaji bolje upoštevalo mednarodno pravo in socialna zakonodaja in da bi bilo vedno večstrokovnosti in kakovostnih sprememb.
24.	„Službeni list SR BiH", br. 37/88.
25.	„Službeni list SR BiH", br. 41/88.
26.	„Službeni list SR BiH", br. 41/88.
27.	Autoru ovog rada je dobro poznat doprinos DAR BiH u oblikovanju arhivskih propisa 1987. i 1988. (Zakona i podzakonskih akata).Sva stručna znanja su u tome došla do izražaja i uglavnom ugradena u naznačene arhivske propise. Sve je to nailazilo na otpor organa zakonodavne vlasti, ali su arhivistička upornost, jedinstvenost i znanje bili faktor koji se morao respektirati.
28.	Ovome svakako treba dodati činjenicu da su neka pitanja ophodenja sa arhivskom gradom osim arhivskih bila regulisana i drugim propisi-ma, kao: Krivičnim zakonom SR Bosne i Hercegovine (objavljen u „Službenom listu SR BiH", br. 16/77), potom Zakonom o filmskoj djelatnosti („Službeni list SR BiH", br. 20/90), te naročito Zakonom o zaštiti i koriščenju kulturno-historij-skog i prirodnog naslijeda („Službeni list SR BiH", br. 20/85). O nedostacima arhivskog zakonodavstva ove etape razvoja bi se svakako moglo više govoriti. Izmedu ostalog ono ne regulira adekvatno finansiranje djelatnosti, ne razraduje cjelovito problematiku zaštite arhivske grade u ratnim okolnostima itd., mada je njegov največi nedostatak u nepoštivanju utvrdenih zakonskih rješenja kakvo je pitanje sankcioniranja za oštečenje i uništenje arhivske grade i sl. (Više o tome vidi: A. Kožar, Arhivistika 1, 46-47).
29.	U procesu disolucije SFRJ početkom deve-desetih godina 20. stolječa Bosna i Hercegovina je prošla kroz četverogodišnju ratnu katakliz-mu. Nakon uspješno provedenog, po medunarodnim preporukama referenduma o nezavisnosti 29. 02. i 01. 03. 1992. godine, proglašena je nezavisna i samostalna Republika Bosna i Hercegovina (R BiH). Nezavisnost je priznala Evropska zajednica 6. 04. 1992. godi-ne, potom Sjedinjene Američke Države (SAD), te mnoge zemlje svijeta. Protiveči se izdvajanju Bosne i Hercegovine iz ostatka Jugoslavije (bez Slovenije i Hrvatske koje su ranije proglasile ne-zavisnost) predstavnici Srpske demokratske
SUMMARY
The transition of the Bosnian society is part of a variety of difficulties primarily of political and economic nature. Dayton constitution and other solutions are inadequate and the political consensus and national political structure does not yet exist to make the situation could change and improve. Thus, state circumstances and relations in society directly or indirectly reflect on the archival work and even the state archival legislation. Archival regulations are generally conservative, anachronistic, out of sync and unharmonized which significantly affects the status and achievements of archival activities in general. Archival work is divided. Positive examples of certain administrative units and levels can be found, as well as the enthusiasm of the majority of archivists, but it can not give the expected results in the long run, nor can they run a locomotive of change. They just flash and disappear and not yield the expected improvement. Archivists are called by profession and science, by archives and archival associations, with synergistic activity to change the situation for the better. Political obedient cadre should leave and allow creative archive staff to take the helm of the profession and science. High knowledge needs to find a place
stranke u Bosni i Hercegovini podstaknuti i podržavani od strane vladajuceg režima iz Srbije i Jugoslavenske narodne armije (JNA), proglasili su u Banjoj Luci 7. 04. 1992. godine Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Time je več započeti ratni koflikt nastavljen. Na jed-noj strani su se pod rukovodstvom legalnih i medunarodnopriznatihbosanskohercegovačkih vlasti našli pobornici nezavisne Republike Bosne i Hercegovine koja je formirala svoje oružane snage Armiju Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) čiju je jednu komponentu činilo Hrvatsko viječe obrane (HVO), a na dru-goj strani su bili protivnici nezavisnosti R BiH i pobornici krnje Jugoslavije, sa hegemonijom Srba, za čije interese se borila JNA transformi-sana u srpsku vojsku, odnosno Vojsku samoproglašene Srpske Republike Bosne i Hercegovine. U prolječe 1993. godine došlo je do sukoba AR BiH i HVO uglavnom zbog veli-kohrvatskih aspiracija na R BiH, što je trajalo nekoliko mjeseci, tj. do zaustavljanja konflikta Vašingtonskim sporazumom (18. 03. 1994) kada je formirana Federacija Bosne i Hercegovine. Borbe izmedu srpskih snaga i snaga odbrane R BiH su nastavljene. Pričinjena su ogromna ljudska i materijalna stradanja i raza-ranja. Počinjeni su mnogi ratni zločini pa i zločini genocida (Srebrenica). Ipak, uz pos-redstvo medunarodne zajednice rat je okončan kompromisnim Dejtonskim mirovnim sporazumom 21. 11. 1995. godine.
30.	Objašnjenje karaktera rata na prostoru Bosne i Hercegovine zahtijeva posebnu elaboraciju što nije predmet ovoga rada. Ipak, nesporne su njegove osvajačke i genocidne namjere, što je izmedu ostalog imalo odraza i na totalitaran odnos prema kulturnom naslijedu.
31.	Na teritoriji snaga odbrane Bosne i Hercegovine našao se Arhiv Bosne i Hercegovine i pet regionalnih arhiva: u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Bihaču i Tuzli, a pod kontrolom vojske bosanskih Srba regionalni arhivi u Banjoj Luci, Doboju i Foči.
Prilog 1. Arhivska mreža u Bosni i Hercegovini do aprila 1992. godine (Azem Kožar, Arhivistika 1, p. 33)
•	do 1962. godine arhivi su imali status državnih ustanova, a od tada su u statusu ustanova u oblasti kulture;
•	arhivsko zakonodavstvo (zakoni i podzakonski akti) se največim dijelom odnosilo na konvencionalnu arhivsku gradu u društvenoj svojini a znatno manje na gradu privatnih i gradansko-pravnih lica, odnosno na nekonevncional-nu gradu, ali je i kao takvo predstavljalo neophodan pravni okvir za funkcioniranje arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine28.
Drugu etapu u razvoju arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine čini ratno razdoblje od početka aprila 1992. do 21. novembra 1995. godine29. U ovoj fazi su se trebali primjenjivati propisi donije-ti u vrijeme mira, a koji su samo fragmentarno regulirali rad arhivske djelatnosti u uvjetima rata. Takoder, usljed niza okolnosti koji se ponajviše tiču karaktera rata u Bosni i Hercegovini, ti propisi nisu provodeni. S druge strane ratne okolnosti su zahtijevale donošenje novih zakonskih rješenja i na planu arhivske legislative.
U ratnim okolnostima, nastalim početkom aprila 1992. godi-ne30 narušena je organizaciona struktura, nadležnosti i mogučnosti normalnog rada arhivskih ustanova. Svi arhivi su nastavili sa radom, kako oni na teritoriji pod kontrolom snaga odbrane Bosne i Hercegovine tako i oni pod kontrolom vojske bosanskih Srba i drugih vojnih i paravojnih formacija31, mada su mogučnosti rada znatno reducirane. Do donošenja novih arhivskih propisa trebalo je provoditi medunarodne konvencije, medu kojima značajno mjesto zauzimaju odredbe Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog
sukoba32 donesena na konferenciji u Hagu 1954. godine, koju je FNRJ ratificirala, te je otuda bila obavezna je i provoditi33. Osim toga pravne osnove o zaštiti kulturnih dobara Bosne i Hercegovine utvrdene su u Ustavu SR BiH34, potom u Zakonu o opštenarodnoj odbrani SR BiH35, te u Krivičnom zakonu SR BiH36, u kojem je (čl. 151) konstatovano: „Ko kršeči pravila medunarodnog prava za vrije-me rata i oružanog sukoba uništava kulturne ili istorijske spomenike i gradevine, ili ustanove namjenjene nauci, umjetnosti, vaspitanju ili humanitarnim ciljevima, kazniče se zatvorom najmanje jednu godi-nu". Takoder je ovim zakonom utvrdeno da se i naredenje za uništenje „kulturnih spomenika" smatra krivičnim djelom, koje učinjeno u ratu predstavlja djelo ratnog zločina.
I u naznačeno (prijeratno) arhivsko zakonodavstvo Bosne i Hercegovine postojale su odredbe o zaštiti arhivske grade u ratnim okolnostima. Arhivi su na osnovu opčih propisa, kao i svi drugi pravni subjekti („nosioci odbrambenih priprema") bili dužni da u svojim normativnim aktima (planovima odbrane) ugrade odredbe o zaštiti arhivskog fonda, dok su registrature bile dužne da „planiraju i provo-de mjere zaštite arhivske grade i registraturskog materijala u slučaju vanrednih prilika, rata i neposredne ratne opasnosti"37. Osim toga arhivi su bili dužni da primjenjuju zaključke na ovu temu održanog Savjetovanja arhivskih radnika Jugoslavije u Tuzli od 18. do 20. 06. 1987. godine, čime se nastojala kompenzirati nedostatnost postoječe legislative38.
U toku trajanja ratnih okolnosti arhivi su se povinovali propi-sima donesenim na području koje su kontrolirale dvije vojske: Armi-ja Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Hrvatsko viječe obrane (HVO), te Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Na području pod kontrolom AR BiH i HVO koju je kontrolirala legalna vlada, donijeta su dva značajna propisa koji su se odnosili i na arhive: Uredba sa zakonskom snagom o ustanovama39 i Zakon o ministarst-vima i upravnim organizacijama Republike Bosne i Hercegovine40. Na području pod kontrolom Vojske Srpske Republike BiH sredi-nom 1992. godine donijeta je Odluka o osnivanju Arhiva Srpske Republike Bosne i Hercegovine41, a ubrzo i Naredba o zbrinjavanju i zaštiti kulturnih dobara42, tako da su ova dva propisa uz preuzeti prijeratni Zakon o arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine iz 1987. godine, činili pravni osnov za obavljanje arhivske djelatnosti na području u ratu proglašene Srpske Republike Bosne i Hercegovine, što po završetku rata uglavnom čini prostor dejtonskog entiteta Republike Srpske. Zakonom o izmjenama i dopuna Zakona o mini-starstvima43 regulisana je djelatnost Arhiva Srpske Republike BiH kao republičke upravne organizacije, što je definitivno uredeno Zakonom o ministarstvima44 sredinom 1993. godine od kada ovaj arhiv funkcionira kao Arhiv Republike Srpske sa sjedištem u Banja Luci i arhivskim odjeljenjima u Doboju i Foči.
Na području zapadne Hercegovine i dijela centralne Bosne (prostor tzv. Herceg Bosne koji je kotrolirao HVO u vrijeme sukoba sa AR BiH) formiran je 1994. godine Arhiv Herceg Bosne.
Dakle, u ratnim okolnostima rad bosanskohercegovačkih arhiva se temeljio na različitim propisima. Zakon o arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine su uz naznačene nove propise primjenjivali arhivi na području pod kontrolom snaga odbrane R BiH, a isti je
in archival legislation to become binding legal norms. As soon as it happens will be better for all participants accountable and professional archival affairs as well as for society as a whole.
32.	Ova konvencija, poznata kao Haška, objavljena je u Dodatku „Službenom listu FNRJ", br. 4 od 2. 04. 1956. godine.
33.	Više o odredbama ove konvencije kao i nje-noj primjeni u vrijeme oružanog sukoba u procesu disolucije bivše SFRJ vidi: Azem Kožar, Arhivistika 1, pp. 161-190; Azem Kožar, Medunarodni i nacionalni sistem zaštite kultirnih dobara u ratnim okolnostima, „Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla", 1997, pp. 13-36.
34.	„Službeni list SR BiH", br. 4/74.
35.	„Službeni list SR BiH", br. 3/84.
36.	„Službeni list SR BiH", br. 16/77.
37.	Zakon o arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine, čl. 12, stav 4 i čl. 17 stav 3. („Službeni list SR BiH", br. 37/87).
38.	Više o radu ovog skupa arhivskih radnika vidi: Azem Kožar, Savjetovanje arhivskih radnika, „Glasnik arhiva i DAR BiH", 27(1987), pp. 191-193.
39.	„Službeni list Republike BiH", br. 6/92.
40.	„Službeni list Republike BiH", br. 6/92. Ovim Zakonom Arhiv Bosne i Hercegovine je postao samostalna upravna organizacija pod nazivom Državni arhiv Republike Bosne i Hercegovine.
41.	„Službeni glasnik srpskog naroda u BiH", br. 8/92.
42.	„Službeni glasnik Srpske Republike BiH", br. 13/92.
43.	„Službeni glasnik RS", br. 15/92.
44.	„Službeni glasnik RS", br. 19/93.
45.	Više o tome vidi: Azem Kožar, Ratno stradanje arhivske grade u Bosni i Hercegovini, „Sodobni arhivi", 21(1999), pp. 287-292.
46.	Tekst Dejtonskog sporazuma u vidu brošure objavljen je uz finansijsku pomoč USAID-a. Pitanja administrativnog uredenja utvrdena su u čl. 1 Aneksa 4 koji čini Ustav Bosne i Hercegovine.
47.	U toku 1996. godine Arhiv Bosne i Hercegovine i DAR BiH sačinili su prijedlog teksta novog Zakona o arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine, respektujuči pri tome novonasta-le administartivne promjene u zemlji. Više o tome vidi: Matko KovAČEVic, Slobodan Kristic, Normativna regulativa i statusna pitanja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine u vremenu tranzicije, „Glasnik arhiva i DAR BiH", 34(1997), pp. 18-21.
izvjesno vrijeme primjenjivan i na području u ratu proglašene Srpske Republike Bosne i Hercegovine pod kontrolom vojske bosanskih Srba, sve uz donošenje (i primjenu) novih ratnih propisa.
Posljedice ratnih zbivanja po arhivsku gradu su katastrofalne. Prema nekim istraživanjima stradalo je oko 81.000 metara dužnih
arhivske grade45.
Trecu (aktuelnu) etapu u razvoju arhivske legislative BiH čini razdoblje od uspostave mira Dejtonskim mirovnim sporazumom iz novembra 1995. godine pa do danas, tj. punih 15 godina.
Dejtonskim mirovnim sporazumom Bosna i Hercegovina je definirana kao država sa dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine (51% teritorije) koja je podijeljena na 10 kantona i Republika Srpska (49% teritorije) čiji je prostor administrativno jedinstven. Za područje prijeratne opčine Brčko odredena je posebna arbitraža koja je kasnije rezulturala proglašenjem Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, tj. zasebne administrativne jedinice u okviru države Bosne i Hercegovine46.
Novo administrativno ustrojstvo odredilo je način uredenja arhivske djelatnosti, pa otuda i arhivske legislative, na tri nivoa: država, entiteti (uključujuči i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine) i kantoni.
Zbog nepostojanja jasnih odredbi u Dejtonskom sporazumu, kojim nije implicite odredena sudbina postoječih državnih institucija pa ni Arhiva Bosne i Hercegovine, nastale su brojne poteškoče u donošenju arhivskog zakona na niovu Bosne i Hercegovine. Shvatajuči situaciju u kojoj se zemlja nalazi, a nastoječi istovremeno da što prije normalizira stanje u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine, u okviru obnovljenog Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, intenzivirane su aktivnosti na pripremi teksta novih zakona prije sve-ga na razini države47, ali i entiteta i kantona. O tome je održano više rasprava u okviru organa DAR BiH, a održana su i dva okrugla stola 1998. (u Sarajevu i Bihaču). Dodatan impuls rješenju ovog pitanja dao je Medunarodni seminar o obnovi arhivske službe Bosne i Hercegovine, održan u Londonu 7. i 8. 05. 1998. u organizaciji Medunarodne arhivske asocijacije (ICA-e) i Bosanskog instituta iz Londona, a koji je obavezao Arhiv Bosne i Hercegovine, entitetske arhive i DAR BiH, da sačine transparentne prijedloge arhivskih zakona (kantoni, entiteti, država), te da iste upute nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini i medunarodnoj zajednici, kako bi isti mogli poslužiti kao valjano stručno polazište. Arhivska služba je u skladu sa ovim, kao i ranije započetim aktivnostima, uradila prijedlog Zakona o arhivskoj gradi i Arhiu Bosne i Hercegovine. Njime je predvideno da postoji Arhiv Bosne i Hercegovine kao „centralni državni arhiv", istina sa minimum funkcija koji se tiču vodenja registra arhivskih fondova i zbirki Bosne i Hercegovine, vodenja eviden-cija o arhivskoj gradi u inozemnim arhivima, zastupanje interesa arhivske službe Bosne i Hercegovine u medunarodnim odnosima i medunarodnim stručnim asocijaciiama, da saraduje sa entitetskim i kantonalnim arhivima i sl. Predvideno je i osnivanje Saveza društava arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, te Arhivskog savjeta Bosne i Hercegovine kao stručnog savjetodavnog organa pri Viječu ministara (Vladi) Bosne i Hercegovine. Postojanje Arhiva Bosne i Hercegovine
podržale su i zvanične i medunarodne institucije zadužene za imple-mentaciju Dejtonskog sporazuma48, tako da je prijedlog ovog zakona u nešto izmjenjenom tekstu usvojen od strane parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 2000. godine49. Bio je ovo prvi zakonski propis kojim je u dejtonskoj Bosni i Hercegovini uspostavlje-na jedna institucija na niovu države. I pored mnogobrojnih nedosta-taka, izmedu ostalog i zbog reduciranja matične funkcije Arhiva Bosne i Hercegovine ovaj zakon je bio dobra pravna osnova za uspo-stavu bar nekih funkcija Arhiva Bosne i Hercegovine (putem uspo-stave kontrole nad vrijednim arhivskim fondom kojim je neovlašteno raspolagao Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, postepenom po-punom sistematizacije radnih mjesta i sl.). Najveci nedostaci su u neprovodenju ovog zakona: niti je formiran Savez društava arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (u skladu sa čl. 43 Zakona)50, što je trebalo da vodi sinhronizaciji i demokratizaciji odnosa unutar arhivske djelatnosti, niti je oformljen Arhivski savjet Bosne i Hercegovine (u skladu sa čl. 40 Zakona) čime bi se moglo utjecati na povečanje društvene brige za bolje shvatanje, a time i pravilno situiranje arhivske djelatnosti u državnim proračunima i drugim oblicima finansij-ske podrške a u cilju podizanja njene materijalne, tehnološke, kadrovske i svake druge osnove. U skladu sa zakonskim nadležnostima Arhiva Bosne i Hercegovine donesena su neka podzakonska akta mada time nije zaokružena arhivska legislativa na novou države. Radi se prije svega o dva pravilnika: Pravilnik o preuzimanju arhivske grade Arhiva Bosne i Hercegovine51 i Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivske grade u Arhivu Bosne i Hercegovine i registraturne grade u institucijama Bosne i Hercegovine52.
Osim propisa koji se isključivo odnose na arhivske poslove, odredena pitanja iz reda registratura koje su u nadležnosti Arhiva Bosne i Hercegovine (organi uprave i instutucije Bosne i Hercegovine), regulirana su pitanja kancelarijskog poslovanja. Donesena je Odluka o kancelarijskom poslovanju ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Savjeta ministara Bosne i Hercegovine53 i Upustvo o načinu vršenja kancelarijskog poslovanja ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Savjeta ministara Bosne i Hercegovine54.
Znatno obuhvatniji su arhivski propisi na niovu oba entiteta.
U Federaciji Bosne i Hercegovine donesen je Zakon o arhiv-skoj gradi Federacije Bosne i Hercegovine55 i više podzakonskih akata:
•	Upustvo o arhivskoj knjizi, čuvanju registratutnog materi-jala i arhivske grade, odabiranju arhivske grade i primopredaji arhivske grade izmedu organa uprave i službi za upravu i nadležnog arhiva56,
•	Uredba o organizovanju i načinu vršenja arhivskih poslova sa pravnim licima u Federaciji Bosne i Hercegovine57,
•	Uredba o organizovanju i vršenju arhivskih poslova u orga-nima uprave i službama za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine58,
•	Uredba o uvjetima i načinu polaganja stručnog arhivskog ispita i načinu sticanja stručnih zvanja u arhivskoj struci59,
•	Program stručnog arhivističkog ispita za pripravnike i službenike u organima uprave i službama za upravu i pravnim licima u Federaciji Bosne i Hercegovine60,
48.	Izmedu ostalih podršku ovom prijedlogu dao je i OHR u svom stavu od 22. 12. 1998. godine konstatujuci: „Arhiv BiH (...) ce biti zadržan na državnom niovu (kao ranija institucija BiH) pošto obavlja djelatnost od značaja za izvršavanje nadležnosti koje Ustav izričito svr-stava u odgovornost institucija BiH". (Zaključak OHR-a upucen Harisu Silajdžicu -kopredsjedavajucem Vijeca ministara Bosne i Hercegovine, kao odgovor na njegovu tzv. „Bi-jelu knjigu", potpisan od strane zamjenika Viso-kog predstavnika za Bosnu i Hercegovina za pravna pitanja gosp. Johana Van Lamoen-a).
49.	„Službeni glasnik BiH", br. 16/01.
50.	Nakon donošenja Zakona o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine, postojece DAR BiH je vodilo aktivnosti na transformaciji ovog društva u skladu sa čl. 43 ovog Zakona. Medutim, na zakazanoj osnivačkoj skupštini, održanoj u Vogošci 2003. godine stajališta Predsjedništva DAR BiH nisu prihvacena vec su, suprotno Zakonu, dva entitetska društva do-nijela odluku (preglasavanjem) o osnivanju Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine koje bi činila samo entitetska društva, diskriminirajači Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona koje je još jedino tada po-stojalo. Pošto je to bilo protivno Zakonu ovakva odluka nije mogla proci i ovako sastvaljeno arhivsko udruženje se nije moglo registrirati kao državno u skladu sa čl. 43 Zakona. Uslijedilo je polulegalno sazivanje nove skupštine 2004. go-dine, kada je osnovano Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine koje tvore dva entitetska arhivska društva ali time nije ispunjena Zakonska obaveza.
51.	„Službeni glasnik BiH", br. 10/03.
52.	„Službeni glasnik BiH", br. 10/03.
53.	„Službeni glasnik BiH", br. 29/03.
54.	„Službeni glasnik BiH", br. 35/03.
55.	„Službene novine Federacije BiH", br. 45/02.
56.	„Službene novine Federacije BiH", br. 26/98. U ovom slučaju je podzakonski akt do-nesen prije Zakona iz kojeg proizilazi, što je pravno administrativni noncens.
57.	„Službene novine Federacije BiH", br. 22/03.
58.	„Službene novine Federacije BiH", br. 12/03.
59.	„Službene novine Federacije BiH", br. 12/03.
60.	„Službene novine Federacije BiH", br. 55/03.
61.	„Službene novine Federacije BiH", br. 20/98.
62.	„Službene novine Federacije BiH", br. 26/98. Izmjene i dopune ovog Upustva objavljene su u „Službenim novinama Federacije BiH", br. 30/98, 99/98. i 5/00.
63.	„Službene novine Federacije BiH", br 20/98.
64.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br 11/95.
65.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br 35/99 i 9/00.
66.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br 119/08.
67.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br 59/08.
68.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br 110/08.
Sobzirom na nadležnosti arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, za federalne organe uprave i službe za upravu doni-jeti su propisi o kancelarijskom poslovanju i to: Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave i službi za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine61, Uputsvo o načinu vršenja kancelarijskog poslovanja u orga-nima uprave i službi za upravu Federacije Bosne i Hercego-
vine
62
• Odluku o postupku primopredaje službenih akata izmedu ukinutih i novoosnovanih federalnih organa uprave i federalnih ustanova63.
Zakon o arhivskoj gradi Federacije Bosne i Hercegovine regulira sva važnija pitanja od značaja za zaštitu, sredivanje i čuvanje arhivske grade na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj Zakon se u cjelosti odnosi na sve organe vlasti, druge institucije i pravna lica formirana na novou Federacije Bosne i Hercegovine, a u znatno manjoj mjeri se odnosi i na organe vlasti, institucije i pravna lica formirana na nivou kantona (odnosno grada i opčine). Sobzirom na ustavnu nadležnost kantona/županija da na svom području samostal-no ureduju izmedu ostalog i pitanja iz oblasti kulture, ovim se dovodi u pitanje odnos izmedu teritorijalne i stvarne nadležnosti federal-nog i kantonalnih arhiva.
Teritorijalna jedinstvenost prostora entiteta Republike Srpske (RS) pogodovala je centralizaciji i unifikaciji i arhivske djelatnosti kao i svih drugih organa i institucija. Svi arhivski propisi (zakon i podzakonska akta) odnose se (i provode) na cijelom prostoru RS.
Neka važna opča pitanja o zaštiti kulturnih dobara, u koja spada i arhivska grada kao pokretno kulturno dobro, uredena su Zakonom o kulturnim dobrima64. Njime su u skladu sa medunarodnim konvencijama uredena sva relevantna pitanja ophodenja sa kulturnim dobrima.
Najznačajniji arhivski propis u RS je Zakon o arhivskoj djelatnosti65. Ovaj Zakon je predstavljao dopunjenu verziju Zakona o arhivskoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini iz 1987. godine, prilagoden administrativno m i pravnom ustroju i funkciji entiteta Republika Srpska. Medutim, zbog niza nedostataka, medu kojima je i neadekvatna uredenost ophodenja sa arhivskom gradom u digitalnom obliku, ovaj Zakon je pod istim nazivom doraden i objavljen 2008. godine66.
donošenje dva zakona o potpisu67 i Zakon o
Na izmjene i dopune ove vrste utjecalo je do elektronskoj gradi: Zakon o elektronskom elektronskom dokumentu68.
Ovaj zakon je uveo više novina: uveden je i definiran pojam „dokumentarna grada" koji do tada nije sadržavao nijedan arhivski propis u Bosni i Hercegovini, utvrdeno da Arhiv RS, kao republička upravna organizacija, te Kinoteke RS kao specijalizirani arhiv i arhivi jedinica lokalne samouprave (sa statusom javnih ustanova) obavljaju javnu arhivsku djelatnost u RS, utvrdena je mogučnost osnivanja privatnih arhiva, arhiva lokalne samouprave i specijaliziranih arhiva. Udruženju arhivskih radnika RS data su javna ovlaščenja na pitanji-ma zaštite javne arhivske grade (da daje iniciiative i prijedloge, organizira stručno obrazovanje i usavršavanje arhivskih radnika i sl.), te dato ovlaštenje Ministarstvu prosvjete i kulture RS za donošenje 12
provedbenih propisa, Arhivu RS za četiri a Udruženju za dva prove-dbena propisa i dr. Sve ovo ovaj zakon čini cjelovitim arhivskim pro-pisom.
U skladu sa Zakonom doneseno je više podzakonskih propisa, medu kojima:
•	Pravilnik o čuvanju i zaštiti arhivske grade i registraturnog materijala,
•	Pravilnik o odabiranju arhivske grade iz registraturnog materijala,
•	Pravilnik za osnivanje i početak rada arhiva69,
•	Pravilnik o evidencijama koje vodi Arhiv Republike Srp-ske70,
•	Pravilnik o uslovima i načinu koriščenja arhivske grade i knjižnog fonda u Arhivu Republike Srpske71.
Od propisa koji reguliraju arhivsko poslovanje u RS kod organa entitetske uprave od posebnog značaja su: Uredba o kancelarij-skom poslovanju organa državne uprave i Upustvo o provodenju Uredbe o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave72.
Kako se iz naznačenog vidi na području entiteta RS arhivska legislativa je zaokružena, i što je posebno važno inovirana u duhu promjena informacijskih tehnologija, a korespondira sa propisima coji se dijelom odnose na arhivsku djelatnost. Izražena centralizacija djelatnosti nastojala se kompenzirati davanjem posebnog značaja i uloge Udruženju arhivskih radnika RS, što je teorijski prihvatljivo ali pragmatično neostvarivo. Takoder je evidentno da je rediciran rad prijeratnih regionalnih arhiva u Doboju i Foči na „područne jedini-ce", što je, čini se, negativna posljedica centralizacije73. (Vidi Prilog 2).
Prliog 2. Arhivska mreža Republike Srpske (Zoran Mačkic, O Arhivu Republike Srpske, „Glasnik udruženja arhivskih radnika Republike Srpske", 2009, br. 1, p.
4)
69.	Ova tri pravilnika obavljena su u „Službeni glasnik Republike Srpske", br. 31/00.
70.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br. 14/02.
71.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br. 20/01.
72.	„Službeni glasnik Republike Srpske", br. 2/95.
73.	O arhivskim propisima na području Republike Srpske više vidi: Zoran Mačkic, Zaštita kulturnih dobara. Komentari i objašnjenja propisa Republike Srpske, Banja Luka 2003; Isti, Zakon o arhivskoj djelatnosti, „Glasnik Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske", 2009, pp. 1316.
74.	„Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 44/04. Za potrebe Arhiva izgraden je namjenski objekat cca 2.500 m^.
75.	Azem Kožar, Osobenosti izgradnje arhiv-skog zakonodavstva države Bosne i Hercegovine, Sodobni arhivi, 22(2000), pp. 192-198.
76.	Ureden je i na Vladi Zeničko-dobojskog kantona usvojen elaborat o osnivanju kantonal-nog arhiva u kojem je, izmedu ostalog, predvidena izgradnja arhivske zgrade u površini od 3.000 m^. („San", dnevne novine, br. 2533 od 5. 08. 2010, str. 17).
77.	„Službeni glasnik Unsko-Sanskog kantona", br. 6/99.
78.	„Službene novine kantona Sarajevo", br. 2/00, 3/05.
79.	„Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 15/00.
80.	„Službene novine Srednjebosanskog kantona", br. 10/01.
81.	„Službene novine Bosansko-Podrinjskog kantona", br. 11/03.
82.	„Službene novine Hercegovačko-Neretvanskog kantona", br. 7/04.
83.	„Narodne novine županije Zapadnohercegovačke", br. 18/99.
84.	„Službene novine Zeničko-Dobojskog kantona", br. 4/05.
Zbog niza okolnosti kasnilo se sa donošenjem arhivskih propisa na niovu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Ipak, Zakon o arhivskoj djelatnosti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je donesen 2004. godine74. Do tada su se na prostoru Distrikta uglavnom pri-mjenjivali predratni arhivski propisi. Ovaj zakon predstavlja kompi-laciju postoječih arhivskih propisa tako da predstavlja potreban pravni okvir za pravilno organiziranje i obavljanje arhivske djelatnosti.
Sve slabosti hibridnog sistema decentralizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, podjelom na 10 kantona, došle su do izražaja u organiziranju i funkcioniranju arhivske djelatnosti. Naime, sjedišta pet od osam prijeratnih regionalnih arhiva našla su se u Federaciji Bosne i Hercegovine: u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Bihaču i Tuzli. Tih pet prijeratnih arhiva su preimenovani u kantonalne, čime je smanjena njihova teritorijalna nadležnost. Osim toga taj proces je tekao veoma sporo, uz velike otpore, posebno na području Arhiva Mostara (gdje je dugo vremena paralelno funkcionirao u ratu formirani Arhiv Herceg Bosne), kao i Travnika (gdje je dugo veremena bio sporan status Arhiva i izvori finansiranja). Znatno brže i uspješnije su se iz regionalnih u kantonalne „prestrojili" arhivi u Sarajevu, Tuzli i Bihaču75.
Osnivanje pet novih (županijskih/kantonalnih) arhiva: u Bo-sansko-podrinjskom i Zeničko-dobojskom kontonu, te u Zapadno-hercegovačkoj, Posavskoj i Livanjskoj županiji teklo je znatno spori-je, tako da do danas nije okončano. Dva kantona/županije su donijele arhivske propise, konstituirale arhive i uspostavile arhivsku djelatnost (Zapadno-hercegovačka županija sa siedištem u Širokom Brijegu i Bosansko-podrinjski kanton sa sjedištem u Goraždu), Zeničko-dobojski kanton je donio propise i radi na uspostavi arhi-va76, dok Posavski i Livanjski kanton to još uvijek nisu učinili. Sve to arhivsku mrežu na području federacije čini nezaokruženom, te otuda arhivsku djelatnost neadekvatnom.
Osam od deset kantonalnih arhiva obavlja djelatnost u skladu sa kantonalnim arhivskim propisima - zakonima i podzakonskim aktima i to: Unsko-sanskom77, Sarajevskom78, Tuzlanskom79, Sredn-jebosanskom80, Bosansko-podrinjskom81, Hercegovačkom82, Zapadno-hercegovačkoj županiji83 i Zeničko-dobojskom kantonu84. Osim toga Sarajevski, Tuzanski, Bihački i Srednjobosanski kantonalni arhivi su donijeli i podzakonska akta kao provedbene propise.
Kantonalni arhivski propisi su neharmonizirani u odredenim stručnim i organizacijskim pitanjima, što ne doprinosi unapredenju struke. Umjesto da se u arhivske propise ugrade savremena arhivska znanja, na lokalnoj razini se sa strahom od prestiža gleda na njih i ona se odbacuju. Dakle, anahronost i konzervativnost ovog zakonodavstva, koja se ogleda i u nereguliranju ophodenja arhiva i registratura sa elektronskim zapisima, je veoma izražena. S druge pak strane, neki kantonalni arhivi imaju pozitivno zakonodavstvo, koje je dobra osnova za adekvatno radno, stručno i naučno organiziranje, što su potvrdili svojim ukupnim rezultatima (arhivi u Sarajevu i Tuzli).
3. Osobenosti aktuelne arhivske legislative
Iz naznačenog osvrta na arhivske propise u svim fazama nastanka i na svim administrativnim nivoima, nameče se stajalište o postajanju brojnih nedostataka koji su najčešče posljedica složenog
tranzicijskog hoda i neadekvatnog administrativnog uredenja države Bosne i Hercegovine. Medu najkrupnijim nedostacima (koji su isto-vremeno i glavne osobenosti) izdavajamo:
1.	Aktuelno stanje arhivskih propisa odraz je ukupnog stanja u bosanskohercego-vačkom društvu koje je politički, nacionalno i kulturno podijeljeno, u kojem je nestao prijeratni (pravi) sistem vrijednosti a novi još uvijek nije usposta-vljen.
2.	Postratno (Djetonsko) administrativno uredenje zemlje, u kojoj je zakonodavna, izvršna i sudska vlast organizirana na tri nivoa: država, entiteti (Federacija Bosne i Hercegovine potpuno decentralizirana i Republika Srpska potpuno centralizirana) i kantoni (deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine sa zaokruženim ingerencijama u mnogim oblastima pa i u kulturi), imalo je direktnog odraza i na organizaciju (koja polazi i završava se donošenjem odgovarajučih arhivskih propisa) i domete arhivske djelat-nosti.
3.	Ratna kataklizma, u kojoj je usljed različitih ratnih ciljeva zaračenih strana prostor Bosne i Hercegovine bio podije-ljen, donijela je destrukcije svih vrsta, izmedu ostalog arhivska djelatnost nije obavljana na velikom dijelu teritorija, doratna arhivska mreža je uništena, nestali su ljudi, objekti, arhivska grada, tako da se nakon rata u mnogim sredinama moralo početi ispočetka.
4.	U stanju administrativne i političke podijeljenosti zemlje politika je imala presudnu ulogu: bilo da je produbljivala )odjele (kakvo je nastojanje da se Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine organizira i funkcionira na račun Arhiva Bosne i Hercegovine), ili da je nastojala rješavati probleme (primjer Sarajevskog kantona koji je dao značajan doprinos u zbrinjavanju prijeratnih republičkih institucija do rješavanja njihovog definitivnog statusa). Politika je odlučujuče utjecala na dinamiku i kvalitet kod donošenje arhivskih propisa, na rukovodne funkcije je postavljala poslušne a ne sposobne pojedince koji nisu imali ni elementarna znanja iz arhivske struke. Osim rijetkih izuzetaka di-rektori gotovo svih arhiva su bili partijski poslušnici. Takav je pristup bio i kod izbora (tačnije imenovanja) članova upravnih odbora u arhivima u statusu javnih ustanova.
5.	Na stanje arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine negativno utječe različito statusno stanje arhiva: večina je u statusu uprave (državni arhiv, entitetski i neki kantonalni arhivi), dok je jedan broj kantonalnih arhiva u statusu javnih ustanova u oblasti kulture. To je volja vlastodržaca (politike), a arhivisti i arhivi na to ne mogu bitno utjecati. To svakako bitno utječe na sinhronizacij u stručnih aktivnosti, na je-dinstvo struke, na pristup strategiji razvoja arhivske djelatnosti, na naučne domete i sve druge fundamentalne arhivske funkcije.
6.	Neusaglašenost, nesinhroniziranost i neharmoniziranost arhivskih propisa ie njihova velika manjkavost. To se može ilustrirati sa nekoliko primjera. Primjer 1: Vrednovanje re-gistraturne grade ratnog perioda (1992-1995). Na svom prvom poslijeratnom savjetovanju održanom 1996. godine
85.	Zakon o arhivskoj djelatnosti, „Sl. glasnik USK", 6(1999).
86.	Zakon o arhivskoj gradi Federacije BiH, „Sl. novine F BiH", 54(2002).
87.	Zakon o arhivskoj gradi Kantona Sarajevo, „Sl. novine Kantona Sarajevo", 2(2000).
88.	O tome više vidi: Azem Kožar, Vrednovanje i zaštita arhivske grade o ratnim zhivanjima u Bosni i Hercegovini (1992-1995), ^.Arhivska praksa", 11(2008), pp. 154-163.
na Zlači kod Banoviča, arhivska struka Bosne i Hercegovine je definirala svoj stav o ovom pitanju. Utvrdeno je da ratna produkcija registraturne grade zaslužuje poseban tret-man, slično gradi iz Drugog svjetskog rata, te da to stajalište treba da nade mjesta u arhivskim propisima, a da se arhivi angažiraju na obaveznom preuzimanju (bez prethodnog izlučivanja) te grade u arhive. Medutim, ovo stručno usaglašeno stajalište je različito prihvačeno. Prije svega u arhivskim propisima ova grada je različito nazivana (definirana, imenovana, označavana), a različito je i vrednovana. U jednim propisima je to „ratna produkcija arhivske i ragi-straturne grade"85, u drugima „grada od 1992. do 1995. godine"86, a u trečim „registratuski materijal i arhivska grada nastali u periodu od 06. 04. 1992. godine do 22. 12. 1995." itd87. Što se pak tiče daljih odredenja koja se odnose na njeno posebno vrednovanje treba istači činjenicu da je u četiri arhivska zakona: na nivou Federacije BiH, te Unsko-Sanskoga, Tuzlanskoga i Sarajevskoga kantona, predvidena zabrana izlučivanja za ovu gradu u registraturama. Dakle, stručna stajališta o posebnom značaju registraturne grade ratnoga perioda su veoma selektivno prihvačena: u svega četiri, od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine. Šta je uzrok takvom stanju? Odgovor na ovo pitanje je, nažalost, u dominaciji politike nad strukom. U najkračem: uzroci su u gledanjima na karakter ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i ulozi koju su odredene političke snage u njemu imale. U osnovi one društvene i političke strukture koje su angažirane u odbrani, odnosno opredjeljene na očuvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i nezavisne države, uglavnom su zainteresirane za posebnu brigu o arhivskoj gradi ratnog perioda. S druge, pak, strane, one snage (političke, vojne i društvene strukture) koje su radile na razgradnji Bosne i Hercegovine kao države na bilo koji način (separatističke, nacionalističke i druge antibosanske i kvazi-bosanske tendencije), nastoje svim silama da unište tragove takvih aktivnosti kako bi izbjegle pravnu, političku, moral-nu i svaku drugu odgovornost, odnosno bilo kakvu spozna-ju o svom ratnom angažmanu. lako su ovo prilično pojednostavljujuče konstatacije, one su u osnovi tačne. Na ovoj osnovi su i promišljanja političara o mogučoj disloka-ciji arhivske grade Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) iz Haga88. Primjer 2: Zakonsko odredenje polaganja stručnog arhivističkog ispita. Polaganje stručnog ispita u arhivskoj struci do rata je bilo riješeno jedinstveno podzakonskim aktom o polaganju stručnih ispita iz 1975, odnosno iz 1988. godine. Stručni ispit se polagao prema utvrdenom programu pri Arhivu Bosne i Hercegovine pred komisijom koji je imenovao direktor Arhiva. Medutim, ogromno šarenilo po ovom pitanju je u aktualnom arhivskom zakonodavstvu, što devalvira ovu vr-stu stručnog znanja. Naime, svi arhivski propisi sadrže odredbe o ovom pitanju. Medutim, razlike su u načinu realizacije: u postojanju odgovarajučih normativnih akata i programa, u nadležnostima organa koji formiraju komisije, u teritorijalnoj važnosti stručnog ispita, te u nazivima stručnih zvanja. Ukratko, stanje izgleda ovako: Uredbu ili
Pravilnik o stručnom ispitu je donijelo sedam od 12 arhiva (Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, te arhivi Unsko-sanskog, Tuzlanskog, Srednjebosanskog, Bosansko-podrin-jskog, Hercegovačko-neretvanskog i Zeničko-dobojskog kantona); Program polaganja ispita su donijela četiri od 12 arhiva (Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, te arhivi Tuzlanskog, Srednjebosanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona); Komisiju za stručni ispit u pet slučajeva formira direktor Arhiva (Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, te arhivi Zapadnohercegovačke županije, Srednjebosanskog, Bosansko-podrinjskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona), a u četiri slučaja Vlada Kantona (Unsko-sanskog, Sarajevskog, Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog, te Arhiva Republike Srpske-ministar); Važnost stručnog ispita za prostor Federacije Bosne i Hercegovine utvrdena je u zakonima Federacije Bosne i Hercegovine i Srednjebosanskog kantona, na niovu kantona/županija u Zapadnohercegovačkoj županiji, Bosansko-podrinjskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, dok kod drugih nije uopče utvrdena; U svim arhivima su predvidena arhivska zvanja: arhivist, viši arhivist, arhivski savjetnik, potom viši arhivski tehničar i arhivski tehničar I vrste i arhivski mani-pulant, osim što u zakonima RS i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nisu predvidena zvanja arhivskog tehničara prve i druge vrste več samo arhivskog tehničara. U Zakonu o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine stručna zvanja nisu uopče regulirana. Tako nastaje pravi nonsens u odnosu na stanje prije rata kada se polaganje stručnih ispita odvijalo samo pri Arhivu Bosne i Hercegovine, sa važenjem za cijeli prostor Bosne i Hercegovine i SFRJ, a sada jedino uposlenici Arhiva Bosne i Hercegovine nisu u mogučnosti polagati stručni ispit.
7. Jedno od osnovnih obilježja arhivske legislative Bosne i Hercegovine je čisto etatistički, apsolutno nedemokratski način kod predlaganja arhivskih propisa. Naime, prijeratna arhivistička praksa da svi arhivski stručnjaci preko organa arhivističkog udruženja participiraju u utvrdivanju prije-dloga odredenoga propisa je potpuno nepuštena nakon što je Dar BiH prestalo sa radom 2003. godine. Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine, entitetska i kantonalna udruženja u tome ne participiraju. Sve se svodi na odnos rukovodnih struktura, tj. direktora i odredenih nivoa vla-sti89. Pozitivan izuzetak čine odredbe novog Zakona o arhi-vskoj djelatnosti RS u kojem su (čl. 77) utvrdena ovlaštenja Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske na poslovi-ma zaštite javne arhivske grade, te pravo na donošenje pravila o kontinuiranom stručnom usavršavanju i nostrifikaciji sertifikata izdatih od drugih profesionalnih organizacija. Od etatističkog sivila odudara i praksa nekih kantonalnih udruženja medu kojima je i Društvo arhivskih uposlenika Tuzlanskog kantona.
4. Zaključek
Tranzici
ma raznovrsni
icija bosanskohercegovačkog društva se odvija u uvjeti-nih poteškoča prije svega političke i ekonomske prirode.
89. Autor ovog priloga je pažljivo slušao a potom i pročitao izlaganje dr. Petera P. Klasinca na savjetovanju u Radencima marta 2010. godine o prijedlogu novog arhivskog zakona u Republici Sloveniji. (Peter P. Klasinc, Slovenska arhivska zakonodaja med leti 2000 in 2010, „Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja", 9(2010), pp. 73-90). lako su u pitanju čisto stručna stajališta takva mogučnost se arhivistima u Bosni i Hercegovini jednostavno ne pruža, a i kada bi je i bilo svaki prijedlog poboljšanja teksta zakona bio bi, najblaže rečeno, ocijenjen nedobronamjernim.
Dejtonska ustavna i druga rješenja su nedostatna a politički konsen-zus političkih i nacionalnih struktura još uvijek ne postoji da bi se stanje moglo mijenjati i unaprjedivati.
Tako stanje prilika i odnosa u društvu se neposredno ili posredno reflektuje i na arhivsku djelatnost pa i na stanje arhivske egi-slative. Arhivski propisi su uglavnom konzervativni, anahroni, ne-sinhronizirani i neharmonizirani što bitno utječe na stanje i domete arhivske djelatnosti u cjelini. Arhivska djelatnost je etatizirana. Pozitivni primjeri odredenih administrativnih cjelina i nivoa, te entuzija-zam večine arhivista, ne mogu dati očekivane rezultate na duže vrije-me, niti mogu pokrenuti lokomotivu promjena. Oni samo bljesnu i nestanu a da i ne poluče očekivani napredak.
Arhivisti su putem struke i nauke, arhiva i arhivističkih udruženja, sinergijskom aktivnošču pozvani da mijenjaju stanje na bolje. Politički poslušnici treba da odu, da kreativni arhivski kadrovi preuzmu kormilo struke i nauke. Visokostručna znanja treba da nadu mjesta u arhivskoj legislativi, da postanu obavezujuče pravne norme. Što se to prije dogodi to če biti bolje za sve sudionike odgovornih i stručnih arhivističkih poslova kao i za društvo u cjelini.