Anali za istrske in mediteranske študije
Annali di Studi istriani e mediterranei
Annals for Istrian and Mediterranean Studies
Series Historia et Sociologia, 34, 2024, 2
UDK 009                     Annales, Ser. hist. sociol., 34, 2024, 2, pp. 133-262, Koper 2024  ISSN 1408-5348
KOPER 2024
Anali za istrske in mediteranske študije
Annali di Studi istriani e mediterranei
Annals for Istrian and Mediterranean Studies
Series Historia et Sociologia, 34, 2024, 2
UDK 009                               ISSN 1408-5348
e-ISSN 2591-1775
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
ISSN 1408-5348 UDK 009  Letnik 34, leto 2024, številka 2
e-ISSN 2591-1775
UREDNIŠKI ODBOR/
COMITATO DI REDAZIONE/
BOARD OF EDITORS: 
Roderick Bailey (UK), Gorazd Bajc, Simona Bergoč, Furio Bianco (IT), 
Aleksandr Cherkasov (RUS), Lucija Čok, Lovorka Čoralić (HR), Darko 
Darovec, Devan Jagodic (IT), Aleksej Kalc, Urška Lampe, Avgust Lešnik, 
John Jeffries Martin (USA), Robert Matijašić (HR), Darja Mihelič, Vesna 
Mikolič, Luciano Monzali (IT), Edward Muir (USA), Vojislav Pavlović 
(SRB), Peter Pirker (AUT), Claudio Povolo (IT), Marijan Premović (MNE), 
Andrej Rahten, Žiga Oman, Vida Rožac Darovec, Mateja Sedmak, 
Lenart Škof, Polona Tratnik, Boštjan Udovič, Marta Verginella, Špela 
Verovšek, Tomislav Vignjević, Paolo Wulzer (IT), Salvator Žitko
Glavni urednik/Redattore capo/
Editor in chief: Darko Darovec
Odgovorni urednik/Redattore 
responsabile/Responsible Editor: Salvator Žitko
Uredniki/Redattori/Editors: Urška Lampe, Boštjan Udovič, Žiga Oman, Veronika Kos 
Oblikovalec/Progetto grafico/
Graphic design: Dušan Podgornik , Darko Darovec
Tisk/Stampa/Print: Založništvo PADRE d.o.o.
Založnika/Editori/Published by: Zgodovinsko društvo za južno Primorsko - Koper / Società storica del 
Litorale - Capodistria© / Inštitut IRRIS za raziskave, razvoj in strategije 
družbe, kulture in okolja / Institute IRRIS for Research, Development 
and Strategies of Society, Culture and Environment / Istituto IRRIS di 
ricerca, sviluppo e strategie della società, cultura e ambiente©
Sedež uredništva/Sede della redazione/
Address of Editorial Board: 
SI-6000 Koper/Capodistria, Garibaldijeva/Via Garibaldi 18 
e-mail: annaleszdjp@gmail.com, internet: https://zdjp.si
Redakcija te številke je bila zaključena 30. 06. 2024.
Sofinancirajo/Supporto finanziario/
Financially supported by: 
Javna agencija za znanstvenoraziskovalno in inovacijsko 
dejavnost Republike Slovenije (ARIS)
Annales - Series Historia et Sociologia izhaja štirikrat letno.
Maloprodajna cena tega zvezka je 11 EUR.
Naklada/Tiratura/Circulation: 300 izvodov/copie/copies
Revija Annales, Series Historia et Sociologia je vključena v naslednje podatkovne baze / La rivista Annales, Series 
Historia et Sociologia è inserita nei seguenti data base / Articles appearing in this journal are abstracted and indexed in: 
Clarivate Analytics (USA): Arts and Humanities Citation Index (A&HCI) in/and Current Contents / Arts & Humanities; 
IBZ, Internationale Bibliographie der Zeitschriftenliteratur (GER); Sociological Abstracts (USA); Referativnyi Zhurnal 
Viniti (RUS); European Reference Index for the Humanities and Social Sciences (ERIH PLUS); Elsevier B. V.: SCOPUS 
(NL); Directory of Open Access Journals (DOAJ).
To delo je objavljeno pod licenco / Quest'opera è distribuita con Licenza / This work is licensed under a 
Creative Commons BY-NC 4.0.
Navodila avtorjem in vsi članki v barvni verziji so prosto dostopni na spletni strani: https://zdjp.si.
Le norme redazionali e tutti gli articoli nella versione a colori sono disponibili gratuitamente sul sito: https://zdjp.si/it/.
The submission guidelines and all articles are freely available in color via website https://zdjp.si/en/.
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Ivana Vesić: Cultural Diplomacy as a Tool in 
Post-Conflict Reconciliation? 
The “Pika-Točka-Tačka” Project (2011–2014) 
and the Tendencies in Republic of Serbia’s 
post-2000s Cultural Exchange With Croatia ........... 133
La diplomazia culturale come strumento 
di riconciliazione postbellica? 
Il progetto “Pika-Točka-Tačka” (2011–2014) 
e le caratteristiche dello scambio culturale 
tra Serbia e Croazia dopo il 2000
Kulturna diplomacija kot sredstvo pokonfliktnih 
odnosov: primer projekta »Pika-Točka-Tačka« 
(2011–2014) in kulturnih izmenjav 
med Srbijo in Hrvaško po letu 2000
Irena Šentevska: How do You Solve a Problem 
Like Bosnia?: Laibach as Cultural Ambassadors 
in the Post-Yugoslav Context ................................. 145
Come risolvere un problema complesso 
come la Bosnia?: Laibach come ambasciatori 
culturali nel contesto post-jugoslavo
Kako rešiti primer Bosne in Hercegovine?: 
Laibach kot kulturni atašeji v 
pojugoslovanskem kontekstu
Marko Aleksić: „Biti zdrava“: 
srpska kulturna diplomatija na pesmi 
Evrovizije u XXI veku ............................................ 159
“In corpore sano”: diplomazia culturale 
serba all’Eurovision song contest 
nel ventunesimo secolo
»In corpore sano«: Serbian Cultural Diplomacy at the 
Eurovision Song Contest in the 21st Century
Petra Grabrovec, Marjeta Pisk & 
Darko Friš: Slovenske pesmi 
kot nosilke narodne 
identitete v obdobju 
druge svetovne vojne ............................................ 173
I canti sloveni – un pilastro 
dell’identità nazionale 
durante la Seconda 
guerra mondiale
Slovenian Songs as Carriers of 
National Identity during the 
Second World War
Lada Duraković: Kulturna politika 
i popularna glazba: žanrovski kolaži 
Pule u šezdesetima ............................................... 189
La politica culturale e la musica leggera: 
collage di generi a Pola negli anni Sessanta
Kulturna politika in popularna glasba: 
Žanrski kolaži Pule v šestdesetih
Boštjan Udovič: “Toeing the Line”: 
The Journal Grlica — 
Caught between Lofty Socialist 
Goals and Quality Music 
for Young People ................................................... 203
“Essere in linea”: La rivista Grlica 
tra finalità socialiste e musica 
di qualità per bambini e per giovani
»Biti na liniji«: Revija Grlica 
med socialističnimi smotri 
in kakovostno otroško-
mladinsko glasbo
Anali za istrske in mediteranske študije - Annali di Studi istriani e mediterranei - Annals for Istrian and Mediterranean Studies
VSEBINA / INDICE GENERALE / CONTENTS
UDK 009                                  Volume 34, Koper 2024, issue 2                                  ISSN 1408-5348
e-ISSN 2591-1775
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Anali za istrske in mediteranske študije - Annali di Studi istriani e mediterranei - Annals for Istrian and Mediterranean Studies
Andrea Leskovec: Funkcije umetnosti 
in vloga umetnika pri Ivanu Cankarju 
in Thomasu Mannu ............................................... 221
Funzioni dell’arte e il ruolo dell’artista 
in Ivan Cankar e Thomas Mann
The Functions of Art and the Role 
of the Artist in Ivan Cankar 
and Thomas Mann Works
Lara Sorgo: La lingua italiana nello 
spazio pubblico: una prospettiva 
di paesaggio linguistico dei comuni 
di Pirano e Capodistria .......................................... 233
Italian Language in the Public Space: 
A Linguistic Landscape Perspective 
of the Municipalities of Piran and Koper
Italijanščina v javnem prostoru: 
Perspektiva jezikovne krajine 
občin Piran in Koper
Nives Lenassi, Mojca Kompara Lukančič & 
Sandro Paolucci: Tassa di soggiorno or 
Tassa turistica? Terminological 
Challenges in Italian Translations 
in the Bilingual Municipalities 
of Slovenian Istria ................................................. 247
Tassa di soggiorno o Tassa turistica? 
Sfide terminologiche nella traduzione 
in italiano nei comuni bilingui 
dell’Istria slovena
Tassa di soggiorno ali Tassa turistica? 
Terminološki izzivi pri 
prevajanju v italijanščino 
v dvojezičnih občinah 
Slovenske Istre
Kazalo k slikam na ovitku ..................................... 263
Indice delle foto di copertina ................................. 263
Index to images on the cover ................................. 263
189
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
received: 2023-12-29                   DOI 10.19233/ASHS.2024.13
KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA:
ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA
Lada DURAKOVIĆ
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Muzička akademija u Puli, Rovinjska 14, 52100 Pula, Hrvatska
e-mail: ldurakov@unipu.hr
ABSTRACT
The sixties of the last century were a key period for the assertion of popular music practices in Pula: the first 
album of popular music was recorded, the first breakthrough of a „serious“ composer into the entertainment sphere 
took place and the first rock band guitar party was organised. By analysing newspaper articles and archival material, 
as well as through the method of oral history, the article highlights some of the key points of the cultural-political 
discourse on popular music practices: modern and newly composed folk music and rock & roll.
Keywords: Pula, sixties, popular music, rock & roll, newly composed folk music
LA POLITICA CULTURALE E LA MUSICA LEGGERA:
COLLAGE DI GENERI A POLA NEGLI ANNI SESSANTA
SINTESI
Gli anni ‘60 sono stati un periodo cruciale per l’affermazione delle pratiche musicali popolari a Pola: è stato 
registrato il primo album di musica leggera. Ė successa la prima incursione di un compositore di musica classica 
nel mondo dello spettacolo e la prima rassegna di gruppi rock. L’articolo analizza articoli giornalistici e materiale 
d’archivio, utilizza il metodo della storia orale per evidenziare alcuni dei punti chiave del discorso di politica 
culturale nei confronti delle pratiche musicali popolari: la musica popolare, folk popolare di nuova composizione 
e rock and roll.
Parole chiave: Pola, anni sessanta, musica leggera, rock and roll, folk popolare di nuova composizione
190
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
UVOD
…vrijeme je da prestanemo dijeliti muziku na tešku i 
laku, na ozbiljnu i na zabavnu. Jer - postoji samo dobra 
i samo loša muzika. Postoji vrijednost ili ne postoji. 
(HR DAPA 829, 10, 2.4.5.3.7)
Bolje je čuti dobar šlager nego lošu simfoniju. 
 (HR RP, VA 180)
Razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata pa sve 
do početka šezdesetih godina prošloga stoljeća pred-
stavljalo je formativni period, kako za pozicioniranje 
Jugoslavije na vanjskopolitičkom planu, tako i za 
etabliranje popularne kulture. Afirmacija popularno-
kulturnih žanrova bila je u velikoj mjeri sinkronizira-
na s međunarodnim odnosima i uvjetovana njihovim 
mijenama. U ranom je poraću sovjetski utjecaj 
prožimao sve aspekte umjetnosti i kulture. Kada se 
nakon raskola sa Sovjetskim Savezom država počela u 
ekonomskom, političkom i vojnom pogledu oslanjati 
na Zapad, to je omogućilo otvaranje zapadnim utje-
cajima i na tim područjima. Od sredine pedesetih, na 
prihvaćanje suvremenih kulturnih trendova svakako je 
pridonijelo i vanjskopolitičko, izvanblokovsko pozici-
oniranje države te konstrukcija perspektive na ideji 
„trećeg puta“. Smjernice vanjske politike vezivale su 
je uz zemlje trećega svijeta, dok su je ekonomski, a 
dijelom i politički interesi upućivali na Zapad. U pro-
cesu izgradnje imidža države kao zemlje otvorenosti i 
demokracije, Jugoslavija je odlučila tolerirati zapadne 
popularne prakse u većoj mjeri od drugih istočnoe-
uropskih komunističkih zemalja, ali uz dosljedno 
poštivanje načela i postulata partije (Rolandi, 2022; 
Vuletic, 2010; Janjetović, 2011).
To je stvorilo uvjete za prisvajanje popularne 
glazbe, no proces njezina legitimiranja tekao je sporo 
i postupno: metamorfoze popularnih žanrova prešle 
su, po riječima Mila Cipre, dugačak put „od prezre-
ne Pepeljuge do mondene dame internacionalnih 
pretenzija“.1
Komunistička je vlast u prvom poratnom razdoblju 
glazbi namijenila prosvjetiteljsku, obrazovnu funkci-
ju, njezin je zabavni aspekt bio potisnut na sporedni 
kolosijek. Uz folklor i masovne pjesme, fokus kultur-
ne politike bio je na klasičnoj glazbi, u čije se resurse 
prioritetno ulagalo. Tzv. „visoka kultura“ morala je 
postati dostupna širokim narodnim masama koje bi 
ju, zahvaljujući intelektualnom rastu i obrazovanju, 
1 HR HDA 1228, 135 (muzička kultura), Materijali sa zasjedanja Prosvjetnog sabora Hrvatske, izlaganje Mila Cipre „Muzička kultura u 
suvremenom socijalističkom društvu“, 4. i 5. 11. 1965.
2 Improvizacije svojstvene jazzu nosile su u sebi nepredvidivost, razuzdanost, neusklađenu s propisanim vrijednosnim okvirima (Vučetić, 
2012, 173). Sinkopirani ritam percipiran je „mehaničkim i primitivnim“, a visoki tonovi limenih puhača drečavim. Kompleksne misaone 
koncepcije, bile su u suprotnosti s kulturnim imperativima o poželjnim tendencijama u glazbi, koje su pretpostavljale jednostavnost, 
razumljivost i prijemčivost kod širokih masa (cf. Rolandi, 2022, 105; Janjetović, 2011, 35; Duraković, 2010, 55–56).
3 HR HDA 636, 2, O problemima tzv. „lake muzike“ na radiju i o „štetnim posljedicama“ glazbenih programa na radijskim postajama na 
ukus osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Kongres SAVMUH-a, 20. 8. 1956.
trebale biti sposobne razumjeti i vrednovati (Rolandi, 
2022, 34). Umjetnost koja je navodila na razbibrigu 
nije bila usklađena s prosvjetiteljskom misijom koju 
joj je nova ideologija namijenila, a koja je pretposta-
vljala njezinu „idejnost“, „kultiviranost” i „odgojnost” 
(Duraković, 2019, 97). Vođene su brojne debate o 
zapostavljanju klasične glazbe na račun popularne, 
a pod lupom ideologije u ranom je poraću bila i jazz 
glazba koja je simbolički podsjećala na „zapadnjački 
društveni nesklad“ (Gabrič, 1995, 102).2
Liberalizacija političke i kulturne sfere, gospodar-
ske promjene, razvoj potrošačke kulture i otvaranje 
Zapadu od sredine pedesetih rezultirali su pozitivnim 
promjenama u kulturnoj domeni što je utjecalo i na 
repozicioniranje popularne glazbe. Zapadnjački su 
utjecaji nepovratno obilježili prostor bivše države, 
no njezino prihvaćanje i dalje nije prolazilo bez 
trzavica. Poklonici kulture zabave, uvjereni u njezinu 
legitimnost nastavili su se sukobljavati s neistomišlje-
nicima, koji su smatrali kako ona „odvraća narod od 
istinskih oblika umjetničkog izraza“ (Senjković, 2008, 
94). Konzervativniji predstavnici glazbeničke struke 
procjenjivali su zabavnoglazbene prakse s elitističkih 
pozicija, smatrajući ih manje vrijednim, te tako nasta-
vljali reproducirati narativ podjele kulture na „elitnu“ 
i „masovnu“ (HR DAPA 829, 10, 2.4.5.2.18). S obzi-
rom da je upoznavanje mlade generacije s ozbiljnom 
glazbom davalo neznatne rezultate, akademskim 
se glazbenicima predlagao rad na kreaciji domaće 
zabavne glazbe koja će imati obrazovni predznak, 
promicati pozitivne društvene, radne i moralne vrije-
dnosti, te će istovremeno poslužiti i kao priprema za 
slušanje i prihvaćanje klasične literature.3
Takve su utopističke ideje o popularnoj glazbi kao 
„prolaznom fenomenu“ i poligonu za osvješćivanje 
kvaliteta klasične glazbe u šezdesetim godinama 
prevaziđene. Autonomni potencijal popularne glaz-
be je prepoznat, rigidni stavovi gotovo u potpunosti 
iščezli. Unatoč tomu što je i dalje smatrana manje 
vrijednom u umjetničkom i obrazovnom smislu, 
zaključeno je da je najoportunije kanalizirati njezi-
na kretanja, te ih čim bolje uskladiti sa službenim 
narativom sustava. To je desetljeće bilo posebno 
obilježeno razvojem jugoslavenske proizvodnje 
gramofonskih ploča, kao i širenjem mreže radio 
postaja. Elektronički su mediji omogućili distribuci-
ju različitih žanrova, što je osnažilo dojam blizine 
zapadnog svijeta na glazbenom tržištu. Uspon 
popularne kulture bio je obilježen utemeljenjem 
191
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
glazbenih festivala, a produkcija domaće zabavne 
glazbe se razvila u dovoljnoj mjeri da omogući stva-
ranje prvih jugoslavenskih zvijezda zabavne glazbe 
(Buhin, 2016). Strukovna glazbenička udruženja i 
druge strukture bliske službenoj kulturnoj politici, 
bila su usredotočena na stvaranje domaće zabavne 
glazbe koja bi bila usklađena s ideološkim kriteriji-
ma, a ujedno i „specifično jugoslavenska“. Unatoč 
brojnim raspravama i konzultacijama, referatima 
na sastancima i člancima u revijama i novinama, 
konsenzus o tome kako bi točno takva glazba trebala 
izgledati nije nikada donesen.4 Unisono je mišljenje 
postignuto tek oko odraza idealiziranog života u 
socijalizmu, odnosno jugoslavenske vedre stvarnosti 
i optimistične vjere u budućnost, koja se trebala 
ogledati u visokokvalitetnim glazbenim sastavnica-
ma te pjesničkim predlošcima ispunjenim pozitiv-
nim vrijednostima. Ambivalentno i nejasno je bilo 
i pitanje prisustva tradicijske glazbe u poželjnom 
zabavnoglazbenom obrascu. Kulturni establišment 
je interpolaciji folklornih idioma u „autohtono 
našu“ produkciju uglavnom bio naklonjen. Dio 
strukovnog miljea međutim, izjednačavao je selo i 
njegov glazbeni izričaj s nazatkom, primitivizmom 
i zaostalošću te je smatrao da „folklorizirana“ za-
bavna glazba ne može biti reprezentativni primjer 
predstavljanja suvremenog jugoslavenskoga društva 
kojim bi domaća glazba mogla parirati zabavnoj 
glazbi (zapadno)europske scene (Buhin, 2016).5 U 
dominantnim diskursima kulturne politike, publiku 
naklonjenu „narodnjacima“, činili su većinom ljudi 
pridošli iz ruralnih, manjih sredina, nenaviknuti „na 
najviše kulturne forme koje se u gradu nude, kao što 
su koncerti ili pozorišne predstave” (Kos, 1972, 69; 
Hofman, 2013, 293).
Prema autorskim pjesmama pisanim u duhu naro-
dnog melosa (tzv. novokomponiranoj glazbi) kulturna 
je politika bila manje dvosmislena. Pratile su je razne 
kontroverze i predrasude, koje su se odnosile kako na 
autore i izvođače, tako i na publiku (Vidić Rasmussen, 
2002). Nastajala je izvan službenih institucija i bila 
je izložena kritici establištmenta, koji ju je smatrao 
„degeneracijom istinskog folklora“ (Marković, 2015, 
3), „masakrom narodne umjetnosti“ te „proizvodom 
niske estetske i umjetničke vrijednosti“.6
Dominantan glazbeni izbor mlađih naraštaja 
u šezdesetima postao je rock and roll koji, zbog 
4 Opisujući htijenja kulturne politike na temelju uvida u građu vezanu uz Opatijski festival, Anita Buhin zaključuje kako „Stilski, 
zabavna glazba nije smjela biti ni ‘previše zapadnjačka’, ali ni ‘previše narodna’, ni ‘previše balkanska’, ali ni ‘previše buržoaska’, 
ni ‘previše dosadna’, ali ni ‘previše erotična’“ (Buhin, 2016, 156). O raspravama vezanim uz kvalitetu zabavne glazbe cf. HR HDA 
636, Savez muzičkih udruženja Hrvatske.
5 Prema riječima Mila Cipre, od ranog poraća pa do sredine šezdesetih, „zabilježeno je nekoliko razvojnih faza u odnosu na folklor – od 
shvaćanja da je folklor izraz naše stoljetne zaostalosti pa ga suvremeni čovjek može prihvatiti samo u nekom suvremenom aranžmanu…
pa do pravog kulta folklora“ (HR HDA 1228, 135 (muzička kultura), Materijali sa zasjedanja Prosvjetnog sabora Hrvatske. Izlaganje Mila 
Cipre „Muzička kultura u suvremenom socijalističkom društvu“, 4. i 5. 11. 1965).
6 HR HDA 1228, 135 (muzička kultura), Materijali sa zasjedanja Prosvjetnog sabora Hrvatske, izlaganje Vlade Seljana „Mediji mehaničke 
reprodukcije muzike i njihova uloga u širenju muzičke kulture“, 4. i 5. 11. 1965.
nepodudarnosti s marksističkom ideologijom i vrije-
dnostima socijalističkog društva, nekonvencionalnog 
ponašanja, nepoštivanja autoriteta i neusklađenosti sa 
socijalističkim moralom nije dočekan „raširenih ruku“ 
(Božilović, 2020, 204). Poput drugih popularnih ža-
nrova, prošao je dug put od odbacivanja i osude do 
prešutnog ili otvorenog prihvaćanja (Škarica, 2005). 
Do mirne i plodonosne koegzistencije između kultur-
ne politike i pristalica „električarske epidemije“ došlo 
je tek kad se pokazalo da je subverzivni potencijal 
rock and rolla minimalan ukoliko nad njim postoji 
nadzor, te da je bojazan da će postati poligonom za 
izražavanje društvenog nezadovoljstva bezrazložna 
(Janjetović, 2011; Škarica, 2005). U drugoj polovini 
šezdesetih, partijski analitičari počeli su ga definirati 
kao kulturni pokret usklađen sa socijalističkim vrije-
dnostima (Raković, 2018).
PULA U ŠEZDESETIMA: SOCIOKULTURNA SKICA
Stupanjem na snagu odredbi iz Mirovnog ugovora 
između Italije i Jugoslavije u rujnu 1947. godine, Pula 
je postala dijelom Hrvatske, odnosno Jugoslavije. Uz 
sve probleme vezane uz konstituiranje nove vladavi-
ne, njezinu je poslijeratnu realnost uvelike obilježio i 
egzodus. Gubitak velikog broja stanovnika, pretežito 
Talijana koji su u nju ugradili vlastita htijenja i energi-
ju i oblikovali ga prema svojim potrebama, ostavio je 
duboki trag u identitetu grada. Novi žitelji, doseljeni 
iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije ali i iz središnjeg, 
u razvoju zaostalog dijela Istre, donijeli su nove vizije 
razvoja grada i društvenog ponašanja. Narodnosne 
promjene rezultirale su snažnim kulturnim utjecajem 
pridošlog stanovništva koje se tek trebalo socijalizirati, 
odnosno „pograđaniti” (Dukovski, 2004, 71). Prema 
popisu iz 1961. godine, u Općini Pula je živjelo 62 
145 stanovnika od čega 76% Hrvata i 8% Talijana, 
dok su ostali žitelji bili većinom pripadnici drugih 
jugoslavenskih naroda (Gelo et al., 1998). U sklopu 
procesa izgradnje u šezdesetima, Pula je postala važno 
turističko ali i industrijsko središte. To je rezultiralo 
daljnjim snažnim migracijskim tijekovima i mijenama 
demografske strukture grada te oblikovalo zajedništvo 
prepletenih kultura, jezika i mentaliteta.
Kulturni je život u šezdesetima bio intenzivan i di-
namičan. Istarsko narodno kazalište, stjecište dramskih, 
glazbeno-scenskih i koncertnih događanja u tim je 
192
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
godinama bilo na početku silazne putanje, suočeno s 
brojnim problemima: dotrajalom zgradom, dugovima, 
malim i nemotiviranim ansamblom, ne odveć zainte-
resiranom publikom.7 Najsnažniji pokretači kulturnog 
života Pule bila su brojna kulturno-umjetnička društva, 
čiji je rad predstavljao jedan od vidova pomoći društvu 
i prilagođavanju doseljenika iz unutrašnjosti Istre i iz 
drugih krajeva Jugoslavije na život u gradu (Duraković, 
2010). Okupljalište talijanske nacionalne manjine bila 
je Zajednica Talijana (popularni Circolo) u sklopu koje 
je djelovalo i kulturno-umjetničko društvo s glazbenim 
i dramskim ograncima. S novom su se domaćom i 
inozemnom kinematografijom Puljani mogli upoznavati 
gledajući filmove u pet kino dvorana, a najposjećenija 
i najpopularnija manifestacija bio je „Pula film festival“ 
koji se održavao u ljetnim mjesecima u Areni. U tom 
su se ambijentu također odvijale i glazbeno-scenske 
predstave na kojima su većinom nastupali jugoslavenski 
operni ansambli. U gradu je djelovao ogranak Muzičke 
omladine u kojem su posebno aktivni bili učenici 
osnovne i srednje glazbene škole. Jedini profesionalni 
orkestar bio je Puhački orkestar garnizona Jugoslavenske 
narodne armije koji je uz repertoar tipičan za vojne or-
kestre poput koračnica, izvodio djela ozbiljne i zabavne 
glazbe, priređivao promenadne koncerte i uveličavao 
razne svečanosti i protokolarna događanja (Duraković, 
2010; Marin, 2023).
Mehanizmi proizvodnje, distribucije i potrošnje 
popularne glazbe nisu se bitno razlikovali od istih 
procesa u drugim krajevima zemlje. Puljani su dobi-
vali informacije o novinama iz svijeta glazbe slušajući 
Radio Luksemburg, a putem lokalnog radio programa 
Radio Pule, osnovane 1960-te, kao ispostave Radio 
Televizije Zagreb, mogli su upoznavati zabavnu glazbu 
s područja čitave Jugoslavije te, u nešto manjoj mjeri, iz 
inozemstva. Slušala se domaća glazba čiji su izvođači 
slijedili inozemne modele i talijanska glazba, posebno 
hitovi sa festivala „Sanremo“. Pjesme s tog festivala 
koji se prenosio na jugoslavenskim radijskim i televi-
zijskim postajama već su se iste noći nakon emitiranja 
„skidale“8 kako bi čim prije postale dio repertoara na 
plesnim zabavama. Popularna je bila i meksička glazba, 
kao rezultat jake prisutnosti meksičke kulture u jugo-
slavenskom kulturnom prostoru, uvjetovane politikom 
međunarodnih odnosa, a slušao se i jazz te rock and roll 
(Duraković, 2010).9
7 Likvidacijski odbor Skupštine općine Pula u travnju 1971. godine donio je rješenje o prestanku rada Istarskoga narodnog kazališta. 
Nakon obnove zgrade, kazalište je ponovno otvoreno u svibnju 1989. godine. Vidi više na službenim stranicama Istarskog narodnog 
kazališta (INK, 2024).
8 Izraz se među glazbenicima koristi za praksu slušanja glazbe s različitih medija i potom uvježbavanja pojedinih pjesama bez 
notnog teksta.
9 Više o prisutnosti glazbe s festivala „Sanremo“ i meksičke glazbe na prostoru bivše Jugoslavije cf. Rolandi (2022), Vučetić (2012).
10 Dnevne novine su tako primjerice pisale o koncertima „Dubrovačkih trubadura“, Gabi Novak, Kiće Slabinca, Vice Vukova, sa-
rajevskog sastava „Pro Arte“ uz pjevača Vladimira Savčića Čobija, „Diksilend“ ansambla i ansambla „Meteori“, iz Zagreba, te 
ansambla meksičkih pjesama „Magnifico“ iz Skopja, Kvarteta „4M“, Tereze Kesovije i mnogih drugih (cf. Glas Istre, 26. 1. 1968: 
Dubrovački trubaduri 8. veljače u Puli, 6; Glas Istre, 11. 11. 1969: Gostuje Gabi Novak, 4; Glas Istre, 6. 10. 1967: Dva dijela 
jedne priredbe, 5; Čabaravdić, 1970, 4; Glas Istre, 21. 7. 1970: Magnifico gost Doma JNA, 4; La Voce del Popolo, 6. 9. 1963: 
Assente il „grande“ Ivo Robić, è stato grandissimo Predrag Gojković, 4).
Novine na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni, do 
šire su publike dolazile najviše putem „plesnjaka“, na 
kojima su glazbeni sastavi zabavljali lokalno stanovni-
štvo. Plesne su se zabave održavale na raznim mjestima 
u gradu, od omladinskih domova, do mjesnih zajedni-
ca, restorana, hotela i noćnih barova. Svirao se široki 
dijapazon skladbi različitih žanrova, „zabavnjaci“ s 
domaćih festivala, inozemne pjesme koje su u originalu 
ili u prijevodu na hrvatski jezik pjevali domaći izvođa-
či, rock and roll uspješnice (Aldo, 2023; Giovanni, 
2023; Dario, 2023). Omladina se vikendom najčešće 
okupljala u „Uljaniku“ i „Circolu“, gdje je svirala živa 
glazba. Podrumske prostorije i vrt Doma Jugoslavenske 
narodne armije, bile su mjesto u kojem se mogla čuti 
glazba s područja Jugoslavije, posebice „narodnjački“ 
hitovi (cf. Kocković Zaborski, 2012). U šezdesetima su u 
gradu otvorene brojne diskoteke, povremeno su djelovali 
jazz ansambli, a prvi rock bandovi osvajali su pozornice 
omladinskih klubova (Marin, 2023; Jambrošić, 1959). 
Grad je imao vlastite „pjevačke zvijezde“, na solističkim 
nastupima ili u sklopu zajedničkih gostovanja, nastupali 
su brojni interpreti iz čitave Jugoslavije.10
To je desetljeće bilo općenito ključno za afirmaciju 
popularnoglazbenih praksi koje će obilježiti budućnost 
grada: snimljen je prvi album zabavne glazbe, estradno 
je područje počelo predstavljati izazov i za obrazovane 
skladatelje, osnovane su prve rock and roll grupe, a 
sredinom desetljeća se započelo s organiziranjem gita-
rijada koje su, metaforički rečeno, Pulu markirale kao 
„rockerski“ punkt na zemljovidu bivše države.
PRVA PJEVAČKA ZVIJEZDA I ZABAVNOGLAZBENI 
DISKOGRAFSKI PRVIJENAC
Dublje ukorjenjivanje zabavne glazbe u društvene 
tijekove omogućilo je izdvajanje pojedinih pjevača iz 
mase, čemu su ponajprije pridonosili njihovi nastupi 
na festivalima i pojavljivanje u medijima. Na stvara-
nje i rast glazbene industrije umnogome je utjecala 
izdavačka kuća „Jugoton“ koja je kao prva tvornica 
gramofonskih ploča na državnoj razini, zapadnu po-
pularnu glazbu dovela na domaće poslijeratno tržište. 
Tijekom pedesetih godina bilo je uobičajeno distri-
buiranje snimaka stranih pjesama na izvornom jeziku 
u izvedbi domaćih izvođača ili pak u prijevodu na 
hrvatski jezik. U šezdesetima su se počele pojavljivati 
193
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
i prave jugoslavenske zvijezde zabavne glazbe, koje 
su zbog svoje popularnosti i stečene slave uspijevale 
snimati vlastite ploče sa skladbama pisanim isklju-
čivo za njihovu interpretaciju (Buhin, 2016). Odabir 
i tretman pjevača i način izvedbe pjesama ovisili su o 
društveno-političkom kontekstu, kao i konkretnim oso-
bama uključenima u produkciju, za što su obično bili 
angažirani urednici s radio postaja, školovani glazbenici 
i dirigenti koji su imali veliki utjecaj na fizionomiju nove 
jugoslavenske glazbe (Vukobratović, 2023).
U Puli se u to vrijeme, u omiljenu pjevačicu zabav-
nih melodija prometnula Lidija Percan. Nastupala je na 
plesnim večerima, na koncertima, brojnim društvenim 
događajima, na festivalima, na ljetnim terasama s 
raznim glazbenim sastavima. Posebno aktivna je bila 
u Zajednici Talijana, uspješno je nastupala na festivalu 
Melodije Istre i Kvarnera. Sredinom šezdesetih, tada u 
lokalnim okvirima već etablirana pjevačica, neumorno 
je obilazila sponzore da bi pokušala prikupiti sredstva 
za snimanje ploče, odlazila na razgovore u „Jugoton“, 
no prema vlastitim riječima nije mogla ponuditi ništa 
„… osim svog glasa, ni probne snimke, ni pripremljene 
pjesme ni raspisane aranžmane“ (Dezsö, 2022, 24). 
Konačno su je u izdavačkoj kući 1967. godine na razgo-
vor pozvali Pero Gotovac i Vladimir Seljan, koji su u to 
vrijeme iz inozemstva dobili snimku pjesme „Mamma 
mia dammi cento lire“ i ponudili joj snimanje ploče.11 
Ta se pjesma, uz druge tri, našla na njezinom prvijencu 
pod nazivom „Lijepa Istranka“, prvoj ploči istarskog 
izvođača zabavne glazbe. Snimljena je 1967. godine 
u studiju „Jadran filma“, a objavljena godinu kasnije. 
Orkestrom je dirigirao Ferdo Pomykalo koji je potpisao i 
aranžmane svih pjesama.12
Razlog zbog kojeg je mladoj, neosporno nadare-
noj i popularnoj, ali široj javnosti ne odveć poznatoj 
pjevačici pružena, u ono vrijeme nesvakidašnja prilika 
snimanja ploče valja pripisati i političkim okolnostima 
koje su usmjeravale kulturnu politiku. Godine 1968. 
11 Zahvaljujući nekim djelatnicima „Jugotona“ poput Pere Gotovca, prodor talijanskih hitova u repertoare jugoslavenskih umjetnika je u 
šezdesetima bio velik, rearanžirale su se, izvodile i snimale na hrvatskom jeziku pjesme Domenica Modugna, Waltera Malgonija, Adri-
ana Celentana, Milve, Rite Pavone i mnogih drugih (Rolandi, 2022, 110–111).
12 Snimljene su četiri kompozicije. Prva, canzona „Mamma mia dammi cento lire“ (pogrešno pripisana talijanskom pjevaču Adiju 
Calbru jer je pjesmu, valja pretpostaviti, u njegovoj izvedbi dobio „Jugoton“) nepoznatog autora nastala je oko 1850. godine i 
govori o emigraciji Talijana sa sjevera zemlje u Ameriku tijekom 19. stoljeća. Druga je prepjev skladbe po kojem je album i na-
slovljen, „La bella Istriana“. Napisali su je članovi tada najpoznatijeg orkestra plesne glazbe u talijanskoj regiji Emilia Romagna, 
Secondo i Raoul Casadei. Pjesma u ritmu valcera govori o ljetnoj ljubavi s lijepom djevojkom iz Istre, a prijevod Maria Kinela 
vjerno prenosi (u poetskom smislu i nadmašuje) originalni tekstualni predložak. Slijede dvije autorske kompozicije skladatelja 
Nella Milottija i tekstopisca Boška Obradovića. Valcer „Pula vas čeka“ opisuje ljepote grada, a „Istro ti“, u ritmu rumbe, tematizira 
nostalgiju iseljenika za rodnim krajem i sreću zbog skorog povratka u domovinu. Oba teksta pisana su hrvatskim književnim jezi-
kom, a uglazbljenje prve sadrži i diskretne folklorne prvine.
13 Cf. Glas Istre, 12. 7. 1968: Svečani koncert u Areni, 6; Glas Istre, 13. 12. 1968: Uspio koncert Fratellanze, 6; Glas Istre, 21. 6. 1968: 
Kulturna kronika - Pula, 6; Glas Istre, 31. 5. 1968: Izvanredan prijem beogradskih umjetnika, 6; Glas Istre, 12. 4. 1968: U Povodu 
proslave 25. godišnjice priključenja Istre Jugoslaviji. Svečana akademija u Beogradu, 6.
14 Nakon krize u pedesetim godinama kada su političkim dekretima između ostalog ukinuta mnoga talijanska kulturna središta i 
ugašene manifestacije te se ograničavala mogućnost upisa u manjinske škole svima koji nisu mogli dokazati da su pripadnici 
talijanske narodnosti, šezdesete su bile plodonosne godine za talijansku kulturnu zajednicu. Tomu je doprinijelo „odmrzavanje“ 
odnosa između Italije i Jugoslavije nakon Londonskog memoranduma što je omogućilo kulturne razmjene, organizirana okupljanja 
i manifestacije. Godine 1965. sklopljen je i sporazum o suradnji s Narodnim sveučilištem u Trstu nakon čega je Italija započela 
financijski podupirati talijanske kulturne centre (Ivetic & Giuricin, 2001; Ivetic, 2006).
obilježavala se 25. obljetnica donošenja odluke o 
sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka s Jugoslavijom. 
Kulturna je aktivnost zemlje bila u velikoj mjeri foku-
sirana na obilježavanje tog jubileja, pa je pružen širok 
poticaj izdavaštvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti. 
Otvorene su brojne izložbe poput kulturno-povijesne 
izložbe „Glagoljica“ u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, 
objavljeni su zbornici radova o novijoj povijesti Istre 
te autorska izdanja poput „Knjige o Istri“ Tone Peruška 
(Lubiana, 2018; Jelić, 1970). U Domu JNA u Beogradu 
izvedeno je novo djelo Slavka Zlatića, kantata „Gruda 
motovunska“, pisana u čast jubileja. Obilježavanje do-
nošenja odluke popraćeno je u Puli mnogim glazbenim 
programima. Između ostalih, održan je svečani koncert 
u Areni na kojem su uz Simfonijski orkestar i mješoviti 
zbor Radio televizije Zagreb nastupili članovi pulskih 
kulturno – umjetničkih društava. Tom je prigodom pod 
ravnanjem Slavka Zlatića praizvedena kantata „Istarska 
legenda“ Nella Milottija na tekst Tugomila Ujčića. 
Organizirani su nastupi Umjetničkog ansambla Doma 
JNA iz Beograda te uzajamna gostovanja kulturno 
umjetničkih društava pripadnika talijanske manjine iz 
Pule i Rijeke.13
Diskografske kuće, koje dotad, kako čitamo u 
ilustriranom tjedniku Arena „nisu bile zainteresirane 
za istarske izvođače ….valjda zbog velikog jubileja“, 
financijski su poduprle objavu prve ploče tradicijske 
glazbe iz Istre, u izvedbi narodnih pjevača iz sela Cere, 
a priliku za snimanje svog prvijenca tako je dobila i 
Lidija Percan (Černjul, 1968, 6).
Ploča na kojoj je jedna pjesma bila na talijanskom 
jeziku, druga prepjev talijanske pjesme koja „govori o 
Istri, sa simpatijama ali bez skrivenih političkih aluzija“ 
(Dezsö, 2022, 25), a zadnje dvije autorski uradci 
Nella Milottija, Talijana po nacionalnosti, a antifašista i 
ljevičara po vokaciji, predstavljala je metaforičku sliku 
idiličnih odnosa između Talijana i Hrvata i neupitne 
riješenosti nacionalnog pitanja u Istri.14
194
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
Prodana je u srebrnoj nakladi od 25.000 primje-
raka, što je Lidiji Percan otvorilo vrata za daljnje 
diskografske pothvate i razvoj karijere: u idućoj 1969. 
godini objavila je drugu ploču, pripremala treću, dobi-
la poziv za gostovanje u Americi, a u 1970. nastupila 
pred predsjednikom države.15
„GNJILI POMIDORI“ I MORALNA PANIKA: PRVE 
ROCK AND ROLL GITARIJADE
Prva polovina šezdesetih godina bilo je razdo-
blje sve jačeg prodora rock glazbe s kojom su se 
Puljani upoznavali putem ploča uvezenih iz ino-
zemstva te inozemnih radio postaja, a kasnije i pu-
tem koncerata domaćih rock skupina. U glazbi koja 
je ohrabrivala na rušenje uvriježenih društvenih 
normi i pravila te na razmišljanje izvan partijskih 
doktrina branitelji ideoloških postulata vidjeli su 
opasnost za socijalističku omladinu. Konzervativ-
noj su javnosti slušni i vizualni aspekti rocka - od 
gestikulacije do neuobičajene tehnike pjevanja i 
sviranja bili odbojni. U ponašanju rockera vidjeli 
su javnu manifestaciju svega onog za što se smatra-
lo da mladi socijalistički čovjek treba suspregnuti 
(Rolandi, 2022). Omladinski je tisak podupirao nji-
hove nastupe, a dnevne novine, posebno lokalne 
poput pulskih, uglavnom su ih ignorirale. Novinari 
starog kova nisu bili skloni glazbenom izričaju 
„dugokosih čupavaca“ te su o rock koncertima 
15 Uoči otvorenja zračne luke na otoku Krku, u srpnju 1970. godine je uz nekolicinu izvođača s područja Kvarnera i Istre odabrana za 
nastup pred predsjednikom Josipom Brozom Titom u hotelskom kompleksu Uvala Scott (Dezsö, 2022, 39).
izvještavali rijetko, uglavnom onda kada bi neki 
događaj izazvao javnu sablazan. Tako su se i na-
kon jednog od prvih velikih koncerata popularnih 
izvođača rock glazbe u Puli, nastupa Matta Collinsa 
tj. Karla Metikoša i „Crvenih koralja“ u ljeto 1964. 
u Areni, novinari sa zgražanjem pitali „odgaja li ta 
glazba i na koji način publiku?“. Zabrinuto su se u 
svojim napisima osvrtali na činjenicu da je mladež 
u publici te večeri oponašala ponašanje glazbenika 
na sceni. Nastup rockera, ocijenili su, nema nika-
kve veze s plemenitom umjetnosti koja mora „u sebi 
nositi tri glavna elementa: dobru muziku, kvalitetnu 
izvedbu i odgojni (eventualno zabavni) karakter“ 
(Barić, 1964, 5).
U idućim godinama, pulska je publika, kao i u 
ostatku zemlje, punila koncertne dvorane na nastu-
pima rock skupina koje su postupno postale prihva-
tljiv fenomen u očima kulturne politike. Prvi rock 
sastavi u gradu započeli su s djelovanjem već prije 
„bandovskog booma“ u državi sredinom šezdesetih. 
Godine 1961. u Puli je djelovala grupa „Romby“, 
koju su činili osamnaestogodišnji gimnazijalci. Sli-
jedili su „Sateliti“, „prvi rezidencijalni band“ koji je 
u ljetnim mjesecima 1964. godine svirao u Omladin-
skom domu „Uljanik“ te njihovi rivali, „Logaritmi“, a 
do konca šezdesetih pridružili su im se i brojni drugi 
(Burić, 2018). Grupe su svirale obrade inozemnih 
hitova koje su vještiji i snalažljiviji sastavi skidali s 
top lista Radija Luksemburg. Repertoar je ovisio i o 
instrumentima kojima su sastavi raspolagali, a koji 
su bili većinom kućne izrade. Bandovi prije početka 
sedamdesetih nisu imali vlastitih autorskih pjesama, 
publika je na plesovima željela slušati uživo hitove 
koje je čula na radiju. I sami mladi svirači, često ne-
sigurni u svoje izvođačko umijeće, bili su zadovoljni 
takvom situacijom koja ih je oslobađala potrebe 
stvaranja vlastitog repertoara, koji je iziskivao veće 
interpretativne vještine (Škarica, 2005; Burić, 2018; 
Giovanni, 2023).
Savez omladine Jugoslavije, iako isprva nejedin-
stven u pitanju potpore rock and rollu, pružio mu 
je podršku, pa su grupe često svirale u mjesnim 
zajednicama i domovima omladine poput kluba 
„Uljanik“. Takav je odnos kulturne politike bio 
samorazumljiv, prihvaćanjem rockera suženi su 
potencijali za nezadovoljstvo mladih, u javnosti je 
stvorena slika osluškivanja suvremenih glazbenih 
tijekova sa Zapada. Iako u izvorima nema previše 
tragova o zahtjevima koje je sistem postavljao pred 
mlade bandove, osobna svjedočanstva, poput onog 
basiste grupe „Logaritmi“, govore u prilog tomu da 
je zaziranje od vanjskog izgleda rockera koji su raz-
bijali stereotipe o tome kako socijalistički omladinac 
treba izgledati i dalje bilo prisutno:
Slika 1: Omot prve ploče Lidije Percan (Izvor: DISCOGS, 2024).
195
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Paradoksalno, svirali smo rock and roll u 
„Uljaniku“ [omladinskom klubu, op.a.] i 
bubnjaru su došli iz uprave i naredili mu da 
se mora ošišati. Jedno vrijeme je bio zabran-
jen ulaz u američkim kaubojskim hlačama 
(jeans). Na sastanku komiteta - „Uljanikom“ 
je upravljao Savez socijalističke omladine 
brodogradilišta - jednom su nam pokušali 
zabraniti sviranje u trapez hlačama, bio je to 
„strah od loših vjetrova sa Zapada“. (Langer 
u Burić, 2018)
Unatoč zahtjevima da se omladinu zaštiti od 
štetnih pojava, uglavnom nisu uvođene nikakve 
posebne mjere za njihovo suzbijanje (Ramet, 
1994). Od sredine šezdesetih rock grupe su po-
vremeno svirale na proslavama revolucionarnih 
jubileja, prilikom dočeka štafeta, što je bar sim-
bolički predstavljalo priznanje njihove ideološke 
pravovjernosti. Svirači su bivali sve vještiji i s 
vremenom je repertoar bilo lakše „skinuti“, ali je 
problem predstavljalo snabdijevanje instrumen-
tima i opremom. Električni instrumenti bili su 
skupi, trebalo ih je nabavljati iz inozemstva, pa 
su ih glazbenici izrađivali sami. Često su zaradu 
sa „svirki“ ulagali u kupovinu opreme, prihod im 
je služio za poboljšanje uvjeta bavljenja svojim 
hobijem. I u tom pogledu, međutim, povremeno su 
mogli računati na institucionalnu podršku.
S jedne strane je bila revolucija mladih – slo-
boda, utjecaj Zapada, međutim ovi koji su na 
vrhu u politici bili, shvatili su da je to šansa i 
za njih, i pustili su nas … nisu branili rock and 
roll, naravno da je došao odmah i na štafete, jer 
taj rock and roll i ti bandovi su vukli publiku. 
Ti koji su nas gnjavili zbog hlača, ne smijemo 
ih kritizirati….kupili su nam i opremu na kojoj 
smo svirali … i zatim smo je i otkupili. (Langer 
u Burić, 2018)
Sredinom šezdesetih, u Puli su se, kao i širom 
Jugoslavije počele organizirati gitarijade na koji-
ma su se mlade grupe predstavljale većem broju 
slušatelja i gledatelja, svuda izazivajući pažnju 
neobuzdanim ponašanjem glazbenika i publike. 
Novinari su ta događanja podvrgavali analizi, 
propitivali štete li odgoju omladine i u kojoj su 
mjeri ulančana sa socijalističkim vrijednostima. 
Nerazumijevanje novog glazbenog žanra bilo je 
preveliko da bi novinari pisali o samoj rock sceni, 
komentirale su se uglavnom frizure, oblačenje i 
ponašanje na sceni.
Godine 1965. po prvi je put u organizaciji Udru-
ženja muzičara održano natjecanje vokalno instru-
mentalnih sastava s područja Istre u velikoj dvorani 
kina Beograd pod nazivom „Birajmo najbolji vokalno 
instrumentalni sastav Istre za 1965“. Na natjecanje 
su se prijavile grupe „Logaritmi“, „Nelidi“ i „ Sateliti“ 
iz Pule, „ Diamanti azzuri“ iz Umaga te „Logaritmi“ 
iz Buja, a kao gosti, nastupili su „Sonori“ iz Rijeke 
(Barić, 1965). Ljubitelji rocka u Puli u to su vrijeme 
bili podijeljeni na one koji su slušali „Logaritme“, i 
na pristalice „Satelita“. Nastup pulskih „Nelida“ te 
grupa iz Buja, Umaga i Rijeke protekao je mirno, 
međutim nastup dvaju suparničkih bandova izazvao 
je niz incidenata, pa je tako prva pulska gitarijada 
zaključena skandalom.
Buka … je postepeno tekla do kulminacije. 
Prvo su se čuli lagani povici, da bi se sve 
više pretvarali u graju i galamu kakva ne 
vlada ni na nogometnim terenima. Povici 
zviždanje i vriskovi su nadopunjavani i udar-
cima o različite metalne ploče i poklopce, 
čegrtaljke, a dvojica su čak imala trubu i 
rog. Uskoro nastupilo je bacanje krumpira, 
jabuka, banana i drugih predmeta. Jasno, u 
takvom metežu skoro ništa se nije moglo ni 
čuti. (Čabaravdić, 1965, 5)
Slika 2: Plakat s prve gitarijade (Izvor: u vlasništvu 
Sveučilišne knjižnice u Puli).
196
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
Po sjećanju samih članova banda:
…ispred bine je bila ludnica, publika je kreštala, 
djevojke su čupale kosu kao da su sviraju 
Beatlesi… bacali su jaja i grah, neka zahodska 
školjka je završila na bini, bilo je mrkva, po-
midora, kupusa, Franci je dobio rukohvat od 
stolice u glavu… mi iz banda smo mjerili koga 
su gađali više a koga manje, taj koga su gađali 
manje, znači da ga je publika preferirala. (Jardas 
& Langer u Burić, 2018)16
Gitarijada je izazvala niz medijskih reakcija, 
polemiziralo se oko toga je li uopće trebalo orga-
nizirati natjecanje ili je bilo primjerenije upriličiti 
susret, jer je takmičarski duh manifestacije izazivao 
podjelu publike na tabore i stvorio uvjete za nered 
i galamu. To što se na gitarijadi dogodilo, tvrdio 
je novinar „Glasa Istre“ u osvrtu na događanje, 
nije „palo iz vedra neba“ već „ima dublje korije-
ne“. Lamentirao je oko nekulture mladića koji se 
„izgleda, nisu podšišali, već punu godinu“, odgoja 
i niske društvene angažiranost mladih koji su pre-
malo uključeni u rad omladinskih organizacija, pa 
im pravljenje galame predstavlja „ventil za oslo-
bađanje viška energije“. Osvrnuo se i na kriterij 
raspoređivanja sredstava za društvenu aktivnost 
iz budžeta općinske skupštine i trošenja novca na 
ovakve manifestacije „nauštrb korisnih omladinskih 
organizacija poput Saveza izviđača“, zaključivši 
tekst konstatacijom „da je krajnje vrijeme da se svi 
upitamo koliko i što činimo za odgoj mlade genera-
cije“ (Čabaravdić, 1965, 5).
Na incident na gitarijadi osvrnuli su se na strani-
cama dnevnog tiska i popularni „pučki tribuni“ Jurina 
i Franina:
…kada su svirali „Sateliti“ – mladići i divojke 
ki su navijali za „Logaritme“ iz Pule su toliko 
vriskali i švikali da se niš ni moglo čuti, a 
kada su pak svirali i kantali „Logaritmi“, 
onda su pak vriskali i švikali oni ća su navi-
jali za „Satelite“... Da bi samo vikali i švikali 
još bi bilo dobro, ali su u orkestre hitali i 
mrkve, gnjile pomidore, jabuke, svirili na 
roge, pljuvali… Čuja san da je ona divojka 
ća je ovega lita na Verudeli bila izabrana za 
mis Pule hitila jabuku u jenega mladića i da 
je on doša blizu nje i pljunuja joj pravo u 
oko. Čuja san da je brižan spiker dok je ništo 
govorija na pozornici dobija u glavu jedan 
kus daske….17
16 Franci je Franci Blašković, tadašnji basist grupe „Sateliti“.
17 Glas Istre, 12. 11. 1965: Jurina i Franina, 5.
18 Cf. Glas Istre, 12. 8. 1966: Takmičenje VISova u Areni. Zbog dernjave „navijača“ muzika se vrlo slabo čula, 6; Glas Istre, 1. 10. 1970: 
Istarska gitarijada, 4.
Tajnik podružnice Udruženja muzičara, profesor 
Frano Barić, nastojao je post festum dijelom skinuti 
odgovornost sa svoje strukovne udruge i prebaciti 
ga na Udruženje muzičara narodne i zabavne glaz-
be. Pokušavši se ograditi od odgovornosti, tvrdio 
je da je uprava Udruženja muzičara stavljena pred 
gotov čin i o organizaciji događaja obaviještena u 
zadnji čas, kad su skoro sve pripreme za gitarijadu 
bile završene (Barić, 1965).
Moralna panika nije izazvala zabrane ni ogra-
ničenja, čak naprotiv, iduće se godine gitarijada 
natjecateljskog karaktera održala u Areni u organi-
zaciji Koncertne poslovnice i Udruženja muzičara 
narodne i zabavne muzike. Izostala su upozorenja 
na alarmantno stanje među omladinom i prodike o 
ispravnom putu njihova odgoja, kao i komentari na 
odjeću i ponašanje, a mlake reakcije na gitarijade 
uslijedile su i u idućim godinama.18
Masovnost izlaska mladih na gitarijade rezul-
tirao je prihvaćanjem novog glazbenog izraza i 
spornog oblačenja i ponašanja, početno nego-
dovanje je s vremenom utihnulo. Odnosi među 
nositeljima kulturne politike i rock and rollom bili 
su više kompromisni nego konfliktni. Bilo je opor-
tunije održavati kontrolu nad omladinom, negoli 
se suočiti s možebitnim pobunama i izvođenjem 
nepoželjne glazbe u ilegalnim okupljalištima, u 
kojima bi događanja bilo teško kontrolirati. Režim 
je i nadalje određivao gabarite dozvoljenog, ali je 
kulturna politika otvaranja prema rock and rollu 
i institucionalizacija tog žanra uvelike utjecala 
na formiranje prozapadnih i liberalnijih pogleda 
i stavova mladih. U cilju zadovoljavanja obiju 
strana, kako bi se uskladile socijalističke društvene 
vrijednosti s novim glazbenim praksama radili su 
se obostrani ustupci. Bunta protiv sistema bar nai-
zgled nije bilo: nije bilo autorskih pjesama pulskih 
bandova pa time ni potencijalnih pobuna i revolta 
u pjesničkim predlošcima, a u pjesmama na engle-
skom jeziku, koji je u to vrijeme malo tko dobro 
poznavao (uključujući i većinu izvođača) bilo je 
teško detektirati subverzivni potencijal. Rock and 
roll nije izmicao društvenoj kontroli, a moralna 
panika koju su mediji povremeno širili bila je veća 
od destabilizacijskog potencijala u instrumentima 
„dugokosih urlatora“. Do kraja šezdesetih toleran-
cija je prerasla u podršku. Shvativši da ih ne može 
pobijediti, politika je odlučila pridružiti im se, pa 
je omogućavala prostore i infrastrukturu za održa-
vanje proba i koncerata mladih bandova i trudila se 
izići ususret ljubiteljima rock and rolla. Za to su se 
197
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
posebno zalagali kreatori kulturne politike koji su 
osvijestili oportunost prihvaćanja novih strujanja u 
glazbi te u rock and rollu prepoznali platformu za 
progresivne promjene u društvu.
ŽANROVSKI SUŽIVOT – OD „KLASIČARA“ DO 
„NARODNJAKA“
U Puli je tijekom šezdesetih godina nastavljen 
proces naseljavanja stanovnika iz svih jugosla-
venskih republika. Epitetu „Jugoslavije u malom“, 
kako su je ponekad nazivali, svakako je pridonio 
i status jednog od najprepoznatljivijih „vojnih 
gradova“. Doseljeno je stanovništvo činilo važan 
dio publike naklonjene zabavnoj, ali i narodnoj 
glazbi, izvornom narodnom stvaralaštvu kao i 
„novokomponiranim“, autorskim pjesmama koje 
su nastajale prvenstveno u istočnim dijelovima ze-
mlje. U koncertnim prostorima u gradu stoga su se 
19 Cf. Glas Istre, 6. 10. 1967: Dva dijela jedne priredbe, 5; La Voce del Popolo, 6. 9. 1963: Assente il „grande“ Ivo Robić, è stato grandissimo 
Predrag Gojković, 4.
20 Zabilježeno je primjerice da su 1963. koncert održali Nada Mamula, Safet Isović, Anica Josić i Vaska Ilijeva. Godine 1965. i 1970. 
uspješan „ciganski zabavni šou“ priredila je Esma Redžepova uz ansambl Teodosievski. 1970. u skoro punoj velikoj dvorani ovacijama 
ispraćeni popularni pjevači i kompozitori narodnih pjesama Toma Zdravković i Muharem Serbezovski. Na večeri narodne muzike iste 
godine pod nazivom “O majko, majko“ sudjelovali su poznati interpretatori narodnih pjesama Beba Selimović, Zaim Imamović, Meho 
Puzić, Hamdija Čustović i Hasko Haverić, a pratio ih je kvartet Omera Pobrića. Godine 1962. i 1966. „odličnim glasovima i izvođačkim 
kvalitetama“ pulskoj su se publici predstavili pjevači Zora Dubljević, Zehra Deović, Nadežda Smilović i Husein Kurtović, uz harmonika-
ški kvartet Radojke i Tina Živkovića (cf. Glas Istre, 24. 6. 1970: Esma Redžepova opet u Puli, 4; Glas Istre, 12. 5. 1970: Koncert narodnih 
pjesama, 4; Glas Istre, 11. 3. 1970: Veče narodne muzike, 4; Glas Istre, 22. 6. 1962: Uspjeli koncert Predraga Gojkovića u Puli, 5).
često održavali koncerti na kojima su pojedinačno 
ili zajedno nastupali pjevači i grupe različitih glaz-
benih žanrova iz svih republika i pokrajina.19 Takve 
manifestacije bile su pokazatelj smjernica kulturne 
politike grada, ali i raznorodnosti ukusa i glazbenih 
preferencija publike.
U dvoranama Doma Jugoslavenke narodne armi-
je te u ljetnim mjesecima u njezinu vrtu, odnosno 
„bašti“ iza zgrade, često su gostovale zvijezde 
narodne i novokomponirane glazbe. Iako su ta 
gostovanja bila u pravilu dobro posjećena, mediji 
koncertima nisu pridavali veliku pozornost, o njima 
se pisalo rijetko i sporadično, uglavnom samo u 
obliku najava.20 „Narodnjaci“ su, kao i u drugim 
krajevima zemlje bili markirani kao „šund“ koji 
konzumiraju slušatelji niskog kulturnog standarda, 
uz njih su se vezivale predodžbe o ruralnosti i 
ekonomskoj ali i prije svega kulturnoj nerazvije-
nosti. Unutar proklamiranog „bratstva i jedinstva“ 
Slika 3: Kolaž plakata koncerata (Izvor: u vlasništvu Sveučilišne knjižnice u Puli).
198
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
i unatoč njemu, u gledanju na glazbene preferen-
cije ljubitelja narodnjaka nerijetko su se očitovale 
stereotipne predodžbe o nazadnosti dominirajućih 
republika njihova podrijetla (cf. Vidić Rasmussen, 
1995; Hofman, 2013; 2016; Jansen, 2005). Stanov-
nici doseljeni iz predgrađa i manjih istarskih mjesta 
bili su naklonjeni istarskom folkloru, u gradu su 
djelovala kulturno-umjetnička društva unutar kojih 
se njegovala tradicijska glazba svih republika. Na-
stupi folklornih grupa iz čitave Jugoslavije bile su i 
dio turističke ponude u ljetnim mjesecima. Uspo-
redno se u šezdesetima javila „novokomponirana“ 
glazba, koja se izvodila po kavanama i na raznim 
proslavama.21 Poneki se glazbeni broj tog žanra 
mogao čuti na pulskoj lokalnoj ispostavi državnog 
radija, Radio Puli, putem emisija „Želje i poruke“, 
koje je oblikovala publika naručivanjem prigodnih 
pjesama, no „novokomponirana“ nije bila dovoljno 
medijski prisutna da se u većoj mjeri inkorporira 
u kulturalne prakse domicilnog stanovništva, koje 
je na nju nerijetko gledalo s visine i smatralo je 
glazbenim izrazom manje obrazovane i nazadne 
manjine.22
„Narodnjačka“ mikroscena naizgled je funkcio-
nirala kao zatvorena struktura s vlastitim glazbenim 
diskursom. U življenoj praksi međutim, u prostorno 
stiješnjenom suživotu različitosti kakva je bila Pula, 
prožimanja su bila neminovna: ljubitelji narodnja-
ka, asimilirali su i prihvaćali većinsku (prije svega 
popularnu) kulturu, a taj je proces nerijetko bio i 
dvosmjeran.
U preplitanje „različitih glazbenih svjetova“ 
bilo je uključeno i tzv. ozbiljnoglazbeno područje: 
članovi orkestra JNA koji su svirali i u zabavnim 
i narodnim sekcijama orkestra, predavali su (pre-
težito puhačka) glazbala u Muzičkoj školi, bili su 
aktivni u logističkoj podršci Muzičke omladine. U 
gradu je djelovao mali broj akademskih glazbenika, 
među kojima je jedan od najznačajnijih bio Nello 
Milotti, nastavnik solfeggia i klarineta u Muzičkoj 
školi te autor najpoznatije istarske masovne pje-
sme „Marš istarskih brigada“ i ozbiljnoglazbenih 
uradaka poput simfonijske poeme „Obala“ (1961) 
i kantate za mješoviti zbor, soliste i simfonijski or-
kestar „Istarska legenda“ (1964), kojom je obranio 
diplomski ispit na odsjeku kompozicije Muzičke 
21 Prema sjećanjima kazivača, „narodnjaci“ su se svirali i u restoranu „Rivijera“ na Rivi, u popularnom „Ekecu“ u centru grada, u snack 
baru u uvali Saccorgiana, a posebno su često „narodnjaci i pevaljke“ treštali iz raznih lokala za vrijeme trajanja Jugoslavenskog filmskog 
festivala. U „gaža“ bandovima koji su svirali tu vrstu muzike bilo je glazbenika doseljenih iz drugih republika ali i “rođenih Puležana“ 
(Milan, 2023; Giovanni, 2023).
22 O prisutnosti i reproduciranju ove predodžbe do današnjih dana svjedoči i afera otkazivanja narodnjačkog koncerta u Puli 2023. 
godine od strane gradonačelnika, u svrhu „očuvanja identiteta“ i „obrane srednjoeuropskih, mediteranskih i građanskih vrijedno-
sti“, o čemu su 2023. godine mjesecima pisali svi mediji na prostoru bivše Jugoslavije (cf. Redakcija Istra 24, 2023).
23 HR HDA 636, 2, Izvještaj tajnika Udruženja muzičkih radnika radiostanica i filmskih poduzeća Hrvatske Glavnoj godišnjoj skup-
štini od 5. 6. 1956.
24 Glas Istre, 22. 6. 1962: Uspjeli koncert Predraga Gojkovića u Puli, 5.
25 Glas Istre, 22. 6. 1962: Uspjeli koncert Predraga Gojkovića u Puli, 5.
akademije u Ljubljani (Duraković, 2010). Uz to, 
bio je omiljena ličnost pulskih „plesnjaka“ koje je 
u slobodno vrijeme organizirao u Zajednici Talijana 
i na kojima je sam, ili uz pratnju kolega, izvodio 
inozemne hitove ali i vlastite zabavne melodije. U 
drugoj polovini šezdesetih redao je velike uspjehe 
na festivalu Melodije Istre i Kvarnera. Kompozicij-
ski i stilski atraktivne, njegove pjesme pisane u stilu 
šlagera, šansone, talijanske kancone, prožete istar-
skim tradicijskim elementima ili pak primorskim 
melosom oslanjale su se na uporišne točke diskursa 
„poželjnih tendencija“ u zabavnoj glazbi. Mladima 
su prenosile pozitivne vrijednosti o važnosti rada 
i čuvanju baštine, te zrcalile ideološki poželjne 
postulate o idiličnom životu u najzapadnijem dijelu 
zemlje. Bile su usklađene s diskurzivnim kanonom 
Udruženja muzičara, koji su od „skladatelja koji u 
svojim klasičnim skladbama tretiraju pitanja više 
općeljudska“, tražili da zabavne melodije sadržajno 
povežu uz „male stvari iz svakodnevnih zbivanja, iz 
svijeta koji nas okružuje i za koji se najneposrednije 
zanimamo“ te da njihova glazba „uz svoje općenite 
stručne kvalitete u produkciji i reprodukciji…(bude) 
organički povezana s nama, s našim životom.“23 
Milotti, koji nije puno mario za elitističke stavove 
svojih kolega o tome da za obrazovane glazbenike 
koji drže do svog ugleda bavljenje zabavnom glaz-
bom predstavlja „srozavanje statusa“, obilazio je 
glazbena događanja raznih žanrova i rado u njima i 
sam sudjelovao. Zabilježeno je primjerice njegovo 
gostovanje na koncertu Predraga Gojkovića Cuneta 
koji se 1962. godine predstavio pulskoj publici so-
lističkim koncertom u dvorani doma JNA, na kojem 
je pjevao meksičke, crnačke duhovne, domaće i 
strane zabavne melodije te narodne pjesme. Nakon 
koncerta je oduševljeni beogradski pjevač poljubio 
Milottija i „očito uzbuđen, … izjavio da će lansi-
rati ostvarenja skromnog pulskog kompozitora“.24 
Na svom je predstojećem solističkom koncertu u 
Beogradu obećao izvesti četiri Milottijeve skladbe, 
među kojima i dva prijevoda pjesama na talijanskom 
jeziku.25 Ovakva je simbiotska veza predstavljala 
obostranu korist za umjetnike. Nello Milotti zadobio 
je naklonost interpreta koji je njegove uratke mogao 
popularizirati na koncertima širom Jugoslavije. 
Beogradski je pjevač pak u svoj raznoliki repertoar 
199
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
mogao inkorporirati atraktivne uratke iz Pule, čiju je 
glazbu izvan granica Istre rijetko tko poznavao, i to 
pjesme u originalu pisane u jeziku manjine. Prepli-
tanje i suživot u politički kompleksnim prostorima 
različitih kultura, omogućavali su nastanak novih 
glazbenih imaginarija i proizvodnju kolegijalnih i 
uzajamno poticajnih zajedničkih priča. Bilo je to 
i simbolično „priznanje drugog“ kao jednakovrije-
dnog: ukazivalo je na otvorenost komunikacije u 
izgradnji glazbenih identiteta grada.
* * *
Uvid u popularnoglazbene prakse Pule u šezde-
setima otkriva njihovu kompatibilnost s dominantnim 
glazbenim narativima u ostatku države. Unatoč tomu 
što se kulturna politika, trudila promovirati „više“, 
„obrazovne“ ciljeve kulture i umjetnosti, svoje je 
kriterije neminovno morala prilagoditi izmijenjenim 
potrebama i glazbenim preferencijama mladih.
Dio establišmenta prema popularnoj glazbi bio je 
indiferentan, mnogi nisu ni sami bili u stanju razu-
mjeti, a ni usmjeravati njezine tijekove. Zabrinjavalo 
ih je prvenstveno smanjeno sudjelovanje mladih u 
strukturama socijalističke države, prvenstveno u 
omladinskim organizacijama. Veliki dio kreatora 
kulturne politike na lokalnoj razini je konstituiranje 
popularnih žanrova tolerirao, a jedan je dio i pragma-
tično sudjelovao u njezinu osmišljavanju.
Zabavna se glazba u to vrijeme potpuno afirmirala 
i integrirala u sve segmente društva. Pula je dobila 
prvu gramofonsku ploču istarskog izvođača, pulska 
pjevačica pozive za prekooceanske nastupe te naj-
veću potvrdu društvene uspješnosti pjevača mainstre-
am zabavne glazbe – poziv za nastup pred Josipom 
Brozom Titom.
Način zabave Puljana u šezdesetima svakako je 
promijenio i rock and roll, u kojem se bilježe pionirski 
poduhvati već početkom šezdesetih, kada se osniva 
prva grupa u tom žanru, te sredinom tog desetljeća 
kada se započinje s organiziranjem gitarijada. Sadržaji 
poruka koje je rock and roll posredovao nisu pozivali 
na bunt i revolt, ali je ta glazba svakako utjecala na 
modernizaciju i neposredno joj doprinosila. Izravno 
suprotstavljanje društvenim vrijednostima i pravilima, 
najviše se očitovalo u oblačenju, frizurama te pona-
šanju na koncertima, plesnjacima i gitarijadama, no 
nisu uvođene nikakve sankcije za suzbijanje nepo-
željnih trendova. Rock and roll je institucionaliziran 
i smješten u gabarite koji su omogućavali kontrolu 
nad njime. Otvorena su mu vrata mjesnih zajednica, 
omladinskih klubova te nerijetko i protokolarnih par-
tijskih svečanosti.
Na pitanje koja je točno publika slušala narodnu 
glazbu, posebno novokomponiranu nemoguće je pre-
cizno odgovoriti, jer su te prakse većinom prolazile 
„ispod radara“ medija i kulturne politike. Vjerojatno 
su joj najprivrženiji bili pripadnici srednje i starije 
generacije, vojska i radnici doseljeni iz istočnih dije-
lova zemlje, dok je veliki dio Puljana na nju gledao s 
prezirom i neodobravanjem. Njezini ljubitelji među-
tim svakako nisu bili homogena grupa, getoizirana i 
izdvojena iz svih ostalih popularnoglazbenih praksi 
grada.
Predodžba o Puli kao snažnoj glazbenoj utvrdi 
koju su od šezdesetih godina naovamo izgradile (i) 
popularnoglazbene, kako mainsteram tako i subkul-
turne prakse legitimiran je u svim sferama javnog 
diskursa, osim u akademskom prostoru. Danas, više 
od pola stoljeća od razdoblja koji se u ovome radu 
razmatra, riječi iz citata u zaglavlju ovog teksta čiji 
je autor jedan od najcjenjenijih i u akademskim teks-
tovima najcitiranijih istarskih glazbenika i publicista 
Slavko Zlatić, čini se tek treba biti osviješten. Sadržaji 
vezani uz popularnu glazbu u visokoškolskim pro-
gramima pulskog Sveučilišta skromni su i sporadični, 
a mikrohistorijske studije o svakodnevici Pule u 
prošlosti koje bi uključivale zabavnoglazbene prakse 
kao autonomne audiovizualne i estetske činjenice 
iz muzikološke perspektive u potpunosti izostaju. 
Akademska je javnost, od šezdesetih naovamo perpe-
tuirala predodžbu o vrijednosnoj hijerarhiji žanrova 
izgrađenu u poraću, te uspostavila demarkacijsku 
liniju po kojoj su istraživanja i interpretacija prisustva 
popularne glazbe u javnoj sferi smještene na marginu. 
Utoliko ovaj članak, iako suženog referentnog polja 
razmatranja, treba shvatiti i kao svojevrstan poticaj na 
samorefleksiju.
200
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
KULTURNA POLITIKA IN POPULARNA GLASBA: 
ŽANRSKI KOLAŽI PULE V ŠESTDESETIH
Lada DURAKOVIĆ
Univerza Juraja Dobrile v Pulju, Glasbena akademija v Pulju, Rovinjska 14, 52100 Pulj, Hrvaška
e-mail: ldurakov@unipu.hr
POVZETEK
Z analizo časopisnih virov, arhivskega gradiva ter uporabo metode ustne zgodovine se v prispevku markirajo 
nekatere ključne točke diskurza kulturne politike v razmerju do popularnih glasbenih praks v Puli v 1960-ih. Vpogled 
v vire kulturne politike razkriva njeno kompatibilnost z dominantnimi glasbenimi narativi v Socialistični federativni 
Republiki Jugoslaviji v tem obdobju, ki je bila ključna za sprejetje popularne in »novokomponirane« ljudske glasbe 
ter rock & rolla. Popularna glasba je bila v tistem času že popolnoma obče družbeno sprejeta in integrirana v vse 
segmente družbe. Takrat je bil med drugim posnet prvi album puljske pevke Lidije Percan, glasbenik z diplomo iz 
kompozicije Nello Milotti pa je že dosegel številne uspehe. V zgodnjih 1960-ih je bila ustanovljena prva rock & roll 
skupina, sredi tega desetletja pa so se začele organizirati (puljske) kitarijade. V okviru »spoštovanja« državne ideo-
logije so rock & roll bandi lahko vadili in nastopali v lokalnih skupnostih, mladinskih klubih in tudi na protokolarnih 
partijskih slovesnostih. V vsakodnevnem življenju, v prostorsko omejenem sožitju različnosti kot je bila Pula, je bilo 
prežemanje glasbenih zvrsti v vseh vidikih od produkcije do izvajalstva in konzumacije neizogibno.
Ključne besede: Pula, šestdeseta leta, zabavna glasba, rock & roll, novokomponirana ljudska glasba
201
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
IZVORI I LITERATURA
Aldo (2023). Usmeni izvor. Zapis kod autora.
Barić, Frano (1964): Na kraju ljetnih priredbi. Glas 
Istre, 21, 38, 11. 9. 1964, 5.
Barić, Frano (1965): Još o nekulturnim ispadima na tak-
mičenju električara. Glas Istre, 22, 47, 19. 11. 1964, 5, 7.
Božilović, Nikola (2020): Sociologija jugosloven-
skog rokenrola šezdesetih: subverzija, moralna panika, 
cenzura. U: Crnjanski, Nataša (ur.): Zbornik radova 
akademije umetnosti, br. 8. Novi Sad, Akademija ume-
tnosti, 200–218.
Buhin, Anita (2016): Opatijski festival i razvoj za-
bavne glazbe u Jugoslaviji (1958.–1962.). Časopis za 
suvremenu povijest, 48, 1, 139–159.
Burić, Damir (2018): Rock’n’Pula: (Locirana) subjek-
tivna povijest popularne glazbe, dokumentarni serijal. 
Pula: TV Nova. https://www.youtube.com/@rocknpula-
dokumentarniserij9408 (zadnji pristup: 2024-04-16).
Čabaravdić, Asim (1965): Što činimo za odgoj mlade 
generacije. Glas Istre, 22, 47, 19. 11. 1965, 5.
Čabaravdić, Asim (1970): Pro Arte odlično. Glas 
Istre, 27, 239, 8. 10. 1970, 4.
Černjul, Armando (1968): Lidija Percan o sebi i Istri, 
Istarska Tereza Kesovija. Glas Istre, 25, 36, 30. 8. 1968, 6.
Dario (2023). Usmeni izvor. Zapis kod autora.
Dezsö, David Danijel (2022): Lidija Percan – „Can-
zoni d’una volta“. Ičići, Udruga „Serenada Opatiji“.
DISCOGS (2024): Lidija Percan – Mamma 
Mia Dammi Cento Lire. https://www.discogs.com/
release/1615073-Lidija-Percan-Mamma-Mia-Dammi-
-Cento-Lire (zadnji pristup: 2024-05-20).
Dukovski, Darko (2004): Pula XX. stoljeća: uzroci pro-
mjene identiteta (prikaz socijalnih i gospodarskih odnosa). 
U: Cvek, Elmo & Attilio Krizmanić (ur.): Pula 3000 Pola 
– prilozi za povijesnu sintezu. Pula, C.A.S.H., 57–81.
Duraković, Lada (2010): Ideologija i glazbeni život: 
Pula 1945.–1966. Zagreb, Hrvatsko muzikološko dru-
štvo.
Duraković, Lada (2019): Glazba kao odgojno 
sredstvo u formiranju „socijalističkog čovjeka“: nastava 
glazbe u osnovnim školama u Hrvatskoj (1945–1965). 
Zagreb, Hrvatsko muzikološko društvo.
Gabrič, Aleš (1995): Socialistična kulturna revolu-
cija. Slovenska kulturna politika 1953–1962. Ljubljana, 
Cankarjeva založba.
Gelo, Jakov, Crkvenčić, Ivan & Mladen Klemenčić 
(1998): Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvat-
ske: 1880.–1991. Zagreb, Državni zavod za statistiku 
Republike Hrvatske.
Giovanni (2023). Usmeni izvor. Zapis kod autora.
Glas Istre. Pula, Glas Istre, 1943–.
Hofman, Ana (2013): Ko se boji šunda još? Muzička 
cenzura u Jugoslaviji. U: Duraković, Lada & Andrea 
Matošević (ur.): Socijalizam na klupi: Jugoslovensko 
društvo očima nove postjugoslavenske humanistike. 
Pula – Zagreb, Srednja Europa, 279–316.
Hofman, Ana (2016): Folk Music as a Folk Enemy: 
Music Censorship in Socialist Yugoslavia. U: Mazi-
erska, Ewa (ur.): Popular Music in Eastern Europe 
Breaking the Cold War Paradigm. Cham, Springer, 
129–147.
HR DAPA 829 – Državni arhiv u Pazinu (HR DAPA), 
Rukopisna ostavština Slavka Zlatića (fond 829).
HR HDA 636 – Hrvatski državni arhiv u Zagrebu 
(HR HDA), Savez muzičkih udruženja Hrvatske (fond 
636).
HR HDA 1228 – Hrvatski državni arhiv u Zagrebu 
(HR HDA), Socijalistički savez radnog naroda Hrvat-
ske. Republička konferencija (fond 1228).
HR RP VA 180 – Hrvatski radio, Radio Pula (HR 
RP), Slavko Zlatić - gost emisije Kroz naš kraj, vrpca iz 
arhiva br. 180 (VA 180).
INK (2024): Povijest INK. https://www.ink.hr/o-
-nama/ (zadnji pristup: 2024-05-20).
Ivetic, Egidio & Luciano Giuricin (ur.) (2001): La 
comunità nazionale italiana nei censimenti jugoslavi. 
1945–1991, Etnia VIII. Trst – Rovinj, Centro di ricerche 
storiche.
Ivetic, Egidio (ur.) (2006): Istria nel tempo, Manu-
ale di storia regionale dell’Istria con riferimenti alla 
città di Fiume. Rovinj, Centro di ricerche storiche.
Jambrošić, Radoslav (1959): Veliki uspjeh Jazz 
revije u Istarskom narodnom kazalištu. Glas Istre, 16, 
19, 8. 5. 1959, 4.
Janjetović, Zoran (2011): Od Internacionale do ko-
mercijale, popularna kultura u Jugoslaviji 1945–1991. 
Beograd, Institut za noviju istoriju Srbije.
Jansen, Stef (2005): Antinacionalizam: etnografija 
otpora u Beogradu i Zagrebu. Beograd, Biblioteka XX 
vek.
Jelić, Ivan (1970): Knjige o Istri. Časopis za suvre-
menu povijest, 2, 1, 235–236.
Kocković Zaborski, Tanja (2012): Pulski đir: 
mjesta memorije grada, Popratna edicija uz izložbu. 
https://kulturistra.hr/wp-content/uploads/2012/06/
pulski_djir_za_web1.pdf (zadnji pristup: 2024-04-16).
Kos, Koraljka (1972): New Dimensions in Folk 
Music: A Contribution to the Study of Musical Tastes in 
Contemporary Yugoslav Society. International Review 
of the Aesthetics and Sociology of Music, 3, 1, 61–73.
La Voce del Popolo. Rijeka, Edit, 1944–.
Lubiana, Orietta (2018): Značajne obljetnice 
u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, Hrvatska revija, 1. 
https://www.matica.hr/hr/541/znacajne-obljetnice-u-
-sveucilisnoj-knjiznici-u-rijeci-27864/ (zadnji pristup: 
2024-04-16).
Marin, Laura (2023): Glazbena svakodnevica Pule 
1965.–1970. u ogledalu dnevnog tiska. Diplomski rad. 
Pula, Sveučilište Jurja Dobrile, Muzička akademija.
Marković, Tatjana (2015): Editorial: Mediterranean, 
Our Own: (Post-)Yugoslav Pop Music. TheMA: Open 
Access Research Journal for Theatre, Music, Arts, 4, 
1–2, 1–5.
202
ANNALES · Ser. hist. sociol. · 34 · 2024 · 2
Lada DURAKOVIĆ: KULTURNA POLITIKA I POPULARNA GLAZBA: ŽANROVSKI KOLAŽI PULE U ŠEZDESETIMA, 189–202
Milan (2023). Usmeni izvor. Zapis kod autora.
Raković, Aleksandar (2018): Rokenrol u socijalistič-
koj Jugoslaviji: od zabave gradske omladine do nacio-
nalne kulture [1956–1981]. U: Vraneš, Aleksandra (ur.): 
San o gradu, Zbornik radova. Andrićgrad – Višegrad, 
Andrićev institut, 427–439.
Ramet, Sabrina Petra (1994): Shake, Rattle and 
Self-Management: Making the Scene in Yugoslavia. U: 
Ramet, Sabrina Petra (ur.): Rocking the State. Rock Mu-
sic and Politics in Eastern Europe and Russia. Boulder, 
Westview Press, 103–140.
Redakcija Istra 24 (2023): Javnost je podijeljena 
ima li grad pravo odlučivati? Pulski gradonačelnik 
Filip Zoričić zabranio je koncert „cajki“ u ustanovi 
kojom upravlja Grad. https://www.istra24.hr/komunal/
ima-li-grad-pravo-odlucivati-pulski-gradonacelnik-filip-
-zoricic-zabranio-je-koncert-cajki-u-ustanovi-kojom-
-upravlja-grad (zadnji pristup: 2024-04-16).
Rolandi, Francesca (2022): Dvadeset četiri hiljade 
poljubaca. Uticaj italijanske popularne kulture u Jugo-
slaviji (1955–1965). Beograd, Geopoetika.
Senjković, Reana (2008): Izgubljeno u prijenosu. 
Pop iskustvo soc kulture. Zagreb, Institut za etnologiju 
i folkloristiku.
Škarica, Siniša (2005): Kad je rock bio mlad – priča s 
istočne strane (1956.–1970.). Zagreb, V. B. Z.
Vidić Rasmussen, Ljerka (1995): From Source to 
Commodity: Newly-Composed Folk Music of Yugosla-
via. Popular Music, 14, 2, 241–256.
Vidić Rasmussen, Ljerka (2002): Newly-Composed 
Folk Music of Yugoslavia. London – New York, Routledge.
Vučetić, Radina (2012): Koka-kola socijalizam. 
Amerikanizacija jugoslovenske popularne kulture šez-
desetih godina XX veka. Beograd, Službeni glasnik.
Vuletic, Dean (2010): Yugoslav Communism and the 
Power of Popular Music. Doktorska disertacija. New 
York, Columbia University.
Vukobratović, Jelka (2023): Jugotonov „prozor na 
zapad“: strana popularna glazba u ranoj jugoslavenskoj 
diskografiji. Predavanje. Pula, Centar za kulturološka i 
povijesna istraživanja socijalizma Sveučilišta Jurja Do-
brile, 13. 4. 2023.