B. Dojmovi iz Srbije. Još za vrijeme balkanskog rata. čiijuči simpatične novinske članke o Srbiji njihovoj junačkoj vojsci, porodila se uleni jaka težnja, da vidim tu zemlju i narod koji tamo živi. Vukla me želja, da rtdim jednu slavensku slobodnu državu svojom upravom i svojom narodnom Sinastijom. Državu, gdje vlada sloboda i demokracija. Ood. 1916. kad je Evropa pušila se u ifatnom plamenu, Austrija, da pokažeSvoju kulturu i svoju velikodušnost pre-tia zapuštenom Balkanu, poče, da otvarav pokorenoj Srbiji škole. U to tužno za B slovenstvo doba bio sam i ja jedan prisifen član austrijske vojne sile. U vojscisam doživio vrlo malo radostnih časova,ali veselijeg nisam nikad doživio u životu °d onog, kad nam je jedne večeri koinp.feldvebel pročitao ,,Befehl". da se jave ^vi učitelji. koji poznaju hrv. jezik, te da^e biti poslani u Srbiju u svojstvu učite-•ja. (J toin mi je času bilo, kao onom jadtiom robijašu. koji je sputan u podzemnoj farnnici bez sunca i slobode i iznenada ga !^vedu na slobodu. Mojoj sreči nije bilo ^aja. Veselio sam se što ču biti spašen °d ratnih napora,#a maguče i smrti, a uz to iči.n Srbiju u tu'moju davno željkovanu zemlju. a napokon tješio sam se, što je gotovo za onda bilo najglavnije, što in tamo biti — sit! Drago mi je bilo. što ču sc osloboditi neugodnog ambijenta, gdje sc samo o puški v mcnaži govori, te iči medu one male sirotane, koji tuže ^a svojim hraniteljima, koji tamo daleko na krvavom Kajmakčalanu bore se puškoni u ruci, da isteraju Švabti sa svoje opustošene zemlje. Veselio sam se napokon što ču utješiti i ohrabriti te male mučenike. žrtve velikc i plemenite ideje. Ova sam daiia ovako presretan lutao, kao bez glave od prevelike sreče i fantazirao o Srbiji, dok mi nije tc sretne časove unistio batalj. ordonanc, kada je pozvao sve učitclje nioje kompanije, da prinie dokumente za putovanje u Srbiju, a sanio jc mene ispustio. U prvom sam se času tješio, jer mišljah da sam pogreškom izostavljen, ali se doskora osvedočih da nije to bilo ,,slučajno". Dakle je i opet kriv taj nesretni P. U.! Za niene je ovo bilo grozno razočaranje. Još i više! Jer za inene to nije više bila nada, nego nešlo sigurno, stalno. Ja sam duhom bio več u Srbiji. Tamo sam vadio, veselio sc, dijelio sreču i nesreču toda mučeničkog naroda. Veli se: svako čudo za tri dana. Sada se osvedočih o neistinitosti ove rečenicc, jer se nemogob. od ovog čuda otreztiiti ni tri nedjelje. Došla napokon i 1918. godina, a s njoin i naša slob<xla. Prvo je oduševljenje več prošlo i nastali su dani mirnog i korisnog rada. Svukoli i ja vojničku odoru i ])očeli misliti za svagdašnji kruh. V novi, nania započela se odmah živa agitacija da se poinogne opustošenoj Srbiji. Držah, da ču joj najbolje pomoči, ak;j joj posvetim svoje skromne sile 1 ujedno ču ostvariti svoj davni sanj i tako se odlučih da idem u Srbiju. Ipak mi je bilo pri loj pomisli teško pri duši. Balkan! Več sama ova riječ strašila mc, pa još iza GKodišnjeg rata! Znatn; da me tamo čeka neko selo. A sela bit če zapuštena. opustošena. Narod podivljav u ratu, a škole zanemarene. Pri odlučivanju sve ini se ovo vrzlo po pameti. Ali ipak konačno se odlučih da idetn. da se odužiin i.tom dije\v našega naroda. koji jc u krvi najviše žrtvovao za našu slobodu i ujedinjenjc. Uputiin se uveče iz Zagreba i drugi dan stigneni u Beograd, za prvi put u životu. (Irad jc na mcnc učinio prilično lijep dojain, ali ipak osjetih neku promjenu. Osjetih se. da sani na istoku. Izgled gradi; innogo drukčiji, ulicorn susrečivah neka druga neobična lica u različitim narodnini nošnjama iz raznih krajeva Srbijc, Makedonije i Crne gore. Kad dodoli do hotcia ..Moskve" i Terazije uvidjeh da itnade i ovde rnnogo evropskog, te ovaj glavni dio grada čini dojam jednog velegrada, ili budučeg velikoK svetskog grada, koji imade sve uvjetc lijepog razvitka. Prošao sain sve važnije i ljepše dijelove grada, kao: Kalimegdan, Topčider, prošao sam i sve veče i ljepše ulice i trgove i upozorali barem doneklc vanjski dio grada. Početkom jeseni stignem u odredeno selo B.. u srcu Šumadijc, odaklc se otvara lijep pogled na grob kralja Petra na Oplencu. gdje sada počivaju Njegovi mrtvi ostanci. Moj se dolazak razglasio po selu munjavitom brzinoin. To je za selo bila osobita novost. Novi učitclj. pa još k tome pročanin — Primorac! Senzacija! Svi me seljaci susreču vesela lica, rukuju se s manotn i oduševljavaju me za njihovo selo, te vele, da je ono najbolje i najljepše u čitavoj okolini. Ljudi da su mirni i vredni. Svi se kupe oko mene i saleču me sa sto pitanja: odakle sam, gdje sam do sada bio itd. Ja im pričam da sam s mora. Oni sc čude, te vele: Bože, Bože, gdje svc Srbin ne živi! Odmah me začndila vječilost i bistrina tog šumadinskog seljaka. Nekoliko je dana sve bilo opojeno od radosti. šlo su dobili novog nastavnika i ako im se s jedne strane došapnulo, da sam Švabo — katolik, pa bih mogao i djecu pokatolicit! Sve iin ovo nije pro- mutilo njihove radosti, jer vele: ta mora da je Srbin, jer lepo srpski govori. U novom sam se ambijentu brzo snašao, premda sam došao u posve nove prilike, medu nove ljude i običaje. Selo je bilo na drumu. U njemu nije bilo ništa csobito. Škola stara i zapuštena. S djecom sam se brzo upoznao i sprijateljio, jer su vrlo bistra duha i otvorena. Brzo shvačaju i dobro pamte. U školu idu vrlo rado. Ni druga okolišna sela nisu se ničim razlikovala. Mnogo se razlikuju od naših primorskih sela. Kuče su u selu rasturene na daleko jedna od druge. Vrlo je rnalo ušorenih sela. Osim crkve, škole i kafane rijetko je nači drugih kuča naokupu. Svaka je kuča u selu ogradena drvenom tarabom. U dvorištu ima još svaki seljak osim kuče i kačaru (hambar), smočnicu, a poneki i šupu. Staje nemaju kot kuče. Kuče su sve prizemnice, gradene od opeka, ili drva. Izvana su sve lijepo okrečene, te čine vrlo ugodan dojatn. Svako selo u Srbiji ima svoju opčinu. Vrlo je malo sela i bez seoske kafane. Tu se dnevno sastaju scljači čitavog sela, te raspravljaju dnevna pitanja sela. Tu se ponajviše govori o pijacu i o svemu gdje su seljački interesi zastupani. Narod je u ovom kraju vrlo bogat. Zeitilja je ravna i plodna. Ni najmanjeg kamenčiča nema nigdje. Zemlju obraduju modernom plugovima. I drugih zeinljoradničkih sprava imadu, kao vršalica, trijera i. dr. Kraj je obrastao lijepim šumama, a imade i mnogo sjenokoša. Ponajviše se timari krupna stoka; krave i volovi. Ovaca je vrlo malo. Od ratnih se posljedica narod vrlo bizo oporavlja. Hanibari su več puni žita, a stoke imade i za izvoz. Sela su ponovno oživila. Nigdje se ii selima nc osječa \eč rata. Rijetko se još tu i tamo čuje gdje nesretna ljuba tuži za izgubljetiini vojnom. Nedjeljom natječu se monici tko če proč, da povede kolo. a lukavi cigo ;aspaljuje ili svojom svirkom i pjesrmm, pa izmamljene im ,,banke" veša za ieklainu na luk. Seljak je upravo raskošan. Iraade svega u izobilju: mesa, žita i vina. O svečanostima, kao o krsnoj slavi, zavietini, Božiču, Uskrsu i svadbama iroši i li'do baca, te u tim daninia više ;)otroši nego u čitavoj ostaloj godini. • ieslo im je nema svečanosti bez ,,pečenice" (pečeni odojak). Na jednoj svadbi zakolje se i do 50 prasadi, a popije sc 3--4 hl vina i rakije. U tim se danima nc vtedi, inače seljak f'"¦ve priprosto živi. Hranu sprema vrlo primitivno. Hrane se ponajviše ,,projom" (kruh od samoK kukur. brasna). - - V vnjeme največih pjljskih radnja na-slabije se hrani, a zimi najbolje, kad najmanje radi. Prije rata na- rod je oskudijevao na novcu, a sada imade ga dosta. Do njega dolazi lako, pa ga hko i troši. Duha su 5;'Cl:-:'ativna. Svi su trgovci i svima taj zanat dobro uspijeva. Svake jo sedmice u sreskoj varoši u odre»^cni dan ,,pijac", pa tu dolaze seljaci i ra/ni trgovci :;z bliza i daleka, pa se tu mešetari: nešto prodaju. a drugo kupuju i opet prodaju. Iza rata se svuda več opaža zriatan progres. i zadrugarstvo se počelo lijepo razvijati. II r.icjeni su selu tri zadruge: kreditna, potrosačka i mlekarska. Mle- karska je radila i za vrijeme rata. Vodio ju je i. P., Siiciašnji zastupnik. U narodu je ostavio vilo iijepu uspomenu, te sc njega sječaju svi kao svog dobrog prijatelja i branitelja od austrij. okupafor. vla-  sti. U tom je kraju bilo za vrijeme okupa•;ije još i drugih Hrvata i Slovenaca — časnika i svi su ostavili u narodu časnu uspoinenu poštenih i narodnih ljudi, toga radi narod u tom kraju mnogo cijeni prečane i upravo im se divi. Predratna se Srbija mnogo zauzimala za pučko školstvo i bila ga podigla na dosta visok stepen. Odgojila je bila več lijep kadar učitelja, koji su u Srbiji jedan veliki i odlučujuči faktor. Svoj patriotizam i idealizam dokumenfoval su i u ovorn ratu, te ih je relativno prema drugim staležima najviše nastradalo. Država je zbog velikih izdataka za vojsku financijalno slabo stajala, pa nije svoje činovništvo posve obezbedjivala. Osobito je učiteljstvo bilo slabo plačeno, pa je masa učitelja bježala u druge unosnije službe i tiine slabila snagu učiteljstva i školstva. Preparandije su dobro uredjene, Na r.jii"a predavaju najsposobniji profesori. Učitelji, premda ranije slabo plačeni, uživaju u selu veliki ugled. Narod je uvidjao njegovo slabo rnaterij. stanje, pa ga je darivao i ublaživao mu nevolju. Dugotrajni rat rnnogo je djelovao i prosvetno na seljaka. U vojsci je uvidio važnost i moč škole, pa sada svi ratnici govore, kako se bez škole nemože i svi redovitu šalju svO' ju djecu u školu. Srpški jc seljak vrlo praktičan i veliki račundžija, pa kad jednom upiše dijete u školu on hoče da nu1 nešto i nauči i zato vodi brigu o njegovom napretku. Materijalno se stanje učiteljstva sada znatno popravilo, pa je učiteljstvo prilič; no zadovoljno i zato mnogo radi i u šk0'1 i u narodu. Mnogo se bavi i politikoi'1Učitelj je u selu sve i sva. Bez njega f; ništa niti počne, niti svrši. Mladji su U^i" telji, osobito oni koji su bili.u ratu, zb0J( različitih razloga udarili pdsve u lijevoSvečenstvo je rnanje uglednp ,i manje vaz- <¦ no u narodu. Vjerski je narod vrlo t°le' rantan. Crkvu pohadja malo. Srbi imadu vrlo mnogo raznih narodnih i crkvenih običaja. Mnogi njihov običaj djeluje na narod vrlo pogubno, jer se tu ponajvise samo jede i pije i suvisno troši. Imade i lijepih običaja, kao n. pr. Sv. Sava i Mladenci. Ovo su dani školske slave. U te dane dolazi čitav narod i sva djeca u školu. Djeca najprije deklar'iuju i pjevaju. Tom prilikom govori °bično učitelj narodu o važnosti škole. Roditelji sa djecom ostaju cijeli dan u školi, tu se goste i vesele. Na ovaj način ^olazi u dodir dom i škola, te škola postaje narodu bliža i umu i srcu. Ovi obi^aji jačaju i samu nastavu, jer nastaje |J školi plemenita utrka medju djecom. Na ¦^oncu škol. godine drži se i svečani i.spit, "a kojem učestvuju na djecu i roditelji, da vide rezultat učiteljevog rada i sposob"°st svoje djece. Kontrola je škola doDra. Druge sam škol. godine bio premjesten u novi predjel, blizu homoljskih pla"iia, kamo dolaze znatiželjni izletnici, da v*de romantične gore i historički samost.an ,,Qornjak", kojega je lijepo opisao u nJesmi Gjuro Jaksič, kamo je on često za- lazio, da u onim lijepim roinantičnim šu- mama raširi svojoj vili krila, da se lakše digne u pesniške sfere. Ovamo dolazi sva- kovrsnih izletnika. Obožavatelje prirode vuče bogatstvo i prirodna raskoš toga kraja, a Bakusove prijatelje podrumi čič. otaca. Od največe je važnosti samostan za historičara. Tu se nalazi i jedna pove- lja cara Lazara, u originalu. Malo poda- lje od starog samostana izvire riječica  Mlava, koja se provukla kroz velike gor- njačke klisure do ravnih bogatih polja, kuda brza tim pitomitn krajem k širokom Dunavu. Večina pučanstva u tom kraju su ,,Vlasi". Medju sobom govore neko rumunjsko narječje, a mnogi i neznaju drukčije. Muškarci nauče i ,,naški", a ženske vrlo rijetko. Nacijonalno su nesvesni. Oni znadu, da su državljani Srbije i prcma tome revno vrše svoje državljanske dužnosti. Kulturno stoje još mnogo niže od Srba. Bakus i Venera stari su im znanci.