hoće
j i o r
SPLIT -1938
tfnsp
170873
TRGOVAČKA TI8KARA, SPLIT
U VOD
Jugoslovenski narodni pokret »ZBOR« pojavio se je u teškim danima iskušenja koje proživljujemo. On je nikao u vremenu kada se poiitičko-partijske strasti sukobljuju svom silinom prijeteći najozbilj-nije da poruše temelje na kojima je vjekovnim pat-njama naših predaka sazdana naša narodna zajed-nica. Partijske strasti su zatrovale narod, one uba-cuju mržnju i razdor, uništavaju obitelj, upropašta-vaju zadruge. U selu nema ljubavi i sloge. Dogada se da dva brata koja imaju iste brige i nevolje, istu zemlju kopaju — žive u mržnji i dijele svoju oče-vinu, jer jedan pripada jednoj političkoj stranci, a drugi drugoj. Na taj način nastaje sveopće rasulo i u selu i u gradu, pa dok drugi narodi napreduju i zidaju svoju kuću, mi nazadujemo i potkapamo te-melje svoje kuće.
»ZBOR« se pojavio u vremenu velike socijalne nepravde. Postoji jedan manji broj gotovana koji se popeo na narodnu grbaču, bogati se i uživa sve slasti. Sav ostali narod muči se i pati od zore do mraka, a ne vidi plodove svog rada. Krvavi znoj sa čela radnog naroda pretvara se u žuto zlato u ke-sama narodnih gulikoža. Vadi se rudno bogatstvo iz utrobe naše zemlje, vade ga žuljevite ruke našeg gladnog radnika koji ukočena pogleda i prigušena bijesa promatra kako miljarde iz njegovih ruku kli-ze u tude zemlje.
»ZBOR« se pojavio u vremenu kada cijeli svijet proživljuje'teška previranja, u kojima svaki narod traži svoj izlaz. Ne može jedan narod naći izlaz za drugi narod; svak mora naći izlaz i put za sebe. Zato se pojavio »ZBOR« da bi pokazao pravi put i izlaz za naš narod. Mi nećemo da oponašamo druge, rai hoćemo da na svoj vlastiti način uredimo svoju
kuću, jer naš' narod ima svoje posebne potrebe i živi u svojim posebnim prilikama.
Iz stranog pokvarenog svijeta prenesena su kod nas mnoga zla. Počeli su ljudi da se srame onog što je njihovo, a da se kite tudim perjem, počeli su se rugati narodnom moralu i narodnim vrlinama, koje su ga kroz vijekove očuvale od svih neprija-teljskih nasrtaja, a stali su da se oduševljavaju stra-nim pokvarenostima — jer da je to »moderno«. Ta-ko je u naše gradove, a preko njili i u sela unešena pokvarenost.
Program *>ZBORA< se sastoji iz »Osnovnih na-čela« i »Smjernica«. U »Osnovnim načeliina« se nalaze osnovtie i vječne istine koje mi propovjeda-mo i na kojima ćemo sazidati sretnu budućnost. »Smjernice« sadrže put kojim će se do toga doći. Ovdje će se objasniti ta načela i smjernice.
4
Osnovna načela
i.
»Srbi, Hrvati i Slovenci čine jugoslovensku narodnu, društvenu i duhovnu zajednicu, koju ve-zuju krvno srodstvo i osjećanje iste sudbine. Jugo-slovenskom narodu kao cjelini podreduju se svi po-sebni interesi!«
Srbi. Hrvati i Slovenci su Sloveni koji žive na Jugu, dakie Južni Sloveni ili kraće rečeno Jugoslo-veni. Oni su braća jedne iste krvi, zato im i sudbi-na i život imaju biti zajedmčki. Ali u prošlosti oni su živjeli pod različitim utjecajima svojih neprija-telja, pa je posve razumljiv što se pokazalo da iz-među njili postoje neke sitnije razlike koje stoje na putu da dode do potpunog duhovnog i nacionalnog jedinstva, do čega jednog dana mora da dode, jer je to prirodni zakon. No do toga ne smije doći si-lom, zato smo mi protivnici prisilnog jugoslovestva.
Do konačnog jedinstva će doći na taj način što će svaki gradanin osjetiti državu kao svoju i kao jedinu njegovu mogućnost da u slobodi i sreći živi. To će se postići samo onda kad za svakoga zavlada jedna te ista Pravda, kada se država bude brinula da svakome omogući da svojim radom osigura sebi i svojoj porodici pristojan život.
Svaki kraj i svako mjesto ima svoje posebne interese, ali nad njima postoji viši općenarodni in-teres. Priznaju se posebni interesi, ali oni nikad ne smiju da se ispoljavaju u tolikoj oštrini da škode zajedničkom interesu, jer čim je oštećen interes za-jednice, oštećeni su samim tim i interesi pojedinca.
II.
»Vjere, koje su vezane za dušu naroda i izra-žavaju njegov pogled na svijet i pouzdanje u Boga, jesu bitne duhovne vrijednosti.«
Vjera čini čovjeka čovjekom, ona priječi da u
5
njemu prevladaju životinjski nagoni. Vjera čnva moral kod naroda. ona rriu daje snage i podstreka da prebrcdi i najveće nevolje, ottri mu priieči da klone duhom. Vjera šin ljubav i mir meciu ljudima, dok bezboštvo uništava sve ljudske vrijednosti. Zato će se »ZBOR-< boriti protiv bezboštva kao izvora svakog zla, a omogućavaće slobodu i ravnoprav-nost svake vjeroispovjesti.
III.
»Samosvojuu jugoslovensku kulturu, u duliu svojih tradicija i na osnovaina čovječiiosti, izgra-duje narod slobodnim stvaralaštvom. Zaštitnik ovog stvaralačkog stremljenja jc jugoslovenska država. — Osobenim i duhovnim vrijednostinia (jezik, obi-čaji itd.) koje pojedini dijelovi naroda unose u za-jednicu, omogućuje se nesmetani razvitak.«
Do općeg napretka dolazi se na taj način što svaki narod dade od sebe sve što može. Mi sma-tramo da je i naš narod dužan da se razvija, da stvara i da daje plodove svog dulia za dobrobit ci-tni uživamo stvorili su drugi, zato smo i mi dužni jelog čovječanstva. Jer, mnoge korisne stvari koje da stvaramo pa da se time i drugi koriste.
Da bismo do toga došli prije svega treba da imamo svoju vlastitu kulturu. Mi ćemo nju izgraditi na osnovu naše prošlosti, naše tradicije. Ako za-gledaino u našu prošlost, na primjer, kroz naše na-rodne pjesme, mi ćemo tu naći narodnu dušu koja ima da bude osnova pri izgradnji naše kulture. Mi ćemo tu naći svoju vlastitu Pravdu i svoj vlastiti Mozak. Naći ćemo zakone Božje i ljudske po koji-ma treba da se upravljamo, naći ćemo divne pri-mjere hrabrosti i požrtvovanja, pravde i čovječno-sti. Eto, na tim zakonima koje je kroz vjekove sam narod stvarao treba da se osniva naša kultura i naš život. Tekar tako će biti moguće da svaki čo-vjek iskaže svoje sposobnosti i da ih pretvori u djela od trajne i korisne vrijednosti, koliko za nas toliko i za druge. Da se to postigne, omogućuje se slobodan razvoj svim posebnim odlikama i običaji-ma pojedinih dijelova našeg naroda.
■6
IV.
»Jugoslovenska narodna zajednica mora imati ii društvenom pogledu svoj osobeni sklop, koji od-govara njenom duhu i njenim potrebama.«
Izmedu pojedinih naroda postoje razlike. Svaki narod ima svoje odlike koje ga čine da je on taj, a ne neki drugi narod. Svaki narod ima svoj način u životu koji se manje ili više razlikuje od života drugih riaroda. Svaki narod ima i svoje nevolje i svoje potrebe koje ga opet razlikuju od drugih na-roda. Sve to skupa čini da kod raznilr naroda ne može da postoji jedno isto i jednako društveno-po-litičko uredenje, već svaki narod treba da nade onakav oblik tog uredenja koji će najbolje odgo-varati njegovim potrebama. Zato i »ZBOR« hoće da našem narodu dade onakovo uredenje koje će biti najbliže duhu rtarodnom, u kojem će se narod snaći i osjetiti ga kao svoje
»Dom, kao prirodna osnovica narodna, mora biti i društvena osnovica narodne zajednice.«
Porodica je tenrelj društva. Kakva je porodica, takav je i narodrri život, takvo je društvo. U poro-dici, u doinu svaki čovjek prinri prvi odgoj o kojem zavisi kasniji sretni ili nesretni život svakog poje-dinca. U jakoj, zdravoj i moralnoj porodici odgajaju se jaki i moralni ljudi korisni za zajednicu, koji os-rrivaju nove isto tako jake porodice i na taj način obnavljaju i povećavaju narodnu zajednicu.
Porodični je život ogledalo svakog naroda. On-dje gdje se porodica cijeni i poštuje, gdje u obitelj-skom životu vlada ljubav i sloga, tu je i sreća i za-dovoljstvo. Takav je narod čil i sposoban za život. Ondje, naprotiv, gdje it porodici vlada razvrat i ne-moral, gdje se moralni porodični život izruguje, gdje je sramota inrati djece, tu je i cijeli narod u rasulu i njemu rrema spasa. Mnogi narodi su u prošlosti propali i iščezli sa lica zemljinog, a to se dogodilo onda kada je u njihovinr porodicama zavladao raz-vrat.
U porodici se uče djeca solidarnosti, uče se me-ausobnoj saradnji i potnoći, uče se da rade jedan za drugoga, te se tra taj način odgajaju kao društvena
7
bića. Zato i »Z130R« pridaje porodici naročit značaj.
»Selo će biti mjerilo jugoslovenske društvene politike.«
Mi smo seljačka zemlja. Zemljoradnja glavno je zanimanje naroda. A ipak dosad se vodila takva politika kao da seljaka ni nema. Čitavoj zajednici će biti dobro samo onda ako bude dobro glavnom njenom hranitelju, a to je seljak. Zato mnoge na-piedne države ulc1?!! sve svoje sile k?.ko bi por-olj-šale život ssljaka.
Naš seljački narod je saćuvao svoje davne obi-čaje, sačuvao je svcje pjesme, svoju igru i ostale tekovine; jednom riječi sačuvao je SvOju rasnost. Tu njegovu rasnost trt'ba gajiti 1 razvijati, pa upo-redo s njom treba da ide i naša društvena politika. Ona inora biti bliska i shvatljiva seljačkom narodu. on u njoj mora imati vidnu ulogu. To će biti onda, ako se seljaku prizna ona uloga koju on u stvari mora da ima u odnosu prema cijeloj zajednici.
»Rad mora biti dužnost i pravo svakoga poje-dinca. Društvena korisnost rada odreduje vrijednost i ulogu u zajednici.«
Narodna zajednica je jedna velika kuća, jedna zadruga u kojoj mora da vlada pravda i blagostanje. Svaki član te zajednice mora pored svojih prava da ima i svoje dužnosti. Jedna od glavnih dužnosti koja omogućuje postojanje takove zajednice je rad. Svaki čovjek je dužan da radi. Nitko ne smije stati skrštenih ruku, pa da za njega drugi radi. Ko hoće da živi, taj mora i da radi, ko neće da radi, a može, taj nije dostojan pomoći ni samilosti drugili, on je sam sebe osudio da crkne.	svak
će morati da radi, bilo rukama, bilo mozgom i pe-rom. Spekulantima i profiterima koji žive na račun naroda, neće biti mjesta.
Ali kada bi postojala samo dužnost rada, a ne bi postojalo i pravo na rad, time sve nevolje ne bi bile riješene, jer šta onda ako ljudi hoće da rade, a nemaju posla? Zato »ZI30R« i kaže da svatko po-red dužnosti rada ima i pravo na rad. Svaki čovjek koji je zdrav i sposoban ima pravo da mu se omo-gući da radi. Ko će mu dati posla? Država. Jer, ako
S
je svaki građanin narodne zajednice spreman da je brani svojim životom, da pogine za nju, onda je i ta zajednica dužna da omogući svakom svom članu život. A život će mu omogućiti tako što će mu dati posla preko kojeg se dolazi do sredstava za život. Nijedan čovjek koji hoće da radi ne smije biti bez posla, jer posla irna — ima ga toliko da je radnika uvijek malo.
»Privatna svojina i kaoital moraju se podrediti interesima cjeline.«
Danas u kapitalističkom društvu pojedinci koji su na bilo koji način nagomilali pare mogu da s nji-ma rade što hoće. Kapitalu je dozvoljeno vršljanje bez državne kontrole. Veoma često to ide na štetu cijele zajednice, a na korist samo nekolicini povla-šćenih kapitalista. Seljak mora svoje proizvode da prodaje po niskim cijenama, a tvorničke proizvode kupuje po visokim. Na taj način on nije u stanju da podmiruje ostale svoje potrebe. te zato i vidimo o-noliku bijedu i glad na selu. To je sve zato što u kapitalističkom sistemu nema nikoga ko bi naredio kapitalistima da snize visoke cijene svojih tvornič-kih proizvoda, a s druge strane da odredi višu cije-nu zemljoradničkim proizvodima.
Zato je ustao »ZBOR* da donese novo društve-110 uredenje koje neće biti kapitalističko, a koje će dati pravo državi da ispravi nepravdu gdje ona po-stoji, da određuje cijene svim važnijim proizvodi-ma, da suspregne privatni kapital i da mu ne do-zvoli da se razvija i da radi proti interesa zajednice.
»Slobodna pojedinačna ili udružena pregnuća (inicijative) prvenstveni su nosioci društvene dje-latnosti, čiji će pretstavnici biti staleži.«
Sloboda izbora rada, bilo pojedinca ili više po-jedinaca u grupe je zagarantovana, u koliko ne bi taj rad bio na štetu zajednice. Mi stojimo na načelu da će pojedinac najbolje znati za koju vrstu rada itna najviše sposobnosti i gdje će najbolje uspjeti. Zato će svak imati slobodnu inicijativu, jer se tako najbolje dolazi do općeg napretka.
Po vrsti rada narod se razlikuje na razne sta-leže. Tako na pr. zemljoradnici čine zemljoradnički
9
stalež, radnici radnički, činovnici činovnički itd. Svi oni koji rade jedan isti posao, pripadnici su jednog staleža. Ljudi se izmedu sebe ne razlikuju po parti-jama nego po staležima. Nema razlike izmedu dva zemljoradnika koji obraduju istu zemlju. Imaju iste nevolje i iste interese, a slučatijo pripadaju različi-tim političkim strankama. Oni se ne razlikuju, jer pripadaju istom zemljoradničkom staležu.
cii ui> ■ u Zato je »ZBOR« protiv stra-naka. On hoće da se priznaju staleži koji u narodu oduvijek postoje i preko kojih će narod najbolje znati da uredi svoj život. Svaki stalež izabraće pot-puno slobodno iz svoje sredine najsposobmjeg i naj-poštenijeg pretstavnika za staleški parlamenat. Si-gurno je da će jedan zemljoradnik u takvoin parla-mentu bolje znati da zasttipa interese svog zemljo-radničkog staleža,' nego što bi to uradio jedart ban-kar čiji su interesi suprotni od interesa zemljorad-nika. Tako isto bolje će zastupati radničke interese jedan radnik nego što bi to činio neki činovnik. Na ovaj način svaki stalež će iznositi svoje potrebe i zastupati svoje interese, pa interesi sviju staleža su ititeresi cijelog naroda.
»Država isključuje potčinjavanje jednog stale-ža drugome.«
Mogao bi netko pomisliti da će u takovom sta-leškom parlamentu najjači stalež potčiniti sebi sla-bije i na njihovu štetu se razvijati. Ta bojazan nije opravdana, jer postoji država koja bi u tom slučaju intervenirala. Medutim to je potčinjavanje, odnos-tio uništavanje isključeno, jer se staleški pretstav-nici u svom radu neće rukovoditi slijepim partizari-skim strastima nego razumom. Zemljoradnici na pr. će biti svijesni toga da kada bi uništili stalež ljeka-ra, ne bi imao tko da suzbija bolesti pa bi na taj način uništili sami sebe. Isto tako ako bi uništili rad-nike ne bi im imao tko praviti plugove i motike i tako slično. Svakome staležu je jasno da bez ostalili staleža nema ni njemu opstanka.
Čitavi narod je jedan organizam, kao što je to na pr. ljudsko tijelo. Pa kao što je to tijelo sastav-ljeno od pojedinih organa (srce. noge, ruke) koji živc
10
u međusobnom skladu, a uništ- jc jednog od tih or-garia značilo bi uništiti i tijelo, tako je i narodrii or-ganizam sastavljen od svojih organa a to su staleži, koji isto tako moraju da se pomažu i saraduju, a ni-kako da se uništavaju, ako se hoće napredak narod-rrog organizma.
V.
»jugoslovenska privreda je cjelina, čiji su od-liosi u medusobnoj zavisnosti; osnova joj je poljo-
privreda.«
. U kapitalističkonr sistemu svaka se grana pri-vrede razvija potpuno zasebno, nenra nikakovog plana koji bi obulrvatio svu privredtru djelatnost. Medutinr pojedine privredne grane nisu odvojene cjeline za sebe, već su to sastavni i usko povezani dijelovi jedne opće privrede. Izmedu tih grana po-stoji tćikova uzročnost i takova veza da se one ni-kako ne mogu shvatiti jedna bez druge. Jedino je u današnjem kaosu ntoguće da se o tome ne vodi ra-čuna, ali zato i postoji kaos u privredi, zato i po-stoji otro bezgranično izrabljivanje i iskorišćavanje potrošačke i radne nrase od strane jedne manjine.
Po shvatanju »ZBORA« ima se strogo voditi računa o činjenici da je privreda cjelina čija je os-nova poljoprivreda. Rekli smo već da ogromnu ve-ćirru našeg naroda čine zemljoradnici, prema tonre i najglavnija privredna grana je zemljoradnja, od-nosno poijoprivreda. Na toj privrednoj grani poči-vaju i razvijaju se, ili su pak u najvećoj zavisnosti i sve ostale privredne grane. Zato će »ZBOR« rtaj-veću pažnju posvetiti poljoprivredi, nastojeći da je unapredi i usavrši do najvećih granica. Jer, ako intatrro zdravu poljoprivredu imaćemo zdrave i raz-vijene i ostale grane privrede.
»Osnove-i razviće cjelokupne privrede odreduje privredni p!au, koji će utvrdivati privredne grupe uz saradnju države.«
Kada smo svijestri toga da je privreda jedna nerazdvojna cjelina i da ne smijemo dozvoliti kaos i privredi odvojenim i nekontrolisanim vođenjem Mm^jedinih privrednih grana, moramo se postarati,
kako bi se ejelokupna privreda vodila po jednom utvrdenom planu. Staieški pretstavniei, medu koji-ma ee se nalaziti svi zainteresovani privredni fak-tori, uz suradnju državnih vlasti, raznih privrednih komora i ustanova, utvrdivaće od vremena na vri-jeme veliki privredni plan koji će obuhvatiti cjelo-kupnu privredu.
Ovakvo jedno tijelo koje će donositi plan, imat će stalno u vidu koliko je potrebno da se proizvede jedne odredene godine raznih proizvoda da bi se zadovoljile potrebe potrošača u zemlji, imat će na-dalje u vidu kolika je mogućnost izvoza tili naših proizvoda na strana tržišta, pa će prema tome i znati da odredi kolike količine proizvoda u pojedi-nim privrednim granama ima da se proizvede za jedan odredeni vremenski period.
VI.
»Kraljevina Jugoslavija je historijsko politička ueminovnost i jedino ona omogućuje opstanak i slo-bodno razviće jugoslovenskog naroda.«
Nije Jugoslavija slučajno stvorena. Ona je mo-rala postati jer je to nalagao prirodni zakon koji traži da se ujedinjuju one grupe koje su bliske jedna drugoj. Taj zakon ujedinjenja su dobro osjetili naši preci koji kroz vijekove nastojaše i podniješe mno-ge i mnoge žrtve da do ostvarenja tog zakona dode.
Teška je bila naša prošlost kada smo robovali radi naše nesloge tudinu. Teška je i naša sadašnjost kad robujemo strastima i porocima mjesto da se podvrgnemo zdravom razumu. Teška je naša sadaš-njost jer u njoj daju posljednje trzajeve oni koji nisu shvatili veliki prirodni zakon. Ali protiv prirode se ne može; sav njihov rad ostaće prazno lupanje sla-me. Nova omladinska generacija koja nastupa gvo-zdenom snagom i stvaralačkim oduševljenjem uklo-niće za vazda sve poroke i strasti, stvoriće državu Reda, Pravde i Blagostanja, stvoriće zadružno-sta-lešku Jugoslaviju, što je jedina mogućnost da narod razvije svoje životne i stvaralačke sposobnosti. Van takve Jugoslavije i van njenih granica, svaki dio našeg naroda čekalo bi neminovno vječno ropstvo.
12
»Samo 11 onim funkcijama koje se odnose na živol naroda kao cjeline, državua vlast treba da bude centralizovaua; u ostalim izražena u sarno-upravi.«
Centralizam je kod nas pokazao najgore rezul-tate, on je jedan od glavnijih razloga velikog narod-tiog nezadovoljstva; ne može centralna (središnja) vlast da znade i najsitnije potrebe nekog kraja, a pogotovo lte može na vrijeme i ispravno da udo-volji tim potrebama. Zato »ZBOR« hoće da central-na vlast riješava samo one zakone koji su osnovni i bitni za cijeli narod. Sva ostala pitanja koja poseb-110 interesuju jedan kraj, riješavat će stanovnici tog kraja preko svojili samouprava. Samouprave će biti stvarne, a ne samo na papiru, jer one odgovaraju našim potrebama i našim pfilikama.
»Narod ee učestvovati u zakonodavstvu i vršiti nadzor nad državnom upravotn putem pretstavniš-tva, koje mora biti izvor staleškog uredenja i poli-tičkog shvatanja.«
»Svaka vlast u državi mora biti potpuna i stvar-na. Isto takva biće i njena odgovornost. Santo Kralj je neprikosnoven.«
: i	Zato »ZBOR« hoće da nosio-
ci vlasti uvijek poiažu račun'e o načinu na koji upo-trebljavaju vlast, narod će preko svojih staleških pretstavnika, preko slobodne ali i objektivne štam-pe, te preko Narodnog Suda moći da vodi stalni nadzor i da pozove na odgovornost sve one koji bi se usudili da zloupotrebe datu im vlast.
13
Smjernice
i.
»Nepokolebivo stojiino na narodnoiu iskiistvn: Pravda drži zemljn i gradove.
Tražimo da ovo načelo prožinia zakonodavea i sndiju i da bude stalno pred očinia svima koji vrše javnu službu.
Zahtjevamo da se onenioguei, III odmah ispravi, ili brzo i primjemo kazni svaka povreda pravnoga poretka učinjena od strane organa javne službe.
Tražimo stvarna jemstva za to, ne samo u istin-skoj nezavisnosli sudije, vee nai'očito i u njegovoj ličnoj ispravnosti, spremi i punoj odgovornosti.«
Da bi jedna narodna zajednica bila jaka, a jaka je ikad je u nijoj narod zadovoljan i sretan, potrebno je da na svafeom koraku vlada pravica. Čim narod osjeti na sebi nepravdu. on se najprije razočarava, pa ogorčuje i konačno njime zavlada rušilački bijes. Imajući to u vidu »ZBOR« novo društvo koje donosi stavlja na najsigurniiji temelj. a to je: Pravda. Čim narod osjeti da je zavladala pravica, nestaće nepo-vjerenja prema državnoj vlasti, svatiko će osjetiti državu kao majku a ne maćehu. Onda će nestati i posljednjih pakušaja da se ruši ono što su lcroz vje-kove teškom mukom i velikim žrtvama zidali naj-bolji narodui sinovi. Njihov san da vide svoj narod slobodan i sretan postaće djelo.
II.
»Smatramo da i drugi organi javne službe 1110-raju imati ne samo privrženost državi i narodnoj cjelini, već i besprijekornu ličnu ispravnost 1 stvarnu spremu.
Zahtijevamo neumitnu reviziju svih javnih služ-benika po ovim načelima.
14
Tražhuo da se popimjavaiije mjesta u javnoj službi vrši putem objektivnog ocFabiranja stečajnim ispitima.
Protivni smo nezasluženim unapredenjima.
Stoiimo ua gledištu da će ISTillNSKE SAMO-UPRAVE, pođ nadzoroin države, u granieama okvir-nih zakona, riješiti i pitanje državne administracije.
Tražimo da se javna uprava uprosti. da što brže, potpunije i jevtinije obavlja narodne poslove.«
Ovdje je rij.ec o rak-rani ko'ja nagriza naš život: to je pitanje činovnika. Svaka partija koja je bila na vlasti, da bi se odužila svojim agitatorima nastojala je bito da izbacuje postojeće činovnike iz službe, a na njihova mjesta da posćavi svoje, bilo palk da otva-ra nova mjesta. Na taj nčin činovnici su postali ne-sigurni živeći u vječitom strahu da će biti premje-šteni ili otpušteni. Rroj činovnika se iz dana u dan penjao, a kako nije bilo dovoljno sredstava da ih se sviju plaća. plate su im se neprestano snižavale. Ne mogavši da prehranjuju sa platom sebs i porodicu. mnogi su činovnici počeli da primaju mito za razne protuzakonite usluge, te se na taj način uvelikostala da upropaštava državna imovina. Preko protelkcije u državnu službu su se uvukli Ijudi bez ikakve spre-me dok sposobni moraju godinama da šetaju.
Shvaćajući pravi zinačaj činovničkog aparata »ZBOR« hoće da tu izvede najkorenitije reforme. Svi oni koji ne odgovaraju toj službi mora da je na-puste. Novi činovnici će se primati po sposobnosti a ne po protekciji. Niihov broj će biti cnno'liiki koliki je stvarno potreban, njihov rad će biti naporan i strogo odgovoran, ali će zato biti i čestito nagrađen, tako da neće biti korupciije i raznih zloupotreba.
mi.
»Ne možemo da zainislimo trajnu i jaku držav-uu vlast BEZ SLORODNE OBJEKTIVNE JAVNE RIJEČI. Prava jaka vlast se i po tonie poznaje što od takve iavne rileči ne zazire.
Zakon mora obezbijediti osnovne i bitne narod-ue interese od zloupotrebe štampe. Isto tako zakou
15
mora zaštititj saniu javnu riječ od iične neispravno-sti i zavisnosti onih koji se njome bave.«
Bijedna je ona dvžavna vlast koja se boji kri-tike. Znači da se takva vlast boji da se iznesu na vidjelo njena djela; savjest jo.j nije čista. Nema jaike vlasti bez slobode štampe. Štampa u'kazuje na gri-jehe, ona pokazuje i kako če se te grijehe ispraviti. što da se radi da se p.:r.ova u njih ne upadne. Štam-pa pred'laže 11a koji način i koja pitanja da se riješe. Kroz štampu se ogled-i mišljenje, želja i volja puka. Zato nijedna jaka i prava vlast ne guši štampu nego traži njenu saradnju.
»ZBO'R« če zato dozvolki javnu objektivnu kri-tiiku preko slobodne štampe, ali nikad neće dozvoliti da štampa sije nemoral i otrov u narod, Štampa ima uzvišeni zacjatak da uzgaja, a ne da kvari 'kao što je to slučaj danas. Oni koji vode štaiipu moraju biti ispravni i čestiti ljudi, tekar će taiko štaimpa udo-vo'lji'ti svom zadatku.
IV.
Tražimo da drža/ne i samoupravne potrebe ne prelaze narodnu ekonoinsku snagu. Zahtijevamo /a-to razuninu štednju. Javni tereti ne smiiu ubijati pri-vredu. oni moraju biti n srazrnjeri s općim narodniin dohotkom.
Zahtijevamo da toreti za pokriće javnih potreba budu pravedno raspor^Jeni na poreske obveznike. prema njihovoj stvarnoj snazi,
Tražimo reviziju državnih obaveza: zatim tra-žimo da država ogaveze ispunjava u interesu svoga kredita.«
Država. odnosno narodna zajedniea ima svojih javnih potreba koie se moraju u interesu cjeline za-dovoljiti, a čije 2adovoljetnje traži velika novčana sredstva. Fa sredstva treba pribaviti. Do njih svaka država dolazi u glavr.om putem raznih vrsti poreza. carina i dažbina, te prihodima iz državmh preduzeća. Zato se porez mora plaćati i proti toga nrtko pa-metan ue smiie i ne možfe biti. Ali smo protiv načina na koji se raspoređuie porez, kao i protiv toga 'kaiko se sabrane suine troše.
16:
Ako porez pređe granicu do koje raože narod da ga plača, onda dolazi do kočenja privredne radi-nosti. Bilo je m-iogo slučajeva da su pojedini pri-vrednici napustili posao jer irn je porez bio veći no što je bila zarada. Na taj način koči se privredna ra-dinost, gomilaju se nezaposleni radinici, opada po-trošačka moć naroda itd. Zato moraju veći porez da plaćaju oni koji imaju veće prihode. Ali država mora u svoje ruke da uzme i ineke rudnike ikoji se sada nalaze u rukama stranaca koji izvažaju svo blago. Iz tih rudnika bi država mogla da pokrije mnoge svoje potrebe, pa bi i porez mogao da se osjetno snizi.
Država je primila na sebe mnoge obaveze nov-čane prirode. Pravi razlog tih obaveza je često puta provizija i korupcija. Zato ć?mo revidirati sve dr-žavne obiveze, pa u koliko su one bezrazložne, po-staraćemo se da ih izvrše oni ikoji su ih u inre drža-ve potp;sali. Revidiraće se i sve penzije. Istpitaće se da 'li su svi ministri i sva ostala gos.poda zaslužili te penzije, ispitaće se na koji su se način obogatili oni koji su se bavili javnim životom. Eto, tu se može naći dovoljno sredstava da se zadovolje sve narod-ne potrebe.
V.
»Smatramo da u današnjim društvenim nevo-Ijama ima najmanje rniesta stavu skrštenih ruku.
Država ne smije da smeta onima koji, u skladu sa njenim društvenim i privrednim pđanom, rade i izgraduju nove životne uslove. Ona treba da takva pregnuća izaziva ako ih nema — da ili podržava i razreduje, kad se pojave. Tamo gdie se takva preg-nuća ne pojavljuju, država treba da ih svojom sna-gom zamijeni.
Naročito hoiemo takove društvene uslove koii će pokrenuti selo da ono, svojim naporima na pro-svjećivanju, ozdravljenju i privrednom napredova-nju, plodonosno odabere i uinnoži potstreke koji će uvećati njegovu suagu.
Pri tom tražimo da selu, kao izvoru rasno-bio-loške duhovne i ekonomske snage naroda, bude o-
17
čuvan s jedne strane njegov osnovni značaj, a s dm-ge — da mu budu obezbijedene zdrave i svijetle te-kovine opće kuHure.«
Danas je narod potpuaio pasivan. Tako rekuć ne daje ni znaka života. Nema slučaiia da sam narod započne nešto samos'talno, a ako se negdje i započ-ne brzo se klone, pošlo ne postoie društveni uslovi da se započeto djelr dovrši.
To je danas. A!i u državi »ZBORA« gdje neće biti pokvarenog partizanskog života, gdje će se dr-žava brinuti i jemčiti za rad i život sva'kog grada-nina, gdje će svak bi'ti nagraden po zasluzi, u takovoj. državi narod će sam u oduševljenju pregnuti da svoj život što bolje uredi, on će sam voditi ikulturne aikcije, sam će imati volje da poradi na socijalnom i ekonomskom preobražaju. A država će svom sna-gom pomagati takva narodna pregnuća.
VI.
»Jugoslavija počiva na solidarnosli interesa svih svojih članova„ To načelo, kao svoj temelj, ona rnora da obezbijedi. Zato, priznajući privatnu svojinu, ka-pital (ne i kapitalizani) i privatnu inicijatvu. država mora obuzdati neograničenu igru privainog interesa i potčiniti ga opeem.
Neophodno je potrebno da svakosn članu narod-ne zajednice bude obezbijedeno da svojim poštenim radom izdržava sebe i porodicu. Samo to obezbije-duje opće blagostanje.
Stojimo na gledištu da će opće privredno blago-stanje najbolje zajemčiti blagostanje pojedinaca, bez obzira kome staležu ili ekonomskoj grupi pripada.
To može biti jedino u organizovanoj narodnoj privredi, po općem privrednom planu.«
U đržavama sa kapitalističko-demokratskim u-redenjem ikapiitalistima je aozvoljeno da rade što lioće, jer u njihovim je rukama riovac, a s novcem i vlast. Oni nikome ne odgovaraju za svoj-i dieh i alko je više nego o:ito da izrabljuju i pliačkaju ne samo radnike i činovnike uiposlene u svojim predu-zećima, nego i širdliu potroSačku masu. U tim drža-vama vlada načelo da svaki čovjek treba sam da
18
privreduje na svoj način, između građana može da nastane najljiuća privredna borba, oni mogu jedan drugoga upropaštavati. Jer, vele oni, država je sariio sl'UČajni s'kup pojedinaca koji između sebe nisu ničim povezani. SvaJki pojedimac moira imati potpuna slo-bodu pa maikr tiime i štetio druge.
Međutim po shvatanju »ZBORA« izmedu poje-dinaca, pored duševnih i osjećajnih veza, postoji i solidarnost interesa. Oradani su upućeni jedan na drugoga, oni moraju da saraduju, a ne da se razvi-jaju jedan oa štetu drugoga. Diržava mora da pazi da se ta solidarnost, odnosuo ta harmonija ne pore-meti. Zato kapital mora biti podreden interesimia za-jednice. Ne postoji inarod radi kapiitala nego kapital radi naroda. Siredstva za proizvodnju, dakie, moraju da prestanu biti u službi 'lične ikoristi pojedinih kapi-talista, ona se maroju staviti u službu cijelome na-rodu. Čista dobit jednog preiduzeća mora biti podi-jeljena izmedu onih koji su je stvorili. Do toga se može doći ako čitava privreda bude organizovana po jednom planu, na čijem će utvrđivanju raditi na-rod preko svojih viastitih pretstavnika.
VI'I.
»Poljoprivreda je osnovica jugoslovenske pri-vrede. Zato tražimo da cjelokupua privredna politi-ka polazi od ove osnove.
Zalitijevamo da se nesrazmjernost cijena izme-du zemljoradničkih proizvoda i zemljoradničkih po-treba smanjuje ne saino poboljšavanjern cijena prvih, već i pojeftinjavanjem cijena drugih.«
Seljak se muči po suncu i snijegu da dode do svojih proizvoda. Kod toga ima i velikih novčanih izidataka. Događa se često da nastane nerodica, da mu suiša i nevrijeme uništi sve usjeve. On te svoje proizvode niora da orodaje po talko nislkoj cijeni da mu se često puta uopće ne isplati da bilo što sije ili sadi. Kada taj isti seljak hoće da zadovolji svoje naj-nužnije potrebe pa ode da kupi tvorničke proizvode, on mora da ih plaća po velikoj cijeni. I naravski da nema sredstava da 'kupi sve što mu treba. Zato i vidimo seljačke doin.ove pus;te. nezdrave i nečiste,
19
zato i vidimo bezvoijnost i tuirobnost kod seljaka; on gubi volju ue sarno za rad nego i za život. Jer šta će mu život koji l.'ije dostojan čovjeka?
»ZBiO'R« se jav'lja da ispravi ovu veliku neprav-du. Cijene seljakovih iproizvoda imoraju se povisiti, a cijene tvornič'kih proizvoda sniziti na jedan pravi--čan način koji će odrediti uz pomoć države pretsta-vnici sviju staleža.
»Uvažavajući uslov zdravog kredita. tražimo da se omoguće pravične ispravke zloupotreba u kredit-nim odnosiina. To će tek. u vezi s ostalim potrebnim mierama, oniogućiti rješenje seljač. prezaduženosti.«
Kreditna politika je vodena naopako. Seljak je uipao u velike dugove iz kojih ne može da se iščupa. Novi kredit ne može da aobije. Potrebno je da se izvedu korjenite reforne u kreditnoj politici, kao i da se revidira pitanje seljačkih dugova, te da se oni već jednom pravedno i konačno iriješe.
»Tražimo da se zadrugarstvu posveti ona pa-žnja koju zahtijeva njegov značaj. Pri tom se moraju poštovati osnoviia zadružna načela: slobada udru-živanja i ispravnost poslovanja. Oba će biti zado-voijena, pored ostalog, stvarnim i objektivniin dr-žavnim nadzorom.«
Pored toga što će država »ZBORA« biti stale-ška država. ona će biti i zadružna. Zadruge su kod našeg naroda postojale još u prastara vremena. to je čisto njegova tvorevina ikoja odgovara njegovom duhu. Danas se zadruga javlja kao jedan neophodarr životni uslov. Ne može jedan pojedinac sam da dode do svih sredstava za proizvodnju. O'n nema za to sredstava. Da bi do itoga došao on se udružuje u za-drugu. Isto tako ni sveje piroizvode ne može sam da prodaje već mora da se udružuje u zadrugu, zadruga mu ih otkupi pa se sama brine gdje 'će i'h prodati.
Naša polioprivreda može da krene napred samo onda ako se ona razvija kroz zadruge. Zadrugarstvo država mora da pomaže, ali pri toan ne strrije da se prenagljuje. Zadrugu treba osnivati tek onda i ondje kada i gdje se rtade netko tko će služiti zadruzi; to jest netko tko će u uspjeh zadruge uložiti sve svoje sposobnosti. A'ko nema takovog čovjeka, već se za-
20
druga prepušta nemarrim člannvima, onda jc bolje da se takva zadruga i;i'kad ni ne osnuje. Priznaje se princip slobode udružemja u zadruge, ali država ne srrije sikrštemh ruiku posmatrati kako nek i zadruga propada radi nemara i!i zloupotrebe. Zato će nad zadrugama postojati jaka državna 'kontrola.
U zadruzi se g'iji zadruzni moral. Ljudi se uče da 'jedan drugoga pomažu i medusobno da sarađuiu. Izmedu zadrugara javlja se i goji družeijublje. Za-druga ima svoju čitaonicu, ona je izvor prosvjete.
ViMI.
»Polazeći s gledišta da je nacionalni novac sred-stvo ekonomskog saobraćaja, tražhno da bude sta-bilan, ali i njegova cirkulacija da bude tako obez-bijeđena, kako bi svakome, u ntjetri njegove ekonom-ske snage i potreba bio pristupačan.
Zahtijevamo da narodna štednja bude obezbije-dena saveznim sistemom javnih štedionica. koje bi, pored zadruga, jedino imale pravo da primaju uioge ua štedn.!u.
Poštovanje osnove dobrog kredita, njegovo na-cionalizovanje, pojeftinjavanje i obezbjedenje u do-voljnoj mjeri za sve poduhvate koiji odgovaraju op-ćeni planu moraju biti uslovi opće kreditne politike.
Zahtijevamo i za ostale privredne grane i sta-leže, u okviru općeg plana i nacionalne solidarnosti, olakšice slične onima koje tražimo za poljoprivredu u pogledu oiakšanja njihovog dauašnjeg teškog po-ložaja, kao i u pogledu pobolijšanja budućih uslova njihovog života,«
Novac je danas vrijednost sa ogromnom nioći. Za novac se rnože sve. Međutiim prvobitna i prava svrha novca je bila, a ponovo mora postati, sredstvo za razmjenu dobara. Mjesto da se žito daje za plug, daje se novac, jer se lakše prenosi. Novac ikola iz ruke u ruku. što je to kolanlje brže to je i promet veći, a s njime i opći napredak. Oni koji imaju veće količine novca daju ga banikama na štednju, a banke ih iposuduju onima koji ih nemaju. I tako je novac neprestano u saobraćaju. Ali često puta banke zbog nesavijesnog rada i zloupotreba propadnu, a time
21
biva uprotpašćena i narodna uštedevina. Onda se de-šava da narod izgubi povjerenje u banke, a uovac skriva po čarapama i jastucima. Zato inia malo mov-ca u prometu, slaba ;e razmjena dobara, opada ra-dinost, a s njoan i opći napredak.
»ZBOR« ne može dozvoliti bankama da harače po starom običaju. Zato će narad novac moći ipreda-vati samo kreditnim zadrugama ili savezu štedioni-ca ikoje će biti pod jc'.korn kontrolom države, a za uloženi novac odgovaraće medu ostalim i država. Kad na taj način narod bude siguran da mu inovac neće propasti, 011 ga neće držati sikriveniog nego će ga preko štedionica pustiti u prornet. Velike količinc novca stati će na raspolaganju. Taj novac će se moći upotrebiti za finansiranje velikih radova, a i svaki gradanin moći će ga dobiti da razvije svoju privred-nu djelatinost. Na ovaj uačin privreda će oživjeti i razvijati se nesmetano.
IX.
»Tražimo da država sreduje odnose izmedu ra-da i kapitala u cilju obezbjedenja društvene harmo-nije.
Zahtijevamo najpotpuniju zaštitu i obezbjedenje socijalnih uslova rada i radništva i mogućnost za njegovo kulturno ra/ivijamje.«
Razlog mnogim gradanskim ratovima, socijal-nim nemirima i kaosima u priviredi jesu nesredeni odnosi između radnika i poslodavaca. U demokrat-sko-kapitalističkim državama poslodavci vode borbu sa radnicima i njihovi odinosi se ravnaju prema ča-sovitorrt ishodu te borbe. Ta borba katkaida ipopirimi i štetne razmjere kao što su štrajkovi, rušenje tvor-nica i siličmo. Po shvatanju »ZBORA« ti odnosi se ne smiju riiješaavti borbom nego saglasno'šću uz po-moć države. Radnički stalež će iznijeti svoje potre-be i zahtjeve nasuprot zahtjeva poslodavaca. Knjige preduzeća će biti javne i uvijek će se znati kako po-sluje prediuzeće, pa će se prema tome određivati i nagrade. Najrnanja radnička plata biti će ona sa ko-jom može on da zadovolji životae i kullturne potrebe svoje piorodice. Pošto je radnik učestvovao u stvara-
22
nju čiste dobiti preduzeća, on će učestvovati i u po-djeli te dobiti. Na nvaj način raidniiik se neće više osjećati izrabljivanim, on će na neki način biti su-vlasnilk preduzeća, osjetiće ga kao svoje, radiće sa ljubavlju i marom. Tako će nestati razloga za soci-jatne nemire i za rušilački boljševizam.
X.
Hoćemo korjeniti preobražaj današnje jugoslo-veiiske prosvjete. Hoćemo da prosvjeta daje čovje-ku potrebnog sainopuuzdanja, živog osjećanja duž-nosti i odgovornosti, osposobtjenog za samostalno stvaralaštvo, kako bi mogao biti dostojan član na-rodne i koristan član društvene zaiednice.
Stručno obrazovanje treba da se podesi potre-baina naroduog života.
Rasno-biološka zaštita narodne životne snage i porodice mora biti u osnovi svake državne, društve-ne i privredne politike.
Tražimo da se zdravstveno staranje, društveno obezbjedenje i fizičko vaspitauje zasnivaju na aktiv-noj saradnjj naroda.«
Svaki gradanin iina pravo da bude iprosvijećen i da uživa plodove kulture i civilizacije. To ne smije biti samo pravo bogatih. Prosvjeta niora biti pode-šena prema odlikama našeg naroda. Škole ne smiju da ubijaju u čovjeku volju za raid. One moraju kod svakcga pronaći njegove sposobnosti i niih razvijati.
Ako je naš selijak mogao do sada dati mnogo i mnogo naučenjaka i umjetnika kojima se cijeli svijet divi, što će biti tek onda kada prosvjeta uđe usvako naše selo i kada škole budu imale za dužnost da ot-kriju one veiike sposobnosti koje se nalaze sakrive-ne kod omladine. Mnoge sposobnosti danas propa-daju sakrivene i neopažene.
XI.
»Stojimo na gledištu da bez Bugara jugosloven-ska narodna zajednica nije postignuta. jer joj oni po krvnom srodstvu i po svagdašnjoj nerazdijeljivoj sud-bini pripadaiu.«
23
U prošlosti bilo ic teš'kih borba s braćom Buga-rinia, ali su ti sukobi bili uvijek djelo naših zajednič-kih neprijatelja. Zato je narod i kod nas i kod Bu-gara uvidio da su sve te borbe besmislene i da vode samo zajedničkoj propasti, ipa je odlučio čvrsto i za uvijek da živi u nerazdruživaj slozi i saraidlnji. Sud-bina Bugara usko je povezana sa sudibinom ostalih Južnili SJovena, pa je zato i ulazak njihov u jediin-stvenu zajednicu Južnih Slovena, u uajsikorijoj bu-dućnosti ne samo moguć nego i siguraii na osnovi potpune ravniopravnos'ti i medusobog pošitivanja.
»Snagu za izvodenje svakog programa daje ne santo broj pristalica,, već — i naročito — dubina nji-hovog uvjerenja, bezuslovna predanost ciljevima, gotovost na žritvu i zajednička vjera u pobjedu.
Zato naš glavni zadatak i jeste skupljanje ljudi takvih odlika.«
»ZBOR« je pokret omladine. Nova generacija koja nastupa čvrsto je odlučila da raskrsti sa gnji-lom današujicom, te da stvori Novo druištvo, da stvori Novog Čovjeka moralno preporodenog. 0-mlađina je svijesna ogromnih' poteškoća koije joj se na njenom pobjedonosnom putu stavljaju, ali je i svi-jesna da se do cilja aolazi trnovitim a ne udobnim putem. Gvozdepoaf,:voljom, zadojeni gradilačkim o-duševlJjenjem .	sretnu budućnost jugosio-
venskog njaroda^V^
XtJ
24