Arheološki vestnik 
(Arh. vest., AV) 41, 1990, str. 699-712 
LEGIO VIII AUGUSTA U DALMACIJI 
IVO BOJANOVSKI 
Lenjinova 26/VI, YU-71000 Sarajevo 
O boravku legio VIII Augusta u Dalmaciji pisao je i C. Patsch pod istim naslovom 
(1895) i boravak legije (ili jedne njene veksilacije) u Dalmaciji (tada več provinciji) 
odredio u vrijeme cara Elija Antonina Pija (138-161). C. Patsch je tom prilikom 
ujedno najavio da če u posebnoj raspravi u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 
(odnosno u Wiss. Mitth. Bos. Here.) dokazati da je u Dalmaciji, naročito u njenom 
sjevernom dijelu, tada buknuo ustanak protiv rimske vlasti, te da su u Dalmaciji 
zbog toga bile pojačane čete (Gl. Zem. muz. 7, 1895, 143 dd.). Kako Patsch nije 
ispunio obečanja, učinilo mi se shodnim i korisnim da još jednom analizom 
dokumentacije provjerim problem boravka ove legije u Dalmaciji, pogotovo zato 
što danas več poznamo više spomenika legije nego ih je poznavao prije stotinu 
godina Patsch. Ujedno mi se učinilo shodnim da ovaj rad kao hommage prikažem 
veoma poštovanom kolegi Jari Šašelu, povodom četrdesetgodišnjice početka njego-
vog znanstvenog rada na antičkoj historiji i epigrafici.1 To činim utoliko radije, što 
se i kolega Šašel u svom bogatom opusu više puta susretao s našom legijom, pa se 
čak bavio i istraživanjem njenog boravka u Donjoj Panoniji, napose u magistralnoj 
epigrafsko-historijskoj raspravi »Bellum Serdicense« (Situla 4, 1961, 3-30), o čemu 
kasnije. Ujedno se ovom prilikom želim posebno zahvaliti, a donekle i odužiti, za 
sve dobro što sam od Njega naučio i dobio i ja osobno. 
I Epigrafska dokumentacija o boravku legije VIII Augusta 
u Dalmaciji 
Osim malobrojnih vijesti kod antičkih pisaca, dokumentaciju o boravku VIII 
legije u Dalmaciji (i Panoniji) sačinjavaju nadgrobni i votivni spomenici njenih 
aktivnih vojnika i veterana, te pečati sa žigom LEG VIII AVG na Humcu, u 
Burnumu, Aseriji i u Smrdeljima kod Benkovca u sjevernoj Dalmaciji. 
a) Natpisi aktivnih vojnika 
1. A. Bet z (bilj. 2) n. 228 = ILJug 2812: [S]ex. Valeri[u]s Sex. filius Ultinia 
[L]uci[n]us? - [Vjiana (sic!) miles [IJeg(ionis) VIII Aug(ustae) (centuria) Terenti(i) 
Iuliani vixit anis(!) XXIX miles anis(!) [V?]IIII, Burnum (Ivoševci kod Kistanja)". 
Natpis po formularu pripada ranom principatu; razvijena onomastička formula 
(tria nomina), u kojoj se javlja i cognomen upučuje na pravog rimskog gradanina. 
Sextus Valerius je porijeklom iz Vienae (pogrešno Vianal) u Narbonskoj Galiji. 
Odredenije se može datirati u posljednju trečinu 1. stolječa.3 

2. CIL 3.3051: Maxi[mus] miles le[g](ionis) VIII Au[g](ustae) mil(itavit) 
a[n(nos) ], Albona (Labin u Istri). I ovaj nepotpuni natpis (nedostaju mu 
praenomen i nomen vojnika i njegove godine života i službe) po formularu takoder 
pripada ranom principatu. I Maximus je umro kao aktivni vojnik, pa se, kao i 
prethodni, datira u posljednju trečinu 1. stolječa4. 
3. CIL 3.14692 = A. Betz (bilj. 2) 50 n.227 i bilj. 120: Aureli[us ]s 
duplic[arius le]g(ionis) VIII p(iae) ffidelis...), Salonae.5 Natpis nije stariji od kraja 
2. ili prve polovine 3. st., na što sugeriraju ne samo ime vojnika Aurelius nego i 
nadimak legije piafidelis, što ga je VIII Augusta dobila od Komoda (177-192). Očito 
je negdje u to vrijeme legija (ili jedna njena veksilacija) boravila u jednoj od 
susjednih provincija i odatle uputila Aurelija na službu u namjesnikov officium u 
Saloni. 
4. Gl. Zem. muz. 25, 1970, 16-18 n. 4, si. 4 = ILJug 785: Marti / [d]eo s(acrum) 
Sur[us?] / miles leg(ionis) VIII A[ug(ustae)] v.l.p., Letka na Duvanjskom polju6. Po 
formi i ovaj natpis pripada 1. stolječu, ali ne daje dovoljno elemenata da se pobliže 
odredi vrijeme postavljanja ex voto: za njenog prvog potencijalnog boravka u 
Dalmaciji, još prije formiranja provincije Dalmacije, ili negdje pred kraj 1. stolječa7. 
Inače su posvete Marsu u Dalmaciji dosta rijetke, podignute uglavnom od stranaca 
i u ranije doba (beneficijarske posvete iz Skelana i Liješča su kasnije).8 
5. CIL 3.8687 = Arch, epigr. Mitth. 13, 1890, 99 = Bull. arch. st. dalm. 10, 1887, 
154: ... mil[es leg(ionis) VI/7... ?] Veneri don[um ob magisterijum cognation[is..., 
Salona. Vjerojatnije je da je nepoznati vojnik pripadao VII legiji, koja je u Tiluriju 
i Saloni ostavila više spomenika, ali ne bi trebalo isključiti ni VIII legiju9. 
b) Natpisi isluženih vojnika LEG VIII AVG 
6. CIL 3.2865: [.. .JOctavius .. ,[vet]er(anus) [Aug...?] le(gionis) VIII, L. Octa-
vio... f. Cla. Frontin(o) fratri, Nedinum ( Nadin kod Zadra) . 
7. CIL 3.3127 (10126): L. Trebius Paulus veteranus leg(ionis) VIII Aug(ustae), 
Fulfinium (Omišalj na Krku)11. 
Oba natpisa datiraju iz ranijeg principata; u oba su slučaja u pitanju ljudi koji 
su unovačeni u Dalmaciji u vrijeme prvog boravka VIII legije u Dalmaciji, a koji 
su se nakon otpusta (honesta missio) povratili svojim kučama. Octavii iz Nedina 
(NrjSivov Ptol., 2, 16,6) su bili vrlo ugledan rod; u nedinskom municipiju su obavljali 
razne magistrature. Njihovu je genealogiju u četiri koljena dao J. J. Wilkes. Tome 
je rodu pripadao i poznati pravnik i administrator Trajanova doba C. Octavius 
Tidius Tossianus L. Iavolenus Priscus koji je ušao i u senatorski stalež (ordo 
senatorius)12. I Trebiji su ugledna italska obitelj, koja se, osim u Fulfiniju (Ptol., 2, 
16,8; Plin., 139, 130), javlja i u Iaderu, Saloni i Naroni u ranocarsko doba13. 
Oba ova spomenika potvrduju tezu o ranom boravku legije u Dalmaciji, još za 
Augusta, s garnizonom negdje na području Liburnije (Burnum?). 
Posebnu grupu spomenika legio VIII Augusta čine oni sa Sarajevskog polja: 
8. CIL 3.8375 (12740): D.M. Aurel(ius) Super vete[r]anus [l]eg(ionis) VIII Aug(us-
tae), memoriam sibe(!) vi(v)us et Ver(a)e coniugi, Maximinae et Victorino filis nostris 
itd., Gradac kod Hadžiča (Sarajevo). Spomenik potječe iz kraja 2. ili prve polovine 
3. st. Postoji i mogučnost da je Aurelius Super gentile (civitet) dobio več od Marka 
Aurelija, o čemu če još biti govora14. 
9. CIL 3.2776a = 8374 i p. 1035: IOM tonitratori T. Aurelius Maximus ve[t(era-
nus)] Aug(ustorum duorum), Švrakino Selo (danas na području grada Sarajeva). 
Dedikant je bio veteran dvojice careva (divi fratres), Marka Aurelija (161-180) i 

Lucija Vera (161-169). Prema tome je bio otpušten, svakako, nešto prije smrti Lucija 
Vera. Zbog toga je Patsch i ovaj spomenik atribuirao VIII legiji (cf. Gl. Zem. muz. 
6, 1894, 341; Gl. Zem. muz. 7, 1895, 143). lako se spomenici datiraju sublizu, ipak 
vojnici nisu morali pripadati istoj legiji15. 
10. CIL 3.13863: D. M. T. Aur(elius) Saturninus Aur(eliae) Amurcian(a)e 
coniugi et sibi vivus memoriam posuit itd., Pazarič kod Sarajeva16. Ni ovaj 
spomenik ne navodi legiju, a ne kaže ni da je T. Aur. Saturninus bio veteran. 
Medutim, sudeči po njegovu praenomenu i nomenu T. Aurelius i on datira iz istog 
vremena kao i spomenici br. 8 i 9. 
Spomenici br. 8 i 10 pripadaju različitim tipovima štela: ona iz Gradca s 
vanjskim akroterijima tipu A, var. b, štela samostalnog zabata u obliku edikule s 
presvodenom nišom (datira se u 2. i 3.st.), a ona iz Pazariča tipu B, bez varijanata, 
štela pravokutnog oblika s upisanim zabatom u obliku edikule (3. st); kod stele iz 
Gradca zabat je samostalan, a kod one iz Pazariča upisan17. Oba tipa vuku porijeklo 
iz helenističke tradicije, što su je u naše krajeve prenijeli vojnici i italski kolonisti, 
čuvajuči tako domaču tradiciju, ali su je prihvatili i domači . Redukcijom arhitek-
tonskog sadržaja (akroteriji, zabat, edikula sa stupovima i titulus) one od 2. st. sve 
više dobijaju ukrasne bordure biljnog porijekla19, kao što je to slučaj i sa stelom 
iz Pazariča koja je čini se nešto malo mlada. 
Obje su stele izradene od iste vrste kamena vapnenca (Kalkstein), vjerojatno i 
iz istog kamenoloma (Hadžiči?), pa, iako ih nije radila ista ruka, bar sudeči po 
nekim osobinama stila, vjerojatno i u istoj kamenorezačkoj radionici, najvjerojatnije 
na Ilidži (Aquae S...), tadašnjem centru na gornjoj Bosni. Za vremensku bliskost 
govore ne samo onomastika nego i epigrafske formule: memoriam posuit, vivus 
fecit; qui vixit annos, sve iz kasnije epohe. Ako pak analiziramo i njihovu 
onomastiku, doči čemo do zaključka i o etničkoj srodnosti njihovih nosilaca: 
Saturninus (I. Kajanto, The Latin Cognomina 1965, 213) i Amurciana (A. 
Holder 1, 133), a Super (I. Kajanto, o.c., 277) i Vera (I. Kajanto, o.c., 253) 
iz Gradca, sve cognomina jako proširena u keltskim provincijama i u Germaniji20. 
No, kako se ipak več radi o vremenu rimskog kozmopolitizma (2/3. st.), navedena 
se imena susreču posvuda, pa i u Dalmaciji. Ali, ako se podsjetimo da je garnizon 
legio VIII Augusta u to vrijeme bio u Argentorate ( Strassburg) u Germaniji, postoji 
neka vjerojatnost da je i T. Aur. Saturninus iz Pazariča ovamo došao s veteranima 
(br. 8 i 9), da je moguče i sam bio veteran, iako to ne navodi, na što bi upučivao i 
položaj njegova novog naselja na glavnoj cesti Narona-Sarajevsko polje21 (Na 
Sarajevskom polju medu domačim stanovništvom javljaju se oko Kiseljaka i Aurelli 
bez praenomena T(itus)). Na istoj je cesti, nepunih 7 km dalje u Gradcu (udaljenom 
od Ilidže oko 12 km) bila statio Aurelija vet.leg. VIII Aug. 
U zaključku bismo mogli reči da veteranski spomenici nisu uvijek svjedočanstva 
o boravku legije. To važi samo za spomenike iz Nadina i Omišlja (br. 6 i 7), koji 
pripadaju veteranima koji su se povratili kučama nakon službe u legiji; oni svjedoče 
da je LEG VIII AVG na tome području bila prisutna i novačila vojnike. Spomenici 
pak sa Sarajevskog polja, po našem mišljenju, pripadaju jednoj veteranskoj deduk-
ciji, koja se može povezati s interventom Antonina Pija, odnosno Marka Aurelija, 
što je vjerojatnije, s pojavom relativno brojnih gradana s praenomenom T(itus) i 
gentilicijem Aurelius u istočnoj Bosni i Podrinju. Ne bi se, dakle, radilo o ustanku; 
ne toliko ni o opasnosti od Markomana22, nego o intenzivnijem procesu romanizacije, 
urbanizacije i provincijalizacije područja koje je još u to doba bilo u vidnoj 
retardaciji. Uz to, Marko Aurelije je dao i novu organizaciju rudarstvu i metalurgiji 
u istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji, pa na njegove političke poteze valja gledati i u 

torn kontekstu23. Zato je realno pretpostaviti da je Marko Aurelije ovamo poslao i 
izvjestan broj veterana (možda i drugih gradana), da bi tako požurio romanizaciju 
područja. Njima bi pripadala i trojica Aurelija sa Sarajevskog polja24. 
c) Opeke (tegulae) s pečatom LEG VIII AVG. 
Osim epigrafskih spomenika (na kamenu), boravak VIII legije Auguste u 
Dalmaciji potvrduju i pečati na tegulama s imenom ove legije, i to sa četiri 
lokaliteta: sa Gračina kod Ljubuškog u Hercegovini, te iz Burnuma (Ivoševci), 
Asserije (Podgrade) i Smrdelja, sve u sjevernoj Dalmaciji. Več i sama činjenica što 
su se tegule sa žigom LEG VIII AVG proizvodile kod nas, neosporan je dokaz da 
je legija i boravila u Dalmaciji. Ali kada? 
1. Gračine na Humcu kod Ljubuškog 
a) Opeka u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sa žigom LEG VIII AVG na tabuli 
ansati, CIL 3.6435 (10181,1 i 13 3 3 8,2)25. 
U toku arheoloških istraživanja na Gračinama (Humac) 1977-1980. nadena su 
još četiri ulomka (b, c, d, e) sa istim žigom: 
b) Ulomak tegule s pečatom [LE]G VIII AVG na tabuli ansati, sada u Franjevač-
kom muzeju na Humcu26. 
c) Ulomak tegule zagasitožute boje (ilovače) sa zrncima crvene opeke i žigom 
LEG V] III AVG na tabuli ansati, otkopana u Kv. A-2, prostorija I, inv. br. 28/77, 
na dubini 0,70 m (dubina iskopa do estriha iznosi 1,10 m); vis. slova do 2,5 cm. 
Slova su kurzivnog karaktera (T. 2: 1). Dobra faktura i dobro pečena. 
d) Ulomak tegule zagasitožute boje kao i primjerak c), sa žigom LEG VI] II AVG 
na tabuli ansati, otkopan u Kv. 1-2, u prost. I, inv. br. 236/78, na dubini 0,80-0,90 
m. Slova kao i na prethodnom ulomku, ali nešto slabije sačuvana (T. 2: 2). 
e) Ulomak tegule (dim. 6 x 5 cm) svjetlocrvene boje, otkopan u Kv. 1-1, inv. br. 
90/78, u donjem sloju šuta u prost. I. Žig je utisnut u plitkom reljefu na tabuli 
ansati (dim. 3 x 5cm): LEG VII [I AVG]. Višina slova je 2 cm: razlikuju se od onih 
na pečatima c) i d), bliža su lapidarnoj kapitali, ali im je ductus dosta nepravilan. 
Ova tegula ne potječe iz istog kalupa (i officinae?) kao ulomci c) i d). Faktura je 
kvalitetna, a pečenje dobro (T. 1). 
Ni na jednom od navedenih ulomaka nema tragova maltera, što znači da opeke 
nisu korištene u sekundarnoj upotrebi, nego potječu iz obrušenog krova. Po 
karakteru slova primjerci c) i d) potječu iz istog kalupa kao i primjerak a) (usp. 
Patsch, Wiss. Mith Bos. Here. 7, 1900, 97, Fig. 69), ali se razlikuju od ulomka b) 
(usp. Bojanovski [bilj. 26] 81 n. 4, t. 1:4 - slika je okrenuta!) i ulomka pod e). 
Analogije za ulomke c) i d) postoje u Smrdeljima, dok za b) i e) ne postoje, pa ostaje 
teoretska mogučnost da su ove posljednje izradene uz logor na Gračinama (Humac). 
Razlika je i u boji ilovače: c) i d) su napravljene od zagasitožute gnjile, a b) i e) od 
svjetlocrvene ilovače, no več je Patsch utvrdio da je figlina u Smrdeljima koristila 
obje vrste gline (ilovače), pa je zaključio da i tegula s pečatom LEG VIII AVG sa 
Humca potječe iz Smrdelja (Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 80 dd., n. 8 i 9)27. 
2. Burnum (Ivoševci) kod Kistanja (Zadar) 
a) CIL 3. p. 2328, 178 ad n. 10181, 1-2 = A. Betz (bilj. 2) 51; Wiss. Mitth. Bos. 

Here. 7, 1900, 96 Abb. 67 f. Usp. W. Kubitschek 1901: Smrdelji, ne Burnum'-
LEG VIII AVG. 
b) Burnum I (1979), 44: kv. 11/73, sloj 0,40-0,60, t. 22:5. Žig LEG VIII [AVG] 
na tabuli ansati28. 
c) Burnum I, (1979) 45: kv. 11/73 (R 4), sloj 0,40-1,20, t. 22:4. Žig LE]G VIII 
AVG na tabuli ansati (u istom sloju su nadene i opeke sa žigom Clodia i LEC XICPF). 
d) Burnum I (1979) 49: kv. VIII b/74, t. 22:5; iz istog je iskopa i opeka sa žigom 
LEG XI CPF. 
Zbog nesigurne stratigrafije, autorica opeke datira po J. J. Wilkesu (bilj. 7) 116 
izmedu 69 i 86. g. Mjesto proizvodnje su vjerojatno Smrdelji (cf. C. Patsch, Wiss. 
Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 77-81 i 95-97)29. 
3. Asseria (res publica Asseriatium), Podgrade kod Benkovca 
CIL 3.10181,2 (13339,1) cf. F. Bulic, Bull. arch. st. dalm. 26, 1903, 150. Usp. 
C. Patsch, Gl. Zem. muz. 7, 1895, 143 = Wiss. Mitth, Bos. Here. 5, 1897, 339 d. 
i 7, 1900, 96. A. Betz (bilj. 2) 51 i bilj. 122 (više primjeraka). Usp. M. 
Glavinič, Mitt. Zentr. Komm. 15, 1889, p. 277; isti, Bull. arch. st. dalm. 13, 1890, 
p. 6, n. 8.30. Pečati su jednaki, utisnuti na tabuli ansati; potječu iz officinae u 
Smrdeljima. Nadeni su kod Aserije, a ne u samom gradu. 
4. Smrdelji kod Kistanja (Bukovica) 
CIL 3. p. 2328, 178; 10181, 1-2 (13339,2) = Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 95 
dd. = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 508 dd.; usp. A. Betz (bilj. 2) 51. 
a) Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 95, Fig. 67 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 508, 
si. 23: ulomak tegule žučkasto-smede boje (ilovače) pomiješan s krupnijim zrncima 
pijeska. Ispupčena tabula ansata sa žigom LEG V[III AVG?]. Ispupčena slova 
urezana nevještom rukom. 
b) Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 96, Fig. 68 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 508, 
si. 24: manji ulomak tegule od istog materijala, samo se razlikuje po debljini tegule, 
po veličini i karakteru slova, što ih je u kalup urezala druga nevješta ruka. Žig. 
LEG V[III AVG?]. Prema tome, tegula a) i b) nisu izašle iz istog kalupa31. 
Slična je i tegula iz Ljubuškog (CIL 3.6435 = Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 
96 d., Fig. 69 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 509, si. 25 = ovdje pod b). Po tom 
karakterističnom »kurzivnom« obliku slova slični su im i novi pečati na tegulama 
sa Gračina (Ljubuški) navedeni gore pod 1, c) i d). 
C. Patsch je opeke s pečatom LEG V[III AVG?] iz Smrdelja (Wiss. Mitth. Bos. 
Here. 7, 1900, 96 (cf. 5, 1897, 340) datirao u drugu polovinu 2. stolječa. Za tegulu 
iz Ljubuškog je smatrao da je izradena u bližini Bigeste, i to zbog prevelike 
udaljenosti od Smrdelja (Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, S. 81). 
U Smrdeljima je radila vojna figlina koja je izradivala opeke i za LEG XI CPF 
i LEG IIII FF. Selo je udaljeno od Burnuma nešto više od 12 km sjeverno. Tu je O. 
fra L. Marun na Grudinama otkrio tri opekarske officinae i ostatke civilnog naselja, 
ali objekti nisu ispitani do kraja. Naslage ilovače su u tom kraju obilne, a sama 
figlina je u proizvodnji koristila žuto-smedu i crveno-svijetlu glinu. Inače, u 
Smrdeljima nije potvrden boravak neke posade32. Naprotiv, područje oko Bigeste 
nema značajnijih naslaga gline: i danas se ovdje uvozi erijep i opeka sa strane. 
Patsch je o tome bio pogrešno obaviješten od kotarskog ureda u Ljubuškom (cfr. 
Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 81 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 493, bilj. 2). 

II Krači historijat legio VIII Augusta 
Izvjesne podatke o boravku VIII legije u Dalmaciji daju i sporadične vijesti u 
pisanim izvorima. Smatra se da je legio VIII Augusta odmah iza 44. g.a. Chr. n. 
(App. Bell. civ. 3, 47) formirao Oktavijan August od Cezarovih veterana naseljenih 
u Kampaniji. Nije, ipak, jasno kada je novoformirana legija bila upučena u Ilirik, 
da li od samog početka organizacije provincije Ilirik (27. g.a. Chr. n.), ili je ovamo 
prebačena u vrijeme velikog ilirskog ustanka 6-9. g. p. Chr. n. (Bellum Batonianum), 
kada bi, po mišljenju A. Betza, bila dodana kao šesta legija ilirskoj vojsci (exercitus 
Illyricusr3. 
Nakon poraza Breuka na rijeci nomine Bathinus (Veli., 2, 114, 4), koji se 
vjerojatno zbio 3. VIII 8.g.,34 bila je dodijeljena panonskoj vojsci s logorom u Ptuju 
(Poetovio). Kao dio panonske vojske, prvi se put spominje 14. godine (Tac. Ann. 1, 
23,30). U Panoniji i Noriku je ostala do 45. g., kad je prebačena u garnizon Novae 
na donjem Dunavu, u tada reorganiziranoj provinciji Meziji, gdje je ostala do 69. 
godine36. 
0 boravku VIII legije u Iliriku još za Augusta u izvorima nema izravnih podataka 
(Ritterling [bilj. 35] 1646). Na taj boravak, po našem mišljenju, indirektno 
ukazuju samo nadgrobni spomenici dvojice veterana iz Liburnije, iz Nadina i 
Omišlja, što bi ujedno sugeriralo da je područje novačenja VIII legije u toj ranoj 
fazi bilo u Liburniji37, te ukazivalo da bi njen rani garnizon valjalo tražiti 
sjevero-zapadno od Zadra, ako ne i u samom Burnumu. Naime, romanizacija 
Liburnije je več tada bila jako uznapredovala (Asserija je, na primjer, postala 
municipijem rimskog tipa več poč. 1. st. p. Chr. n.)38, pa su Liburni več u to vrijeme 
novačeni u legije. U to bi rano doba, eventualno, mogao iči i votivni spomenik 
Ursusa (?) iz Letke (Duvanjsko polje) koji je kao miles leg. VIII Aug(ustae) postavio 
aru Jupitru tonitratoru39. 
Još početkom 69. g. legija se nalazila u Novama, ali se te godine, skupa s ostalim 
podunavskim legijama, energično uključila u borbe pretendenata za Neronovu 
baštinu, najprije na strani cara Otona (proglašen carem 15.1 69. g.), a poslije njegove 
smrti (16. IV 69. g.) na strani Vespazijana (69-79). U jesen iste godine več je nalazimo 
u sjevernoj Italiji, gdje je u listopadu učestvovala u bitki kod Bedrijaka (kod 
Kremone). 40 Legija je, dakle, Novae napustila (več) u rano prolječe 69. g., da bi u 
sjevernu Italiju stigla u ljeto iste godine. Put ju je iz Nova u sjevernu Italiju vodio 
preko Dalmacije (teoretski gledano neki su njeni dijelovi mogli nastupati i sjevernim 
pravcem preko Panonije). Tada je vjerojatno boravila i u Burnumu, gdje je inače 
bio garnizon legio XI CPF. 
1 leg. XI CPF je u početku 69. još uvijek u Burnumu, i ona je, da bi se pridružila 
Otonovoj vojsci, takoder bila prešla u Italju, ali se uskoro povratila u svoj garnizon 
(undecima ac septima suis hibernis reditae Tac. Hist. 2, 67). Čini se da je sve do 
jeseni ostala u Burnumu, jer se pobjedničkoj vojsci Vespazijana (proglašen carem 
1. VII 69. g.), koju je predvodio M. Antonius Primus, legat ilirskih legija, pridružila 
tek poslije (druge) bitke kod Bedrijaka (vicus Bedriacum), oktobra 69. g., u kojoj 
je Vespazijanova vojska potukla vojsku protucara Vitelija. Sa sobom je iz Dalmacije 
povela i 6000 tek unovačenih regruta (Tac. Hist. 3 , 50)42. Tako je XI Claudia zauvijek 
napustila Dalmaciju; slijedeče 70. g. bila je prebačena u Germaniju zbog ustanka 
Germana pod Civilisom (Tac. Hist. 4, 68). Ne zna se je li u logoru u Burnumu ostao 
bar dio (vexillatio) XI legije. U Burnumu ju je, čini se, več 70. g. zamijenila IIII 
Flavia felix43, koju je osnovao Vespazijan. 

Putovanjem VIII legije Auguste iz Nova u Italiju 69. g. najlakše se i najlogičnije 
objašnjava njezin ponovni boravak u Dalmaciji. Takav zaključak nas ujedno 
približava i shvatanju J. J. Wilkesa koji taj ponovni boravak odreduje u vrijeme 
od 69 do 86. godine44. Medutim, takvom datiranju protivi se i podatak Tacita da 
je legio VIII Augusta 70. g. bila iz Italije prebačena na Rajnu u Gornjoj Germaniji 
(legiones victrices undecima et octava, Vitellianarum unaetvicesima, e recens 
conscriptis secunda, Poeninis Cottianisque Alpibus, pars monte Graio traducun-
tur..., Tac. Hist. 4, 68). VIII legija je ostala trajno u Germaniji u logoru Argentorate 
(Strassburg). 
Svi, dakle, relevantni podaci ukazuju da se mora računati samo sa kračim 
boravkom VIII legije Auguste u Dalmaciji, svega tri do četiri mjeseca. Legija nije 
učestvovala u prvoj bitki kod Bedrijaka u aprilu 69. g., u kojoj je Vitelijeva vojska 
nadvladala Otonovu, a sam Oton završio život samoubojstvom (Tac., Hist. 2, 49; 
Suet., Otho, c. 11). Po jednoj Tacitovoj vijesti, izgleda da su dijelovi Legio VIII 
Augusta upravo tada ulazili u Akvileju . 
Na njenom putovanju preko Dalmacije u zimu i prolječe 69. godine, očito su 
konačari (exploratores) pripremali neke objekte za privremeni smještaj momčadi 
(odmor, krači boravak, obskrba i dr.)46. Na tome vrlo napornom putu neki su vojnici 
i umrli, možda i poginuli (br. 1 i 2). Kretala se maximis itineribus (Caes. Gall. 1, 
7) po poznatom putu: sva su naime, tri mjesta u kojima je ostavila opeke s pečatom 
ležala na starom vojničkom putu od Narone do Akvileje (Tac., Hist. 2, 44, 46: 
Moesicas... legiones Aquileiam ingressus nuntiabant) i dalje prema Kremoni47. 
Arheološka istraživanja na Gračinama (Humac kot Ljubuškog) in Burnumu, 
zbog nesigurne stratigrafije, nisu dala elemenata za odredenije datiranje tegula s 
njenim žigom. Nalazi sa Gračina potječu iz šuta zgrade praetorium-a (?); otkopani 
su na dubini od 0,70-0,80 m, iz urušene konstrukcije krova i hipokauzisa, dok na 
forumu u Burnumu sačuvani objekti pripadaju 2. fazi, koja več pripada civilnom 
naselju 2. stolječa (Burnum je 118. postao municipij). Nove gradnje potpuno su 
uništile objekte iz logorske (?) faze 1. stolječa. Prema tome, tegule LEG VIII AVG 
u Burnumu ne mogu nikako datirati iz 2. st., niti se mogu dovoditi u vezu s boravkom 
VIII Auguste u vrijeme pretpostavljenog ustanka za T. Antonija Pija (C. Patsch, 
Wiss. Mitth, Bos. Here., 5, 1897, 339 d.), jer tada logor u Burnumu več davno nije 
postojao.48 Za datiranje tegula sa žigom LEG VIII AVG (i LEG XI CPF) terminus 
post quern non je 69. g., a onih sa žigom LEG IIII FF je oko 86. g., kada je i ova 
legija napustila Burnum kao posljednja.49 
III Privremeni boravak legio VIII Augusta u Panoniji 
u 3. stolječu 
Legio VIII Augusta je ostavila dva natpisa i u Donjoj Panoniji: 
1. ILJug 272, Sirmium: D(is) m(anibus). / Gratius Artilleus, / Clodius Glamosus, 
(eenturiones) leg(ionis) VIII Aug(ustae) | bello Serdieensi / desideratis, seho/la 
(centurionum) leg(ionis) s(upra) s(criptae) colle/gis bene meren/tibus d(e) s(e) 
(rep. a. 1953). Aetatis imperatoris Gallieni (253-268)50. 
2. ILJug 274, Sirmium:... /5im(a)g(inifer) leg(ionis)/ VIII Aug(ustae), I fecit 
Veri/na co(n)iux (rep.a.1953). Nedostaju elementi za datiranje. Cipus je otkopan na 
istom mjestu kao i nn. 271 i 272, od kojih n. 271 potječe iz poč. 4. st. (H. G. Pflaum). 
Kenotaf centuriona Gracija Artileja i Klodija Glamosa, koji su poginuli u boju 
kod Serdike (bello Serdieensi), na osnovu vrlo složene i maestralne historijske, 

epigrafske i numizmatičke analize: formula bello desideratus, termin schola centu-
rionum, napose onomastička formula bez praenomena; te historijskih i numizmatič-
kih podataka; uz to i vojne organizacije u Podunavlju - dux Pannoniae et Moesiae 
(Jord. Get. 90), poštovani svečar J. Šašel datira ovaj natpis u sredinu 3. stolječa, 
negdje u period uzurpatora (triginta tyrannos) Pakatijana (248), Decija (249), 
Aemilijana (253), eventualno Ingenua i Regalijana (260), te Fulvija Makrijana (261), 
konkretno u vrijeme Galijenove vladavine (253-268)51. Tome vremenu pripada i ara 
CIL 3.3228 p. 2382,182 = J. Brunšmid, Vj. Hrv. arh. dr. 9, 1906-07, 104 n. 222, 
Sirmium: pro salute adque incolumitate d(omini) n(ostri) Gallieni Aug(usti) et 
militum vexill(ationum) legg(ionum Germanicianar(um) et Brittanician(arum) itd. 
koja takoder potvrduje boravak zapadnih veksilacija za Galijenove vlade u Sirmiju. 
Sve to ukazuje na koncentraciju germanskih i britanskih jedinica u Podunavlju 
(panonskom i mezijskom) sa centrom u Sirmiju, medu njima i veksilacija legio VIII 
Augusta52. 
Bellum Serdicense i pogibiju dvojice centuriona Šašel odredenije veže za godinu 
261, za pojavu Makrijana (T. Fulvius Iunius Macrianus) i brata mu Kvijeta (T. 
Fulvius Iunius Quietus), koji su u septembru 260. na Orijentu bili proglašeni 
carevima. Pojavu VIII Auguste u Sirmiju objašnjava, dakle, pokušaj novog cara 
Makrijana da proširi vlast i na zapadu, ali je pod kraj 261. bio u Iliriku pobijeden 
od Galijenovih trupa, te tom prilikom izgubio i život (Hist. Aug. trig. tyr. 12, 13: 
in Illyrico vel in Thraciarum extimisf3. Na osnovu novog natpisa iz Sirmija (n. 
272) saznali smo da je u Galij eno vo doba i leg. VIII Aug., ili neke njene veksilacije, 
zajedno s drugim veksilacijama germanskih i britanskih legija (Germanicianarum et 
Brittanicianarum CIL 3.3228 cf. p. 2382, 182) boravila na limesu Donje Panonije i 
ratovala u Meziji, u dosad nepoznatom ratu koji se na epitafu iz Sirmija naziva 
»Bellum Serdicense«. 
U vezi toga se postavlja i pitanje nije li tada VIII legija imala kakvih odnosa s 
provincijom Dalmacijom, u kojoj je (privremeno) dva puta boravila još u 1. stolječu. 
Nije li, možda, Aurelius duplicarius upravo tada došao u Salonu iz neke veksilacije 
VIII legije u Panoniji i bio dodijeljen na službu u officium namjesnika Dalmacije 
u Saloni (CIL 3.14692, usp. ovdje n. 3). D. Sergejevski je prisustvo VIII legije u 
Bosni vezivao za dvije geme sa znakom kozoroga, nadene negdje u Semberiji54. 
Kozorog je grb cara Augusta, ali i legio VIII Augusta. Moguče je da nas i ove geme 
podsječaju na ovaj njen boravak u Panoniji kojoj je pripadala i Semberija. 
O nekom boravku legije u »sjevernim dijelovima provincije«, kako je to smatrao 
Patsch, u vrijeme Antonina Pija u izvorima nema podataka. Mi bismo radije pojavu 
veterana Aurelija s Markovim predimenom T(itus) povezali za pojačanu politiku 
urbanizacije i provincijalizacije u navedenom (posebno istočnom) području, koje je 
u tom pogledu bilo u retardaciji. 
Zaključci 
Ako na kraju analize cjelokupne dokumentacije rezimiramo i valoriziramo 
navedene elemente koji se odnose na boravak legio VIII Augusta u našoj zemlji, 
dobit čemo slijedeče rezultate: 
- Natpisi aktivnih vojnika iz Burnuma i Labina govore u prilog njenog 
zadržavanja u provinciji Dalmaciji 69. godine (I, a, br. 1 i 2), kada je legija bila na 
putu u Italiju. 
- Natpis na kojem se spominje Maximus duplicarius iz Salone (I, a, br. 3) je 

vjerojatno u vezi s boravkom nekih veksilacija VIII legije u Panoniji (Sirmium) u 
Galijenovo doba (oko 261. g., ili nešto malo kasnije). 
- Ex voto Surusa, vojnika leg. VIII Avg. iz Letke na Duvanjskom polju ne pruža 
odredenijih elemenata za njegovo datiranje (I. a, br. 4); datira se u sam početak 1. 
stolječa (kada je legija prvi put boravila u Dalmaciji), ili u nešto kasnije vrijeme 
(I. Bojanovski), odnosno: utrum inscriptio ad annos 6-9 post Chr.n. pertineat..., 
an posterior sit (A. i J. Šašel). 
- Veteranski natpisi iz Nadina i Omišlja na Krku indiciraju boravak VIII legije 
u samom početku 1. stolječa (I, b, br. 6 i 7) i potvrduju da je legija tada u Liburniji 
novačila regrute. Ujedno su jedini dokumenti ove vrste o njenoj prisutnosti u 
Dalmaciji u vrijeme velikog ilirskog ustanka (6 do 9 g.). 
- Veteranski natpisi sa Sarajevskog polja u Bosni i Hercegovini iz kraja 2. i 
poč. 3. stolječa (I, b, br. 8-10), po svoj prilici pripadaju nekoj dedukciji, u stvari 
interventu Marka Aurelija, da se ubrza romanizacija i urbanizacija područja. 
Nemaju veze s boravkom legije, odnosno njene veksilacije. 
- Opeke (tegulae) sa žigom LEG VIII AVG sa Humca, iz Burnuma, Aserije i 
Smrdelja očito pripadaju vremenu prolaza legije kroz Dalmaciju na njenom putu 
na bojište u sjevernoj Italiji 69. godine (I, c, br. 1—4). Nakon odlaska legija iz 
Burnuma 86. g. figlina u Smrdeljima više nije radila. 
- Svi relevantni historijski podaci (Tac. Hist. 2, 85; 3. 21, 27; 4, 68 ecc.) pokazuju 
da se VIII legija u Dalmaciji mogla zadržati najviše tri do četiri mjeseca u prolječe 
i ljeto 69. g. (II). 
- Pojedine veksilacije VIII legije boravile su u Donjoj Panoniji i oko 261. godine 
(III). Vjerojatno je upravo tada bio u Salonu prebačen duplicarius Aurelius (I, a, 
br. 3). Drugih kontakata panonskih veksilacija VIII legije nije tada bilo ili nam 
nisu potvrdeni u vrelima. 
Boravak legio VIII Augusta u Dalmaciji valja, dakle, datirati u dva navrata: 
prvi put za Augusta u Liburniji, a drugi put 69. godine u vrijeme gradanskog rata 
i borbi za Neronovu baštinu (potvrdena na Humcu, u Bernumu, Aseriji i Labinu). 
Legija nije ostala u Burnumu do 86. g. (J. J. Wilkes), jer je več 70 g. iz Italije 
prebačena u Germaniju. U Burnumu je XI legiju CLPF zamijenila IIII legija FF. 
Do tog su zaključka došli i E. Ritterling (RE 12 [1925], 1650, Z. 38 dd.) i A. Betz 
(bilj. 2) 52. Po Tacitu je LEG VIII AUG bila stigla (bar neke njene veksilacije) do 
Akvileje još prije prve bitke kod Bedrijaka (Oton protiv Vitelija), dok se LEG XI 
CLPF nakon Otonova sloma i njegova tragičnog kraja povratila u Burnum 
(undeeima ac septima suis hibernis reditae, Tac., Hist. 2, 46 i 67). Tek na jesen 
69.g., u novoj fazi rata (Vitelije protiv Vespazijana), nakon druge bitke kod 
Bedrijaka, kojom je bio riješen i ishod gradanskog rata, jedanaesta je legija 
napustila Burnum i pridružila se Vespazijanu (Tac., Hist. 3, 50). Očito je, dakle, da 
je osnovni motiv pokreta VIII legije bio da što prije stigne na bojište i pomogne 
Otonu, a kada je on poginuo, prišla je Vespazijanu i učestvovala u drugoj bitki kod 
Bedrijaka. Ona, dakle, nije došla u Burnum po rasporedu. Njezin je put od Nova 
do Kremone bio direktan i ubrzan, bez večih zadržavanja. Utoliko valja korigirati 
i zaključak G. Alfoldyja koji boravak osme legije u Burnumu datira am Ende des 
Jahres 69 und am Anfang des Jahres 70 (bilj. 25). LEG VIII AUG, dakle, nije, a 
nije ni mogla naslijediti XI legiju u Burnumu, jer je več tada (u prolječe i ljeto 
69. g.) bila u Italiji. Vrijeme njenog boravka u Dalmaciji mora se sažeti na tri do 
četiri mjeseca 69. godine. I ona je več 70. g. bila upučena u Germaniju, gdje je 
stalno ostala. 

1 Prvi naučni rad J. Šašela bio je članak 
Nekaj novih momentov na tleh nekdanje Emo-
ne, Arh. vest. 1, 1950, 194-204 s si. i crt. 
Njegove radove vidjeti u: A. Stipčevič, Biblio-
grafija antičke arheologije (Sarajevo 1977) 
907-913. 
2 A. Betz, Untersuchungen zur Militarge-
schichte der romischen Provinz Dalmatien 
(Baden bei Wien 1938) 72; ILJug 2818. 
3 Cf. ILJug 2818: Ad saec. I pertinere 
videtur. 
4 A. Betz (bilj. 2) 50, n. 229; C. Patsch, 
Wiss. Mitth. Bos. Here. 5,1897, 339 = Gl. Zem. 
muz. 7, 1895, 143. 
5 Duplicarius (takoder duplarius, dupla-
res; dupliciarii) vojnik koji kao nagradu za 
hrabrost ili druge zasluge prima dvostruki 
obrok (Varro, De 1.1. 5, 90; Liv., 7, 37,2; Veget., 
2, 7; usp. CIL 3. 2016, 14692) ili plaču (Liv., 
23, 20, 2; Caes., Bell. civ. 3, 53). Duplicarii su 
u jedinicama imali poseban položaj. Cf. Fiebi-
ger, u: RE 5 (1905) col. 1842-43. 
6 I. Bojanovski, Nova epigrafska potvrda 
Delminiuma sa Duvanjskog polja, Gl. Zem. 
muz. 25, 1970, 16-18, n.4, si. 4 = Wiss. Mitth. 
Bos. Herz. Landesmus. 5 A, 1975, 54-56, n.4, 
Fig. 4; ILJug 785. 
7 I. Bojanovski (bilj. 6); ILJug 785: Incer-
tum est, utrum i. ad annos 6-9 post Chr. n. 
pertineat..., an posterior sit; usp. i A. Betz 
(bilj. 2) 51 i J. J. Wilkes, Dalmatia (1969) 115. 
Na nagrobnom spomeniku CIL 3. 2004 (cf. C. 
Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 83, si. 
57 iz Salone) dolazi M. Antonius M.f.Ser. 
Surus vet. leg. IIII FF. Nema indikacija da bi 
Surus (?) miles leg. VIII Aug. prešao u leg. IIII 
FF. 
8 I. Bojanovski (bilj. 6) 18 (cf. Bull. arch, 
st. dalm. 19, 1938, 86, si. 1, Brišani u dolini 
Krke; Živa ant. 10, 1960, 166, Burnum). 
9 Usp. J. Medini, Cognationes Salonitanae, 
Godiš. Cent. balkanol. ispit. 23/21, 1985, 6 i 
bilj. 9, n.l. 
10 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 5, 
1897, 339 = Gl. Zem. muz. 7, 1895, 143; A. 
Betz (bilj. 2) 51 i n. 231; usp. G. Alfoldy, Die 
Personennamen in der romischen Provinz 
Dalmatia (Heidelberg 1969) s.v. Octavius. 
11 A. Betz (bilj. 2) 50 i n.232; usp. G. 
Alfoldy (bilj. 10) s.v. Trebius; isti, Bevolkerung 
und Gesellschaft der romischen Provinz Dal-
matien (Budapest 1965) S.74. 
12 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 
1900, 73 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 481 d.; PIR 
2. 428, n. 40; usp. M. Suič, Zadar u starom 
vijeku (Zadar 1981) 244; J. J. Wilkes (bilj. 7) 
213 i bilj. 6; G. Alfoldy (bilj. 11) 83. 
13 Fulfinium cf. CIL 3, p. 398; A. Mayer, 
Die Sprache der alten Illyrier 1 (Wien 1957) 
s.v. Ferfinium, Fertinium; Trebii; J. J. Wilkes 
(bilj. 7) 197, 309; M. Suic (bilj. 12) 169, 173, 
250; usp. G. Alfoldy (bilj. 10) 128: s.v. Trebius; 
idem (bilj. 11) 74; C. Patsch, u: RE 4 (1901) 
1834 dd. 
14 C. Patsch, Arch, epigr. Mitth. 16, 1893, 
81 d.; idem, Wiss. Mitth. Bos. Here. 4, 1896, 
248= Gl. zem. muz. 6, 1894, 34 (bez slike); 
usp. Wiss. Mitth. Bos. Here. 5, 1897, 338-
340 = Gl. Zem. muz. 7, 1895, 143; A. Betz (bilj. 
2) n. 230. - Sliku stele iz Gradca donosi V. 
Paškvalin, Sepulkralni spomenici rimskog 
doba sa područja Bosne i Hercegovine (Sara-
jevo 1983) 120 dd (Gradac) i 203 (Pazarič) 
(rukopis disertacije). Zahvaljujem kolegi 
V. Paškvalinu na ovim rezultatima njegove 
znanstvene analize. 
15 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 4, 
1896, 248 d, si. 8 = Gl. Zem. muz. 6, 1894, 341 
d, si. 1; vidi i njegov članak Drei romische 
Ruinenstatten im Bezirke Sarajevo, Wiss. 
Mitth. Bos. Here. 9, 1904, 233 d; usp. M. 
Hoernes, Arch, epigr. Mitth. 4, 1880, 43 d; J. 
von Asboth, Bosnien und die Herzegowina, 
1882, 237; usp. i CIL 3.8378 - anepigrafska 
štela (v. bilj. 16). 
16 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 9, 
1904, 235 = Wiss. Mitth. Bos. Here. 4, 1896, 
252, Fig. 12: Pazarič. S istog mjesta u Pazari-
ču, s ušča Ljubovačkog potoka u Zujevinu 
(koja 7 km nizvodno protječe kroz Gradac, 
v.br. 8), potječe i spomenik s poprsjem rau-
škarca CIL 3.8378 koji je propao. Natpis je 
bio potpuno izlizan (C. Patsch, Wiss. Mitth. 
Bos. Here. 9, 1904, 225). 
17 Vidi tipologiju kod V. Paškvalin-a (bilj. 
14). 
18 Ib. 
19 Ib. 
20 Usp. G. Alfoldy (bilj. 10) ss.vv. 
I. Bojanovski, Prethistorijska i rimska 
cesta Narona - Sarajevsko polje s limitrofnim 
naseljima, Godiš. Cent. balkanol. ispit. 27/15, 
1978, 104, bilj. 136, 138 i 139 (Pazarič i 
Gradac). 
22 Ustanak: C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. 
Here. 5, 1897 = Gl. Zem. muz. 7, 1895, 145. 
Opasnost od Markomana: E. Ritterling, Legio, 
itd. u: RE 12 (1924) col. 1659. 
23 I. Bojanovski, Antičko rudarstvo u unu-
trašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epi-
grafskih i numizmatičkih izvora, Arh. rad. 
raspr. 8-9, 1982, 103 i bilj. 15, 34, 37; usp. S. 
Dušanič, Aspect of Roman Mining in Noricum, 
Pannonia, Dalmatia and Moesia Superior, u: 
Aufstieg und Niedergang der romischen Welt 
2, 6 (Berlin - New York 1977) 67-69 i Organi-
zacija rimskog rudarstva u Noriku, Panoniji, 
Dalmaciji i Gornjoj Meziji, 1st. glasn. 1-2, 
1980, 22 dd; ILJug 83 (odnosi se na CIL 
3.12739 i 12740, oba iz područja Argentarije 
na Drini). 
24 O tome I. Bojanovski, Bosna i Hercego-

vina u antičko doba, Djela ANUBiH 66 (Sara-
jevo 1988) 106 dd. 
25 C. Patsch, Arch, epigr. Mitth. 16, 1893, 
87 d, bez si.; isti, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 
1900, 96 d, Fig. 69 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 
508-510, si. 25; cf. Gl. Zem. muz. 26, 1914, 
162, si. 22. O vojnim pečatima u Dalmaciji v. 
G. Alfoldy, Die Verbreitung militariseher Zie-
gelstempel in Dalmatien, Epigr. Stud. 4, 1967, 
44-51; A. Mocsy, Das Problem der militaris-
chen Territorien in Donauraum, Acta ant. 
Acad, scien. Hung. 20, 1972, 133 dd. 
26 I. Bojanovski, u: 100 godina Muzeja na 
Humeu (Ljubuški 1985) 81, bilj. 42, 1.1 :4. Za 
tegulu s pečatom LEG VIII AVG O.P. Bakula, 
Schematismus Francisc. (1867) 174 piše da je 
nadena na Gračinama, da ju je opisao konzul 
Moreau i dao Otu Blau. Prema tome nije 
nadena u Gradničima kod Ljubuškog. 
27 Ulomci c) i d) se nalaze u školi na 
Gračinama, u kojoj je osnovan privremeni 
antiquarium, gdje su deponiram svi nalazi sa 
Gračina (iskopavanje 1977-1980); ulomak b) 
je dospio u franjevački muzej na Humcu, a d) 
je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture 
Mostar zagubljen prilikom manipulacije s po-
kretnim nalazima. Dimenzije: c) vis. fragm. 
20,3 cm; šir. 16,5 cm; deblj. 3,2 cm; okvir 
pečata: 8 x 3, 5 x 3,2 cm; d) 15,7 x 9,6-10,5 x 2 
cm (ulomak); okvir pečata: 6,9x3,3 cm; e) 
podaci su dati u tekstu. 
28 S. Zabehlicky-Scheffenegger, M. Kan-
dler, Burnum 1, Erster Bericht iiber Klein-
funde der Grabungen 1973 und 1974 auf dem 
Forum, Schr. d. Balkankomm. Ant. Abt. (Wien 
1979) 44; cf. E. Reisch, Das Standlager von 
Burnum, Jahresh. osterr. arch. Inst. 16, 1913, 
Bb.112 dd. 
29 Ib., 45 i 49. I činjenica što pečati LEG 
VIII AVG dolaze u istim slojevima s opekama 
LEG XI CPF bi govorila za sublizo datiranje, 
još za boravka obiju legija u Burnumu, pod 
kraj 70-ih godina 1. stolječa, u stvari 69. 
godine. 
30 Usp. G. Alfoldy (bilj. 25). Mjesto nalaza 
opeka: »kod Aserije je bio smješten jedan 
odred VIII legije«; M. Suič (bilj. 12) 262, 276 
(Smrdelji); G. Alfoldy (bilj. 25) 48 smatra da 
je LEG VIII AVG 69 i 70. g. neko vrijeme 
zamijenjivala LEG XI CLPF u Burnumu. Či-
njenice (ipak) govore drugo. 
31 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 
1900, 96 = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 508d; C. 
Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 509 se 
žali zbog slabe obrade pečata iz Aserije. 
32 Ib., 81 d i 96 d = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 
493 i 509. Figlina u Smrdeljima: Wiss. Mitth. 
Boss. Here. 7, 1900, 79 d i 96 d = Gl. Zem. 
muz. 11, 1899, 491 i 509. 
33 A. Betz (bilj. 2) 5 d; usp. C. Patsch, 
Legio VIII Augusta u Dalmaciji, Gl. Zem. 
muz. 7, 1895, 143-145 = Wiss. Mitth. Bos. 
Here. 5, 1897, 338 dd; E. Ritterling, u: RE 12 
(1925) col. 1643, 1645; A. Jagenteufel, Die 
Statthalter der romisehen Provinz Dalmatia 
von Augustus bis Diokletian (Wien 1958) 9; J. 
J. Wilkes (bilj. 7) 115, 125. Organizacija Iliri-
ka: N. Vulič, u: RE 11, col. 1087; M. Suič, 
Antički grad na istočnom Jadranu (Zagreb 
1976) 11, 114; G. Alfoldy (bilj. 25) 46 d, 50. 
34 CIL 1, p. 248; cf. 323d; CIL 10, p. 464; 
usp. A. Jagenteufel (bilj. 33) col. 9 i bilj. 12. 
35 E. Ritterling, u: RE 12 (1924) col. 1645 
i 1661-1664; G. Alfoldy, Noricum (London 
and Boston 1974) 65 (Magdalensberg), 66, 74 
i 89 (Celeia); cf. B. Saria, u: RE 21, 1170 d; 
cf. CIL 3.4060, 10878, 10879 (Poetovio), 4858 
(Virunum), 5220 (Celeia), 3845 (Emona), 4188 
(Savaria). 
36 Cf. B. Filov, Die Legionen der Provinz 
Moesia von Augustus bis auf Diocletianus, 
Klio 6, 12, 19, 21; E. Ritterling, u: RE 12 (1924) 
col. 1647 dd; B. Saria, u: RE 21, 1171 d. 
37 J. J. Wilkes (bilj. 7) 309 (spomenik Tre-
bius iz Omišlja) i 312 (Octavius iz Nadina) 
datira u kasno 1. st. Predpostavljajuči da su 
oba veterana doživjeli duboku starost, mogli 
bi se datirati i koju godinu ranije. 
38 M. Suič (bilj. 33) 18, 36; isti (bilj. 12) 
230 dd. 
39 V. bilj. 6. O gradini u Letki A. Benac, 
Utvrdena ilirska naselja 1, Djela ANU BiH 60 
(1985) 11-14, si. 2 i plan. 
40 E. Ritterling, u: RE 12 (1924) col. 1650 
dd; cf. Tac., Hist. 3, 27: proxima Bedriacensi 
viae tertiani septimanique sumpsere, dexte-
riora valli octava ac septima Claudiana... (ed. 
F. Haase, Opera 2 [Lipsiae 1885]). 
41 Tac., Hist. 2 44 i 46 (legiones sc. Moesi-
cas Aquileiam ingressas nuntiabant) vezano 
za prvu bitku kod Bedrijaka u aprilu 69. 
godine; usp. M. Zaninovič, Prata legionis u 
Kosovu polju kraj Knina, Opuse. arch. 10, 
1985, 68, 70. 
42 Undecima legio sese adiunxerat, initio 
cunctata, sed prosperis rebus anxia quod de-
fuisset; sex milia Dalmatarum, recens dilec-
tus, comitabantur (Tac., Hist. 3. 50, o. 69 p. 
Ch.). 
43 C. Patsch, Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 
1900, 79 dd = Gl. Zem. muz. 11, 1899, 497 d. 
O boravku LEG IIII FF u Dalmaciji usp. i A. 
Betz (bilj. 2) 47; M. Zaninovič (bilj. 41). 
44 J. J. Wilkes (bilj. 7) 116; M. Zaninovič 
(bilj. 41) 68; G. Alfoldy (bilj. 25) 47 njen 
boravak u Burnumu datira auch am Ende des 
Jahres 69 und am Anfang des Jahres 70, to 
jest od odlaska LEG XI CLPF do dolaska LEG 
IIII FF, što je u suprotnosti i s Tacitom (Tac., 
Hist. 3, 27 i 4. 68) 
45 Tac., Hist. 2, 46. 
46 O legijskim odjeljenjima za proizvodnju 

opeke usp. A. Domaszewski, Die Religion des 
romischen Heeres, Westd. Ztschr. Gesch. 
Kunst 14, 1895, 16, bilj. 69. Vidi C. Patsch, 
Wiss. Mitth. Bos. Here. 7, 1900, 97 = Gl. Zem. 
muz. 11, 1899, 510. 
41 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u 
rimskoj provinciji Dalmaciji (Sarajevo 1974) 
206-210. 
48 U Burnumu nisu pronadeni nikakvi ar-
hitektonski ostaci iz 1. faze (= 1. st.); S. 
Zabehlicky-Scheffenegger, M. Kandler (bilj. 
28) 10, 13, 14 i bilj. 26. Mišljenje C. Patsch-a 
je djelomično preinačio i E. Ritterling (bilj. 
33) col. 1646, 1659; A. Betz (bilj. 2) 51 d 
dozvoljava mogučnost da je vojnik Sex. Vale-
rius (n. 228) umro u Burnumu 69. g., kad je 
VIII Augusta marširala na bojište u Italiji, što 
potvrduje i naša analiza izvora. Usp. i E. 
Reisch (bilj. 28) Bb. 112-35. 
49 U obzir ne dolazi ni rano doba (za 
Augusta) jer (tada) još nije postojala praksa 
da vojne jedinice stavljaju na opeke svoje 
pečate, kako se to izrazio i Th. Mommsen, CIL 
3, p. 1039: »...Accedit, quod Augusti aetate 
nec consuetudo tegularum inseribendarum vi-
detur obtinuisse nec legionum cognomina fre-
quentabantur«. 
50 Cf. J. Šašel, Bellum Serdicense, Situla 
4, 1961, 3-30; A. Mocsy, u: RE Suppl. 9 (1962) 
567 616 d. 
51 J. Šašel (bilj. 50) 11-14 i bilj. 29, 30. 
52 Provincija Trakija sa Serdikom bila je 
tada provincia inermis, pa joj je zbog invazije 
Markomana u Podunavlje i Daciju trebala 
vojna pomoč (konkretno i 257.g.); usp. J. 
Šašel (bilj. 50) 11 dd. Još se spominje i legio I 
Men(ervia); cf. ILJug 273, Sirmium (3. st.) 
Kako to potvrduju i vrela, porajnske su 
legije u 3. st. više puta korištene u borbama 
na Balkanu i Orijentu; cf. J. Šašel (bilj. 50) 
12-13; A. Mocsy (bilj. 50) 67, 570 i 616. Čini 
se da je veksilacija LEG VIII AUG ostala u 
Panoniji i poslije 261.g.; ibidem, 19. 
54 D. Sergejevski, Gl. Zem. muz. 3, 1948, 
183: n. 17; inv. br. 475. 
LEGIO VIII AUGUSTA IN DALMATIEN 
Zusammenfassung 
Der zweite Aufenthalt der legio VIII Augusta in Dalmatien wurde von C. Patsch in die Zeit 
der Regierung des Antoninus Pius datiert. " 
Auf Grund der Analyse des epigraphischen Materials iiber die legio VIII Augusta aus der 
Provinz Dalmatien (I, abc), kam der Autor zu dem SchluB, daB sich die VIII. Legion (oder einige 
ihre Vexillationen) zweimal in Dalmatien aufenthalten hat: noch zur Zeit des Augustus, in der 
Zeit des groBen illyrischen Aufstandes (6. bis 9. n. Chr.) und zum zweitenmal kurz im Jahr 69., 
in der Zeit, als die Legion auf dem Weg aus Novae in Moesien nach Italien war, damit sie im 
Biirgerkrieg auf der Seite des Kaisers Otho fiir Neros Erbe mitwirke. 
Das beweisen nicht nur die Grabinschriften der aktiven Soldaten aus Burnurrr und Albona4 
(I a, Nr. 1 und 2), sondern auch alle Ziegel (tegulae) mit dem Stempel LEG VIII AVG, insgesamt 
18. die aus Humac in der Herzegowina 2 , aus Burnum 28 ~29, aus Asseria30 und aus Smrdelji31, 
!2, alle aus Norddalmatien (I c, Nr. 1—4) stammen. Dem schlieBen sich an - oder stimmen damit 
iiberein — noch alle relevanten historisehen Daten, vor allem diejenigen des Tacitus (Hist. 1. 
II-IV)40 A2, nach denen man den Weg der VIII. Legion im Jahr 69 reeht prazise verfolgen und 
daraus schlieBen kann, daB diese Legion schon im Spatfriihling bzw. im Friihsommer im Jahr 
69 in der Gegend von Cremona war (II). 
Zu einem ahnlichen SchluB kamen bisher auch A. Betz48 und G. Alfoldy25,44, J. J. Wilkes 
datiert jedoch ihren Aufenthalt in Dalmatien in die Jahre 69 bis 8 644. Einer solehen Datierung 
widerspricht jedoch die Angabe des Tacitus, daB im Jahre 70 die Legion aus Italien nach dem 
Lager Argentorate in Obergermanien (Tac, Hist. IV 68) versetzt wurde, wo sie auch fiir immer 
geblieben ist. 
Die Inschrift aus Salona (CIL 3. 14692), wo duplicarius leg. VIII p.f. erwahnt wird, ist 
vermutlich auf den Aufenthalt irgendwelcher Vexillationen dieser Legion in Sirmium zur Zeit 
des Gallienus (um das Jahr 261) (I a, Nr. 3)50 zuriickzufiihren. Was das ex voto dem Gott Mars 
von Surus, einem Soldaten der leg. VIII Aug. aus Letka im Gebiet des Duvanjsko polje in 
Bosnien und Herzegowina betrifft, konnte man die Herkunft entweder in die Augustus-Epoche 
oder in des Jahr 69 bestimmen6, 7. Die Veteran-Inschriften aus Nadin und Omišalj auf der Insel 
Krk weisen indirekt auf ihren Aufenthalt in Dalmatien anfangs des 1. Jh. (Ib, Nr. 6 und 7)10, 
11 sowie auf die damalige Soldatenrekrutierung in Liburnien hin. Dagegen gehoren die 
Veteran-Inschriften aus dem Gebiet des Sarajevsko polje (I b, Nr. 8-10) aus dem Ende des 2. 
und Anfang des 3. Jh. nach dem Autor zu den deduktiven Bemiihungen des Markus Aurelius, 
die Romanisation und die Urbanisierung dieses Gebietes zu beschleunigen.17,24 

Die gesamten relevanteren Daten des Tacitus (Hist. II, III, IV) bezeugen, daB sich die leg. 
VIII Aug. in Dalmatien hochstens drei bis vier Monate aufenthalten konnte, da sie bereits im 
April 69, zur Zeit der ersten Schlacht bei Bedriacum, in der Nahe von Aquileia war. Daher 
konnte sie nicht die legio XI CLPF in Burnum im Jahr 69 und 70 ablosen (G. Alfoldy)44, da 
sie zu dieser Zeit bereits in Italien war und im Jahr 70 zusammen mit der XI. Legion nach 
Germanien versetzt worden ist (Tac., Hist. II49 und IV 68). Die Legion Leg. XI Claudiana hielt 
sich in Burnum bis zum Ende des Jahres 69 (Tac., Hist. Ill 50) auf. 
Die Legion Legio VIII Augusta hielt sich in Dalmatien daher zweimal auf: zum erstenmal 
zur Zeit des Augustus (A. Betz)33 und zum zweitenmal kurz im Jahr 69, zur Zeit des Krieges 
um Neros Nachfolge. 
Nach der SchluBfolgerung von Jaro Šašel50 hielten sich einige Vexillationen der VIII. Legion 
im Unteren Pannonien (Sirmium) auf und wirkten im Gebiet der mittleren und unteren Donau 
in den Kampfen gegen die Barbaren und die Kaiserthron-Pratendenten (konkret: Macrianus) 
mit. So sind um das Jahr 261 in den Kampfen um Serdica (Bellum Serdicense) auch zwei 
Centurionen der leg. VIII. Aug. ums Leben gekommen50. Vermutlich wurde zu dieser Zeit nach 
Salona auch duplicarius Aurelius versetzt (I a, Nr. 3). Andere Kontakte mit Dalmatien werden 
nicht erwahnt. 
An die Stelle der Legion leg. XI CI. p.f. kam nach Burnum die Legion leg. IIII F.f. und 
blieb hier etwa bis zum Jahr 86 (E. Ritterling, A. Betz). Danach stellt ihre Arbeit auch die 
figlina in Smrdelji ein, die sowohl fur die XI. als auch fiir die IIII. Legion gearbeitet hatte. 
Andere Daten sind nicht vorhanden. 
T. 1: Gračine na Humcu kod Ljubuškog, tegula sa pečatom LEG VII[I AVG], 
iskopana 1978. g. 
Taf. 1: Gračine in Humac bei Ljubuški, Leistenziegelfragment mit Stempel LEG VII[I AVG], 
ausgegraben im J. 1978. 

T. 2: Gračine na Humcu kod Ljubuškog, tegule sa pečatom. 1 pečat [LEG V]III 
AVG, iskopan 1977 g.; 2 pečat [LEG VIJII AVG, iskopan 1978. g. 
Taf. 2: Gračine in Humac bei Ljubuški, Leistenziegelfragmente mit Stempel. 1 Stempel [LEG 
VJIII AVG, ausgegraben im J. 1977. 2 Stempel [LEG VIJII AVG, ausgegraben im J. 1978.