Narodna in univerzitetna Itnjižnica v Ljubljani
.prilof.
TREBINJE
NEKADA I DANAS
NAPISAO:
ANTE FIGURI<
PROFESOR
19 3 0
TREBINJE
NEKADA I DANAS
NAPISAO:
ANTE FIGURIC
PROFESOR
1930
tiskarna slovenija v ljubljani predstavnik: a. kolman, ljubljana
Sva prava pridržava si pisac.
PREDGOVOR.
Naslov djela pokazuje sadržinu. Ona je podi-jcljena u prošlost i sadašnjost Tre-binja.
Ovima dijelovima dodao sam topografij ski pregled starina.
Predmet, o kojem se u ovoj knjiži govori, nije nov, ali nije uopšte bio obraden kao jedna zasebna cjelina. Vijesti o Trebinju dosta su ri-jetke i uz to su rasijane po raznim djelima. Upravo zato sam se i odlučio na ovaj posao, da dadem jednu preglednu sliku. Nastojao sam da preduzeti zadatak riješim onako, kako bi on odgovorio stvarnosti i udovoljio namijenjenoj svrsi.
U tome nastojanju pomogli su mi kritički izvori i odabrana djek historijska. Koristio sam se naročito naučnim radom poznatijih pisaca. U nekoliko slučajeva pribjegao sam i vjere do-stojnoj tradiciji.
Evo pomagala, koja su mi u radu poslužila: Mojsisovics, Tietze und Bittner: Geologie von
Bosnien ec., Wien, 1880.; Cvijic Jovan dr.: Glacijonalne i morfološke študije Bosne i Hercegovine i Črne Gore, Glas, 1899.;
Cvijic Jovan dr.: Abrazione i fluvijalne površi, Glasnik geograf, društva sv. 6., 1921.;
Porphirogenet Konst. VIII.: De administrando imperio;
Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum (šiši-cevo izdanje);
Toma arcidakon spljetski: Historia salonltorum pontificum et spalatensium;
Lucic Ivan: Joannis Lucii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex;
Orbini Mauro: Regno degli Slavi;
Sufflay Milan dr.: Srbi i Arbanasi;
Rački Franjo dr.: Borba južnih Slovena za državnu samostalnost u XL v. — Rad jugosl. ^akad. XXIV.—XXXI.;
Rački Franjo dr.: Bogomili i Patareni;
N. Z. Bjelovučic dr.: Zahumsko - pravoslavna episkopija u XIII. do XIV. v., Dubrovnik
Miklošič Franjo dr.: Monumenta serbica;
Truhelka Giro.dr.; Tursko-slcvjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo 1911.;
Jireček Const, dr.: Historija Srba (prijevod);
šišič Ferdo dr.: Povijest Hrvata;
CTanojeBHh Ct.: HcTopHja cpncKor napoja.
Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini;
Homes Moritz Dr.: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegowina I.—V.
Svrstavajuci prikupljeni materijal iz navedenih pisaca nijesam smetnuo s uma svrhe, kojoj je knjiga namijenjena. Ona treba da dade čita-ocu kratku ali preglednu i po mogučnosti
vijernu sliku Trebinja. Zato sam za prošlost izradio posebnu kartu Travunije, a za sadašnjost načrt grada Trebinja. Uvjeren sam, da ce ovako opremljena knjiga dobro doci svakome interesentu.
Pisac.
I.
PROŠLOST
ILI
HISTORIJA TREBINJA
NAJSTARIJI STANOVNICI.
U najscarije vrijeme i to u prvom osvitku historijskora javljaju se na Jugoistočnom evropskom ili Balkanskom polu-ostrvu: Iliri, Tračani i Heleni ili Grči.
ILIRI.
Iliri zapremahu srednji i sjeverozapadni dio poluostrva. Izmedu njihovih brojnih plemena napominjemo: Ardiejce, Enhelej-ce, Autarijate i Neretvi na jugu D a o r -s e. Prva tri plemena poznata su kao najstariji stanovnici stare T r a v i n i j e ili poznije T r e -binjske oblasti.
Po historijskim bilješkama o Ilirima i po rijetkim njihovim tragovima, koje još nalazimo, vrlo je vjerovatno, da su spomenuta plemena nastavala teritoriju Travunije od primorja u unutrašnjost zemlje onim istim redom, kako su navedena. D a o r s i su bili u okuci Neretvinoj.
Važni ji tragovi ilirski jesu ova m jesta: Katera (E kater a) — Kotor, Pirust"- — Perast, R h i z o n — Risan, S a 11 h u a — Vilusi i dr.-"-' Rijeka Tara svojim imenom potsjeca bez sum-
* Ilirski Pirusti poznati su Rimljanima kao vršni rudari.
** Za porimljeno ime A d z i z i u m tvrdi se takode, da je ilirskog porijekla.
nje na ilirske A u t a r i j a t e. Ilirskog je pori-jekla i ime sela B u r m a z i kod Stoca (ilir. buri — math, znači golem čovjek).
Osim ilirskih imena mjesta vrlo su zanim-Jjiva i njihova utvrdenja naDvrsnikui kod Ž a v a 1 e.
Na D v r s n i k u, izmedu Stoca i Ljubinja, dobro se razbire eliptični oblik utvrde. U elipsi se vide četiri koncentrična kruga kao unut-rašnja utvrdenja. Elipsa i krugovi su zemljani nasipi, a svi su sa izvanjske strane opasani opko-pima. Dvrsničkcm utvrdenju u svemu sliči ono kod Zavale, samo je nešto manje.
Obje su utvrde na zaravancima brda, koji su nepristupni, nadvisuju ostale visove oko sebe i dominiraju nad susjednim poljem. Zamjerne naprave dvrsničke i zavalske utvrde odaju teh-ničku umjetnost, a dominantni položaj njihov pokazuje stratešku vještinu ilirsku. Prvo i drugo Zajedno govori sasvim jasno o svojevremenoj neosvojivosti ovih utvrdenja.
Dok na sjeveru nailazimo više na zemljane ostatke gigantskih utvrda ilirskih, dotle na jugu ne možemo se dosta načuditi kiklopskim zidi-nama kamenitih srodnika njihovih. Kao primjer tome neka posluži M e d u n u Zetskoj banovini.
Stoječi u čudu pred ovako silnim ruševinama i nehotice se ljubopitljivomu posmatraču nameču razna pitanja o njihovoj prošlosti. Jedno je sva-kako cčigledno i jasno, da su te utvrde podig-nute za odbranu od neprijatelja. Odgovori na večinu ostalih pitanja leže možda pokopana pod njihovim ruševinama.
Tu SU, po svoj prilici, pohranjeni i pobliži podaci o upadu Kelta medu Ilire. Mi se medu-tim moramo zadovoljiti samo sa jednom bilje-škom u historiji o ovom njihovom nasilnom upadu. Po toj vijesti Kelti su oko 280. godine pr. Hr. prešli iz srednje Evrope na Balkan i usko-mešali čitavo njegovo stanovništvo. To je sva-kako vrlo malo, da bi se mogle razbrati sve po-sljedice tako zamašnoga dogodaja. Čini se ipak da su ilirska plemena za keltskog upada preži-vjela jedno jače pregrupisavanje i veliko selenje prama zapadu i jugu. To je posve razumljiva posljedica pobijedenoga u borbi sa jačim. Detajli ove procedure ostaju i dalje ovijeni neprevidnim velom davne prošlosti.
Kakogod sto cute tvrdave ilirske o sebi i o onom, što su doživile, isto tako i grobovi ilirski kriju i starije i savremene činjenice kao tajnu, pa ne može nista da izbije na svjetlo sunčano.
Ilirskih grobnica ima dvije vrsti. Jedne su mogile, pod kojima redovno nema nista zato, što su one krile samo pepeo spaljenih Iješeva.
Druge su humci, podignuti na Ijelevima. Ima ih do 200 oko Moška, u srezu bileckom na plateau-u, koji je oko 690 m visoko nad morem. Ovi su nadgrobni humci četverouglata oblika. Večina ih je kamenom pločom pokri-vena, a neki su samo oivičeni kamenom. U njima su kosturi, koji leže redovno u pravcu od sjeveroistoka prama jugozapadu. Uz kosture našlo se je u njima i brončanih predmeta. Grobnice oko Moška slice u svemu onima na Glasincu. Po svemu ovom izgleda opravdano
mišljenje onih, koji tvrde, da su nalazi u Mosku iz prehistorijskoga doba.
Za sada se može samo toliko reci o ilirskim ostacima u ovome kraju. Buducnost ce vjero-vatno biti sretnija, pa ce uspjeti da dubije pro-nikne u skrivene tajne i da više toga ubilježi na malo ne prazne stranice historije ilirskoga vremena.
HELENI ILI GRČI.
U primorju uz Ilire susrecemo vec dosta rano Helene ili G r k e. Oni se u VII. vijeku pr. Hr. spustiše na ostrvo Hvar (grč. Pharos = svijetao). Odavde doploviše do obale, gdje se spustiše i osnovaše svoje naseobine: E p i d a u -r u s — Cavtat, Trangurion — Trogir i dr.
Iz ovih naselja prodirala js grčka kultura duboko u unutrašnjost zemlje.* Tu je ona ostavila raznih tragova za sobom. Izmedu ostalih uspomena na Grke jedna je bez sumnje brdo Leutar ili L e v t a r kod Trebinja (1224 m). Ime mu je od komparativa grčke riječi 1 e i o s (L'<oi,- = svijetao-go; u komparativu ks/ors^o^- = svjetliji). Tragova grčkih ima još i u drugima našim riječima, a naročito ih dosta ima u poslovenjenim prezimenima i nadimcima.
RIMLJANI.
U zemlji od Neretve do Vojuše bilo je sre-dište ilirske povijesti od III. v. do 167. godine pr. Hr. Ovdje su Iliri imali svoju državu.
L e u s i n i u m (današnja Lastva) je po korjenu svome grčkoga porijekla.
Poznati ji vladari bili su: A g r o n, T e u t a i G e n t i 1 i j e.
Izmedu prvog i drugog kartaškog rata, u borbi s ilirskom kraljicom Teutom, stadoše Rimljani prvi put 228. g. pr. Hr. na istočnu obalu Jadranskoga mora. God. 167. pr. Hr. po-tukoše rimske čete kralja Gentilija. Od toga vremena ne prestaju Rimljani sa osvajanjem ovoga ilirskog kraja. Rimski vojvoda Kajo Kaskonije (Caius Casconius) svlada ilirsku državu tek god. 78. pr. Hr. I ona sa zemljom Delmatn. postade dio rimske Ilirije.
Savladani Iliri pokušaše u nekoliko navrata da stresu sa sebe rimski jaram. Tako od 6.—9. god. po Hr. digoše opsti ustanak sviju ilirskih plemena pod vodama Batom i Pinesom. Ovaj ustanak teškom mukom uguši rimski vojvoda Tiberije, a zemlju podijeli u dvije provincije: Dalmaciju i Panoniju.
Dalmacija je obuhvatala zemlju od RašedoDrima i od Jadranske 01 bale doIbraiKolubarena istoku. Dalmacijom je prczvana po D e 1 m a t i m a, brojnom ilirskom plemenu.
Prema tome je u rimskoj provinciji Dalmaciji bila i T r i b u n i a t. j. naša Travu-nija ili Travunja.
TRAVUNIJA ILI TRAVUNJA.
Jasno je, da Travunija potječe od riječi Tri-bunia. Tribunia opet neosporno dolazi od rimske riječi tribunus."'
* Tribunus je u ono vrijeme, o kojem je govora, bio
Sudeci po ovoj riječi bila je tu rimska voj-nička posada, kojoj je tribun zapovijedao. Ova-kove rimske posade u pokorenim zemljami imale su redovno i svoj tabor ili logor. Da je rimska vojska i ovdje u Travuniji imala svoj tabor ili c a s t r a, nije dokazano. Vrlo je vjero-vatno, da Rimljani nijesu upravo ovdje pravili iznimke, kad su vec imali svoga tribuna. Odakle bi se inako medu Ilirima udomilo ime tribunus i po njemu prozvala Tribunia!
Prama izloženoj činjenici nije neosnovano mišljenje onih, koji tvrde, da su u Trebinju bila C a s t r a romana.''' Tko pozna Rimljane uopšte, a napose njihovu upravu u provinciji, lahko če se složiti sa prednjim izlaganjem.
Ako je u Trebinju odista postojao tabor ili castra, onda obzirom na rimsku ratnu vještinu valja dobro omjeriti sve, što je potrebno, da se u njemu nade mjesto toga rimskog tabora. To mjesto nije potrebno dugo tražiti. Za castra romana svakako je najpodesniji položaj današnjih Polica.
Nešto više Polica, a povisoko na obali rijeke Trebinjčice, u živcu kamenu vidi se još neko-
vojni zapovjednik — cribunus militum ili co-h o r t i u m. Od tribunus je nastala riječ Tribunia, a od ove opet imena: Triburia, Terburnia, Terbunia (grčki TBQßovvla), Tarbunia, Trabunia i Travunia ili Travunja. To su imena, koja se nalaze u raznih pisaca za Travunju. Talijanski pisci napraviše od Tribunia svoju riječ Tribignia.
* Neki pisci zovu Trebinje Castellum Romanu m valjda u vezi sa castra romana.
liko usječenih stepenica. Isto se zapaža i na suprotnoj desnoj obali ispod G r a d i n e. — Izmedu oba ova.mjesta ima trag i jednom zida-nome stupu iz klesanog kamena u samom koritu rijeke. Sve se ovo može dovesti u vezu sa mostom, koji je u davna vremena spajao Police na jednoj sa Gradinom na drugoj obali Trebinjčice.
Izgleda da je na mjestu današnje Gradine bilo neko staro naselje. Vjerovatno je to bio ilirski A d z i z i u m,'^ koji Rimljani obično na-zivahu urbus opima t. j. bogata varoš.
Naša riječ G r a d i n a svakako je u prilog mišljenju, da je na njenom tlu bilo neko vrlo staro naselje. Ovo je tim vjerovatnije, što na tom mjestu nema u docnijoj historiji ni spomena kakovom naselju sve do XVII. vijeka.
Za sada nema drugih podataka, po kojima bi se više moglo reci o rimskom taboru i o mjestu Urbs Opima.
Dolaskom Rimljana na Jugoistočno-evrop-sko ili Balkansko poluostrvo sretoše se dva svi-jeta, a time se sukobiše i dvije različite kulture. Sudari se Zapad sa Istokom. Opreke medu njima bivale su sve vece i vece, i jače se počeše da osječaju onda, kada u carevinu stadoše preko Dunava da upadaju barbarski narodi.
Godine 375. po Hr. započe veliko selenje naroda. Dvadeset godina iza toga rastavi se de-finitivno svjetska država rimska u dva carstva: Zapadno sa prijestolnicom Rimom i
* Adzizium je rimsko ime tek po nastavku (i u m) i po predlogu (a d). Korjen same riječi svakako nije rimski.
Istočno sa Konstantinopolisom ili Carigradom (Bizantom).
Ova podjela je sudbonosno uticala i utiče još danas na sjevero-zapadne krajeve Jugoistočno-ga evropskog poluostrva. Tu je prag Istoka i Zapada.
Pokrajina Dalmacija ostade i dalje pod R i -mom sve do g. 437. po Hr., kada ju zapadno-rimski car Valentinijan III. ustupi istočno-rim-skom caru Teodoziju II.
Malo vremena iza toga zagospodovaše Dal-macijom Istočni Goti (493.— 526.). Po njihovom odlasku u Italiju oboriše se na Balkansko poluostrvo tatarski Huni i Bugari. S njima se u vecem broju javi ja ju i S 1 o v e n i. Njihove prethodnike srecemo u historiji u dva-tri maha još ranije. Ovo je potrebno spomenuti zbog onih Slovena, koji, uzmičuci pred Gotima, stigoše u Makedoniju i tu se stalno naseliše.
SLOVENJ.
Godine 568. ostaviše Langobardi Pano n i j u ili današnju zapadnu madžarsku rav-nicu i osnovaše u sjevernoj Italiji novu državu u Padovoj ravnici. Odmah po njihovom odlasku u Italiju spustiše seu Panoniju Slove n i iz svoje izakarpatske domovine.
U isto vrijeme upadoše sa istoka u madžarsku ravnicu tatarski Avari ili Obri i po-stadoše joj gospodari. Od toga vremena Avari su sa pokorenima panonskim Slovenima i sa onima Slovenima na donjem Dunavu, koji su bili slobodni, cesto prelazili Savu i Dunav i za-
jednički upadali u susjedno carstvo. Prilike su bile povoljne za njihove podvige. Dok su carske vojske na istočnim granicama države odbijale nasrtaje Persijaca, dotle su Avari zajedno sa Slovenima pljačkali i osvajali nezašticene gradove na zapadu carstva-
Za vlade cara Heraklija (6io.—641.) potisnuše S 1 o v e n i pred sobom starosjedioce Romane i druge stanovnike. koje zatekoše, i utvrdiše se u njihovoj postojbini. Tako Sloveni, brojno nadmocniji, postadoše u prvoj polovini VII. vijeka gospodarima Balkanskog polu-ostrva.
Njihove društvene jedinice: zadruge, rodovi i plemena bile su im i dalje za dugo vremena osnovicom kako privatnog društva tako i političkog života i uredenja.
HRVATI I SRBI.
U VIL i VIII. vijeku počeše se slovenski rodovi i plemena okupljati oko dva politička središta — Hrvata i Srba, koji su.još onda bili i do danas su ostali jedna etni-č k a C j e I i n a. Tim okupljanjem postade na sjeverozapadu Hrvatska, a njoj na jugo-istoku Srpska država.
Prvoj je zametak izmedu Zrmanje i Cetine, pa dalje u unutrašnjost brdsku; a drugoj izmedu Pive, Tare i gornje Drine. Obje su države pra-ma tome nastale u gorskim krajevima.
I ako su se srodna plemena okupila oko ovih dviju država, ipak su njihovi .pojedini rodovi i plemena čuvali i dalje «voju tradicio-
nalnu samoupravu. Tu slavensku osebinu nijesu sasvijem izbrisali ni najkrupniji dogadaji, pa ju zato valja stalno imati u vidu u daljem razvoju istorijskom — naročite u Travuniji. Ona se ovdje gubi polagano, a nestaje je uopŠte tek pod Osmalijama. Črna gora i južna Hercegovina (današnja Zetska banovina) očuvaše ih doinekle do najnovijega vremena. Tu se još spomin ju rodovi i plemena kao: Zupci, Korjen i C i, P i v 1 j a n i, D r o b n j a c i i dr.
TREBINJSKA OBLAST.
Ime T r e b i n j u izvode neki pisci od tri-bunus."'" Drugi opet — i to filolozi — izvode Trebinje od slovenske riječi Tpiö (-th), što znači žrtva (žrtvovati). Po njima je odatle nastalo TpioHHHie.
S jezične strane izgleda potonje dokazivanje ispravnije od prvoga. Za ovo filološko mišljenje govori poviše riječi, koje u svojoj osnovi imadu slovensku riječ Tp'feö, a nemaju nikakove veze sa rimskim t r i b u n o m. Te su riječi mahom imena brda i mjesta. Evo nekoliko takovih riječi: Trebiovo (kod Trebinja) i Trebi m 1 j a u Hercegovini, T r e b j e s a (kod Nikšiča) u Crnoj Gori, T r i b i n u Dalmaciji, T r e b e v i C (brdo kod Sarajeva) u Bosni, Trebnje u Hrvatsko] i Sloveniji, T r e b i n a
* Tribunus i od toga postanals imena Tribunk i Travunija vidi na str. 12.
Tribignia je talijanska riječ udešena isto tako od rimske riječi tribunus.
u Slavoniji i dr. Prama tomc je ime T r e b i n j e slovenskog porijekla.
Nakon ove male filološke digresije možemo se opet povratiti hlstoriji.
Isprva je Trebinje bilo mjcsto jedne župe, koja se je vremenom razvila i preobrazila u T r a-V u n i j u i 1 i T r e b i n j s k u oblast time, što je u vecu političku zajednicu okupila oko sebe ove poznati je župe: Konavle, Žrnov-n i C u (dubrovačka 2upa), Risan, Kruševi-cu, Dračevicu, Vrsinje (Zupci), V r m (Korjenici), G a s k o (Yabsko?), R u d i n e (oko Bilece), Ljubo mir, Fatnicu, Pivu, Ko-marnicu. Lug i Popovo (Papaua).
Granica Trebinjske oblasti isla je od prilike ovako: južno od Risna na sjevero-istok na Ledenice — Grahovo, pa iza Pustog Lisca na Ridane hvatajuči Nikšic sa njegovim poljem i brdom Budošom.'^ Odavle skrece meda put Javorja i produžuje sjeveroistočno na Taru; onda niz Taru do njenog sastava"""' sa Pivom i dalje pritočicom Sutjeskom do izvora Neretve. Od izvora Neretve ide granica gorskim kosama više Ljubinja na Popovo polje i nastavlja njegovim istočnim dijelom, pa skrecuci na Rijeku ili Omblu dopire u prvo vrijeme do samog Boni-nova. Odmah niže Dubrovnika produžuje granica obalom morskom do Risna u Boki Kotor-5koj.
Na Budošu ima ruševina, koje narod i danas zove hercegovom gradinom.
U sastavu Tare s Pivom dižu se razvaline Šce-panova grada S o k o.
Travunija zajedno sa Zahumskom zemljom bila je isprva dio Crvene Hrvatske. Ova se Je prostirala južno od Neretve pa do rijeke Bojane.
Crvena Hrvatska postojala je od početka pa do kraja XII. vijeka. Ona nijc više samo snena slika, koja bi navodno bila prenesena iza Kar-pata. Ona je utvrdena historijska činjenica. Crvenu Hrvatsku spominje pop Dukljanin, a po dru M. Sufflay-u (u djelu: Srbi i Arbanasi) ima ona realnih veza sa župom C r m n i c o m i K u č i m a. Ime K u č i dolazi od arbanaske riječi k u k, što znači c r v e n.
Osim filologije pomogla su i novija istraži-vanja, da se utvrdi istina u pisanju poznatoga popa Dukljanina o Crvenoj Hrvatskoj.
Od prvih poznatijih knezova travunjskih spomin ju se u IX. v. K r a j i n a, P a v li m i r i sin mu T j e š i m i r. Posljednju dvojicu naziv-Iju latinski pisci čak k r a 1 j e v i m a ili reges. Pavlimir je poznat i u historiji Dubrovnika.
U X. v. vladaju Travunijom"" knezovi za-humski Viševici. Pouzdano se znade, da je Mi-hajlo Viševic I. sa svojima potomcima prizna-vao suverensku vlast hrvatskih kraljeva X. vijeka: Tomislava, Krešimira, Miroslava i Držislava.
Pod sami svršetak X. v. proširi I v a n V1 ad i m i r svoju vlast iz Skadra sve do Neretve. Ovim zauzecem prestaje vlast hrvatskih kraljeva nad Zahum-
* U X. v. dolazi uz ime Travunije i slov. naziv Trebinjska oblast.
skom zemljom i Travunijom. Travu-niji su odsada gospodari d u k 1 j a n s k i ili zetski vladar i.
Oko 1017. g. javlja se kao knez »H e 1 m a-nije i Tribuni je« Dragomir, brat sv. Vladimira. Dragomira u nekoj svadi ubiše Ko-torani. Tako veli tradicija, dok istorija kaže, da je Dragomir bio oženjen Kosarom, kcerkom cara Samuila, i da ga je njegov stričevic Vladislav na prevari ubio.
Ubijenoga Dragomira naslijedi u Zeti knez Vojislav. On se sukobi s Grcima 1042. g. i to zbog pobune svojih suplenika oko Drača. S juga napadoše ga Grd, a sa sjevera upade u T r e -binjsku oblast humski knez L j u t o v i t kao saveznik Grčki i dopre s vojskom do K 1 ob u k a. Tu pade Ljutovit u dvoboju sa Vojslav-Ijevim sinom Gojslavom, a vojska se njegova rasturi i ostavi zemlju Vojslavljevu.
Trebinjska oblast ostade i dalje Voji-slavu i njegovima potomcima (Mihajlu, Bodinu i dr.) sve do 1168. g. Tada zetsku držav u, ko ja je vec 1077. postala kraljevinom, zauze Stefan N e m a n j a, raški veliki župan. Tim aktom dode Trebinjska oblast pod N e m a n j i C e.
Stefan Nemanja postavi svoga brata Miroslava zahumskim knezom sa stolicom u S t o n u. Miroslav stupi u rodbinske veze sa bosanskim banom K u 1 i n o m, uzevši njegovu sestru za ženu. Kako je upravo u to vrijeme Nemanja prognao bogomile iz svoje države, a žena ih Miroslavljeva štitila kao i njezin brat
Kulin ban, nadoše bogomlli kod njih sigurno sklonište.
Vjera bogomilska poče se sada naglo da širi po Zahumlju i po Trebinjskoj oblasti. Ovaj vjerski pokret uticao je na Miroslava i on iz Stona progna katoličkog biskupa Donata. Zbog toga papa Aleksandar III. prokune Miroslava, a Andrijä, vojvoda Hrvatske i Dalmacije, udari na Zahumlje i pripoji ga Hrvatskoj državi (1198.—1210. g.). Miroslavu osta Ston i polu-ostrvo Rat, a Andrija tako postade susjedom Travuniji.
Miroslava, koji več naredne godine umre, naslijedi kao zahumski knez sin mu Petar (1199. do 1235.). Udovicu Miroslavljevu sa lo-godiš-njim sinom A n d r i j o m protjeraše velikaši iz Stona i iz zemlje, na što se ona skloni kod brata K u 1 i n a. Da li je ovo progonstvo bilo djelo Petrovo, nije historija mogla da utvrdi. Medu-tim se znade, da je zbog toga prognanstva otpo-čelo u Zahumlju obračunavanje izmedu Štefana Prvovjenčanoga i njegova brata V u k a. Potonjega je u borbi pomagao poznati hrvatski vojvoda Andrija. Stefan navlada svoje protiv-nike i 1210. god. povrati natrag čitavo Zahumlje. Tom zgodom bio je P e t a r prognan preko Neretve u Hrvarsku, ali se doskora povrati i vladaše Zahumljem do svoje smrti 1235. g.
Petra naslijedi sinovac Toljen (1235.— 1239.). Toljen bijaše veliki bogomil kao i Petar. Zbog toga se sukobi sa hrvatskim vojvodom Kolomanom. Ovaj pobjedi Toljena i pridruži
Zahumlje hrvatskoj državi. Iza Toljena postade A n d r i j a zahumskim knezom.
A n d r i j a, sin Miroslavljev i stric Tolje-nov, vlada od 1250.—1254. god.
Dok su se u Zahumlju redali potomci Miroi-slavljevi, detle je još za Nemanje upravljao njegov najstariji sin V u k a n kao v e 1 j i knez: Dukljom, Trebinjem, Hvosnom i T o p 1 i C o m. Iza Vukana spominje se knez (ili kralj?) R a d o s 1 a v kao gospodar Trebi-n j a. U njegovo vrijeme vladao je u P o p o -vom Polju A n d r i j a, sin Miroslavljev, Kako se iz predašnjeg razlaganja vidi, A n d r i-j a je tek u 50. godini života postao knezom zahumskim.
Po'vrativsi Zahumlje od Hrvatske bio je Andrija močan knez. Ne htijuci priznati svojega rodaka, srpskoga kralja Uroša I. svojim go-spodarom sklapao je on saveze sa bosanskim banom Matijom Ninoslavom i sa Dubrovča-nima.
Isto je tako i njegov sin Radoslav volio da bude kletvenikom ugarskom kralju Beli IV. nego da prizna Uroša svojitp suverenom. Iz ovo-ga se vidi tendenca, kako su zahumski NemanjicI nastojali na svaki način da postanu vladari ne-ovisni od svojih rodaka srpskih kraljeva. Nu njihova nastojanja ostadoše uzaludna.
Zahumska je zemlja u prvoj polovini XIV. vijeka imala ove gospodare: Pavla iMlade-n a Š u b i C a (1304.—1322.), poslije toga Štefana Uroša III. Dečanskog, onda ju 1325. g. osvoji bosanski ban Stjepan Kotroma-
novic. Vlast ovih suverena priznaju tadanji zahumski knezovi Nikola i Branivoje. Ne zna se, da li Je Nikola bio nasljednik zahum-skih Nemanjiča ili ga je Mladen Šubic doveo u Zahumlje. Sinove njegove VladislavaiBo-gišuNikoliča srečemo kao gospodare Popova Polja.
Branivoje je otac močne kneževske po-rodice Branivojevica.
Nikola je kao knez zahumski stolovao negdje oko Popova Polja, dok Branivoje bijaše u S t o n u.
U drugoj polovini XIV. v. zasjedoše na kne-ževsku zahumsku stolicu H r a n i č i iz dinastije Kosača.
Trebinje je medutim neprekidno bilo u vlasti Nemanjiča od 1168. g. sve do smrti cara Dušana Silno g. Iza njega poče ono naglo da mijenja svoje gospodare. Več za vlade Dušanova sina Uroša IV. dode Trebinje u ruke carskim srodnicima Vojinovičima. — Od ovih prede Trebinje u vlast Nikole Altoman o v i č a. Ovaj ga opet odstupi zetskim B a 1 -š i č i m a. Potonji su bili gospodari D r a š e -vice, KonavalaiTrebinjado 1378. g., kada bosanski kralj T v r t k o I. progna D u r -da B a 1 š i č a i zavlada T r e b i n j e m. Od toga je vremena Trebinjska oblast sa-stavni dio bosanske države. Njezin novi gospodar Tvrtko I. primao je i d o h o -d a k sv. Dimitrija.
Po smrti Tvrtkovoj 1391. g. nastadoše u Bosni nemiri i borbe oko prijestola. Sudbinom
bosanske države, koja je bila izborno kraljestvo, stadoše da odlučuju silne velmoie H r v o j e Vukčič-Hrvatinic, Sandal] Hra-nič i Pavle Radi novic.
U medusobnim borbama nijesu ovi kao ni ostali velikaši bosanski prezali ni od toga, da je-dan proti drugonie pozovu čak i tudina u pomoč. Tako je Hrvoju Vukčiču, kada se on zarati s ugarskim kraljem S i g i s m u n d o m Luksenburgovcem, pomagao turški vojvoda Ishakbeg. Uz Sigismunda nasu-prot pristao je veliki vojvoda bosanski S a n -dalj H r a n i C, sinovac poznatog bosanskog vojvode Vlatka Vukoviča.
Bosna je u torn času bila podijeljena u dva protivnička tabora. Hrvoje se doduše odhrva brojnijima neprijateljima i umre nepobijeden 1416. god., ali njegov saveznik Ishak-beg ne odevišeizBosne. Što više pode mu za rukom da največi dio bosanske i humske vla-stele dovede u vazalni odnošaj prama Turško j carevini. Sve to bilo je na sto-pedeset godina prije pada Bosne.
Godine 1416. pozvaše brača Petar i Rado s 1 a v proti Sandalju Turke, jer im bješe nasilno maknuo oca Pavla Radinoviča-J a b 1 a n i č a, pa si iza toga prisvojio jedan dio njegovih zemalja. Od toga vremena Turci, zvani i nezvani, češče upadaju u Humsku zemlju i pljačkaju po njoj. Sandalj, gospodar Huma, skloni na to sebe i svoju zemlju pod okrilje turško samo zato, da izbjegne pljački turskoj i da udovolji želji Ishak-begovoj.
Bilo je to za vladanja kralja Ostoje, kada je Trebinjska oblast, po svoj prilici posredstvom turškim, bila pod gospodarima S a n d a 1J e m i Radoslavom Pavlovicem.
Radoslav je cesto uznemirivao Dubrovačku republiku upadajuci iz južnih trebinjskih župa na teritoriju dubrovačku. Dubrovčani kupiše od Sandalja i Radoslava, nakon dugog pregovara-nja, Ko n avle i Župu. Radoslav, na koga su se Dubrovčani još ranije tužili kao na rdava susjeda, napadao ih je i poslije ove kuporvine. U neprijateljskim njegovim preduzečima protiv Dubrovnika pomagala su ga bratstva Ljubi-bratica, Zubaca i Korjeniča.
Godine 1435. umre veliki vojvoda Sandalj Hranic, a naslijedi ga sinovac S t j e p a n, sin Vukčev. Stjepan je bio vrlo popularna ličnost, a poznat je u narodu još i danas pod imenom hercega ili herceg-Ščepana.
Stjepan (-Ščepan) proširi svoju prostranu baštinu saTrebinjem i susjednim žu-pama otevši ih od Radoslava 1438. god.
Deset godina docnije prozva se Stjepan »božjom milosti herceg od sve-tog Save, gospodar humski i primorski, veliki vojvoda rusaga bosanskoga i knez drinski«. Od toga se vremena njegova zemlja poče da naziva zemljom hercegovom ili Hercegovino m. Ona se više i nije računala Bosni, nego je bila kao samosvojna država. Trebinjska oblast je njezin sastavni dio. I mi čemo od sada Stjepana zvati na na-
rodnu herceg-Šcepanom ili samo h e r -C e g o m.
Za vlade hercegove spominju sc vojvode Ivaniš Pavlovic i Ivaniš Vlatko-V i C. Prvi je gospodar Trebinja I Popova polja, a drugi je gospodar H u m a. Herceg sam i vojvoda Pavlovic bili su otvoreni pristaše bogomilstva, dok je vojvoda Vlatkovic ostao do svoje smrti vijeran katoličkoj crkvi.
Šcepan je kao i njegov stric Sandalj držao svoje zemlje pod vrhovnim gospodstvom turškim.
Za drugog kraljevanja Tvrtka II. Tvrtko-viča (prvo 1404.—1409., drugo 1421.—1443- §•) naseliše se Turci stalno u Vrhbosni i Ho-didjedu. Odavde su njihovi sandžak-bezi upravljali zemljom i pokornim vazalima. Go-dine 1463. pade im Bosna u ruke kao jabuka, dozrela šilom unutrašnjih trzavica i nesloge, a herceg, izgubivši padom Bosne veci dio svojih posjeda, održa se još u samom P r i m o r j u. Tri godine iza propasti Bosne pojaviše se Turci iu starinskom Trebinju.
Prvi turški upravitelji u Hercegovini zvali su se vojvodama, a tek docnije uzeše naziv .sandžak-krajišnika. U XVI. v. nazivaju se oni krajišnik sandžaka hercegovačkog. Od 1466. do 1522. g. ima ih ravno 26 na broju. Kao prvi spominje se još u februaru 1466. Ahmed vojvoda. On je upravljao vecim dijelom zemlje hercegove, dok je Šcepan nemocan gledao iz Novoga,
kako se njegovom krivicom raspada ostatak njegove države ubrzanim tempom.
Turci su umjeli da se koriste silama poko-renog naroda. Oni nijesu na prečac dokinuli dosadašnjih običaja i naziva u upravi. Kako malo prije rekosmo, zadržali su naziv vojvode. Do g. 1505. ima čak i krščana, koji nose naziv vojvode"' i kneza. Tako se 1477. spomin je trebinjski vojvoda Herak Vrane š, a 1505. v o j vo d a R a d i v o j i knezVuk. U Donjim Vlasima je u to vrijeme knezom Herak Vladisalic.
Popularni herceg-Šcepan umre u Herceg-Novom 22. maja 1466. godine. Prama fermanu od 3. augusta I466., koji je sultan iz Drinopolja poslao Dubrovčanima, jasno je da je hercega našlijedio sin Vladislav. On zadrži za se krajeve oko ušča rijeke Neretve, a bratu V 1 a t k u prepusti Novi s okolinom. Sa Vlatkom je u zajednici živio treci i naj-mladi brat Stjepan do god. 1471. Malo iza toga ode ovaj Stjepan u Carigrad, gdje primi islamsku vjeru. God. 1474. spominje se on prvi put kao Ahmed beg Hercegovic. Ahmed je četiri puta bio velikim vezirom Turške carevine.
1476. g. pade Neretvanska krajina, a godinu dana iza toga umrije njezin branilac, junak Ivaniš Vlatkovič. Sudbina Neretvan-
Vojvoda je kod Srba stjegonoša, a knez je upravnik grada; dok je na zapadu u Hrvatskoj i u Bosni knez visoki plemič.
ske krajine stiže ubrzo i osamljeni Herceg-Novi.
G. 1482. sade s vojskom u Primorje A j a 2 -beg (1478.—1483.), sedmi po redu Kra-jišnik sandžaka hercegovaČkog, opkoli Novi i zauze ga. Po padu Novog osta->'iše braca Vladislav i Vlatko svoju otadžbinu. Prvih dana skloniše se u Dubrovniku, a odavde odoše dalje na sjever. Jedan se nastani u Veneciji, gdje mu potomci izumriješe u XVII. v. Drugi se udomi u Slavoniji. Njegovi su potomci današnji grofovi Pejačevici.
POD TURŠKIM GOSPODSTVOM.
Pred najezdom turškem uzmicalo je sve, što je moglo. Naročito se bješe uskomešao romanski elemenat. Makedo-rumunji, koji se na vrijeme ne skloniše ili na sjever u Rumunjsku medu suplemenike ili na jug u Grčku, uzmicali su pred Turcima na zapad. Uzmičuci tako sti-goše u naše krajeve i dopriješe u samo Primorje.
Makedo-rumunji poznati su kod nas pod imenom Cincara ili Kuco-vlaha. Njihovih tragova očuvalo se je dosta — naročito 1 i n g v i s t i č k i h. Njihov romanski postponirani član ul i nastavak riječi or oču-vaše se do danas u nekim našim imenima —• kao: Durmitor, Kapor, Tudor i dr.; Radul, Sekula i dr. Od Radul i Sekula postala su naša patronimijska imena: Radulovic, Sekulovic ili Sekulič.
Ove cincarske jezične osebine sretoše se sa
udomačenim na zapadu imenima na iš i aš — kao: Ivaniš, Dragaš, Matijaš, Tomas i dr., od kojih isto tako ima naših prezimena.
Osim ove jezične mješavine pojavi se sa kucovlaškim došljacima i bijela suknena noš-nja i izmiješa se sa zapadnom — pretežno tamnijom nošnjom.
Zauzevši Turci Bosnu i Hercegovinu na-praviše od osvojenih zemalja bosanski pašaluk. Godine 1583. podijeliše svoj pašaluk u ove sandžake: bosanski, hercegovački, zvornički, kliški, lički i bihački.
Hercegovački sandžak-beg (-paša) stoluje isprva u Dračevu, a docnije u Trebinju. Kao prvi sandžakbeg u Trebinju poznat je Osman-paša Resulbegovič."-^ On izgradi vanjsku tvrdavu trebinjsku 1706. g. U njoj podiže džamiju (današnja Osmanpašina džamija) i konake za sebe. Oko paše okupiše se ubrzo i ostale vlasti turške, koje su dotle bile u raznim mjestima. Tako se
'' Resulbegovici su došli u Trebinje iz Herceg-No-voga. Nekoliki clanoyi ove porodice bili su paše, a visenjih bilo je na višim položajima. U XIX. v. istakli su se:
Sabit paša (janičarski) je poznat iz borbe protiv Rusa i Crnogoraca pod Klobukom. Umro je 1804. god.
Hasanbeg Resulbegovič kao muselim trebinjski i njegov sin I b r a h i m b e g, koji je umro 1866. g.
Ova trojica Resulbegoviča bila su pokopana u haremu (musllmanskom groblju), koje je za austro-ugarske vlade pretvoren u gradski park. God. 1S28. ekshumirani su njihovi posmrtni ostaci i preneseni u polički harem, na vječni počinak.
pouzdano znade, da je jož prvih dana XVIII. v. u Trebinju sjedio samo mudir, koji je blo pot-činjen ljubinjskom kadiji. Sa dolaskom pašinim u Trebinje nestade i toga podredenog položaja. To svjedoči divanhana i druge zgrade, koje Defterdar podiže u prvoj polovini XVIIL v. za razne turške vlasti u OsmanpaŠinom novona utvrdenju ili današnjem Kastelu.
Tako je Trebinje u XVIII. vijeku postalo najvažnije mjesto u Hercegovini i sijelo turških vlasti.
Nove prilike pod turškim gospodstvom iz-mijeniše u mnogočem život Srba i Hrvata. Jedna sudbonosna činjenica bila je svakako ta, što je odmah u početku veči dio staroga plemstva prigrlio islamsku vjeru. To je ono isto plemstvo, koje, oslanjajuci se na tradicionalna prava slovenska, ne htjede da se pokloni ni kralju svoje krvi. Sada pod tudinskom vlasti dode ono malo po malo do zasebna položaja i postade stupom države. Ono je cesto odlučivalo i sudbinom turške carevine.
Do istaknutijeg položaja pod Turčinom po-moglo je domačemu plemstvu dosta to, što je prihvatilo vjeru islamsku, ali je tomu mnogo više doprineo pogranični karakter same zemlje njegove. Bosna i Hercegovina su odsada glavno izlazište turskog prodiranja i osvajanja po srednjoj Evropi.
Ova dva fakta obezbijedila su bosansko-her-cegovačko plemstvo, ali je prvim njegovim ge-stom narod za čas ostao bez voda. Dosada je
plemstvo u svemu prednjačilo narodu, a sada je ovome valjalo potražiti nove vode.
Napušteni narod ostao je zaprepašten, pa ni je u prvi mah ni razbrao, što se s ve oko njega zbiva. Došavši sebi osjeti ubrzo ropske okove, kako ga iz dana u dan sve jače stežu. U tima teškim danima stade se narod obzirati za novim vodama, koji bi mu pomogli. Nezadovoljnici uskočiše u planine, da iz njihovih šuma kao osvetnici štite svoju potlačenu braču od zuluma turških. To su u narodnoj pjesmi opjevani h a j d u C i.
Tradicija, a naročito narodna pjesma učinila je svoju.
U koliko su vremena bivala teža, a danci veci, kuluci nesnosnijl i nasilja postala dnevna, u toliko je više raslo nezadovoljstvo u potlačenem narodu.
U planinama je stalno rasao broj hajduka, a u s t a n C i se dižu po svima našim kraje v i m a. Dok se hajduci osvečuju Turčinu za počinjene nepravde, dotle vode ustaša vre-baju povoljnu priliku, bilo unutrašnju bilo spoljaŠnju, da oslobode potlačenu braču, tursku raju.
Nijedno preduzeče evropskih vlasti proti osmanlijskom carstvu nije ostalo nezapaženo. Nista nije izmaklo oku osvetnika. Oni su sve pokrete zapažali ili sami ili su za njih doznavali po manastirima od kaludera. Ovi su vodama strane poruke isporučivali i s njima zajedno narod na ustanak dizah.
Svaki uspjeh krščanskog oružja redovno bi
medu njima odjeknuo i izbio bi po koju iskricu nade u oslobodenje naroda.
Poslije Sulejmana II. peče Turška postupno da opada. Uzroka i bližih povoda tome opa-danju bilo je i unutrašnjih i izvanjskih. Slabo stanje Turške utvrdivalo je po Evropi vjeru u skoru propast osmanlijskog carstva.
God. 1571. osvojiše Turci Cipar, na što za-padne evropske vlasti stvore Svetu Ligu i iste godine kod L ep a n t a zadadoše smrtni udarac turskoj pomorskoj sili. Dvadeset i dvije godine iza pogibije turške kod Lepanta postrada pod S i s k o m velika turška vojska glasovitoga bo-sanskog Hasan- paše. Ova sjajna pobjeda Hrvata nad Turcima zaustavi uopšte njihovo napredovanje. Od 1593. g. poče Turška da se brani zauzevši defansivni stav.
Več 1595. g. otmu Uskoci od Turaka tvrdi K lis, a 1597. godine podiže vojvoda Grdan"' ustanak u Hercegovini. Ustanicima ne stiže obečana pomoč, pa njihov pokret bude ognjem i mačem ugušen — tim prije, što je Austrija s Turskom ugovorila žitvadoroški mir 1606. g.
U XVII. v. zaredaše veHka zavojevanja evropskih sila, koja primjetno i osjetljivo ste-zahu granice osmanlijskome carstvu. Obruč oko carevine bivao je sve tješnji, a nezadovoljstvo njenih krščanskih podanika raslo je da-nomice.
* Na Grdana podsjecaju razvaline kod sela Ozrinica u Nikšičkom polju. One se zovu Grdanovo ku-£ i š t e.
Najprije se s Turcima sudariše Mlečani zbog Krete (1645.—i66p. g.). Iza toga stupi u akciju Austrija (1683.—1699. g.). Vec u prvom, a naročite u drugom ratu vidimo živu saradnju ma-nastira T v r d o š a kod Trebinja. Njegovi su kaluderi stalno u dodiru sa izvanjskim svijetom, te sa ustanicima i njihovim vodama. Oni budno prate dogadaje i oprezno ravnaju protivtur-skom akcijom — i to redovno u sporazumu sa evropskim silama.
Naročito se ističe rad čuvenog Ostro-škog svetitel j a Vasilija Jovano-viča (1639.—1671. g.). Kada evropske države, posredovanjem pape Klementa VII., stvoriše Ligu proti Osmanlijama, oduševljeno se pridružuje ovoj akciji i hercegovački metropolita sv. Vasilije Ostroški. On radi neumorno na oslobodenju svoje potlačene brace, dopisuje se s papom i gleda kako bi obnovio ranije veze s Rimom. U njegov primjer ugledali su se i drugi kaluderi manastira.
Tvrdoš je nekoliko puta stradao usljed elementarnih udara i nepogoda, ali je mnogo više patio zbog protivturskog djelovanja svojih ka-ludera. Navešcu ovdje samo jedan primjer ta-kova rada. U Tvrdošu je 10. decembra 1687. g. položio zakletvu vijernosti M 1 e č i c i m a vojvoda Vukašin Gavrilovic iz Nikšica sa svojim ljudima.
Ovakove činjenice nijesu mogle zadugo da ostanu nezapažene. One su manastiru život pri-kratile i napokon ga uništile. Katastrofa zapri-
jeti Tvrdošu onda, kada Turci zamjetiše njegovo prijateljstvo s Mlečanima.
To se ubrzo dogodi.
God. 1687. osvojiše Miečici Herceg-Novi'^ i osim toga dobiše još nekoliko manjih mjesta u Dalmaciji. Tim povodom ostaviše turške poro-dice primorje i povukoše se u svoje kule i čar-dakove u unutrašnjost zemlje. Česti ustanci i bune raje prisilile jih opet, da se odavde sklone i povuku u Trebinje.
U vrijeme povlačenja hercegnovskih Tu-raka dodoše u Trebinje i njegovu okolinu: Omanovici, Resulbegoviči, Salahovici, Hadži-hasanovici, Čatovici, Kapetanoviči, Galijato-vici i dr.
Pohod Popovaca na Trebinje 1689. g. i ustanak oko Gacka	g. još bolje uvjeriše
trebinjske Turke, da je Tvrdoš glavno ognjište nezadovoljnika i stjecište ustanika. Zbog toga odlučiše Turci da pod svaku cijenu razore to gnijezdo buntovičko.
Mlečiči preko svojih uhoda doznadoše osnove turške i riješiše da ih preteku. Boječi se da bi kivni Turci mogli Tvrdoš ili do temelja
'' U odbrani Herceg-Novog od Mlečana i njihovih saveznika Peraštana i Crnogoraca pogibe u samem po-četku borbe trebinjski Belilaga; a hercego-vački Topalpaša, koji bijaše sa 4.000 vojnika pri-skočlo u pomoč hercognovskim Turcima, jedva iz borbe iznese živu glavu. Krščani ga potukoše pred gradom pri-je, tako da u tvrdavu nije ni ušao.
razoriti ili ga pretvoriti u jaku tvrdavu, poslaše 1694. g. na Trebinje vojsku pod Ivanom B u r o v i C e m. Turci junački dočekaše kršca-ne. Videči Mlečani da če manastir ostati u ru-kama turškim, podmetnuše lagum i razoriše ga 1694. god. Tako nestade Tvrdoša, koji je od svog osnutka 1509. g. pa do razorenja stalno stajao na braniku vjere i slobode.
Vladika Savatije Ljubibratič skloni se još ranije sa kaluderima tvrdoškog mana-stira na mletačko zemljište. U bližini Herceg-Novog bijaše jedna zapuštena crkva. Izbjegli kaluderi obnoviše tu crkvu i uz nju izgradiše manastir S a.vinu 1694. g.
Jedan dio izbjeglih kaludera povrati se ne-što docnije pa obnovivši raniji metoh tvr-doški u Dužima pretvori ga u novi manastir. Ulogu, koju je dotle u narodu vršio Tvrdoš, nastavlja odsada manastir D u ž i. To nam u novijoj historiji svjedoči rad njegovih kaludera — osobito rad Dučiča i Pero-V i C a u XIX. vijeku.
Odmah po razorenju Tvrdoša podigoše Turci u Trebinju 1696. g. prvu utvrdu (ičesar) na mjestu Ban-viru i opasaše ju jakim zido-vima. Ali več 1706. g., kako prije rekosmo, po-diže Osmanpaša Resulbegovič novu i veču tvrdavu. To je današnji trebinjski Kastel.
Iza uzaludnog podsjedanja Beča stizao je Tursku carevinu udar za udarom. Teško stanje Turške oživi ponovno nadu u oslobodenje. U Slavoniji skočiše na noge ustaše pod vodstvom Luke Ibrišimoviča, u Dalmaciji se di-
goše uskoci pod Smiljanicemilijom i Jankovicem Stojano m.'-''
U isto vrijeme zaredaše ustanci krščana u Hercegovini. Prvi se diže B a j o P i v 1 j a n i n. Bajova četovanja imala su osjetljivih udaraca i težkih posljedica. Njegovi ljudi popaliže mnogo turških kula i čardakova i do temelja razoriže Dračevo, Predolje, Slivlje i Kazan c e.
Osobito burna i krvava bila je 17x6. i 1717. godina. Po izvještajima mletačkih providura: Vendrama Sebastijana, Ema Angela i Moceniga Alojzija, koje su oni slali vijecu u Veneciju, bilo je tih godina ustanaka na Zupcima, u Korjenicima i u Popovu Polju. Po tirna povjerljivim izvještajima g o r j e 1 o je dakle najviše oko Trebinja.
si-
Ove ustanke domačih nezadovoljnika poti-cala je Venecija, a Črna gora ih je redovno pomagala. To se očigledno vidi uustankuZu-baca i Korjenica. Njih predvodi mletački kapetan Ivan Burovic, rodeni Peraštanin.
Turci, nesigurni medu svojim kmetovima, pobjegoše sa okolnih posjeda iz svojih kula i povukoše se u zidine gradske. Posljedice ovoga
* Nije nevjerovatno ono, što se i danas priča medu trebinjskim muslimanima, da su se Smiljanic i Jankovic sa svojim uskocima nezapaženo preko G u č i n e pri-vukli Policama. Tu su na sami bajram u jutro zaskočili Turke u času, kada su klanjali u Carevoj džamiji i poklali ih.
novog selenja osjetiše se u svima gradovima —• a naročite u Trebinju, U njemu se zbog toga oko Resulbegoviceva utvrdenja, koje je na des-noj obali Trebinjčice, poče da razvija nova varoš.
Ranije rekosmo da je Venecija 1687. g. stekla nekoliko mjesta u Dalmaciji. Požarevačkim mirom 1718. g., kao saveznica Austrije, proširi ona svoje posjede novim tekovinama u Boki Kotorskoj. Time Mlečiči postadoše još uplivni-jim susjedom koliko Trebinja toliko i Črne Gore. To se ubrzo osjeti u ovim krajevima. Za austrijsko-turskog rata 1737.—1739- g. digoše se na oružje Črnogorci i postigoše lijepih uspje-ha protiv Turaka. Ovi črnogorski uspjesi vršili su odsada odlučniji uticaj osobito na južne trebinjskežupe: Kruševicu, Zupce i Dračevicu.
Krajem XVIII. v., u vrijeme p r o s v i j e -cenog apsolutizma, zavedoše evropske države neke naprednije i korisnije reforme u svojem unutrašnjem uredenju, kao i na kultur-no-prosvjetnom polju. Blagotvorno djelovanje novih promjena poče se svagdje ubrzo da osječa. Čini se da je i ratoborni Mars, koji je u posljed-nje vrijeme bio čas na jednoj čas na drugoj strani ratnika, odlučno pristao uz evropske vlasti okrenuvši leda Turskoj carevini.
Za sretnih i uspješnih ratova Austrije i Rusije protiv Turške iskrsnu još poznato, zamršeno istočno pitanje. Sada otpoče življe rješa-vanje toga gordijskog uzla u novom vijeku.
Trezveniji i uvidavniji ljudi u Turskoj raz-
braše ubrzo o čemu se radi i dodo^e do uvjere-nja, da se njihova država u Evropi nece moči održati, ako i ona ne provede potrebne upravne i vojne reforme. Pitanje j e n j i č a r a dodc najprije na red. Nedisciplinovani jenjičari posta-doše vremenom ono isto u Turskoj, što su ne-kada u Rimu bili praetorijanci.
Jenjičari su kočili svaki napredak, a svoju volju nametali su vlastima i, ako je ustrebalo, provodili su ju oružjem u ruci. Zbog toga im sultan Selim III. postade veliki protivnik i izda t. z. hatišerif 1793. g. Njegovo reformatorsko nastojanje zaustaviše vanjski zapletaji i rat s Francuskom, te srpski ustanak.
Nekako u isto vrijeme i najbliži susjed Tre-binju na zapadu Dubrovnik izgubi svoju sa-mostalnost."'
Francuzi, novi gospodari Dubrovnika i Dalmacije, donesoše svojima novim podanicima: jednakost, bratstvo i slobodu. Ove napredne ideje francuske pobjedonosne vojske munjevitom brzinom dopriješe s obale Jadrana u naše krajeve, u kojima je stalno tinjala iskra nade u oslobodenje, a svijest narodna nije se ni-kada gasila.
* Na osnovu požunskog mira 1805. g. udu francuske čete u Dalmaciju i general Lauriston zaposjede drevni Dubrovnik 27. maja 1806. g. Dubrovačka republika bude dekretom od 31. januara 1808. dokinuta, a od-lukom od 31. oktobra 1809. g. bude Dubrovnik sa osta-lom Dalmacijom pripojen novim Ilirskim pokrajinama.
Potrebno je sjecanje na ove činjenice ono-me, ko hoče dublje da pronikne u dalji razvi-tak dogadaja naše nedavne prošlosti.
Reforme Selimove nastavio je Mahmud II. (1808.—1839. g.). Protiv njegovih vojnih re-forama digoše se listom bosanski jenjičari. Uz jenjičare pristadoše i bosanski begovi pod H u -sejin-kapetanom Gradaščevičem, Zmajem od Bosne. Buntovni begovi po-vuku posebnim ugovorom u svoje kolo i s k a -darskog pašu Bušatliju. Nu veliki vezir Rašid paša zauze najprije Skadar 1831. g., a iza toga raznim obečanjima uspije mu da za-vadi ostale vode nezadovoljnika i oni se povra-tiše svojim kucama. Nepopustljivi Husejin proglasi se vezirom uprkos neuspjehu. Kara Mah-mud-paša savlada Husejina i on pobježe iz Bosne.
Padu Husejinovu mnogo doprinesoše herce-govački begovi — naročito: Smajil-aga Č e n -g i C i Aliaga Rizvanbegovic-Stoče-V i C. Potonji isposlova od sultana o d c j e p -Ijenje Hercegovine od Bosne i za sebe čast vezirsku (1832.—1851. g.).
Mahmudov sin i nasljednik Abdul Medžid (1839.—1861.) izda odmah u početku svoje vlade t e n z i m a t, kojim se u carstvu zavodi ravnopravnost. Medutim bosanski Tahir-paša ukinu samo begluk, a prama zemljištu i prilikama zavede polovinu, trecinu i desetinu kao porez. Ova poreska promjena naide na otpor. Neomedenu vlast bosansko-hercegovačke feu-dalne aristokracije šilom slomi Omer-paša L a t a s. Mnogi begovi izginuše u borbi s odluč-
nim Omer-pašom. I Ali-aga Rizvanbegovič-Sto-čevič plati glavom i8ji. god. svoju odvojenu akciju.
Slomivši otpor bosansko-h^rcegovačkih be-gova nastavi Omer-paša svoje zatorno djelo kupljenjeni oružja od pregažene raje, te drugim raznim zastrašivanjima naroda i proganjanjem njegova sveštenstva. Žudan koliko slave toliko i blaga, otimao je sve, do čega je došao, Porez jedavao u zakup.
Nova poreska reforma desetinskoga sistema, pa samovolja i način ubiranja poreza dotjera narod do prosjačkog štapa i dovede u očajanje. Stanje uopšte postade nepodnošljivo. Kada se u ovako teškim prilikama poče još i oružje da kupi od naroda, udari u Hercegovini sila na žestoki otpor.
Narod se pobuni i okupi oko svoga vode Luke Vukalovica. Ustanak zahvati malo ne čitavu Hercegovinu. Borbe potrajaše od 1858.—1862. g. Črna Gora priskoči ustanicima u pomoč. Prvi uspjeh ove zajedničke borbe bio je 1859. g., kada Grahovo pripade Crnoj Gori. Ratovanje se nastavi u Z u p c i m a, Dračevici i Kruševici i svrši tek 27. jula 1862. g., pošto se je i Rusija umiješala u korist ustaša. Nešto docnije primiše Turci pogodbe Lukine i mir bude uglavljen u Mostaru. Vukalovič poslije toga ode u Rusiju.
Teško stanje kršcana u Osmanlijskom car-stvu stalno je izazivalo nemire, koje je vlast redovno krvlju ugušila. Najposlije pozvaše evropske države samoga sultana, da ved jednom
podijeli kržcanima obečanu ravnopravnost, da popravi upravu u zemlji i da umanji goleme terete, što su ih snosili krščanski podanici njegova carstva.
Sultan Abdul Azis (1861.—18/6.) pokaza na sve ove opomene samo dobru volju, ali ne učini ništa. Krščanski podanici ne kloniše duhom. Oni i dalje reagiraju na nepravde, a silu odbi-jaju šilom.
Zbog samovoljnog i nasilnog ubiranja po-reza nastade u jesen 1874. g. uzbuna u Z o vinom Dolu i Lukavici kod Nevesinja. Narodni prvaci skloniše se pred šilom u Crnu Goru. Kada u julu 1875. dode u Nevesinju do oružana sukoba i torn zgo'dom pade krv, prepuni se čaša gorčinom. Izbjegli vode povra-tiše se iz Črne Gore i 19. jula pozvaše narod na oružje. Poziv nade gotov odziv, četničke borbe vodile su se najviše oko Papratnice. Prva nevesinjska puška odjeknu daleko, osobito u bo-sanskoj Krajini. Planine Prosara i Kozara bile su u njoj glavnim bojištem bosanskoga pokreta."'"^'
Črna Gora je i opet pomogla hercegovač-
U Abdul Azisovo vrijeme bio je u Trebinju kaj-makanom čuveni A 1 i b e g Kučukalic Biogradlija. Vri-jedno ga je istaktiuti u ovo doba opštega vrenja zato, što je on, iznimno, u narodu na dobrom glasu sa svoje pravednosti. To je pokazao naročito pri gradnji cesta: Trebinje—Dubrovnik, Trebinje—Bileca, Trebinje—Lju-blnje i Trebinje—Grab.
** Voda ovog pokreta bio je Pečar Mrkonjič, doc-niji naš kralj Petar I. Veliki Oslobodilac.
kirn vistanicima. Srbija se isto tako spremala jomoCj ali je upravo toga časa bila o sebi zadavljena. Medutim nesložna Turška nije mogla da pokori ustaša.
Unutrašnji nemiri i vanjski neuspjesi obo-riše u Carigradu sa prijestola Abdul Azisa i po-digoše Murata V. Ovome 20. juna 1876. navi-jastiše rat Srbija i Črna Gora. Zbog nedače zba-ciše carigradski nezadovoljnici Murata i progla-siše sultanom Abdul Hamida (1876.—1909.). Novi sultan prisili Srbiju na kratko primirje, koje potraja tek do 26. februara 1877. g. Črnogorci su medutim dalje s uspjehoim ratovali. U to se i Evropa umiješa u balkanske prilike.
Poslanici velikih sila pokušaše doduše, da mirnim putem sa Portom urede odnošaje kršca-na u carstvu. Pošto sva nastojanja i pregovara-nja ostadoše bez uspjeha, istupi Rusija kao ne-prijatelj i 11. aprila 1877. navijesti Turskoj rat. Ruska vojska udari na Tursku sa dvije strane. Jedna je vojska s uspjehom operisala u Armeniji, dok druga prede donji Dunav i, slomivši Osmanpašin otpor u balkanskim klancima (Sipka klanac), stade se 1878. g. pobjedonosno pri-bližavati samom Carigradu. Pritiješnjena Turška odreče se mirom u San Štefanu najve-cega dijela svoga evropskog posjeda.
Zapadno-evropske vlasti ne htjedoše da pri-znadu zasebnoga rusko-turskog mira u San Štefanu, nego sazovu Kongres Berlin i izmijeniše san-stefanski mir donekle u korist Turške.
POD OKUPACIJOM AUSTRO-UGARSKOM.
Na berlinskom kongresu dobi Austro-Ugar-ska dvojna monarhija mandat, da z a p o -s j e d n e (okupira) Bosnu i Hercego-V i n u. Austro-ugarska vojska ude iste godine u zemlja i, naišavši na otpor, uspije tek 1881. g. da ih umiri. Godine 1908. i nepitajuci nikoga pretvori dualistička monarhija dosadanju okupaciju u aneksi ju Bosne i Hercegovine.
Ovaj svojevoljni gest kao i uopšte teško stanje na Balkanu dovedoše do balkanskoga rata 1912. g. Slava srpskoga oružja u tom ratu nije dala mira susjednom sluzi nje-mačkoga D r a n g a. Odnosi izmedu Srbije 1 Austro-ugarske monarhije postadoše sada još zategnutijima. Kada na sve to 28. juna 1914. g-u Sarajevu pade austro-ugarski nasljednik prijestola Franjo Ferdinand, bio je rat neiz-bježan.
Austro-Ugarska postavi Srbiji takove uslove i zahtjeve, kojih ona vec iz samoga ponosa nije mogla da ispuni. Kao samostalna i neza-visna država nije pogotovo mogla da dopusti, da se strana vlast miješa u njezine čisto unu-trašnje stvari.
Rat bude objavljen 15. jula 1914. g. i povuče čitav svijet u gigantsku borbu. Krvavo svjet-sko klanje potraja pune četiri godine i donese nam napokon davno žel j en o:
Osloboäenje i ujedinjenje.
Dne II. novembra 1918. godine sastadoše se u Beogradu predstavnici srpski, hrvatski i slovenački i proglasile ujedinjenje svojih zemalja sa kraljevinom Srbi-jom u jednu državu u Kraljevimi Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karadordeviča.
Ovaj naziv države kao i njezinu administra-tivnu podjelu u 33 oblasti izmijeni zakon od 3. oktobra 1929. godine u kraljevinu
JUGOSLAVIJU
podijeljenu u 9 banovina.
Trebinje, koje je dotle pripadalo Mostarskoj oblasti, dode u sastav Zetske banovine.
II.
SADAŠNJICA
ILI OPIS TREBINJA I NJEGOVE OKOLINE
TREBINJE.
Grad Trebinje leži u sjevero-istočnom uglu Trebinjskog Polja. Oivičuju ga krševita brda osrednje višine: Ilijino brdo, Obodine, Leutar (1224 m — najviši u okolini), Kravice, Petrina, Golo brdo, Strac, Hum i Vesac. Dok ova divlja romantika zatvara varoš sa tri strane, dotle se na jugozapad otvara prekrasan vidik na pano-ramu pitomoga Trebinjskog Polja.
Tragovi prošlosti grada Trebinja vode nas u davna vremena rimskog gospodstva u ovom kraju.
Trebinje isprva zvalo se je T r i b u n i a ili Travunija — Travunja, a grčki T(>«/9om'a Tribunia je neosporno došlo od rimske riječi t r i b u n u s. Rimski tribunus je zapovjednik jedne vece ili više manjih jedi-nica rimske vojske — tribunus militum i tribuni militares.
U vezi sa ovim namece se od sebe pitanje: a gdje su bile i stanovale čete tribunove? Na ovo pitanje teško je dati odredeni odgovor. Poznato je da su rimske čete u pokorenim zemljama stanovale redovno u utvrdenim logorima ili taborima, koje Rimljani nazivahu c a s t r a. Rimljani su svoja castra podizali na mjestima, koja su odgovarala izvjesnim uslovima. Ne-majuči pouzdanih podataka do riječi t r i b u -
n u s i od nje izvedene T r i b u n i a može se reci, da spomenutim uslovima rinaskog tabora u Trebinju najviše odgovaraju današnje Police, na lijevoj obali rijeke Trebinjčice. Tamo nas sem zgodnog plateau-a vode još i neki ruševni ostaci, kojima do ovoga časa nije sasvijem provjereno porijeklo.
Na suprotnoj obali, na jednom krševitom zaravanku, leži G r a d i n a. Sudeci po položaju Gradine i Polica kao i po tragovima,"" koji se nalaze na obalama Trebinjčice i u nje-nom koritu, bio je na torn mjestu jedan zidani most, koji je vezivao ova dva suprotna i naseljena mjesta. Vrlo je vjerovatno, da je na mjestu današnje Gradine bilo ono ilirsko naselje — možda A d z i z i u m —, koje Rimljani redovno nazivahu Urbs O p i m a , t. j. bogata varoš.
Slovensko T r e b i n j e javlja se tek krajem IX. vijeka. Ime mu je nastalo od slovenske riječi Tp'feß, što znači ž r t v a. Ostaci starina govore da su Police ono mjesto, gdje se je za-metnulo slovensko Trebinje. Ono se je odavde dalje širilo podnožjem Gologa brda sve do Brankoviceve kule, koja je u prvoj polovini XIV. v. bila residencijom trebinj-skih gospodar a.
Trebinje je isprva bilo samo župsko mjesto. Okupivši vremenom oko sebe susjedne župe postade Trebinje središtem nove i vece političke zajednice, koja se po njemu prozva
* Vidi o tome I. dio str. 13. i 14.
Trebinjska oblast.
Priznajuci redom suverensku vlast hrvatskih, zetskih, srpskih i bosanskih vladalaca oču-vala je Trebinjska oblast sve do Osmanlija krvno srodstvo svojih rodova i njihovih župana. Druge neke tradicionalne osebine slaven-ske očuvaše se još dulje. Za jedno i drugo ima jasnih dokaza. Prvo potvrduju nadgrobni napisi u Policama i Poljicu Popovo m, a od ovih su još jači spomenici na gro-bištu u Veličanima. Tu je zapravo ne-kropola župana Čihoriča-Drugoviča i župana Sankovica. Za drugu tvrdnju osim historije imamo sta više i živih dokaza. Tako su se plemenske osebine očuvale sve do najnovijeg vremena u imenima K o r j e n i č a i Z u b a C a.
Trebinje je u srednjem vijeku bilo važnoi koliko političko toliko i trgovačko mjesto. Ispod Brankoviceve kule u Policama vodio je trgovački put iz Dubrovnika u Bilecu-Gacko i dalje u Srbiju. U Trebinju je bilo stalno naseljenih dubrovačkih trgovaca. U njemu je od 1378.—1463. g. boravio i zasebni poslanik dubrovački.
Dolaskom Osmanlija poče da opada veličina i tamni slava starome Trebinju. Ovoj nedaci mnogo doprinesoše nove prilike kao i položaj grada prama susjednoj Crnoj Gori, slobodnome Dubrovniku i mletačkoj Dalmaciji. Zbog toga se Trebinje stade postepeno da prerušava u je-dan logor i da dobiva izgled obranbenog utvr-denja.
Kada 1687. g. pade Herceg-Novi u ruke Mlečicima, odseliše iz njega turške porodice u unutrašnjost zemlje. Najveci dio tih porodica doseli u Trebinje. Neke od njih nastaniše se u Gorid i na Gradini, a neke se spustiše niže Hrupjela i naseliše ono mjesto, gdje je danas artiljerijska kasarna. Na torn mjestu niče novo naselje, prozvano Omanovicevom maha 1 o m. Ona je najstariji dio današnje v a -r o š i trebinjske.
Po odlasku turških porodica iz Novog u Trebinje zabrinuše se Mlečani, da bi Turci mogli manastir Tvrdoš da pretvore u jaku tvr-davu, zato ga sami 1694. g. razoriše. Dvije go-dine docnije utvrde Turci B a n - v i r"' zidi-nama i jakim kulama: državno m, Hadži-hasanovicevom i Saradžicevom.
Uvjerivši se ubrzo da je novo utvrdenje i maleno i slabo za odbranu, izgradi O s m a n -paša Resulbegovic 1706. g. oko ovog starijeg utvrdenja jednu prostraniju tvrdavu sa četiri jake kule. Glavni ulaz (kapija) u tvrdavu je na zapadnoj strani. Nad tim ulazom bila je kula Hadžismajilovica Selimage. Ostale tri kule ili t a b i j e branile su prilaz gradu vatrom iz svojih topova. Tabije su bile ove: sje-verna Salahoviceva, jugoistočna Č a t o -v i č e v a i jugozapadna Landroviceva tabija. To je trebinjski Kastel.
* Po živoj tradiciji nastalo je ime B a n - v i r ili Banov vir odatle, što se je neki ban trebinjski utopio u viru rijeke Trebinjčice u bližini do toga mjesta. Bilo je to davno prije dolaska turskog u Trebinje.
U Kastelu sagradi Osmanpaša za sebe konak na ovom mjestu, gdje je sada mekteb. Dalje je podigao džamlju, koja još postoji i nosi njegovo ime. Osim ove džamije ima u Kastelu još i Careva džamija.'"'' Nekako u isto vrijeme pre-seliše u Trebinje i turške vlasti iz Dračeva.''"''" Za pridošle vlasti sagradi Defterdar, zamjenik travničkog vezira, po'znatu divanhanu i još nekolike potrebne zgrade.
Tako je današnji Kastel postao središtem novoga Trebinja, koje se poče oko njega di razvija na desnoj obali rijeke Trebinjčice.
Osnutkom i razvitkom novoga Trebinja Stade još bržim tempom da obumire i opada staro Trebinje na lijevoj obali rijeke. Na to srednjevjekovno naselje slovensko podsječaju još Police, koje se vremenom i raseljivanjem svoga stanovništva prerušiše iz slavne i velike varoši Trebinja u raštrkano selo Gornje in Donje Police.
Izvan kastelskih zidina bila je u početku samo Omanoviceva mahala i to kao predgrade. Nešto docnije poče se da diže drugo predgrade varoško u Bregovima, a po-sljednje se stadoše izgradivati Police.
Za Carevu džamiju vezana je priča, da je ona pHje bila na lijevoj obali Trebinjčice uz harem, koji još postoji. Tu se je dogodilo klanje Turaka (vidi I. dio str. 36.). Da bi se izbjeglo sličnim slučajevima, napuste Turci ovu džamiju i u Kastelu podignu novu Carevu džamiju.
Dračevo je postradalo u ustanku Baja Pivljanina.
Austro-Ugarska monarhija za vrijeme svoje okupacije postupno pretvori Trebinje u jedan utvrdeni logor. Po periferiji varoši izgradi ona nekolike pješadijske kasarne, a u varoši samoj podiže veliku artiljerijsku kasarnu. U Kastelu, na razvalinama starog manastira, nakalemi jed-nu manju, pionirsku kasarnu. Samu varoš opasa zidom, u kojem ostavi dvoja vrata ili kapije: bilecku i dubrovačku.
Sve ovo pričinilo se je bivšoj monarhiji malo i slabo za njenu sigurnost. Namjeravajuci možda vjekovati u ovome kraju ona je i brda oko Trebinja ovjenčala utvrdenjima, podigavši na njihovim glavicama do jedanaest što večih sto manjih forova. Ova su utvrdenja danas napu-štena, jer ne služe više onoj svrsi, u koju su bila izgradena.
Za svjetskoga rata naročito je postradalo i Trebinje i njegova okolina. Neiskazane muke, patnje i progone pretrpješe osobito pravoslavni Srbi sa strane austrijskih vlasti. Mnogi od njih dadoše i živote za vjeru i narodnost svoju. Iza oslobodenja ekshumiraše trebinjski Srbi razasute posmrtne ostatke palih mučenika i sahraniše ih — 77 muškarca i 2 ženske — u zajedničku Kosturnicu. Ova zajednička grobnica leži u Podglivlju tik do pravoslavnega grob-Ija. Podigoše ju zahvalni i ponosni Trebinjci o svom trošku iz pijeteta prama neustrašivim ju-nacima, koji mučenički izginuše za svoje ideale.
Kosturnica šuteci govori više nego je i naj-vještije pero u stanju da napiše. Njezin nijemi
govor razumlje onaj, koji misli i iskreno osjeca za današnju državnu zajediiicu.
Poslije ovoga tugaljivog pomena vratimo se opet u Trebinje.
Centar današnje varoši je novijega datuma. U centru su pravilne i žiroke ulice sa kučama, koje u večini svojom arhitekturom daju gradu izgled jedne primorsko-dalmatinske varoši. Manji dio zgrada drugog je — modernijeg tipa. Medu njima važnije su ove javne zgrade: bivša trgovačka škola, osnovna škola, mjesna komanda, sresko načelstvo, gradska opština i ured za otkup duhana sa svojim magazinima. Ova-mo ide i poveči broj privatnih kuča. Osim na-brojanih zdanja ističu se osobito srpsko-pravo-slavna i rimo-katolička crkva. Obje bogomolje rastavlja lijepo uredeni gradski park.
Usred grada, u sjeni odraslog drveča, prostire se Babicev trg, koji služi kao pijača dnevnih životnih namirnica.
Odmah do ovoga trga, pred zgradom sreskog načelstva, a u debeloj hladovini visokih i kroš-njatih platana nalazi se Wilsonov trg. Zelenila imade u gradu još dosta po privatnim vrtovima i vocnjacima, a naročito je ono bujno na obalama tajanstvene rijeke Trebinjčice. Grad imade moderan vodovod, koji iz vrela Oko opskrbljuje njegovo stanovništvo zdravom pit-kom vodom. Oko se nalazi kod Arslanagiča mosta, 6 km istočno od Trebinja.
Sama varoš Trebinje broji 587 domova sa 2000 duša, a gradska opština ima 5670 stanov-nika u 923 doma.
Trebinje je sjedište sreskog načelstva, ko-tarskog suda, poreske uprave, te odjeljka finan-sijske straže. TJ varoši ima jedna muška i jedna ženska osnovna škola i niža gimnazija. Uz spo-menute škole postoje još dvije ženske stručne škole: Kola srpskih sestara i Školskih sestara sv. Franje. Od mjesnih društava napominjemo: srpsko pjevačko društvo S o k o, hrvatsko glaz-beno i pjevačko društvo Slavuj, Soko kraljevine Jugoslavije i nogometski klub L e o t a r.
Trebinje je po čitavoj izgradnji kao i po društvenem životu jedna moderna varošica, u kojoj zapad očigledno postaje nadmocniji nad istokom. Trebinje je uopšte vrlo čisto i zdravo mjesto. Leži na i8° 20' 19" ist. d. i 42° 41' sjev. širine, a visoko je nad morem 274 m. Klime je blage, više primorsko-kontinentske, što svjedoči flora, koja u mjestu i po okolini uspijeva.
Po svojem zgodnom smještaju Trebinje je vazda zauzimalo dolično mjesto. Ono je i danas najvažniji grad u južnoj Hercegovini i glavna raskrsnica njenih puteva. Iz Trebinja vode putevi u: Dubrovnik, Ljubinje, Bileču, Lastvu-Nikšič i Grab. Željeznička pruga veže ga preko Huma sa Dubrovnikom i Mostarom, a preko Gračareva-Lastve sa Bilečom.
Osim pomenutih puteva dobre su mu sao-bračajne veze i sa mjestima u bližoj okohni. U trebinjskoj okolini ima raznih zanimivosti. Imade mjesta, koja ili svojim starinama ili feno-menskim pojavama prirodnim skrecu naročitu pažnju ozbiljnom naučniku, odvažnom turisti i
ljubopitljivom putniku. U okolini varoši može da nade odmora duševno zamoreni i fizički smalaksali radenik kao i razonode željni vese-Ijakovic.
U okolini trebinjskoj žive zdravi, stasiti i bistri ljudi. Čovjek odista ne zna, čemu bi se više divio: da li divljoj romantici krša, proša-ranoj rijetkim ali pitomim uvalama i rodnim poljima, — ili kršnim sinovima ovih gorskih krajeva! Sa zanimivostima i Ijepotama prirode takmiči se živopisna nošnja naroda u Itome kraju. Njegov jezik je pun, čist, snažan i preli-jeva se kao zvuci lirske muzike. Pjesma i igra narodna odaju mu viteško porijeklo od junač-kih predaka.
Prema svemu, što je do sada rečeno, vidi se, da Trebinje ima povoljne uslove za dalji raz-vitak. Ono i po svojoj prošlosti zaslužuje bolju budučnost nego što mu je današnjica. Zato treba odlučno i čim prije pristupiti poslu, a oka-niti se krilatica riječi, koje redovno ostaju na pustim obečanjima.
OKOLINA TREBINJA.
Još u početku opisa grada Trebinja spome-nuto je pitomo Trebinjsko Polje, a na više mje-sta bilo je govora o rijeci Trebinjčici. Trebinjsko kao i Popovo Polje ne mogu se ni zamisliti bez Trebinjčice, a bez ovih triju faktora ostala bi slika Trebinja nepotpuna i nejasna.
Trebinjčica*
je jedna od najvecih i vrlo zanimljivih ponor-nica rijeka u kraškoj Hercegovini. Koliko se je moglo proučiti i zaviriti u podzemne tajne krasa, Trebinjčica je u direktnoj vezi sa M u š n i -com rijekom. Mušnica izvire izpod gorskog prelaza Čemerna i protječe G a t a č k o Polje prama sjevero-zapadu, gdje ponire. 2a-pažanjima je ustanovljeno, da se ona opet javlja pod brdom V1 a j i n j o m kod Bilece. To je izvor rijeke Trebinjčice, koja je bez sumnje od Trebinja dobila svoje ime.
Od izvora teče Trebinjčica prama jugo-isto-ku do Gornjeg Grančareva, onda skreče nešto na jug do Donjeg Grančareva i tu pravi zavi-jutak na jugo-istok. Malo niže u Donjem Gran-čarevu zaokreče naglo i promijenivši pravac teče dalje na zapad do Trebinja. U ovom toku probija se Trebinjčica u uskom koritu čas kroz tjesnace, a čas zalijeva omanja polja. Pred samim Trebinjem raširila se je rijeka u prostranem koritu i na ulazu u grad pravi okuku prama jugu. Ostavljajuči grad cijepa se ona u tri rukava, koji se niže Pridvoraca apet sastaju u jedno korito. Od ove t r i f u r k a c i j e ili ras t oka. — kako narod veli — teče Trebin-čica na sjevero-zapad do Zavale, a odavde na-
* Trebinjčicu zovu i Trebišnjica. Držim da je jezično ispravnije ime Trebinjčica. Pogrješan je i naziv latinskih pisaca sred. vijeka, koji ju zovu Chelmus (Chel-mo). Jasno je da ovo ime dolazi od slovenske riječi hum (hllimb).
stavlja svoj put prama zapadu do Oražja. Pod samim K 1 e k o m ponire u zemlju.
Trebinjčica je duga 97*8 km. Na čitavom putu, od izvora do Kleka, ne prima ona nijcdne pritoke do Č e p e 1 n i c e u gornjem toku. Od Trebinja pa do Kleka protiče Trebinjčica i na-tapa Trebinjsko i Popovo Polje. Ponori, ponikve i vrtače odvode na vise mjesta njezinu vodu u podzemlje, gdje nepoznatim podzemnim kanalima otiče dalje prama Neretvi i Jadranskome moru.
Podzemnim putem prama Neretvi daje Trebinjčica vode Deranskom i Svitav-skom Blatu.
Na obali Jadrana vidi se opet na više mjesta omanjih izvora, koji nevidljivim, tajnim pute-vima podržavaju vezu sa Trebinjčicom. Od tih izvora največi je i najjači izvor R i j e k e ili O m b 1 e"®" kod Dubrovnika. R i j e k a pome-nutim načinom dobiva vodu iz naše rijeke.
Kakogod Trebinjčica odaŠilje svoju vodu tajno kroz ponore, tako ona — osim na izvoru — prima vodu tajno kroz otvore, koje narod zove O k a.*''" Oka su valjkaste udubine, koje su vrlo cesto ozidane. U zidu su redovno ostav-Ijene kamene stepenice, kojima se silazi do vode, kada je niska. Oka ima dosta naročito oko Tre-
* Izvor Omble zvali su stari A r i o n.
Oka ima u Tatri. Tamo ih zovu morska oka, dok ih narod u Kršu zove samo oka. Ova je razlika svakako karakteristična, jer odaje različito narodno vjerovanje o postanku oka u Kršu i u Tatri.
binja i čičeva. U njima se često nalazi č o v -j e č j a ribica (proteus anguineus L.).
Osini oka imade i drugih izvora, koji za kišnog vremena hrane Trebinjčicu vodom. Ta-kav je izvor T u č e v a c. To je zapravo jedna spilja uz cestu kod sela Mostača. U njoj je izvor, koji je bez sumnje u vezi sa podzemnim vodama. Kada voda iz podzemlja stane jače navirati, onda se u Tučevcu čuje neka mukla tutnjava, pracena slabijom trešnjom. Po mišljenju mje-šcana izvor u ovoj spilji prima vodu sa p 1 a -teau-a ljubomirskog. Drugi opet vje-ruju, da je Tučevac u vezi sa vodania, koje do-laze sa fatničke visoravni. Prvo je mišljenje svakako opravdanije i obzirom na terenske prilike kraja.
Za kišnoga vremena nabuja Trebinjčica u tolikoj mjeri, da izide iz korita i poplavi Polje. Tada je Trebinjsko Polje djelomično pod vodom, dok čitavo Popovo Polje izgleda kao ka-kovo jezero. Za Ijetnje suše nestaje vode u sa-mom koritu riječnom vec kod D r a ž i n -dola u Trebinjskom Polju.
U Popovom Polju zove narod Trebinjčicu samo R i j e k o m. Ona je ovdje periodična kao i njezina poplava Popova Polja. Ljeti sasvim presuši, a zimi plavi svoju okolinu.
Da bi slika ove zagonetne rijeke bila donekle još potpunija, reci cemo koju i o životu u njoj. Ona je zanimljiva, kada je u koritu kao i onda, kada se razlije, pa poplavi oko sebe.
Na njenim obalama vidi se galeb (larus
cachinnans). Uz galeba se cesto vida i č i g r a (sterna hirundo). Taj mali srodnik galebov zeve se još i g a 1 e b i c. Od riba, koje živu u Trebinjčici, običnije su: pastrva ili past r m k a (salmo fario L.), mladica »(salmo hucHo Heck.). Nežto je rjedi u g o r (anguilla anguilla L.). Š a r a n a (cyprinus carpio) imade takode u dubinama rijeke kod samog Trebinja. Ovi su šarani odnjegovani u ribnjaku, koji je za austrijske vladavine bio za to ureden u du-bokom opkupu oko Kastela trebinjskoga. Oda-tle su šarani pušteni u Trebinjcicu, gdje su se umnožili. Najobičnija je riba b j e li c a (albur-nus lucidus Heck). To su red!ovni stanovnici naše rijeke.
Njezini se gosti javljaju zimi, kada voda preplavi polja. Tada nastaje lov na divlje p a t -k e (anas boschas), g u s k e (anser cinereus) i gnjurce ili ronce (podiceps minor).
Za opadanja vode eto ti u Popovom Polju novoga lova na ribu g a o v i c u'^ (paraphoxi-nus Ghetaldii Steind.). To je sitna riba, koja pridolaženjem vode izlazi iz podzemnih šuplji-na, a vrača se natrag u podzemlje sa opadanjem vode. Za gaovicu veli arhimandrit Hristifor Mihajlovic, da ona dobro pozna svoje podzemno boravište. Ona se vrača istim putem tamo, odakle je izišla. Ako koja gaovica slučajno zaluta, ona če prvom vodom da pobjegne iz tudeg boravišta.
'' Gaovicu nasoljenu sa narezanim lukom slažu u bu-rad kao salamuru, koja služi naročite sirotinji za smok u vrijeme posta. Neki ju i suhu troše.
To je eto Trebinjcica, rijeka pq syemiLta-janstvena. Ona brižno čuva svoje tajne od neznanih izvora pa do zagonetnih ponora. Tu ih mračnim fjpdzemnim putevima odprema dalje da ih za vazda preda zagrljaju bezdana morskega.
POLJA.
U tipično kraškoj Hercegovini ističe se naročite gornji dio zemlje svojim raznolikim i brojnim fenomenima. Čitav ovaj kraj diže se postupno prama Crnoj Gori. Njegova kraška romantika nije ni toliko divlja ni tako monotona kao u ostalom kršu. Ona nasuprot svrača na sebe svestranu pažnju.
Osobito je zanimiv njegov jugo-zapadni dio. Ovdje se na višinama iznad 1400 m vide tra-govi glacialnoga rada. Tu u urvinama gorskim imade snijega preko cijeloga Ijeta. Nešto niže ispod ovoga golog i hladnog pojasa odmara ti se oko i pase po bujnoj crnogorici, koju je mje-stimice prošarala stogodišnja bjelogorica. U tome predjelu leže U b 1 i,* koji svojim imenom lijepo karakterišu svoju okolinu, koja je po svemu upravo idealno romantična.
Čitava gornja Hercegovina, a osobito njezin jugo-zapadni dio, gravitira prama Trebinju 1 njegovom polju. Atmosferske oborine, u koliko se odmah ne gube u zemlju, prikupljaju se na visokim ravnima, slijevaju se u ponikve, te raznim nadzemnim i podzemnim putevima silaze u polja i snoseci na njih humus — oploduju ih.
Ubli dolazi od riječi u b — u b a v.
Medu poljima gornje Hercegovine najvece je i najpoznatije Trebinjsko i Popovo Polje.
Kao što su sva polja u unutrašnjosti krša nastala radom tektonskih sila, tako je postala i iivala Trebinjskog i Popova Polja. Ona je do-duše po svojem tektonskom postanku jedna cjelina, ali na okclnim brdima i na njoj nije jednak rad erozije i denudacije. Ta je razlika naprosto očigledna. Nju je dobro uočio naš narod, kad je Polja okrstio sa dva imena: Trebinjsko i Popovo.
Još izrazitije od ovih imena govore o razlici jednog i drugog Polja njihova karakterisitčna epiteta: Vrt Hercegovine i Misir hercegovački. Mi čemo se usput još do-taknuti najmarkantnijih njihovih osebina.
TREBINJSKO POLJE
ili Vrt Hercegovine nad morem je iz-medu 280 i 270 m visoko, a zaprema u površini 18 km". Polje je dugo do 9 km, a široko je prosječno do 2 km. U L u g u kod sela D j e d ic a široko je 6 km i to mu je najveca širina. Odavde se Polje počinje da sužuje, dok mu se strane jedna drugoj ne primaknu na i'5 km. Tu završava Trebinjsko Polje sa Šumom, koja ga ovdje izrazito dijeli od Popova Polja.
Trebinjsko Polje prekriveno je mlado-terci-jarnim aluvijalnim nanosom. Ono je zbog buj-nije vegetacije prozvano Vrtom Hercego-
vine. Uz sve vrste žitarica uspijeva u njemu jos smokva, maslina, šipak, čempres i vinova loza. Kukuruz i krumpir, kao najvažnije život-ne namirnice, najjače su zastupljeni i najviše se kultiviraju. Osobita se pažnja posvečuje duha-nu. Trebinjski, naročito Š u m s k i duhan poznat je na daleko.
Osim napomenutih produkata valja naročito istaknuti sijanje crvenoga luka. To je osobito unosna grana poljoprivrede. Sitni crveni luk za rasad ili a r p a d ž i k na veliko se izvozi iz tre-binjske okoline.
Za Ijetnje suše neumorno i bez prekida rade t. zv. kola. Ona su smještena na Trebinjčici, pa svojim automatskim^kretanjem crpu vodu iz rijeke, otpremaju ju kroz naročito udešene oluke i jazove na obližnje vfteve—i li*ade -k. obilno ih natapaju. Rezultat ovoga rada je upravo sjajan.
Kako je Hercegovcu dragocjen svaki pedalj plodnega tla, zbog toga su se oko polja pore-dala ljudska naselja i nanizala jedno do drugog na krševitim padinama okolnih brda. Tu je relativna gustoča stanovništva velika, jer na I km^ dolazi nešto preko 400 duša.
Stanovnici Trebinjskog Polja razlikuju se i u nošnji od susjednih Popovaca. Oni se kao i južni gorštaci odlikuju i ističu svojom slikovi-tom nošnjom u narodnim bojama. Jezik im je čist i pun, — dijalekta je ijekavskoga. Priroda ih je nadarila dobrim zdravljem i lijepim duševnim sposobnostima.
POPOVO POLJE.
Iii Misir hercegovački je nešto niže od Trebinjskog Polja. Popovo Polje, koje kratko 20VU Popovo, dugo je 48 km, široko 1 do I-J km. Najšire je kod Zavale.
Odmah do mjesta 2 a v a 1 e nalazi se kraška spilja Vjetrenica. Na ulazu u spilju redovno duva vjetar, a u unutrašnjosti njezinoj čuju se neki tajanstveni zvuci, koji za bure po-staju jači. Spilja se je po vjetru prozvala V j e -t r e n i C o m. Nešto podalje od ulaza imade u Vjetrenici jedno bistro podzemno jezero. Tlo u spilji prekriveno je dosta debelim slojem gnjile (ili ilovače), u kojoj se je našlo kosti dohistorijskoga čovjeka.
Vjetrenička spilja nije još dovoljno ni pre-tražena i nije kako valja ispitana. Upravo zato su povezane za nju razne priče u narodu. Iz tih priča proizlazi, da je Vjetrenica ništa drugo no jedan ogromni, podzemni labirint. Taj prirodni labirint je tajnim šupljinama u vezi sa dalekim krajevima, nepoznatim dubinama i nadzemnim ravnjacima. To nam donekle ob-jašnjava i porijeklo jezera u spilji.
Čim čovjek izide iz čudne i tamne Vjetre-nice i, pošto mu se oko svikne na dnevno svjetlo, odmah pred njim pukne ravno Popovo Polje. Ono je polojito i pokriveno je mladom aluvijalnom naplavinom, koja je dosta debela i vrlo produktivna.
Zimi je čitavo Popovo Polje redovno pod vodom. Ono je u to vrijeme slično egipatskoj ravnici, koju je Nil, za perioda tropskih obo-
rina, svojom redovnom poplavom pretvarao meduzemno more. Kada se je Nil povukao u svoje korito, ostavljao je iza sebe debeo sloj plodnoga humusa. I odista, što je Nil bio svojoj dolini, to je Trebinjčica u punoj mjeri još i danas Popovu Polju. Ono je za zimske poplave jedno jezero, a Ijeti se na njem talasaju- bujni usjevi i prelijevaju se u svima nijansama zelenila.
Ima usjeva, koji u ovom plodnom polju dva puta godišnje rode. Prirodne pojave u Popovem Polju slične su donekle i po tome onima u Egiptu ili Misiru.
Sada je razumljivo, odakle Popovu Polju pri-djevak hercegovačkog Misira. Rim-sku riječ: Aegyptus donum Nili mo-žemo pravom primijeniti Popovu Polju sa rije-čima: Popovo je dar Trebinjčice!
Popovci su za vrijeme poljskih radova ne samo marljivi radenici, nego su i racionalni poljodjelci. Kada prestanu poljski radovi, oni se bave i raznim zanatima i sami sobom pod-miruju sve svoje potrebe. Oni su na daleko poznati kao dobri majstori uopšte — a napose u zidarskom poslu.
2a naselja ljudska vrijedi u Popovu Polju jos u vecoj mjeri ono, što je prije rečeno za Trebinjsko Polje.
Popovačka nošnja je po svojem kroju narodna, bijele je boje Ijeti, a zimi obično tamne.
III.
TOPOGRAFIJSKI PREGLED STARINA
STARINE.
Topografijski pregled.
Nije potrebno isticati važnosti starina za poznavanje čovjekove prošlosti. Uopšte je po-znato, da su starine jedan od važnijih izvora, iz kojih kritična histerija crpi bogatu gradu. Iz poznavanja i proučavanja ljudskih kulturnih tragova nastala je zasebna grana histerije: nauka o starinama.
I ovome je odjeljku svrha da barem donekle dopuni prošlost i sadašnjost Trebinja. U njemu su pobrojane starine, koje su vec sa manje ili više sreče pretraživane, a neke su od njih po stručnjacima ispitane. One nijesu grupisane u odredene vrste, nego su zbog lakšega pregleda tek topografijskim redom poredane.
U ovom poredaju starina je jedna pregledna slika i čitalac može u njoj da nade mnogu zanimivost, dok ce ona istraživaču uštediti na vremenu i dobro ce mu doci u daljem naučnom radu.
Evo tih starina.
Po ostacima iz davne i nedavne prošlosti T r e b i n j e je jedno od važnijih nalazišta u Trebinjskoj oblasti.
G r a d i n a pj3 svojem imenu i po položaju odaje, da je na njezinom tlu bilo jedno starije ljudsko naselje. Tragovi, koji pokazuju vezu ovoga mjesta sa lijevom obalom rijeke Trebinj-čice, pravdaju mišljenje, da je tu bilo ilirsko naselje (Adzizium?), koje Rimljani obično
nazivahu urbs opima. Ovaj rimski naziv jasno svjedoči, da je naselje bilo veliko i bogato.
U bližini Gradine, izmedu Gorice i Gradine, kod Borozanovih kuca ima još i danas jedna ograda, koju zevu pazarištem. I nehotice se namece pitanje, da li ovo pazarište nema kakove veze sa ilirskim ili kojim drugim davnim naseljem?
U polju goričkom, na jednoj humci leži nekoliko oštečenih nadgrobnih spomenika srednjega vijeka.
U rimsko doba vezivao je Gradinu sa Policama zidani most preko Trebinjčice. To odaju usječene stepenice na obima obalama rijeke, a još više ostatak jednog zidanog stupa u rijeci i nešto klesanog kamena. Most je spajao rimsko naselje na jednoj obali sa ilirskim naseljem na drugoj strani Trebinjčice.
O drugom kojem narodu u tom vremenu ne može biti govora nego o Ilirima. Upravo zato izgleda tim vjerovatnija pretpostavka o ilirskom naselju na ovom mjestu.
Police imadu jedno staro groblje. Za tur-skog gospodstva podignuta je na groblju mala crkvica na samim grobovima. Sagradena je ve-čim dijelom od nadgrobnog kamenja sa samoga groblja. Ovo grobište leži pored Trebinjčice. U jomenutoj crkvici imadu dva važnija napisa, coja su prilično očuvana.
Jedan je nadgrobni spomenik iz 1180. go-dine. Podigao ga je županu Grdu (FpL/if)) brat R a d o m i r.
Drugi napis nalazi se pod samim pragom
crkvenih vrata. On još nije čitav pročitan ni
proučen, pa se ne zna, čiji je. Na onom dijelu napisa, koji se vidi, spominje se vladanje kralja Vladislav a. Ovaj kralj ne može biti niko drugi nego sin Štefana Prvovjenčanog Vladislav, koji je kraljevao od 1234. do 1237. godine.
Osim ove zanimljive crkvice bila je — kako se čini — još jedna starija crkva u Policama. Njezini se tragovi razbiru nešto poviše spome-nutoga groblja uz samu cestu. Tu ima jož i drugih ruševnih ostataka. Drži še da je na ovom mjestu bio neki stari manastir. Vrijedno je na-pomenuti, da narod male vrtove oko ovih starina zove C e 1 i j a m a. Tko zna, nemaju li ove celi je kakove veze sa nestalim manastirom!
U Policama če se vjerovatno naci i tragovi crkvi s v. M i h a j 1 a. U njoj su po bilješkama popa Dukljanina zakopani kraljevi (reges) Pav-limir=^ i sin mu Tješimir. Po tradiciji nasuprot valjalo bi crkvu sv. Mihajla tražiti negdje öko Gradine ili Gorice. Narod naime priča, da je ovdje bilo sjedište banova trebi n j s k i h.
Gornje Police leže na padini Golog brda. Tu još danas zubu vremena prkosi k u 1 a Vuka Brankoviča. Istočnom stranom ispod kule vodio je stari dubrovački put, a kuli na zapadu puklo je plodno polje, koje narod zove Brankovinom.
Kula je u prvoj polovini XIV. vijeka bila
* Prama Dukljaninu Pavlimir je osnovao Dubrovnik. — O Pavlimiru kao osnivaču Dubrovnika pjeva i pjesnik Gundulič.
residencijom trebinjskih gospodara M 1 a d e n a i sina mu Branka. Ovaj potonji odselio se je u Ohrid oko 1353. godine, gdje je umro 1365. g. Branko je otac Vukov i G r g u r o v. Za Grgura se znade da je kod Ohrida podigao crkvu Bogorodici Za-h u m s k o j, a Vuk je poznat po kosovskoj katastrofi.
U ovim historijskim podacima ogleda se današnja narodna tradicija o kuli Vuka Brankovica I o Brankovini ispod kule. Očito je zamijenjen otac Branko sa sinom Vukom. Uspomenu na Vuka očuvala je narodna pjesma, dok historija tek usput spominje brata mu Grgura i oca nji-hovoga Branka.
Neče biti na odmet, ako ovdje kažemo koju o grbu varoši Trebinja. Verzija, po kojoj taj grb prikazuje jednu kulu hercegnovskih utvrda sa morem ispod same kule, nema realnog oslonca ni historijske pozadine.
Kula u trebinjskom grbu vijerna je slika Brankoviceve kule u Policama sa poljem Bran-kovinom. Kako se nigdje ni u starijim spisima o Trebinju ni na spomenicima nije uopšte našao nikakav grb varoši Trebinja, jasno je po tome da on datira iz vremena austrijske uprave u ovim krajevima. On uopšte i nema kakove osobite važnosti.
U današnjem Trebinju imade isto tako starina, za koje osim tradicije nema drugih provjerenih podataka.
Ruševine jedne takove starine nalaze se u Kastelu u icesaru (ič-hisar, t. j. unutrašnja utvrda) kod današnje gimnazije. To su, po svoj
prilici, ostaci nekog manastira, o kojem još za sada ne znamo izbliže nista.
Zvonik uz ove ruševine svakako je mladega datuma. Njegovo klesano kamenje, grada i čitav izgled odaju na prvi pogled venecijan-sku arhitekturu, koju nerijetko susrecemo u našem primorju. Do svjetskoga rata bilo je u njemu jedno zvono, na kojem su, po iskazu očevidaca,'''" bili likovi svetaca zapadne crkve i latinski napis. Austrijske vlasti skinuše zvono za svjetskoga rata i kriomice ga nekamo otpremiše.
Toranj je za turške vladavine služio za sahat-kulu.
Nepoznato podrijetlo icesarske ruševine, pa tajanstveni nestanak zvona izazvao je razne ko-mentare kako o zvonu tako i o manastiru. Svakako je proizvoljno dokazivanje nekih ljudi o porijeklu i pripadnosti manastira, jer ne bazira na dokumentima.
Druge starine trebinjske nema zapravo ni-kako. O njoj postoji jedino priča medu starijim Ijudima.""^ Po njihovom pričanju bile su to na svodove zidane (šcemerane) grobnice u Omano-vičevoj mahali. Nestalo ih je izgradivanjem mahale. U grobnicama su se čuvale dragocjenosti i svetinje krščanske. Ove je osnivač mahale Omanovič rasprodao okolnim crkvama i ma-nastirima. Prama očuvanoj tradiciji bili su Oma-noviči prije toga vrlo bogati ljudi, ali docnije —
* Don Andelko Glavinic, rimokatolički župnik u Trebinju.
Omanovic Ahmet Deho, Sehovic Huso, trgovci u Trebinju i dr.
iza prodaje svetinja — počeše naglo da siro-maše. Ovome narodnem vjerovanju ne treba komentara.
2 a s a d ima dvije starije kule. Obje su ruševine. One se po strukturi svojoj razlikuju od Brankoviceve kule u Policama. O zasadskim kulama ne zna se ništa pouzdano. Njihov vanjski izgled i unutrašnji raspored odaju defan-sivni karakter, dok im položaj ukazuje na gospo-dara, koji nije bio siguran medu potčinjenima. One po tome odgovaraju begovskim utvrdenim čardakovima u Bosni.
Priča da su ove kule gradili stari Grči, nema nikakove historijske pozadine niti je sa arhitektonske strane opravdana.
Velika Pogača poviše H r u p j e 1 a bila je ovjenčana jednom tvrdavom. Njezine razvaline zove narod Šcepan-gradom vjerujuči, da ga je gradio herceg Ščepan.
Pridvorci su dobili ime po svojim sta-novnicima, koji su bili pri ili oko (lo) dvora kojega velikaša i koji su za njega radill ili mu zemlju obradivali. Pridvorci se u historiji spomin ju več 1443. godine.
Kod nas ima više srednjevjekovnih mjesta, koja su slično kao Pridvorci nastali ili pri dvoru ili pod gradinom — kao: Pri-mošten, Privlaka, Prizren, Priboj, Podborač, Podvisoki, Podsused i dr.
T v r d o š sa ruševinama starog manastira leži na krševitoj uzvisini tik do ceste, koja iz Trebinja vodi u Ljubinje. Manastir Tvrdoš po-dignut je oko 1509. god., a 1517. ukrasio ga je
fresko-slikama dubrovački živopisac Vice L o v r o v. U drugoj polovini XVI. i u XVII. vijeku stanovali su u Tvrdošu hercegovački ml-tropolid. Odatle potječe ime Trebinjskoj e p a r h i j i.
U sukobu sa Turcima razoriše Tvrdož Mle-čani 1694. godine. Odmah prvih godina XVIII. vijeka bilo je nekoliko pokvišaja, da se obnovi razoreni manastir. U torn nastojanju istakao se je mitropolit Nektarije i ig u man I s a i j e. Ali sve je bilo uzalud, jer se Tvrdoš ne pridiže više iz svojih ruševina.
Sudeci po ostacima manastira vidi se, da je Tvrdoš bio spreman i za obranu od napadača. Zato je bio izgraden čvrst zid oko manastira. U unutrašnjosti mogu se u ruševinama razbrati temelji stare crkve. To je bila bazilika sa tri broda. Dva pobočna broda nešto su krača od srednjega, koji je narteksom produžen na za-padnu stranu. Prama tome današnja crkvica, koja je 1924. g. podignuta na tvrdoškim razvalinama, nije žalibože nikakva rekonstrukcija stare crkve.
D u ž i bijahu nekoč metoh manastira Tvr-doša. Današnji manastir u Dužima osnovaše ka-luderi tvrdoški odmah po razorenju Tvrdoša obnovivši crkvu sv. Pantelejmona, koju posvetiše Uspeniju Bogorodice. Po dokazivanju neikih historiografa u Dužima su još prije nego postadoše manastirom, stolovala trojica vladika.
S a v i n a je manastir kod Herceg-Novoga. Osnovan je od tvrdoških kaludera u isto vri-
jeme kada i onaj u Dužima. U njemu su takode sjedili episkopi S a v a t i j e i sinovac njegov Stevan Ljubibratic.
U vezi sa Tvrdošem, Dužima i Savinom kao residencijama episkopa iznosim još i ovaj kratki historijat.
Zahumsku episkopi ju osnovao je sv. Sava 121^. g. sa residencijom u S t o n u. Prvi epis'kop bijaŠe H i 1 a r i j e i to za vlade humskog kneza Petra. Iza Hilarija dolaze redom: Metodi je, Teodozije (oko (1250. g.,) i Nikola (oko 1260. g. za za-humskog kneza Radoslava). Peti episkop ston-ski Savo ode 1263. za arhiepiskopa srpskog. Od toga vremena nema više episkopa u Stonu. Od 1270. g. borave u Dužima ovi episkopi: Eustahije, Jovan i Stevan. Godine 1321, prenese Stevan stolicu zahums'ke episkopi je u Srbiju, jer Travuniju bješe preplavila bogomilska vjera. U Srbiji dobi Stevan od Uroša III. Dečanskog na uživanje manastir sv. Petra i Pavla na rijeci L i m u i neke crkve u okolini ovoga manastira. Tako je zahumska episkopija na Limu od 1321. g., dok ju odatle ne prenesoše u manastir Banju u Dabru. Tu se ona prestade zvati zahums'kom, i prozva se dabarskom episkopi j o m.
Početkom XVIII. v. preseli dabarski episkop ■u Sarajevo i prozva se dabro-bosanskim episkopom. Prama tome su dabro-bosan-s k i episkopi nasljednici zahumskih episkopa.
U polovini XIV. v. osnovao je car Dušan Silni novu episkopiju u M i 1 e š e v u. Mile-ševski episkop prede za najezde turške u XVI. v. u T v r d o š i tu se prozva z a h u m -skim episkopom. Po razorenju Tvrdoša odseli S a v a t i j e Ljubibratic u S a v i n u, a njegov sinovac episkop S t e v a n ostavi ovu residenciju i ode u sjevernu Dalmaciju. NjegO'vi nasljednici mijenjali su svoja boravišta, dok se 1766. g. ne spustiše u M os t ar kao mo-starsko-zahumski episkopi.
Toliko za bolju orijentaciju po ovom pitanju.
C r n a č u Bihovu sa ruševinama d o m i -nikanskog manastira sv. Petra de C a m p o. Po popu Dukljaninu bili su Skadar, Bar, Papratni i sv. Petar de Campo gro-bištima zetskih knezova. Mavro Orbini tvrdi da u sv. Petru de Campo leži tijelo D e s e , velikog župana raškog, a po D. R a -s t i j u (Rasticu), historiografu dubrovačkom, ukopan je ovdje i kralj Radoslav.
Toma Arhidakon veli da je u sv. Petru de Campo stolovao katolički biskup Tribuniensis ecclesiae, t. j. trebinj-ske biskupije i to od 1076. g. Dr. M. Sufflay u djelu Srbi i Arbanasi kaže, da je u tom manastiru stolovao katolički biskup sve do 1254. ili 1260. g. Te godine, veli isti pisac, bio je biskup odagnan iz sv. Petra. Pisac ne navodi onoga, ko je biskupa prognao.
Od toga vremena stoluju t r e b i n j s k t b i s k u p i u Dubrovniku kao a d m i n i -
stratori ostrva Mrkna i lokrums k e opatije. Ova je opatija dominikanska.
Jos u vrijeme Tvrtka I. spominje se kao trebinjsko-mrkanski biskup Katko (umro 1393. g.)- Ratko je ranije, no što je postao biskupom, bio Tvrtkov dvorski k a p e 1 a n. Kao biskup sjedio je u Dubrovniku.
Naslov trebinjskog biskupa oču-vao se je do danas u nazivu duvanjsko-trebinjskog biskupa, koji sada residira u Mostaru.
Materijal od ruševina sv. Petra raznesen je i djelomično upotrebljen za gradnju novijih zgrada po okolini — naročito crkvica. U raz-nešenom materijalu očuvao se je jedan nadgrob-ni spomenik iz XIL vijeka (u crkvici u Bihovu). Na njemu se spominje knez S r a m k o. Iza G r d - o v a spomenika u Policama ovo je po starosti drugi spomenik, koji je — koliko je do sada poznate — pisan bosančicom u narodnem jeziku i koji je stariji od Kulinova ugovora sa Dubrovčanima iz 1189. godine.
Staro Slano ima dva srednjevjekovna spomenika, koji prikazuju naše narodno kolo. Napisa nemaju, ali su dragocjeni zbog ornamentike i narodne nošnje, koju vidimo na prikazanim licima.
Zidine i utvrde u Starom Slanu jesu iz nedavne prošlosti. Podigao ih je H a s a n b e g u prvoj polovini XIX. v. Hasanbeg je u narodu dobro poznata ličnost.
D j e d i C i sa steckom nešto čudna oblika. Po napisu je to nadgrobni spomenik R a d o j a.
M r k š i C a , potomka kneza Mrkže, koji se spominje u XV. vijeku.
V e I i č a n i sa vrlo bogatom srednjevje-kovnom nekropolom. Jedan napis pokazuje gro'b R a d a č e , žene župana N e n c a iz dobe Tvrtka I.
Medu drugim nadgrobnim spomenicima ovoga grobišta otkrio je dr. Jireček grobove županskih rodova Čihorica-Drugovi-ca i Sankovica. Oni se spominju u dru-goj polovini XIV. i u prvoj poiovini XV. vijeka.
Poljice Popovo ima u svojoj kapelici uzidan jedan odlomak staroga napisa. Na njemu se spominje župan Pribil iz prvih dana XIV. vijeka. Osim ovoga ima u Poljicu jedan još stariji napis iz XII. vijeka. Napis spominje ime trebinjskog župana Grda i župana R a d o -mira.
Zavala sa manastirom, vjerovatno iz XV. vijeka. Prve pouzdane vijesti o zavalskom mana-stiru imademo iz IJ14. godine. U manastiru se ■čuva nekoliko rukopisa XVI. i XVII. stoljeca.
O b 1 a t o kod Ravnoga ima staru crkvu sv. Dimitrija (Mitra), za koju predaja tvrdi, da je napravljena 150 godina prije dolaska Turaka.
U Ravnom ima nekoliko starijih napisa. Karakteristično je, što se na jednom napisu XVI. vjeka uz čirilicu javljaju i pojedina slova latinice (MjecTO B JiaT. B).
Arslanagiča most gradio je u XVIII. vijeku neki K u s t u r i c a. Na sredini mosta bila je stražarnica, koju je digla austrijska vlast iz tehničkih razloga, jer je ona most suviše tere-
tila. Graditelj mosta je iz roda Babica, a Kusturica mu je nadimak, koji je dobio, kada se je poturčio. U Bileči ima još izravnih potomaka njegovili.
M i C e v a C je gradina kod Arslanagica mosta. Razvaline pokazuju, da je ona utvrda bila prostrana i utvrdena sa 5 kula. Prošlost gradine nije izbliže poznata. Narod ju zove S t j e p a n -gradom i vjeruje, da ga je podigao popularni herceg.
L a s t v a''" je sačuvala dva nadgrobna spomenika: nekoga Radivojajadrašica i Vlatka Brankovica. O ovima spomeni-cima ne može se drugo reci nego da su — obzirom na pismo — srednjevjekovni spomenici.
Lastva je inače poznata sa svoje plodnosti i bujne vegetacije. Na glasu je kao vočarski i vinogradarski kraj, U neposrednoj bližini sa-moga mjesta naišlo se nedavno i na naslage kamenog ugljena.
Klobuk sa ruševinama jedne tvrdave ne-poznate starosti. Mjesto Klobuk poznato je u historiji. Ono se spominje vec 1042. g. za zet-s'koga kneza Vojislava u sukobu sa humskim knezom Ljutovitom. Godlne 1431. posla sultan Murat Alibega, da od Rado-slava Pavlovica uzme Klobuk sa žu-pom Vrmom i Trebinje sa Lugom i da popiše sva mjesta i zemlju. Dubrovčani za-
* Lastvi je staro ime L e u s i n i u m. Nastavak ove riječi svakako je latinski, ali korjen pokazuje na grčko porijeklo. Sudeci po tome Lastva je bila prije grčka nego rimska kolonija. (Vidi o tome dio I. str. 8. i 13.)
ključiše u vijecu, da Alibegu dadu 2000 dukata, ako im on, prama darovnici sultanovoj, preda spomenute krajeve i mjesta.
Tvrdava klobučka poznata je i iz borbe turške sa Rusima i Crnogorcima (1803 —1805).
Selo B o g o j e v i C i imadu jedno starije groblje sa srednjevjekovnim spomenikom nekog Vukašina Dobrašinovica.
Na Ilijinoj Gredi kod Bogojevica vide se u polukrugu razvaline starog utvrdenja. Posred razvalina stoji crkvica s v. 11 i j e, as obje strane njezine nalazi se simetrično po jedna mogila. Ova starina nije još valjano ispitana.
Grab. U polju do ovoga mjesta dobro raz-biru tragovi jednoga starijeg nasipa (Wallbau). To je turško utvrdenje I s t i č a n (istih — kjam). Ne zna se, kada je ovaj nasip podignut, ali se znade, da su ga Črnogorci razorili 1877. g.
Moško je na prostranoj visoravni, koje je nad morem do 690 m. I ako je ova visoka ravan izložena osobito jakoj eroziji vode, to ipak na njoj nailazimo na poveči broj (do 200) nad-grobnih humaka, koji se održaše. Ovi nas humci vode u prehistorijsku dobu ovoga kraja. Oni po položaju skeleta i po brončanim nalazima slice prehistorijskim grobnicama na G 1 a s i n c u na Romaniji planini. Vjerovatno su i iste starosti.
Slična grobišta nalaze se još na plateau-u kod L j u b o m i r a.
V r h p o 1 j e kod sela Ljubomira sa starinskim grobljem, na kojemu je podignuta A c i -mova kapela. Izmedu ostalih nadgrobnih spomenika toga grobišta ističe se spomenik kne-
zu Pokrajcu Oliverovicu iz vremena Sandalja Hranica. Napis na spomeniku je dosta dobro očuvan i interesantan je po svo-joj sadržini. Tu se spominje i ime Sandaljevo.
Radmilovica Dubrava ima jednu od najvecih nekropola srednjega vijeka. Spomenici u nekropo i raznih su oblika, a napisi na njima su vec trošni i teško se čitaju. Večina spomenika je iz XV. vijeka.
Srednjevjekovnih grobišta imade još u V r a-nji Dubravi, Trnavici i Simiovi. Ona su još za sada slabo pretražena. Trebalo bi ih svakako tačnije ispitati, jer nije isključeno, da se upravo medu njima krije koji važniji histo-rijski dokumenat, koji bi nam bolje osvjetlio prošlost ovih krajeva. Ovaj predjel je uopste vrlo malo poznat u našoj starijoj historiji.
Na raskrsnici puteva izmedu D i v i n a i Plane nalazi se usamljen grob sa spomenikom Ivanu Mrčicu. Mrčic je po svoj prilici trgovac iz primorja, pa je, poslom prolazeči, ovdje nastradao i pokopan. — Imena Divin i Plana svakako su od sebe zanimljiva. Možda bi filologija mogla nešto reči i njihovom postanku ili podrijetlu.
U srednjevjekovne starine spadaju još — s t e č C i. To je veliko, klesano, nadgrobno kamenje. Bez sumnje su to večinom b o g o m i 1 -s k i nadgrobni spomenici. Ima ih dosta po čita-voj Trebinjskoj oblasti. Oni ne pokazuju ništa naročito. Tajanstveni su donekle kao i sama vjera bogomilska.
Ne možemo čutke preči ni preko mogila ili
gomila, koje srečemo na više mjesta. Naročito ih ima u selu G o m i 1 j a n i m a. Nije nevje-rovatno, da se je selo po gomilama prozvalo Gomiljani. Ta verzija postoji u narodu.
Jedna je takova mogila otkopana 1927. g. na željezničkoj stanici u Trebinju. žalibože o ovoj mogili ne može se reci nista pouzdano, jer je raskopana i rasturana prije, no što su stručnjaci dospjeli da ju ispitaju i dadu o njoj autentično mišljenje.
Nadajmo se, da ce dogledna buducnost još mnogo toga iznijeti na dnevno svjetlo, što danas leži pokopano ili je još ovijeno gustim nimbu-som neznanja — i to vecim dijelom našom vla-stitom krivicom.
Sporadično razasuti ostaci starina govore dosta jasno, da je ovo polje prostrano i da u sebi krije još poviše dragocjenih dokumenata za historiju ovoga kraja.
Ko'osjeca za rodenu grudu i gaji ljubav pra-ma znanosti, bice mu ovi retci podstrek u istraži-vanju starina po okolini historijskog Trebinja.
Svršavam sa napisom, koji je bio nad ulazom glasovitoga delfijskoga hrama: Fvä&i asavröv — poznaj samoga sebe!
DODATAK.
Malo ne svi stariji spomenici, koji su do sada otkriveni po okolini trebinjskoj, imadu napise, koji su pisani b o s a n č i c o m. Da bi se olak-šalo čitanje napisa onima, koje to zanima, a nijesu vješti staroj bosančici, dodajem ovdje nje-zinu b u k v i C u ili a z b u k u sa poznatijom kombinacijom pismena.
D
M N
C
a
o
)—I p
m
/				
		S.V.	ir,	
				
A	<1		i J	<<
E	E-	r B	r	E
B	i	a B	D	0
T	r	r	r	r
A	A	A	ft	A
				
■S E	3 e	e		e
X			*	
				7
3	7	3 Z.	t	
H	H t	H	H	H
J K	1 l<-	fr H	C'	1«-
	A	A	r\	A
i			•	
M	/A			M
H	N	A'		M
H»	.	•		•
0	0	O	0	0
—	CO	vU	W	
	VOV^-OA	uu Ä era		.
TI	n	n	n	n
P		k r.		t>
				
C	C	C	C	C
T	T	m	m	m
•R.		f.		*
	rt«:«,!»^ ft A * t			
	ö	s	»	
i				•
X.	X.	X		X
u	H	M	V	H
H Tf	Y	V	V	V
V UI	Ul	Ui	lu	LU
.	KO	M» H>	(?	K>
	-b		t	B
-	b		b	b
KOMBINOVANA PISMENA:
<n	«m	d	cM	n»	n>	E>
a)v	ot		itm> <VH/ oü			w
M».		<	m«- H"	m	fTH	m
KfJV	Ai-		0« ^			•
NH
Kl hM
PRIMJERI: CHsb, OHAo, I\H<0A4. R «0^0 - in^b - Ep C t^ - hrE
CAMH QNy^ CTHHSir Hcf^-A^J- • • • HC^AH4^ r^SEH H^t^A^OCTOlH^
itujti.	ÄuU^ • • -■

a).
1 : 2125
unutrašitji i» 1616. g.
1	Državna kula
2	H. Hasanoviča kula
3	Saradžiča kula 6 džamija
b) JtTL spoljašnji iz 1706 g.
4	H. Smajlovičn kula
5	Landroviča tabija
6	Salahoviča tabija
7	Čatoviia tabija