Stanje i želje hrvatsko~slovcnskog učiteljstva Istre. Izvieščivao Božo Dubrovič, nndučitelj iz Sv. Mateja u Istri, prigodora X. glavne skupštine ,,Zaveze" u Ljubljani. rIstina je sveta, živa: Koj se bori. taj da i dobiva." Adrija Palmovic. Slavna skupštino ! Mila braco! Veleslavna gospodo i mile ini gospodje! od tim nebom, pod tira suncem, nema vece umjet nosti, nego što je stvariti ljude, pitomiti divlje cudi, krotiti srca biesne strasti, podjarivati umnu silu, svjetlom puditi crnu tminu, da u ovom divnom hramu, u prirodi nedohitnoj, svjetlo božje žarko plarati!" Tako piše, tako sudi i misli o važnosti, u uzvišenosti zvanja učiteljskoga hrvatski pjesnik Iv. Zahar. GlasovitiCicero reče: ^Najveeai najplemenitija služba, koju čovjek svojoj domovini učiniti može, jest, ako se uzgoju mladeži posveti." Aleksander Veliki govoraše često: ,,Y"iše ljubavi i štovanja dužan sam svotne učitelju Aristotelu, nego svomu ocu Pilipu." «0cu" reče ,,imam zahvaliti, da živira, a Aristotelu da pametno živim.u Mnogimi bi mogao jošte primjeri iz davne davnine i zlatnim vieoima iz sadašnjosti orisati naš zadatak, no dosta budi i ovo rečeno. Vec iz rečenoga lasno se može razabrati, da je od pamtivieka, a i danas zvanju našem pripoznata plemenitost, važnost i vzvišenost. Nu plemenitost, važnost, uzvišenost zvanja učiteljskoga iziskuje od učitelja, da bude podpune duševne i tjelesne železne snage, jer rad njegov je naporan i tegotan, a i ubitačan po zdravlje. Pa aeka bude i ubitačan, tegotan i naporan, to sve dalo bi se jošte podnositi, jer da se radi, to je sudjeno svim: ,,To je sudjeno dobru, to je sudjeno zlu, to je sudjeno stvoru, što ga neima." Sviestan se zato učitelj težkog rada, težkog bremena zvanja svoga ne plaši, pače ono bi mu bilo sladko i lahko i pri poslu bi ga vidio uviek vesela lica, vedrih raisli, čista srca, puna dobrih namjera, puna poezije, da ga u prvom redu bieda ne mori. Idimo dalje! Da ne zna, ne čuje i ne vidi, kako se uzvišenomu njegovu zvanju podrugivaju i nemilice svakora zgodora ruglu izvrgavaju; kako strast, zloba sa svih strana na uj navaljuje; kako iz pokvarenog i podivljalog srca svakojake klevete. potvore, muke i nevolje na uj bacaju. Kad nebi znao, da nema nikoga, tko bi se za uj zanimao i zauzimao, da mu se bieda ublaži; kad nebi znao, da mkoga nema, tko bi ga branio i štitio od nepravde, jada, tuge i čemera. Za svaki ovdje po svom znaoenju bolni izraz, imam sto i sto primjera i jamčira, da se za nijednoga nisara porekao. Krvave so rane zadaju učiteljem Istre, uslied kojih učiteljstvo prolazi težke dane, a još teže jade i nevolje. Naš život nije hram veselja, jer često moramo slaviti crne dane; nad naraa se riedko vedri nebo, jer nam je život zavit u gustu nocnu tminu. Ne možerao rairno spavati, ne raožerao sladko jesti ni one suhe korice hleba. Živa, sveobca želja bila je slavnog upravnog odbora, da se pri današnjoj glavnoj skupštini drži kakav referat u hrvatskom jeziku i na molbu, poticaj njegov, a ne iz vlastite iniciative, ja sam se toj živoj želji radostno odazvao, te izabrao naslovni predraet. Pri glavnoj skupštini ,,Zaveze" v Novoin mjestu, proučavao sam, u Opatiji i Celju sam se veselio, radovao, nasladjivo i uživo, a evo ovdje zapala me častna zadaca, da igram ulogu Petra od Amiena. Evo me do izviestiteljeve stolice, da Vam podam zanirnivih sličica iz kaleidoskopa učiteljskog života. Da vam pričam o markatnih, pikatnih doživljajih, da vam pripovjedam zgodice i nezgodice istarskog putnika. Medju inim, da istresem punu šaku jeremijada, a tada da si gospodo sami stvorite poklik, koji jaraacmo nece glasiti: ,,Hrvatsko-slovenski učitelji Istre, najsretniji su ljudi!" Poznato je, da se ne rado sluša eovjeka, koji jadikuje rad bolesti, nesrece ili bilo čega drugoga i u takim prilikaraa najradje bismo govor obratili na koju drugu stvar. Ta bojazan obuzimlje i mene u ovaj čas, zato prije nego li predjem na samu stvar, molim vas slavna gospodo, gospodje i mila braco, da me izvolite uztrpljivo slusati. Dobri prijatelji, — a mojim prijateljima, ja vas tu sve držim, — rado slušaju pripovjedanje prijateljevih jada, znajuc, da kad im on svoje srce odkrije, kad im se iztuži, naplače i izjada, da mu srcu odlane. Još jednu sarao malu, raalu molbu upravljam na slavnu gospodu, a ta je, da me gospoda izvole izvinuti, ako ovo izviešce ne bude onakovo, kakovo bi raoralo da bude. Težko je čovjeku pri srcu, ako je primoran reci: trudim se i ubijarn, sve svoje sile posvecujein narodu i državi, a nemam toliko, da bi mogao primjereno živjeti, no moratn trpiti glad i žedju. Na koncu smo 19. vieka, vieka ne borbe na šake, na buzdovane i šestopere zlatne, no u vieku najživlje borbe za sveobcim napredkom, za prosvjetom. Pa gle ironije! Učiteljstvo, koje je u prvom redu pozvano, da širi napredak i prosvjetu, ono nije u tom vieku, no u vieku najživlje borbe za obstanak. Poput hrabrih Sparfcanaca kod Termopilah, najživlji mu je boj biti za _kruh naš vsakdanji". Zaokružimo li okom Istrom od zapada do iztoka, od sjevera put juga, taj se boj širom Istre očajno bije. U njekom mjestancu Istre sastalo se raalo družtvance, da proslavi njekakav god. Zdravice se redom redale, pa došao red i na učiteljstvp. Jedan izraedju gospode vrle liepo nazdravio, kako reče Btomu požrtvovnomu sta- lišu". Kad je došao do rieči: wNeka živi" tuj pri- sutni učitelj pretrgnu govornika i reče: ,,od česa raolim?" Prikladnijeg primjera, vjernije slike, Iiepše4kistracije (ilustrovane novine nek se skriju) reeenomu, ne raogu vam podati, nego da ovdje izvorno, doslovno citirara, navedera i pročitam njekoliko odlomaka iz raolbe, koju je hrvatsko-slovensko uoiteljstvo kotara Volosko godine 1894. podastrlo na istarski sabor.  nNe može li učitelj svim tim potrebam doskočiti, tada on postaje jadan sirotan, velja nevolja, mučenik živi, vriedan svačijeg sažaljenja kukavno se hraneci, nekušajuci vina van možda o velikih godovih, on tjelesno sve više slabi, govori sve tiše i mlačnije, od vječnoga naprezanja gubi osobito živcanu silu, postaje nervozan i podražljiv, on se muči i kini, savladjuje se koliko konačno može, ali napokon on se ocuti shrvanim i nemocnim, da vlada prenatrpanom svojom školom, da vrši svoje težke dužnosti. Izšao bi raedju ljude, ali u svojem kukavnom odielu stid ga je i pred zadnjim nadnicarom; treba duševne okrepe medju izobraženim družtvom, ali on nema za potroške, koji su spojeni s takovim drugovanjem. Krene svojoj kuci, a tu ga nmči pogled gladne djece; i kad pomisli, da toj biednoj djeci ne može ništa ostaviti i da ju ne može bar nekoliko pristojno odgojiti, onda taj jadni ucitelj ne može, nego da gorko proplače nad svojom sudbinom, da se poda ooaju, i u groznioavoj unutarujoj borbi i trzavici dočeka neumitnn sušicu. tu povlaštenu učiteljsku bolest, koja ga konačno rieši težkih životnih muka. Nepodlegne li u tom smislu, podleci mora sigurno moralno, jer nevolja krši oesto i najčvršce značaje, pa takav uoitelj nece više biti što bi inače bio i što mora da bude — najme uzorati i exemplaran čovjek. LT današnjih ekonomickih i socialnih okolnostih u Istri, ni najveca učiteljska plača nezadostuje za dostojan život; a što da bude sa oniini uoitelji — a tih je najviše — koji su odsudjeni, da životare sa ciglih 400 for. godišnjih? Što sa podučitelji, koji nimaju ni forinte na dan? — Kako ce oni sa totn placotn uzdržati sebe i obitelj, dok i sliednji nadnioar iinade uz hranu još skoro forint na dan, ili bez hrane for. 1 "50 do 2 forinta? Ova saraa okolnost svjedoči najbolje, da se ni čovjek najograničenijih potreba sa manjim dnevnim zaslužkom ne može u Istri uzdržati. Kako da se pak vzdrži učitelj, koji ima mnogo više potreba, sa puno manjom placo? Vecina učitelja u Istri nalazi se u biedi i oskudici. Dornaci pridjelci su u Istri skupi, jer je lstra zemlja siromašna; skupe su i unesene tvarine radi prevoznih troškova. A od kada su ukinute slobodne luke Trsta i Rieke, skupoca je znatno i ocutljivo porasla. Potrebe družtvenog života danomice rastu. Težko se žive — to je obci uzklik. A šta da nereče istom puoki učitelj ? — Mladic svrši učiteljište i sa zanosom stupa u svoju težku službu, stupa kano usrecitelj puka, kano apoštol prosvjete, uljudbe, morala, napredka — stupa kano nositelj najsvetijih ideja, a ne može se pohvaliti ni tolikom placom, koliko je iraa jedan financijalni stražar, koji bez ikakvih predhodnih nauka obavlja službu najprostiju. Kojim li duševnim poletora če obavljati taj mladic svoju svetu raisiju, ako se do mala bude vidio u biedi i nevolji? Imao bi placati dugove, što ih je napravio, da se može izškolati, a čime? Htio bi da započme vlastitu ekonomiju, mora nabaviti posoblja, kuhinjskih stvari i. t. d. a čime? Mora štediti, da podje položiti izpite, mora štediti, da plati težku taksu, kad bude iraenovan definitivnim, a od kuda sve to, ako nm mjesečna placa nedostaje ni za najškrtiju svakidašnju eksistenciju ? Postane li pako učitelj ocem obitelji, nevolji nikada kraja. Gorak, u istinu gorak i pun tuge je pogled pučkoga učitelja na vlastitu svoju djecu. Da žalostno je naše stanje, mi se dižemo izmoreni itiemerno pitamo pred licem prosvjetljene Europe: je li dostojno da čovjek, koji se kroz sav život žrtvuje za uljudbu i napredak, koji svim i svakorau poraaže do ljepšega života i bolje srece, koji podučava i uzgaja sinove i hceri svih stališa — — da taj čovjek niora gledati svoju djecu neoskrbljenu, da joj ne može dati odgoj i eksistenciju svome stališu pristojnu? Istarsko učiteljstvo je dugo šutilo, da više nemože; i jer je dugo šutilo, njegov je vapaj sada tako bolan. Mi, pučki učitelji i učiteljice Istre, tražitno pomoei; tražimo je, jer želimo, da bez naprezanja i stradanja sdušno i plodonosno uzmognemo vršiti naše težke dužnosti; tražimo je, jer nam ju jamči onaj isti državni zakon, koji nam i dužnosti nalaže. U današnjera materialnom stanju mi smo nemocni; naša bieda nas ubija; naše siromaštvo podkapa nam ugled i upliv; učiteljska placa nam m iz daleka nedostaje, moramo da si i drugom radujom što prislužimo, ako necerao da, u podpunora i pravom smislu rieči, glad trpimo, a to nas još više oslabljuje. Oslabljuje nas i gorka poraisao, da cemu našu težku službu imati obavljati u svem najmanje 42 godine. Mi svaki mjesec ostavljamo od kukavne naše place 2°/o u mirovinsku zakladu, ali ako se obazremo na umorni naš rad i nedostatni naš svagdanji kruh, onda moramo bolniin srcem izpoviediti, da se u istinu vrlo malo nadamo, da četno tu službu i toli mučno i krvavo zasluženu mirovinu doeekati !! U svojoj molbi tražili smo, da bude najniža placa usposobljenog učitelja III. reda 500 for., II. 550 i I. 600, a učitelji brez usposobljenja da budu placeni sa 400 for.; da se dade ueiteljicam kano osobam bez svoje obitelji 8O°/o od učiteljske place — da me nebi ovde prisutne gospodje i gospodjice koleginjice slabo razimijele, moram ponoviti, da tako se molilo u raolbi na pokrajinski sabor god. 1894. Nadalje, da se upriliči odmjerivanje place po službi, a nipošto po mjestu; da se obali služba učiteljska sa 40 na 35 god.; da se učitelji i učiteljice, koje bijahu usposobljene prije konkordata izjednače s onima, koje bijahu kasnije usposobljene; da se pokrajina pobrine ?tipendijama za uzgoj učiteljske djece, jer se ne zna, kada nadari sreca učitelja sa obilatom obitelju (jedina sreca), kako ce tu djecu odgojiti, pošto je njegova placa tolika, da jedva preživiti može i napokon, da se naslov npodučitelj" i ,,podueiteljica" ukine. Ostavimo sb na čas kod ovog najposliednjeg. Dok su kod vojničkoga stališa posvema opravdane razne sarže, a i gdjegod drugdje, to in u učiteljskom stališu, po gotovo mjesta nema, a ponajpače naziv ,,podučitelj", -podučiteljica." Čovjek, primitivnih pojmova o učiteljstvu, a takovih žalibože ima vrlo mnogo, odmah ce pomisliti, u toj su valjda kategoriji oni, koji su praznije glave — dočim je glavno to, da su praznije kese. Znam mi je slučaj, gdje su se ljudi vrlo uzvrpoljili na podučitelja, kojino zasjeo mjesto privremenog nadučitelj, a još vecmo, kad su doznali da isti i kompetira na to mjesto. Bilo nadučitelj (-ica), učitelj (-ica), podučitelj (-ica), svi ti imaju da jedne nauke svrše, da jednu te istu ledinu kopaju, pa ini se naziv ,,pod" i »nad" vrlo smiešnim čini, a ovaj prvi i vrlo neopravdan s razloga, što taj »pod" donosi i manju godišnju placu i manji petgodišnji doplatak, 15°/o plače (52 for. 50 novč. odnosno — — — —). Najneopravdanije pako jest to, što sin se i kasnije taj doplatak računa, ako prestupo u službu učitelja (-ice) — dočim učitelj (-ica), ako postane podučitelj (-ica) vuče doplatak učitelja (-ice). Doplatak se odmjeruje u onom stupnju u kojem se ga počelo služiti. Niti je prvo, niti drugo, niti trece opravdano i pravedno, a ponajpače 15°/o doplatak s razloga, što se opet u nijednoj višoj kategoriji ne uzima u obzir placa, no svi imaju doplatka godišnjih 60 forinti. Nu kad sara vec kod petgodišnjeg doplatka, to ne mogu raimoici, a da ovdje ne spomenem, da je sasma neopravdan zahtjev, da učitelj, da dobijo zadnji doplatak rnora služiti svih 5 godina. Žasto rnu se to nebi racunalo po godinama? Vidite li Vi gospodo u ovih naših zahtjevih kakvu pretjeranost? Držim da ne. Nu ipak jednora članu pokrajinskog odbora sa 2500 forinti godišnje place, prohtjelo se, da učiteljstvo ismjehava. Doista vriedno bi da se njegov govor na vječnu uspomenu postavi u okvir i objesi na najvidjenije tnjesto u školi. Nesmisao tog glasovitog govora necu Vam ovdje nabrajati, no mesto toga spomenut cu Vani, da se na njegove šuplje dokaze može vrlo liepo odgovoriti sliedecom pripovjedkorn. ,,Nesreca je snašla i genijalnoga Nasradina. Pao je s krova. Brže bolje pozvali liečnika, koji rau stav koješta nabrajati, a moj ti ga liepi Nasradin sluša, sluša i napokon upita: — Ma gospodine jesi li ti kada s krova pao? Nisam odgovori lječnik. — Ajme meni, kako ceš ti onda mene izlieoiti, kada nisi nikad sa, krova pao — jaukao slornljeni Nasradin." Da strahote rata raože pojmiti samo onaj, koji je ratovao priznati cete, nu isto tako znam da cete priznati, da težku životnu borbu pozna samo onaj, koji se bori u životu, a ne onaj, koji plovi u razkoši, koji sjeda za bogatu sofru, na kojoj se puši mastna pečenka i koji se odrnara na svilenim dušecirna Ili, da se izrazim rečenicom : BSit gladnu ne vjeruje." Vi gospodo, koji s nama imate i danas da dielite istu sudbinn, tu mislim gospodu iz Gorice, znam, da našu bol u slomljenoj duši našoj vidite, dočim gospoda iz Štajerske i ove pokrajine znam da s nama cute, jer je isti težki kamen nevolje i nužde nemilo pritiskao i njihove grudi, dok se nije teda negda bar djelomično njihov glas uslišao. Preko molbe dalmatinskih učitelja tiše, tiše, prešlo se na dnevni red, piše nZora" učionički časopis od god. 1888. Pa nastavlja: ,,Sudeci po zveci, koja, zalud, prodire i kroz posažene zidove, bilo je tu svakojakijeg glasova, i tankijeg i debelijeg. Soprani su i tenori svojijem acutima djelovali na prostodušnost onijeb, koje vjeruju u nevolje učiteljskoga života, nastojeci nježnijem inelodijama, da ih smiJuju na nevolje, preobterecena naroda. Kontralti i baritoni prigovarali jedni drugiraa u bučnijem due 11 i ra a, ovi: učiteljsko dobrostanje, oni: učiteljsku nedostojnost, a profondi pratili onu malo pitornu muziku dubokijem ,,— po milijuna". — Napokon se složili svi u veliki finale: „— na dnevni red —"; i tako je predstavka pučkijeg učitelja podlegla." Mi smo vec unapred znali, što če se s našora molbom dogoditi, i ni po muke nebi bilo, da ju je stignula sudbina, koja i dalmatinsku; da su gospoda od vecine banna rekla: ,,Vi gospodo učitelji imate pravo, da pitate poboljšanje svoga položaja, ali pokrajina nema novaca, ali nam se naprosto rugati i ismjehavati, to prekoračuje svaku mjeru. Naš glas o povecanju i urednjenju placa, bio je kako ste malo prije čuli bolan i zdvojan, ali sasvim tim, ni inalo se dojmio nije onih, koji bi nam mogli pornoči, samo kad bi htjeli. Nisu htjeli, jer ne cute, jer ne vide t. j. nece da vide, našu staru i težku ranu, koja treba i brza i kriepka lieka, jer jadna vaja vec je k zeralji popadala. Oni, kojim je naša sudbina u rukah nemaju smilovanja. A što je jadna vaja kriva? Kriva je što je živa! U ped. časopisu »Hrvatski uoitelj" u članku »Odziv reviziji zakona za pučke škole", ovako pisano stoji: »Dobio gospodar gosta i pogostio ga. Nalievajuo rau vina u čašu, ostavio mu dovolj praznu, nalievajuč sam sebi, nakopio ju vrškorn, rekavši si svakiput: oho! Dosadilo gostu, videc kako gospodar uživa punu čašicu sladke, ukusne kaplicei a on jedva nešto preko polovice svoje čaše, povice: — Dederte, dragi prijatelju i raeni reci jedared: oho!" Pričica ova liepo se dade prenieti i na učiteljstvo Istre, pa i ono dovikuje: »Dederte i nara jedared oho!" Rad naš zaslužuje toga uvaženja, takova smilovanja. Pripovieda se, da je Cesara, najveceg Rimljanina zadobivši od urotnika 23 smrtne rane, najviše zabolilo, kad raedju urotnici opazi i ljubimca svoga Bruta, i da mu zadnji zdvojni poklik bijaše: — ,,Zar i ti sinko moj (Bruto)!" Učiteljstvo Istre, ne otima se samo o tu mrvicu, koricu suha kruha, no ono ima da podnosi jošte sto i sto drugih neprilika, koje mu izvan materialnog biednog žtanja život ogorčavaju i poput oštra noža ranjuju mu i dušu i srce. Nu sve ga to toliko ne boli, koliko ga boli to, što bi morao baš ko Cesar zdvojno da poklikne. Jest, sličan se klik krije u duši i u srcu hrvatsko-slovenskog učiteljstva Istre, nu al još jest uješto, što ga za sadu ušutkava, da nepoklikne. BNeka, neka, samo dalje Nek se puni gorka čaša, Ali . Prelazec najvecim prezirora i ogorčenošcu preko svih blatnib, neosnovanih, bezrazložnih i strastvenih kleveta i podtvora, podjarivane strašcu i zloborn, pitam: „— Može li se hrvatsko-slovensko učiteljstvo Istre, uz opisan položaj pohvaliti; raože li veselim srcem zasukati rukave i latiti se plemenita posla? Doista ne. Hoceš, neceš, vec sada uzkliknuti raoram: šarovit je ovaj sviet, šarovitiji je čovječji život, a najšarovitiji život i udes učiteljski! U koliko nisam do sada, nastojati cu to od sada, da živimi primjeri podkriepim. BIstina je, grdne su nam brige zadavale te proklele knjige;" pjeva pjesnik, nu za cielo ranogi ce od vas imati iz liepe raladenačke dobe, po koju sladku uspomenu sahranjenu u srcu. Mnogi ce vas se sjecati, kako mu je srcu odlanulo, kad je nauke svršio i primio sviedočbu zrielosti. Sjecati ce se, kako je pun radosti i veselja zapustio učiteljište i pohrlio u naručaj milom ocu, sladkoj majčici, bratu i sestrici. Dvomjesečne praznike svaki je nas više manje sproveo u plaudovanju, radovanju i pun mladenačkog poleta i uzhita napisao molbu za koje učiteljsko mjesto. Kad je imenovanje usliedio, mlado srce, znam, da je silno kmalo i raju se života nadalo. Sjecam se — a tko bi zaboravio? — kako sam se pun zlatnih sanja podao na opriedeljeno mi učiteljsko mjesto, al vec prvi dan, zlatne se sanje razplinule u zdvojnost, očajnost, turobnost, snuždenost u srditost. To se rajesto nalazilo u srednjoj Istri. Pošto sjelo obcine bilo u drugom mjestu, uz put išao sam najprije predstaviti se tadašnjemu obcinskomu glavaru. Na moj hrvatski govor, kojim sam mu se predstavio, a da me nije niti pogledao odpovrne: »Non capisco!" Na to ja njemu: Nanche mi!" pa izadjem iz ureda. Prvi oin. Za mjestnog župnika, koji budi rnimogred spomenuto, bio je momu stricu sveceniku prijatelj i honškolarac imao sarn od njega preporučeno pismo. Kad mu predam pismo, udostojio se ipak jednim me pogledom izmjeriti od glave do pete, a kad ga pročitao, pokaže mi takorekuc prstora vrata i odpravTi me iz kuce. Drugi čin. Ova dva čina nisu me jošte ni malo smeha, jer tomu sam se i nadao, nu ipak ne u tolikoj mjeri. Moglo je biti 9^2 sata u jutro, i to u nedjelju, a nigdje živoj duši ljudskoj traga ni glasa, ko da je cielo selo bilo uljubljano u sladak san. Stao sam promišljati, kako sam jedino iz osobite ljubavi preina milom narodu zamolio to rajesto, a njemu, akoprem je znao da sam tuj, za mene je ko za lanjski snieg; dapače ne bez razloga, pomislio sam, da nauckan štogod tajna snuje. Ta rai raisao zaokupila cielo bice i tom jedinom mišlju unidjem u školsku zgradu, koju mi otvori služkinja, što li, župnikova. Na školskoj zgradi u skolskoj sobi nadjem prozore polupane, klupe, stol i ostalo posoblje porazbacano, ko da su divlji Huui, Avari il Turci tuj plačkali; po podu bilo cieli voz smieca i smrada. Koga da se to ne dojmi? Zgrozim se, a iz grudi vine mi se duboki uzdah i niz lice kane debela suza; prva suza žalosti. Mesto reci: ^Tuj cu živjeti i koristiti, tu djelovati, stvarati i ostati," potišten, srcem puriim tuge i žalosti odputim se ravno na željezničku postaju i prvim vlakora odjurim u Pazin, da se potužim kotarskomu glavaru i da ga zaraolim, da rai podieli drugo mjesto. Drugi dan u jutro ravno me k njemu. Hocu, da mu se potužim i pripovjedim, nu on mi odmah upadne u rieč i reče, dakako ujemački: »Vidim, da sara vam pametujom izdao dekret za Hringu, jer vi ste iraenovan za Cepic; ako želite, ja in vam odinah izdati dekret." Treci čin. Tablo! Zašto se moj dekret preko noci promienio, zašto me načelnik, župnik, a i puk onako dočekao, tomu ne treba dokazivanja. Jedno je oim si i danas razbijarn glavu, i često se pitam? Kojom sam srecom, Bože dragi, izbjegao, a da se nije sav onaj smrad, kamenje ono. kojim nedužne prozore polupali, sasuo za menorn, kad sam nizbodice iz mjesta izlazio? E to vam gospodo draga malone sličice iz vlastitog izkustva, iz prvog dana nii učiteljskog života. Kud i kamo raora, kako vec prije spomenub, težke dane prolaziti, a još teže jade podnošati, kako mora mnogu gorku progutati i svakojaka proganstva podnašati učitelj onkraj dnevne Učke gore, kroz cielo vrierne njegove službe u obcinah, koje su u talijanskih rukah, u poitalijančenih gniezdih, možete si lasno stvoriti pojam, bez da vam ja ovdje napose nabrajam; lasno i sami prosuditi, kako mu se svakojake klipove pod noge baca; lasno storiti sliku učitelja u zabitnom mjestu. Srecan sam, da je ovo moje izviešce vec do sada preobširno i da mnogo toga imam jošte, da navedem, pa da u dalnjih mojih navodih raorara biti čim kraci i obcenitiji, nu da toga nije (da nemam primjera iz mog vlastitog izkustva), bio bi kad bih i htjeo kojigod prirajer navesti upravo u velikoj neprilici. Negodovanjem morara spomenuti, da mi se od toliko njih na koje se širom Istre obratih, da mi u kratko opišu svoje doživljaje, da rai u kratko izraze svoje želje, jednom riečju nitko odazvao nije. Zalostno, al istinito. Nepresahlog, zanimivog vriela mogao bi bio posakupiti, nu rec bi, bez zarajere budi rečeno, da je učiteljstvo možda preobtereceno poslom ili ^prekomodno". Sad me opet pri stvari. Sviet je zloban i nenavidan i bojira se, da ce sa budi koje strane tkogod na mene graknuti i doviknuti: ,,Ti učitelji samo se tuže i traže". Jest, tužinio se, jer nam nijedobro, a to sam mislim vec dovoljno dokazao; a sada cemo tražiti, jer nemamo što bi narn išlo. Tražimo, pače zahtjevarno u prvom redu dvomjesečne školske praznike-počitnice. Al čovječe božji § 8. rainisterialne naredbe od 20. kolovoza 1878. odlučuje, da školska godina na pučkoj školi traje 46 tjedana, 2 tjedna više, nego li na srednjim i gradjanskim školama. Držim, da ce svaki pripoznati, a kako i nebi, kad je izkustvom stoleca potvrdjeno, da u zdravu tielu, zdrava je duša, i da prvi uvjet zdravlju tjelesnomu i duševnorau je iza težka rada mir, počitak. Spomenuti zemaljski odbornik, u vrlo je ruzičastirn bojama opisao naš položaj, no mi ponajbolje znaino, kojirn nara se je mučiti i truditi u prenatrpanih, malenih, zagušljivih, s higijeniokog najprimitivnijeg gledišta neshodnih školskih zgrada, kako se nam i djeci duh i tielo ubija; kako gubimo svoje zdravlje i prikracujemo svoj dragocieni život. ,,Bez zdravlja nema bogatstva", naroUna je rieč, dakle uz poboljšanje place, nuždno je, da se odlučujuci faktori zauzniu, da narn se počitnice produlje, kad vec to iniaju srednje i gradjanske škole — kad imaju na Rieci u Hrvatskoj i u ujekojim drugim državama. Neznosna godišnja vrucina, a i godišnja poljska zadnja, koja se u stanovitim mjesecima obavlja, te roditelji djem silno kod kuce trebaju, bi zahtjevala, da ona dva tjedna ne bude škole. " Zavirimo raalko u školske zakone, odmah ce nara u oči pasti, da pučko učiteljstvo imade mnogo, dapace previše predpostavljenih oblastih. U prvom redu tri vieca, poimene: c. kr. zemaljsko školsko viece c. kr. kotarsko školsko viece i nsjestno školsko viece. Clanovi svih fcih vieca, medju koje brojim c. kr. zemaljskog i c. kr. kotarskog školskog nadzornika, imaju pravo nadzirati i kritizirati učitelja, na više razrednim školama i ravnajuci učitelj. K' tomu dolaze kod imenovanja jednog učitelja na red obcinsko zastupstvo i pokrajinski odbor. Ne pripada ii učitelj vladajucoj stranci obcinskog zastupstva, eno ga prvoga, gdje ustaje proti njemu. A što da rečem 0 postupku zemaljskog odbora? 0 tomu reci cu svoju nješto kasnije. Pomislite sada, koliko imade tu osoba, koje imaju ne samo paziti na glegovu djelatnost, nego proti kolikirn mora da iraa obzira. Zeljeti bi bilo, da se ponajprije učiteljstvo po mogucnosti čim prije i čim više oslobodi od toli raznovrstnih upliva, to če se pako dogoditi, ako se pučka škola podržavi; sržim da to svi tu odobravate 1 priznavate. Jedva tad ce moci učiteljstvo uspješnije djelovati i bolje se svojoj uzvišenoj zadaci posvetiti, jer ce biti neodvisnije slobodnije. Tada lje necemo doživiti, što danas doživismo, naime, da se dopusti, da se nalaže, da se učiteljstvo izazivlje, da se vriedja na najbezobrazniji naoin. Dosudi li sudba raladicu, kad svrši učiteljske nauke, da dodje na bolje, na pogodnije mjesto, nego li je meni bila dosudila, druge mu ozbiljne raisli stanu pomucivati vedrinu njegova lica. Pro prirno: prodje jedan, dva, tri mjeseca, da ne dobije place; trči okolo, obijaj pragove, moli, preporučuj se, pa kad napokon i dodje za prvi rajesec odbija mu se, ako nije slučajno prvog mjeseca počeo podučavati. Znan rni je slučaj, jer se na mojoj školi dogo dio gdje sad službujem, da brat i sestra za cio rnjesec nisu dobili novčica place ni nagrade ikakve, akoprem su molili, jer mjesto na prvog počeli poučavati na drugog; na prvi nisu ni mogli jer je slučajno bila nedelja. Stanoviti krugove misle, da učiteljstvo lahko o milosti božjoj i o čistora, frižkora zraku i cio jedan rnjesec živjeti može. (Dalje prih.j |KhrKr~