----- 69 ----- O vučjem pastiru. Narodne pripovedke iz okolice Varaždinske. Prinesek za slovensko mitologijo. Nabral M. Kracnianov. Na Kranjskem je znano, da hudič polhe na pašo goni. Med Slovenci, ki stanujejo okoli Varaždina, je vera, da imajo živali svoje pastirje, postavim^volkovi, ribe, tiče; in marsikaj si o tem pripovedujejo. Že sem v lanskih „No-vicah" v 57. listu na 227. strani eno od volčjega pastirja povedal, in ker utegne ta stvar spet nekoliko v slovensko mitologijo segati, mislim, da ni od več, ako se povem kar sem znova z vedi l od volčjega pastirja. 1. Jeden put bil je jeden jager pak je hodil pazit zveri. Išel je na jeden hrast a pod ov hrast su hodili vuki i žjimi skup vučji pastir. Gda su išli pastir je išel prvi a oni za njim. Gda su tam došli onda veli vučji pastir jagru: čuješ, hodi dole. On se ni vufal i niti ni išel. Onda mu veli: hodi, drugač te ove moje zveri pojedu. Onda je igel, i gda je došel s hrasta veli mu vučji pastir: vezda kaj očes rajši, jeli češ biti to kaj sem ja bil sedem let, ili da te ove zveri pojedu? On je rekel da če biti rajši to kaj je on bil. Onda mu je rekel pastir: prekopicni se kroz ov obruč. On se je prekopicnul i vuk je postal, a vuki so vikali: živio, novoga pastira smo dobili kojemu budemo purane krali. I tak su ga radi imeli. Neg vu zimi je bil tak gladen da je dimo hodil na gnoj jest one glive, kaj su po gnoju rasle i kupanje je hodil lizat. A domači su ga opstrelali i tukli kajti nisu znali da je on. Neg gda je sedem let izminulo on je došel, i pitali su ga, da gde si bil tak dugo? Onda jim je 'se povedal kak je bil i kak su ga oni bili. Onda su napravili gosti, su pili i jeli, a ja sem bil ozad za pečjum, nit su se na me ogledali; neg sem jim pol purane zel i v torbicu del i tak sem ga pojel. 2. Jeden put su bili konjari na paši, pak su bili i po noči takaj, pak su vidli saku noč da ogenj gori, a ognjišča ni bilo gda su gledali. Onda je jeden izmed njih bil pak je rekel da bude išel ovu noč na hrast gledat kaj je to. On je išel na hrast pak dojde jeden klapasti vuk pak se čez jeden obruč tri put prekopicne a stari dedek postane, a vuki dojdu za njim, a koj je prvi došel on je donesel jednu gusku i dal mu ju je; on ju je spekel i meso je pojel, a kosti je dal vukom. Gda su to pojeli onda jim od-lučal kaj bu koj dobil ovo leto. .Jednomu veli: ti buš dobil kravu; tak je rekel i drugim 'sakomu njegovo. Onda naj zajd-nemu je rekel: ti pak buš dobil ovo kaj je na ovem hrastu. A ov deček je vre bil od straha ves črn. Onda su 'si od-išli, a ov, koj je toga dečka dobil, je ostal i potkapal je ov hrast da, gda hrast podkoplje bu deček dol opal i da ga bude pojel, neg samo da do dana to včini. Neg dan je nastal i pastiri su došli i vuka stirali a dečka su na kla zeli. I ov deček je doma odišel i jedno leto ni nikam vun iz doma išel, neg samo vukol hiže je išel. Gda je leto dan prošlo išel je s pastiri po noči na pasu. Onda su pastiri pospali, vuk je došel i njega pograbil i pojel ga je. 3. Jen put je bil jen vučji pastir i on je nad sedem vukov bil. Išel je jen put po selih mleka prosit i dojde vu selu k jedni ženski i prosi ju za mleko kajti on rad mleko jede. I ta žena mu ne štela mleka dati. On reče: dobro dobro, vre buš se ti zmislila komu si ne štela mleka dati. I žena si je mislila, kaj bi ti, zmazanec, mleko jel. I ti vučji pastir neče taki vuka poslati, neg tak za nekuliko let pošle da zakole tele ili kravu, žrebe, dete ili kaj god od one hiže. Onda su ženski drugi ljudi rekli: to ti je pravo vučji pastir bil, ti buš nesrečna. 1 onda je ta žena strahu bila kaj je ne njemu mleka dala. I za nekaj časa odnesel je vuk jedno svinče koje su šteli zaklati si, i onda su vre imeli nikaj kaj bi klali. — Ti vučji pastir zapo-vedal je vukom kam koji mora iti. Jednomu je rekel da naj ide korenja (korenin) kopat, drugomu da naj ide po onoga in onoga človeka, tretjomu drugo, četvrtomu pak drugo, pak petomu drugo, i tak dalje. Ako pak ono nemre zaklati, pošle ga drugam gde more si zaklati i pojesti. — Ti vučji pastir bil je ves rezdrapan tak, da su 'se krpe doli visele. ------ 77 ------ O vučjem pastiru. Narodne pripovedke iz okolice Varaždinske. Prinesek za slovensko mitologijo. Nabral M. Kracmanov. (Dalje.) 4. Bili su dva brati pak je jeden bil vučji pastir. Jeden pak je bil jako bogat i imel je puno svinj, a brat mu je hodil 'saku noč svinje klat tak, da mu je 'saku noč po jedno dvoje zaklal. Onda je on mislil: gdo je to da mi svinje kole? Pak je isel pazit gdo bu išel klat svinje. On čeka čeka; dojde njegov brat da bu svinje klal. Spazi vuka da je nutri; a to je mu bil brat kajti se je na vuka stvoril 'da je bil vučji pastir. A on vudri vudri po njem kajti ni znal da mu je brat, i zatukel ga je. Gda pak ga je za-tukel valje (= koj, prec) je on onda vučji pastir postal na mesto njega. Onda se je navek okol hiže držal i hodil, i bili su ga pri hiži kajti nisu znali da je to on. A jedrni večer došel je pod obloke i poslušal kaj se divaniju vu hiži. A oni su se bas od njega divanili, neg nisu znali itak da je to on, i divanili su se ovak. Jeden veli: to ni, moji ljudi, pravi vuk, to je vučji pastir. A drugi veli: on bu tak dugo vuk dokle god ne bu posvečenoga mesa jel. A on je 'se to cul i odišel je, a za četiri dane bil je vuzem, a on je išel čekat gda budu žene nosile meso iz cirkve. da si bu zel i pojel. On ide po prtine t=prtina je gaz po snegu narejenu-) a jena žena nosi iz cirkve bas iz njegove hiže. On dojde k nji a ona se ga prestrašila gda ga je zagledala pak je hitila košaru z mesom pa beži beži domom. A on tam najel se je mesa i človek je postal. Onda je zel košaru i išel je domom; gda je domom došel veselili su se, pili i dobro debelo jeli. I ja sem tam bil, iz pisanoga peharčeka vince pil da sem pijan bil. 5. Bili su j enkrat dva brati. Jeden je bil stolar a drugi je bil zidar. Stolar se je oženil na domovini, a brat mu zidar odišel je vu Tursku pa je tam jednu coprnicu zel si za ženu. Ov stolar imel je puno dece a zidar niš. Onda išel je jenkrat ov zidar k svojemu bratu stolaru pa mu je rekel da mu naj da jedno dete. Ov stolar mu veli: zemi si 'se, ja je tak komaj i komaj hranim. A ja nečem 'se, neg samo jednoga i to Jožeka. I odpelal ga vu Tursku pak ga je tam dal školati. Za dugo časa vumrla je ova copr-nica. Gda je ova vumrla onda su ovi dva njeno knjige pregledovali pak su našli da, či bi gdo se pustil v drugi svet, doli je jedna kapela, a vu oni kapeli su tri lampaši. jeden črni i dva žuti; ovim žutim mora mira dati, samo ovoga črnoga mora zeti; ali on mu se ne bu dal vloviti, neg ga mora te čas tirati dok ga vlovi; gda ga vlovi onda ga naj z jednim belim ropcom obriše, pak onda dojdeju k njemu sedem vragi, pak ga budu pitali kaj zapoveda, i kaj jim reče, mu včiniju. Dobro. Ov zidar pusti ovoga Jožeka čez jednu luknju dol vu drugi svet. Ov Jožek, gda je dol išel i vre ovu kapelicu spazil, dojde na jenkrat ta coprnica ovoga zidara žena, pa mu veli: kam ideš, Jožek? Ov, kak ji 'se pove kam idi i zakaj ide, ona njemu veli: na, to hodi ti rajši z menum. Jožek išel je taki ž njum, i došli su k jednomu gradu, gde su bila 'sa vrata i ormari otprti. Gda su gor vu prvu hižu došli. tam je bil jeden ormar. A ova baba dala mu je j oš predi neg su gor došli, jeden bat. Gda su do ormara došli reče baba: vudri po ormaru. Kak je on vudril, na jenkrat skoči jedna princeza vun pak mu veli: fala ti, moj dragi, kaj si me oslobodil, ja sem zacoprana bila. Onda su išli 'si tri vu drugu hižu, i tam je bil jen ormar i po onem je vudril, a iz onoga je druga vun skočila, pak i ona mu je tak rekla kak i prva. Onda su išli 'si četiri vu tretju hižu, i tam je po jednem ormaru vudril a tam je naj mlajša vun skočila pak mu je ono isto rekla kaj i ove druge dve. Onda su išli 'si pet vu jednu veliku palaču, tam je bil jedni lepi stol. Ova baba veli pak Jožeku da naj vudri po stolu. On vudri i kak je vudril na jenkrat bil je stol pun sakojačke jestvine. Ovi su se četiri seli okolo stola a baba pak je išla vratom pa je navek mrmrala: kaj meni nikaj ne bute dali? Onda su ove princeze rekle da naj ovu babu vudri, da je ona 'semu tomu kriva, kaj su one zacoprane bile. I Jožek taki se je stal pak je babu vudril. Kak ju je vudril taki je vkameniia se. — Posle gda je jenkrat išel vu lov došel je do one kapele. Onda se je zmislil da zakaj je došel na ov doljni svet. A tomu je več bilo tri leta kaj je dol došel. Na to odišel je vu kapelu, pak je tam našel te tri lam-paše, dva žute a jednoga črnoga. Hitro je štel črnoga vloviti ali mu se je ne dal. Gda ga je dugo po kapeli tiral itak ga je vlovil. Kak ga je vlovil išel je hitro k oni grabi gde ga je zidar dol pustil. Ali kak je tam došel nega ni-česa bilo niti čebra niti jame, 'se je bilo drugač. Onda počel je toga lampaša z belim ropcom brisati i na jenkrat ------ 78------ došli su sedem vragi pak su pitali da kaj zapoveda. On jim odgovori, da ga taki odneseju na gornji svet, ali ne k zidani neg ocu. Komaj je to rekel več su ga odnesli. Gda su ga donesli k ocu rekel je: japa, dajte mi stana. Onda ov ga je ne poznal, pak mu je rekel, da ima dosti svoje dece pak ne more drugomu stana dati neg, či oče, kaj bu vuni na kuruznici spal. Ov pak se je vu doljem svetu navčil kak grof spati, pa je ne štel na kuruznici spati, neg je obrisal lampasa. Kak ga je obrisal došli su sedem vragi pak su ga pitali da kaj zapoveda. On im odgovori: ja očem da bude na jenkrat na mestu ovoga kupa jeden grad. Komaj je to rekel več je bil grad gotov, i on je na posteli spal. Drugi dan vu jutro prestrašil se je njegov otec, gda je vidil kakov grad je čez noč postal. Za dva dana dal se je spoznati i rekel je da ov grad je njegov, on pak je odišel dale po svetu. Na jenkrat se nekaj zmisli pak obriše lampaš. Gda su vragi k njemu došli reče jim da mu moraju jednoga grada zidati čez noč da ga bu šest vur dalko videti. Drugi dan bil je na onem istem mestu gde je vragom zapovedai baš takov grad kak je njim zapovedai napraviti. Ne dalko od ovoga grada svet-loga bil je jen grof, koj je imel jednu lepu čer. Ovi pak se je jako ov svetli grad dopal, pak je navek mislila kak bi ona mogla gospa od ovoga grada postati. Gda je to Jožek čul, da bi ovoga grofa čer rada postati gospa od grada, išel je grofu za nju prosit. Grof pak mu veli: ako se zelenemi konji po nju dopela onda ju dobi. Gda je doma došel obrisal je lampasa i došli su vragi pa su pitali da kaj zapoveda. On im odgovori, da mu zutra moraju dope-lati jednu kučiju potpreženu s četiri zelenemi konji. Drugi dan gda se je zbudil, več je videl četiri zelene konje za-prežene pod jednum lepum kučijum. Gda se je grofu do-pelal rekel mu je grof da mu još ne da čer, neg on mora do zutra napraviti iz srebra jednoga mosta od jednoga do drugoga grada. Gda je doma došel obrisal je lampasa. Taki su došli vragi i pitali su ga kaj zapoveda. On im reče da mu moraju od njegovoga grada do grada grofovoga jeden most iz srebra napraviti. Gda se je drugo jutro stal našel je več gotov most. Onda je išel po nju i dobil ju je za ženu. Posle jenkrat išel je v lov a do tičas došel je ov zidar, koj je čul od toga čuda. Gda je tam došel prosil je gospu da mu dopusti muštru zeti od grada da bude takvoga Turskomu čaru zidal. Ona je njemu to dopustila, a gda je došel do njegove postele, hitro je poiskal toga lampasa, i kak ga je našel odišel je vu drugu hižu pak je obrisal z belim ropcom. Kak ga je obrisal došli su sedem vragi pak su pitali da kaj zapoveda. On im reče, da moraju odnesti ovoga grada ober morja vu zraku da ga nig-dar nigdo ne bu vidil. Komaj je on to zgovoril več je bil v zraku grad. Gda je došel gazda od grada doma ne vidil grada. Taki išel je k fratru pak ga pital, da gde bi mogel zeznati gde je njegov grad. Ov mu odgovori da naj ide vučjega pastira pitat. Drugi dan išel je k vučjemu pa~ stiru pak ga je pital, ali bi on štel svoje vuke pitati za toga grada. Ov mu odgovori: zakaj ne? Na to zapuše vu jeden rog, i na jenkrat bilo je prek jezer vukov pred njim. Onda je pita pastir, ali je gde koj vidil takov i takov grad. Ali ni jen ni znal. Onda odišel je k ribjemu pa-stiru. Niti nijedna riba ne znala. Onda išel je k vtič-jemu pastiru. Ni tam ne ni jen znal, samo na zajdne došel je jen golub; on je rekel da zna. Onda pisal je Jožek lista ženi da kak mora lampasa obrisati i vragom reči da naj grada tam odneseju 'de on bude. Pa da lista golubu a golub ga odnesel na oblok. A ona je tak napravila kak ji je Jožek pisal; vragi su grada donesli k Jožeku a zidata su zatukli. (Konec sledi.) ---- 83 ----- O vučjem pastiru. Narodne pripovedke iz okolice Varaždinske. Prinesek za slovensko mitologijo. Nabral M. Kračmanov. (Konec.) 6. Tako je bil jen soldat. Ov je išel dimo kaj je do-služil čara. Misleči da more predi dimo dojti išel je i po noči. Kad jedenkrat ide po noči grmelo je i bliskalo tak da ne bilo moči skorom nikam iti. On misli: nemrem tude spavati na dešču, da bi samo mogel barem dojti pod koj hrast ali koji hiži. Ide dalje, i kad se na jen put zasveti, začudi se misleč da kaj je to. Ali kad opadne jedno pero zlato razveseli se i pobere ga. Onda počne se na jenkrat svetiti i dojde pred njega jedna mlada devojka, pa veli da naj ji da ovo pero koje je našel. A on ji odgovori da ne da. Ona moli, ali on ne da dok napokon ne reče ona da če biti njegova žena. On ju odvede k svoji kuči. Dogodi se da mu jedenkrat donese obed na livadu, i kad je zaspal na njenom krilu, zeme ona ključ od ladice pa ostavi njega spečeg i odlazi dimo. Zeme iz ladice pero i odletela je na steklenu goru. Posle kad se je prebudil vidi da nje nema. Ide iskat ključa od ladice, nema ga. Ide iskat dimo morda ga je doma pozabil. Vidi da njema ni ključa ne žene. Onda stopram se je zmislil da je ona rekla da je od steklene gore. Zato zeme mesa i baril vina i išel ju je iskat. On ide ide po jedni šumi tak da celi dan ni mogel iz sume iziti, neg vu večer vidi jednoga ognja dalko i dalko. On ide 'se po malo k onomu ognju. Kad je vre došel blizo ognja vidil je jednoga starca. Ne ufa se k ognju iti dok ga ognja starec ne pita: Kaj ti, krščanska duša, ovud iščeš? On pun straha odgovori da išče si ženu koja mu se izneverila i odišla na steklenu goru, a on ne zna gde je ta gora. Starec mu veli naj pri njem ostane da se naspi, v jutro vre dozove svoje sluge, morti koj zna za tu goru. I doista, ov ostane pri njem. Da mu starec večeru i zaspi pri njem. V jutro gospodar dozove vre v zorji svoje sluge miševe, kaj su njega 'si verno čekali, i tuliko jih je došlo da jeden drugega je jahal. Gospodar jednoga za drugim pita, jeli koj znade za steklenu gom, i 'saki je odg-ovoril da ne zna. Onda ide g\ei v svoj pro-tokolum, jel gde ima v njem steklenu g^oru, i vidi da nejma. Vezda ovomu veli, naj si zeme komad mesa i kruha i malo vina i naj ide dalje da on ne zna za ta goru. Ov se mesom vinom i kruhom okrepi i zahvalil se je ^o-spodaru, i išel je dalje celi dan dok napokon vu večer vidil je ognja i šetuje k njemu. Kad opet boječi se k ognju iti čeka zapita ga starec od o^nja, da kaj ovde ti, krščanska duša, iščeš? On mu je rekel da išče si ženu koja je odišla na steklenu goru, a on ne zna gde je ta steklena gora. Starec mu veli da naj ostane pri njem, i da mu večeru i v jutra jesti, i opet pozove v jutro 'se sluge svoje vuke, kojih je tuliko bilo da jeden po drugem je skakal. Gospodar pita jednoga za drugim, ali nigdo ni znal za tu goru, i protokolum ni kazal da bi gde bila steklena gora. Otpravi ga i reče mu da naj ide dalje, vre ju bude našel, on bi mu ju kazal, neg da ne zna. Ov se zahvali pak odide. Ide celi den po šumi dok je večer došel. Opet je vidil ognja i opet boječi se k njemu iti čeka dok ga starec od ognja pita: da kaj ti, krščanska duša, ovde iščeš? On opet odgovori, da išče si ženu, koja mu se izneverila i odišla na steklenu goru, a on ne zna gde je ta steklena gora. Ov mu gospodar odgovori, da naj se nikaj ne boji, neg naj ide k njemu. Ov ga posluša i ide k njemu. Da mu jesti kruha i mesa. Onda išel je spat. A v jutro zazove gospodar sluge 'se vtiče, kojih je tuliko bilo da stt se 'se grane vijale. '8e vtiče, jednoga za drugim, pita da li on zna za steklenu goru. Al 'saki mu odgovori da ne zna, dok napokon jeden stari orel došel je, i njega je pital: da znaš li ti za steklenu goru? Orel odgovori da ima na oni gori gnjezdo. Onda gospodar veli: ti moraš ovoga človeka nositi tam, in ne tak da, kad bi ti donesel ga vu veliku visinu, i onda ga spustil na kla, da bi se zatukel, neg ga moraš lepo donesti tam i lepo dol spustiti. Vozda orel prime toga človeka i odnese ga tam na goru i spusti ga na kla brez ikakve štete. Ov opazi kuču i ide v nju. Kad je došel v kuču prestraši se njegova žena i popita ga kak je on došel tam. Povedal je priliku kak je došel. Ona mu se raduvala da je došel, ali se je i žalo-stila zato kajti bude ju mati psovala. I oto! na jen put vidi gde se »trese sablja na steni. Ona veli: joj, kaj bude vezda? vezda ide moja mati dimo. On veli: skrij me nekam da me mati ne bu našla. I doista, ona ga skrije. Dojde mati dimo i pita: koga imaš, ti nevaljanka, ovde? taki mi ga kaži kakva je ta krščanska duša, i ako mi ga ne pokažeš, za te takaj ne bu dobro. Ona ni mogla skrivati, morala ga pokazati. Mati pak ove kčere veli: nu doHro, kad si se ti tak zaljubil v nju ona ne bude tvoja niti ti njeni ako ti ne včiniš ono kaj ti bum za jutra povedala, i ako ne včiniš ne bude ni tvoj život dosti. Onda on žalosten čeka drugi den. Baba mu je rekla da mora onu šumu kaj pred sabum vidi, skrčiti tak da stebla na jen kup, svršje na jen kup i korenje na jen kup spravi. I da mu sekiru (Steklenu. On zeme tu sekiru i počne seči, ali kak je prvi put vsekel, sekira se je potrla. Onda on ne znajuči kaj bi počel plakal se je i hodil sim tam. Ali kad mu je njegova obrečena žena donesla obed opoldne vidi, gde se on plače. Ona njega teši govoreča: naj se plakati, to bude vre 'se dobro., samo hodi ti jest. Posle obeda je zaspal na njenom krilu, i ona je včinila da je 'se gotovo bilo kaj je baba zapovedala. Kad se zbudi vidi da je 'se včinjeno kaj je baba zapovedala. Onda vesel pita nju da gdo je to včinil, a ona mu veli, da njega ni niš briga, samo naj veli večer kad dimo dojde, da je on včinil. I zbilja, on počeka večera a onda odide dimo. Vesel dojde i veli da je 'se včinjeno kaj mu je zapovedala. Opet mu veli da, ako zutra den ne včini ono kaj mu bude opet zapovedala, da ne a dobro za njega. Drugi den dojde. Reče mu da mora raorje kojo mu je pokazala, v jednu jamicu spraviti. Da jiu jedni kupicu s kojum naj grabi. On dojde do toga morja i grabi s tum kupicum, ali nikaj ni mogel včinitu ni mogel morje pregrabiti tak da bi se kamen na dnu videl i da bi se baba šetati mogla. Plače se, i ni znal kaj bi včinil. Ali kad mu je žena donesla ruček reče mu da naj se ne plače, da bude to 'se včinjeno, samo naj ide jest kaj mu je donesla. Posluhne ju i ide jest. Kad je posle jela zaspal na njenom krilu včini ona da je bilo morje 'se v grabi, i da je kamen suh bil po kojem, kak je baba rekla, se šetati bi mogla. Kad se on prespi vidi da je včinjeno. Pita nju da gdo je to včinil; nu ona mu veli da ne treba mu znati gdo je to včinil, neg da vu večer naj dojde i reče da je včinil kaj mu je zapovedala. i bilo je tak, i baba reče da je dobro, neg da zutra, ako ne včini ono kaj mu bo zapovedala, da ne bu dobro za njega. I odišli su spavat posle večere, ov v drugusobu a baba v drugu sobu. Neg vu noči dojde žena njegova k njemu i veli mu da zutra bude baba s husari, i da bude baba na desni strani husar, a ona bude poleg barjaka. I baba, koja husar bude i oficir, bude ga pitala da gde je njegova žena. On naj pokaže na onoga husara koj poleg barjaka stoji, i naj zeme česalo kefu i brus. I tak je odišla v svoju sobu spavat. V jutru mu baba da konja, da mu česalo i kefu da si konja zesnaži, i pokazala mu je mesto kam se ima nastaniti i dočekati druge husare. Nu kad su došli husari ni je on poznal gde je baba i kči kajti su bili husari. Onda se seti onoga kaj mu je žena vu noči povedala. Husar ga pita: koja je tvoja žena? On pokaže na onoga koj bil je na desni strani poleg barjaka. Onda baba režljučena zato da je pogodil koja je, štela je ove dva poseči, njega i ženu. A ovi bežji a baba za njimi. 1 kad je štela vre dostiči reče mu ona da naj hiti česalo. On hiti česalo in postanejo veliki bregi i grabe tak da se je baba komaj prek prevukla, a ovi su vre dalko odjahali. Onda ona spet za njimi, i kad ih je vre štela dostiči, veli ona da naj hiti kefu. On hiti kefu i postane velika šuma gusta tak da je baba opet vukla se i po goščavi drapala da se je opet teško prevukla, a ovi dva su vre dalko odjahaii. Onda kad je vre po tretji put štela dostiči, hiti on brus, in onda postane velika voda i vnutri ostri kameni tak da je baba s konjem trčala i konj si je noge do kolen odrezal. Onda konj ne moguči dalje iti vpadne i baba sama za njim trči tak da si je ona noge do kolen odrezala. Onda ne moguča dalje iti morala je v vodi ostati. Vezda je rekla da 'saka mati je prekleta koja pove kčeri više kak sama zna. A ovi dva odbejžali dimo tam odkud je soldat bil, i zdali su se i načinili gosti, i ja sem tam bil, i još dendenes rad idem tam gde su gosti. ----- 84 -—