f y intormatica 4 YU ISSN 0350-5596 1 --LjA^ FACOM kompjutere proizvodi Fujitsu, tvrtka koja najveću pažnju posvećuje sistemima. LSI s rebrima za hlađenje Prije svega kompjuter je sistem, tj. sredstvo za obradu podataka koji u sebi sadrži hardware, software i aplikacionu tehnologiju. Naravno razne tvrtke bave se prodajom kompjutera. Ipak, malo je tvrtki koje mogu ponuditi potpuni izbor sredstava za automatsku obradu podataka — konstruirani tako, da osim optimalnih performanci, imaju mogućnost ugradnje u veće sisteme. FUJITSU je jedna od tvrtki koja to može ponuditi. Kao vodeći proizvoda?: kompjuterskih sistema u Japanu, FUJITSU proizvodi široki asortiman proizvoda od minikompjutera s jednim LSI cipom do u svijetu najmoćnijih LSI sistema, kao i široki izbor periferne i terminalne opreme. FACOM kompjuteri obavljaju važne aktivnosti u poslovnim i državno-administrativnim organizacijama u mnogim zemljama sirom svijeta. U Japanu, drugom po redu najvećem tržištu kompjutera u svijetu, instalirano je najviše FACOM sistema u usporedbi s drugim modelima ostalih proizvođača. Ovi moćni, pouzdani FACOM kompjuteri sposobni su za obavljanje svih mogućih poslova. Oni upravljaju satelitima u svemiru, daju prikaz atmosferskih prilika real-time grafikonima u boji, obavljaju bankovno poslovanje pomoću on-iine sistema za više od 7.000 filijala i ekspozitura i još mnogo, mnogo toga. FACOM kompjuteri su potpuno integrirani sistemi gdje se kombinacijom visoko-kvalitetne tehnologije, moćnog softwarea i već provjerenih aplikacionih programa postiže efikasnost i pouzdanost kojima nema premca. Za dalje informacije obratite se na: Zavod za primjenu elektroničkih računala i ekonomski inženjering 41000 ZAGREB Savska c. 56 Telefon: 518-706, 510-760 Telex: 21689 YU ZPR FJ FUJITSU Fujitsu Limited-Tokyo. Japan informatica Published by INFORMATIKA, Slovene Society for Informatics, 61000 Ljubljana, Jamova 39, Yugoslavia EDITORIAL BOARD: T. Aleksić, Beograd, D. Bitrakov, Skopje, P. Dra-gojlović, Rijeka, S. Hodžar, Ljubljana, B, Horvat, Maribor, A. Mandžić, Sarajevo, S. Mlhalić, Varaždin, S. Turk, Zagreb. ÉDÌTOR-IN-CHIEF: Anton P. Železnlkar TECHNICAL DEPARTMENTS EDITORS: V. Batagelj, D. Vitas - Programming I. Bratko - Artificial Intelligence D» Ćećez-Kecmahović - Information Systems M ; Exel - Operating Systems A . Jerman-Blažič - Publishers News B. Džonova-Jerman-Blažič - Literature and Meetings L. Lenart - Process Informatics D. Novak -.Microcomputers N. Papié r Stiident Matters L, Pipan - Terminology B. Pc^vié - News V . Rajkovič - Education M. Špegel, M. Vukobratović - Robotics P. Tancig - Computing in Humanities and Social : Sciences • S. Turk - Hardware EXECUTIVE EDITOR: Rudi Murn PUBLISHING COUNCIL T. Banovec, Zavod SR Slovenije za družbeno planiranje, Ljubljana A . Jerman-Blažič ^ Republiški komite'za družbeno planiranje in informacijski sistem, Ljubljana B. Klemenčič, ISKRA, elektromehanika, Kranj S. Saksida, Insitut za sociologijo in filozofijo pri Univerzi v Ljubljani J. Virant, Fakulteta za elektrotehniko. Univerza v Ljubljani Headquarters: 61000 Ljubljana, Institut "Jožef Stefan", Jamq^aiS»^ Phone: (061)263 261, Cablé; JOSTIN Ljubljana, Telex: 31 296 YU JOSTIN. " • Annual siibscrlption ratQ for abroad is US $ 18 for coni[»nies, and US^ 6 for individuals. iOj^ions ei^ressed in the contributions are not necessarily shared by tto Editorial Bowd. Printed by : fiskama KRESIJA, Ljubljana DESIGN: Rasto Kirn JOURNAL OF COMPUTING AND INFORMATICS YU ISSN 0350 - 5596 VOLUME 3, 1979 - No. 4 S.Han S.Han M .Gams N .Lavrač I.Bratko iW-.Hadjina D.B.Popovski D.Milja P.Kolbezen G.Kandus M.Špegel F.Ružić S.Prešeren M.Špegel D. Jemuovi.ć CONTENTS 3 Biography 4 Some Social Implications of Informaticis 11 Basic Principles and Structure of Expert Systems 17 Principles of System Software Design for Multiple-Microprocessor Systems 23 A FORTRAN IV Subroutine for Finding a Bracketed Root 25 Some Aids for Microcomputer Systems Design Computer vuslon 35 Information Systems for Public Data Communications 42 Sensing Systems in Robotics D.M.VeUšević 49 53 An Assembler Construction for the InteracUve Program Development Some Notices About Simple Ilypo-thesys Formatioi on Computer (about chains of atoms) A .P.Železnlkar 58 Text Editor Improvement News Literature and Meeting časopis izdaja Slovensko društvo ÌNFORMATIKA, 61000 Ljubljana, Jamova 39, Jugoslavija UREDNIŠKI ODBOR: èlani: T. Aleksić, Beograd, D, Bitrakov, Skopje, P. Dra-gojlović. Rijeka, S. Hodžar, Ljubljana, B, Horvat, Maribor, A. Mandžić, Sarajevo, S. Mihalić, Varaždin, S. Turk, Zagreb, Glavni in odgovorni urednik: Anton P. Železnikar TEHNIČNI ODBOR: Uredniki področij: V. Batagelj, D. Vitas - programiranje I. Bratko - umetna inteligenca D. Ćećez-Kecmanović - Informacijski sistemi M. Exel - operacijski sistemi A . Jerman-Blažič - novice založništva B. Džonova-Jerman-Blažič - literatura in srečanja L. Lenart - procesna informatika D. Novak - mikro računalniki N. Papié - študentska vprašanja L. Pipan - terminologija , B. Popovič - novice in zanimivosti V. Rajkovič - vzgoja in izobraževanje M. Špegel, M. Vukobratović - robotika P. Tancig - računalništvo V humanističnih in družbenih vedah S. Turk - materialna oprema Tehnični urednik: Rudi Murn ZALOŽNIŠKI SVET T. Banovec, Zavod SR Slovenije za družbeno planiranje, Ljubljana A . Jerman-Blažič, Republiški komite za družbeno planiiranje in informacijski sistem, Ljubljana B. Klemenčič, Iskra, Elektromehanika, Kranj S. Saksida, Institut za sociologijo in filozofijo pri Univerzi v Ljubljani, Ljubljana J. Virant, Fakulteta za elektrotehniko. Univerza v Ljubljani, Ljubljana Uredništvo in uprava: 61000 Ljubljana, Institut "Jožef Štefan", Jamova 39, telef. (061)263-261, telegram JOSTIN, telex: 31 296 YU JOSTIN. Letna naročnina za delovne organizacije je 300,00 din, za posameznika 100,00 din, prodaja posamezne številke 50,00 din. Žiro račun št.: 50101-6/'8-51841 Stališče uredništva se lahko razlikuje od mnenja avtorjev. Pri financiranju revije sodeluje tudi Raziskovalna skupnost Slovenije. Na podlagi mnenja Republiškega sekretariata za presveto in kulturo št. 4210-44/79 z dne 1.2.1979, je časopis oproščen temeljnega davka od prometa proizvodov. Tisk: Tiskarna KRESI JA, Ljubljana Grafična oprema: Rasto Kirn CASOPIIS ZA TEHWOLÓGUO IRÄÖÖWÄLMlliTVÄ TEHWOLOGIJÄ WA OD OBLÄSTÄ MA IWFOKMATIIKÄTA YU JSSW 0350 -LETOIIK 3, 11979 S.Han S.Han M .Garns N.La vrač I .Bratko N.Hadjina D.B.Popovski D.Miljan P .Kolbezen G.Kandus M. Špegel F.Ružič S .Prešeren M .Špegel VSEBINA 3 Kratek izvod iz biografije 4 Neke društvene impliHacije informatike, 11 Osnovni koncepti in struktura ekspertnih sistemov 17 Principi izgradnje sistemskih programskih komponenti u muUi-mikro-procesorskim sistemima Ž3 Jedan FORTRAN IV potprogram za nalaženje izolovanog korena 25 Nekateri pripomočki načrtovanja mikroračunalniških sistemov 30 Računalniški vid : obravnava vizualnih informacij in analiza slik 35 Prilog definiciji informacijskih sistema za javno komuniciranje • podacima i informacijama 42 Senzorski sistemi robotov D.M.Velaševič 49 Konstrukcija asemblera za itera-ktivni razvoj programa D.Jemuovič 53 O postavljanju jednostavnih hipo- teza pomoću računara (o lancima atoma ) A .P.Železnikar 58 Dopolnitev procesorja teksta Novice in zanimivosti Literatura in srečanja PROF. STJEPAN HAN KRATAK IZVOD IZ BIOGRAFIJE Po zaivrSetku studija elektrolnženjerstva na Tehnl6-kom fakultetu u Zagrebu (1930.), drug Han se zapoS-Ijava u zagrebačkoj Gradskoj električnoj centrali, gđe do rata pored ostalih poslova radi na planovima elektrifikacije Šireg zagrebačkog regiona, kao i na stvaranju i uvodjenju novih tarifa za prodaju električne energije. To ga dovodi u vezu sa ekonomijom i naučnom organizacijom rada s jedne, a sa prvim koracima onda joB mlade, interdisciplinarne energetike s druge strane. Od decembra 1941. godine organizovano pomaže NOP, a od 1943. godine do kraja rata aktivno učestvuje u narodnooslobodilačkoj borbi, vxäetfi razne poslove i funkcije. Posle demobilizacije u avgustu 1945. godine prelazi u bivšu Glavnu upravu elektroprivrede, gde kao načelnik, odnosno sekretar Elektroprivrednog saveta rukovodi izradom prvog plana elektrifikacije Jugoslavije. U oktobru 1946. godine prelazi u Ministarstvo industrije FNR Jugoslavije, gde rukovodi izradom prvog plana industrijalizacije zemlje. Kasnije postaje direktor Biroa za unapredjenje proizvodnje, zatim direktor Saveznog zavoda za produktivnost rada. Tu počinje bitku za sistematsko praćenje, merenje i Uvećavanje produktivnosti rada. Sredinom 1960. godine vraća se u saveznu administraciju gde je, kao sekretar Savezne komisije za radno vreme zadužen višegodišnjim zadatkom pripremanja i sprovodjenja prelaska jugoslovenske privrede od 48-časovne na 42-Ca-sovnu radnu sedmicu. Uporedo sa tim poslovima petnaestak godina vrši funkciju generalnog sekretara Jugoslovenskog nacionalnog komiteta Svetske konferencije za energiju, orga-nizujući 1957. godine u Beogradu zasedanje Svetske konferencije za energiju, posvećeno tek danas akutnom problemu povezanosti energije i ekonomskog razvoja nedovoljno razvijenih zemalja. Godine 1962. izabran je za redovnog univerzitetskog profesora, pa predaje nauku o radu i'njegovom orga-nizovahju na Elèktrotehničkom fakultetu u Beogradu i Ekonomskom fakultetu u Suboticl. Četiri godine kasnije oslobadja se dužnosti u SIV-u i zasniva radni odnos sa fakultetom u Suboticl. Tamo je bio šef katedre, dekan i direktor Zavoda za organizaciju rađa i poslovanja. Nabavio je za taj Zavod prvi ozbiljniji kompjuter u Vojvodini, obrazovao kadrove i uveo novi smer dodiplomskog i poslediplomskog studija informatike. Autor je stotinjak članaka, referata, studija i knjiga, a od Oslobodjenja do danas je društveno veoma aktivan. Više dd trideset godina je delegat Jugoslavije u mnogim medjunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama. Za svoju delatnost je dobio viSe priznanja, nagrada i odlikovanja. OWFORMÄYOCÄ 4/11070 ■CCE .DRUŠTVENE PL 11 KÄC J JE B fy FO R E IProif. S. t^AW UOK: C07 : 681.3 OWSTOTUTZä IPdPOKMÄTIlKU, WOW gÄ0 Referat Ispituje nsJiQ od društvenih uticajo Informatllta na (1) svat profesionalnih Infonnatiearaf (2) ovo Siri druSt-veni sloj korlonika informatllce ; Slje so aktivno uSeSđe u projektovanju Informaelonih sistema prsporuSuJe? 1 (3) đru-Stvo u celini. SOME SOCIAL IMPLICATIONS OF INFORMATICS The paper examines some of the social iiapacto of informatice upon: (1) the world of computer apecialiotoo (2) th® ever ger social stratum of users of informatico, tjhose active porti^ clpatlon in the process of designing In^omation systems io srQ= commended; and (3) Qoclety as a whole. Ä. "TRIiftSI PROtiEME" "Talasi promene° ("The Waves of Change") je naslov jedna usbudljlve knjige, koja pods-tlfie na raamlDljanje. Haplsao ju jo čarls P. Lekt (Charles P. Lecht), 1 u njoj analizirao radikalne promene ordinatorske tehnologije 1 Informatike tokom poslednje dve decenije. U toj knjizi, medjutlm, ima i mnogo prognoza, pa bi bilo teško da ovde nabrojimo makar samo naslove glava i ođser ka tog dela, koja je postalo obavesno Stivo SĐ ovQkoga,, ko se sa tohnoloSkQ 1 okonoaibks aopskta revolucije u oblaati inforoiatiko . osbiljnije intsresujs. Ovaj Slanak, medjijtlEi, teobo da osvotll neko od društvenih eopokata feGhno=Qkonoaokog razvoja, tako da od Lokfea pooudjuja jedino naolov, dok je matorija koju obradjuj© veoma SQsliSitas uticaj aovo tehnologijo i br° sog napretka u oblaoti inSoraiatlke aa Sovs- SUIttA t ka, i njegove druBtvene agregate. Cov'eSan-stvo sada treba da oöekuje te druge "talase promene" koji ved jure kroz razvijeni deo sveta, i to u koncentrlfinim krugovima u Čijem je centru ordlnator, dolazeći prvo do profesionalnih informatiSara, onda do korisnika informatike, a najzad do društva u celini. Jasno.nam je da je taj pristup pomalo pro- , izvoljan, zbog neprekidne uzročno-poslediC-ne interakcije izmedju tri utioajne sfere koje su ovde predložene. Ipak, zbog kratko-<5e i nekih drugih praktičnih razloga, mi derno pokušati da osvetlimo neke nasumce iza brane društvene implikacije informatike, slu2e<5i se modelom sa tri kruga. Pre toga, medjutim, ukratko <5emo ilustrova-ti društveno relevantnu brzinu tehnoloSklh promena, obradajutfi posebnu pažnju Integri-sanim elektronskim kolima. Za manje od dve decenije, parametri složenosti i performansi povedali su se za tri ili četiri reda veličine. Tabela koja sledi ilustruje jedan od značajnih napredaka, koji snažno utiče .na razvoj hardware-a uopšte. nienja. Trebalo je ne više od 15 godina da od prvih, relativno jednostavnih integrlsa-, nih kola (SSI), tamo početkom šezdesetih godina, dodjemo do veoma složenih kola da-naSnjice (LSI) koja imaju više hiljada komi ponenata po čipu. Tom zaista revolucionar- " nom razvoju nema premca u bilo kom drugom području tehnologije, jer su - u poredjenju' sa ranim člpovima tipa SSI - današnji čipo-' vi 10^ - 10^ puta brži ,4 IO"* - 10' puta pouzdaniji 10^ - 10^ puta ekonomičniji (merenp potrošnjom energije) 10^ - 10^ puta jeftiniji. Ovaj napredak koji "zaustavlja dah" (HSg-lund) može da se Iskaže i dokaže, ali se zapravo ne može shvatiti, sve dok ne upot-rebimo neku analogiju. Uzmimo stoga, kao osnovu naše analogije, automobil "ZASTAVA--750" koji je otprilike savremenik čipova tipa SSI. Ako bi u automobilskoj industriji napredak mogao da bude toliko brz kao u elektronici, performanse "Fide" bi se do danas povedale u nezamislivoj meri. VRSTE ČIPOVA 1) SSI BROJ KOMPONENATA PO ClPU' Nizak stupanj Integrlsanosti (anali Scale Integration) .... ■ 5 - 50 2) M5I Srednji stupanj integrlsanosti (Medium Scale Integration) ... 50 - 500 3) I£I Visok stupanj integrlsanosti (Large Scale Integration) .... 500 - 10000 4) Vt£I Vecma visok sta;5)anj integrlsanosti (Very large Scale Integration) 10000r100000 , 5) SLSI Super visoki sti^ìanj integrlsanosti (Supar Large Scale Integration) ... > 100000 Člpovi tipa VLSI 1 SLSI još nisu na širokom tržištu, ali su ved na putu da stignu. Ve-rovatnć de biti gotovi pre nego to pesimiste, pa 1 optimiste očekuju. Obazrivo pripremljene normativne prognoze govore, da de člpovi tipa SLSI pre kraja stoleda biti prolzvodjeni masovno 1 automatizovano, nas-tavljajudl na taj način eksponencijalni trend razvoja koji Je bio dominantan do danas. PokuSade'mo sada da ukratko ilustrujemo ved spomenutu brzinu kojom se ova tehnologija NEKE PERTORMRNSE ÄÜTCMCBILA ' "ZASÌ3WA-750" (stvarne, odnosno hipotetične) RANIH 60-TIH GODINA mEücslmalna brzina oko 100 knt/h trajanje oko 8 godina potrošnja goriva oko 8 1/100 krti KfiSNIH 70-nH GODINA više od 100000 kin/h oko 10000 god. oko 5 ml/100 km ^ cena oko 50.000 din. manje od 50 dinara. Nije, prema tome, neobično Sto svaki ozbiljan naučnik koji se bavi društvenim nauka-ma, predvidja snažan uticaj Informatike na društvo. Mnogo snažniji od neosporno veoma osetnog uticaja automobila. B. MALI SVET PROFESIONALNIH INFORMATIČARA B.l Profesionalni informatičari medju sobon^ Ü svakoj maloj socijalnoj grupi tražimo ko-i heziju, zasnovanu na dobrim odnosima medju ljudima na radu, kao preduslov visoke produktivnosti 1 niskih stopa fluktuacije. Ko-^: hezija, s druge strane, zavisi od zadovoljstva sa radom, za koje Enid Mümford misli da je plod dinamične ravnoteže izmedju oCe-j kivanja s jedne otrane (šta on 111 ona očekuje, želi, traži 1 zahteva od svog posla), 1 zahteva, s druge strane, (ono Sto radna organizacija očekuje, Sell, traäi i zahteva od nje, odnosno njega). ZADOVOLJSTVO SÄ RftDCM ' ■= siAGMOE laiEimu oCekivwoa 1 ZAHTESnV (Mumford, 1973»), To važi za sve vrste poslova, bez obzira na predmete rađa 1 tehnologiju koja se prlmenjuje. Specifičnost utloaja ordinatora i Informatike, medjutim. Izvire iz činjenica da ti poslovi zahtevaju prvenstveno intelektualne napore 1 novu hijerarhiju. Odnosi izme-dju analitičara sistema, programera, pa i operatera nisu isti kao odnosi izmedju visoko kvallfikovanog poslovodje 1 priučenog radnika u masovnoj proizvodnji savremene industrije. Tu bi, prema tome, problemu kohezije trebalo drugačije pristupiti, nego ,Sto to čini Mumfordova. Jedan od tih drugačijih pristupa je Hercbergov (Herzberg), koji komblnuje faktore "motivacije" sa faktorima "higijene"o MOTIVACIONI FAKTORI FAKTORI HIGIJENE M.l Značaj poslova H.l Plata M. 2 Raznolikost poslova H. 2 Uslovi za rad M.3 Prlhvatanje Inicijative H.3 Sredstva za rad U svakom slučaju če primena dobijo izabranih i korektno primenjenih psihometrljskih testova u toku profesionalne selekcije modi da poveča druätvenu koheziju izabranih radnika, ali nas jedan od poznatijih autora upozorava da "... testove treba pre toga savesno Ispitati. ... Treba osim toga odrediti stupanj pouzdanosti testova, to jest granice taCnosti rezultata. To, medju-tim, vedina raspoloživih "testova sposobnosti za programiranje" ne daje. Taj test je u početku bila dobra ideja jednog bistrog programora, ali je kasnije bio "pobo-IjSan" od drugih blatrlh programora. Mnogi od takvih tootovQ ou oada veoma privlaSni - kao bapsko prlSo, mitovi 1 popularno sab-' ludo". (Ponnoy), Bo2 Informatičari i opSti rukovodioci Informatičari katkada misla o opštlm rukovodiocima kao o kasti kldenih "trutova", koji mogu samo formalno da predstavljaju svoju organizaciju, dok su oni pravi, visoko odgovorni poslovi rukovodjenja i upravljanja! predvidjanje, planiranje, donošenje. odluka, organizovanje, koordiniranje i:kontrola sve viäe u njihovim rukama, pošto te upravljačke funkcije danas u velikoj meri zavise od pouzdanog funkcionlsanja ordinatora . Ü isto vreme je profesionalni informatičar visoko počašden kadgod jedan od njih bude nadjen vrednim da ga prime u izabrano 1 privilegovano telo..." visokih rukovodilaca. Priznajemo da smo pomalo zloupotrebili neke Engelsove ideje, iznete u "Utopijskom 1 naučnom socijalizmu", gde on analizira situaciju u kojoj stari, aristokratski gornji sloj, koji je izgubio ekonomsku mod, nastavlja da kontroliše državnu maglneriju, a kome je buržoazija sa realnom ekonomskom modi, ali nižeg društvenog statusa. Iskre-' no zavldjala. Priznajemo 1 to da je analogija pomalo Šepava, ali je svakom poznavaocu realne situacije poznato da postoje problemi, 1 to s jedne strane strahovanja, a s druge nađe, nede 11 nova profesija Informatičara, koja ima više organizacionih znanja, ali.manji društveni ugled, postepeno preuzimati opg-te poslovodne funkcije, ostvarujudi na taj način Platonov - mi bismo danas rekli tah-nokratski - ideal"vladara-naučnika" Ovaj se članak slaže sa nekim autorima koji misle da je prekasno za Istinsku "profesionalizaciju" informatičara. (Turton). "Profesionalizacija je proces osvajanja ekskluzivnih prava vršenja nekih poslova, kontrole kadrovske prinove i vrednovanja? mod daje ekskluzivnost znanja i umenja^ a ne znanja i umenja kao takva". (Frledeon). Turton smatra da je profesionallzacija„ koja se razvijala tokom XVIII i kix otolodo = Iskarl, advokati, arhltokto i knjigovodjo - pod zaQtitom i ua pomod olitnih manata druötva, bila p^ađono relativno ai-okim otupnjem speoljallsaoljo. Na oonevu toga Eaključujo da du peađuDlovi sa novo profesionalizacije nestali, jer je druga pò lovina XX stoleda karakterisana veoma vlsor ićim stepenom specijalizacije. 0 malom svetu; pirofesionalnih informatičara takođje vlada sve razudjenija specijalizacija. To de redi da de birokratija - državna kao i privredna' - uvek modi da uspeSno sprečava pojavu nove "profesije" informatiSara. C. KORISNICI INFORMATIKE C.l Ko Su "korisnici"? Pitanje prosto navodi na to da se na nj odgovori sa protupitanjem: "A ko nije"? Izve-sno je da äirina sloja korisnika zavisi od vremenskog horizonta koji demo odabrati. Za sada, dok broj terminala u stanovima i •broj liCnih ordinatora bude zanemarljivo ma len, mi demo smatrati "korisnikom" svakoga ko, iako nije profesionalni infomatiSar, u izvesnoj meri shvata i sve više koristi usluge Informatike. Toj,grupi pripadaju neki lekarl, mnogi Inženjeri i praktično svi ra-Cunovodje industrijalizovanih zemalja. C.2 Uključivanje korisnika u projektovanje Informacionih sistema Ü poslednje vreme brzo raste broj veoma interesantnih istraživanja, posvedenih problematici uključivanja korisnika u proces projektovanja informacionih sistema. (Mum- | , ford, 1978.). Mumfordova razlikuje dva pristupa projektovanju sistemai "tradicionalni" ,1 "participativni". Neke od karakteristika,, prednosti 1 nedostataka tih pristupa prikazuje slika 2. MikrosocioloSku dinamiku procesa projektovanja informacionog sistema sa participati-vnlm pristupom ilustruje slika 3. i i. odluka da se uvede nov informacioni sistem planiranje i frojéìctcwanje se poverava zajedničkom timu profesionalnih intormaticara i svih struktura korisnika korisnici kontrolisu planiranje i projektownje visok stupanj poverenja zboo uume koju korisnici imaju korisnici lakše savladjuju neizvesnosti problemi se razraojuju I reSavaju pojedini korisnik irw miäe da oseèa neizvesnost zabrinuti korisnik će lakše na6 mogućnost □a saopStava swje probleme i da ih rešava visok stufmnj vezanosti za sistem kada bude uveden novi sistemi se projektuju i uvode na visokom nl^ stručnosti z806 iskustva i znanja korisnika stečenih tokom planiranja 1 projektovanja ranubs sistema tradicionalni ' pristup SLIKA 3. participativni pristup D. DRPSTVO V CELINI D.l Je 11 Informatika Privileg bogatih? 1 ■ " ! Zasada jeste. Jaz izmedju visoko razvijenih zemalja i onih u razvoju je neverovatno dubok, a osim toga se stalno proširuje jer je u isto vreme i posledica i razlog tehnoloških, ekonomskih 1 kulturnih razlika medju njima. / Istina je i to, da se ponegde čine napori za ublažavanje tih razlika, blagodaredi pos^ tojanju i radu nekih medjuvladinih organlza-; cija, kao Sto je na primer Medjuvladin biro za informatiku u Rimu (Intergovernmental Bureau for Informatics). slika a. p.2 Da 11 je "Informacijsko druStvo" na pomolu? Visoko Industrijallzovane zemlje kao SAD i Japan, pridaju sve vlSe pažnje novim konfl-guracljeuna aoclo-profeslonalnlh struktura, koje navodno najavljuju dolazak "informacijskog druStva". Danas je vedina privredno aktivnih ljudi u SAD oslobodjena prvenstveno fizičkih napora u poljoprivredi, industriji, zanatima i uslužnim delatnostima. Trsba tima u vezi redi, da ljudi zaposleni u sektoru informacija nisu svi InformatlSa-ri. Edvin Parker (Edwin Parker), koji se u ovom IsveStaju, napisanom sa jedan od OECD--ovih seminara (Parker), snažno oslonio na Foratot Sija teza onda još nija bila publl-kovana, podelio je radnu snagu SAD na 400 grupacija, od kojih 170 ide u red sektosra informacija. U tom demo sektoru, pored profesionalnih informatiSasra nadi i zanimanja kao na primer» Ekonomija se inače može podeliti u dve polovine. U jednoj se transformlSu materija i energija} dok se u drugoj informacija pre vodi iz jednog pojavnog oblika u drugi«, Iako su te dve polovine ekonomije neraskl-divo povezane, one su suStinski veoma različite, Sto ne moSe da nema ozbiljnog uti-caja na druStvo i naSu sudbinu. Danijel.Bel (Daniel Bell) je jednom citirao neku, onda ved deset godina staru prognozu Rand korpo-racl;je, da de oko godine 2000. samo 2% američkog stanovništva proizvoditi sva industrijska dobra koja de onda biti potrebna (Nora-Mlno, I aneksj str. 184.), a doktorska teza Marka Jurija Porata (Porat), daje statističke trendove koji, ekstrapolirani do 1980. godine, dele stodvadesetogođiSnji proces profesionalne restruktuacije SAD u tri stadija« (1) do oko 1907. godine, kada se broj zaposlenih u Industriji izjednačio sa brojem privredno aktivnih ljudi u poljoprivredi} (2) od 1907. do oko 1958. godine, kada se udeo onih koji su bili zaposleni u sektoru informacija, izjednačio sa udelom ljudi zaposlenih u industriji; i (3) period posle 1958, godine. Vidi sliku (Nora--Minc, I aneks, str. 187.). % , a ei 1 [ 1 — SJ ---- / / V —f— / ,_____ >< 1 / \ ».... k' ikhwnflnwte dsatweiti usuđks iqlatiasm im3ubtrua «UOPMVf^ »oco ffiflo 1620 1040 1640 aiKA i. ieco - službenici 1 rukovodioci, - učitelji, - sekretarice, - računovodje i knjigovodje, - inženjeri, - pisci, - poStarl, - grafički radnici, - arhiviste,' - kancelarijski pomodni radnici i mnoga druga« I Parker je našao po neki prigovor ovoj klasifikaciji, ali opšte tendencije govore toliko jasnim jezikom, da se ne možemo o hj ogluSitl. Ovaj je fenomen značajan, pogotovo ako se aetimo da je dramatični pad agrarnog zaposlenja bio posledica mehanizacije, pa,jo qv1-dentno da de smanjenje udela zaposlenih u sektoru informacija biti posledica sv® veda upotrebe informatike i oprome za elektronsku obradu podataka. Sto d® đd nekog trenu-tkà povedavatl uđeo, pa i apsolutni broj profesionalnih informatičara unutar sektora informacija. Japanski koncept "informacijskog druStva" je u neku ruku komplamantesran viziji Porata i Parkera. Taj je koncept prikazao Jono-ji Maeuda, direktor Japanskog Instituta sq razvoj prlmene ordinatore (the Japan Computer Osage Development Institute, ili okra-deno JACUDI), prilikom OECD-ovog seminara održanog u Parizu od 13. do.15. novembra 1972, godine (Masuda). Informacijska revolucija koja vodi do "informacijskog druSt-va" podeljena je od Maoude u četiri perioda. Prvi je oslonjen na "veliku" nauku. Glavni su ciljevi bili u oblaoti narodne odbrana i istraživanja medjuplanstarnog prostranstva. Ta je faza trajala od oko 1940. do oko 1970. godine. 9 f. , f DrugI je period počeo oko 1955. godine 1 trajao je do 1980. godine. Maauda je zove periodom oslonjenom na privredne organizacije u kome privredna preduzeđa i vlade koriste Informatiku za racionalizaciju svoje delatnpBti. Tretfi je period orijentisan na druStvene delatnosti. Treba da traje od oko 1970. do oko 1990. godine. Tokom ove faze <5e se informatika sve viSe uvoditi u obrazovanje, zdravstvo i neke druge,segmente druStva. Četvrti period konafino, od oko 1980, do oko 200a godine, bide orijentisan na pojedinca.; Terminali u stanovima će postati sve mnogobrojni ji. Dajemo neSto skradeni prevod Masudine tabele> koja je izazvala mnoge diskusije i ne malo polemika. E. ZAKLJTjecI Čitalac sada vidi da nije bila lažna skrom-/ nost, kada je naslov članka kazivao da tfe / se baviti samo "nekim" druStvenim implikacij ; jama' Informatike. Prvo smo pokuSali da postavimo pitanje, da li ordinator i njegova primena utifiu na socijalne odnose medju profesionalnim informatičarima j zatim da li pravilan odbir kandidata, primera radi pomoču psihometrijskih testova za odredjivanje sposobnosti za programiranje, mo2e da poveča zadovoljstvo sa poälom i koheziju grupei i konačno, da li de u svojim odnosima sa opStim rukovodstvom, informatičarima uspeti da formiraju novu "profesiju" u tom smislu, u kome lekari, adi vokatiy arhitekte i knjigovodje čine profesi-- ju. Odgovor na poslednje pitanje bio je negativan. Red. broj : X 1. period 1 2. period | period | 4. period te2iSte je na rešavanju problema u oblasti naoCno-tehnolo- ške revolucije i narodne odbrane privSebhih organizacija 1 društvenih službi života pojedinaca 1945.-1970. 1955.-1980. 1970.-1990. 1980.-2000 1. ciljevi OsavrSavanje protiv avionske odbrane i raketne I tehnike, kosmona utike i koriSće-nja nuklearne energije. Racionalizacija poslovanja privrednih organizacija. Organizovanje zdravstva, obrazovanja i jai-vne uprave. Humanizacija života. 2. motivi Prestiž države Privredni,rast Društveni stand. Samoostvarivanje ličnosti. 3. podruCja Čitava zemlja ; Narodna privreda Opfitina Stan pojedinca 4. GRAMICNE DISCIPLINE Privredne nauke Organizacione nauke DruStvene nauke Bihevioristič-ke nauke. Hodemo li ikada živeti u nečemu Sto de biti slično "informacijskom druStvu"? A ako da, hode li to biti dobro za čovečanstvo? Obim kratkog pregleda kao Sto je ovaj, isključuje svaku mogudnost ma i povrSne analize Sivih diskusija čiji smo svedooi ili učesnici. Bilo bi dobro, ako bi ovaj članak izazvao razmenu misli, kritiku i polemike, 8to bi bolje osvetlilo probleme koji nastaju koliko iz menjanja uloge informatike, toliko iz promene socio-profesionalne strukture naSih druStavai Naredna glava se bavi uključivanjem koriš- ' nika u projektovanje infonoacionih sistema. Raspoloživa je literatura koriSdena, citirana i komentarisana, kako bi se preporučio novi, retko primenjivani, ali očigledno ko-; risni "participativni" pristup. U poslednjoj je glavi dato neäto dokumentacije o tendencijama socio-profesionalnih promena u najrazvijenijim zemljama sveta, ukazujudi na brz porast sektora "informacija". Ukratko je ukazano na pitanje da li u-, lazimo u "informacijsko druStvo". / CONCmiSIONS We tried to pose, firstly, the question if the computer and Its utilisation affected social relatione between computer specialists; if proper selection of applicants with the help of programmer aptitude psychometric testa could Improve job satisfaction and coherence within the group» and lastly if in their relations with general management, informaticians will succeed to become a "profession" in the sense physicians, lawyersf architects and accountants are. The answer to the last question was negative. In a subsequent chapter the paper deals with the question of user involvement in the design of information systems. Available literature has been used, quoted and commented, in order to recommend the non traditional, new and rarely used, but seemingly highly advantegeous "participative approach", • In the last chapter evidence has been assembled, concérning socio-profesäConal changes in the mostdoveloped countries,' showing rapid increase of the information sector. The possible advent of an Information Society is being briefly discussed. literatura 1. E. Friedson (Ed.)! "Professions and the- ir Prospects". Sage, 1973. 2. F. HerzbergI "The Motivation to Work". Wiley. New York, 1959. 3. I. Hoglundj "The Development and Manu- facturing of CMOS LSI Circuits at ASEA -HAFO", In "ASEA" Journal. Volume 52/1 VästerÄs, 1979. 4. Intergovernmental Bureau for Informatics "Considerations sur les effets sociaux de 1'informatlque". Rome, 1978. 5. C.P. Lecht: "The Waves of Change. A Tec- hno-Economic Analysis of the Data Processing Industry". Advanced Computer Techniques Corp. New York, 1977. 6. Y. Masuda: "A New Development Stage of the Information Revolution". In» "Applications of Computer/Telecommunications Systems". OECD Informatics Studies 8. Paris, 1975. pp. 31-53. 7. E. Mumford: "Job Satisfaction« A Major Objective for the System Design Process". Management Information, 1973., 4, Pp. 191-202. 8. E. Mumford et al.: "A Participative App- roach to the Design of Computer Systems". In! "Impact of Science on Society". Vol. 28/3. UNESCO. Paris, 1978. 9. S. Nora et A. Mine: "L'lnformatisation de la soclété". La Documentation Frann ?aise. Paris, 1978. 10. E. Parker: "Background Report. Proceedi-i ngs of the Conference on Computer/Telecommunications Policy". Organisation for Economic Cooperation and Development. Paris, 1975. 11. G. Penney: "Applying Knowledge to Redu- cing Recruitment Costs". In: "Computing and People". Andrew Parkin (Ed.) E.Arnold (Publishers) Limited. London, 1977. 12. M.U.Porat: "The Information Economy". Doctoral thesis submitted to the Institute for Communication Research. Stanford University, 1976. 13. R.Turton: "On the Relevance of Profe- ssionalism". In: "Computing and People". Andrew Parkin (Ed.) Edward Arnold (Publishers), Limited. London, 1977. INFORMATICA 4/1979 OSNOVNI KONCEPTI INSTRUKTURA EKSPERTNIH SISTEMOV M. GAMS N. LAVRAC I. BRATKO* UOK: 519.1 : 681.3 INSTITUT JOŽEF STEFAN, LJUBLJANA * FAKULTETA ZA ELEKTROTEHNIKO, LJUBLJANA V referatu podajano pregled podroBja ekspertnih sfstemov. ki so eno najpomembnejših pod-roeii umetne inteligence in ki v zadnjih letih doHivljajo velik kvalitativen in kvantitativen napredek. Referat opisuje osnovne metodoloSke koncepte, strukturo, delovanje in znaBilnosti ekspertnih sistemov. Podaja tudi pregled obstojeCih sistemov z oceno njihovega delovanja in uporabnosti. BASIC PRINCIPLES AND STRUCTURE OF EXPERT SYSTEMS: The paper presents a survey of expert systems which are one of the most important fields of artificial intelligence and have been rapidly advanced over the last years. The paper presents basic methodological concepts« structure« performance and charaoteristics of expert systems. It also presents a survey of existing systems togsttier with- the. evaluat ion of their performance and use. t. yVOD VeČina programov umetne inteligence temelji na ideji.) da lahko kompleksne probleme re-Sujeno s hevristiKno vodenim iskanjem. Hevris-tilino vodeno iskanje se skuSa izogniti preiskovanju celotnega problemskega prostora« tako da s posebnimi triki pregleda samo najobetavnej Se možnosti. Te metode so prvotno pripeljale do izdelave programov« pri katerih je bil poudarek na uSinkovitih« od problemskega podroSja v glavnem neodvisnih algoritmih za preiskovanje (npr. program 6PS - General Problem Solver« Winstoni77). Izkazalo pa se je« da so t i programi preSibki za učinkovito rejfevanje kompleksnih problemov' in da lelfi moö visoko zmogljivih sistemov v znan iu« ki ga ti sistesiit vsebujejo. Na podlagi tega spoznanja so raziskave v zadnjih letih pripeljale do razvoja eikspertnih sistemov. V najSirSem smislu pod pojmom ekspert n i sistemi razumemo inteligentne raBunalniSke programe« rea'iizirane z raztiBnimi metodami umetne inteligence. Ime "ekspertni sistemi" izhaja iz zahteve« da ti programi delujejo podobno kot älo-vek-strokovnjak« ki zna na podlagi svojega specialnega znanja pametno sklepati« svetovati in razlagati svoje odloSitve. Kakršenkoli neinteligenten ratiuna I n i Sk i program ali program brez zmotnosti pojasnjevanja svojih odločitev pa ne spada v kategorijo ekspertnih sistemov. Ekspertni sistemi so izrazito aplikativno usmerjeni in pogosto sretiujemo njihove opise pod poglavjem "aplikacije umetne inteli- ^ genoe". Zaradi izrazite uporabniške usmerjenosti je vse podrejeno «elji po Bim boljSih rezultatih in tako specifIBnemu problemskemu prostoru. V tem članku podajamo grobi pregled področja ekspertnih sistemov. Referat je izdelan fia podlagi spoznanj« pridobljenih s prebiranjem svetovne literature o ekspertnih sistemih« in s preteklim in sedanjim delom skupine za umetno inteligenco Instituta Jožef Stefan v Ljubljani. Doslej smo se ukvarjali predvsem z raziskavamT in implementacijo bazičnih metod umelne inteligence in ekspertnih, sistemov. Oh üe realiziranih ekspertnih sistemih za igranje Šahovskih konBnio" pa načrtujemo tudi Cisto apI ikat ivne ekspertne sisteme. 2. OSNOVE DELOVANJA EKSPERTNIH SISTEMOV IN PRODUKCIJSKI SISTEMI Inteligenca ekspertnih sistemov temelji na velikih bazah znanja« specifičnih za konkretna problemska področja. To znanje je razbito na čimbolj ločene module. Vsak modul vsebuje informacijsko zaključen kos znanja o specifični problemski domeni. Večina ekspertnih sistemov deluje takoi da sistem pregleduje podatke« da bi ugotovil« kateri moduli ustrezajo dani situaciji v podatkih. Ko sistem najde modul« katerega iskalni vzorec se ujema z vzorcem v podatkih« se izvrSi akcija oz. zaporedje akcij tega modula. Sistemi« ki delujejo na opisani način« se imenujejo vzorčno vodeni modul i, Znanje v ekspertnih sistemih je najpogosteje predstavl j eno v obliki prav i I (ponavadi eno pravilo ustreza enemu modulu). Pravila imajo običajno obliko situacija =======> akcija Situacija dolotia pogoje (definira vzorec)? pod katerimi je treba izvesti akcijo. Akcija je lahko trditev ali pa procedura« ki spremeni podatkovno bazo ali npr. usmeri kontrolne mehanizme sistema na aktiviranje določenega dela znanja. Ekspertni sistemi pogoslo uporabljajo produkcijske sisteme! t o so s i s temi « ki imajo znanje predstavljeno v obliki pravil. Oglejmo si enostaven primer produkcijskega sistema na modelu termostata za vzdr-üevanje temperature med 18 in 20 stopinjami ■ ^ Celzija. tQQp0fatura>ia In te(apBralura<20 ===> miruj, tBWper0tura pok I i Ci-popravi lo S vkljuBl elektriBno-gretje. te0peratura<18 in stan je-peBi=ugasnjsn ===> priSgi pet). , t(?npĐrotura>20 in stan je_peH i=pri2gan ===> ugasni peB. To produkoijski sistem je sestavljen iz iftirih pravil. Vsaka lova stran (pogoj) pravila dolo&a vzorec vnaprej izbranih spreaenljivh. SistGO poläfie praviloi katerega pogoji so iz-polnjoni glede na podatkovno bazo. To pravilo se sproSi in izvrši se zaporedje akcijt ki ga definira desna stran pravila. . V tam preprostem primeru termostata soo si ogledali samo vloüeno znanje« ne pa tudi njegovo dejansko uporabo. Ta lastnost oraogoea "top-down" pristop in uB i nkov i'to'struk-turironje sistoma. Pravila v produkcijskih sistemih se izvajajo v ciklih "razpoznaj-ukrepaj" (glej sliko 1.). . ■ Na fllihi 1 vidiooi kako se izvrSi en ol-kol "razpoznaj-ukrepaj" produkcijskih sistemov. Interpreter najprej preglodujei katera pravila isaéd mnoSice produkcijskih pravil ustrezajo danio podatkom iz podatkovne baze. V naSen primeru pridejo v poätev tri pravila in ta pravila predstavljajo ti. konfliktno situacijo. Kot regitev konfliktno situacije se lahko proKi veOi obiBajno po oarao GBO pravilo iz konfliktne množice. podatkovna C3 C1 C3 (2) P8 omogoBajo enostavno spreminjanje in dodajanja pravil» pri tom lahko pravila dodajamo postopoma! (3) grobo gledanoi produkcijska pravila funkcionalno ustrezajo oodelu CloveSkcga dolgoroBno-ga sporainai dinamiCni del podatkov v podatkovni bazi pa «lovekovorau kratkoroBnerau spo-ainu. Zanimiva jo ugotovitevi da sistem z doda-joBjera novih pravil obiöajno pridobi no kvalitotii ffo pa pravila postopoma izloBaoo iz sistemai po dobiao model okrnjenega öloveättega razmišljanja. Pri gradnji ekspertnih sistemov so aisli usQorjene v Čimbolj kvalitetno delovanje sistemo na specifiBnom problemskem podroBju» zato so izbrane metode bolj ali nanj strogo vezane na Izbrano problemsko podroBje. Kljub temu so PS najobotavnejSi in se pojavljajo v veBini uspaS-nih aplikacij ekspertnih sistemov. Prednosti pri uporabi PS so predvsemi (1) enostavno dodajanje in spreminjanje pravil! (2) znanje v oblilti pravil je naBeloma vedno dostopno vsakemu delu programa in s tem raste ' aoO sistema! (3) specialni primeri kot npr. hierarhiöna kontrolna struktura onogoCajo prilagoditev PS ustreznemu problemskemu podrofijul (4) PS so najmoffnejffe orodje za predstavitev znanja na podroBjihi kjer je znanje zajeto vvelikea Številu med seboj veöinoma relativno neodvisnih pravili (3) PŠ omogoBajo "inteligentno" koaunikacijo z uporabnikom) saj omogoBajo razlago svojih sklepov« pojasnjevanje posameznih pravil itd.. Pri tem imajo nekatera pravila priloSeR komentari drugod pa znajo programi sami pro-vast i pravila v naravni jezik. produkci iska pravi la CiaC2==>Al C3==>A2 mri mer lava CiaC3='=>A3 ==========> mnogica konfliktnih flcavjj. re^lUv izbr^n^ C3=»=>A2 konflikta oravi lo CtaC3==>A3 C5==>A3 ona=oss==> C3==>A2 ====> A2 se izvrBi RAZPOZNAI^JE M£IJA SI ika 1» Cikel "razpoznaj-ukrepaj" produkci jskih's istemov. Produkcijski sistemi so praviloma seveda onogo kompleksnejši. NaStejmo le nekaj naj- , bolj pogostih karakter isti ki (o) Podatki la^iko izpolnjujejo pogoje veB pravil - ta pravila potem tekmujejo za izvajanje. < (b) Pravilom lahko pridamo faktorje zanesljivosti. tj. števila na intervalu C-lil3. ki izrogajoi v kolikSni meri zaupamo danemu pravilu. (Vzemimo primer neformalno napisanega pravilo iz medicinskega ekspertnega sistema MYCINi "Grannegativna paliBasta bakterija v krvi je solo verjetno (0.8) E.COLl.") (0) Pravila sa lahko pri izvajanju veSejo v bolj ali manj komplicirane strukture (verige), (d) V'iriüenje pravil lahko spremlja metoda za dolofianje faktorjev zanesljivosti verige iz faktorjev zanesljivosti posameznih jjrav;' - "Produkcijski'sistemi so naSli dvoje us-poödih podroBij uporabe (Davisi77): za modeliranje SloveSkega miSljenja (PSG•PAS21 VIS..) in v o.kspertnih sistemih (MYCIN.DENDRAL»M0L6EN...). Prve uporabe PS za modeliranje öloveä-hoya oiSljenja so bile raziskave na podroBju öoha in kriptografskih problemov (Simon in Noöoll). Po NsugUu in Simonu so PS primerni pred-vseiD zaradi! (1) PS s.o ravno tako sploBni kot Turingov stroj in ociogoBajo gradnje modelov z raznovrstni m i moSmostmi procesiranja informaciji Kljub razlikam vsi omenjeni sistemi spadajo pod pojem "produkcijski sistemi". Nekateri strokovnjaki kot Neuell (72) glodajo na PS ne samo kot na primerno orodje za raziskave tfloveSkega modeliranja, ampak bolj kot no raetodologijo. katere moö v veliki meri izvira iz velike podobnosti s öloveäkim razmi .81 j an j ara. Zdi sa. da uspeSna uporaba PS v ekspertnih sistemih ni sarao sluCajna. ampak da je strukturiranje znanja v PS uBinkovita metoda za uporabo zelo velikih koliöin znanja. Podobne metode naj bi tekom evolucije razvili in izpopolnili naravni inteligentni sistemi (Siva bitja), z odkrit-joQ takih metod pa smo dobili v roke uspeitno orodje za izgradnjo kvalitetnih ekspertnih sistemov. Uspeh nekaterih sistemov umetne inteligence. ki bazirajo na PS. v doloßeni meri potrjuje zgornja razmišljanja. Prav tako je dejstvo. da je metodologija PS zalo uöinkovito. Vendar ni povsem jasno, ali uBinkovitost PS res izvira iz podobnosti s BloveSkim razmišljanjem in ali bi morali biti zaradi tega tudi inteligentni raBunalniSki programi podobno grajeni. IzkuSnje kažejo, da je moB ljudi predvsem v specializaciji, v izkušnjah in znonju z doloBenega podroBja. Tako je raalo verjetno, da bi bil Šahovski velemojster hkrati vrhunski ma-teaat.ik ali kemik. "Ekspert" je strokovnjak s specialnim znanjem o svojem podroBjui s specialnimi, metodami in hevristikàmi. Odtod izvira ime "ekspertni si^stemi". ' 3. STRUKTURA IN DELOVANJE EKSPERTNIH SISTEMOV V splošnem so ekspertni sistemi sestavljeni iz baze znania o problemskem podroBju (knowledge base) in ustreznih mehan i zmov skIe- . panja (inference engine). Strukturo ekspertnih sistemov prikazuje slika 2. Baza znanja vsebuje vse informacije o objektih in relacijah med objekti problemskega podroBja ter navodilai kako oz. kdaj uporabiti posamezne dele znanja. Mehanizmi sklepanja pa so algoritmi za uporabo tega znanja pri reSevanju problemov in temeljijo na bolj sploSnih in od problemskega podroCja manj odvisnih mehanizmih. 1 I I baza" I I znanja I I I_________I I I mehanizmi I I sklepanja I ekspert n i s i st em 1 Slika 2; Osnovna struktura ekspertnih sistemov Znanje v bazi znanja je predstavljeno takoi da omogoBimo uporabniku enostavno vnaSa-njei spreminjanje in dopolnjevanje znanjai razumevanje terrazlago znanja in izpeljanih sklepov (rezultatov). Pogosto vsebuje vse to znanje poseben komun ikacijski modul, ki omogoi^a uporabniku inteligentno interakcijo s sistemom v skoraj naravnem jeziku. Delovanje takega s ist ena .pri kazuj e slika 3. I strokovn jak I prenos znanja / \ \ I razlaga I komun i kac i j sk i I I modul I / \ I I baza I I I znanja !<- ekspertni sistem I I mehanizmi I I sklepanja I I I Slika 31 Prikaz delovanja ekspertnih sistemov V nadaljnji obravnavi se bomo omejili na osnovno strukturo ekspertnih sistemov (glej sliko 2) ter razloSfili njihove sestavne dele in delovanje. Ekspertne sisteme sestavljata dva osnovna modulai (a) baza znanja in (b) mehanizmi sklepanja. (a) Baza znania o problemski domeni je sestavljena iz (a-l) znanja in (a2) podatkov, (al) Znanje vsebuje soeoif i Bno znan i e o problemski domeni. Tvorijo ga informacije o objektih domene in o relacijah med temi objekti; VBasih vsebujejo ekspertni sistemi tudi ti. meta-znaniei ki ga. tvorijo informacije o uporabi tega specifičnega znanja, Del specifičnega znanjai ki mora biti v danem operacijskem ciklu sistema na voljo v procesu sklepanjai tvori ti. "aktivno znanje", medtem ko je preostali del specifičnega znanja v ti. "speCem" stanju. Specifično znanje je praviloma razbito v množico vzorBno vodenih modulov. učinkovitost delovanja ekspertnih sistemov je v veliki meri odvisna od predstavitve tega znanja. Znanje je lahko predstavljeno v obliki modelov, semantiBnih mreüi pravil, itd. Izredno zanimiva in uBinkovita je predstavitev znanja v obliki pravi I, ki ne zahtevajo stroge formalizacije. Čeprav je z izbiro predstavitve znanja te doloCena veČina iskalnih mehanizmov in ustreznih hevristik, je koristno vkljuCiti v sistem Se dodatno znanje, ki Se poveCa učinkovitost delovanja sistema. To meta-znanie ■ dodatno doloCa, kako naj se moduli aktivirajo, kako naj se izmed vseh modulov, ki ustrezajo danemu vzorcu podatkov, izbere in izvrSi naj-ustrezne jSi , i td. (a2) Podatk i so ali vhodni podatki I ali vmesni rezultati, saj se podatki praviloma spreminjajo v vsakem operacijskem ciklu sistema. Podatki opisujejo tekoBe stanje problema, teko-Be kontekste, tekoBe plane, zastavljene cilje in tekoBe hipoteze, ki jih 2elimo dokazati. Tudi za predstavitev podatkov imamo cel spekter moSnosti: sezname, drevesa, rareSe, pravila, itd. (b) Mehanizmi sklepanja se sestoje iz algor.itmov za uporabo znanja pri reSevanju problemov. To so razUBni iskalni mehanizmi (kot npr. alfa/beta iskanje v and/or drevesih, hevri-stiBne funkcije za evaluacijo vozlov v iskalnih drevesih) in razliCni drugi algoritmi, ki so v veliki meri vezani na obliko, v kateri je predstavljeno znanje. To so npr. algoritmi za primerjanje vzorcev v podatkih in modulih, algoritmi za izbiro in aktiviranje modulov, algoritmi za izvrševanje akcij, ipd. Pogosta in uspeSna tehnika za reSevanje problemov je "generiranje in testiranje"', tj. generiranje hipotez, ki jih potem sistem preverja. A. KRATEK PREGLED OBSTOJEČIH , EKSPERTNIH SISTEMOV DENDRAL Z deli na ekspertnem sistemu DENDRAL so zaCeli leta 1965 v Stanfordu , ZDA (Buchanan,77). Sistem stalno dopolnjujejo. To je verjetno najveBji projekt umetne inteligence, ki je tudi prvi dokazal, da je metode umetne inteligence mogoCe uCinkovito prenesti v prakso. DENDRALova naloga je, da v Interaktivni komunikaciji z uporabnikom (kemikom) ugotovi ke-raiCno strukturo neznane snovi. Za neznane snovi je namreC zelo teJIko ugotoviti njihovo strukturo. DENDRAL uporablja razliCne vire znanja: znanje o valencah (povezavah atomov), znanje o stabilnih in nestabilnih konfi gurao i j ah at omov, pravila o razpadu snovi v masnem spektrometru, pravi I a o magnetni resonanci, pravila za planiranje in evaluacijo hipotez o neznani snovi in dodatno uporabnikovo znanje o neznani snovi, KemiCne strukture so predstavI j ene kot grafi! atomi so vozUSCa, vezi med atomi pa povezave med vozliSCI.- Omejitve so podane kot podgrafi, ki se jim mora program izogibati. Znanje o razpadu snovi v masnem spektrometru je podano v obliki pravili SlluacjJLai yerj. dogodkj, akci ia: doloBena ========t===> razbijanje doloBene konfiguracija konfiguracije (razpad atomov povezav podgrafa) (podgraf) DENDRAL deluje v ciklih, sestavljenih iz faz "planiraj in generira j"-"t es t ira j". Vsako od teh faz izvaja poseben modul. Modul "generiraj" (CONGEN) je kombina t or iBni algoritem za generiranje vseh topoloSko dovoljenih struktur. Modul "planiraj" (PLANNER) omejuje generiranje struktur glede na podane omejitve. Modul "testiraj" (MSPRUNE in MSRANK) nekatere izmed zgene-riranih struktur zavrie, ostale moSne strukture pa razvrsti (ooonl) glede na znanje v sistemu. ' . DENDRALova kvaliteta je na ravni najbolj: SiH strokovnjakov za snovii za katere ima vloženo Se specialno znanje. Za iskanje strukture brez merjenja z instrumenti pa je DENDRAL (oz. C0N6EN) bistveno boljSi od Bloveka. DENORAL je v ZDA dostopen preko raUunalniSke mreže TVMNET. MYCIN Tudi HVCIN je plod dolgoletnega dela ■ ntrokovnjakovi ki se je zaöelo leta 1972 v Stanfordu (Short I iffei76). MYCINova naloga jei da v interaktivni komunikaciji z uporabnikom (zdravnikom specialistom) postavi diagnozo povzroBi t e I j a infekcije krvi in meningitisa in svetuje najboljSo terapijo (doziranje zdravil). Komunikacija poteka v omejeni angleSöini in s standardnimi ukazi. MYCIN vsebuje strokovno zdravniško znanje v obliki produkcijskih pravil kot je npr. SE! 1) BARVANJE ORGANIZMA JE GRAMNEGATIVNO, IN 2) OBLIKA ORGANIZMA JE PALIÖASTAi IN 3) AEROBNOST ORGANIZMA JE AEROBNA POtEM: OBSTAJA VELIKA VERJETNOST (O.B) DA SPADA ORGANIZEM V RAZRED ENTEROBACTERIACEAE. Podatki v podatkovni bazi so Ketvorke oblike! (lastnost objekt vrednost faktor-zanesI j ivosti) Primeri (IDENTITETA ORGANIZEM-1 E.COLI 0.8) EMYCIN je nostal kot MYCINov modul. EHYCIN je ekspertni sistem za gradnjo ekspertnih sistemov. Njegovo delovanje temelji na spoznanju) da je mogolie z uporabo istega modula "mehanizmi sklepanja" z zamenjavo baze znanja dobiti nov ekspertni sistem za podobna problemska podroBja. Z uporabo EHYCINa so zgradili veti sis'temov! PUFF - program za ugotavljanje dihalnih obolenj z merjenjem izdihane sapei HEADHED - program za psihofarmaci jsko podroBjas SACOM - program za ugotavljanje najboljših metod za testiranje materialovi itd. PROSPECTOR je ekspertni sistem za odkrivanje nahajaliSt! rud in nafte. Znanje v sistemu je podano v obliki pravil» ki so povezana v semantično mreSo. V tipitfni aplikaciji da PROSPECTOR kot rezultat geografsko kartoi na kateri so oznatiene verjetnosti nahajaliSB doloBene rude. Omenimo Se sisteme HOLSEN (svetuje gene-tikoiiii kakSni poskusi pri raziskavah DNA so najbolj obetavni)» M (poskuBa odkriti nove zanimive matematiffne koncepte)» MACSYMA (reSuje nekatere matematične probleme kot so reSevanje diferencialnih enatibi simboliBno integriranje» itd.)» EL (sistem za diagnostiko elektriönih vezij)» AGE (sistem z bazo znanja za gradnjo sistemov z bazo znanja)» 5U/X (sistem za razpoznavanj e identitete objektov v prostoru)» itd. 5. OCENA DEL^OVANJA EKSPERTNIH MYCIN deluje po principu "generiraj in testiraj". Sistem iSBe povzročitelja bolezni tako» da primerja iskani organizem z vsemi znanimi organizmi' iz podatkovne baze» pri Bemer MYCIN vsakitf razvije and/or drevo. Produkcijska pravila se torej v tem postopku veSejo v vzvratni smeri. identiteta povzroB i t.e t j a bolezni (ime bakterije) znaäilna lastnost tega organizma lastnosti» iz katerih lahko sklepamo na zgornje znaBtInost i MYCIN preiskuje and/or drevo najprej v globino ("depth- 'first search")» zato za marsikateri organizem ie kmalu ugotovi» da ne ustrezat in drevesa ni treba razvijati do konca. MYCIN na svojem podroBju dosega in presega najboljše zdravnike-speci a I iste. Ugotovili so» da zdravniki najveSkrat predpisujejo antibiotike preširokega spektra in premalo pazijo na negativne medsebojne vplive zdravil» Cesar MYCIN ne dela. Kljub izredni kvaliteti pa MYCIN ni praktiBno v rabi» zlasti zato» ker zahteva velik raBunatnik in ker je težko sprejemljiv tako bolnikom kot zdravnikom. DENDRAL in MYCIN sta klasiöni deli s podroCja ekspertnih sistemov» zato smo ju podrobneje opisali. Navedimo le Se nekatere zna-ffilnejSe primere ekspertnih sistemov. META-DENDRAL je nastal kot del DENDRALa. Sistem skuSa odkriti nova pravila o razpadu molekul v masnem spektrometru. Pravila so kreirajo i na osnovi primerov spektrov Ha znanih molekul. Pri kreiranju pravil uporabnik interaktivno sodeluje. je nastal pri izpopolnjevanju MYCINa. Sistem skrbi za enostavno dodajanje in spreminjanja pravil» za preverjanje protislovnosti pravili za iskanje in odpravljan-jo napak in pomankIJ ivosti v pravilih. TEIRESIAB Jo nadgradnja nad obiBojnimi okspartnimi sistemi. Omen i I i tnih sistemov vs in s tem problem metoda ni vaSna» od katerih priBa tako to ne pomen api i kac i j a teore rije v prakso. N doseüek umetne i cvetočih podrotii smo žei da je pri gradnji ekspor-e podrejeno CimboljSira rezultaton ski domeni. To pa ne pomeni» da ampak da izbiramo take metoda» kujemo" najboljSe rezultate. Prav i» da so ekspertni sistemi Ijista tiBnih doseükov» tj. prenos teo-e - ekspertni sistemi so velik nteligence in so eno od najbolj j znanosti. (a) Ocena ekspertnih sistemov z znanstvenega staliSBas Najprej moramo odgovoriti na malce filozofsko vpraSanje! "Ali so ekspertni sistemi inteligentni?" Odgovor je zagotovo "Da". Najboljši ekspertni sistemi dosegajo raven najboljSih eio-veSkih strokovnjakov na podroSjih.» ki zahtevajo inteligenten pristop od kateregakoli nam znanega bitja ali naprave. Pri tem nas ne sme motiti» da je ekspertni sistem pravzaprav rafiunalniSki program in kot tak vsaj teoretiCno predvidljiv» tj. da lahko do potankosti razloäümo vsako navidez inteligentno operacijo (tega pri eioveku ne moremo narediti). Poleg tega so znanstveniki priSU do prepriöanja» da lahko pojem inteligence okoraj v celoti zamenjamo s predstavitvijo in uporabo znanja. NajmoifnejSe orodje ekspertnih sistemov» produkcijske sisteme» so zelo uspeSno uporabili za modeliranje öloveSkega razmi SI j an j a. Tako so na oüjih podroBjih doslej najuspeSnej e posnemali človeSko obaSanje z vsemi najpomembnejšimi lastnostmi kot so uBenje» pozabljanje» sklepanje» ... Ekspertni sistemi so veliko prispevali k razvoju umetne inteligence (Al). Njihov razvoj je dokonBno opravil"z zmotnim prepri Ban jem» da morajo raziskovalci umetne inteligence odkriti globalne principe BloveSkego razmišljanja» s Bemer bi üe lahko pisali inteligentnejše programe» ki bi na izredno hitrih raBunalnikih pocna-mali Blovoitki (boljSi) naBin razmišljanja. Eks-pertn,i sintomi so pokazali» da no gro za ono samo metodo» tomvoö da moramo poleg bolj splošnih metod izbrati tiste specialne metode» ki co ozko povezano s problemskim prostorom. Tako mora npr. robotski eksportni sistem vsebovati Etianjo o dinamiki» cenzorjih in metodo zc uBinkovito rokovanje 2 njimi. Tudi sistemii ki imajo veliko skupnih lastnosti (npr. MYCIN in DENDRAL oba uporabljata produkcijska pravila) se obiBajno . 'v konkretni izvedbi moBno razlikujejo. Velik korak naprej je bila ugotovitevi d^ lahko uporabimo iste mehanizme sklepanja na podobnih problemih s temi da zamenjamo bazo znanja o problemski domeni. Pri izgradnji zahtevnejših sistemov je praviloma sodelovalo. veB najboljših strokovnjakov v najbolj, znanih svetovnih oetrih umetne inteligence. Izdelava takih sistemov je vzela nekaj ali nekaj deset Blovek-let dela. Vse to nam pove« da -je gradnja kvalitetnih ekspertnih sistemov izredno zahtevno delo. Se nekaj:, pogosto se v znanosti obeta dober skok naprej na doloBenem podroSju in takrat se velilHPS-a, te sinhronizacija Izme-dju mikroprocesora, predstavlja ozbiljan problem za projektiranje operacionbg sistema pf^S-a. To uključuje Identifikaciju paralelnih procesa, dijeljenje procesa na zadatke, postavljanje sheme prioriteta Izvodjenja, pridjeljivanje I raiporedjIvanje zadataka Izmedju različitih mikroprocesora, slnhronlzacjju mikroprocesora kako bi proces zavrSlo uspJeSno, dinamičko prerasporedjIvanje u slučaju greSke procesnog modula (PM) I dr. PH predstavlja mikroprocesor (centralnu Jedinicu III U/l kanal). Takav operacioni sistem mora biti tako projektiran, da koristi postupke za realizaciju paralelne obrade, raspolaže s mo-gućnoSču stvaranja paralelnih procesa, te da ima mogućnost detekcije paralelizma za vrijeme kompilacije i dr. Za roanj I broj mikroprocesora (J-li) problemi Još nisu preveliki za uspjeino rJeSavanJe, ali za veći broj procesora problem postaje vrlo kompleksan, te mu treba posvetiti veliku painju. KONTROU PRISTUPA SISTEMSKIM SREDSTVIMA Procesi, zahtjevi za izvodjenjem na yMPS-u, vlSestruko koriste zajednička sredstva radi povećanja performansi sistema. Pod sredstvima se podrazumijevaju sklopovske (procesori, memorija, U/l kanali, registri, sabirnice i dr.), te programske (programi, datoteke, spremnici, tabele I dr.) komponente sistema. Sto Je vISe takovih vilest-ruko korištenih sredstava, zahtjeva se I veća (korapleks-nlja) kontrola za pridjeljivanje sredstava, te za detekciju I razrJeSenJe nastalih zahtjeva medJu procesima .Cl]. Velik broj tih sredstava I procesa povećava vjerojatnost pojave zastoja, te dovodi do smanjenja propusnosti cijelog sistema. Kod projektiranja sistema mogu se koristiti postupci pridjeljivanja I otklanjanja zastoja navedeni u ri]. Kontrola pristupa sredstvima može se provoditi: * arbitražom, * postavljanjem i uklanjanjem ključeva (status bitova) i * prekidima. ArbitraSa - arbitar prima zahtjev od PM-o, analizira zahtjev I Izvještava PM o njegovoj odluci. Centralni arbitar sastoji se od jedne samostalne sklopovske komponente (kontroler sabirnice, mikroprocesor za pridjeljivanje, I8US arbitar I dr.). Decentralizirani arbitar je onaj u kojem je logika kontrole distribuirana po procesnim modulima koji su povezani sa višestruko korištenim sredstvima. To zahtjeva složeniji procesni modul, ali povećava pouzdanost u radu u slučaju greške. Oba pristupa koriste Iste metode za arbitražu, postavljanje prioriteta, postavljanje ključeva I izazivanje prekida, postavljenje zahtjeva u lanac zahtjeva i dr. Izbor metode ovisi o zahtjevu na jednostavnost izvedbe, zahtjevu za posluživanje, vjerojatnosti pojave greške, kabliranju, blizini kontrolora I dr. Brzina rada arbitra mora biti takova da ona Iznosi samo mali dio u ukupnom vremenu korištenja sredstava. Arbitar dijeljenog ciklusa brze memorije moro biti Izveden na nivou sklopa, dok ulogu arbitra za dijel J ivi blok memorije može imati mikroprocesor. KljuSevi - konflikti koji se pojavljuju na višestruko korištenoj memoriji, te na U/l kanalima mogu se razriješiti postavljanjem i uklanjanjem ključeva (status bitova). Procesor koji zahtijeva sredstvo Ispituje postojanje ključa koji je, zapravo, indikator da Jc sredstvo zauzeto. Ako Je sredstvo zauzeto, mikroprocesor mora čekati na njegovo oslobadjanje. Ako je sredstvo slobodno, mikroprocesor ga zauzima i postavlja ključ. Po završetku rada uklanja ključ sa sredstva. Postupci zaključavanja mogu dovest! do pojave neželjenih situacija (zastoja), te Ih treba prvenstveno sprlježitl, detektirati I otkloniti ugradnjom postupaka pridjeljivanja u s4(lopovske i u programske komponente sistema [11. Iz razloga pouzdanosti i sigurnosti u radu operacije postavljanja i uklanjanja ključeva (status bitova) moraju biti vremenski nedjeljive. Ako se ključ primjenjuje na memoriju, tada Je potrebno svakoj lokaciji omogućiti ciklus čitanja-izmjene-plsanja prije nego se omoguće drug! pristupi. To zahtijeva zaključavanje memorijskih adresa. Sto Je puno teži zahtjev od zaključavanja cijelog memorijskog bloka, kada ostatak bloka ostaje neiskorišten za druge procese. Iz tih razloga ključevi se katkada i implementiraju preko skupa vanjskih registara koji sami provode ciklus čltanja-lzmjene-uplsa. Pvékiéi se mogu koristiti za obradu internih grešaka procesora (paritet, kriv! operacijski kod, adresa izvan dozvoljenog područja 1 dr.), vremenskih signala vanjskih ursdja-Ja (znak spremnosti za prijenos, prijenos izvršen i dr.) ill za sìnhronlzaclju komunikacije medju procesima (koristenje memorije, prerasporedji vanje zadataka III ure-djaja I dr.) KOWNIKACIJA IZMEDJU SREDSTAVA. U yMPS-u komunikacija izmedju sredstava u principu ostvaruje se preko memorijskog medija, poStanske kutije. Procespri i U/l iianali komuniciraju preko poStanske kutije, višestruko korištenog sredstva koje se sastoji od poruka, datoteka, zahtjeva za blokove i repove. Procesor koji odašilje,struktuiranu informaciju sprema je u poštansku kutiju. Procesor koji prima, pretražuje sadržaj kutije ili sredstvo koje odašilje informaciju indicira da postoji nešto za prijemni procesor. Upozoravanje pro- , cesora na priJem informacija može se provesti periodičkim upitima, status bitova, uvjetnim skokovima, instrukcijama prekida III nekim drugim specijalnim InstrukclJaT ma. Status bit koji Je u memoriji ili nekom vanjskom sklopu pokazuje da li Je stanje u kutiji značajno Ili ne. Pristup memorijskoj kutiji najčešće se odredjuje postupkom arbitriranja. Glavni problemi yMPS-a su nezavisni od mikroprocesora. U ovom momentu Je tehnologija bitno ispred arhitekture 1 sistemske programske podrške. Operacijski sistemi za yHPS-a trebaju, dakle, efikasno riješiti slijedeće probleme: * Identifikacija paralelizma i podjela procesa u zadatke; * Pridjeljivanje sredstava zadacima; * RasporedjIvanje procesora za paral elanu obradu procesa; , * Medjuprocesorska komunikacija; * Detekcija i sprečavanje zastoja kada se pristupa višestruko korištenim sredstvima; * Identifikacija I izolacija greške, te rasporedjivanje zadataka. lako Je danas već napravljen napredak na ovim područjima, trend razvoja yMPS-a biti će značajno u zakašnjenju usprkos niskoj cijeni mikroprocesora, U/l kanala, memorija (PROM, RAM) i dr., zbog sporog razvoja operacijskog sistema koji treba efikasno izvršiti navedene zadatke. 3. Projektiranje sistemskih programskih komponenti Ovdje će se razmatrati struktura dviju glavnih sistemskih programskih komponenti, operacijonog sistema I kompilatora, sa stanovišta obrade paralelnih procesa u yMPS-u, 3.1. PROJEKIimiJE OPERACIONOa SISTEMA Tip konfiguracije može biti vrlo različit,od Jako povezanih sistema, gdje više procesora dijele svu memoriju, do vrlo slabo povetanih sistema, gdje su procesori dio nezavisnih sistema koji komuniciraju preko direktnih kanala za prijenos podataka. U slučaju višestrukog korištenja sklopovskih komponenti (npr. memorije, diska), mora postojati procedura zaključavanja koja dozvoljava da procesor pristupi sredstvu tako dugo dok ne završi kritični zadatak na toj komponenti. U slučaju mrežnih sistema ne postoje djeljive komponente koje su dostupne svim sistemima. Svako referene I ranje.si stema od strane drugog procesora predstavlja direktnu razmjenu podataka medju slstemi-. ma preko zajedničke komunikacione linije. U tipičnom mul ti programskom sistemu sa Jednim procesorom, više procesa ili zadataka koriste za Izvodjenje Jedan pro-" cesorski sistem. Proces se definira kao apstraktna cjelina koja se pomiče kroz instrukcije programa kako se one Izvode na procesoru. Radna okolina procesa Je zamišljena kao dà'se sastoji od brojača lokacija koji. pokazuje na instrukciju u izvodjenju i od adresnog prostora u koji se smještaju instrukcije i podaci. ; Operacioni sistem multipleksira Jedan realni procesor Iz-medju takovih procesa kojI se Izvode na sistemu, tj. za svaki proces to izgleda kap da se izvodi na svoju vlastitom procesoru. Dakle, ovi proòesori mogu biti zamišljeni kao da komuniciraju na Isti način kao sklopovski procesori, budući da postoji preslikavanje 1:1 izmedju procesa I vir-tuelnih procesora.(muitipleksni dio realnog procesora). Prema tome, inogu se razmatrati procesi koji su povezani preko zajedničke memorije ili periferije kao u slučaju -sklopovske komunikacije, ili preko direktnih kanala za .' razmjenu podataka kao u slučaju mrežnih sistema. Ako su oni povezani kao u prvom slučaju, tada pristup zajedničkim sredstvima mora Ići preko postupaka zaključavanja, kao i u sklopovskoj realizaciji. U drugom slučaju taj problem i ščezava. POSTUPCI KOMUNICIRANJA U POSTOJEĆIM OPERACIJSKIM SISTEMIMA Istraživanjem tipičnih sistema mogu se pronaći mnogi oblici razmjene podataka ili komunikacije izmedju različitih procesa III komponenti sistema. Korisnički procesi (apli-kacloni programi) u principu komuniciraju sa sistemskim procesima (sistemske datoteke i dr.) preko programiranih prekida za posluživanje, kao npr. otvaranje datoteke, punjenje programa i dr. Korisnički procesi gradi listu Informacija u svom adresnom prostoru i prekida procesor predajući mu adresu i liste. Sistem prenosi informaciju na odgovarajući sistemski proces, koji tada izvodi posao za korisnika i obično smješta odgovor u njegov adresni prostor. Sistemski procesi komuniciraju s drugim sistemskim procesima preko višestruko korlätenlh tabela, te postupaka za-kljutavanja na kritičnom kodu tabele. Sistemski procesi takodjer komuniciraju sa sklopovskim uredjajima (sistemski program za disk na disk kontroler) punjenjem U/l registra lil postavljanjem liste U/l komandi, te postavljanjem U/l Instrukcija za prekid kontrolera i njegovo korištenje. KonaSno, u mnogim sistemima postoji 1 komunikacija Izmedju samih korisničkih procesa. Neki sistemi, kao što je rečeno, koriste poštansku kutiju koju jedan proces puni Informacijom i upozorava druge procese da Je čitaju. Drugi sistemi koriste višestruke ulaze na sklopovskim komponentama za komunikacije Izmedju procesa. Projektiranje ovakovih operacijskih sistema, u uvjetima ViHPS-a, bi dovelo do preopterećenja operacionog sistema I korisničkog programa dodatnim kodom. Ta neujednačenost postupaka unutar sistema dovodi do problema sinhronizacije I rasporedjivanja, te dovodi do strukture koja postaje nerazumljiva 1 teška za održavanje. Takodjer se pojavljuje veliki problem uvodjenja novih procesa u sistem. DIREKTNA RAZMJENA PORUKA Iz gore navedenih razloga poželjno Je da se projektiraju takovi operaclonl sistemi gdje je razmjena podataka jedr nostavna I da se efikasno izvodi na pMPS-u. Ovi ciljevi se mogu postići ako svi procesi u sitemu komuniciraju direktnom razmjenom podataka. Ukoliko se procesi ograniče da komuniciraju kao da su direktno povezani upotrebom dobro definiranih protokola, mnogi od navedenih problema mogu se riješiti. Sve metode neujednačenog komuniciranja zamjenjuju se direktnom razmjenom poruka. Problemi višestrukih pristupa memoriji, ključeva i modifikacija od nedozvoljenog ponašanja procesa nestaju. Reduciranjem raznih metoda komuniciranja na nivo direktne razmjene, kao u slučaju mrežnog sistema, sistem postaje lako prilagodljiv svim konfiguracijama uHPS-a. Bazični operaclonl sistem izgleda, dakle kao brzi preklopnik poruka. Funkcija Jezgre sistema Je da prima poruke odašlljaoca I upućuje Ih na odredište. Procesi nisu ograničeni u izvodjenju postupcima zaključavanja, te su na taj način nezavisni, koliko je to moguće, od svih drugih procesa u sistemu. Time je omogućen maksimalan paralelizam u obradi procesa u yHPS-u, Procesi se sinhroniziraju čekanjem na potvrdu prethodno odaslanih poruka. Svaki proces se izvodi u vlastitom adresnom prostoruU potpuno kontrolira pristup preko sheme za protokol razmjene poruka. Pror blemi zaštite sada leže u procesu koji prima poruku, koji ima mogućnost pretraživanja dospjelih podataka, te se na taj nač.In sistem može obraniti od pogrešnih procesa. BudućJ da se sva razmjena podataka u sistemu izvršava na tsti način, to je Jednako pogodno slati poruke kako lokalnim, tako i udaljenim procesima. TRANSPARENTSOST LOKACIJA PROCESA I HOMOGENOST KOMUNIKACIJE Jedna od glävnih dobiti projektiranja sistema na osnovi prespajanja poruka Je transparentnost lokacije odredišta prema odaSiljaocu procesa. Odašlljaoc procesa uključuje kod odredišta (logičko Ime 111 Identifikaciju) u poruku koja se prenosi primaocu. Jezgra operacijskog sistema Je odgovorna da se poruka prenese primaocu. Prema tome, odašlljaoc procesa ne vodi brigu o memoriji I sistemskim lokacijama primaoca poruke. Ta transparentnost lokacija dozvoljava pomicanje procesa Izmedju memorljskih jedinica ili sistema, bez ponovnog programiranja. Jednostavnom izmjenom lokacije procesa u jezgri sistema. Npr., korisnik koji želi komunicirati sa lokalnom datotekom sistema, treba samo promjenitl kod odredišta u poruci koju šalje sistemskim procesima za korištenje datoteke. Slično, proces koji Je pristupio datoteci šalje Informaciju natrag procesu koji Je tražio uslugu, bez obzira gdje Je taj proces lociran u yMPS-u. Druga dobit ove metode komuniciranja leži u testiranju programa. U postojećim sistemima, ukoliko se želi testirati novi sistemski proces, potrebno Je zamijeniti starj III dodati novi proces u programski vektor prekida, interno u sistemu. U ovom sistemu dodaje se novi proces kao i svaki drugi proces, a samo se promijeni kod odredišta u porukama koje su prethodno odaslane starom sistemskom procesu. Upotrebom ove metode, novi procesi za korištenje diska, datoteke i dr. mogu se dodati I testirati on-line, tj. korisničkim podacima za testiranje, dok svi ostali korisnički procesi I dalje koriste stari sistemski proces. Ovaj princip homogene komunikacije procesa^ gdje svi procesi komuniciraju preko iste sheme za razmjenu poruka, dozvoljava pomicanje sistemskih procesa unutar cijele konfiguracije, pa čak i unutar sklopovskih komponenti, bez narušavanja rada cijelog sistema. Sada se može definirati proces, tj. proces se sastoji od adresnog prostora (lokalne metiorije) za smještaj inttruk-clja I podataka, procesora za Izvodjenje lili instrukcija I komunikacionog kanala koji ga povezuje in svim diugim procesima u sistemu. Za korisničke procese komunikacijski kanal je u biti simuliran jezgrom operacijskog sistema. Za sklopovski tip procesa (disk kontroler) to može biti stvarni U/l kanal preko kojeg se prenose poruke. Primjenom nove tehnologije (mikroprocesora) razumno je U/l lianale smatrati Inteligentnim procesima koji komuniciraju sa stvarnim diskovima na Jednoj strani i sa procesima koji zahtijevaju obradu na drugoj strani, preko sheme protokola za razmjenu poruka. Princip direktne razmjene podataka kao metode komuniciranja unutar operacijskih sistema ima dva glavna cilja. Prvi Je metoda za projektiranje operacijskih sistema sa formalnom organizacijom upravljanja procesa I komunikacijom Izmedju procesa. DrugI Je da takovi operaclpnl sistemi primijenjeni na uMPS pružaju mogućnost efikasne dls^ tri bul rane obrade. 3.2. PFOJEKTHmJE KOMPILATORA Da bi se Sto bòlje Iskoristile potencijalne mogućnostI arhitekture yMPS-a, naročito u pogledu propusnosti sistema, potrebno Je ovaj problem sagledati kao dekompoziciju na paralelne procese. Moguća su dva rješenja za dekompoziciju, funkcijska podjela i podjela prema zavisnosti podataka. Prvo rjeiènje'dijel I program u kontrolirane dijelove prema njihovoj funkciji sa što manjom komunikacijom i punom upotrebom raspoloživog paralelizma u arhitekturi pMPS-a. Tako npr., se kompilator može podijeliti na'diskretne faze, a svaka faza Izvodi Jednu od funkcija. Faze se mogu organizirati za paralelnu obradu, kao na slici 1. Svaka faza Je locirana na zasebnom procesoru. Naredbe izvornog programa prolaze kroz faze po redu, bez povratne veze. lavami program lepia izvornog SKANER r t TABLICA SIHBOLA SINTAKSNI SEMANTIČKI ANALIZATOR ZEZ i eiNERATOR POGREŠAKA foruke greSdka MODUL SEKVENČI I T! GENERATOR KODA HOOUL GRUP IRANJA i I I i I I I I I I I I I PridruSenJe grupe u Btrojnom jesiku Slika 1. Struktura organieaoije kompilatora Drugo rješenje dijeli program u nezavisne (paralelne) grupe prema zavisnosti Izmedju varijabli u programu, ali se funkcija programa,ne uzima u obzir. Grupe koje se paralelno Izvode smanjuju ukupno vrijeme Izvodjenja, ali dvije zavisne naredbe u različitim grupama izazivaju potr rebu za izmjenom poruka i potencijalna čekanja. Ovo rješenje primjenjuje se u modelu grupiranja za sliku 1. Organizacija kompilatora kao na slici 1. zahtijeva neka ograničenja na projektiranje. Prvo, da bi procesni moduli bili zaposleni, svaka faza Izvodi po jednu naredbu u vremenu. Nakon što Je naredba obradjena, transformirana naredba se prenosi u slijedeću fazu. Drugo, pojedinačnim fazama nije dozvoljen pristup globalnim tabelama, jer to unosi znatan utrošak sistemskog vremena. Treće, svaka faza može pristupiti samo lokalnoj memoriji procesora, lako je ukupna memorija sistema mnogo veća. Da bi se smanjila komunikacija poruka, originalni Izvorni program se ne Šalje od faze do faze. Moduli tablice simbola, sekvenci i grupiranja grade i analiziraju strukturu podataka, kako bi se odredila zavisnost Izmedju naredbi. Modul tablice simbola treba Informaciju o zavisnosti kako bi iDogao detektirati grešku (nede-' finiranost varijable I dr.). Ako je Jezik programiranja nesekvencljalan, modul sekvenci'koristI podatak o zavisnosti Izmedju naredbi kako bi odredio pravi redoslijed naredbi. Modul grupiranja razmatra program kao graf. Čvorovi grafa su varijable, a strelica izmedju čvorova grafa označavaju zavisnost izmedju dvije varijable. Modul grupiranja dijeli graf u grupe presijecanjem strelica. Svaka pojedinačna strelica nužno zahtjeva poruku Izmedju dvije varijable pridružene krajnjim čvorovima strelice. Pored minimalnog vremena za Izvodjenje ovih nezavisnih grupa potrebno je osigurati 1 vrijeme za komunikaciju poruka izmedju varijabli povezanih strelicama. lako Jedna centralizirana, složena struktura podataka za odredjivanje zavisnosti može biti implementirana za sva tri modula. Ipak svaka faza gradi svoju lokalnu strukturu podataka. Zasebna struktura podataka Je efikasnija i jednostavnija, ukoliko Je podešena za specifične potrebe svakog modula, što više, sve tri strukture podataka se konstituiraju i analiziraju Istovremeno. Budući da naredbe prolaze kroz kompilator u paralelnoj formi, naredbe se ne mogii dohvatiti od generatora sve dok modul sekvenci ne odredi poredak Izvodjenja. To se može odrediti tek kad se analizira cijeli niz naredbi. Generator koda si ne može dozvoliti čekanje na taj poredak, pa umjesto toga svaka naredba koja dodje u generator koda, u poljskoj notaciji, se odmah translatira u oblik zatvorenih programa. Kada modul sekvenci osigura poredak, tada ga generator koda prevodi u sekvencu poziva potprograma. Modul grupiranja, grupira potprograme i njihove pozive u grupe. generira poruke Izmedju grupa I pridružuje Ih procesima u pMPS-u. U svakoj fail se koristi dlJagnostlEkl mod za onemogućavanje Izvodjenja narednih modula, ukoliko Je otkrivena fatalna greSka. 'i. Zaključak Analiza postupaka pridjeljivanja sredstava vMPS-a predstavlja značajan problem kod projektiranja kako na sklopovskom, tako I na programskom nivou. U biti se problem pridjeljivanja na Jednom I drugom nivou može svesti na slijedeće. U pMPS-u može postojati kotrola pridjeljivanja sredstava koja Je 111 centralizirana 111 decentralizirana po pojedinačnim procesnim modulima. Centralizirana kontrola znači, sa sklopovskog stanovišta, da postoji Jedan procesor kojem Je pridjeljena logika za kontrolu pristupa zajedno sa vISestruko djeljivom memorijom (poStanska kutija), a sa programskog stanovišta znači da postoji Jedna Jezgra operacionog sistema u UMPS-u kao nadzornog elementa (monitore) za upravljanje pristupa programskim I sklopovskim komponentama sistema. Decentralizirana kontrola podrazumjeva, kako sa sklopovskog, tako I sa programskog.stanovISta, da su funkcija I odgovornost svih procesora u pMPS-u ravnopravne, te da svaki od mikroprocesora raspolaže sa logitom za kontrolu pristupa sklopovskim komponentama, te sa djeljivom memorijom I dijelom operacionog sistema mikroprocesora koji Je odgovoran za komunikaciju te pridjeljivanje sredstava sistema procesima. Izbor metode za kontrolu postupaka pridjeljivanja (centralizirana III decentralizirana) prvenstveno ovisi od broja procesa (sklopovskih I programskih) koji moraju medjusobno komunicirati. Za slučaj velikog broja procesa poželjnija Je decentralizirana struktura zbog smanjenja vjerojatnosti pojave zastoja, zbog distribuìranostI procesa na većem broju sredstava (logika, memorija). Kod malog broja (Jrocesa, jednostavnija Je I Jeftinija za izvedbu centralizirana struktura u kojoj svi procesi upisuju I čitaju Informaciju sa Jednog mjesta. U prvom slučaju su kritični odsječci (logika, memorija) distribuiranih po mikroprocesorskim slstemim^^ dok je u drugom slučaju kritični odsječak centraliziran. Ovakva analiza naročito Je efikasna sa stanovISta kontrole pristupa sklopovskim komponentama. Za ugradnju postupaka pridjeljivanja na nivou sklopovskih komponenti, potrebno je ugraditi jednostavne metode, koje jednostavnim operacijama dovode do rezultata za postojanje, sprečavanje i detekciju potpunog zastoja [11. Kod projektiranja programskih komponenti, Iz definicije procesa (program, proces za Izvodjenje I komunikacioni kanal) razabire se potreba dinamičke kontrole većeg broja procesa (korisnički I sistemski), pa Je pogodno koristiti metode sprečavanja detekcije zastoja razvijene na modelu grafa sistema CU. Postupci pridjeljivanja razvijeni na takvom modelu, mogu se vrlo Jednostavno Implementirati na viMPS u slučaju programskih komponenti preko Jezgre operacionog sistema (monitora) pMPS-a. Tako da se za ne preveliki broj procesa mogu primijeniti postupci pridjeljivanja koji su razvijeni na reduciranju grafo sistema III na detekciji gnijezda u grafu sistema, dok se za vrlo složene slučajeve velikog broja procesa I ovdjs mogu koristiti postupci razvijeni na detekciji ciklusa u grafu sistema 11J. reference: 11) N; Hadjina: POSTUPCI DETEKCIJE STANJA POTPUNOG ZASTOJA RAČUNARSKOG SISTEMA NA MODELU GRAFA SISTEMA, Informatica 79, 2, st. I")-!?. INFORMATICA 4/1979 A FORTRAN IV SUBROUTINE FOR FINDING A BRACKETED ROOT D. B. POPOVSKI UOK: 681.3 : 51 DEPARTMENT OF ENGINEERING, UNIVERSITY OF BITOLA In this paper a FORTRAN IV subroutine for finding a bracketed root is presented in which King's method F is used. JEDM FORTRAN IV POTPROGRAM ZA NALAŽENJE IZOLOVANOG KORENA, ü ovom radu prezentiran je jedan FORTRAN IV potprogram za nalaženje izolovanog korena u kome se koristi King-ova metoda F. King gave a procedure, call it method F, for finding a bracketed root which may be described in the following manner: Suppose that a real root of y(x)=0 (1) has been bracketed by initial approximations x^ and Xj. Thus, signyj^ySsignyj, yi=y(Xi)- Find x^ by the secant step im. Xj-X^ and calculate y^. If signyj^slgnyj, set XgSXj and Otherwise set Xg=Xj and (a) Do the P-type step (2) X4=X3- (3) (y3-y2)-Ky2-yi) _ yz-Vi ^ y3-y2 (Xj-Xjj+CXj-Xj) *2~*1 *3"*2 provided this point is between X3 and Xg, Otherwise get x^ by the Snyder step remembering to replace y^ by O.Syg. Calculate y^. If signy^^signyj, set x^aXj and yg-yj. In any case, replace by ''^i+l '^i^l^ ' R^tfùrn tö (a) . . This means that the step of type P is tjiken whenever possible, and only the three latest iterates are used even though they may all be on the same side of the root. Also one other 1-tèratè is ;retaiiled-the opposite bracketed point Xg (Xg may, in addition, be one of the current Iterates), The current point X^ is used with Xg in the Snyder step whenever the P step fails to fall within the Interval bounded by X3 and Xg. King shows^ that method F Is faster then Snyder's method method Muller's method , the Pegasus the Anderson and Björck's method and the Improved Pegasus method®. The following Is a FORTRAN IV subroutine in which King's method F for finding a bracketed root is used. Description of parameters: Y - Name of the external function subprogr£un used, ' A - Initial approximation Xj^. B - Initial approximation Xj. T - Tolerance for the relative, error. R - Root of the equation Y(X)=0. H - Maximum number of Iterations permitted. N - Error parameter coded as follows: N=0 - No error. - No convergence after M iterations. - Basic assumption slgny^j^slgnyj is not satisfied. Remarks : The procedure assvunee that function values at initial approximations A and B do not have the siune sign. The external function Bubprogram Y(X) must N=X N=2 be furnished by the user. SUBROUTINE F(Y»A»B«T«RtM«N I N»0 C-A D»Y(C> E-B G-Y(E) IF(0)lil9.2 1 IF(G)17«X8.3 2 IF(G)3»18»17 3 H»E-C O-G-D P-O/H 0=-G/P S-O+E DO 15 1-3.M U»Y(S) IF1'»»20»20 lA 0«E E"S S«R H-Q Q.p P"G 15 G"U N-1 16 R-S RETURN 17 N-2 18 R-E RETURN 19 R«C 20 RETURN END Subroutine F was tested for a considerable number of examples on an IBM 1130 computer using floating-point arithmetic with 24-bit mantissa (standard precision) and 32-bit mantissa (ext;enđed precision) . A selection of eight examples is given in table I. REFERENCES 1. R.F.King: Methods without secant steps for finding a bracketed root. Computing 17, 49-57(1976). 2. J.N.Snyder: Inverse interpolation, a real root of f(x)=0, University of Illinois Digital computer Laboratory, ILLIAC I Library Routine Hl-71, 4 pages, 1953. 3. D.E.Muller: A method for solving algebraic equations using an automatic computer, MTAC 10, 208-215(1956). 4. M.Dowell and P.Jarratt: The "Pegasus" method for computing the root of an equation, BIT 12, 503-508(1972). 5. N.Anderson and A.Björck: A new high order method of Fegula Falsi type for computing a root of an equation, BIT 13, 253-264(1973).' 6. R.F.King: An improved Pegasus method for root finding, BIT 13, 423-427(1973). Table I. Numerical examples: T-l.E-8, extended precision is used. y(x) A B R 1 (x-i)x^-l 5. 0. 1.46557123 2 (x-5)(x+i)^-i 0. 8. 5.02752466 3 x(x-2)(x+l)^-l 5. 0. 2.05230034 4 (x^-l)x^-lO 5. 0. 1.72099577 5 (x-l)x®-l 3. 0. 1.25542287 6 (x-3) (x+lj^x''-l 0. 5. 3.00019282 7 (x-2)'(x+l)^x^-l 0. 3. 2.00076963 8 (x-5)x®-l 0. 6. 5.00000051 INFORMATICA 4/1979 N E KAT E RI PR I POMOC K I NAČRTOVANJA MIKRORACUNALNISKIH SISTEMOV D. Ml L JAN P. KOLBEZEN UDK: 681.3.06 INSTITUT JOŽEF STEFAN, LJUBLJANA .rat.0 so oplsani ne^ateri priponočKi v .naterialni in program.! opremi, Xi so Uoristni pri -rtovanju "oračunalniLih sistemov. Pripo.oč.i so dire.tno uporabljivi pri načrtovanju sistemov. .. so osnovan, na procesorju INTEL 8080, medtem ko so iznešene ideje tudi splošno uporabljive. SOME AIDS FOR MICROCOMPUTER SYSTEMS DESIGN. In this paper some hardware and software aids for eases microcomputer design are described. Aids which are described here are directly applicable for Intel 8080 microprocessor based systems, but ideas carry out here for other microprocessor systems are applied too. 1. UVOD V primeru, ko sami gradimo mikroračun3lnik ali želimo že obstoječi mikroračunalnik nekoliko obogatiti, so nam koristne kakršnekoli ideje, ki nam olajšujejo projektantsko in programersko delo. Pripomočki, ki so opisani v tem prispevku,;so prilagojeni za mikroračunalnik INTEL 8080. Z določenimi prilagoditvami pa so uporabni tudi pri nekaterih drugih mikroračunalnikih. Opisani sta dve programski ter dve materialni rešitvi 3 programsko podporo. Prvi primer kaže, kako na enostaven način dosežemo relativne skoke pri mikroračunalniku Intel 8080. Drugi primer pa opisuje pripomoček, ki omogoča hitro prepisovanje podatkov znotraj pomnilnika in predstavlja povsem programsko rešitev tega problema. Nadaljna dva primera opisujeta testiranje programske in materialne opreme mikroračunalnika s pomočjo dodatne materialne opreme, ki jo dodamo standardnemu raikroračunalniškemu vezju. 2. Relativni skoki Pri programiranju na mikroračunalniku 8080 hitro začutimo potrebo po relativnih skokih znotraj programa. ■S tem se izognemo togi vezanosti na določene adrese lin.dobimo možnost prestavljanja programa znotraj pomnilnika mikroračunalnika. Pogojni in brezpogojni akoki v naboru množice instruk- cij procesorja 8080 omogočajo razmestitev programov povsod po pomnilniku. Vsi skoki so absolutni in določeni z šestnajstbitnim absolutnim naslovom. Kratka rutina, sestavljena od nekaj instrukcij, pa omogoča spremembo vrednosti programskega števnika (PC) ins tem tudi relativen skok. Skok Je možen naprej ali nazaj odtreiutne vrednosti programskega števnika. Ker je velikost relativnega skoka shranjena V paru -registrov (DE ali HL), Je možen skok na vsako lokacijo znotraj pomnilnika kapacitete 6i4 tisoč zlogov. RJDE: RJHL: SP HL DADX SP SPOHL RET DADX SP SPOHL RET /vrednost PC v HL /prištej DE k HL /nova vrednost v PC /prištej HL k PC /nova vrednost v PC Rutina, ki omogoča relativen skok, preprosto prišteje velikost relativnega skoka(ki Je v paru registrov DE - pri prvi rutini, ali v paru registrov HL - pri drugi rutini) k trenutni vrednosti programske^ števnika (PC). Željeni skok bo zapisan v obliki dvojiške-ga komplementa. Pozitivni premik za X bo pomenil nadaljevanje izvajanja programa na lokaciji PC + X. Če Je premik negati- ven, pa se bo prodam nadaljeval na lokaciji PC - X. 2.1. Uporaba rutin relativnih skokov Kadar želin» relativen skok v programu, bomo uporabili eno od zgoraj opisanih rutin. Pri prvi rutini RJDE mora biti vrednost relativnega skoka zapisana v paru registrov DE. Ce uporabimo rutino RJHL pa mora biti vrednost relativnega skoka zapisana v paru registrov HL. Primer a: LXI DE RSKOK /vrednost rei.skoka v DE CAL RJDE / klic rutine : Primer b: LXI HL RSKOK /vrednost rei.skoka v HL CAL RJHL /klic rutine Ko želimo brezpogojen relativen skok, uporabimo za klic rutine instrukcijo CAL. Ce potrebujemo pogojni relativni skok (JTZ, JFC, ...), uporabimo za klic^rutine ustrezni pogojni klic (CTZ, CFC, ,:.) 3. Hitro prenašanje blokov podatkov s pomočjo sklada Pri uporabi kazalca na sklad, s katerim naslavljamo . blok podatkov, ki ga prenašamo iz enega dela poranilni-l256 f.; Koračno izvajanje; programa 5. Materialna oprema,za testno prekinitev programa Veliko pomoč pri testiranju, tako programske, kot materialne opreme,' daje možnost koračnega izvajanja programa. Za to je potrebna posebna materialna oprema, ki Je izvedena s tremi integriranimi vezji, tipko, stikalom in svetlečo diodo. .Glej, sliko 1! Tipka, stikalo in svetleča dioda, je lahko montirana na prednji plošči mikroračunalnika. Koristen dodatek tej opremi je prikazovalnik podatkovnega in adresne-ga vodila, ki je lahko izveden z ustreznim številom alfanumeričnih prikazovalnikov. Ti naj bi kazali vrednosti na podatkovnem in adresnem vodilu. Pri testiranju nove mikroračunalniške opreme'(programske ali materialne), lahko s pomočjo vezja za koračno izvajanje- programa le-tega v vsakem trenutku Ustavimo in pregledamo stanje adresnih, podatkovnih in'kontrolnih linij. Zatem nadaljujemo s koračnim ali navadnim izvajanjem programa. Normalni izvajanje programa ustavimo s stikalom STOP. Ko Je stikalo STOP v položaju''TI", se program nemoteno izvaja, v položaju "2" pa se program ustavi. Ko je program ustavljen, se s tipko KORAK nadaljuje izvajanje programa po korakih. Kontrolna svetleča dioda je med koračnim izvajanjem programa prižgana. Tedaj je mikroračunalnik' v stanju WAIT. Prikazan je pripomoček, ki omogoča testno prekinitev programa pri mikroprocesorju 8080. Na sliki 2 je podana tehnična shema logike, ki omogoča testno preki-^ nitev. Adresa, pri kateri želimo prekinitev programa, se vpiše preko podatkovnega vodila. Vsebina podatkovnega vodila se vpiše v pomnilniške elemente 5 in 5, ko je aktivna ena od selekcijskih linij x ali y (SELx ali SELy). Adresa, pri kateri želimo prekinitev, je določena s 16 bitno besedo. Ker Je podatkovno vodilo oserabitno, se bo adresa vpisovala v dveh korakih. Kadar je aktivna selekcijska linija SELx , se vrednosti podatkovnega vodila vpiše v pomnilniške elemente 5, ki hranijo bite adrese z nižjo utežjo. Ko je aktivna selekcijska linija SELy se vrednost podatkovnega vodila vpiše v pomnilniške elemente 6. Le-ti vsebujejo nižje adresne bite. V času izvajanja programa, ki ga želimo testirati, se primerja vrednost programskega števnika (PC), oziroma vrednost adresnega vodila A0-A15, z,adreso točke testne prekinitve. Enakost adres ugotavljajo komparatorji (l-U). Pri enakih adresah postane aktiv- Slika 1.: 28 »sc-E: V V Ttn 1 . o 7 AfB "-^S B B B 6ND ONO V 0 Axmses T. GND GND |—eoe 5 74LS374 OjOO D0DJD2D3 D^D5D6D7 GND CLOCK 6 AAAA (ill DODI D2D3 D4D5D6D7 Ó Ù X Sj EQ GND ocp-j 74LSt22 Al A2 0 s; f ICC DO SL. BPE n 7ÌLS74 CLR Pi L Ù Is Slika 2. na kontrolrja linije EQ, Ko se pojavi v prograraskera števriiku adresa točke testne prekinitve, prekinit-vena logika testira že pogoja MEMR in BPE. Linija BPE (break point enable) postane aktivna, če pred začetkom izvajanja testiranega programa vpišemo s selekcijske linije SELz vrednost DO = 1. Ko so izpolnjeni vsi omenjeni pogoji, bo kontrolna prekiriitvena logika poslala mikroračunalniku prošnjo za prekinitev IKx (interrupt request). Nadaljnji potek testiranja je odvisen od organizacije prekinitvene logike konkretnega računalnika. V splošnem bo prekinitev povzročila nadaljevanje prograiiH v prekinitveni testni rutini. Ce zbirko v EPiiOMu shranjenih poraoč'iiKi rutin obogii-timo še z naslednjo kratko rutino za vjji.-i vseh pogojev v kontrolno logiko, postane določanje točk« testne prekinitve z-opisano dodatno mjteriaJno o-preiiio -za testno prekinitev zelo enostavna. I3RPT: PSHX /sbrani A(X iti F 1.A I, OU'J' X /vpis 1,-adr'ese LA H OUT y /vpis H-adr..-se LAJ- J OUT z /enable B.P. POPX PSW RET Potek testiranja je naslednji: i) Na naslov določene prekinitvene (interrupt) rutine vpišemo testni program s določenimi nalogami (izpis vseh ali le določenih registrov, izpis stanj v V/I pomnilniških elementih in podobno), ii) V par registrov HL vpišemo adreso željene točke testne prekinitve ter pokličemo rutino BRPT, kot kaže primer: 6. ZÄKLJUCEK Opisane ideje so podane dovolj natančno in kot take takoj uporabljive pri razvoju mikroračunalniških sistemov, ki so osnovani na procesorju INTEL 8080. Opisane rutine so lahko shranjene v mikroračunališ-kera pomnilniku EPROM,saj Msedejo malo prostora, medtem ko so pogosto uporabljajo. Materialno opremo za končno izvajanje programa ter opremo za testno prekinitev programa lahko realiziramo na eni sami kartici tiskanega vezja, ki vsebuje enajst integriranih vezij. LXI HL nasi CAL BRPT Iii) Začnemo z izvajanjem programa, ki ga testiramo. Prepoved aktivnosti opisane logike dosežemo tako, da vpišemo DO = O s pomočjo selekcijske linije ŠELŽ (LAI 0; OUT z). Po tem koraku se bo program izvajal nemoteno d3lje. 7. LITERATURA: Contol Logic, Inc. Priročniki za mikroračunalnik INTEL 8080, November IWFORMÄTICÄ 4/1979 RAČUMALiSJlSKD VID: OBRAVWÄVA VlZUALWlH IWFORMACD J JW AWALIZA SLIK UD K: 681.3 : 00732 IWSTITUT JOŽEF STEFAW, LJUBLMWÄ V eUnku jo ooenjonih nokaj olgoritraov In raotod tor podan proglod loorljo roeuRaU «0ltQ0O vido. Poudarek jo na proeosiranju vdualno InforoacJjo 4n na anaUsi acàno. eoprav jo rakuna U iffk « vid samostojno področja, oo v ladnjlh lotih pospoäono rasvija prodvsoQ kot najnploSnojöi sonzor into Iigontnih robotskih aistoBOV. COMPUTER VISIONI In ths articlo ooao alßorithao and oothods aro aontionod and an ovorwfov o? Computer vision theory is yiven. Tho oophasis is on visual inforoation procoscing and on scono analysis. Thougti ttiB oooputer vision is an indopsndant fiold» his fast proetoss in last Joo years is naJa as most general sensor for intolligont robot systoiag. 1. Uvod Pri eioVQku jo gledanje neposredna iskuSnjai ki ji ni Qo^oee priti do konca s as tako skrbno introspekcijo, tied i nforiaac i joi ki jo sprojemajo naSa oSi in podoboi hi si jo na podlagi nje izoblikujejo eioügani« jo So proooj l;poiätti in primerjaj med seboj vrliove dobljene s konvolucijo in maskami razi ićfnih Širin b) dolosi značilne vrhove C) grupiraj bližnje vrhove d) iz konfiguracije vrhov» ki so posledica sprememb intenzitete» doloCi lipe osnovnih pojmov'(rob» linija» okroglina) predstavljajo ter njihove parametre (kontrast» pozicija» zabrisanost» itd). Tako dobljeno skico imenujemo izvorno osnovno skico. Popolno osnovno skico dobimo z grupiranjem pojmov,,. Grupiramo ne le enake pojme» ampak tudi pojme» ki se po legi in orientaciji ujemajo s sosednjimi elementi. .^iialJs^e , seam^enj.e -Aretiramo kot Sum» .JLe ÄS SibkejSti in jih' upoBtevamo"»' Be ' so moBtiejSi' od daljSih segmentov» ki jih sekajo. Zelo kratke samostojne segmente ignoriramo. Vćfasih nam pri presoji ali naj vkljuCirao segment v skico ali ne» pomagajo abstraktno zamišljene linije. Pričakovati je namreC» da tudi konBne toCke linij» Čeprav nepovezane» leste na gladkih krivuljati. 2.2 LoBevanje predmetov od ozadja Naslednji raCunalniSki problem pri procesiranju vizualne informacije je segmentacija. Na tej stopnji se pojavi problem» kako loCiti predmet od ozadja ali predmete , med seboj. LoCevanje se obiCajno izvede i' diferenciacijo prvega reda ali z grupirnmi operacijami elementov osnovne skice. ■ Linijski zbir pomeni grupiranje površinskih elementov» tako da se orientacija grupe ujema z orientacijo elementov. 'To je v bistvu eno dimenzionalno grupiranje» ki je zelo vaSno» kajti tudi veBja obmoBja se najlažje poiSCejo z doloBanjem njihoviti meja. Theta zbir se razlikuje od linijskega po tea» da se notranja orientacija elementov» ki jih grupiramo» razlikuje od orientacije grupe kot celote. Elemente osnovne skice lahko grupiramo tudi na podlagi statističnih zakonitosti» Be zberemo naslednje podatke! a) celotna dolžina Crt» Število okroglim Število različnih kontrastov b) celotno Število elementov in celotna dolžina Crt za posamezne orientacije c) porazdelitev parametrov velikosti d) porazdet itev kontrastnih parametrov. . tfe se izkaže» da neka lastnost prevladuje» je to dodatna informacija o obliki' in orientaciji grupe» Se predno ugotovimo tottne, obrise obmoBja. Nekateri avtorji (Bacjsy (1972)) so uporabljali za loCevanje Fourijerjevo analizo. Nekajkrat je bilo mogoCe s pomofjo močnostnega spekt,ra loCiti obmoCja z .različnimi struktur&mii Drugi avtorji so uporabljali razne • diferencialne operatorje. Eden najstarejših je Robertsov gradient (Roberts (1963)). 2.3 Uporaba rezultatov zaCetne faze procesiranja a) Stereo tehnika: Na razpolago imamo dve sliki scene» posneti iz dveh bližnjih toCk na isti vodoravni viSini. Sliki se rahlo razlikujeta» toda vsaki toBki na eni sliki odgovarja toCka na drugi sliki. Iz re I a t ivni h raz I i k » ki jih ■.izračunamo» je mogoče uoloCiti globino» to je razdaljo opazovane toCke od toffke opazovanja. Stereo problem se tako prevede dveh prvotnih opisov. Pogoja» biti zadofiCeno» sta) na primerjavo katerima mora - enkratnost: vsaki toBki na eni sliki ' ustreza natanko ena toBka na drugi sliki - zveznost: globina predmetov se zvezno spreminja. Marr» Poggi jo» Palm (1977) razvijejo metodo za izračunavanje lokalnih razlik para stereogramov» znano pod imenom kooperativni» algoritem. b) Ugotavljanje oblike predmetov s pomoCjo gibanja , Be se predmet giblje glede na opazovalca» latiko iz razlik na zaporednih posnetkih dobimo informacijo o njegovi obliki. Ullman (1979) razdeli problem na: - primerjavo elementov na Časovno zaporednih posnetkih - tigotavljsnjQ otilift predmetov s poooBJo oaritov o sprsraeiabi njihovaga položaja üilaian postavi tooronn kl pravii da lahko doloäimo le^o togega telesa v prostorui ffe poznamo lago Štirih njegovih toäki ki ne leže na isti ravninii Ce Jih opazujemo iz treh r'azliCnih smeri. Iz teorema izpelje aetodo za izraSun oblike gibajotfih se predmetov« ki daje rezultate za katere trdi«' da prekašajo eioveSko zmoSnost določanja obUks s poiiiotijo podatkov o gibanju teles. 2.4 Nivojni opisov la obmoCno orientirane naslednje nivoje opisovi predstavitve loeimo - piieU slikovni element - krpa« skupina bljižnjih slikovnih elementov» ki imajo podobne lastnosti - območje« smiselna skupina krpi ki odgovarja istemu predmetu - podslika« del slikei ki odgovarja predaetu ali množici predmetov - slika« predmeti in njihovo ozadje Linijsko orientirano zamen j amo opise dobimof tfe - krpo z delom linije - območje z linijo - podsliko z mnoüico liniji predmetu ki odgovarjajo (DbaoCno orientirani opisi so pi-imernejSi za opis zaobleiiih pi-edmetovi medtem ko so linijsko orientirani opisi primernejši za opis planarnih prQdmet,ov. Si olio lahko trdimoi da se niüji nivojj ukvarjajo s konki-etnimi podatkii medtem ko se viäji nivoji ukvarjajo s s i.mbo I i Cn im i abstrakcijami. .Podatkov na spodnjih nivojih je ogromna množina. Ce pri scenii ki jo analiziramoi uporabimo doloCeno znanjei ki je bodisi sploSno in opisuje sploSno znana dejstva bodisi posebno in opisujei kar vemo o scenii lahko obCutno zmanjšamo količino podatkov za opis predmetov pri prehajanju iz nižjih na viSje nivoje, S tem zelo zmanjšamo potrebne raBunalniSke kapicitete in pridobimo na Času raCunanjai kar je pomembnoi ker morajo biti rezultati pri računalniškem gledanju Cesto dobljeni v realnem easu. 3. Analiza scene Raziskovanje analize scene jo potekalo v dveh smereh. Zaradi nerazvitih matemat iCn iii orodij so se najprej pojavile analize onostavtiih sceni sestavljenih iz pravilnih geometriskih telesi v veČini primerov iz poliedrov. Pionirji na tem podroCJu so bili« Guzman (1968)1 Clowes (1971)i Huffman (1971) in kasneje Maitz (1976). Simbolni opis scene Je bil podan kot «rtna risba Cjiro j ekc i j a) teles v sploSni legi. Rezultat analizo scéne pa je bila listai iz katere je bila vidna pripadnost povrSin trtne slike posameznim predmetom scene. Iz željo po analizi realnih sceni za katero poliedrska aproksimacija ne zadoSCai se je razvil opis s tako imenovanimi posplošenimi vatjii .na katere je prvi opozoril Binford (1971) . Marr (1979) v svojem preglednem eianku ne oaenja anlize scenei ampak govori o kontni fazi procesiranja vizualne informacije. ffrtni sliki odgovarja dvo in pol diraenzionalBO skicai opisu teles pa. tri dioenz ionalna pr^edst av i t e v. KonCna faza procesiranja vizualne informacije ima nalogoi da s poraoejo informaci.Je o legi in položaju povrSin. katerih opis Je odvisen od mosta opazovanja» preidemo na opisi ki ni odvisen od opazovaliSCa In je z njegovo pomoCjo raogotfe prepoznavati oblike predmetov iz razlifinih oddaljenosti in pod razliCnioi koti. SredijfCe koordinatnega sistema se pri tem premakne od opazovalca k predmetu. Lahko je opazitii da vsebujejo slike velik del informacije o tridimenzionalni naravi njenih povrSin. Horn (1975) pokažei kako je mogoBe razviti diferencialne enalibe o osvetIjenosti slike takoi da lahko iz gradienta osenCenja ugotovimo obliko predmetovih povrgini «G poznamo njihovo odbojno funkcijo. 3.1 Dvo in pol dimenzionalna skica Velikokrat Je koristno upoštevati podatke dobljene iz veC virov hkrati« iz stereo sliki iz analize gibanjai barve in osenConja ter jii« konbinirati. Predsl av i t e v i ki eksplicitno kaže obliko in orientacijo povrSin imenujemo dvo in pol d imenzi on a Ina skica (Slika 2). Orientacijo povrSin predstavljajo puBBicei ki pokrivajo sliko. Dolžina puStice je sorazmerna nagnjenosti ravnine v listi toBki glede na os opazovanja. i ;; 1 t ! t % \ v p • .T». / t \ - u. I- •V . ..A......V. ✓ ✓ ...... ✓ t s V ... / •• t... 1 X ...J. v. i ...%.• "S. • Dvo in pol dimenzionalna skica SI ika 2 Cilj te faze procesiranja vizualne informacije je odkrit ii kakSne so orientacije povrSin na slikii kateri obrisi v osnovni skici odgovarjajo nozveznostim povrSin v dvo in pol dimenzionalni skici in kateri obrisi manjkajo v osnovni skici in jih Jo treba vstaviti v dvo in pol dimenzionalno skico takoi da je zadoSCono zakonom tri dimenzionalnega prostora. 3.2 Tri d imenzi ona Ina predstavitev Pri tri dimenzionalni predstavitvi predoolov nas zanima predvsem« - masno te£iSCe - povrifinai volumen in razsežnost - rotacijsko in zrcal ne s imotri jske osi. Zato je ugodnoi Ko je opis predmetov prostorski ter v koordinatnem sistamui ki jo za opis naraven. Tem zahtevam so približamo z opisom s posplošenimi valji (Slika 3). Posploifoni valj (Binford 1971) je ploaUovi ki jo opiffe zaključena ravninska krivulja pri temi ko ravnina te krivulje potujo vzdolž neko osi. Krivulja ni nujnoi da je krog in os ni nujnoi ds je promico. Krivulja se- l.hko vzdol« osi spreminja. vendar tako dai' ohranja podobnosl. Nekaj primerov posplošenih valjev SUka 3 Zahtevnejši predmeti so lahko sestavljeni ii vett razUenih posploSenih valjev. 3.3 Klasifikacija spojiSB Guzman <1V68) J« napisal programi ki ugotavljat kateri predmeti v obliki poliedrov sestavljajo sceno. Predmeti se lahko dotikajo drug drugega ter.....deloma prekrivajo. Simbolni opis scene predstavljajo spoJiSffai linije in ploskve. Simbolni op i s oUgovarJ a dvodimenzionalni Brtni sliki. Razmerja med dvo dimenziona Ino Brtno sliko, in tri dimenzionalno sceno so naslednja» - loBimo dve vrsti spojiKtfi tistai ki pripadajo ogliSdfem predmetov na sceni in tistai ki so posledica delnega zakrivanja robov - «rte pripadajo vidnim ali deloma vidnim robovom teles - povrBine. pi ipadajo vidnim ali deloma vidnim ploskvam teles NajvB«f informacije o temi katere ploskve pripadajo istim in katere ploskve pripadajo sosednjim telesomi dobimo iz spojiütt. L T PUSelCA PSI VILICE K Znak oinaBuje pripadnost dveh ravnin istemu telesu Nekaj osnovnih tipov spojii'Ci Slika ^ / / / 3 / % / / / 6 /u/ zz 10 Ü (TELO 1 JEl Memo ISO. 2. Binford T. 0. (1971) Visual Perception by Computer. Presented to the IEEE Conference of Systems and Control« Miami. 3. Clowes M. B. (1971) On Seeing Things« Artificial Inteligonce Journal 2« pp 79-116 Suzman A. (1968) Decomposition of Visual Scene into Three Dimensional Bodios« AFIPS proceedings of the Fall Joint Computer Conference 33« pp 291-304 3. 6erskowitz A.« Binfotd T. (1970) On Boundary Detection« MIT AI Lab Msrao 183 6. Horn B. K. P. (1973) Obtaining Shape from Shading Information« Psychology of Computer Vision« \Ed. P. H. Winston« tìcQrau-Hill! Neu York pp 115-155 7. Horn B. K. P. (1976) Vision« Proceedings of AISB/Gl Conference. on Artificial Intelligence« Hamburg« pp 147-163 a. Huffman 0. (1971) Impossible Objects as Nonsence Sentences« bachino Intelligence 6« Edinburgh University Press« Edinbut-gh 9. Marr 0.« Poggio T.« Palm 6. (1977) Analysis of the a Cooporativo Stereo Algorithm« Biological Cytaernet ics 28« pp 223-239 10. Marr D. (1973) Early Processing of Visual Information« I1IT AI demo 340 11. Marr 0. (1979) Visual Information Processingi IJCAI 79 pp 1108-1126 12. Roberts L. (1963) Hachino Poroeption of Three Dimensional Solids« Tcch. Report 315« MIT Lincoln Lab 13. UUman S. (1979) Tho In t o.rpie t at i on of Structure from Motion« Procoedinys of Royal Society London 14. Waltz 0. (1976) Automata Theoretical Approacii to tho Visual Information Procossing« Ed. Voh R. T. in Applied Computation Theory« Ptonli co-Hal I Inc.« Englouood Cliffs« pp 468-329 13. Ward M. R.« Rossol L.« Holland S. W. (1979) CONSISHTi A Praolicol Vision-Basocf Robot Sufdonoo System« 9-tU International Confaronco on Industrial Robot Technology« Washington D.C.« pp 193-211 16. Winston P. H. (1977) Attficial Intelligence« Addison-Wesloy Publishine Company« Reading o H) H> « O CD ® • ct 1-1 O t3- ct g g O ct ff (D S, o HO S a (D D S ct - H- ct O a> ct ® p- 3 a> O. 0 S m B> ® » 4 ct to - H. & a § ® 4 ct B O" O a ct Vj to p: g g r 5 H' ct «<1 p- ^ S ct ct §■ g" ts p- g to m P". ä ct o P» m m o pIS o B o o.. M m 'S o" p po p o o ^^ (D ct ct pO-O ct p- P CK) O H, O O o o M ct m o ® m ct ct pp- ct o g. O a P ct s H, 4 Cf 0) J-' n m o M> tn o Hi 0) ct ct p p a (S w fi P p- oct 1-P- PB ■ O O ct O a o a ct po m • g o a vj m ct ® S o •d ® O m ct p® S o '< ct O [D P § PS H ca a a p a a o ct ® 01 s vj D O ct P- ®- B S n tn ® . S® o < m ® a M o D W O a o ffl m p to ct a 0) H, S ® p-^ ? g s o e p- ct ® om 4 «i m B tn W ? g CD O D) H> P-^ § p- to o - ^ gB> ct D p. a 4 •d m p- o fi tr ® D> B o ct 4 a ® ® W O S- I T 7 p- C a i>r 4 o o tJ ? ^ ? pr H- < O S g C 0 7S ! 01 oa ■O N O > >> 2< s z — _ O Z s -n C O Z a — o _ > 3J o j> m — -o 2 30 ■n — O 30 o so >o 2 m e- -n S- ^ 2 M i: co m S > g o N > •V X m Z C m r m ^ H 33 O Z ö< ^ X 31 ^ C N > a 30 m CB 31 C Ö z ■n 0 3 1 -H Ö > A r'^S" s"3'>C ptd. HaSe razmišljanje je vezano na male premike celotne strukture in predstavlja tako rekoS primer kvazi izometriSnih strain gauqes senzorjev. Pri veSjih premikih kjer ima tipalo tudi svoje proatoetne stopnje gibanja^, ne bi bil sistem ved linearen, koeficienti niao konstantni in je moSno priti do praktiSnih reSitev le z raznimi aproksimacijami. Tangencialna sila F\ ki leSi v ravnini ima komponente x ' in yV ravnoveaju velja aa komponenti x' in y' zveza x' = is (C'-B ')/2 y' = -A '*(3 S tremi meritvami sil A torej amer arotg(y'/x') tangencialna eile in C ' dobimo velikost U V '-A 'C-B 'C Kadar ima sila tangencialno in normalno komponento, senzorji A,B,C Se vedno doloSajo toSko prijemaliSSa aile, ker trije dodatni aanzorji C ' ne vplivajo na . meritve v normalni smeri. Če poznamo tangencialno komponento F' in normalno komponento sile F, dobimo s tem popolen tridimenzionalen opia aile v prostoru in jo doloSata kota ■$> in t dviSni kot & = arotg (A*B->C)/iF'l animut t = arotg (2A'*S '-f-Ci/SX' Povrnimo ! train gauge se k oktaederskem sistemu (Slika é, AI-TK). nadomestimo Slika 4. : Prostorska razporeditev senzorjev , - " 'i ■ -normalno in tangencialno leSeSe senzorje A' in A s poSevno leSeSimi senzorji BA in AC. Senzorji A, A\ BA in AC leSijo V isti ravnini, zato velja A >= pBA ^ natančne lege reSe zVara. Izdelali so dve izvedbi mahanskega tipala. Prva sestoji iz dveh pravokotno leSečih stopenjskih motorjev, ki omogočata vertikalno in horizontalno gibanje tipalnega trna. Število impulzov v stopenjskem motorju daje informacijo o poloSaju trna ob dotiku. Gibanje stopenjskih motorev Vodi računalnik z ustreznim ■ programom. , Druga izvedba deluje na principu analognih elektromagnetnih pretvornikov za določanje premika. Senzor sestoji iz Štirih pretvornikov, ki leSijo v ravnini, pravokotni na smer gibanja varilne Sobe in se nahajajo nekaj centimetrov pred varilno Sobo. Zunanja dva od teh senzorjev merita vodoravne odmike in Sirino reSe. Pri obeh izvedbah tipala vodimo informacijo iz senzorja preko povratne zanke v robotov kontrolni program, ki zagotovi-gibanje varilne Sobe in priključenega senzòrja v ustrezen položaj, ter s tem odpravi napako, ki lahko nastane zaradi odstopanja tirnice re?.e od idealnega modela. 4.2, Senzorji oddaljenosti Druga večja skupina senzorjev so senzorji za merjenje oddaljenosti, Posebno zanimiva sta dva tipa te vrste senzorjev, ki sta v uporqbi pri robotih: to je infra rdeči senzor, ki pogosto podpira funkcijo avtomatičnega prijemanja in laserski senzor, ki je namenjen robotu za barvanje ali varjenje. Infrardeči senzor oddaljenosti Infrardeči senzor omogoča pribliSno ugotavljanje oddaljenosti do predmeta v bliSini nekaj decimetrov od senzorja. Zaradi sipanja žarka je posebno primeren za določanje razdalje do predmetov v gibanju, Nadaljnja prednost tegp. senzorja pa Je nizka cena. Koristno ga uporabljajo za podporo funkcije prijemanja pri kvadriplegičnih pacientih (CATR78) ter pri robotskem sestavljanju. Infrardeče senzorje je moSno povezati v sistem z optiko vlaken. Vsak senzor ima dva ločena sistema vlaken i en sistem je priključen na mo'duliran LED, drugi pa na foto-detektor. Tak senzorski sistem uporablja dva koplanarna Sarka, ki-s ta razmaknjena za razdaljo d izbrano v odvisnosti od dimenzij predmeta, ki ga želimo prijeti. arka sta za kot a obrnjena drug proti drugemu. Na ta način parametri d in a določajo karak,teristike senzorja. Ha primer velika vrednost d in majhen a pomeni senzor z majhno natančnostjo in velikim obsegom. Ko je izbran senzor obrnjen v določeno ravnino, zavisi odgovor samo od razdalje predmeta od senzorja (Slika 6). Seveda pa je infrardeč senzor občutljiv na obliko in celo barvo tarče. Pri neravnih 46 I senzor 1 U objekt / -> senzor 2 Slika 6.: Infrardeči senzor oddaljenosti tarSah eenzorako polje ni toSkaato, integpaoijeki uSinek pa lahko povuroSi deformaoijo krivulje intensivnoeti. Tudi orientacija predmeta Je aa ta aenzor Belo pomembna. V idealnem primeru Je normala pravokotna na ravnino opazovanega predmata Sarkov, veSJi odklon od 90 stopinj pa povzroŠi mo3no oslabitev signala in premik maksimuma. uditi in na primerjanju vizualne informaoije z notranjim modelom. V ta namen Je pogosto treba spreminjati poloSaJ kamere, ki Je vgrajena v robotovo roko, dokler predmeta ne snemamo z referenčne smeri. ^a razpoznavanje objektov z vidom Je izredno pomembna osvetlitev predmetov.^ Praviloma Je potrebna dodatna osvetlitev, ki poudarja kontrast med temnim ozadjem in svetlim predmetom. Robotski sistemi vida so praviloma dokaj poSasni in razpoznavajo v realnem Saeu le preproste objekte in scene. Najverjetneje pa Je vzrok temu zaenkrat Se dokaj kratka zgodovina robotike. Zavedati pa se moramo, da Je procesiranje podatkov iz vidnega senzorja zelo zahteven proces saj dobimo informacijo o obliki in orientaciji predmeta Sele zapletenimi algoritmi prepoznavanja, ki Jih razvojna pot robotike zadovoljivo razviti. in metodami dosedanja kratka Se ni uspela Primeri senzorjev vida Pri vidnih senzorjih so oblike senzorjev, metode njihove uporabe in njihove^ omejitve zelo razliSne. Poglejmo nekaj^ znaSilneJSih uporab vidnih senzorjev pri obstoJeSih robotih, funkcijo robotov, ki te senzorje uporabljajo in velikost obSutlJivostnega polja senzorja, kar kaSe naslednja tabela. Laserski senzor oddaljenosti Drugi zanimiv senzor oddaljenosti Je laserski senzor, ki- ga Je na podroSJu industrijske robotike moSno uporabiti tudi pri robotskem barvanju in robotskem varjenju krivih povrSin (UEDA79)-. Ta senzor uporablja 3arek He-Ne laserja, vrtede ogledalce in foto senzor, MoS laserja Je lOnU, vrteSe ogledalce naredi poln obrat v 33 msec, tako, da Je mogočfe dobiti podatek o razdalji ob vsaki rotaciji ogledalca. Prednost tega laserskega senzorja Je, da ta ni odvisen od barve povrSine obdelovanca. Uporablja se za merjenje razdalj od 10 do ZOO cm z natanSnostJo do nekaj mm. 4. 3. Senzorji vida Raziskave raSunalniSko zasnovanega vida BO Se nakaj let eden od osrednjih problemov robotike. Ker Je problem zahteven in Je za enkrat na voljo le malo v industrijski praksi preverjenih metod in tehnologij, Je razumljiva izredna pestrost naSinov pridobivanja vizualnih informacij in metod za njihovo obravnavanje, Tehnološka zasnova za robotski vid so televizijske in polvodniSke kamere, diskretne fotodiode in linearne kamere. Tudi metode zajemanja slikovnih podatkov so zelo pestre; kamera Je lahko fiksno pritrjena nad delovni prostor robota, lahko se njena smer, lega in snemalni parametri računalniško vodljivi, lahko pa Je tudi pritrjena na robotsko roko. Za opazovanje zahtevnejših prostorskih operacij Je potrebno veS kamer (S, 3 ali celo d) hkrati. Veliko sistemov za gledanjeje namenjenih prepoznavanju oblike predmetov. Sposobnosti prepoznavanja so razliSne, od sposobnosti prepoznavanja omejenega Števila oblik ob predpostavki, da Je objekt pravilno nameSifen, do prepoznavanja poljubne oblike oelo v realnem Sašu, Metode prepoznavanja so zasnovane na programih, ki so se sposobni FUNKCIJA R03 0TA VRSTA SENZORJA manipulator za nameSSanJe in sortiranje 1 TV kamera zaznava lokacije 1 TV kamera Vrtanje ploSSic tiskanega vezja identifikacija gibaJ.oSih se predmetov pritrjevanje priključkov na LSI lokacija in prepoznavanje ploskih predmetov prepoznavanje poloSaJa v prostoru manipulator 1 IV kamera 1 TV kamera 2 TV kameri 1 TV kamera 4 TV kamere identi fikaaija predmetov razpoznavanje predmetov opis scene linearno polje diod linearno polje diod polje polpre vodniških elementov multikanalni senzorski sistem s TV kamero OSSUTLJIVO-STNO POLJE SENZORJA 128x128 s likovnih elementov BOxSO do 244x266 slikovnih el, 300x400 slik. elementov 573x512 slik. elementov 320x240 slik. •elementov 256x258 slik, elementov 258x1 slik.al. 128x1 slik.el, 50x50 fotoel. Uporaba viđa v robotiki S Benzorji viđa 80 vae' pogosteje . opremljeni Številni . manipulatorji _ 2a sortiranje in nameSSanje predmetov. TiptJni Ben^oraki siatem ^nduBtr^Jakega manipulator ja, ki , ga upravljamo a pomoSoo računalniškega vida (GLEA79) aeatosi i-a pr. as model TN-SSOO TV kamere a 128 elementi ter ia mikroraSunalniSkega vmeamka,. ter 'DEC lSI-11 mikroračunalnika. Omenjena TV kamera ima ravno pravšnjo proatorsko reaoluoijo in dinamičen, obaegter raameroma nizko aeno. Njena pomanjkljivost, značilna za Številne ailioijeve polvodniSke kamere pa je njena ome jena uporaba, da pri močnih avetlobah snemanje ni možno. Elektronika: ... Tudi robot za vrtanje ptoSčia tiskanega vezja (IIALE75) uporablja za senzor TV kamero, ki snema polprevodniSko ploSčioo, računalnik Honeywell 516 pa obdela TV sliko. Računalnik unravlja vrtalni stroj eamo s pomočjo informacij, ki jih dobi iz TV alike. Sijnal TV kamere, ki ahema. ploSčico tiakanega vezja preko polpoarebrenega zrcala, vzorčimo z maksimalno resolucijo 300 x 400 slikovnih elementov. Vsak alikovni element lahko digitaliziramo v S bitov. Slikovne podatke je treba a primerno matematično metodo obdelati in s pravo atrategijo določiti vrtalna meeta. Vizualni senzor sluSi po izvrSenem vrtanju hkrati tudi za kontrolo opravljenega dela. Identifikacija gibanja: Robot za identifikacijo gibajočih se predmetov (JAIH77J v,zaporedju slik okolice uporablja za vidni senzor TV kamero, ki enema cestno kriiiSče. Digitalizirana TV slika sestoji iz 573 vratio s SIZ slikovnimi elementi. S pomočjo obdelave . 'slikovnih podatkov robot identificira gibajoče ae predmete. SENZORJI OKOLICE Mikroelektronika: ^Popolnoma avtomatičen robotski aie tem sa pritrjevanje Sic na LSI vezja (MESE77Ì uporablja dve TV kameri kot senzor za določanje pozicij. Kameri posnameta slika dveh ^ različnih zunanjih delov ^ poaamezne LSI ploSŠice. Na oanovi informacijo iz oenzorja ae B pomotjo poaebnega hardwarnkega voz j a sa obdelavo alike . in miniračunalnika pribli?.no določi položaj za pritrditev iiic v vsakem vidnem polju . Računalnik izračuna poloiiaj za vae priključke in te podatke posname na magnetni trak za obdelavo sledečih LSI elementov, Vatrezno reaolucijo ao zagotovili z . mikroskopskimi lečami.: Analogen video signal iz vsake kamere vzorčimo in efektivno posneto polje je razdeljeno na 320 240 alikovnih elementov. Tako uatreza^ en alikovni element kvadratu a atranioo 2,6 mikrona. 5. MIKROPROCESORSKI KONTROLNI SENZORSKI SISTEM Za kontrolo večine senzorskih aiatemov se uporabljajo mikroračunalniki, ki omogočajo obdelavo senzorskih informacij in upravljanje v realnem čaau. V primeru zahtevne ji^ih obdelav informacij je mikroračunalnik na nivoju senzorja povezan z večjim centralnim ___•___'__X . ^ T u Tj n I» t* -7 v. vi Sje ga nivoja v odvisnosti od' miniračunalnikom, ki iz koordinira robotve akcije aenzorskih informacij okolja. ■ Ker pa pri krmiljenju robotov.zahtevamo prooeairanje v realnem času in je ^ cena zmogljivega miniračunalnika relativno viaoka, ae vedno bolj uveljavlja izvedba krmilne logike z muttiproceaorakim aistemom mikroračunalnikov. Ti so razporejeni ob osrednjem komunikacijskem kanalu in vsak SENZORJI STANJA MOTORJEV ROBOTA MIKRORAČUNALNIK ZA KALIBRACUO C Zv \z MIKRORAČUNALNIK SENZORJEV \Z Iz MIKRORAČUNALNIK POZICIONIRANJA MOTORJEV iz MIKRORAČUNALNIK SENZORJEV Iz MIKRORAČUNALNIK ZA VAROVANJE Iz kontrolni in komunikacijski kanal Iz KONTROLNI IN KOMUNIKACIJSKI MIKRORAČUNALNIK TV ZUNANJI POMNILNIK O Slikn 7.: Mikroprocssorski kontrolni senzorski sistem miTiroraSunalnik lahko komunicira a vaemi drugimi. S programsko opremo in kontrolnim mikroračunalnikom je doloSeno naeto mikroprooeaorja v hierarhiji upravljanja. Sa ta naSin multiprooesorski sistem omogoSa vzporedno izvajanje algoritmov na razliSnih nivojih in omogoSa senzorju neposredno komunikacijo z aktuatorjevimi mikroprocesorji. Ob uporabi povratne zanke za natanSno in hitro upravljanje robota potrebujemo dva senzorska sistema: to je senzorje fizične okolice robota in senzorje stanja motorjev vseh prostostnih stopenj robota (Slika 7). Vsak senzorski sistem vodi ustrezen mikroračunalnik, ki hkrati pretvarja električni signal iz senzorja v digitalno obliko in na senzorskem nivoju obdela informacije iz senzorja. Ma skupni komunikacijski kanal, ki ga kontrolira kontrolni in komunikacijski mikroračunalnik so priključeni Se mikroračunalnik za pozicioniranje motorjev robota, mikroračunalnik za kalibracijo _ in mikroračunalnik za varovanje. Tu vidimo pomembno vlogo senzorjev pri kontroli in upravljanju robota in mesto, ki ga senzorji zasedajo v hierarhiji multiprocesorskega sistema. 6. SKLEP Pričujoči članek o senzorskih sistemih-pri robotih analizira najzanimivejše doseHke robotike, kjer s pomočjo ■ senzorja postane delo robota bolj samostojno, kjer .senzor omogoča večjo fleksibilnost robotskega sistema, večjo točnost p o zid oni ran j a in omogoča operacije, ki brez senzorja sploh niso mogoče. Potreba po ustreznih senzorjih v povratni zanki robotskih upravijalskih sistemov je vsak dan večja, saj ima le na ta način upravi j alski sistem neprestano vpogled v stanje okolice in stanje robotskega manipulaaijskega sistema. DanaSnji trend razvoja kaSe velik razmah robotov opremljenih a senzorskimi sistemi, ki so krmiljeni z multiprocesorskim aia temom mikroračunalnikov. Po drugi atrani pa tak silovit razvoj robotov vzbuja pri ljudeh strah pred industrijskimi roboti in spraSujejo se kakBne bodo posledice BO zaposlene delavce, ki se bodo počutili odvečne in zavrSene. Mogoče prehod iz homo faberja v homo ludena ne bi smel biti prenagel. 7. LIIERAIVRA AI~TR-S10 SSBi PROGRESS IN ARTIFICIAL INTELLIGENCE, Arm Theory, MIT, Artificial Intelligence Laboratory, 1974 BRI079 Briot M.l THE UTILISATION OF AN "ARTIFICIAL SKIN" SENSOR FOR TRE IDENTIFICATION OF SOLID OBJECTS Proc. 9th Int. Symv. on Industrial Robots, Washington D.C. 2979, pp. BS9-647 BRVS78 Èrussel U.V. et al. : AUTOMATIC ASSEMBLY BY ACTIVE FORCE FEEIB ACK ACCOMODATION Proc. 8th Int. Symp. on Industrial Robota, Stuttgart, 1978, pp.181-191 CATR78 Catros, J. at al.: AUTOMATIC GRASPING USING INFRARED SENSORS Proo. 8th Int. Symp. on Industrial Robota, Stuttgart, 1978, pp. 1S2-142 ^ aLEA79 Gleason G. J. et al.: A MODULAR VISION SYSTEM FOR SENSORS-CONTROLED MANIPULATION AND INSPECTION Proa. 9th Int. Symp. on Industrial Robots, l/aahington D.C 1979, pp. 57-70 HALE7S Hale, J. A. G. et al.: CONTROL OF A PCB DEILLING MACHINE BY VISUAL FEEDBACK Proc. 4th IJCAI, Tbiliai, Georija, SZ, 1975 pp. 775-781 JAIN77 Jain, R. et al.: SEPARATING NON-STATIONERY FROM STATIONARY SCENE COMPONENTS IN A SEQUENCE OF REAL WORD TV-IMAGES, Proo. Sth IJCAI, Masaaohueetae Institute of Technology, Boston, 1977, pp. ei.S-618 MESE7 7 Mese, M. et al.: AN AUTOMATIC POSITION RECOGNITION TECHNIQUE FOR LSI ASSEMBLY, Proo. Sth IJCAI, Massachusetts Institute of Technology, Boston, 1979, pp. 6S0-65S PREČ70 PreSem, S. et al.: MODEL TÌPALNEGA SENZORSKEGA SISTEMA PRI ROBOTU ZA AVTOMATSKO 03 LOČNO VARJENJE, IJS, E/4 1979, V delu PRE379 Preiiern, S. et al.: SENZORSKI SISTEMI ROBOTOV IN SENZOR ZA VARJENJE Delovno poročilo raziskovalne naloge "Aplikativna robotika" IJS E/4, 1979 STUT79 Stute, G. et al.: THE CONTROL DESIGN OF AN INDUSTRIAL ROBOT WITH ADVANCED TACTILE SENSITIVY Proa. 9th Int. Symv. on Industrial Robots, Washington D.C 19 79, pp. 619-627 SPEG.79 Spegel, M. et al.: PREGLED RAZISKOVALNIH PROGRAMOV ROBOTIKE IJS DP-1979, Institut J. Stefan, Ljubljana, januar 1979 UEDA79 Ueda, M. et al.: A SIMPLE DISTANCE SENSOR AND A NEW MINI-COMPUTER SYSTEM Proo. 9th Int. Symp. on Industrial Robots, Washington D.C 1979, pp. 477-488 UMET78 Umetani, Y.: PRINCIPLE OF A PIEZO-ELECTRIC MICRO MANIPULATOR Proo. Sth Int. Symp. on Industrial Robots, Stuttgart, 1978, pp. 400-413 INFORMATICA 4/1979 AN ASSEMBLER CONSTRUCTION FOR THE INTERACTIVE PROGRAM DEVELOPMENT D. M. VELASEVIC UDK: 681.3:519.682 ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET, BEOGRAD A new technique os assembler construction for the interactive program development is described. The separate editing phase for the creation of the source program file is avoided, contributing in this way to an efficient program development. The first pass of the assembler creates the program file and concentrates in itself the maximum possible error diagnostics and tasks, thus giving the opportunity to the user to correct the whole instruction line immediately, in the assembly phase. Basic modules of the assembler - lexical, syntax and semantic analyzers - are presented generally in the context of new conception. KONSTRUKCIJA ASEMBLERA ZA INTERAKTIVNI RAZVOJ PROGRAMA . U radu je opisana nova koncepcija konstrukcije asem-blera namenjena efikasnijem interaktivnom razvoju programa. Njome se izbegava odvojena faza za formiranje izvornog programa. U prvom prolazu, asembler stvara programsku datoteku koncentrišuči u sebi maksimum zadataka i dijagnostičkih mogućnosti, pružajući istovremeno priliku korisniku da ispravi celu liniju instrukcije neposredno, u fazi prevo-djenja. Osnovni moduli asemblera - leksički, sintaksni i semantički analizatori - prikazani su uopšteno u okviri nove koncepcije Introduction In realization of programs written in assemly language 1n an interactive environment there are the following phases: - editing - assembling - loading - execution The editing phase is a characteristic property of the interactive program development and the first necessary step to start with in the program realization. Let the realization of a program requires an averaqe time T (session time), i.e. . T,,. T: call + T' call (1) Let the arrival rate of pronrammers to the terminal station follows Poissson's distribution. The average queue of programmers, E(q), waiting for the terminal is niven by Khintchin-Pollaczek eauation, 2 P E(q) where P 2(1-p) { 1 + (3) E(n)T, E(n) - average number of programmers arriving at the terminal station in the given time interval. In fact, p is thè uti-j lization factor of a terminal station. P - standard deviation of T q - number of programmers waiting for the terminal in the given instant of time where T^ - average time of editing phase T^ - average time of assembly phase T. - average time of loading phase (including time to call the loader and start the execution) - average time of execution phase t"'' - time to call and load the editor t"^' - time to call and load the assembler The average values are derived from a collection of programs realized in a .given time interval. The value of T relates to the case when there are no formal and informal errors in the created pronram file. For small ^EX' ^E dominates. If a program contains formal errors, T increases and becomes now n-1 where iil^C. T. - average time of i correction of the source i program file n - number of editor and assembler calls + n(T -call^ ^call ') (2) T Example I: If the standard deviation o = T/Z -is adopted, Eq. (3) beaomea Sp2 E(q) = - 8-(l - p) Let E(n) = sAowr, T^ = 10 min, T^ = 2.5 min (inaluding listing required at eaoh aaaembly), T^ = 1/4 min, ^EX ^ programe), = = 1/4 min, n = 3, T^ =4 min, T^^ = 2 min. For these values, the average number of programmers yxxiting for the terminal is E(q) -3. New assembler construction To improve the efficiency of the program realization, we propose an assembler construction as given in Fig. 1. By this conception,' the assembler can accept a source program either directly from the terminal (eliminating in this way the need for the separate editing phase) or from already created source program file (created by the editor or the assembler). When the assembler accepts a source program directly from the terminal, it creates the source and intermediary' program file, and outputs the error diagnostics (if any) immediately upon an instruction line is entered. If the assembler reads the source progran from the file then it so creates a new source file declaring the existing one as a back-up and deleting the existing back-up, Fig. 1. The assembler discards each incorrect instruction line, thus giving the programmer an opportunity to enter the corect one. Because this error diagnostics is given in the first pass, some errors can slip away. By analyzing the diagnostic error message summaries for several assembly languages, it was found that almost all errors can be caught in the first pass with the exception of those ones which could be correlated with the forward reference to symbols (for instance, the violation of the relocation rule). In any case, the number of such errors is small and could be further reduced by an appropriate language construction. When the assembler encounters the END directive it searches for all undefined symbols and, if any, requires from the programmer to define them or to abandon the assembly if he wants it. Upon the successful processing of the END directive, the assembler terminates the first pass and starts the second one. Eq. (2) takes now the following form (no errors in the second pass): N^c 'ex + T •call (4) where if - average time of editing in assembly phase (aproximately of the same value as T^) T^ - average time for correction of one instruction lire N - average number of incorrect instruction lines detected in the first pass ■ ■ n-1 NT^ is generally smaller than because the corrections in the editino phase require the positioning of the pointer toan instruction line and verification that the right instruction line is chosen for correction. Thus, we have n-1 NT^ a I T. , a < 1 . i = 1 H Example TI: If we suppose that all errava are aaught in the firnt pasa and that there are no informal errovB.then for the same values of parameters as given in Example I (only n is changed to 1) and for a = 0.8 and a = O.S, one obtains E(q) = 0..')6 and E(q) -0.4 reapeatively, uhiah represents a signifiaat improvement in the program realisation. However, there is a probability that the assembler will not catch all errors in the first pass in which case the editor must be called to correct the file created by the assembler. Also, the editor will be called when a program does not function properly due to infermai errors. Lexical analyzer Owing to the nonstandardized structure of the assembly languages it is difficult to present an assembler construction which could be applicable up to details in all assembly languages'. Nevertheless, a general conception can be elaborated in such a way to give the maximum flexibility in the design in order to meet the requirements of a specific assembly language. In this context, we shall present first the lexical analyzer. An address space is assigned to the lexical analyzer for the construction of a temporary table which we shall call the transformation table. Let be given an instruction line L which is transformed by the lexical analyzer in a set of iters, items. T(L) = «, (5) T - applied transformation Oj- item in the set, i.e. in L n - number of itemsin the set(variable, depending on the particular instruction line) The lexical analyzer builds-up the transformation table based on the set of items a.iOp, ■■■ a . For each item in the set, a., an entry in the transfofuiation table is created with an associated set of information, B^, 6g. ...0^, ••■ßf,- Generally, this set could contain the following: B, - field indicator (FI): 0-label field, 1-operation code field, 2-address field. FI designates the position of an item in the instruction line. B, - item internal code (IIC): 1-symbol, 2-fixed-point constant (integer), 3-fixed-point constant (fractional), 4-floating-point constant, 5-alphanumeric string, 6-alphanumeric constant, 7-arithmetic operators, 8-relational operators, 9-boolean operators, 10-separators, 11-special characters, 12-line terminator. IIC is needed for syntax analysis. B, - table type (TT): O-sj^bol table, 1-operations code table, 3-transformation table. TT is needed to locate the position of a relevant item in the assembler tables. B« - table index (TI): index in a table designated by TT. TI eliminates repeated search for a relevant datum. Be -number precision (NP): 0-standard precision, 1-double precision. This is not a general . characteristic of items in the set but, for the sake of uniformity, it is a part of each entry in the transformation table. If aj^is a number, alphanumeric string or alphanumeric constant, its binary equivalent is stored at the bottom of the transformation table. Fig.2. The transformation table is preceded by a header which contains the, current value of the program counter (PC). Besides the construction of the transformation table, the lexical analyzer prepares a variable length vector SRS, IIC,, IICj, ... IIC|^. ...IICj^ as an input to the syntax analyzer. IIC|< corresponds to k-th entry in the transformation table. The first component of the vector, SRS (syntax rule selector), server as a selector of the syntax rule which must be obeyed for a particular operation code or a group of operation codes. In fact, SRS is the address'of the corresponding program submodule for the syntax analysis. Thus, "each entry in the operations code table should be slightly modified to comprise the address of the program submodule for a corresponding syntax rule. Upon the completion of the lexical analysis the control is passed to the syntax analyzer having as input the vector created by the lexical analyzer. Syntax analyzer The syntax analyzer uses the variable length vector and the transformation table for its work. A sequence of states S = 1, 2, ... i, ...n is assigned to each group of operation codes with the same syntax and semantics. The initial state is 1. The operation of the syntax analyzer is based on the decision table given in Fig. 3. The elements of this table are numbers ■■illC,. i = 1,2,...n, k = 1, 2, ...m, identifying the program segments which perform the particular tasks of the syntax analyzer. A proqram seqroent is determined by Eq. (6): = D(i, IIC,) (6) where where D denotes the decision table. Upon the execution of the program segment d.jj^ , the syntax state remains the same or can be changed depending on the specific conditions for the given program segment. Owing to an interactive conception of the assembler requiring the maximum error diagnostics in the first pass, the semantic analyzer is integrated into the syntax analyzer. For instance, the evaluation of the expressions, the verification of their reloca-, . tion correctness and the generation of the intermediary form of an instruction line are the tasks of the semantic analyzer which are performed in the first pass concurrently with the syntax analysis. Semantic analyzer The central problem in this conception is the complete analysis of the expressions because of one simple reason: the expressions can contain forward references which disable their evaluation and verification in the first pass. Let an expression is presented in the following canonical form: R + A + S^ + $2 + ... + Sj + ... + Sp + P, + P2 + , 1 ... 1 Pi 1 ... ± Pq ■ (7) where R - relocatable value A - absolute value Sp - forward references p., P^, .... P-. .... P - terms containing multiplica- , ^ tion and/or division of forward references having the form P.j = A^jH./DS. where A.- ■- factor with absolute value, S.- forward or external reference (at least one ■ reference must be-forward), H^j/D - multiplication and/or division. can belong to S,, 83, ... Sj, ... Sp or not. Finally, if is preceded by a minus sign its absolute value can be complemented, so we need only consider addition of P.. The external references and terms containg exclusively multiplication and/or division of external references are not included in Eq. (7). They can be resolved by an algorithm similar to that one described by Barron'. Because forward references disable the complete analysis of the expressions, their evaluation and verification must be started in the second pass. To avoid this situation, we apply to forward references and terms an algorithm similar to that one described for the case of external references and products^. This has for consequence the creation of two additional tables: - forward reference table (FRT) - table of terms with forward references (TTFR) The entries in these tables are depicted in Fig. 4a and 4b, respectively. In Fig. 4a PC denotes the place in the program where a symbol value Sj is to be added or subtracted. P is a pointer to an entry in the symbol table containing Sj, and AS is an indicator which designates whether a symbol value should be added or subtracted. In Fig. 4b PC has a similar interpretation as in Fig. 4a. ^P}. P? . Pt are the • pointeV-s to entries in the symbol table containing the elements of a term P., excluding the external references for which an entry ill a separate table of terms with external references (TTER) is created^. MD is an indicator which denotes whether a symbol is a multiplier or a divisor, and MM whether P^ is a mix of forward and external references or consists exclusively of forward references. P is a pointer to the next entry in TTFR. For the case of the mixed mode of P-j one proceeds in the following way: - set.MM indicator - create an entry in TTER with its absolute multiplier set to value A, - creàte an entry in TTFR without external references with absolute multiplier replaced by a pointer to Ai in TTER. / Upon encountering END directive in the first pass, all forward references are resolved so that the assembler can start evaluating P^. .The procedure is as follows: - aheak if MM is set. If not, perform sucoessively the operation designated by MD between absolute multiplier A^ and the symbol values denoted by the pointers P| , P|, ... P| and store the result in a'^s location. Otherwise, perform successive operation designated by the pointers P^, p| , ___ Upon the completion of this calculation A^ in TTER is multiplied by the value obtained in the evaluation of the corresponding entry in TTFR. Furthermore, it must be verified in both cases that there is no multiplication or division by a relocatable value. The evaluation of an expression (not completely processed in the first pass) by using FRT and TTFR in the second pass is very simple and efficient. Before we explain this procedure, it is necessary to describe the intermediary form of an instruction line '' because the assembler deals only with it in the second pass. This intermediary form is illustrated'in Fig. 5a. PC is mapped directly from the transformation table. NW - number of words generated by an instruction line. NW can have zero value for those instructions which do not generate machine word (s) (for instance EOU directive) ' ' GSP- general state of processing. An instruction line can be completely processed in the first pass, GSP = 1, or not, GSP = 0. In the latter case, the indicator PSP (partial state of processing) for the corresponding generated machine word must be examined in the second pass to find those words with PSP = 0 (not completely processed). For instance, the instruction line COPY B,A generates three machine words. If A is forward and B back-'ward reference, the intermediary form for this ^instruction is given in Fig. 5b. REL- relocation indicator (absolute, program relocation, common relocation, etc.) assigned to each ■ generated machine word END- denotes the end of the intermediary program file GMW- generated machine word. It should be noted that the mentioned indicators are the basic ones. For each assembly language new indicators can be introduced to meet the requirements imposed by the language-construction. The processing of the intermediary form of an instruction line in the context of FRTand TTFR is as follows: 1. Check GSP. If GSP = 1 then goto 5.. 2. Start searching for the next word with PSP = 0, If there is no such a word then goto 5.. S. For this word, take the next entry from FRI to check whether it has the corresponding value of PC or ■ not. If not then goto 1.. Otherwise, add or subtract (according to AS) the symbol value to the word and Verify relocation correctness according to the following rules: A + A^A, A+B-*E, R + A R, fi + R-t- FAULT A- - A ^ A, R - A ->■ R, R - R A, A - R ->■ FAULT Set the pointer to the next entry in FRT and goto 3.. 4. For this word, take the next entry from TTFR to check 52 ■whethep it haa the aorreeponding value of PC or not. If not then goto S.. Othemise, check if MM is set. If set, change the pointer to the next entry in TTFR and goto 4.. If not set, add A^ to the word (the relocation correatneas ie not verified because A^ is an absolute value). Change the pointer to the next entry in TTPE and goto 4.. Include the generated machine word (s) in the ■ object module. By Introducing FRT, TTFR and intermediary form of an instruction line the second pass is considerably simplified . The handling of FRT and TTFR is very simple and does not require any searching. If other types of operators (logical, relational are permitted in expressions, FRT and TTFR can be easily adapted to comprise that case by establishing new operation indicators in addition to AS and MD. If the evaluation of an expression follows the precedence rule, all entries in FRT or TTFR with the same PC must be ordered by respecting that rule. Further improvement The assembler construction proposed so far is very flexible and does not introduce any problems in the realization. In addition, it contributes to a faster program realization and improves the system performance. The improvement is especially significant in the case of formal errors appearing only in the first pass because there is no need to call the editor. In the case of formal errors detected during the second pass and informal errors, the editor must be called.' If,we suppose that it is necessary to call the editor m times to correct the source program due to informal errors until the program starts to function properly, Eq. (4) becomes xA . .a' • "" T = T" NT^ + (m+1 i=1 ^EXi + + mT! call £ T- + mT, + 1=1 H (8) Example III: For the some values of parameters as in Example II and for m = S, T„ - T =4 min, and r_„ = r„„ = = 1/4 min, one obtains p = 1,33 bXi EX2 (for a = 0.8) and p = 1.S8 (a = 0.5), which indicates that the terminal station service is failed due to overloading. If we add one terminal station at the obserüed point thus reducing E(n) to unity for each station, we obtain p = 0.67 (for a = 0.8) and a = 0.5). The values for E(q) are 0.85 and 0.7 respectively. The overloading which appeared in Example III could be decreased by the same assembler construction as presented in Fig. 1, with addition of editing facility consisting of the possibility to replace an instruction line by an arbitrary number of instruction lines. To perform the corrections of a source file it is necessary to give to the assembler in advance all instruction line numbers (known from previous assembler listing) where the corrections are to be made, for instance ASSEM/R: ILN1., ILN2, .. ILNM/NAME the corrections of all formal and informal errors without calling the editor. Eq. (8) becomes now T^ + NT!: + (m+1)T m E T, 1=1 EXi (ni+DT^®" + M'T;: + (9) where M' is total number of lines to be entered for correction. Example TV: Under the same condition as given in Example III and m M-TÌ = aZT. i=l H one obtains p=J.23 (for a=0.8) or p=1.0S (for a=0,5). Adding one terminal station at the observed point we obtain 0^0.62 (for a-0.8) or p=0.S3 (for a=0.5). The values for E(q) are 0.64 and 0.37 respecitoely. The improvement is evident. Conclusion The proposed interactive assembler construction has several advantages over the standard conception. It improves the program realization especially in the case of short (student) programs, thus reducing the queues at the terminal stations. Further, it eliminates or reduces a very annoying ping-pong game between the assembler and the editor improving in this way the system performance. The structure of the assembler is very flexible and has a general form applicable not only to an interactive environment. The packing density of the intermediary form is high so that, for instance, 30 - 60 instruction lines in average (depending on the particular assembly language) could be stored onto one disk sector of 256 words. The editing facilities which should be built into the assembler are very elementary and do not complicate substantially its realization. And finally, this conception has a very favourable psychological influence on proarammers and makes the learning process faster. References 1. Gear C.W.: Computer Organization and Programming, McGraw-Hill, Kogakusha, 1974. 2. Barron D.W.: Assemblers and Loaders, Macdonald, London, 1969. where ASSEM - assembler call R - request for replacement ILN1, ILN2, ... ILNM - list of instruction line numbers NAME - source file name The assembler will stop at each indicated instruction line number waiting for the correction. Upon its completion the assembler will continue with assembling until the next instruction line designated for correction is encountered. This conception makes possible INFORMATICA 4/1979 O POSTAVLJANJU JEDNOSTAVNIH HIPOTEZA POMOĆU RAČUNARA (O L A N C I M A ATOMA) UOK: 681.3:51 D. JEMUOVIČ MATEMATIČKI INSTITUT, BEOGRAD U radu su date neke Izmene definicije relacije 1 algoritma za generisanje totalnog lanca Izmedju dva atoma, koji se u prvobitnom obliku mogu naći u članku J.Reynoldsa, Takodje Je dat aritmetički Izraz za raCunanje razlike u veličini Izmedju dva susedna atoma (povezana sa "-"), SOME NOTICES ABOUT SIMPLE HYPOTHESYS FORMATION ON COMPUTER (ABOUT CHAINS OF ATOMS), The paper Is based on the work of J,Reynolds and gives a modifications of his definition of relation and of algorithm for generating total chains between two atomic formulas. Also, the paper contains an expression for calculating the difference In value of two atoms conected with Do sada je konstrulsan veliki broj algoritama koji dokazuju teoreme 'pomoću računara 1 prlmenju-Ju se kad god Je potrebno Ispitati neprotivureC-nost nekog stava sa većprlhvaćenlm činjenicama, ni uopSte, znanjem tz neke oblasti. Bilo,da su to programi koji se mogu priroenjivati u okviru pojedinih teorija (specijalizovani programi) 111 Imaju opSti karakter 1 bez obzira na razne netode koje koriste svi oni ukazuju na mogućnom sti nehanižacije deduktivnog mišljenja. Poslednjih godina u ži2i interesovanja su se nafili 1 komplementarni problemi. Jer Je pored provere teorije pomoću računara, od velikog značaja 1 njeno eventualno, generisanje od strane računara. Posebno Je važno u slučaju kada se raspolaže sa velikii« brojem eksperimentalnih podataka na osnovu kojih treba formirati hipoteze--génerallzacije koje će objediniti vISe pojedinačnih slučajeva. Pri tome se hipoteza postavlja samo na obnovu dela podataka (posebno ako ih ima mnogo), a ostali se koriste za njenu proveru - svaki od njih pove,ćava ili" smanjuje uverenje 0 njenoj tačnosti. Istovremeno se mora Ispitiva^v ti da 11 postoji protivurečnost dobljene hipoteze sa ostalim znanjem koje posedujemo, pa ako se protivurečnost ne nadje, hipoteza se prihvata i. noidft, JoS viSe uopStava. Ako kontradikcija postoj*. moraju se izvrSiti neke korekcije: vr$i se povratak na slabiju generalizaciju, dozvolja- ' va se mogućnost postojanja izuzetaka od pravila 1 fcd. G.Polya r53 smatra da se svaka generalizacija sastoji iz zamene konstanti promenljivim ili predstavlja uklanjanje nekih ograničenja.' Prvi pokuJaJi induktivnog zaključivanja na raču-naru zasnivali su se na pretpostavci da Je indukcija "Inverzna dedukcija", pa su mnogi algoritmi koriSćeni u dedukciji predstavljali inspiraciju za konstruisanje postupaka koji bi obavljali komplementarne zadatke. Ovde će biti izložena neka zapažanja o formiranju jednostavnih hipoteza (radi se isključivo sa najjednostavnijim formulama - atomima), koja se baziraju na radovima J.Reynoldsa i G.Plotkina Upoznajmo se. prethodno, sa nekim osnovnim pojmovima: Posmatraćemo skup atoma gnerisanih nad prebrojivim skupovima konstanti 1 promenlJivih.nepraznin skupovima funkcijskih 1 relacijskih simbola. Svi atomi su zatvoreni univerzalnim kvantifikatoriroa, koje ne piSemo, Jer ćemo ih, prema dogovoru.pod-razumevatl. a njihov medjusobni poredak Je nebi- > tan. U taj skup se uvodi sledeća operacija: DEF.l: SUPSTITUCIJA Je konačan skup uredjenih parova oblika (term.promen! jiva) .(t^ ) »i-l takvih da je za i<'1,...,n i sve druge kom- ponente u parovima su medjusobno različite..// Primena supstitucije na atom Je operacija zamene Ü atomu svih pojavljivanja promenljive koja jo druga komponenta nekog para, termom koji Je prvfi komponenta tog para u supstitucijM. Očigledno je da prazna supstitucija ne vrSi nikakve izmene nad atomom na koji se primenjuje, kao i da je rezultat primene supstitucije na atom opet atom. U skup svih supstitucija definlsanih nad posmat-ranom azbukom uvodi se operacija kompozicije: DEF. 2: KOMPOZICIJA supstitucija Q={(t,.x,).....^ o={(s^.y,).....(s^.y^)} u oznaci 9-a, Je skup 6'u a'takav da su u o' samo oni parovi Iz o takvi da je x^J'Vj za sve 1=1,....n 1 j=l.....ro, a u e'su parovi oblika (t^o.x^) za koje je t^aj^x^ za 1 = 1.....n.// Skup supstitucija sa kompozicijom predstavlja semigrupu sa jedinicom (prazna supstitucija), a njegov netrivijalan podskup (supstitucije koje su permutacije) čini grupu. DEF. 3: SLUČAJ atoma A u odnosu na supstituciju 0 je atom B = Ao .// DEF. 4: Ako je atom A slučaj atoma B 1 atom B slučaj atoma A, onda su A 1 B VARIJANTE.// Na ovaj način se u skup atoma uvodi jedna relacija ekvivalencije koja ga razbija na klase u kojima su atomi koji se razlikuju do permutacije. U svakoj klasi se može izabrati neki predstavnik i operacije sa klasama se svode na operacije sa njihovim predstavnicima: DEF. 5: Klasa A je SLUČAJ klase B akko u A postoji atom koji je slučaj nekog atoma iz B.// Binarna relacija nad atomima, definisana sa AiB (3o) Ao = B je relacija kvazi uredjenja u skupu atoma, ali nije parcijalno uredjenje jer nije antisimetriCna. Ta smetnja se uklanja prelaskom na klase ekvivalencije 1 relaciju [A]«[B] Ae[A])( Be[B])(A'{(f(t,.....t^).x)}) u .....(t^.z^)). gde su z^.i=l... .. k medjusobno različite promenljive koje se ne pojavi juju u A., i zameniti sa 1+1 i ponoviti II, III. KORAK: Ako ne postoje promenljive x 1 y u A^, takve da je xe^=ye. preći na IV. a ako postoje, staviti A.=A.{(y,x)} = =e.j\{(xe^ ,x)}. i zatneniti sa i + 1 pa ponoviti III. IV KORAK:Ako je u nekom paru iz prva kompone- nta konstanta, recimo a, staviti =A^{(a,x)),9.^,=e.\{(a.x)}, i zameniti sa i+1, pa ponoviti IV. a ako takav par ne postoji. preći na V. V KORAK: Staviti n=i. pa zavrSiti sa radom. Ponavljanjem drugog koraka algoritma, iz se uklanjaju svi parovi čije su prve komponente termi sa funkcijskim simbolima dužine veće od o. na četvrti korak se prelazi kada u8.j više nema parova sa istim prvim komponentama, da bi se, na kraju uklonili i parovi koji zamenjuju promenljive konstantama. Tako se dobijaju niz atoma i . niz supstitucija koji zadovoljavaju sledeće jednakosti: ■ = ® ®n dobija nizom navedenih transformacija iz 9, to je ona ili prazna, ili na Obostrano jednoznačan način preslikava skup nekih promenljivih iz A^ u skup promenljivih koje se ne pojavljujii u A^ pa je A^=B. Iz oblika dobijenih supstitucija je jasno da algoritam daje totalan lanac dužine nio od A do B. ■ Navedeni algoritam sa definicijom 6 se razlikuje od algoritma J.Reynoldsa utoliko što je slučaj (4) izdvojen od (2), a u algoritmu, IV korak nije postojao, već se obavljao u okviru II koraka u kome nije zahtevano da term f (t^,... ,t|^) ne bude konstanta. Oedan od razloga za takve izmene je bio taj da raniji algoritam ne bi dobro funkr; cionisao u slučaju da je, recimo B=A{(f(a ,a) ,x)} i a osim toga se ovako bolje vidi da je ovim dat , način konstrukcije samo jednog od totalnih lanaca izmedju A i B i da njih može imati više. Pro-menom redosleda izvršavanja koraka algoritma, uz izvesne korekcije, dobijaju se novi algoritmi, koji daju nove totalne lance izmedju A i B. Ta-kodje, od toga kojim redom uklanjamo parove u okviru ciklusa obavljanja jednog algoritamskog koraka zavisi koji će se totalni lanac dobiti. DRUGI ALGORITAM ZA FORMIRANJE TOTALNOG LANCA OD ATOMA A DO B=A9 ULAZ: ATOM AI SUPSTITUCIJA 9 IZLAZ: TOTALAN LANAC OD A DO A9 I KORAK: Neka je A^^'A, 9^ = 9,1=0, II KORAK: Ako ne postoje promenljive x,y u A., takve da je x9.=y9., preći na III. a ako postoje, s tavi ti .A=A^{(y ,x)}, 9^^1=9.j\{(x9. .y)). i zameniti sa i+1. pa ponoviti II, III KORAK: Ako ne postoji u 9. par oblika (f(t,,...,t|^),x), preći na IV, a ako postoji, staviti A.,^,=A.{(f{z,.....z^) .X )}. .....t^).x)})a {(t,.z,).....(t^.z|^)}(uz ista ograničenja za z^). pa i zameniti sa 1+1 i preći na II, IV KORAK: Ako u 9. ne postoji par čija je prva komponenta konstanta preći na V, a ako postoji (a), staviti A.=A.{{a.x)}9 =9^\{(a.x)}.i zameniti sa i+1, pa ponoviti IV, V KORAK : Ostaviti n=i pa završiti sa radom. Ovaj algoritam daje totalan lanac, u opštem slučaju, različit i nezavisan od lanca dobijenog prvim algoritmom. Inte-' resantna je i promena redosleda izvršavanja koraka II i IV prvog algoritma. Na ovaj način se mogu formirati totalni lanci izmedju dva nesusedna atoma, takvi da zadovoljavaju odredjene uslove: zamena promenljivih konstantama (funkcijama dužine veée od 1, jednačenje promenljivih) se obavlja na odredjenom mestu u algoritmu 1 to prema zadatom redosledu uklanjanja istorodnih parova iz supstitucija. Primer 1.: Jedan od slučajeva kada se generalizacija može uspešno primeniti je otkrivanje zakona koji važe u nekoj algebarskoj strukturi zadatoj tablicaom. Ako raspolažemo konačnim skupom jednakosti i ne-, jednakosti oblika ab=cd(ab^dc). gde su a,b,c,d elementi te konačne 111 beskonačne strukture, onda jedan od načina konstrukcije generalizacija može biti siedeći : Polazeći od samo jedne jednakosti, recimo ae=ea, kada bi mogla da se predstavi preko predikata E(f(a.e) ,f,{e.a)). gde se E.f.a.e u ovom slučaju interpretiraju kao jednakost, operacija zadate strukture i njena dva elementa, mogu se dobiti sledeće generalizacije: A^ = E(f{a.e).f(e.a)) A, = E{f{x.e).f(e,x)) . AQ=A,{(a.x)} A2 = E(f(x,y),f(y.x)) . »^^'Ajl (e,y)} A3 = E(f{x,,y),f(y,x)) , A2=A3{(x.x,)} A4 = E(f(x,.y,).f(y.x)) , A3 = A4{(y ,y,)}, Ag = E(z,,f(y,x)) , A^=A5{(f(x,,y,),z,)} ' A5=Ag{{f(y ,x).Z2)} Ovò je jedan od totalnih lanaca od A^^ do Ag i svi posmatrani atomi su zatvoreni univerzalnim kvantifikatoritna, pa A^ predstavlja zamenu za {vjc)(xe=ex) (tj. e je jedinica strukture), a Ag zamenu za (vx)(vy)(xy=yx) (korautativnost u strukturi). Svaka sledeća jednakost ili nejednakost koja je zadata potvrdjuje ili negira (kao kontraprimer) neku od dobijenih generalizacija. Ako je, recimo. A^ netaCno, onda se i Aj i Ag ne uzimaju viäe u obzir, PretraživSi jedan deo tablice i ustanovivši da je A, njome potvrdjen, možemo reći da je e verovatno jedinica strukture u odnosu na navedenu operaciju. Ako ni A, nije tačno, mora se formirati neki drugi totalan lanac, pa ispitivati tačnost njegovih generalizacija. Ako nijedna od generacija ne važi, atom A^ se ne može iskoristiti ni za jednu od generalizacija. Primer 2 : A=p(x,a,f(y),g(x.f(z)).B=P(g(f(x).y)), a.f(f(a)).g(g(f(x).y).f(f(a)))) « ={{g(f(x),y).x).(f(a).y),(f(a).z)} Prvi algoritam daje sledeći totalan lanac: Ag=A, ifjj^it» , 1=0 A,=P(g(z,.z2).a.f(y),g(g(z^,z2).f(z))) «,={(f{x),z,).(y,Z2).Cf(a).y).(f(a).z)) A2=p(g(z,.z2).a.f(f(z3)).g(g(zi.z2)if'(z3))) ♦2={(f(x).z,).(y.z2).(a.z3),(f(a).z)} A3=p(g(z,.z2).a,f(f(z3)).g(g(z,.z2).f(f(i^)))) 3 = {(f(x),z,),(y.z2).(a,z3)} A4 = p(g(f(z4),z2),a,f(f(z3)),g(g(f{z^).z2).<'(f(23))) <('4 = {(y.Z2)'{*'Z4).(a.Z3)} A5 = P(g(f(z4).Z2),a,f(f(a)).g(g(f(z4).Z2).f(f(a)))) •(ij-Uy.ig) • (X.Z4)) ,n = 5,B=A5 DEF.'7; VELIČINA terma (atoma) je broj jednak razlici broja pojavljivanja simbola azbuke u njemu i broja različitih promenljivih koje sadrži, Vel (0) = 0, Vel (£2)=».// PRIMER: Veličina proraenljive je o, konstante 1, veličina svakog drugog terma je veča od 1 , a veličina svakog atoraa je najmanje za 1 veća od zbira veličina terma koji se u njemu pojavljuju. Univerzalni atom ima kao svoje slučajeve sve atome bez promenljivih koji se mogu konstruisati od elemenata azbuke, pa zbog neograničene dubine terma u njima, mogu imati prizvoljnu veličinu, isto kao Sto promenljiva može imati bilo koji term kao svoj slučaj, pa analogija izmedju prome-nljive (kao "univerzalnog" terma) i a ima odraza i u njihovoj jednakoj veličini. Ovaj pojam je vrlo koristan kod nalaženja totalnih lanaca pomoću računara, jer se sintaksnom analizom jednostavno dolazi do veličine svakog terma ili atoma, a to se u daljem radu može Iskoristiti zahvaljujući sledećim tvrdjenjima: Ako su atomi ekvivalentni, njihove veličine su jednake, ako je A1ILNI VMESNIK S3AK ZA ZNAKOM IN OBLItCUJEtiO TUDI V^TJCE TEKSTA, PRI PISANJU TEKSTA SAM TEKST VEČKRAT TUDI POPRAVLJAMO, VSTAVLJAMO, IZBOLJŠUJEMO IN PRt TEM KONZOLNEM POSTOPKU ŽELIMO IMETI VtSTJCE ZNOVA OŠTEVILČENE, TA PRISPEVEK OPISUJE KRATEK P^RAM, KI NAM OŠTEVILČI VfSTICE POM»ILWEGA VMESNIKA VSAKOKRAT, KO TO ZAHTEVAMO, 2, PODATKbVNI FORMAT TEKSTA PODATKI, KI JIH VNAŠAMO V PODATKOVNI VMESNIK (PV) UREJEVALNIKA, SE NALAGAJO V POSEBNO OBMOČJE HITREGA POMMILNJKA TIPA RAM. OSNOVNI PODATKOVNI FORMAT V PV JE V^TICA IN JE TALE 8 ÜQ «CR» »CR» TU JE »CR» TERMINALNI ZNAK IN PREDSTAVLJA TOMI K VALJA V LEVO (CARRIAGE RETU^), 2A PODATKOVNI VMESNIK VELJA V VSAKEM TRENUTKU <'PV> S SB ( {} V^TOCE JE 15=BmA BESEDA IN JE I^Iè^ki^fS^ il binario kodiranih DÖETISKIH ŠTEVILK, TE ŠTEVILKE MORAMO MLOČENA MESTA, IN S O CERNA ZAČETEK PV, NATO PA Pp VSAKEM ZNAKU »CR», KI SLEDI VSTAVLJENEMU TEKSTU, ° PV JE OMEJEN Z OVEMA KAZALCEMA, IN S BUFBEG (ZAČETEK PV) IN BUFENO (KONEC PV) OGLEJMO SI PROME'R NA SLIKAH 'JA, IB ON SLIKA 1 NAKAZUJE, KAKO MORAMO ZGRADITI . ZA VSTAVLJANJE BCÒ=§TSVILK V USTREZNA F9LJA 3, MODUL ZA OŠTEVILgENJE VI^TCC PROGRAM ZA UREJEVALNIK TEPSTA SE NAHAJ. POMNILNIKU TIPA ROM ALI NA DISKU, O^T0J& UREJEVALNISKEGA PROGRAMA NE ŽELIMO (ČE .JE V POMNILNIKU TIPA ^M, GA MOREMO), ZA OŠTEVILČENJE UPORABIMO T PONOVNI VSTOP V UREJEVALNIK (REENTRV). NE oO , «AAAA !ILMOKU (iS) O UREJEVALNIKOM (IC), 0001 AAAA OOOS BB 0003 CCCCCCC 0004 DDD là (U), H Z U u (M Ol t3 2 i-i S" m tg« z b) 5S J u "5 H m x o Id 23 C« «T X 3 O O » b. H >0 M ? J » «t * Id n « s o » ■i -) ♦ z o ♦ « « » « « « io; Id u in H u u. Dä •t S • u H H m 2 >■ ^ Ul I a. o ŠS -J o X s I- • 3 o > S « Q SiSa fl. Ä >< O M W ü> Q fu> u > (- Fm -3 « CD 0 o 1 a m o S < J s Q 0. « x a: • u o ^ ^ * Q o. a. J "3 o a S« O tO w Q « td S o m i-a a o. z s O -5 O đ iS -rr Ò S m o. o. -5 -5 f- « Z * -1 * o » a, » » >- * K « H » 3: m « K « « ■ * * <1 « X X U. Q ü! -u. Id o o 3 D CK C3 Id Id O X « Q Z « « Z t3 » » 3 K « « o. z « » X o ♦ Id s 0C5000C300000aC3C3000 OOOOOOOOOOOOOOOOO u. - - u, U, Id u Ii. u. a 00 a u. ^ M tn u. 03 rj td-0] co Cvj u u. u o O O O m Id o o o o o o o o o o o o o o o u, - U.ld ro < • ^ < — -> -ICC tog U z s n H § U) z u z H t-* U ■J bi -J- m X o bi H K b. a Z a •-I -< bj S s " « id U. U Q O Z s I bi bj X m o o z z 0> » * 3 O o Q « 'S — (- sj N^JJJJJOn <«03 » M» MaxxxxS'«^ «o« - X H O ^ z o w W J z X •t - J X o o z w H r ® > H Q O W S o ■ o u u w 1 1-) UQ0.a5Q0.B:azQ2OzciQ<(Q«ciQ Q _J o TJU-J-JMjii-J-'J^QJTJ'a; Ö I o X 3 o. H Q X X M Q WW z w o Q « W z » m d o b. b. • ZH O — — — — — — — — — oicgoioioioioioiwojoeooncoooooo-sr-^sr^jsi-T'i'T^l^rinirtioinir) OOOOOOOOOOOOOOOOOraOĐOOOOOOaOOOOOOOĐOOOOOOOOO >0000000000000000000000000000000000000000 bJ .. K o 3 3 o I- b. X » -5 « b, o >0 h, o <4 Ol - (O > m S o o» > a •t - S "O Ov Q O t- ooin o o a o oo oQo U.Q cu o ofO\0>Ot»-oOOv-oooooo*- ■ o o o o o o o o<-«-*->-oooooo< o o o o o ■ ooooo«-oo«-oo*-oo^ooo üSiäSilöisSiisisisS'ääSiiitiiÄls ? 2 ■jI .5 I I ° 1.1 si i^i pl i fe^ 8 filli Ifžll ^ «o «> :: Ó» *< ° g.9 E a « s -D « — £ g E e ' m S i 8. ? O • o® s £ g »8 " & (O CO O ■9 p: fll © is -, ss s SŠŠ s S •o C - T, o. SI •sli^ o - ffl a C g b § S e ti S ■ a C p» « n £ ■ < 3 b 5 a S ( fg-l'. =■=■ NIZEK WRITE SIGNAL, KI JE POGOJEN 3 CS-, DOLOČA, DA BO INFORMACIJA IZ PODATKOVNEGA VODILA PRENESENA NA NOTRANJO LOKACIJO. EACK- (END ACKNOWLEDGE. INPUT) ~ NIZEK EACK SIGNAL ZBRISE SIGNAL END- (GLEJ KASNEJE). DOKLER JE EACK NIZEK, JE SIGNAL END= IMPULZ. KI JE KRAJSI OD PERIODE TAKTA. SVACK- (SERVICE ACKNOWLEDGE, INPUT) == NIZEK SIGNAL SVACK ZBRISE SIGNAL SVREO (GLEJ KASNEJE). ENO= (ENO EXECUTION, OUTPUT) — NIZEK SIGNAL (IZHOD Z ODPRTIM KOLEKTORJEM) OZNAČUJE, DA JE PREJŠNJI UKAZ IZVRŽEN. TA SIGNAL SE LAHKO UPORABI ZA PREKINITEV, UKINE PA SE GA Z EACK-, RESET ALI ČITALNIM ALI PISALNIM DOSTOPOM. SVREO (SERVICE REQUEST. OUTPUT) VISOK SIGNAL SVREO OZNACUJE, DA JE UKAZ IZVreEN IN DA JE BILA ZAHTEVANA PO IZVRSITVENA OBDELAVA V PREJŠNJEM UKAZNEM ZLOGU. TA SIGNAL mL. ® SVACK-, RESET ALI S KONCEM NASLEDNJEGA UKAZA, KI NI ZAHTEVAL OBDELAVE, PAUSE- (PAUSE, OUTPUT) nizek signal pause označuje, da vezj^ 9511 „i^oncalo prenosa podatka z gostiteljem podatkovnega vodila. kadar se zahteva ci Talna operacija, postane signal pause tabela 1. spisek kodov pojasnili za procesor 9511 IN UKAZOV nizek, ta signal postane visok, ko je na podatkovnem vodilu veljaven izhodni podatek. ko se trenutni ukaz 2e izvaja in ko se zahteva podatkovno pisanje ali čitanje ali ukazno pisanje, postane signal pause nizek med izvajanjem ukaza in nizek je se v kasu, ki je potreben za in i ci al i zac i jo podatkovnega čitanja. v primeru nizkega pause naj 81 gostitelj ne spreminjal podatka k vezju 9511 ali cltal podatek iz njega. db0-db7 (dvosmerno podatkovno vodilo,i/o) == po tem vodilu se prenašajo ukazi« status in podatki med 9511 in gostiteljem. struktura ukazov: vsak ukaz, ki vstopi v vezje 9511, 8-bitni zlog z naslednjim formatom: JE SVREO SINGLE fIXED I I . OPEBATIO . coot BITI O-A DOLOÖAJO OPERACIJO, KOT KAŽE TABELA 1. BIT 5 DOLOCA OPERACIJO S FIKSNO (=1) IN POMIČNO (-0) VEJICO. BIT 6 DOLOČA NATANČNOST PODATKA PRI OPERACIJAH S FIKSNO VEJICO, TODA COMMAND EXECUTION TIMES Comitund Clock Command Clock Mnemonic Cycles Mnemonic Cycles ACOS 6304-8284 LOG 4474-7132 ASIN 6230-7938 LN 4298-6956 ATAN 4992-6536 NOP 4 CHSD 26-28 POPD , 12 CHSF 16-20 POPF 12 CHSS 22-24 POPS '10 COS 3840-4878 PTOO 20 DADO 20-22 PTOF 20 DDIV 196-210 PTOS 16 DMUL 194-210 PUP! 16 OMUU 182-218 PWR 8290-12032 DSU8 38-40 SADD 16-18 EXP 3794-4878 SDIV 84-94 FAOD 54-368 SIN 3796-4808 FDIV 154-184 SMUL 84-94 FIXD 90-336 SMUU 80-98 FIXS 90-214 SORT 782-870 FLTD 56-342 SSUB 30-32 FLTS 62-156 TAN 4894-5886 . FMUL 146-168 XCHD 26 FSUB 70-370 XCHF 26 XCHS 18 nni-.cJ^H'r*^«^^, IZVAJANJE POSAMEZNIH UKAZOV V ODVISNOSTI 00 ŠTEVILA TAKTNIH CIKLOV Command Am9511 Am9S11-1 Descrlptton (2MHz) (3MHz) 32-Bil Floating-Point Cosine (COS) 1920MSec 1260i[xsec 32 Bit FloaUng-Point e" (EXP) 1897Msec 1265)xsec 32-Bil Floating Point Multiply. (FMUL) 73MSOC 49Msec 16-BM Fixed-Point Multiply, Lower (SMUL) 42fisec 28fisec 32-Bit Floating-Point Add (FADD) 27nsec ISMSSC 16-Blt Fixed-Point Add (SADD) 8Msec S^sec tabela 3. Casi okazov procesorja 9511 IZVAJANJA POSAMEZNIH AR'TMETICNI KRMILNIK LAHKO DIREKTNO PR I KLJUČ I KW NA VODILO PROCESORJA 8090 AL I MORA VELJATI BIT 5 " O IN BIT 6 i O (PRI POMIČNI VEJICI). ENOJNO NATANČNOST (16BIT0V) IMAMO PRI BIT 6=1, DVOJNO (32 BITOv) PA PRI BIT 6 s O. eiT 7 OOLOCa SERVISNO ZAHTEVO PO i^I^ITVI UKAZA. CE JE BIT 7 = 1, SE BO na SPONKI SVREQ POJAVIL VISOK SIGNAL v caSU IZVAJANJA UKAZA in BO OSTAL VISOK, DOKLER NE 80 RESETIRAN S SIGNALOM SVACK- ALI DO KONCA IZVRŠITVE NASLEDNJEGA UKAZA, PRI KATEREM JE BIT 7 3 0. TABELA 1 KAZE SPISEK UKAZOV S POJASNILI. TABELA 2 PRIKAZUJE IZVAJANJE UKAZOV 3 gTEViLI TAKTNIH CIKLOV, TABELA 3 PA CASOVNO' PRI TAKTIH 2 IN 3 MHZ. NA SLIKI 3 JE PRIKAZANA PRIKLJUČITEV ARITMETIČNEGA KRMILNIKA 9511 NA MIKRORAČUNALNISKI SISTEM. PROCESOR 9512 JE TIPlfiEN ARITMETIČEN PROCESOR ZA PLAVAJOČO VEJICO IN NE VSEBUJE TRIGONOMETRIČNIH IN OSTALIH DODATNIH FUNKCIJ PROCESORJA 9511. NJEGOVA PREDNOST JE V VECJI NATANČNOSTI, SAJ OPRAVLJA TUDI OPERACIJE V PLAVAJOČI VEJICI S 64 BITI. RAZEN SESTEVANJA, ODŠTEVANJA, I^OZENJA IN DELJENJA PREMORE SE POMOŽNE OPERACIJE, KOT SO SPREMEMBA PREZNAKA, NALAGANJE IN IZLAGANJE V SKLAD, ZAMENJAVA VSEBIN MED POSAMEZNIMI REGISTRI, ČIŠČENJE STATUSA ITN. TA PROCESOR JE TAKO UPORABEN PREDVSEM TAKRAT, KO 2ELIK<0 IMETI VELIKO NATANČNOST PRI ARITMETIČNIH OPERACIJAH IN SI PREOSTALE DODATNE FUNKCIJE ZGRADIMO S PROGRAMI Z UPORABO TEH OPERACIJ. OBA NOVA PROCESORJA PREDSTAVLJATA POHITRITEV DOLOČENIH OPERACIJ IN STANDARDNE SUBRUTINE V VISOKOH PROGRAMIRNIH JEZIKIH LAHKO Z UPORABO TEH PROCESORJEV NADOMESTUK) S KRAJŠIMI RUTINAMI, KI UPORABLJAJO FUNKCIJE-ARITMETIČNIH PROCESORJEV. V NAČRTIH NOVIH MIKRORAČUNALNISKIH SISTEMOV SE BRŽKONE NE 80 VEČ MOGOČE OGNITI UPORABI TEH ARITMETIČNIH PROCESORJEV. A.P.ŽELEZNIKAR CENTER ZA VLSI STANFORDSKA UNIVERZA USTANAVLJA CENTER, KI NAJ BI ZAGOTOVIL ZDRUŽENIM DRŽAVAM AMERIKE VODILNO VLOGO V NASTOPAJOČI ELEKTRONSKI REVOLUCIJI, VODILA PA NAJ BI GA SKUPINA PROFESORJEV TEHNIKE TE UNIVERZE. CENTER ZA INTEGRIRANE SISTEME V PALO ALTO 80 RAZISKOVAL TEHNOLOGIJO ZELO VELIKIH INTEGRIRANIH VEZIJ IN NJIHOVO UPORABO TER 80 NAJVEČJI CENTER TE VRSTE V ZDA. MED DRUGIM 80 LETNO PRODUCI.=^AL 100 MAGISTROV IN 30 DOKTORJEV ZNANOSTI, PODPIRAL RAZVOJ AVTOMATIZACIJE PROIZVODNJE VEZIJ TER PRIREJAL DOPOLNILNE TEČAJE IN KONFERENCE. A.P.ŽELEZNI KAR OPERACIJSKI SISTEM UNIX OPERACIJSKI SISTEM UNIX, Kl GA JE IZDELALO PODJETJE BELL LABORATORIES, VSE BOLJ PRODIRA TUDI V MIKRORAČUNALNISKE SISTEME. TA OPERACIJSKI S ISTEM OMOGOČA NAMREČ UPORABO VRSTE PREVAJALNIKOV ZA VISOKE PROGRAMIRNE JEZIKE NA MIKRORAČUNALNIKIH. ZILOG DOBAVLJA SVOJ SISTEM S PROCESORJEM ZSOOO, KI UPORABLJA POSEBNO RAZLIČICO SISTEMA UNIX, IMENOVANO ONIX. NA RAZPOLAGO JE TUDI PREČNA PROGRAMSKA OPREMA TEGA PODJETJA, KI OMOGOČA RAZVOJ KODA ZA ZSOOO NA PDP-11. DVE NADALJNI RAZLIČICI SISTEMA UNIX STA OfcWIX (YOURDON SOFTWARE PRODUCTS GROUP, N.V.) ZA Z80 IN IDRIS (WHITESMITHS LTD.) ZA 8080. A.P.ŽELEZNIKAR NAKUP VISOKE TEHNOLOGIJE V 2DA VLADNA RAZISKOVALNA ORGANIZACIJA VELIKE BRITANIJE JE NAROČILA PRI STANFORDSKEM RAZISKOVALNEM INSTITUTU V PALO ALTO IN PRI KONZULTANTSKI ORGANIZACIJI ARTHUR 0. LITTLE IMC, ISKANJE PODJETIJ Z VISOKO TEHNOLOGIJO, KI BI PRODALE SVOJE LICENCE VSAJ VELIKI BRITANIJI, PO K^OŽNOSTI PA TUDI ZAPADNI EVROPI, TE LICENCE NAJ BI SE NANAŠALE NA RAČUNALNIŠKO PERIFERIJO, ELEKTRONSKO INSTRUMENTACIJO, ROBOTIKO, IZDELOVALNO TEHNOLOGIJO, NAPRAVE ZA AVTOMATIČNO TESTIRANJE IN NA DRUGA PODROČJA ELEKTRONIKE, ZAINTERESIRANA PODJETJA SE BODO luORALA OBRNITI NA BRITANSKO VLADNO RAZISKOVALNO ORGANIZACIJO, KI BO SKLEPALA POGODBE. A.P.fELEZNIKAR FRANCIJA UVAJA TERMINALE ZA DOM FRANCOSKA POŠTNA IN TELEKOMUNIKACIJSKA AGENCIJA JE SPROŽILA PROJEKT, S KATERIM NAJ BI SE V VSAK FRANCOSKI DOM UVEOEL RACUNALNI3KI TERMtNAL. TA VLADNA AGENCI JA S I PRIZADEVA, DA BI DOBIL VSAK TELEFONSKI NAROCNIK BREZPLAČNO SVOJ ZASLONSKI TERMINAL NAMESTO DOSEDANJIH TISKANIH IMENIKOV, NAPRAVA, KI LAHKO ODDA ALI SPREJME ENO STRAN TEKSTA V DVEH MINUTAH, NAJ BI STALA MANJ KOT 500 $, V NASLEDNJEM LETU NAJ BI POSKUSNO INSTALIRALI 1000 TAKIH TERMINALOV. RAČUNAJO, DA BO AGENCIJO STAL TAK TERMINAL MANJ KOT 100 $. A.P.ŽELEZNI KAR VISOKOZANESLJIVI PROCESOR Z-80 ČEPRAV SE POJAVLJAJO VISOKOSPOSOBNI 16-BITNI MIKROPROCESORJI, PREDVIDEVA MOSTEK SE DOLGOLETNO TRŽIŠČE ZA TAKŽNE 8-BITNE bilKROPROCESORJE, KOT JE Z-80, LETOS BO PRI§EL NA TRŽIŠČE VISOKOZANESLJIVI PROCESOR Z-80, KI 80 IMEL TAKTNO FREKVENCO DO 6 MHZ, SE NADALJE SE BOSTA PROIZVAJALI 5-ELEMENTNI DRUŽINI Z-80 ZA 4 IN 2,5 MHZ, A.P,ŽELEZNIKAR NAČRTOVANJE MIKRORAČUNALNIKOV MIKRORAČUNALNIKE LAHKO NAČRTUJEMO IN RAZVIJAMO TUDI SAMI, ZLASTI DOMA. ČE O TEM NIMAMO POSEBNEGA ZNANJA, SE LAHKO MARSIKAJ NAUČIMO TUDI SAMI, AMERISKO PODJETJE ADVANCED MICRO DEVICES INC. NUDI TEČAJ V SEDMIH WJI2ICAH Z NASLOVOM » BUI LO A MICROCOMPUTER', OBRAVNAVAJO RAČUNALNIŠKO ZGRADBO, MIKROPROGRAMIRNO NAČRTOVANJE, POTEK PODATKOV (V D^EH KNJIŽICAH), PROGRAMIRANE KRMILNE ENOTE, PREKINITVE IN NEPOSREDEN PO^MILNISKI DOSTOP, H, SEZNANJA ■ BRALCA S KOMPONENTAMI AMD, A.P.ŽELEZNIKAR OPERACIJSKI SISTEM CP/M SPLOŠNEGA KRMILNEGA (OPERACIJSKEGA) PROGRAMA ZA PROCESORJE 8080, 8085 IM Z=80, KI JE POSTAL STANDARD ZA TE PROCESORJE, CP/M SE UPORABLJA Z IZBOLJŠAVAMI ŽE VEČ KOT 5 LET IN JE DOŽIVEL ^ TEMELJITO PREIZKl^NJO V PRAKSI V VECDESETTISOG INSTALACIJAH, PRAVKAR JE I2§LA NJEGOVA PETA REVIZIJA CP/M 2,0, KI JE INTERAKTIVNI PROGRAMSKI RAZVOJNI SISTEM IN PREDSTAVLJA OSNOVO ZA VISOKE PROGRAMIRNE JEZIKE„ PROCESIRANJE TEKSTA JN POSLOVNE UPORABE, OSNOVNE LASTNOSTI PROGRAMA CP/M OBSEGAJO DINAMIČNO UPRAVLJANJE ZBIRK„ HITRI ZBIRNIK» SPLOSNI UREJEVALNIK IN VISOKOSPOSOBEN iSKALNlK NAPAK, DODATNA PROGRAMSKA OPREMA K TEMU OSNOVNEMU PAKETU PA ZAJEMA SE UAKROJSKl ZBIRNIK, SIMBOLIČNI ISKALNIK NAPAK, OBLIKOVALNIK TEKSTOV TER KRMILNIK ZA ISTOCASMO TISKANJE IZHODA IN UPORABO SISTEMA ZA IZVAJANJE UPORABNIŠKIH PROGRAMOV, K TEMU JE MOC DODATI SE VRSTO PREVAJALNIKOV ZA VISOKE PROGRAKSKE JEZIKE IN ZA POSLOVNE NALOGE RAZLIČNJK PROIZVAJALCEV PROGRAMSKE OPREME, PROGRAM CP/M SESTAVLJAJO TILE DELI; BDOS (BASIC DISK OPERATING SYSTEM) UPRAVLJA S ISTEM POIMENOVANIH ZBIRK, KO LAHKO IMAMO'16 DISKOVNIH POGONOV. VSAKA ZBIRXA LAHKO VSEBUJE 00 8 MILIJONOV ZLOGOV, KO SE PROSTOR DINAMIČNO DODELJUJE IS SPOSČA, SiSTE^SKIi POZIVI OMOGOČAJO KREIRANJE, PRElf.SJOVANJE;, BRISANJE, ČITANJE IN PISANJE V ZBIRKE NA AKTIVNEM DISKOVNEM POGONU, IN SI CER S SEKVENČNIM IN RELATIVNONAKLJUČNIM DOSTOPOM DO ZAPISOV. STANDARDNI PAKET CP/M JE PRIREJEN ZA UPORABO MEHKO SEKTORIRANIH IBM DISKET, KO ZBIRK NA DISKETO, ŠTIRI DISKOVNE ZLOGOV NA DISKETO, PAKET t MA KI OMOGOČI PRAKTIČNO VSAKO ...................SISTEMA NA UPORABNIŠKI) MIKRORAČUNALNIK. BDOS PODPIRA VEČ PERIFERNIH NAPRAV, KOT SO KONZOLA, LINIJSKI TISKALNIK TER ■PAPIRNI I,M MAGNETNI TRAK, ZA VSE TE FUNKCIJE POTREBUJE BDOS 4K ZLOGOV POMNILNIKA, CCP (CONSOLE COMMAND PROCESSOR) KOMUNICIRA Z UPORABNIKON S POMOČJO NASLEDNJIH UKAZOV ž DOPUŠČAMO ENOTE IN 240 PRIROČNIK, MODIFIKACIJO DIR LISTA SE IMENIK TYPE - TISKA SE VSEBINA ASCII ZBIRKE REN PREIMENOVANJE ZBIRKE ERA ■=• ZBRiäl ZBIRKO ALI MNOŽICO ZBIRK SAVE - REäl VSEBINO NA DISK USER - SPREMENI UPORABNIŠKO ŠTEVILKO CCP OMOGOČA SISTEMU CP/M IN UPORABNIKU NALAGANJE IN IZVRŠEVANJE PROGRAMOV Z VGRAJENIM: UKAZI, PIP (PERIPHERAL INTERCHANGE PROGRAM) SKRB5 ZA PRENOS ZBIRK MED NAPRAVAMI IN DISKOM TER OPRAVLJA PREOBLIKOVANJE IN STIKANJE, FORMATIRNE MOŽNOSTI OBSEGAJO IZKLJUČITEB 81TA PARNOSTI, KONVERZIJO PRIMEROV, UPORABO INTELOVIH HEX ZBIRK, EKSTRAKCIJO PODZBIRK^ TABULIRANJE, GENERIRANJE VRSTIČNIH ŠTEVILK IN STRANENJE, ED (EDITOR) IMA UKAZE, KOT SO SUBSTITUCIJA NIZOV, ISKANJE NIZOV, VSTAVLJANJE, BRISANJE (N POMIK BLOKA, UREJEVALNIK JE DOKAJ MOČAN, ASM (ASSEMBLER) ZA 8080 UPORABLJA STANDARDNO MNEMONIKO ZA INTELOV PROCESOR FSEVDOOPERACIJE. DDT (DYNAMIC DEBUGGING TOOL) OMOGOČA POPRAVLJANJE PROGRAMOV, IMA INTEGRALNI MODUL ŽA ZBIRANJE IN INVERZNO ZBIRANJE TER VfSTO DIREKTIV. SUBMIT OMOGOČA POVEZOVANJE (BATCH) UKAZNIH SKUPIN V OBLIKI ZBIRKE TER POSiLJA TO OPERACIJSKEMU SISTEMU Z ENIM SAMIM UKAZOM, STAT SPREMINJA IN PRIKAZUJE v/! STATUS ZBIRKE VKLJUČNO 2 IZRAČUNOM PROSTEGA PROSTORA, NAPRAV. status disket ter dodeljevanje LOAD PRETVORI INTELOV HEX FORMAT V ABSOLUTNO BINARNO OBLIKO, KI JE PRIPRAVLJENA ZA I2VR5|TEV. SrSSEN OBLIKUJE NOVE DISKETE IZ OBSTOJEČIH. MOVCPM REGENERIRA CP/M SISTEM ZA RAZLIČNE POfeNILNIŽKE KONFIGURACIJE IN DELUJE SKUPAJ S SY36EN, KO SE GENERIRAJO KOPIJE CP/M. CELOTEN OPERACIJSKI SISTEM CP/M JE PORAZDELJEN NA DISKETI IN JE V IZVIRNI OBLIKI OSPOSOBLJEN ZA DELOVANJE NA INTEL M0S-800 MICROCOMPUTER DEVELOPMENT SYSTEM, IN SICER ZA DISKOVNE POGONE Z ENOJNO GOSTOTO ZAPISA. TA, STANDARDNI CP/M SISTEM PA LAHKO UPORABNIK PREOBLIKUJE TAKO, DA DELUJE Z VSAKIM MIKRORAČUNALNIKOM, KI IZPOLNJUJE NASLEDNJE POGOJE: -IMA 8080 ALI Z-80 CPU - IMA NAJMANJ 20K ZLOGOV POLNILNIKA TIPA RAM, ZACENSI Z LOKACIJO OOOOH - IMA ENEGA DO ŠTIRI MEHKO SEKTORIRANE DISKOVNE POGONE IN FDC KRMILNIK - IMA ASCII KONZOLO (NAVADNO CRT) VRSTA ZNANIH PROIZVAJALCEV MIKRORAČUNALNIKOV PRODAJA CP/M SKUPAJ S KRMILNIMI SUBRUTINAMI V SVOJIH NAPRAVAH. CP/M SISTEM SE PRODAJA V OBLIKI STROJNEGA KODA, IZVIRNA OBLIKA PA IMA ZNATNO V ISJO CENO. DOKUMENTACIJA JE PRILOZENA. TA PROGRAftßKA OPREMA JE LICENCIRANA IN JO LAHKO UPORABLJAJO LE POSAMEZNIKI, KI SO KUPCI SISTEMA CP/M. OPREMA JE REGISTRIRANA IN VSAK PRODANI PAKET IMA SERIJSKO ŠTEVILKO, TAKO DA STA KOPIRANJE IN NADALJNA PRODAJA ONEMOGOČENI. REGISTRIRANI KUPEC DOBIVA OPOZORILA O IZBOLJŠAVAH IN SPREMEMBAH OBSTOJEČE PROGRAMSKE OPREME. SISTEMSKO DOKUMENTACIJO SESTAVLJA SEDEM PRIROČNIKOV: - CP/M 2.0 USER'S GUIDE: TA PRIROČNIK DAJE PREGLED SISTEMA CP/M 2.0 IN POJASNJUJE LASTNOSTI TEGA RAZŠIRLJIVEGA OPERACIJSKEGA SISTEMA. - AN INTRODUCTION TO CP/M FEATURES AND FACILITIES: TA PRIROČNIK PREDSTAVLJA ORGANIZACIJO CP/M SI3TEMA Z OBLIKAMI NAVAJANJA ZBIRK, VGRAJENIH UKAZOV, DELOVANJA UREJEVALNIKA (ED), ZBIRNIKA (ASM), POPRAVLJALNIKA (DDT), PERIFERNEGA PROGRAMA (PIP) IN PROCESIRANJA POSLOV (SUBMIT). - CP/M SYSTEM INTERFACE GUIDE: TA PRIROČNIK PODAJA PODROBNOSTI ZA PROGRAMIRANJE V OKOLICI SISTEMA CP/M. OPISANI SO VSI SISTEMSKI POZIVI S PODROBNOSTMI ORGANIZACIJE ZBIRK SISTEMA CP/M, DA SE TAKO LAHKO NAPISEJO PROGRAM), KI DELUJEJO V MEHANIZMU ZBIRK SISTEMA CP/M. - NADALJNI TRIJE PRIROČNIKI CP/M ASSEMBLER GUIDE, CP/M DEBUGGER GUIDE,. CP/M CONTEXT EDITOR GUIDE OPISUJEJO PODROBNOSTI DELOVANJA TREH GLAVNIH PODSISTEMOV V CP/M, IN SICER UREJEVALNIKA, ZBIRNIKA IN PORAVLJALNIKA (ED, ASM, DDT). - CP/M SYSTEM ALTERNATION GUIDE: TA PRIROČNIK OPISUJE KORAKOMA POSTOPEK SPREMEMBE SISTEMA CP/M ZA NESTANDARDNO MATERIALNO OPREMO. KOT VIDIMO, GRE PRI SISTEMU CP/M ZA PROGRAMSKO OPREMO, KI JE PRENOSLJIVA, SPREMENLJIVA IN RAZ3.IRLJIVA IN PRAV ZARADI TEH LASTNOSTI JE TA PROGRAMSKI PAKET POSTAL NEKE VISTE STABOARD ZA OPERACIJSKE SISTEME MlKRORAČUNALNIKOV. CENA OPISANEGA PAKETA ZNAŠA 150 $, CP/M ZA DVOJNO GOSTOTO ZAPISA PA IMA CENO 200 $. NASLOV PROIZVAJALCA JE: DIGITAL RESEARCH, P.O.BOX 579, PACIFIC GROVE, CA 93950.„ A.P.ŽELEZNIKAR GOVOREČI JAPONSKI KALKULATOR jaiponsko PODJETJE SHARP CORP. JE RAZVILO GOVOREČI KALKULATOR, KI SE BO V LETU 1980 PRODAJAL ZA 250 KALKULATOR IMA GOVORNI SESTAVLJALNIK, KI OZVOČI VRSTO FUNKCIJ, KO PRITISKAMO NA TIPKE. KO PRITISNEMO TIPKO ZA ZNAK ENAKOSTI, SE IZVRŠI IZRAČUN, KI JE LAHKO SESTAVLJEN IZ STO KORAKOV. MED TIPKANJEM SLIŠIMO IMENA ŠTEVILK, SLIŠIMO PA TUDI REZULTAT PA TUDI PREJŠNJI IZRAČUN. „ OPERATOR LAHKO IZBERE POSAMEZNE ŠTEVILKE ALI ŠTEVILA. GOVORNA SINTEZA SE OPRAVLJA S HITRIM 4-BITNIM MIKRORAČUNALNIKOM. 60 BESED, KI jih KALKULATOR LAHKO OZVOČI, JE SHRANJENIH V 6K-ZL0ZNEM POW^ILNIKU ROM V OBLIKI IPULZNO KODNO MODULIRANIH KOMPRIMIRANIH SIGNALOV, TAKO DA JE POTREBNIH SAMO PETDESET in A 'STEVILA NORMALNIH BITOV. OZNAKA TEGA KALKULATORJA JE CS-6500 IN IMA 16-ŠTEVlLČNI PRIKAZOVALNIK. A.P.ŽELEZNIKAR MILIJONBITNI MEHURĆNI POhMILNIK PODJETJE INTEL JE DALO V PRODAJO PRVI , MEGABITNI MEHURČNI POI/i^ILNIK, KI SE GA LAHKO KUPI TUDI V OBLIKI SESTAVLJENKE. MEHURCNI POMNILNIK PREDSTAVLJA NOV IZZIV ZA NAČRTOVALCE MIKRORAČUNALNIŠKIh SISTEMOV, SAJ JE DOVOLJ KOMPAKTEN, TROŠI MALO ENERGIJE IN JE IZREDNO ZANESLJIV. DOSLEJ SO BILI MEHURCNI PONMILNIKI DOKAJ DRAGI IN NEKOLI KO.ODROČNI ZA UPORABO, KER SO POTREBOVALI ZAPLETENA NASLOVNA, KRMILNA IN' POVEZOVALNA VEZJA. INTEL JE RAZVIL TUDI VSA TA SPREMLJAJOČA VEZJA, KI SO PRILAGOJENA UPORABI MEHURČNI H POMNILNIKOV V MlKRORAČUNALNIKIH . TA POKWILNIK VSEBUJE 128K ZLOGOV TER GA JE MOC Z UPORABO POVEZOVALNIH VEZIJ VGRADITI V SISTEME Z MIKROPROCESORJI 8080, 8085, 8086 IN 8088. INTELOV MEHURČNO POMNILNIK JE SESTAVLJEN IZ 7 KOMPONENT, KI JIH JE MOGOČE POVEZATI NA POvtólNI 10 KRAT 10 CM. BISTVENI SESTAVNI DEL JE VEZJE Z OZNAKO 7110, KI JE MEHURČNI POMNILNIK. PREOSTALA INTEGRIRANA VEZJA PA SO ŠE: 7242 (OJAČEVALNIK ZA FORMATIRANJE IN SPREJEM), 7230 (GENERATOR TOKOVNIH IMPULZOV), 7250 (OJAČEVALNIK ZA NAVITJA) TER DVOJE 7254 VEZIJ (ŠTIRJE TRANZISTORJI V VEZJU.). VEZJE 7220 JE KRMILNIK, KI DAJE TAKT IN SISTEMSKE FUNKCIJE, SESTAVLJENKA PA NOSI OZNAKO CPK-72. IZ TEH INTEGRIRANIH KOMPONENT LAHKO SESTAVIMO TUDI VECMEGABITNI POMNILNIK, SAJ OMOGOČA KRMILNIK 7220 VEZJA Z SM BITI POt 50 MHZ 10 Nsec. pulse response 120 K i! impedance Automatic pulse stretching to 50 Msec. Automatic resetting memory Open circuit detection Automatic threshold resetting Compatible with all logic families 4-15 VDC Range extended to 15-25 VDC with optional PA-1 adapter Supply O.V.P. to ± 70 VDC No switches/no calibration OK MACHINE & TOOL CORPORATION iner St., Bronx, N.Y. 10475 (212) 994 660Ü Telex 125091 VSEBINA LETNIKA 1979 BaJjlćG.A.: Primena AKK MK metode u analizi kružne mreže računa-ra za podržku distribuirane baze podataka (št.3, str .58) Barber p.L.A Kalin T.: Scenarij za raziskave na področju računalniških mrež (št.2, str. 29,) Barber D.L.A v; Vloga računalniških mrež se spreminja (št.3, str .28) BarićA.: Grafički terminal s prikazom slike na TV monitoru (št.1,str. 82) BarllćB.: Prečni prevajalnik za Pascal ( št. 1, str. 63 ) Budin L., Nožica Ž., Peruško V., Vukovič D.: Program za proračun pouzdanosti različitih memorijskih sistema (št. 2, str. 34) Čop R., Kovačević M.: Tehnologija ožlčevanja I (št. 3, str. 64) Ćeramilac S.,Glušac D.: , Dijalog računarskih sistema ša periodičnim odzivom (št. 1, str. 55) Gams M., Lavrač N., Bratko I. : . Osnovni koncepti in struktura ekspertnih sistemov (št. 4, str.11) GuidN.: Simulacija strežnih sistemov z GPSS (št. 1, str. 72) HadjinaN.: Principi izgradnje sistemskih programskih komponenti u multi-mikroprocesorskim sistemima (št. 4, str. 17) Hadjina N.: Postupci detekcije stanja potpunog zastoja računarskog sistema na modelu grafa sistema (št. 2, str. 14) Hodžič M., Vrhovac S.: , Primjena mikroprocesora MPR-52B na jedan primjer pračenja ciljeva u realnom vremenu (št.3, str. 18) HanS.: Neke društvene implikacije informatike (št.4,str. 4) Jemuović D. : O postavljanju jednostavnih hipoteza pomoću računara (o lancima atoma) (št. 4, str. 53) Juričić-KetteV.: Iskustva u obradi podataka na malim poslovnim sistemima {št.3, str. 41) Kastelic B., Kovačević M., Novak D.: Mali diskovni operacijski sistem (št. 3, str. 9) Kastelic B., Kovačević M., Hadžl A. : Krmilno vezje za gibki disk (št.l, str. 32) Kapus M., Devide G., Horvat B. : Konvalucijski kodirni in dekodirni postopek pri mikro račimalniku ISKRA DATA 1680 {št.2, str. 47) Kapus M., Železnikar A.P.: Komunikacijski protokoli (št. 2, str. 50) Kandus G., Špegel M. : Računalniški vid: Obravnava vizualnih Informacij in analiza slik (št. 4, str.30) Knop J., Speth R.: Prenos daljinskih paketnih obdelav med različnimi računalniki (št.l, str. 51) Kovačević M., Novak D., Kastelic B., Železnikar A. P.: DMA procesori u u mikro računarskim sistemima {št. 2, str. 58) Leskóvar S. : Spektralne črte informacijskih sistemov in kritični pogledi nanje (št. 1, str. 3) Miletić M., Komunjer M.: Sistem obrade podataka na svetskom prvenstvu u skijaškim skokovima na Planici 1979 godine (št.l, str.68) Miljan D., Kolbezen P. : Nekateri pripomočki načrtovanja mikroračunalniških sistemov (št. 4, str. 25) Murn R., Peček D.: ■ Verifikacija zapisa serijskih podatkov (št.2, str. 25) • - Novak D., Železnikar A .P.: Mlkroračunalnlška krlptografl'ja II (št. 3, str. 22) Novak D., Exel M., Kovačević M., Kastelic B.: Modula-Programski jezik prihodnosti za mikroračunal-nlške aplikacije? (št. 2, str. 18) Otovlć V.: Softverski sistemi za slmulaclju multl-mlkro-procesor-sklh računara (št. 2, str. 43) Popovski D.B.: Jedan hibridan algoritam za nalaženje korena (št.3, str. 16) - Popovski D.B. : Jedan Fortran IV potprogram za nalaženje Izdavanog korena (št. 4, str. 23) Prešeren S., Šp^el M. ,Dacar F. : Senzorski sistemi robotov (št. 4, str. .42) RalćD.: Integrirani mikroračunalnik ISKRA-EMZ 1001 (št.l, str. 12) Reinhardt R.,Martinec M., Dorn R.: Tretjerepubliško tekmovanje srednješolcev Iz področja računalništva (št. 1, str. 76) Rozman I. : Programska rešitev izvajanja programa po korakih za M 6800 (št. 1, str. 42) Ružić F. : Prilog definiciji informacijskih sistema za javno komuniciranje podacima i informacijama (št.4,str. 35) Šubelj M., Korenini J.,Novak F., Trobec R.: Kodiranje in dekodiranje korekturnega koda z mikroračunalnikom (št.3, str. 36) Velašević D.M.: Konstrukcija asemblera za interaktivni razvoj programa (št. 4, str.49) Vrsalović D., Filipović N.: Mikroprocesorski terminalski koncentrator (št.l,str.47) Žečević M. : Sistemska predstroženost u implementaciji formalno izvedenih determinističkih programa (št.3, str.3) Železnikar A .P. : Mikroračunalniška kriptografija I (št.l ,str.24) Železnikar A .P., Novak D.: Mikroračunalnik lKE-1 s procesorjem I 8086 ' (št. 2, str .'S) Železnikar A .P.: Procesiranje tekstov z mikroračunalniki I (št. 3, str. 48) Železnikar A .P.: Dopolnitev procesorja teksta (št. 4, str. 58) CENIK OGLASOV ADVERTIZING RATES Ovitek - notranja stran (za letnik 1979) 2 stran 3 stran 20.000 din 15.000 din Cover page (for all issues of 1979) 2nd page — 3rd page — 1100 $ 880 S Vmesne strani (za letnik 1979) 1/1 stran--------------------- 1/2 strani ------------------- 9.600 din 6.000 din Inside pages (for all issues of 1979) 1/1 page ------------------------- 1/2 page ------------------------- 660 $ 440 S! Vmesne strani za posamezno številko 1/1 stran------------------------- 3.600 din 1/2 strani------------------------ 2.400 din Inside pages (individual issues) 1/1 page --------------------- 1/2 page--------------------- 220 $ 165 $ Oglasi o potrebah po kadrih (za posamezno številko) 1.200 din Razen oglasov v klasični obliki so zaželjene tudi krajše poslovne, strokovne in propagandne informacije in članki. Cena objave tovrstnega materiala se bo določala sporazumno. Rates for classified advertizing: each ad ---------------------- 55 $ In addition to advertisment, we wellcome short business or product news, notes and articles. The related charges are negotiable. SREČANJA 25-25 dunij, Norfolk, Velika Britanija EDUCATIONAL COMHJTING COHFEEffiNCE Organizator: CCUC, ACM, SIGBCE, ACM, BIGCUE, ACM SIGUCC, ABCIS, AEDS. AEEA/SIGCAI, ABEE/ COED, ECHI, IEEE-C8, AFIPS Informacije: Gerald, L.Engel, Computer Science Dept., Christopher Newport, College, Newport Newa, VA 25606; SO^t 599-7065 25-27 junij, Roma, Italija IBI WOHLD CONJEHEIICE ON TEANBBOHDEE DATA FLOW POLICIES Orcnnizator: Intergovernmental Bureau for Informatics Informacije: IBI, Viale Civiltà del Lavoro 25, K)B 10255, OOIHH Roma, Italy 2-4 julij. Univerza Aberdeen, Aberdeen, Škotska CONFERENCE ON DATABASES Organizator: University of Aberdeen Informacije: S.M.Deen, Dept. of Computing Science, University of Aberdeen, Old Aberdeen AB9 2UB, Scotland, U.K. 7-11 julij, Stanford, ZDA TUTORIAL CONFERENCE ON PRACTICAL OPTIMIZATION Organizator: Stanford University Systems, Optimization Laboratory Informacije: Philip E.Gill, Systems Optimization Laboratory, Dept. of Operations Research, Stanford University, Stanford, CA 94505 25-27 junij, Bruseelß, Belgija WORLD ÌX)RUM OF INTERNATIONAL TRANSNATIONAL ASSOCIATIONS Organizator: Union of International Associations (UAI) Informacije: UAI, rue Aux Laines 1, 1000 Brussels, Belgium 8-11 julij. Les Arc, Francija 5th CONFERENCE ON AUTOMATED DEDUCTION Organizator: IRIA Informacije: IRIA, Service des Relations Exterieures, Domaine de Volucenu, 78I5O Le Chesnay, France 25-27 junij, Cambridge, Velika Britanija BUIIÜÜIVH ON RESEARCH AND DEVELOPMENT I» lIIipmUTION RETRIEVAL Organizator: Joint British Society in cooperation with ACM, SIGIR Informacije: Michael J.McGill, School of Infoimation Studies, Syracuse University, Syracuse, NX 15210$ 515 425-2911 14 julij, Madison, Wis., ZDA NONLINEAR PROGRAMMING SYMPOSIUM Organizator: Mathematical Programming Society Informacije: Nonlinear Programming Symposium 4. Computer Sciences Dept. University of Wisconsin, 1210 W.Dayton St., Madison, WI 55706; 608 262-1204 24-26 junij, Nordwijkerhaut, Nizozemska APL 80 INTERNATIONAL CONFERENCE Organizator: Dutch Society for Informatics Informacije: J.Mulder, c/o CRI, Postbus 9512, 2500 RA Leiden, The Netherlands 25-27 junij, Interlaken, Švica^ SIMULATION 80 Organizator: LASTED IMACS, Swiss Aasociation for Operations Research, Informacije: Simulation 80, Box 554, OH-8055 Zurich, Switzerland 50 junij-4 julij, Bratislava, ČSSB INTERNATIONAL CONFEBMCE ON ARTIFICIAL IH- -TELIGENCE AND INFORMATION CONTROL SrSTEMS OF ROBOTS Organizator: The Scientific Board for Artificial Inteligence of the Systems Analysis Committee of the Presidium of the Academy of Sciences of the USSR and the Institute of Technical Cybernetic of the Slovak Academy of Sciences Informacije: Institute of Technical Cybernetic of the Slovak Academy of Sciences, 80931 Bratislava, Dubravska 9» CSSR 16-21 julij. Hong Kong THE 5th BIENNIAL MEETINGS OF THE SOUTHEAST ASIAN MATHEMATICAL SOCIETY RECENT ADVANCES IN MATHEMATICS AND ITS APPLICATIONS Organizator: Southeast Assian Mathematical Society, Hong Kong Informacije: Sotheast Asian Mathematical Society, Hong Kong 14-18 julij, Seattle, ZDA SIGGRAHi 80, SEVENTH ANNUAL CONFERENCE ON COMPUTER GRAHIICS AND INTEZACTIVE TECHNI-tiUES Organizator: ACM, SIGGRAIH Informacije: SIGGRAPH 80, Box 882Ö5, Seattle, WA 98188} 206 455-0599 21-25 julij, Durban, Južnoafriška Republika SIXTH SOUTH AFRICAN SIMPOSIUM ON NUMERICAL MATHEMATICS Organizator: University of Natal Informacije: Chairman, Computer Science Dept.., University of Natal, King George V Ave., Durban 4001, Republic of South Africa 22-25 dulij. Cambridge, Velika Britanija FORTH EUROEEAN COHFEBENCE ON OPERATION ' RESEARCH Organizator: AFCET Informacije: Dr. J.P.Brans, Euro IV; University of Brussels, V.U.B. - CSOO, Pleinlaan 2-B 1050 Bruxelles, Belgium 18-22 august, Edinburgh, Velika Britanija 4th SYMPOSIUM ON COMPUTATIONAL STATISTICS Organizator: International Association for Statistical Computing Informacije: COMPSTAT 1980, director Program Library limit, Edinburgh University 18, Bucclench Place, Edinburgh EH8 9LN, Scotland 24-27 august, Stanford, ZDA 1980 LISP CONFERENCE Organizator: Stanford University Informacije: John R.Allen, Stanford Artificial intelligence I ab. Stanford University, Stanford, CA 94305; 414 497-4971 25-27 august, San Francisco, ZDA NATIONAL MEETING OF AMERICAN CHErnCAl SOCIETY, SYMPOSIUM ON SUPER COMPUTERS IN CHEMISTRY Organizator: ACM, Division of Computers in Chemistry ' Informacije: Peter Lykós, Illinois Institute of Technology, Chichago, IL 60616; 312 567-3430 25-27 avgust, Seattle, ZDA 1980 SUMMER COMPUTER SIMULATION CONFERENCE Organizator: SCS, AMS, ISA, AGU, AIAA, BMES, IMACS, AICLE, lEEE-CS, IEEE Systems Informacije: David R.S.McCall Boling Aerospace Co., Mail Stop, 84-16, Box 3999, Seattle, WA 98124 27-28 avgust, Asilomaz, Calif., ZDA ; SECOND WORKSHOP ON PICTURE DATA DESCRIPTION AND MANAGEMENT Organizator: lEEE-CS Informacije: Harry Hayman, Box 639, Silver Spring, MD 2090i; 5OI 439-700? 1-5 september, Rydzyna, Poljska 9th INTERNATIONAL SYMPOSIUM ON MATHEMATICAL FOUNDATIONS OF COMPUTER SCIENCE Organizator: Polish Academy of Sciences, Institute of Computer Science Informacije: Maluszynski, Institute of Computer Science, Polish Academy of Sciences, Box 22,00-901 Warsaw PKiN, Poland September, Katowice, Poljska THIRD INTERNATIONAL CONFERENCE ON FAULT-TOLERANT SYSTEMS AND DIAGNOSTICS Organizator: Silesian University, Department of Applied Electronics and Electrotechnics Informacije: doc.dr.eng. Jan Piecha, Dept. of Applied Elektronics and Electrotechnics, Silesian University, Katowice 40-955. Ul. Podgoma 4, Poland 9-11 september, Cracovie, Poljska EIGHT CONFERENCE OF THE IMECO TECHNICAL COMMITTEE TG. 3 Organizator: IMEKO Informacije: Dr. A.Gizmajer, PKNiM, ul.Elek-toralna 2, oo95o, Varsovie, P.O.B. PIO, Poland 16-18 september, London, Velika Britanija EUROMICRO 80, SIXTH SYMPOSIUM ON MICROPROCESSING AND MICROPROGRAMMING Organizator: European Association for Microprocessing and Microprogramming Informacije: Lionel R.Tompson, H.S.D.E., Hatfield AL 109 LP, England 16-19, september, Lausanne, Switzerland EUSIPCO - 80 FIRST EUROPEAN SIGNAL PROCESSING CONFERENCE Organizator: Swiss Federal Institute of Technology Informacije: Mrs. C.Stehle - EUSIPCO-BO -Dept. of Electrical Engineering, Swiss Federal Institute of Technology, 16 Chemin de Bellerive, CH-ioo7 Lausanne, Switzerland. Tel. (21)47 26 24 Telex 24478 EPFVD CH 17-19 September, Palo Alto, Calif., ZDA JOINT ACM SIGSMALL/SIGPC SYMPOSIUM ON SMALL SYSTEMS Organizator: ACM, SIGSMALL, SIGPC Informacije: Nancy Grosch, 1383 Zürich Terrace, Sunnyvale, CA 94087; 408 752-0619 22-26 september, Washington, ZDA COMPCON FALL 80 Organizator: IEEE-C6 Informacije: Compcon Fall 80, Box 639, Silver Spring MD 20901; 3OI 439-7oo7 23-25 september, Pariz, Francija AUTOMATING TESTING 80, CONFERENCE AND EXHIBITION Organizator: Network, Printers Mews, Market Hill, Buckingham, MK18 1 JX, England Informacije: Brigadier R. Knowies, Institute of quality Assurance, 5^ Princes Gate, Exhibition Road, London, sw7, U.K. 29 septemter-'»- oktober, Tokyo, Japonska COLINO 80, IHTEBNATlONAl CONFEEENCE ON COMPUTATIONAI. LINGUISTICS Organizator: International Committee on Computational Linguistics Informacije; David G.Hayes, 50^-8 Lake Shore Road, Hamburg, NY 14075 8-11 oktober, Kyoto, Japonska * SEVENTH INTEBNATIONAL CODATA CONFERENCE, Organizatòr: International Council of Scientific Unions Comm. on Data for Science and Technology „ -, Informacije: CODATA Secretariat, 51 Boulevard de Montmorency, 75016 Paris, France 2-4 oktober, Tokyo, Japonska IFIP WORKING CONFERENCE ON MAN-MACHINE COMMUNICATION IN CAD/CAM Organizator: Department■of Precision Machinery Engineering, I'aculty of Engineering, The University of Tokyo, 7-3 Hongo, Bunkyo-ku, Tokyo 113, Japan Informacije: prof. Toshio Sata, Dept. of Precision Machinery Engineering, Faculty of Engineering, the University of Toky, 7-? Hongo, Bunkyo-ku, Tokyo 115, Japan 29 september-4 oktober Tokyo, Japonska MEDINFO 80: 5rd WORLD CONFERENCE ON MEDICAL INFORMATICS Organizator: IFIP TC4 Informacije: IFIP Foundation, 40 Paulus Potterstraat-, io71 DB Amsterdam, Netherlands 1-5 oktober, Kyoto, Japonska TENTH INTERNATIONAL SYMPOSIUM ON FAULT-TOLERANT COMPUTING Organizator: lEEE-CS Tech. Comm.on Fault-Tolerant Computing and lECE of Japan Tech. Groups on Electronic Computers and on Reliability Informacije: Bhuzo Yajiwa, Dept. of Infoi^ mation Science, Kyoto University, Kyoto 606, Japan 5-5 oktober, Kyoto, Japonska CONFERENCE ON MAN-MACHINE COMMUNICATIONS IN CAD AND CAM Organizator: IFIP WG5.2, 5.5 Informacije: IFIP Secretariat, 5rue du Marche', CH-1204, Geneva, Switzerland 14-17 oktober, Düsseldorf, ZRN 6th IFAC/IFIP INTERNATIONAL CONFERENCE ON DIGITAL COMPUTER APPLICATIONS TO PROCESS CONTROL Organizator: VDI/VDE-Gesellschaft Mess-\md Regelungstechnik ^ „ ___ Informacije: VDI/VDE, Postfach 1159, D-4000 Düsseldorf 1, Germany 21-24 oktober, Jakarta, Indonesia SEABCC 80 Organizator: South East Asia Regional Computet Confederation Informacije: BEARCC 80 Conference Implementation Committee, P.O.Box 4487. Jakarta, Indonesia 27-29 oktober, Nashville, ZDA ACM 80 Organizator: ACM Informacije: Charles Bradshaw, Computer Center, Box 1577, Vahderbilt University. Station, Nashville, TN 57205 16-19 november, Morgantown, ZDA ACM SIGUCC EIGHTH ANNUAL USER SERVICES CON- . FERENCE Organizator: ACM, SIGUCC (University-Computing Centers) Informacije: Rita Seplowitz Saltz, Supervisor, Information Services, WVNET, 857 Chestnut Ridge Road, Morgantown, WV 26505; 504 295-5192, 6-9 oktober, Tokyo, Japonska in 14-17 oktober, Melbourne, Australia IFIP CONGRESS 80 Organizator: IFIP, Information Processing Society of Japan, Australian Computer Society Informacije: 8th World Computer Congress, c/o AFIPS, 210 Summit Ave., Montvale, NJ 07645; or IFIP Foundation, 40. Paulus Potterstraat, io7i DB'Amsterdam, The Netherlands run [K Vabimo vas na XIV. JUGOSLOVANSKI SIMPOZIJ O TELEKOMUNIKACIJAH ki ga v organizaciji ElsEtirotehnIške sveze Slovenije prirejata Zajednica jugoslovenskih PTT in Stručna sekcija sa telekomunikacije £TAN v času mednarodne razstave SODOBNA ELEKTRONIKA na Gospodarskem razstavišču v Ljubljani. Usmerjena iema simpozija je UPRAVLJANJE IN NADZOR TELEKOMUNIKACIJSKIH SISTEMOV Splošna problematika s področja telekomunikacij zajema naslednje skupine: a] Komutacijska tehriika b) Tehnika prenosnih sistemov cj Brezžična prenosna tehnika d) Telekomunikacijska omrežja in naprave ej Tehnologija f) Izvori napetosti g) Telekomunikacijski terminali h) Zaščita in zanesljivost Simpozij naj bi s konkretnimi predlogi za ukrepanje dal odgovor na številne probleme, vezane na usmerjeno temo ter na mnoga druga strokovna vprašanja, s katerimi se srečujejo naši strokovnjaki pri raziskavah in razvoju, v proizvodnji, eksploataciji in pri vzdrževanju, prikazal naj bi tudi stanje razvoja telekomunikacij v svetu in dosežke naših strokovnjakov in organizacij. Splošne Informacije Za prijavo in predajo referatov so postavljeni naslednji roki: — prijava referata s povzetkom 30. april 1980 — predaja referata 15. julij 1980 Povzetek naj vsebuje izčrpen pregled referata in naj ne presega 250 besed. Posebna strokovna komisija bo prijavljene referate pregledala in ocenila ter bo najkasneje mesec dni po sprejetju prijave obvestila referenta, ali je prijavljeni referat sprejet v program simpozija. Istočasno z obvestilom bodo referenti prejeli navodilo o pisanju referata. Prijavnina za simpozij je: 1.200 din za referente, fakultete In znanstvene ustanove. 1.600 din za druge udeležence in je plačljiva vnaprej na žiro račun 50101-678-48748. Vsi, ki bodo v prijavnici za simpozij označili, da žele prenočišče, bodo prejeli posebno obvestilo z vsemi potrebnim! podatki in prijavnico za rezervacijo prenočišča. Vse nadaljnje informacije daje: ELEKTROTEHNIŠKA ZVEZA SLOVENIJE 61000 Ljubljana, Erjavčeva 15, telefon (061) 22 263 Predsednik organizacijskega odbora Alfonz Medved, dipl. ing. Usmerjena tema UPRAVUANJE IN NADZOR TELEKOMUNIKACIJSKIH SISTEMOV Usmerjena tema zajema nadzor in upravljanje telekomunikacijskih sistemov in naprav, da bi z ekonomizacijo stroškov upravljanja sistemov povečali njihovo zanesljivost In dosegljivost. Pozornost je usmerjena na oceno problematike v jugoslovanskem in širšem prostoru, na merilne metode. probleme projektiranja merilne opreme in nadzora nad delovanjem In upravljanjem telekomunikacijskih sistemov. Usmerjeno temo razčlenimo na: 1. Zajemanje podatkov, ki obsega razne merilne postopke, merilne naprave in opremo, shranjevanje izmerjenih podatkov ter eventualni prenos v obdelovalne centre. 2. Obdelavo podatkov, kjer gre predvsem za vrednotenje zajetih podatkov s stališča statistike, vzdrževanja, upravljanja, planiranja in projektiranja telekomunikacijskih omrežij. 3. Ukrepanje, ki zajema različne strategije upravljanja In vzdrževanja telekomunikacijskih omrežij na osnovi zbranih in obdelanih podatkov. Področja obravnav so naslednja: — promet in kvaliteta storitev — digitalni sistemi — kabli — optične komunikacije — mikrovalovni sistemi — antene in prenosne poti — govoi-ni signal — slikovni signal — omrežja in posredovalni sistemi — frekvence in čas NAVODILO ZA PRIPRAVO ČLANKA Avtorje,prosimo, da pošljejo uredništvu naslov in kratek povzetek članka ter navedejo približen obseg članka (število strani A 4 formata). Uredništvo bo nato poslalo avtorjem ustrezno število formularjev z navodilom. Člant^k tipkajte na priložene dvokolonske tormularje. Če potrebujete dodatne formularje, lahko uporabite bel papir Istih dimenzij. Pri tem pa se morate držati predpisanega formata, vendar pa ga ne vrišite na papir. Hodite natančni pri tipkanju in temeljiti pri korigiranju. Vaš članek bo s foto postopkom pomanjšan in pripravljen za tisk brez kakršnihkoli dodatnik korektur. Ujiorubljajtc kvaliteten pisalni stroj. Če le tekst dopušča uporabljajte enojni presledek. Črni trak je obvezen. Članek tipkajte v prostor obrobljen z modrimi črtami, ripkajte do črt - ne preko njih. Odstavek ločite z dvojnim presledkorri in brez zamikanja'prve vrstice novega odstavka. 1'rva stran članka : a) v sredino zgornjega okvira na prvi strani napišite naslov članka z velikimi črkami; b) v sredino pcxl naslov članka napišite imena avtorjev, ime podjetja, mesto, državo; c) na označenem mestu čez oba stolpca napišite povzetek članka v jeziku, v katerem je napisan članek. Povzetek naj ne bo daljši od 10 vrst. d) če članek ni v angleščini, ampak v katerem od jugoslovanskih jezikov izpustite 2 cm in napišite povzetek tudi v angleščini. Pred povzetkom napišite angleški . naslov članka z velikimi črkami. Povzetek naj ne bo daljši od 10 vrst. Če je članek v tujem jeziku napišite povzetek tudi v enem od jugoslovanskih jezikov; e) izpustite 2 cm in pričnite v levo kolbno pisati članek. Druga in naslednje strani članka : Kot je označeno na formularju začnite tipkati tekst druge in naslednjih strani v zgornjem levem kotu, Naslovi poglavij: naslove ločuje od ostalega teksta dvojni presledek. Če nekaterih znakov ne morete vpisati s strojem jih čitljivo vpišite s črnim črnilom ali svinčnikom. Ne uporabljajte modrega črnila, ker se z njim napisani znaki ne bodo preslikali. Ilustracije morajo biti ostre, jasne in črno bele. Če jih vključite'v tekst, se morajo skladati s predpisanim formatom. Lahko pa jih vstavite tudi na konec članka, vendar morajo v tem primeru ostati v mejah skupnega dvo-kolonskega formata. Vse ilustracije morate ( nalepiti) vstaviti sami na ustrezno mesto. Napake pri tipkanju se lahko popravljajo s korekcijsko folijo ali belim tušem. Napačne besede, stavke ali odstavke pa lahko ponovno natipkate na neprozoren papir in ga pazljivo nalepite na mesto napake. V zgornjem desnem kotu izven modro označenega roba oštevilčite i^trani članka s svinčnikom, tako da jih je mogoče zbrisati. Časopis INFORMATICA Uredništvo, Institut Jožef Stefan, Jamova 39, Ljubljana Naročam se na časopis INFORMATICA. Predplačilo bom izvršil po prejemu vaše položnice. Cenik: letna naročnina za delovne organizacije 300,00 din, za posameznika 100,00 din. Časopis ml pošiljajte na naslov Q stanovanja delovne organizacije. Priimek............................................ Ime............................................... Naslov stanovanja Ulica.................1............................ Poštna številka__Kraj....................... hiaslov delovne organizacije Delovna orgai>ÌEaclja................................ Ulica.............................................. Poštna številka_^ Kraj....................... Datum...................... Podpis : ^ IMSTRUCTIOWS FOR PREPARATION OF A MAWUSCR IPT Authors are invited to send in the address and short summary of their articles and indicate the opproximate size of their contributions ( in terms of A 4 paper ). Subsequently they will receive the outor's-kits. Type your manuscript on the enclosed two-colunm-format manuscript paper. If you require additional manuscript paper you can use similar-size white paper and keep the proposed format but in that case please do not draw the format limits on the paper. Be accurate-in your typing and through in your proof reading. This manuscript will be photographically reduced for reproduction without any proof reading or corrections before printing. Časopis INFORMATICA Uredništvo, Institut Jožef Stefan, Jamova 39, Ljubljana Please enter my subscription to INFORMATICA and send me the bill. Annual subscription price: companies 300,00 din (for abroad US 0 18), individuals 100,00 din (for abroad US S! 6) Send journal to myQ home address Q company's address. Surname........................................... Name.............................................. Home address Street............................................. Postal code_Cityu...,..................... Company address Company........................... Street.............................. Postal code_City...,^, "ate.......................... SlgpAtuire Use a good typewriter. If the text allov^« il, ust; siiiyle spacing. Ust; a black ribbon only. Keep your copy within the blut: inanjin lines on the piiiier, typing to the lines, but not t)eyonil thoni. Doiilile space between paragraphs. First ijage manuscript: a) Give title of the paper in the ii|)|>er bo.v 1|« Centralna procesna enota DELTA 3iO Vmesni Hnih FPP m g v o 7 s (S o m © Ci o m y tra t b ca s ! Ij c Cj « vodi Centralni pomnilnik 2m Kbyte Baterijsko ngpapnje Ura realnega časa Programska , korurola Komotni terminal dete sEsta Kontrolna enota Diskovna enota 80Mbyte Diskovna enota SO Mbyte Asinhroni ' komunikacijski vmesnik (20mA tokovne zanka) _ 8 linij Asinhroni komunikacijski vmesnik (£IA /CCin mod. izhodi) Centralna procesna enota DCLTA 700 I cü D VG C 8 (SI O m SI Cx © ctro m I Ct 01 s I j) 3 Ct ® viscilllO© _I Vmesni pomrtink 2Kbyte Kontrola kanala Ura realnega časa Komotni terminal Vòdilo QQ mognotno porifforno nepravo Glavni pomnilnik 513 Kbyte Kontrolna enota Diskovna enota m M byte 8 linij KOPA 7000 kopa 1000 Asinhroni tfomunikacijski vmesr^k (20mA tokovne 2anke) — 3 linij Ashhrom komunikacijski vmesnik (ClAjcciTT moà àhodi) PROGRAMSKA OPREMA- DELTA SISTEMOV Osnovo sistemske programske opreme predstavlja DELTA/M operacijski sistem, ki je namenjen za delo v realnem času in časovno dodeljevanje resursov do 256 uporabnikom, ki lahko istočasno uporabljajo sistem. Glavna karakteristika DELTA/M sistema je interaktivnost. Človek in sistem komunicirata preko posebne enote, ki je običajno video terminal. Vsak monitorski ukaz se lahko vnese preko poljubnega terminala, če le uporabnikovo geslo zadošča ustrezni stopnji tajnosti. To pomeni z vidika uporabnika enake možnosti, kot da bi delal sam na sistemu. Več uporabniško okolje zahteva zaščito med uporabniki samimi, saj bi lahko napaka enega uporabnika povzročila težave vsem drugim. Zaradi tega obstaja med uporabniki zaščita na nivoju programske opreme in na nivoju strojne opreme. Vsak disk je razdeljen v več logičnih področij, od katerih jih vsak uporabnik lahko nekaj upo -rablja . Praktično to pomeni, da lahko briše samo svoje nize in bere nize drugih uporabnikov, če mu le-ti to dovolijo. Elektronsko pa je zaščiten adresni prostor programov in uporaba instrukcij, ki bi lahko porušile integriteto sistema. Te lahko uporablja samo izvajalni sistem. Multiprogramiranje je realizirano na nivoju sistema kot celote in na nivoju posameznega terminala. Tako ima lahko vsak uporabnik lastni multiprograming. To je važno predvsem za programerje, saj lahko istočasno razvijajo (prevajalnik, povezovalnik) in testirajo (izvajajo) programe. Velika hitrost procesorja in perifernih enot ter učinkovito oblikovana programska oprema omogočata gospodarno uporabo vseh komponent DELTA računalnika. Sistem lahko istočasno upravlja industrijski proces (visoka prioriteta -realni čas), interaktivne poslovne aplikacije (srednja prioriteta), razvoj novih programov v poljubnih programskih jezikih(standardna prioriteta) in paketne obdelave ( nizka prioriteta). Aplikacijski programi se lahko pišejo v MACRO zbirnem ali enem od višjih programskih jezikov: - FORTRAN IV - FORTRAN IV PLUS - BASIC 11 - RPG II - COBOL ( ANSI 74 standard ) - BASIC-PLUS-2 - PASCAL - DATATRIEVE 11 Na tržišču ugotavljamo velike potrebe po kvalitetni komunikacijski opremi, zato posvečamo veliko pozornost prav temu področju. Komunikacijska programska oprema na DELTA/M je eden od poslov, ki se odvija v multiprogramingu in omogoča povezavo z računalniki: DELTA, PDP-11, VAX, DBC-10, DEC-20, CDC-6600, IBM 360/370, UNIVAC-11. DELTA sistemi so namenjeni splošni uporabi. Zato je v osnovni paket vedno vključena samo tista programska oprema, ki je potrebna vsem uporabnikom. Vsak pa si lahko izbere dodatno sistemsko ali aplikativno programsko opremo. DELTA/M namreč ohranja popolno kompatibilnost navzdol z RSX-11/M operacijskim sistemom firme DEC. Ta operacijski sistem je zelo razširjen, zato je tudi ponudba ELEKTOOTEHNE, DEC-a in drugih proizvajalcev zelo velika. PODROBNE INFORMACIJE O NAKUPU DELTA SISTEMOV NUDI ELEKTROTEHNA LJUBLJANA, TOZD ZA RAČUNALNIŠTVO DIGITAL: UUBLJANA Linhartova 62a tel. (061) 323-585 ZAGREB Aleja Borisa Kidriča 2 tel. (041) 516-690 BEOGRAD Karadordev trg 13 tel. (011) 69'<-537 m