pet Godina 4 / Broj 5/ 2021. pet Varaždinski ucitelj digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Varaždin, sijecanj 2021. ISSN 2623-7237 Nakladnik Varaždinski ucitelj-digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Glavni i izvršni urednik Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Graficka priprema i dizajn Zoran Hercigonja Izdanje casopisa Godina 4 / Broj 5/ 2021. Kontakt e-mail: zoran.hercigonja@gmail.com ISSN 2623-7237 Sadržaj M. Kozina, A. Alajbeg, N.Maranguic-Primjena timske i projektne nastave u tehnickoj kulturi…………[5] A.Hasikic-Samoucinkovitost ucitelja……………………………………………………………………………………………….[15] R.Lovric, N. Bjeliš-Stavovi ucenika o nastavi na daljinu……………………………………………………………………[21] Z.Hercigonja-Razvoj pedagoške misli kroz povijest………………………………………………………………………..[31] Z.Hercigonja-Suvremeni programi, pravci i zahtjevi pedagogije……………………………………………………..[43] N.Poloncic-Poucavanje slovenskog kao drugog jezika…………………………………………………………………….[58] P.Avguštin-Matematika kod mladih ucenika…………………………………………………………………………………..[72] I.Kaplan-Projekt asistent-nova uloga………………………………………………………………………………………………[77] A.Perhavec Cok-Projektni tjedan-živimo zdravo jer se zdravo hranimo i krecemo………………………….[84] M.Škrbina Rozman-Petica na daljinu………………………………………………………………………………………………[94] M.Baškarad-Ucenje ucenja i formativno pracenje sudjelovanje u skupini za školski savjetodavni rad i formativno pracenje……………………………………………………………………………………………………………….[100] N.Šraml-Uvodenje dramske skupine u srednjoj školi…………………………………………………………………....[111] D.Idžojtic-Veslanje u osnovnoj školi……………………………………………………………………………………………...[126] B.Idžojtic-Pilates vježbe u osnovnoj školi……………………………………………………………………………………….[132] B.Idžojtic-Preventivno-korektivne aktivnosti u osnovnoj školi…………………………………………………….…[140] N.Zadražnik-Pahuljica Potepinka-autorska prica……………………………………………………………………………[148] I.Vitrih-Suvremeni pristupi kod predavanja nastavnih sadržaja unutar podrucja likovne umjetnosti……………………………………………………………………………………………………………………………………[157] V.Kovacec-Rad s nadarenim ucenicima trebao bi svakom ucitelju pružiti izazov i priliku za kreativni rad…………………………………………………………………………………………………………………………………………….…[167] V.Kovacec-Kako zaštititi okoliš od nepotrebnog onecišcenja…………………………………………………… …[175] S.Golež-Važnost igre na djetetov razvoj………………………………………………………………………………………[182] M.Novak-Važnost plesa u male djece u školi…………………………………………………………………………….…[195] D.Bastl-Tajna uspješnih ucenika………………………………………………………………………………………………..…[202] D.Bastl-Prednosti i nedostaci ucenja na daljinu……………………………………………………………………………[208] M.Novak-Razvijanje rucnih vještina kao priprema za opismenjavanje…………………………………………[214] J.Stanko-Radni dan u posebnom programu odgoja i obrazovanja……………………………………………….[219] J.Stanko-Uporabni proizvod-projekt……………………………………………………………………………………………[228] M.Frangež-Ucenje na daljinu u drugom razredu…………………………………………………………………………[238] J.Vogrinec-Individualizirano opismenjivanje u 1.razredu…………………………………………………………….[245] L.Šraml-Formativna pratnja djece u pocetnoj pismenosti…………………………………………………………...[256] B.Horvat-Nadareni ucenici i didakticke igre……………………………………………………………………………..…[266] B.Horvat-Ucionica na otvorenom-eko vrt…………………………………………………………………………………..[275] A.Velicki-Obrazovanje na daljinu na sveucilištu za trecu životnu dob………………………………………...[284] R.Zelenjak-Debata:razvijanje kritickog mišljenja i jezicnih vještina……………………………………………..[292] N.Vesel Plos-Elementi Montessori pedagogije u nastavi……………………………………………………………[305] P.Krmelj-Projekt Pasavcek……………………………………………………………………………………………………..…..[312] D.Idžojtic-Smanjenje motorickih sposobnosti ucenika osnovne škole tijekom epidemije COVID-a 19 u 2020. godini……………………………………………………………………………………………………………[322] J.Cvitanic-Tjelesne aktivnosti za razvoj izdržljivosti……………………………………………………………………..[331] J.Cvitanic-Oblikovanje na plohi-jedrilica…………………………………………………………………………………..…[339] J.Cvitanic-Graficka tehnika monotipija…………………………………………………………………………………….…[346] J.Cvitanic-Bacanje lopte u cilj i na daljinu-……………………………………………………………………………….…[353] B.Pitamic Rojc-Ljetovanje u planinskom svijetu: u kolibi ili u šatorima……………………………………....[362] S.Perkovic-Održiva mobilnost………………………………………………………………………………………………….…[370] V.Penec-Stop ogovaranju! ………………………………………………………………………………………………………..[378] M.Obrenovic-Pozitivna klima uz pomoc lutke…………………………………………………………………………...[389] M.Obrenovic-Ucenje pokretom radi lakšeg pamcenja……………………………………………………………… [394] Vandy Šinigoj Franko-Može li ucenje biti igra…………………………………………………………………………… [399] Strucni rad PRIMJENA TIMSKE I PROJEKTNE NASTAVE U TEHNICKOJ KULTURI Martina Kozina, mag. educ. polytechn. et inf. Prirodoslovno-matematicki fakultet u Splitu dr. sc. Anna Alajbeg Prirodoslovno-matematicki fakultet u Splitu doc. dr. sc. Nikola Marangunic Prirodoslovno-matematicki fakultet u Splitu Sažetak Cilj ovoga rada bio je ispitati i objasniti koliko su timska i projektna nastava korištene pri poucavanju Tehnicke kulture u osnovnim školama. Za potrebe istraživanja sastavljen je online upitnik koji sadržava devet pitanja zatvorenog tipa koja su podijeljena na dva dijela. Prvi dio upitnika odnosi se na socioekonomska pitanja (spol, dob, škola u kojoj rade, godine radnog staža, zadovoljstvo poslom), dok se drugi dio upitnika odnosio na pitanja o timskoj i projektnoj nastavi (ucinkovitost odredenog modela u nastavi Tehnicke kulture, na koji nacin primjenjuju taj model). U istraživanju je sudjelovalo 36 ispitanika. Ispunjavanje upitnika je bilo anonimno. Dobivenim rezultatima se pokazalo da su nastavnici koji su koristili suvremene modele tijekom svoga rada zadovoljni i da ucenici kroz takve modele bolje usvajaju nastavni sadržaj. Utvrdeno je da vecina nastavnika koristi timsku i projektnu nastavu tijekom poucavanja Tehnicke kulture. Kljucne rijeci: suvremena nastava, timska nastava, projektna nastava 1. UVOD 1.1. Timska nastava Gledano kroz povijest obrazovanja, možemo primijetiti da se u današnje vrijeme najviše govori o potrebi uvodenja inovativnih rješenja i osuvremenjivanja nastave. S obzirom na brzinu promjena koje se svakodnevno dogadaju u tehnici i tehnologiji, neophodno je edukacijsku aktivnost ciniti ucinkovitijom, izraženijom i racionalnijom više nego ikada do sad. To se jedino može postici uvodenjem kreativnih oblika rada, sredstava i tehnika djelovanja u edukacijski sustav [10]. Nastava je cesto puna monologa što ucenike odbija od samog predmeta i nastavnih sadržaja. Takvu je nastavu potrebno zamijeniti nastavom sa suvremenim tehnikama kako bismo ucenike poticali na samostalnost, na ucenje pomocu pronalaženja i problemskog rješavanja [3]. Tehnicka kultura uvodi ucenike u svijet tehnike i omogucava razumijevanje tehnickog okruženja covjeka što ukljucuje poznavanje dobrobiti i mogucih opasnosti za covjeka i okoliš, odgovornu i kriticku primjenu te aktivno sudjelovanje u kreativnom razvoju tehnike [5]. U poucavanju tehnike prakticni rad ucenika je nezamjenjiv, rad u kojemu se upoznaje sa svojstvima materijala, koristi se alatima i provodi ideje u praksu. Upravo ovom nastavom treba osigurati svakom uceniku osjecaj kreiranja i zadovoljstva svojim radom cime ce se razviti samostalnost i odgovornost ucenika, društvene kompetencije koje ukljucuju respektiranje drugih. U nastavnom predmetu tehnicke kulture ucenici se upoznaju s razlicitim podrucjima tehnike kao što je graditeljstvo, strojarstvo, elektrotehnika i drugi koji utjecu na promjene kvalitete života covjeka kao pojedinca, ali i na promjene u društvu. Zbog toga je važno omoguciti ucenicima radove na projektima kako bi stekli iskustva na samostalnom radu i proucavanju što ovaj nastavni predmet svakako ima. Od brojnih suvremenih modela nastave u ovom radu govorit cemo o dva modela nastave, a to su timska i projektna nastava [6]. Definicija timske nastave po Quinn i Kanter je „jednostavan timski rad izmedu dvaju ili više osposobljenih nastavnika koji zajedno prezentiraju slušateljima” [2] [8]. U timskom radu svaki clan tima ima svoj zadatak, razlicit od ostalih, te ukoliko svaki clan tima ne napravi svoj dio posla, zadatak tima u cjelini ne može biti izvršen [1]. Uspjeh tima ovisi o uspjehu svakog njegovog clana, zato su ucenici radeci u timovima bolje motivirani [1]. Uvjeti za provodenje i organizaciju timske nastave su: prilagodljivo organiziranje nastavnog kolektiva, prilagodljiv raspored sati, ucenik je subjekt u nastavi, dostupne prostorije za rad i postojanje školskog multimedijskog centra [9]. Nastavni kolektiv treba biti strucan, ambiciozan, lako pokretljiv, s dobrim meduljudskim odnosima, spreman na zajednicki rad na programiranju, spreman na suradnju sa strucnjacima i drugima cija je pomoc od velike važnosti za ostvarenje programa. Sve nastavne strategije, ukljucujuci i timsku nastavu imaju svoje prednosti i nedostatke. Prednosti timske nastave su: veca aktivnost ucenika, demonstracija višegodišnjeg iskustva, fleksibilnost izbora sadržaja, organiziranost nastavnog vremena, diferencijacija i individualizacija nastavnog rada, bolji materijalno- tehnicki uvjeti rada i korištenje raznovrsnih izvora znanja [9]. Medutim pored svih 1.2. Projektna nastava tih prednosti, timska nastava nije dovoljno zaživjela u nastavnoj praksi. Njena kvaliteta ne zavisi od pojedinca, ona zahtijeva veliki angažman i stvaralacku suglasnost svih clanova tima, jer samo snaga kreativnog kompatibilnog tima može dati ocekivane rezultate prepoznatljive i mjerljive kvalitetom znanja ucenika [2]. Neki od nedostataka timske nastave su: nastavnici nisu dovoljno osposobljeni za rad, organizacijski složen proces u fazama pripremanja, slaba koordinacija tima nastavnika, nedostatak nastavnih sredstava i funkcionalnog prostora, priprema iziskuje više vremena, manjak discipline u grupama i povecanje administracije. Posebne teškoce se javljaju pri sastavljanju rasporeda “modula” i sati [9]. U slucaju projektnog modela, koji je postao opce priznati model poucavanja, a i simbol progresivnog obrazovanja, sve je postalo jasno kad je 1918. americki pedagog William Heard Kilpatrick (eksperimentalist i progresivist) objavio clanak pod naslovom “The Project Method”, teorija je bila rezultat prakticnih iskustava [3]. U clanku su ucenici poticani na grupni rad, nadmetanje i napuštanje ocjenjivanja postalo je temelj projektnog razmišljanja i djelovanja [3]. John Dewey je izjavio da djela WH Kilpatricka stvaraju znacajan i prakticno jedini doprinos razvoju školskog društva koji je organski element oživljavanja, razvoja demokracije. Osnivac “projektne nastave” je John Dewey iako taj izraz on nije koristio. On je osmislio i razvio psihološke i nastavno-pedagoške poglede jednog opširnog koncepta. Za razliku od tradicionalnog pristupa nastavi koja je zasnovana na akumuliranju podataka i cinjenica, projektnu nastavu se izdvaja kao ucinkovitu jer potice ucenje s razumijevanjem i potice ucenikovu radoznalost [7]. Projektna nastava ima pet razina, a to su: a) pripremna razina - ukljucuje biranje teme projekta – tema treba biti iz podrucja interesa ucenika, nedovoljno istražena, zanimljiva. U pocetku je potrebno definirati cilj projekta – ucenike poticati na izlaganje ideja kako bi utvrdili zadace projekta i važno je da one budu objektivno izvodljive. Zatim slijedi b) planiranje - upute za ucenike kako ce raditi. Neophodno je izraditi plan provedbe projekta koji ukljucuje: izbor metode i materijala rada, mjesto i vrijeme rada, podjelu ucenika u skupine i podjelu rada unutar skupine, za svaku razinu utvrditi vremenski rok i predvidanje eventualnih poteškoca i metoda njihovih otklanjanja. Nakon planiranja slijedi c) provedba – što podrazumijeva da treba ujediniti rezultate svih skupina i dokumentirati provedbu projekta, npr. bilješke, fotografije i slicno. Predzadnja razina je d) predstavljanje - predstavljanje rezultata projekta i njegovo objavljivanje javnosti i predstavljanje same provedbe kao što je izrada plakata, panoa, web stranice. Zadnja razina je e) valorizacija - procjenjivanje ispunjenosti cilja projekta i kriticko analiziranje cjelokupnog rada na projektu. Objašnjenje i opis svih poteškoca koje su se javljale tijekom rada i naravno uspjesi pri radu [4]. Brojni su odgojno-obrazovni efekti projektne nastave za ucenike, a to su: samostalno pronalaženje informacija, razvijanje sposobnosti rada u grupi, kriticki odnos prema vlastitom i tudem radu, sposobnost rješavanja problema, sposobnost izražavanja I odlucivanja, te usvajanje novih metoda rada [3]. 2. METODOLOGIJA 2.1. Cilj istraživanja 2.2. Metode i instrumenti 2.3. Uzorak ispitanika 2.4. Rezultati istraživanja Cilj ovog istraživanja je ispitati i analizirati zastupljenost timskog i pojektnog modela nastave u radu nastavnika Tehnicke kulture, te mogucnost primjene i procjenu uspješnosti u odgojno-obrazovnoj praksi. U radu je korištena metoda anonimnog anketiranja, a instrument provedenog ispitivanja je upitnik koji se sastoji od 9 pitanja zatvorenog tipa. Na pocetku upitnika su postavljena socioekonomska pitanja vezano za spol, dob, godine staža. Zatim idu pitanja koja su se odnosila na školu u kojoj rade, njihovo zadovoljstvo poslom koji obavljaju, što za njih predstavljaju suvremeni modeli poucavanja i da li su i koje modele koristili u svom radu. Zatim grupa pitanja koja se odnosi na svaki model zasebno. Pitanja su se odnosila na procjenu ucinkovitosti odredenog modela u nastavi, koliko taj model doprinosi boljoj aktivnosti ucenika i koliko doprinosi podizanju nastave Tehnicke kulture na višu razinu. Takoder na koji nacin nastavnici poticu ucenike na ucenje, koliko se trude sat uciniti zanimljivijim, pozivaju li goste predavace itd. Uz tiskani oblik upitnika napravljena je i on-line anketa putem Google Forms alata za izradu i upravljanje elektronickim obrascima. U istraživanju je sudjelovalo 36 ispitanika, od toga 25 nastavnica i 11 nastavnika. Najviše ispitanika bilo je u dobi izmedu 30 i 40 godina (44,4%), zatim u dobi od 41 do 50 godina (25%), nakon toga nastavnici u dobi do 30 godina (16,6%), te u dobi od 51-60 godina (13,9%). Vecina ispitanika imala je do 5 godina radnog staža (30,6%), zatim od 6 do 10 godina radnog staža (22,2%), nakon toga slijede nastavnici koji imaju od 11 do 15 (19,4%) i od 16 do 20 godina radnog staža (19,4%), a najmanji postotak je ispitanika s 26 do 30 godina radnog staža (5,5%) i od 21 do 25 godina radnog staža (2,7%). U ovom radu htjeli smo saznati koliko su nastavnici zadovoljni svojim poslom. Prema dobivenim rezultatima najviše je nastavnika koji su srednje zadovoljni poslom, njih cak 58,3%, a nakon njih slijede oni koji su jako zadovoljni poslom (27,8%), a bilo je i onih što nisu zadovoljni poslom. Nezadovoljstvo je vecinom satnicom i zbog nedovoljno sredstava za provodenje nastave iz ovog predmeta. Takoder se u ovom istraživanju željelo ispitati nastavnike o korištenju naprednih modela. Njihovi odgovori prikazani su u Tablici 1. Tablica 1. Raspodjela odgovora po korištenju modela Modeli nastave DA NE Neodgovoreni Timska nastava 25 6 5 Projektna nastava 35 1 0 Prema odgovorima vidimo da su skoro svi nastavnici u svome radu koristili projektnu nastavu, te da je i znatan broj nastavnika koji su koristili timsku nastavu. Ovo nam daje do znanja da nastavnici ipak žele poucavanje Tehnicke kulture dici na višu razinu i što više se maknuti od tradicionalnog pristupa. Puno više raditi na samostalnosti ucenika u radu i poticati inovativnosti i stvaralacke identitete ucenika. Nadalje, zanimalo nas je što nastavnike motivira na korištenje suvremenih modela u nastavi, a rezultate možemo vidjeti u Tablici 2. Tablica 2. Prikaz motivacije nastavnika za korištenje suvremenih nastavnih modela Motivacija nastavnika za korištenje timske i projektne nastave Postotak (%) Osobno zadovoljstvo 10,8 Vece zadovoljstvo ucenika 27 Izazov u odnosu na frontalnu nastavu 27 Smatram da kroz ove modele ucenici bolje usvajaju nastavne sadržaje 35,1 Iz dobivenih rezultata vidimo da je najveca motivacija to što nastavnici smatraju da ucenici putem ovih novih modela bolje usvajaju nastavne sadržaje (35,1%), zatim slijedi da se nastavnici odvaže koristiti neki od modela jer im predstavlja izazov u odnosu na frontalnu nastavu (27%). Da ih motivira vece zadovoljstvo ucenika reklo je njih 27%, dok je onih koje motivira osobno zadovoljstvo bilo 10,8%. Drugi dio upitnika se odnosio na prikupljanje podataka o svakom od ovih modela i o njihovoj ucinkovitosti u nastavi Tehnicke kulture te na koji nacin nastavnici provode ove modele. Nastavnike se ispitivalo jesu li ikada u svom radu zajedno s kolegom poucavali iste ucenike o istoj temi, svatko u okviru svog nastavnog predmeta. Bilo je više nastavnika koji su pozitivno odgovorili da su s drugim nastavnikom poucavali odredenu temu svojim ucenicima (58,3%) od onih koji nisu. Nadalje ispitivalo ih se ako su provodili timsku nastavu kako im je protekao sat. Najviše je bilo onih koji su odgovorili da su svi bili zadovoljni provedenim satom (76%), dok je onih koji su odgovorili kako nastavnici nisu bili zadovoljni aktivnošcu ucenika bilo 20%, dok je samo mali broj odgovorio da ucenici nisu bili zadovoljni ovim oblikom nastave. Upitnikom se takoder željelo ispitati smatraju li nastavnici da je timska nastava zanimljiva i ucinkovita, a njihovi odgovori prikazani su u Tablici 3. Tablica 3. Ucinkovitost timske nastave Ucinkovitost timske nastave Postotak (%) Neucinkovita 8,3 Ucinkovita 61,1 Ucinkovita, ali je ne prakticiram 30,6 Prema ovim odgovorima možemo zakljuciti da je po procjeni nastavnika ovaj model nastave ucinkovit i da ga ti nastavnici prakticiraju (61,1%), zatim ima i 30,6% onih koji takoder smatraju da je ovaj model nastave ucinkovit u poucavanju ali ga ne prakticiraju iz odredenih razloga. Najmanji je postotak nastavnika koji smatraju da je timska nastava neucinkovita (8,3%). Nastavnike se ispitivalo ukoliko nisu prakticirali timsku nastavu zbog kojih razloga je to bilo, a odgovori su prikazani u Tablici 4. Tablica 4. Razlozi ne korištenja timske nastave Razlozi ne korištenja timske nastave Postotak (%) Satnica 33,3 Nema adekvatnog prostora i sredstava 41,7 Nema zainteresiranih kolega 25 Razlozi zbog kojih nastavnici ne prakticiraju timsku nastavu je u najvecoj mjeri zbog toga što nema adekvatnog prostora i sredstava (41,7%), zatim slijedi satnica (33,3%), i nakon toga da nema zainteresiranih kolega (25%). U pitanjima koja su se odnosila na projektni model nastave ispitivalo se koliko su ucenici aktivni na satu kada se bira tema za odredeni problem koji žele riješiti, a rezultati se nalaze u Tablici 5. Tablica 5. Interes ucenika za biranje tema u projektnoj nastavi Interes za biranje tema Postotak (%) Zainteresirani su 65,7 Ne zanima ih baš 17,1 Jako su aktivni pri biranju tema 17,1 Prema ovim rezultatima vidimo da kad ucenici imaju problem i kad ga je potrebno riješiti ili kada se žele baviti rješavanjem nekog problema da su aktivni pri odabiru tema koje žele riješiti. Ispitanici su na pitanje smatraju li da projektni model nastave doprinosi partnerskom odnosu ucenika s drugim ucenicima i smatraju li da potice razvijanje organizacijskih i komunikacijskih sposobnosti odgovorili da smatraju cak njih 94,3%. Svi su rekli da je projektni model poucavanja ucinkovit u nastavi Tehnicke kulture. Istraživanjem se željelo saznati i koliko nastavnih sati je potrebno za kvalitetno rješavanje problema projektnim modelom nastave, a rezultati su prikazani u Tablici 6. Tablica 6. Broj nastavnih sati za rješavanje problema u projektnoj nastavi Broj nastavnika Broj sati Postotak (%) 1 2 2,9 3 3 8,6 5 4 14,3 9 5 25,7 12 6 34,3 2 7 5,7 1 8 2,9 2 10 5,7 Najveci broj ispitanika smatrao je kako je za uspješno rješavanje odredenog problema potrebno 6 nastavnih sati (34,3%), nakon cega slijede nastavnici koji procjenjuju da je potrebno 5 nastavnih sati (25,7%). U manjem postotku su nastavnici koji procjenjuju da im je za projektnu nastavu potrebno od 2 do 4 nastavna sata, odnosno od 7 do 10 nastavnih sati. 3. ZAKLJUCAK U suvremenoj literaturi se sve više govori o potrebi interdisciplinarnog znanja, koje se temelji na integrativnim procesima. Suvremeno obrazovanje iziskuje inovativne pristupe u nastavi, što naprednim nastavnim modelima daje poseban znacaj u cilju postizanja efektnijih pedagoških rezultata. Primjenom naprednih modela nastava postaje kvalitetnija, sadržajnija i kreativnija. Prema rezultatima ovog istraživanja ohrabrujuce je što nastavnici više teže primjeni suvremenih modela nastave, jer smatraju da ucenici bolje shvacaju nastavne sadržaje kroz inovativnije modele, a takoder sebi postavljaju ciljeve, buduci da im novi modeli predstavljaju izazove u odnosu na dosadašnju tradicionalnu nastavu. Utvrdeno je da imamo dosta zainteresiranih nastavnika koji su spremni za obradu nastavnih sadržaja drugacijim pristupima i da su i ucenici zadovoljni drugacijim pristupima. Projektni model nastave se pokazao kao najkorišteniji model i najucinkovitiji model u nastavi Tehnicke kulture, a nerijetko nastavnici koriste i timsku nastavu. Koristeci ove modele nastave ucenici lakše usvajaju nastavne sadržaje te poboljšavaju partnerske odnose u razredu što je bitno i u meduljudskim odnosima van škole. 4. LITERATURA [1] Klapan, A. (2012). Timska nastava. Dostupno na: https://pdfslide.net/documents/timska-nastava-569701ddf3a98.html, preuzeto: 2.9.2020. [2] Kneževic, K., & Poje, M. (2012). Timska nastava kao inovativni pristup u obrazovanju na visokoškolskim ustanovama. Ekonomski vjesnik: Review of Contemporary Entrepreneurship, Business, and Economic Issues, 25(2), 401-405. [3] Kozina, M. (2020). Modeli suvremenog poucavanja u nastavi Tehnicke kulture. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematicki fakultet Sveucilišta u Splitu. [4] Marcetic, A. (2014). Projektna nastava. Dostupno na: https://www.slideshare.net/andreja/projektna-nastava-asoo, preuzeto: 8.9.2020. [5] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Kurikulum nastvanoga predmeta Tehnicka kultura. Dostupno na: https://skolazazivot.hr/wp- content/uploads/2020/06/TK_kurikulum.pdf, Preuzeto: 30.8.2020. [6] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Smjernice za vrednovanje procesa i ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju. Dostupno na: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/PristupInformacijama/eSavjetovanja- 2019/Smjernice%20za%20vrednovanje%20procesa%20i%20ostvarenosti%20odgojno-obrazovnih%20ishoda%20-%20eSavjetovanje%204-12- 2019.pdf, Preuzeto: 30.8.2020. [7] Pandur, A. (2018). Zašto projektna nastava? Prednosti i ciljevi projektne nastave. Dostupno na: https://www.pcskolarac.info/2018/03/zasto- projektna-nastava-prednosti-i.html, preuzeto: 4.9.2020. [8] Quinn, S. L., & Kanter, S. B. (1984). Team Teaching: An Alternative to Lecture Fatigue. In Innovation Abstracts [9] Simic, K. (2015). Osnove metodike nastave. Brcko: Evropski univerzitet Brcko distrikta. [10] Šejtanic, S. (2019). Savremeni nastavni sistemi i modeli poducavanja-od teorije do primjene. Educa, 12, 69-77. Strucni rad SAMOUCINKOVITOST UCITELJA Alen Hasikic, magistar pedagogije (mag.paed.), asistent Sveucilište Jurja Dobrile u Puli Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sažetak U radu se determinira koncept samoucinkovitosti ucitelja. Ukratko se obrazlaže definicija samoucinkovitosti, a zatim se opisuju prednosti ucitelja koji imaju visoki stupanj samoucinkovitosti. Uz to, u radu su predstavljeni rezultati istraživanja o samoucinkovitosti ucitelja. Kljucne rijeci: koncept samoucinkovitost ucitelja, ucitelj, istraživanja 1. Uvod Samoucinkovitost se odnosi na necije uvjerenje o njegovoj sposobnosti za uspješnom izvedbom specificnog zadatka u specificnoj situaciji. Vjeruje se da utjece na izbor aktivnosti, razinu upornosti i na kraju i stupanj postignuca [8]- Bandura definira samoucinkovitost kao prosudbu ljudi o njihovim sposobnostima organiziranja i izvršavanja odredenih zadataka. Pritom, Bandura navodi da i pozitivne i negativne posljedice ponašanja mogu utjecati na samoucinkovitost [1]. Ljudi koji cvrsto vjeruju u svoju sposobnost pristupaju teškim zadacima kao izazovima, a ne kao prijetnjama koje treba izbjegavati [2]. 2. Samoucinkovitost ucitelja Samoucinkovitost ucitelja definira se kao njihovo vjerovanje u njihovu sposobnost planiranja, organiziranja i provodenja aktivnosti koje trebaju ispuniti obrazovne ciljeve koje su postavili [10]. Samoucinkovitost ucitelja progresivno je stekla važnu ulogu u istraživanjima školske psihologije kao rezultat implikacija na ucinkovitost poucavanja, nastavne prakse i akademska postignuca ucenika [8]. Veliki broj istraživanja pokazao je da ucitelji s visokom razinom samoucinkovitosti doživljavaju višu razinu zadovoljstva poslom i nižu razinu poteškoca u rješavanju problema ucenika [4]. Samoucinkovitost ucitelja smatra se važnom varijablom i u inkluzivnom obrazovanju jer vjerovanja ucitelja mogu utjecati na njihovu djelotvornost poucavanja, cak i na ucenike kojima je teško ili im nedostaje motivacije [7]. Ucitelje koje opisujemo kao samoucinkovite, poticu ucenike na razumijevanje, oni reagiraju na nerazumijevanje ucenika u nekom predmetu, koriste razlicita vizualna pomagala kako bi predmet ucinili primamljivijim i smislenijim. Uz to, daju ucenicima priliku da se ukljuce u razgovore i daju im znacajne povratne informacije. Postoje dokazi da utjecaj ucitelja, poput entuzijazma za ucenjem i njihove osjetljivosti u pogledu postupanja s ucenicima, može utjecati na ucenikove emocije [13]. Dostupna istraživanja o povezanosti samoucinkovitosti ucitelja i spola ukazuju na to da se ucitelji muškog i ženskog spola ne razlikuju s obzirom na svoja uvjerenja o samoucinkovitosti [14]. Istraživanja koja su ispitivala ulogu iskustva u uvjerenjima o samoucinkovitosti, uglavnom su otkrile da su ucitelji poboljšali njihova uvjerenja o samoucinkovitosti s iskustvom [15] [16] [3]. Medutim, rezultati istraživanja koje su proveli [16] pokazali su vecu profesionalnu i osobnu ucinkovitost kod uciteljica pripravnica. Znacajni su i rezultati istraživanja koje su proveli Sodak i Podell [11] prema kojemu su iskusniji ucitelji otporniji na promjene u svojim uvjerenjima o osobnoj ucinkovitosti od ucitelja s manje iskustva. Samoucinkovitost je u korelaciji s dobi, no ucitelji koji su promijenili školu ili su imali neugodna iskustva tijekom rada u odredenoj školi, imali su tendenciju smanjenja samoucinkovitosti. 3. Zakljucak Povecanje pozitivnih uvjerenja o samoucinkovitosti je jedan od pristupa koji ucitelji mogu koristiti za poboljšanje ucenickog angažmana i ucenja. Dibapile [2012] tvrdi da ucitelji koji nisu sigurni u svoje sposobnosti da budu ucinkoviti, mogu imati probleme u nastavi kod upravljanja razredom i kod ucenickih postignuca. Istraživanja pokazuju da ucenici više uce kod ucitelja koji imaju visoku samoucinkovitost [15]. Uz to, ucitelji s višim stupnjem samoucinkovitosti otvoreniji su za nove ideje i spremniji su eksperimentirati i prihvatiti nastavne inovacije predstavljene kroz školsku reformu [9]. 4.Literatura [1.] Bandura, A. Self-efficacy. The exercise of control. New York: W.H. Freeman; 1997. [2.] Bandura, A. Social foundations of thought abd action: a social cognitive theory. New York: Prentice – Hall; 1986. [3.] Campbell, J. A comparison of teacher-efficacy for pre- and in-service teachers in Scotland and America. Education,. 1996. 117:2–12. [4.] Caprara, G.V., Barbaranelli, C., Borgogni, L. i Steca, P. Efficacy beliefs as determinants of teachers' job satisfaction. J. Educ. Psychol. 2003: 95, 821 – 832. [5.] Çakiroglu, J., Çakiroglu, E., & Boone, W. J. Pre-service teacher self-efficacy beliefs regarding science teaching: A comparison of pre-service teachers in Turkey and the USA. Science Educator. 2005: 14[1], 31-38. [6.] Dibapile, W. T. S. A review of literature on teacher efficacy and classroom management. Journal of College Teaching & Learning. 2012: 9[2], 79. [7.] Guskey, T. i Passaro, P. Teacher efficacy: A study of construct dimensions. American eductional research journal. 1994: 31, 627 – 643. [8.] Klassen, R.M. i Tze, V.M.C. Teachers' self-efficacy, personality, and teaching effectiveness: a neta-analysis. Educ. Rev. 2014: 12, 59 – 76. [9.] Shaukat, S., & Iqbal, H. M. Teacher self-efficacy as a function of student engagement, instructional strategies and classroom management. Pakistan Journal of Social & Clinical Psychology. [2012]: 10[2], 82-86. [10.] Skaalvik, E. M., & Skaalvik, S. Dimensions of teacher self - effi cacy and relations with strain factors, percei ved collective teacher efficacy, and teacher burnout. Jou rnal of Educational Psychology. 2007: 99 [ 3 ] , 611 - 620. [11.] Soodak, L. C., & Podell, D. M. Efficacy and experience: Perceptions of efficacy among preservice and practicing teachers. Journal of Research and Development in Education. 1997:30[4], 214-221. [12.] Sodak, L.C. i Podell, D.M. Efficacy and experience: Perceptions of efficacy among preservice teachers. Journal of Research and Development in Education. 1997: 30[4], 214 – 221. [13.] Stipek, D. Effects of student characteristics and perceived administrative and parental support on teacher self-efficacy. Elementary School Journal. 2012: 112[4], 590-606 [14.] Tschannen-Moran, M., & Hoy, A. Teacher efficacy: Capturing an elusive construct. Teaching and Teacher Education. 2001: 17[7], 783–805. [15.] Wolters, C. A., & Daugherty, S. G. Goal structures and teachers’ sense of efficacy: Their relation and association to teacher experience and academic level. Journal of Educational Psychology. 2007: 99, 181–193 [16.] Woolfolk Hoy, A., & Hoy, W. K. Prospective teachers’ sense of efficacy and beliefs about control. Journal of Educational Psychology.1990: 82, 81-91. Strucni rad STAVOVI UCENIKA O NASTAVI NA DALJINU Rosanda Lovric, prof. mentor Nina Bjeliš, prof. mentor Srednja škola Metkovic, Kralja Zvonimira 12, Metkovic Sažetak Vec duže vrijeme mediji su postali dio svake obitelji. Tako je nastava na daljinu postala dio života svakoga ucenika. Obrazovanje na daljinu, nastava na daljinu, e- ucenje ili e-obrazovanje, postaje nastava i ucenje na razlicitim mjestima i u bilo koje vrijeme. Snalaženje ucenika u nastavi na daljinu, kojim alatima se znaju i vole služiti, te same pozitivne i negativne strane nastave na daljinu, predstaviti ce ucenici Srednje škole Metkovic kroz anketni upitnik. Kljucne rijeci: obrazovanje, nastava na daljinu, ucenici, web alati 1. Uvod U današnje vrijeme tehnologije mladi ljudi okruženi su raznolikom tehnološkom ponudom i sve im je dostupno „mišom na tri klika“. Na taj nacin su mediji postali sastavni dio svake obitelji. Iako obrazovanje na daljinu nije novina, možemo reci da je preko noci ušlo u obrazovanje i postalo sastavni dio života svakoga ucenika. U literaturi nalazimo na razlicite nazive koji oznacavaju školu na daljinu: obrazovanje na daljinu, ucenje na daljinu, e-obrazovanje ili e-ucenje, no prednost treba dati nazivu obrazovanje na daljinu jer se pod njim podrazumijeva nastava i ucenje na razlicitim mjestima. Koliko su se ucenici snašli u obrazovanju na daljinu, koliko su tehnicki osigurani, koliko su uspjeli pratiti i usvojiti gradivo o odnosu izmedu nastavnika i njih, o onome što najviše vole u nastavi saznati cemo iz anketnog upitnika. Anketni upitnik je proveden medu ucenicima Srednje škole Metkovic od 2. do 4. razreda. Upitniku je bio otvoren dva tjedna, a pristupilo mu je 101 ucenik zanimanja kuhar, konobar, upravni referent, modni dizajner i gradevinski tehnicar. Cilj anketnog upitnika je bio uvidjeti snalaženje ucenika u digitalnom okruženju i zadovoljstvo nastavom na daljinu. 2. Obrazovanje na daljinu Tekst Obrazovanje se, po pravilu, sporije otvara prema novim tehnologijama u odnosu na proizvodnju, promet, uslužne djelatnosti. i dr. Ipak, mladi ljudi koji kod kuce i van škole žive u tehnološki bogatom okruženju ocekuju promjene u obrazovanju u skladu sa imperativima obrazovanja za 21. st.. U tom smislu vec se polako u obrazovanje uvode multimedijalni sistemi, ucenje na daljinu, virtualne škole i druge tehnologije koje dovode do povecanja aktivnosti ucenika, kvalitetnijeg vrednovanja znanja i napredovanja ucenika u skladu sa individualnim sposobnostima i predznanjima. [4] Obrazovanje na daljinu nije novina. Nastalo je sa pojavom dopisnih škola, koje su se zasnivale na materijalima i knjigama koji su se slali putem pošte, a danas se provode putem suvremenih tehnologija (slanje e maila, dostavljanje CD-a, online komunikacija, itd.), kako se, naravno, i polažu ispiti. Prema tome, obrazovanje, odnosno ucenje na daljinu, postoji više od 100 godina, ali je sa pojavom interneta dobilo novu dimenziju, pa ga mnogi, od tada, smatraju novim fenomenom. Postalo je primjenjivo na svim nivoima obrazovanja, od osnovnog, preko srednjeg i visokog do razlicitih oblika obrazovanja i usavršavanja. [5] Ucenje na daljinu (Distance Learning, Distance Education) omogucuje educiranje na nacin da su edukator i educirani fizicki medusobno udaljeni. Takav nacin obrazovanja prvi put je zabilježen 1904. i trajao je do II. svjetskog rata na University Collage Wales, na današnjem Aberystwyth University, Prifysgol Aberystwyth, osnovanom 1872, kada je na Odsjeku knjižnicarstva College of Librarianship otvoren „Dopisni tecaj”. Pojam ucenja na daljinu, americka asocijacija za ucenje na daljinu The United States Distance Learning Association, www.usdla.org definira kao: „Postizanje znanja i vještina kroz dostavljene informacije i upute, primjenom razlicitih tehnologija i ostalih oblika ucenja na daljinu”. Internet je omogucio drugaciju dimenziju ucenju na daljinu, interaktivnost i komunikaciju izmedu predavaca i ucenika, a dostupnost interneta omogucuje lakše usvajanje raznih programi ili tecajevi ucenja na daljinu koji mogu biti prilagodeni razlicitim osobinama ucenika i razlicitom uzrastu ucenika. [3] Razliciti nazivi za obrazovanje na daljinu U strucnoj literaturi koriste se razliciti termini koji se ponekad cak koriste kao sinonimi: obrazovanje na daljinu, ucenje na daljinu, e-obrazovanje, ili pak e-ucenje. Postoji mišljenje da se pod obrazovanjem na daljinu podrazumijevaju nastava i ucenje, pri cemu se ovi procesi odvijaju na razlicitim lokacijama. Ovako shvaceno obrazovanje na daljinu predstavlja širi pojam od ucenja na daljinu, jer pored ucenja podrazumijeva i izvodenje nastave. Medutim, mnogi ova dva pojma koriste kao sinonime. Ovisno od vida interakcije, postoje dvije kategorije obrazovanja na daljinu: sinkrono i asinkrono. Sinkrono obrazovanje na daljinu podrazumijeva da se interakcija izmedu profesora i studenta odvija u realnom vremenu, što znaci da u ovom slucaju postoji samo njihova prostorna, a ne i vremenska razdvojenost. Iako ovakav vid komunikacije nije uvijek moguc, u nekim slucajevima je neophodan. Sinkrona komunikacija je od presudnog znacaja za motivaciju studenata, omogucava im da dobiju dodatna objašnjenja od profesora, ali i da sa svojim kolegama diskusiju i razmijene mišljenja i neposredno dobiju povratne informacije. [1] Prednosti i nedostaci obrazovanja na daljinu Najveca prednost ucenja na daljinu je mogucnost stalnog ucenja (lifelong learning) i profesionalnog usavršavanja, ucenje je neovisno, provodi se osobnim tempom, na osobno odabranom mjestu i vremenu. Prednosti ucenja na daljinu su: osobni tempo napredovanja, samostalan odabir termina za ucenje, odabir svog nacina ucenja, aktivno korištenje suvremenih tehnologija, lokacija polaznika, financijski aspekt. Nedostaci su što svi polaznici moraju na raspolaganju imati odgovarajucu tehnologiju: racunalo s najnovijom verzijom web Browsera, programe za multimediju, prikljucak na internet. Tehnologija koja se koristi za neki tecaj može biti i vrlo zahtjevna, pa tecaj ne mogu pohadati polaznici kojima ona nije dostupna. Problem za neke polaznike, pa i tutore, predstavlja korištenje tehnologije koju još ne poznaju. Potrebno je ulagati dodatno vrijeme da bi se, uz sadržaj koji se uci, savladala i tehnologija s pomocu koje se sadržaji prenose polaznicima. [3] Pored toga, kod e-obrazovanje kao nedostatak navodi se kako ucenici moraju imati odredeno nivo kompjuterske pismenosti. Ucenici mogu osjetiti nedostatak interakcije licem u lice sa nastavnikom. Ocjenjivanje ucenickog rada može biti problematicno, zbog toga što nastavnici ne mogu znati tko je zaista riješio zadatke, tj. odgovorio na pitanjima. Za primjenu ovakvog oblika obrazovanja obavezan uvjet imati i kadrove koje imaju visoko nivo znanja za postojecih tehnologija koje se mogu primjenjivati u obrazovanju. Naime, to zahtjeva poznavanje interneta, alate za izvodenje nastavu, kao i infrastrukturu za njihovo izvodenje i korištenje. U svakom slucaju, e-obrazovanje ne može zamijeniti tradicionalno okruženje ucionice, ali prije svega obogacuje korištenje novih sadržaja i tehnologija. Okruženja za podršku e-obrazovanja dodaje vrijednosti tradicionalnom ucenju u visokom obrazovanju. Ipak, postoje brojni razlozi za primjenu e-obrazovanja i to: od potrebe za kvalitetnijeg obrazovanja dostupno svim korisnicima do financijske uštede i financijske dobiti. [2] Analiza perspektive ucenika Upitnik je proveden medu ucenicima Srednje škole Metkovic od 2. do 4. razreda. Upitniku je bio otvoren dva tjedna, a pristupilo mu je 101 ucenik zanimanja kuhar, konobar, upravni referent, modni dizajner i gradevinski tehnicar. Upitnikom se željelo vidjeti snalaženje ucenika u digitalnom okruženju i zadovoljstvo nastavom na daljinu. Slika 1. Graficki prikaz rezultata anketnog pitanja „Kako se snalazim na platformi Yammer?“ Vecina ucenika (57,4%) se izjasnilo da se jako dobro snalazi na platformi Yammer. Slika 2. Graficki prikaz rezultata anketnog pitanja „Imam potrebnu informaticku opremu“ Vecina ucenika ima potrebnu informaticku opremu (54,5%), mali broj ucenika (4%) nema potrebnu informaticku opremu. Slika 3. Graficki prikaz odnosa izmedu vremena za predaju zadaca, pojašnjavanja gradiva i koliko dobro ce gradivo usvojiti Ucenici smatraju da nastavnici daju premalo vremena za predaju domacih zadaca (56,4%) Ucenici uglavnom nisu zadovoljni s kolicinom vremena koji im nastavnici daju za izvršenje domacih zadaca (56,4%) kao i s pojašnjavanjem gradiva (44,6%). Samo 5,9% ucenika se u potpunosti složilo s izjavom da ce nastavom na daljinu gradivo dobro usvojiti, a 31,7% se slaže da ce gradivo dobro usvojiti. Slika 4. Graficki prikaz anketnog pitanja „U online nastavi najviše volim?“ Vecina ucenika najviše voli online kvizove (56%). Slika 5. Graficki prikaz anketnog pitanja „Vrijeme koje mi je dnevno potrebno za nastavu na daljinu.“ Najveci broj ucenika (46%) provode od 2 do 3 sata u danu kako bi obavili sve zadace, a 14% j ucenika provede i preko 5 sati dnevno. Slika 6. Graficki prikaz anketnog pitanja „Što bi trebalo poboljšati?“ 23 % ucenika smatra da nastavnici zadaju previše domacih zadaca i daju premalo vremena za rješavanje istih. Neki od komentara ucenika: „Profesori bi trebali poslati zadatke u odredenom vremenskom rasponu i nakon toga više ne i da bi se profesori trebali pridržavati rasporedu.“ „Trebalo bi ograniciti vremenski period u danu do kojeg profesor smije dati ucenicima domaci zadatak.“ „Smanjiti zadacu, povecati objašnjavanje samih zadanih materijala.“, „Dati duže vremena za predaju nekih domacih uradaka iz nekih predmeta i ne za davati previše domace zadace kada u školi kad smo bili nismo imali toliko puno domace zadace drugi sam razred i u dvije godine sam imao sve ukupno tri domace zadace a sad imam svaki dan domaci iz svakog predmeta i to mi je najveci problem ja imam drugih obaveza osim škole koje trebam raditi svakodnevno i te stvari koje trebam radit cu prije napravit nego školu jer obaveze koje doma imam doprinose mom svakodnevnom životu i doprinose mojim roditeljima i svim ukucanima a to su poslovi koje radim sa roditeljima doma s kucom i oko nje.“ „Smatram da bi se trebao poboljšati pristup pojedinih profesora, sa svim ostalim sam zadovoljan/na.“ Slika 7. Graficki prikaz anketnog pitanja „Što mi stvara najveci problem?“ Najveci problem su, kratki rokovi za predaju zadace (27%), digitalni uredaji i internet veza (16%) te pojedini predmeti (11%) za koje im je teško svladati preko nastave na daljinu. Neki od komentara ucenika: „Malo vremena za izvršavanje domacih zadataka“ „Kada pošaljem domaci, neki od profesora ne odgovore i onda ne znam na cemu sam, je li to dobro ili krivo.“ „Da se neke stvari mogu teže razumjeti preko online nastave nego na obicnoj nastavi.“ „Najveci problem mi stvara kratak period za napisati domaci koji nam profesori zadaju.“ „Nejasno postavljeni zadatci“ Slika 8. Graficki prikaz anketnog pitanja „Koju ocjenu bi dali nastavi na daljinu?“ Najveci broj ucenika nastavi na daljinu je dala ocjenu vrlo dobar (35,6%). 3. Zakljucak Iako je ovo istraživanje pokazalo kako vecina ucenika posjeduje informaticku opremu, njih tek polovina se izjasnila kako se „jako dobro snalaze“ u nastavi na platformi Yammer. Iz ovoga možemo zakljuciti kako su ucenici ušli u nastavu na daljinu tek djelomicno ili polovicno spremni. Ucenicima je svakako trebala dodatna edukacija o nacinu služenja sa odredenim platformama i alatima s kojima ce se služiti za vrijem nastave na daljinu. Na taj nacin ucenicima bi se olakšala nastava na daljinu, usvajanje sadržaja i umanjilo potrebno vrijeme koje su dodatno o trošili. Nastava na daljinu svakako ima svoje prednosti i nedostatke. Od lakše dostupnih sadržaja, mjesta održavanja nastave, veceg broja ucenika, paralelno s tim zahtjeva i informaticko znanje, tehnološku infrastrukturu, vecu odgovornost. Prema mnogima to je nastava buducnosti, ali istraživanja su pokazala kako smo sretniji kada komuniciramo licem u lice. 4. Literatura [1.] Camilovic, D. (2013). Visokoškolsko obrazovanje na daljinu. Tranzicija, 15(31.), 29-39. [2.] Janeska, M., & Taleska, S. (2011). E-obrazovanje-nova mogucnost realizacije nastavnog procesa. [3.] Kalamkovic, S., Halaši, T. i Kalamkovic, M. (2013). Ucenje na daljinu primijenjeno u nastavi osnovne škole. Croatian Journal of Education, 15 (Sp.Ed.3), 251-269. [4.] Mandic, D. (2006). Obrazovanje na daljinu. Uciteljski fakultet u Beogradu. [5.] Pokorni, S. (2009). Obrazovanje na daljinu. Vojnotehnicki glasnik, 57(2). Strucni rad RAZVOJ PEDAGOŠKE MISLI KROZ POVIJEST Zoran Hercigonja, prof. V. osnovna škola Varaždin Sažetak Kroz povijest se prodefiliralo mnogo pedagoga, pocevši od starog vijeka u kojem su nastale prve teorije o pedagogiji. U pocecima pedagogija nije bila zasebna znanost, te se više bavila odgojem. Pedagoške misli su se razvijale kroz razne povijesne epohe, pocevši od stare Grcke i njezinih najznacajnijih filozofa poput Sokrata, Platon i Aristotela koji su definirali odgoj, zatim kroz srednji vijek gdje su nastala prva sveucilišta i škole. U srednjem vijeku susrecemo humanisticku pedagogiju gdje su prednjacile zemlje poput Italije, Francuske i Španjolske. U novom vijeku dolazi do pojave empirizma i racionalizma u pedagogiji, gdje su najznacajniji autori bili Francis Bacon i Rene Descartes. Najznacajniji pedagozi novog vijeka su bili Jan Amos Komensky, kojeg se smatra zacetnikom pedagogije novog doba, Johna Lockea, Jean-Jacquesa Russeaua, Immanuela Kanta, Johanna Friedricha Herbarta, Marxa, Engelsa i Antuna Semjonovica Makarenka. U ovom radu su opisane pedagoške misli kroz povijest pocevši od starog vijeka pa sve do 20. stoljeca Kljucne rijeci: Herbart, Komensky, odgoj, obrazovanje, pedagozi, povijest 1. Uvod Pojam pedagogije dolazi od grckih rijeci pais, što znaci dijete, te rijeci agein što znaci voditi. Pedagogija je definirana kao odgojna praksa od antickih vremena. Pojam pedagogije kojom oznacavamo pedagošku djelatnost odnosno znanost o odgoju je definirao njemacki filozof Johhan Freiedrich Herbart. Herbart je definirao nekoliko teza o pedagogiji medu kojima su sljedece teze [6]: . -Postoje razlicite koncepcije odgoja . -Pedagogija (kao znanost) treba znanstveno osmisliti odgojnu praksu . -Znanstveno osmisliti znaci svesti je na pouzdana nacela . -Filozofija treba utvrditi norme i vrijednosti za odredivanje odgojnih ciljeva . -Psihologija treba pokazati putove za ostvarivanje odgojnih ciljeva Sustavno poucavanje zapocelo je prije više tisuca godine u starim sumerskim, egipatskim i antickim grckim civilizacijama, ali se provodilo samo za odabrane. Tek pocetkom 17. stoljeca u nekim državicama Europe zapocinju masovni oblici obrazovanja mladeži i razvijaju se prvi nastavni programi. [3] Kroz povijest su se javljali razni oblici odgoja, na te vrste odgoja je uvijek utjecala sredina u kojoj se živjelo, socio-ekonomske prilike, prirodna bogatstva, državni ustroj te još mnogo faktora. Odgoj je najvažniji cimbenik u razvoju i odrastanju djeteta, te mu se u današnje vrijeme pridodaje jako velik znacaj, iako u nekim etapa u povijesti to nije bilo tako. Razni filozofi su kroz povijest imali mnogo raznih razmišljanja od pedagoškim mjera, pocevši od anticke Grcke pa sve do današnjih dana. Razvoj školstva i pedagogije je prisutan kroz cijelu ljudsku povijest, te se uvijek na tim podrucjima traže cim ucinkovitije metode kako bi mlade naraštaje sa što vecim uspjehom mogli odgojiti i obrazovati. Cilj pedagogije kao znanstvene discipline o odgoju jest istražiti zakonitosti obrazovanja, odgoja i izobrazbe, i na osnovi spoznaja tih zakonitosti, pronaci mehanizam što ucinkovitijeg osposobljavanja pojedinca za živo, tj. za samostalno i uspješno snalaženje u životnom okruženju. Likovi pedagoga iz prošlosti, njihova borba, uspjesi i slabosti, ljudske i odgajateljske osobine su inspiracija za znanstveni rad na podrucju odgoja i obrazovanja danas i u buducnosti. [1] 2. Odgoj u starom vijeku 2.1. Odgoj i škole u starih istocnih naroda Najstarije civilizacije su se razvijale u dolinama velikih rijeka, te na obalama mora i jezera. Velike rijeke su bile bogate ribom, što je bio bitan izvor ljudske prehrane i ta podrucja su bila pogodna za poljodjelstvo. Prve kulture su se stvarale i razvijale u Sumeru, Indiji, Kini, Perziji, Egiptu i Palestini [1] U Indiji zbog kastnog društvenog uredenja koji je ujedno i odredivao odgoj i obrazovanje, pristup svetim knjigama (Vedama) je imala najviša kasta, odnosno brahmani. Osnovne karakteristike odgoja i obrazovanja bile su podjele po kastama i religioznost. Zbog takvog nazora na svijet i društvo, mlado stanovništvo je bilo osudeno na pasivnost. Glavna vjera u Indiji je bila budizam. Buda je propovijedao jednakost ljudi, te je ustajao protiv starih brahmanskih podjela na kaste, te je kao vrlinu naglašavao samilost i samoodricanje. [1] Perzijanci, koji su živjeli u planinskim visoravnima, su bili suoceni sa neprestanom borbom sa prirodom. Prema njihovom vjerovanju, postojala su dva boga, Ormuzd koji je predstavljao svjetlost, i Ahriman koji je predstavljao tamu te su oni bili u stalnoj borbi u kojoj ce u konacnici pobijediti svjetlost. Glavne odlike njihovog odgoja su bile izgraditi fizicki cvrstu i jaku licnost, te su zbog toga mladi naraštaji bili izloženi fizickim naporima. Intelektualni odgoj je bio prepušten svecenicima, a kao ljudske vrline najviše su cijenili pravdu, istinu i hrabrost. [1] Kinezi su kroz dugi niz godina bili izolirani od ostatka svijeta, živjeli su u specificnom robovlasnickom poretku, te zbog toga za razliku od Perzijaca fizicki rad nije bio cijenjen i bio je namijenjen robovima. Rijetki su bili privilegirani da nauce kinesko pismo, koje se sastojalo od oko 15 000 znakova, te je to bila velika prepreka pismenosti naroda. Glavna obilježja kineskog odgoja i obrazovanja su bile sistematicnost, krutost i strogost. Najveci utjecaj na kulturu i odgoj Kineza su imali filozofi Konfucije i Lao-ce. Konfucijevo ucenje o vjeri je bilo agnosticko, a s etickog aspekta je vjerovao u iskonsku dobrotu covjeka. Osnovni pojam njegove etike je jen – što znaci opci zakon mora upravljati svim odnosima u obitelji, društvu i državi, a iskazan je kao „zlatno pravilo“. S vremenom je njegova nauka doživjela mnoge promjene, te je iz filozofskog ucenja prerasla u pucku religiju, pa je stoga Konfucija postao svetac kojem su se posvecivale molitve. Lao-ce je bio Konfucijev suvremenik, smatra se da podaci o njegovom životu nisu pouzdani jer se nakon što je napisao djelo Tao-te-king, povukao u planine. U tom djelu izražava apsolutna nacela Tao i relativnost njegove primjene. Njegov nazor je bio u suprotnosti sa Konfucijevim ucenjem. Egipat je imao teokratsko robovlasnicko uredenje u kojem je na celu bio faraon koji je bio neogranicen vladar, svecenici su imali udjela u državnim poslovima, a robovi i seljaci su bili bez ikakvih prava, osudeni na teški fizicki rad. Egipcani su zbog ucestalih poplavi bili primorani baviti se matematickim znanostima, te su ta znanja primjenjivali u izgradnji piramida, hramova i slicnih objekata. Prosjecnom Egipcaninu nije bio dostupan fizicki odgoj, glazba ili pjesništvo. Specificno za Egipcane, oni su svoja znanja zapisivali na papirus, ali je problem bilo njhovo pismo, hijeroglifi, koje se teško ucilo. [1] 2.2. Odgoj u staroj Grckoj U staroj Grckoj je državni ustroj bio takav da se sastojala od više manjih gradova- država, odnosno polisa. Najpoznatiji grcki polisi su bili Atena i Sparta (Lakonija), te su se u njima formirala dva najpoznatija odgojna sistema: spartanski i atenski. [1] U Sparti je odgoj bio stvar države, državna vlast je bila u rukama zemljišne aristokracije, koju su sacinjavali spartijati, potomci plemena koji su pokorili starosjedioce. Perijeci su bili obespravljeni starosjedioci, a heloti su bili robovi koji su bili državno vlasništvo. Odgoj u Sparti je bio vojnicki, država je odgajala mlado stanovništvo da bude sposobno za ratovanje. Spartanski odgojni cilj sastoji se u prvom redu u tome, da se omladina što bolje tjelesno izvježba za vojnicke svrhe, i da poštuje zakone i starije. [2] Do sedme godine djeca su se odgajala u porodici, a nakon toga su odlazila u javne odgojne ustanove gdje bi zapoceo državni odgoj, koji bi trajao sve do njihove 18. godine. Spartanci su cijenili utjecaj glazbe i pjevanja na njihovo borbeno raspoloženje. Intelektualne sposobnosti poput pisanja, citanja i opcenito znanja nisu bile previše cijenjene, ali su uvažavali prakticnu umnu osposobljenost, snalažljivost i izražavanje. [2] Pozitivne odlike spartanskog odgoja su bile: shvacanje odgoja kao najvažnije društvene i državne funkcije, osnivale su se državne ustanove za odgajanje mladeži vladajuce klase, te da se odgajala i ženska omladina. [1] Za razliku od Sparte, Atena je bila trgovacka država, u kojoj je prevladavala pretežito trgovacka aristokracija. U atenskom odgoju se više isticalo oblikovanje duševnih snaga i odnos izmedu države i pojedinaca s obzirom na odgoj je bio slobodniji nego u Sparti. Kao i u Sparti, djeca su se do sedme godine odgajala u porodici, odgajaju ih robovi odnosno ropkinje, te u toj dobi je prvotno bio bitan tjelesni odgoj, al umni razvitak djeteta i njegova potreba za igranjem nisu bile zanemarene. Nakon sedme godine djevojcice su ostajale u porodici gdje su ih odgajale majke, prvotno za domacinske plesove, ali i pjevanje i plesanje. Djecaci su se odgajali muzicki i gimnasticki. Muzicki su se odgajali u školama kitarista i gramatista do svoje 14. godine. U školama se ucilo pisanje, citanje i racunanje. [1] Zbog ekonomskog razvoja i jacanja Atene u 5. stoljecu prije nove ere, sve je više dolazilo do potrebe vladajucih krugova za širim obrazovanjem. Tu dolazi do pojave putujucih ucitelja-filozofa, odnosno sofista. Bavili su se prirodnim naukama, astronomijom i pravom. Smatrali su da bogovi ne upravljaju svijetom, nego su u prvi plan isticali covjeka, odnosno njegove potrebe i mišljenje. Poucavali su svakoga tko bi im placao. Najznacajniji sofisti su bili Protagora, Gorgija i Hipija. [2] Kroz Grcku se prodefiliralo mnogo znacajnih filozofa, od kojih je jedan od najznacajnijih Sokrat. On je bio filozof-idealista, jer je za razliku od sofista ucvrstio vjeru u spoznaju, istinu i krepost. Time je utjecao na razvoj tadašnje cjelokupne kulturne, moralne i pedagoške svijesti. Sokrat je ucio da istina nije subjektivna, nego da je objektivna i da ju je moguce spoznati. Cijenio je znanje o moralu, govorio je da je znanje o kreposti isto što i sama krepost. Intelektualni odgoj je poistovjetio sa moralnim odgojem. Njegovo stanovište je bilo da svi ljudi zajedno s filozofima moraju nastojati da se od prividnog znanja dovinu do istinskog znanja, do mudrosti koja je najviša krepost. [2] Platon je u filozofiji zasnovao objektivni idealizam. On je bio Sokratov ucenik posljednjih deset godina prije njegove smrti. Platon je dijelio svijet na prolazni svijet pojava u kojemu nema nicega istinskog i stalnog, i na vjecni istinski svijet ideja. Platon je prihvacao podjelu odgoja na glazbeni i gimnasticki odgoj. U svojem najznacajnijem djelu „Država“ opisuje utopijsku idealnu državu, u kojoj filozofi i vojnici nemaju privatne svojine ni obitelji, zatim da država odreduje tko ce s kim živjeti u braku, te da se radanje djece dozvoli jedino ako je majka stara izmedu 20 i 40 godina, a otac izmedu 30 i 50. U svojem drugo djelu „Zakoni“ odustao je od tog nacela, te je prihvatio obitelj. Za djecu do sedam godina je zamislio sistem predškolskog odgoja, te mu je pridavao veliko znacenje. Slican koncept se zadržao i dan danas za djecu do sedme godine. [1] Još jedan znacajan grcki filozof je bio Aristotel. On je bio Platonov ucenik. 355. godine prije nove ere je osnovao posebnu gimnaziju u kojoj je predavao. Podrucje njegovog stvaralackog rada je obuhvacalo filozofiju, politiku, etiku, estetiku i logiku. Prema njemu covjek ima tri duše: vegetativnu (hranidbena funkcija i funkcija oplodivanja), animalnu (cuvstvovanje i htijenje) i razumnu (mišljenje i spoznavanje). [2] Takoder, Aristotel razlikuje i tri odgoja: moralni, tjelesni i umni. Znacajan je za pedagogiju po tome što je odgoj podijelio u tri razdoblja: do sedme godine, od sedme godine do spolne zrelosti i od spolne zrelosti do dvadesete godine. Smatrao je da djevojcice ne trebaju polaziti školu, jer se ženska djeca razlikuju od muške te da im obrazovanje ne bi moglo koristiti. Takoder je smatrao da djeca u dobi od svoje sedme do cetrnaeste godine moraju uciti citanje, pisanje, gramatiku, racunanje i crtanje, a na višem stupnju da trebaju uciti filozofiju, matematiku, povijest i glazbeni. [2] Aristotel je smatrao da mlad covjek mora svojim radom formirati u sebi kreposti (hrabrost, umjetnost i pravednost, ali da treba i voditi racuna od covjecjoj prirodi i psihickim sposobnostima. 2.3. Odgoj i obrazovanje u starom Rimu U povijesti starog Rima, tri su bitna razdoblja koja oznacavaju njegovo društveno i državno uredenje. Prvo razdoblje je rodovski Rim, drugo je republikanski Rim, a trece imperatorski Rim. Odgoj u rodovskom Rimu bio je ogranicen na Rim, gdje je stanovništvo obradivalo zemlju na sitnom posjedu, u cemu su im pomagali robovi. Otac obitelji je imao vlast nad sinovima i robovima, a majka je uz pomoc kceri vodila gospodarstvo. Patrijarhalno uredenje i bavljenje zemljoradnjom se odredivalo kako obiteljski život, tako i religiju i odgoj. Odgoj u rodovskom Rimu je bio obiteljski, a cilj mu je bio odgajanje zemljoradnika vojnika. Djecu su od ranog djetinjstva odgajali da sudjeluje u domacinskim poslovima, odnosno u zemljoradnji. Od moralnih vrijednosti, cijenila se skromnost, ljubav prema domovini i hrabrost. [1] U doba republikanskog Rima došlo je do potrebe otvaranja javnih elementarnih škola koje su se nazivale ludus. Cilj starorimskog republikanskog odgoja je bio da se djeca odgoje za ispunjavanje gradanskih dužnosti i za odanost Republici, te steknu vrijednosti popust hrabrosti, jake volje, cestitost i skromnost. I prije osvajanja Grcke 146. godine prije nove ere, u Rimu se proširio utjecaj grcke kulture i grcke filozofije. Djeca patricija su pohadala gramaticke škole, a kasnije i retorsku školu, u kojoj se predavala retorika i filozofija. Najpoznatiji rimski pisac i govornik Ciceron je zahtijevao proucavanje rimske povijesti. Iako nije napisao nijedno djelo o odgoju, u svojim je brojnim spisima ostavio mnogo pedagoških napomena. Njegova je misao bila da ucitelj i odgajatelj trebaju dobro ispitati psihicke sposobnosti i osobine svakog odgajanika, pa prema tome i postupiti. [1]Uz Cicerona, i Seneka je u svojim djelima zapisivao pedagoške izreke. Neke od njegovih najpoznatijih pedagoških izreka su da ne treba uciti za školu, nego za život i da ucitelj, poducavajuci druge, i sam uci. Ujedno je i smatrao da dobar primjer više vrijedi nego sve zapovijedi i pravila. U Rimskom Carstvu škole su pale pod državnu vlast te se sve veca pažnja posvecuje školi, a uciteljima su se dodjeljivale razne povlastice i prava. Najznacajniji rimski pedagoški teoreticar je bio Mark Fabije Kvintilijan. Njegovi pedagoški pogledi su sadržani u njegovom djelu „O odgoju govornika“ koji se sastojao od 12 knjiga. U tom djelu je prihvatio i prilagodio grcke pedagoške ideje, te ih je obogatio svojim idejama pri cemu se oslanjao na iskustvo rimskog školstva. Zauzimao se za javno školstvo i odbacio je privatno poducavanje. Smatrao je da elementarnu nastavu trebaju vršiti najbolji ucitelji. Takoder je smatrao da se vec u predškolsko doba trebala pridavati velika pažnja materinjem jeziku, te da se jezicna kultura djeteta trebala razvijati pomocu citanja, gramaticke nastave i analizom velikih književnih djela. [2] Govorio je da nastava ne smije biti nešto prisilno, nego da se dijete treba veseliti školi te je bio protiv fizickog kažnjavanja djece. Kvintilijanov pedagoški rad je utjecao na njegove suvremenike, ali i ujedno i na humanisticke pedagoge u 15. i 16. stoljecu, medu njima i na Komenskog. 3. Odgoj u srednjem vijeku 3.1. Odgoj u ranom srednjem vijeku U razdoblju ranog srednjeg vijeka je dominirao feudalizam. Ideološki oslonac feudalizma je bila Katolicka crkva, te je ona u svojoj vlasti imala odgoj i obrazovanje. Svecenici su propovijedali narodu bezuvjetnu pokornost, trpljenje, umjerenost i rad. Disciplina je bila veoma stroga, a tjelesne kazna jedna od najvažnijih odgojnih metoda. Rani srednji vijek nije ostavio nijedne znacajnije teorije pedagoške misli. Religija je znacila vrhunac svega u covjeku i životu, a spašenje duše je bilo cilj života i odgoja. [2] Svjetovni feudalci su se odgajali vojnicko-tjelesnim odgojem, te je taj odgoj pocinjao sa sedmom godinom. Ucili su sedam viteških umijeca: jahanje, plivanje, rukovanje kopljem, borbu macem, lov i borbu sabljom te sastavljanje i pjevanje stihova. Sa sedam godina su dobivali status paža, sa cetrnaest godina su postajali štitonoše, a sa dvadeset i jednom godinom su postajali plemickim momkom, odnosno vitezom. Iako je vojnicko-tjelesni odgoj bio primaran, nije bio zanemaren ni umni odgoj. 3.2. Doba humanizma i renesanse Glavna misao humanista u srednjem vijeku je bila Juvenalova izreka: „Mens sana in corpore sano. (Zdrav duh u zdravom tijelu)“. Humanisti su se suprotstavljali tvrdnji srednjovjekovne crkve da je tijelo „tamnica duše“, njihova ideja je bila da covjek treba od života uzeti sve što mu život pruža, odnosno njegovali su kult zdravog, aktivnog i optimisticnog covjeka. Pedagogija humanizma je veliku pažnju posvecivala fizickom odgoju i zdravlju. Humanost je bila u potpunom smislu rijeci i najveca vrijednost na odgojnom podrucju. Glavni cilj je bio formirati covjeka za zemaljski život, obrazovati ga i razvijati u njemu bogat cuvstveni život. [2] 1415. godine je pronadeno djelo Marka Fabija Kvintilijana, kojeg smo ranije spomenuli, te ce njegovo djelo o odgoju govornika imati veliki utjecaj na razvoj pedagoških teorija u humanizmu. Najznacajniji talijanski pedagog humanista bio je Vittorino Rambaldoni de Feltre. Kao i ostali pedagozi humanisti ondašnjeg vremena, de Feltre je u prvi plan stavljao moralni odgoj. Veliko znacenje je pridavao odgoju primjerom i težio je da se odgoj prilagodi individualnim osobinama svakog djeteta. Za razliku od feudalnog odgoja koji je zahtijevao ucenje gradiva napamet, zahtijevao je svjesno usvajanje znanja i samostalan rad ucenika. U njegovim školama nije bilo tjelesne kazne kao odgojne mjere. [1] Humanizam u Francuskoj se u mnogocemu razlikuje od talijanskog. Francuski pedagozi humanisti su se zalagali za ideju svestranog obrazovanje, te su zahtijevali bolju organizaciju nastave prirodnih znanosti i matematike. Francuski humanizam u pedagogiji je najjasnije izrecen u djelima Rabelaisa i Montaignea. Francois Rabelais je najpoznatiji po svojem cuvenom romanu „Gargantua i Pantagruel“ u kojem ismijavao feudalni poredak, te istice kult novog covjeka oslobodenog feudalnog ugnjetavanja. U tom djelu je na više mjesta raspravljao o moralu i moralnom odgoju. Smatrao je da je osnova moralnog odgoja religija i život ispunjen radom. U njegovim pedagoškim nazorima su veoma izraženi humanisticki progresivni zahtjevi, kao što su traženje fizickog odgoja, intelektualnog odgoja i svjesnih aktivnosti ucenika u procesu usvajanja znanja. U nastavu je uveo i metodu razgovora, upoznavanje prirode i estetski odgoj. [1] Drugi veliki francuski humanist je bio Michel de Montaigne, koji se u svojim djelima takoder osvrce na odgoj. U svojem najznacajnijem djelu „Ogledi“ veliku pažnju posvecuje problemu odgoja. Kao i Rabelais, oštro je kritizirao dotadašnji odgojni sustav, koji se nije brinuo kako ce razviti odgajanikovu inteligenciju, vec samo „nakljukati“ njegovo pamcenje ucenjem napamet. Smatrao je da se paralelno mora razvijati cijela ucenikova licnost: duh, tijelo i moralni lik. Taj cilj je smatrao da ce se ostvariti ne samo knjigama nego i razgovorima i putovanjima. Od ostalih pedagoga tog razdoblja, još su znacajni Ludovicus Vives, koji je kasnije imao utjecaj na kasnije pedagoge poput Johanna Sturma i Jana Amosa Komenskog, i Erazmo Roterdamski. [1] 4. Pedagogija u novom vijeku 4.1. Empirizam i racionalizam u pedagogiji Jedan od najznacajnijih materijalista u Engleskoj je bio Francis Bacon. Njegova najznacajnija djela vezana uz povijest pedagogije su: „Podjela znanosti“ i „O vrijednosti i napretku znanosti“. Nije se slagao sa shvacanjima srednjovjekovne skolastike. Smatrao je da su najvažniji psihicki procesi pamcenje (memorija), mašta (fantazija) i mišljenje (ratio). Na temelju toga je definirao tri velike skupine znanosti: historija, koja se zasniva na pamcenju, poezija, cije temelje cini mašta, i filozofija, koja je rezultat razmišljanja [1] Bacon je pod pojmom pedagogija podrazumijevao samo vještinu prenošenja znanja, za što bismo danas rekli didaktiku. Mnogo je govorio o metodama naucnog spoznavanja, te je smatrao da se nauka mora zasnivati na iskustvu (empirizmu). Takoder je smatrao da je za pedagogiju posebno važno ucenje, koje može dovesti do materijalizma i da covjekovo spoznavanje pocinje osjetima. [2] Osnivac buržoaskog racionalizma bio je Rene Descartes. Za pedagogiju, njegovo najznacajnije djelo je „Rasprava o metodi“, u kojem objašnjava glavna pravila znanstvenog istraživanja. Kod njega je u središtu um koji je mjerilo spoznaje, iako ne negira ni znacenje osjetila, pamcenja i mašte. Buduci da je smatrao da je um najvažniji u spoznajnom procesu, smatrao je da ga je potrebno razvijati u školi u toku odgojno- obrazovnog procesa, a to se postiže zornošcu u nastavi i promatranjem prirode. [1] Descartes smatra da svi ljudi raspolažu jednakim sposobnostima za ucenje, svladavanje znanja i istraživanje. te da svi ljudi imaju jednaka prava na obrazovanje. U razdoblju pocetka 16. stoljeca dolazi do pojave ranih socijalnih utopista od kojih su najznacajniji Thomas More i Tommaso Campanella. U svojoj knjizi „O najboljem uredenju države i o novom otoku Utopiji“ daje oštru kritiku društvenih odnosa u Engleskoj. Zalagao se i za obrazovanje žena, te veliko znacenje pridaje realistickim znanjima. Njegovi pogledi na svijet su prožeti humanizmom, što se vidi po njegovom zahtjevu da se ucenje provodi na materinjem jeziku. Sljedeci znacajan utopist bio je Tommaso Campanella, koji u svojem utopijskom djelu „Grad sunca“ zastupa ideal države zasnovane na harmonijskoj vladavini razuma, mudrosti, moci i ljubavi. [1] Intelektualnom odgoju je pridao veliki znacaj, te je bio protiv ucenja napamet. Smatrao je da se s odgojem treba poceti rano, prije trece godine, a svi Solarci (stanovnici grada sunca) se odgajaju zajednicki. Utopisti su istakli nacelo ravnopravnosti u obrazovanju, te su se borili protiv beživotne skolasticke nastave i istakli su vrijednost realnih znanja. 4.2. Jan Amos Komensky Ceški pedagog Jan Amos Komensky se smatra zacetnikom i inspiratorom pedagogije novog doba. 1632. godine je završio svoje glavno djelo „Velika didaktika“. U tom djelu sistemski izražava svoje pedagoške ideje i široko zahvaca obrazovna i odgojna pitanja, te je objasnio didakticke principe i novu organizaciju stupnjeva školovanja. [1] U djelima Komenskog ima utjecaja renesansne pedagogije, utopijskog socijalizma i Baconove filozofije. Najvažnije nacelo na kojem Komensky gradi svoju pedagogiju jest da odgoj treba provoditi u skladu s vanjskom prirodom. Smatrao je da je covjek dio prirode i da je podreden njezinim zakonitostima, i da se od svakog djeteta može formirati covjek. U Velikoj didaktici je takoder govorio kako treba postupati s djecom, a posebno sa djecom koja su manje nadarena. Zalagao se za opce obrazovanje, bez obzira na stalež i spol te je zahtijevao da se omladina poucava u vecim grupama, jer se tako bolje uci. [1] Komensky je izradio za ono doba velicanstven pedagoški sustav, bez obzira na neke sitne njegove nedostatke. Svojim radom je znacajno osamostalio pedagoško radno podrucje i široko otvorio vrata samostalnom razvoju pedagogije. [2] Inicirao je ideju od opcem obrazovanju i jedinstvenom školskom sustavu, te o nastavi na materinjem jeziku i traži obavezu na osnovnom stupnju, odnosno to je bila ideja osnovne škole. U svojem nastavnom radu je zahtijevao temeljitost, lakocu i brzinu ucenja, jasnocu i razumljivost sadržaja koji se uci. Mnoga njegova didakticka nacela vrijede i dan danas. 5. Pedagogija u 17. i 18. stoljecu U 17. i 18. stoljecu u europskim zemljama zbivale su se mnoge bitne promjene u podrucju društvenih odnosa, kulture, tehnike te u školstvu i pedagogiji. Najvece promjene su se dogadale u Njemackoj, Austriji, Engleskoj, Francuskoj i Rusiji jer su te zemlje prednjacile u školstvu i pedagogiji. John Locke je bio osnivac empirijske psihologije, kojoj je izvor bilo iskustvo temeljeno na samopromatranju, te je i na tim osnovama zasnovao svoju pedagogiju. Na njegov rad su najvoše utjecali Francis Bacon i Rene Descartes. Smatrao je da kada se dijete rodi, da je tada njegova duša kao nepisana ploca (tabula rasa), te je iz tog razloga veliku važnost pridavao veliku ulogu odgoju. [1] U svojem djelu „Misli o odgoju“ je razvio pedagoški sustav u kojem je objasnio pedagogiju zdravog razuma i prakticne koristi. Bio je pristaša individualnog odgoja, jer je smatrao da je ucenje kod kuce ucinkovitije nego ucenje u školi zajedno sa ostalom grupom ucenika. Veliku ulogu je pridavao odgajatelju, koji je morao biti obrazovan i inteligentan covjek, te da mora biti uljudan i naklonjen djetetu. [1] Opširno je govorio i o tjelesnom i moralnom odgoju, polazeci od nacela „zdrav duh u zdravom tijelu“. Claude Adrien Helvetius je po filozofskim shvacanjima nasljednik Johna Lockea. Svoje nazore o odgoju je objasnio u djelima „O razumu“ i „O covjeku, njegovim sposobnostima i njegovom odgoju“. Smatrao je da je odgoj svemoguc, i za razliku od Lockea, davao je prednost društvenom odgoju pred individualnim. Još jedan znacajan francuski prosvjetitelj bio je Denis Diderot. Zahtijevao je odvajanje škole od crkve, te je smatrao da se dijete odmalena treba poštovati kao odraslog covjeka. Jedan od najznacajnijih francuskih pedagoga 18. stoljeca bio je Jean Jacques Rousseau. On je u središnje odgojnog nastojanja postavio dijete, njegove psihicke i razvojne osobine i tražio je da djeca budu aktivna. Rousseau je bio predstavnik prirodnog odgoja, smatrao je da covjek od prirode dobar, te da odgoj treba biti u skladu s prirodom. Rousseau je govorio o tri vrste odgoja: odgoj prirode, da nas odgaja time što razvija u nama sposobnosti i organe, odgoj ljudi, time što nas oni uce upotrebljavati ono što u nama razvija priroda i odgoj stvari, tako da nas odgajaju stjecanju vlastitog iskustva u sredini koja utjece na nas. Dobar odgoj je definirao kao sklad svih triju vrsta odgoja. [2] Njegovo najznacajnije djelo je „Emil“, u kojem je kritizirao feudalni odgoj, te istodobno opisivao odgoj novog covjeka u gradanskom društvu. U Njemackoj je krajem 18. stoljeca najznacajniji pedagog bio Immanuel Kant, koji je na pedagoškom planu nastojao odgojiti moralno samostalnu, slobodnu licnost. Pokušao je uzdici ulogu licnosti, al je istodobno osiguravao takav odgoj koji ce biti u duhu bezuvjetne poslušnosti i podložnosti zahtjevima buržoazije. [1] Za razliku od Rousseauvog stajališta da covjek mora vratiti u cisto prirodno stanje, on govori da priroda treba covjeka usavršiti. Njegova najpoznatija izreka je da „covjek je samo ono što od njega ucini odgoj.“ 6. Pedagogija u 19. stoljecu Veliki napredak osnovnog obrazovanja je vezan uz švicarskog pedagoga Johanna Heinreicha Pestalozzija, cije je didakticko i pedagoško ucenje znacajno utjecalo na razvoj osnovnoškolskog obrazovanja. Njegovo prvo pedagoško djelo je bilo „Vecernji sati jednog pustinjaka“, u toj raspravi je rekao da opceljudsko obrazovanje mora prethoditi specijalnom obrazovanju, te da obucavanju djeteta treba poceti od onoga što okružuje dijete, pa tek kasnije da se prilazi daljem i nepoznatom. Pestalozzi je odgojni cilj podijelio na 3 zadatka: odgoj glave (umni odgoj), odgoj srca (moralni odgoj) i odgoj ruke (tjelesni i radni odgoj). [1] Najveci utjecaj na praksu klasicne srednje škole u Europi 1850-ih godina je imao Johann Friedrich Herbart. Njegovo ajznacajnije djelo je „Nacrt predavanja o pedagogiji“. Herbartova pedagogija je bila usmjerena na odgoj djece vladajuce klase u buržoaskom društvu za njihovu vodecu funkciju koja od njih zahtijeva odredene crte karaktera. On je prvi u pedagošku znanost uveo sustav, pa je time pridonio da ona postane teorijska znanost. Uveo je pedagogiju na sveucilište, a pedagogija je postala samostalna disciplina. Herbartova organizacija seminara i vježbaonica imala je veliki znacaj za unaprjedenje pedagoške teorije i prakticnog rada. [1] Velik broj pedagoga je slijedio Herbarta, te su stoga njegovi sljedbenici nazvani Herbartovcima. Za razvoj pedagogije u razdoblju 19. stoljeca još su veoma znacajni bili Friedrich Frobel i Friedrich Adolf Diesterweg. Pocetkom 19. stoljeca dolazi do pojave novovjekovnih socijalnih utopista, od kojih su najznacajniji Claude Henri Saint-Simon, Charles Fourier, Rober Owen i Etienne Cabet. U Njemackoj 40-ih godna 19. stoljeca dolazi do pojave naucnog socijalizma u kojem su prednjacili Karl Marx i Friedrich Engels. Oni nisu pisali posebne pedagoške rasprave, ali u njihovim djelima se nalaze analize i pedagoške misli koje su aktualne i imaju vrijednost za suvremenu znanstvenu pedagogiju. Ucenjem o socijalizmu pedagogiji su dali temelje za postavljanje socijalistickog odgojnog cilja. 7. Zakljucak Poceci pedagogije sežu još iz antickog doba, kad je to u principu bila samo djelatnost koja se bavila odgojem. Od samih pocetaka civilizacije ljudi su se bavili odgojem, i pokušavali pronaci nacin kako ga unaprijediti te prilagoditi ekonomskim i društvenim prilikama. Prvi narodi koji su se bavili odgojem su bili Perzijanci, Kinezi, Idijci i Sumerani. U antickoj Grckoj smo upoznali dvije vrste odgoja koje su potekle iz dvaju najvecih tadašnjih polisa. Grcki filozofi poput Platona, Sokrata i Aristotela su imali jako velik utjecaj na daljnji razvoj pedagogije u ostatku svijeta i u narednim godina nakon njihovog djelovanja. U srednjem vijeku velik utjecaj na odgoj i obrazovanje je imala crkva, te se tada javljaju reformatoru koji su htjeli crkvu iskljuciti iz obrazovnog procesa, što je kasnije i bio slucaj. U srednjem vijeku dolazi do pojave humanizma gdje je u centru pozornosti bio covjek, te se isto tako sve više pažnja u odgoju posvecivala djetetu i njegovim potrebama. Zatim smo spomenuli Jana Amosa Komenskog koji je znatno utjecao na razvoj pedagogije, te je širom otvorio vrata samostalnom razvoju pedagogije, te je prvi u pedagogiji smatrao da bi se djeca trebala poucavati u vecim grupama. Nakon njega smo spomenuli još mnogo znacajnih pedagoga poput Johna Lockea, Renea Descartesa, Francisa Bacona, Jean-Jacquesa Russeaua, Immanuela Kanta, Johanna Heinricha Pestalozzija Johanna Friedricha Herbarta i ostalih. Svaki od navedenih pedagoga je imao svoju viziju pedagogije, koje su se temeljile na prethodnim spoznajama iz pedagogije, od kojih je velika vecina bila potaknuta radom i djelom Komenskoga. Herbart je prvi u pedagogiju uveo sustav, te je time pridonio da onda postane teorijska znanost. Uveo je pedagogiju na sveucilište, te je pedagogija postala samostalna znanost. 8. Literatura [1.] Zaninovic, M. (1988.) Opca povijest pedagogije. Zagreb: Školska knjiga [2.] Žlebnik, L. (1955.) Opca povijest pedagogije. Zagreb: Pedagoško-književni zbor [3.] CARnet (autor i godina nepoznati) Pedagogija. Dostupno 14.02.2020. na URL= http://www.carnet.hr/referalni/obrazovni/mkod/pedagogija.html [4.] Miljkovic, D. (2009.) Pedagogija. Dostupno 14.01.2020. na URL= www.d- 2.hr/treneri/pedagogijauvod.ppt [5.] Sipinski, B. (2003). Jan Amos Komensky and philosophical problem of the human person. Personalistic interpretation. Dostupno 14.01.2020. na URL= http://komeniana.udpu.org.ua/wp- content/uploads/2013/03/%D0%97%D0%B1%D1%96%D1%80%D0%BD%D0% B8%D0%BA.pdf#page=59 [6.] Stanicic, S. Pedagogija kao znanost o odgoju. Dostupno 14.05.2020.na URL= http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0CDUQFjAC&url=http%3A%2F%2Fwww.ffri.uniri.hr%2F~sstanicic%2Findex.php%3Fdir%3DOpca_pedagogija%252F%26download%3DOpca%2Bpedagogija_Znanost%2Bo%2Bodgoju_PPT.pdf&ei=N_BaUqLQLuLL4ATTyoDwAw&usg=AFQjCNEbZBaLVu0BYjMYadEQ2XijwlL2hA&bvm=bv.53899372,d.bGE&cad=rja [7.] Uzgalis, W. (2012). John Locke. Dostupno 14.05.2020.na URL= http://plato.stanford.edu/entries/locke/ Strucni rad SUVREMENI PROGRAMI, PRAVCI I ZAHTJEVI PEDAGOGIJE Zoran Hercigonja, prof. V. osnovna škola Varaždin Sažetak Pristup odgoju se mijenjao kroz povijest; migracija stanovništva, nove spoznaje i globalizacija nužno su utjecale na razvoj pedagogije, ali i pred nju stavile nove zahtjeve što je utjecalo i na nužno pojavljivanje novih pravaca. Kroz program cjeloživotnog ucenja u prvom dijelu dan je pregled novih zahtjeva zbog sve starijeg stanovništva EU, pojava novih pravaca u pedagogiji poput andragogije i gerontogogije i pregled trenutnog stanja u RH. U drugom dijelu zbog multikulturalnosti EU postavljeno je pitanje pristupa interkulturalnom odgoju, navedeni su aktualni problemi i trenutno stanje u RH. Kljucne rijeci Cjeloživotno ucenje, globalizacija, EU programi, multikulturalizam, interkulturalni odgoj 1. Uvod Pedagogija ima kratku povijest, ali bogatu prošlost. Potreba za odgojem, je oduvijek postojala, od usmene predaje, antickih napjeva i filozofa do današnjeg postindustrijalizma i težnje za društvom temeljenom na znanju. Pristup odgoju se mijenjao kroz povijest, a to je ovisilo o brojnim utjecajima. Oni, medu ostalim, ukljucuju zemljopisni položaj, ratove, doticaje s drugim kulturama, pojedine dominantne skupine, vladajuce politicke opcije, znanstvena otkrica, …. Vec ovo predstavlja ogromne izazove za pedagogiju, a ako se tome doda i današnja globalizacija1, takvi izazovi pred pedagogiju stavljaju nove zahtjeve, ali i poticaje za preispitivanje postojecih i stvaranje novih pravaca u pedagogiji. 1 Globalizaciju se na Fakultetu organizacije i informatike uobicavalo definirati kao ubrzani razvoj ICT-a i globalnu umreženost koji su doveli do ubrzanja poslovnih aktivnosti na svjetskoj razini. Za potrebe ovog rada, osim promatranja kroz tehnološki i gospodarski tip, u obzir ce se uzeti svih osam Beckovih [Urlich Beck] tipova globaliteta: gospodarski tip,tehnološki tip, univerzalne vrijednosti, globalna kulturna industrija, policentricna svjetska politika, svjetsko osiromašenje, globalno razaranje i uništavanje covjekova okoliša, transkulturalni konflikt. 2 Za razliku od npr. podrucja matematike koje nije toliko podložno brzim promjenama. Za usporedbu razlike u odgoju, kao dobar primjer može poslužiti i prvo poglavlje udžbenika 'Menadžment ljudskog kapitala' autora Vujic Vidoja [15] u kojem je dan povijesni opis razvoja znanja kroz funkcionalni pristup ljudima kao kapitalu. U prošlosti, znanje steceno u školskim ustanovama, s obzirom da je napredak znanosti bio spor, se moglo primjenjivati na radnome mjestu do kraja radnoga vijeka. Danas je tako nešto nezamislivo. Ovo se posebno odnosi na podrucje ICT-a2. Ovo daje poticaj za razvoj cjeloživotnog ucenja. Ljudi više nisu prostorno ograniceni, nisu vezani za jedno mjesto od rodenja do smrti. Ljudi razlicite nacionalnosti, rase, vjere, kulture i ostalih karakteristika rade i žive u necemu što se cesto zna nazivati 'globalno selo'. Ovo daje poticaj za razvoj interkulturalnog odgoja. U nastavku rada nastojat cu dati opis takvih zahtjeva koji su stavljeni pred pedagogiju 2. Cjeloživotno ucenje 2.1. Temeljne postavke Današnje društvo znanja se uvelike razlikuje od društava opisanih u povijesnom pregledu razvoja u udžbeniku 'Menadžment ljudskog kapitala' profesora Vujic Vidoja [15]. Društvo postaje sve starije, obilježeno je razvojem informacijsko – komunikacijske tehnologije, multikulturalnošcu i neprestanim nastajanjem novih zanimanja i odumiranjem starih. Znanje koje se stjece u školi nije dovoljno za cijeli radni život nego je samo osnova koju je potrebno neprestano nadogradivati. Kao odgovor zahtjevima današnjeg društva namece se cjeloživotno ucenje. Ideja cjeloživotnog ucenja nije nova; prvi put se pojavila vec u Platonovom djelu 'Republika', ali ju je prvi put u potpunosti artikulirao Basil Yeaxlee3 pocetkom dvadesetog stoljeca. 3 Basil Yeaxlee (1883. - 1967.), izvanredni profesor na katedri za psihologiju edukacije i predavac i mentor na Odsjeku za edukaciju na sveucilištu Oxford. U suradnji s Eduardom Lindemanom (1885. – 1953.), profesorom socijalnog rada koji se bavio obrazovanjem odraslih osmislio je intelektualni temelj za razumijevanje obrazovanja kao kontinuiranog aspekta svakodnevnog života [Maravic, 2003, str. 34] 4 U literaturi na engleskom jeziku razlikuju se pojmovi lifelong education (cjeloživotno obrazovanje) i lifelong learning (cjeloživotno ucenje), ali neki autori prilikom prijevoda na hrvatski jezik tu razliku izostavljaju ili ju jednostavno ne prepoznaju. Cjeloživotno ucenje, poznato još i pod nazivom LLL (Long Life Learning), je moguce definirati kao nadogradivanje razlicitih znanja i vještina tijekom života, bilo iz osobnih ili profesionalnih razloga. To je zapravo kontinuirani proces ucenja koji pocinje od rodenja pa sve do naše starosti, ukljucujuci sve oblike ucenja u svim životnim okolnostima kao npr. ucenja iz obitelji, zajednice, škole, raznih situacija iz života,radnog mjesta itd… [13.]. Jasminka Maravic [8] cjeloživotno ucenje definira kao aktivnost ucenja tijekom života s ciljem unapredivanja znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne, gradanske, društvene i poslovne perspektive. U nastavku navodi da je cjeloživotno ucenje i neka vrsta 'druge šanse' za unaprjedivanje temeljnih vještina. Vujic Vidoja [15] za opisivanje ubrzanog trajnog inoviranja znanja koristi pojam cjeloživotno obrazovanje. Potrebno je naglasiti da pojmovi cjeloživotno ucenje i cjeloživotno obrazovanje nisu istoznacnice, iako se u literaturi cesto koriste kao takve4. Ucenje je nadreden pojam pojmu obrazovanje. Ucenje može biti nenamjerno, spontano i neorganizirano, dok je obrazovanje formalno, neformalno, informalno organizirano ucenje. Još jedna od razlika je i ta što je ucenje trajno, dok je trajanje obrazovanja vremenski ograniceno tj. propisano. U nastavku navodim definiciju tri oblika obrazovanja Vidoje Vujica [15] „Formalno obrazovanje je obrazovanje koje je utvrdeno propisima i posebnim zakonskim i podzakonskim aktima. Neformalno obrazovanje je obrazovanje koje je orijentirano prema izvanškolskim potrebama, a obuhvaca širok izbor raznih programa inoviranja znanja. Informalno obrazovanje je obrazovanje koje se najviše izražava kroz cehovske udruge i razna informiranja odredenih skupina o aktualnim temama i dogadajima. Novi dometi informalnog obrazovanja postaju dostupni skoro svim gradanskim strukturama razvojem ICT-a.“ Jasminka Marevic u casopisu Edupoint [8] nastoji objasniti razliku izmedu doživotnog obrazovanja i cjeloživotnog obrazovanja kao: „cjeloživotna edukacija se odnosi na obrazovanje i odgoj tijekom cijeloga života (od rodenja do smrti), dok se doživotno obrazovanje (ili trajno, stalno obrazovanje) odnosi na obrazovanje od završetka nekog stupnja formalnog obrazovanja (obicno nakon obveznog obrazovanja) do smrti ili do kraja radnog vijeka. Dok se cjeloživotnim obrazovanjem i odgojem obuhvaca i uskladuje obrazovanje i odgoj djece, mladih i odraslih (prema nacelu vertikalnog povezivanja), doživotnim se obrazovanjem uskladuju samo oblici formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja odraslih (prema nacelu horizontalnog povezivanja, što znaci obrazovanje u razlicitim oblicima, a ne samo formalno“. Osobno smatram da je ovo bespotrebna komplikacija i da ovakvo definiranje pojmova jednostavno nema smisla, tj. ovo ukazuje na nerazlikovanje pojmova ucenje i obrazovanje. Ipak ovakvi primjeri nerazlikovanja su cesti i kod ostalih autora. U udžbeniku 'Psihologija obrazovanja' skupine autorica [Vidovic, i ostali, 2003, str. 504] u naslovu poglavlja je navedeno cjeloživotno obrazovanje, a u tekstu se govori o cjeloživotnom ucenju što takoder sugerira na nerazlikovanje pojmova ucenje i obrazovanje. Maja Šiprak s portala Alfa [13.] uocava ovu razliku u pojmovima i dodatno ju naglašava. 'Treba imati na umu da cjeloživotno obrazovanje i cjeloživotno ucenje nisu isti pojmovi. Za razliku od cjeloživotnog ucenja koje se odnosi na institucionalizirani i organiziran proces ucenja, cjeloživotno obrazovanje ukljucuje spontano i nenamjerno stjecanje znanja koje se provodi kroz cijeli život s ciljem razvijanja individualnih potencijala'. Iz navedenog citata je vidljivo da autorica teksta razlikuje pojmove ucenje i obrazovanje, ali izgleda da je te pojmove pomiješala. Što više sam citao razne izvore (recenzirane i nerecenzirane) nailazio sam na sve više sukobljavanja definicija. U nastavku cu se nastojati držati onoga što je receno na predavanjima i seminarima iz kolegija Opca pedagogija i Didaktika I. Nešto u cemu se svi autori slažu, bez obzira na koji nacin definirali cjeloživotno ucenje, je da bi znanje trebalo biti glavni razvojni resurs. Zbog sve starijeg stanovništva i sve izraženije potrebe za cjeloživotnim ucenjem pojavila su se i dva nova znanstvena pravca (tj. discipline) andragogija i gerontogogija. Andragogija (grc. aner=covjek, muž + agein=voditi) poznata i pod nazivom adultna pedagogija, znanost je koja proucava problematiku odgoja i obrazovanja odraslih osoba. Gerontogogija (grc. gerontos=starac + agein=voditi) znanstvena je disciplina koja proucava odgoj, obrazovanje i samoobrazovanje starijih osoba [8]. 2.2. Programi EU Kako bi se stvorilo napredno društvo znanja, održivi ekonomski razvoj, veci broj kvalitetnijih poslova i jaca društvena kohezija u Europskoj Uniji, odlukom Europskog parlamenta i Vijeca EU 2006. godine je uspostavljen Program za cjeloživotno ucenje (br.1720/2006/EC). Taj program se nastavlja na prvu generaciju obrazovnog programa (1985. – 2006.) koji je ukljucivao dva potprograma Socrates i Leonardo da Vinci. Danas u drugoj generaciji (2007. – 2013.) taj program ukljucuje ukupno cetiri sektorska potprograma: - Comenius (predškolski odgoji i školsko obrazovanje) - Erasmus (visokoškolsko obrazovanje) - Leonardo da Vinci (strukovno obrazovanje i osposobljavanje) - Grundtvig (obrazovanje odraslih)5 5 Program je dobio naziv po Nikolaju Frederiku Severinu Grundtvigu (1783. – 1872.), danskom sveceniku i piscu, utemeljitelju nordijske tradicije cjeloživotnog ucenja. 6 Podatci su preuzeti sa stranice Agencije za mobilnost i programe EU http://www.mobilnost.hr/index.php?id=272 7 Podatci su preuzeti sa stranice Instituta za razvoj obrazovanja http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog- obrazovanja/kolumna/znacajan-porast-mobilnosti-u-visokom-obrazovanju/ Osim cetiri sektorska potprograma program ukljucuje i: - Transverzalni program (suradnja i inovacije u podrucju cjeloživotnog ucenja unutar Europske unije, ucenje stranih jezika, razvoj inovativnih informatickih i komunikacijskih tehnologija, širenje i korištenje rezultata programa) - Jean Monnet (podupire institucije koje se bave europskim integracijama) Za provedbu ovog programa predviden je proracun koji iznosi 6,9 milijardi eura. Rijec je o najvecem europskom programu u podrucju obrazovanja koji obuhvaca sve sektore obrazovanja. Za usporedbu u prvoj fazi proracun je iznosio 793,8 milijuna eura. Ovakvo povecanje proracuna je dobar pokazatelj da je prepoznat potencijal cjeloživotnog ucenja. U programu sudjeluju države clanica EU, države clanice EFTA-e (Island, Lichtenstein, Norveška, Švicarska) i Turska kao država kandidatkinja. Republika Hrvatska postala je punopravna sudionica Programa za cjeloživotno ucenje 1. sijecnja 2011. godine.6 Samo zahvaljujuci jednom potprogramu Erasmus oko 220 000 studenata iz 33 zemlje svake godine provede dio studija na studijskom boravku ili strucnoj praksi u inozemstvu. Osim studenata, godišnje oko 40 000 clanova nastavnog i nenastavnog osoblja ostvari mobilnost u svrhu strucnog usavršavanja ili održavanja nastave. U 25 godina provodenja programa gotovo 3 milijuna studenata otišlo je na praksu i usavršavanje u neku europsku zemlju.7 2.3. Situacija u Hrvatskoj Kontinuirano ucenje i usavršavanje tijekom cijelog života, je jedan od pokazatelja socijalnog i gospodarskog napretka neke zemlje ali i društva opcenito. U ovom poglavlju cu nastojati prikazati kakva je situacija u Hrvatskoj. Razliciti izvori daju razlicite podatke. Tako Institut za razvoj obrazovanja uglavnom daje pozitivne rezultate provedbe programa Erasmus i ostalih programa vezanih za visokoškolske ustanove. Institut navodi da se u Republici Hrvatskoj program Erasmus provodi od 2009. godine i da bilježi najveci porast u Europi u broju studenata koji odlaze na mobilnost. Oko 3 000 studenata iz RH iskoristilo je mogucnost odlaska na studij ili strucnu praksu. Takoder navodi procjenu da ce ukupan broj mobilnih studenata u akademskoj godini 2013./2014. iznositi oko 4150 studenata, što predstavlja porast 38% u odnosu na razdoblje 2009./2010. Osim u programu Erasmus vidljiv je porast i u programu CEEPUS (Srednjoeuropski program razmjene za sveucilišne studije), ali i u programima temeljem 29 bilateralnih sporazuma visokoškolske suradnje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Da ipak nije sve tako odlicno kao što se na prvi pogled cini, moguce je naslutiti vec iz naziva clanka 'Za cjeloživotno ucenje Hrvati su previše lijeni' autora Džambo Marijana [Džambo, 2013] u kojem komentira nedavno objavljenje podatke Državnog zavoda za statistiku. Ti podatci govore o tome da u Hrvatskoj cak 95,2% mladih u dobi izmedu 20 i 24 godine ima najmanje završenu srednju školu, za razliku od npr. Norveške 69,7%, Njemacke 73,8%, Švicarske 79%, Ujedinjenog Kraljevstva 79,3%. Ovo na prvi pogled ne izgleda loše. Zanimljiv je i podatak vezan za postotak osoba koje rano napuštaju školu.8 Hrvatska je tu najbolja medu svim europskim zemljama sa samo 3,9% osoba koje prekidaju školovanje i ne nastavljaju ga. Za usporedbu u Španjolskoj je rijec o 32,1%, Norveškoj 17,6%, Ujedinjenom Kraljevstvu 15,7%, a u Njemackoj 11.1% osoba koje rano napuštaju školovanje. 8 Ovo se odnosi na postotni udio osoba u dobi od 18 do 24 godine s osnovnom školom kao najvišim završenim stupnjem obrazovanja koje se dalje ne školuju niti se usavršavaju. Ovi dosad izneseni podatci izgledaju odlicno za Hrvatsku, ali ako se pogledaju podatci vezani za cjeloživotno ucenje situacija iz odlicne prelazi u poražavajucu. Po postotku osoba u dobi izmedu 25 i 64 godine koje su ukljucene u cjeloživotno ucenje Hrvatska se nalazi na pretposljednjem mjestu sa samo 2,3%. Jedina europska država koja je lošija od Hrvatske je Bugarska s 1,4%. Za usporedbu Danska je najbolja s 31,2% gradana ukljucenih u programe doškolovanja i usavršavanja, nakon Danske slijede Island 25,1%, Ceška 22,9%, Švedska 22,2%, Finska 22,1%. Ovo dovodi do zakljucka da iako podatci o velikom postotku rasta (38%) pokazuju da u Hrvatskoj raste broj osoba ukljucenih u programe cjeloživotnog ucenja, je i dalje rijec o jako malom broju osoba koje su ukljucene u takve programe (tek 2,3%). Prof. Marijan Džambo kao jedan od razloga za takvu situaciju navodi i posljedicu loše ekonomske moci, ali i da su „intelektualno lijeni“ Hrvati nespremni za stalno obrazovanje i usavršavanje. Da na žalost, „ne razumijemo da su prošla vremena kada je industrija apsorbirala najveci dio radne snage, i kada je bilo dovoljno obrazovati se za jedno zanimanje i s njim docekati mirovinu.“ S ovom tvrdnjom se mogu tek djelomicno složiti. Da, statistika tako pokazuje, ali nazvati nekoga lijenim, bez navodenja razloga je na neki nacin besmisleno. Postoji hiperprodukcija odredenih zanimanja poput ekonomista i pravnika, ali to ne ukazuje na lijenost ljudi nego na ogromne probleme svih dosadašnjih vlada kojima je znanost i obrazovanje iza sporta, tj. više su se bavile sportom nego nužnim promjenama u znanosti i obrazovanju, ali su zato svi ministri iskoristili priliku pojaviti se pred kamerama kako bi se pohvalili rekavši da ce Hrvatska postati „zemlja znanja“. Cinjenica da je u Hrvatskoj nacionalni kurikulum9 prvi put objavljen tek 2010. godine u obliku Nacionalnog okvirnog kurikuluma (NOK), sigurno ne pomaže, nego sugerira na izostanak strategije cjeloživotnog ucenja i obrazovanja. 9 Dokument na razini države na temelju kojeg se izraduju ostali kurikulumi; upucuje na autonomiju odnosno posebnosti neke zemlje u odredivanju odgojno-obrazovnih vrijednosti i ciljeva ucenja na temelju nacionalnih (državnih) standarda ucenja i poucavanja. 10 Podatci su preuzeti sa stranica Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZSRH), dokument StatInfo2013, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/StatInfo/pdf/StatInfo2013.pdf 11 DZSRH koristi pojmove radno sposobno i radno aktivno stanovništvo; radno sposobno stanovništvo cine stanovnici RH iznad 15 godina starosti, a radno aktivno stanovništvo cini dio radno sposobnog stanovništva koje je aktivno u smislu zaposleno. Podatci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske [DZSRH, StatInfo2013, str. 20] pokazuju da starosna piramida stanovništva umjesto piramide poprima oblik urne10. Hrvatsko stanovništvo stari, broj stanovnika se smanjuje, prosjek je 42 godine starosti, a broj stanovnika iznad 65 godina raste. Ako se ostvare prognoze razvojno-istraživackog projekta „Ekonomika starenja u Hrvatskoj“ kojeg je proveo tim demografa i ekonomista sa Sveucilišta u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu, za 10 (deset) godina Hrvatska ce imati isti broj zaposlenih i umirovljenika. Danas na jednog umirovljenika dolazi tek 1,17 radno aktivnog stanovnika11. Cinjenica je da Hrvatsko stanovništvo, ali i stanovništvo Europske unije, stari. Europska unija je to prepoznala i da bi odgovorila izazovima razvoja društva znanja i svjetskoga tržišta odredila je osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje. Obrazovna politika RH je iste temeljne kompetencije prihvatila (doduše s nekoliko desetaka godina zakašnjenjem), ali da bi situacija bila još gora, izgleda da je to prihvaceno, zasad, samo na papiru. Iz navedenog ne bih rekao da su gradani lijeni, nego bih koristio jedan drugi izraz, zaostali12 i to ne vlastitom krivicom, ali o tome više u slijedecem poglavlju vezanom za interkulturalizam. 12 Da ne bi bilo zabune, izraz zaostali se odnosi na sporo prihvacanje promjena. 3. Interkulturalni odgoj Migracije stanovništva u prošlosti i globalizacija danas su dovele do multikulturalnih država s raznolikim nacijama, jezicima, vjerama, rasama. Takva situacija predstavlja izazov pred pedagogiju, a umjesto asimilacije kao odgovor se namece interkulturalizam. Prije davanja pregleda o kakvim izazovima je rijec potrebno je definirati na što se odnosi pojam interkulturalizam. 3.1. Definicija pojma interkulturalizam Za razumijevanje pojma interkulturalizam potrebno je objasniti na što se odnosi pojam kultura13. Pojam kultura je višeznacan i nije ga moguce jednostavno definirati. 13 Lat. cultura je višeznacni pojam koji se odnosi na obradivanje, težnju, rad, obrazovanje, naobrazbu, cudorednu obrazovanost, oplemenjivanje, štovanje, poštovanje Autor Sekulic-Majurec tako navodi da je pojam kultura (lat. cultura) pojam s „više od 250 razlicitih znacenja“ [12]. Nincevic navodi 164 prikupljene definicije kulture i problem njezinog raznolikog definiranja, tematiziranja, promišljanja, problematiziranja, odredivanja, i u nastavku navodi definiciju autora Kroeber i Kluckhohn kao: „…eksplicitni i implicitni obrasci ponašanja, i u vezi ponašanja obrasci steceni i preneseni s pomocu simbola, koji sacinjavaju distinktivna postignuca ljudskih skupina, ukljucujuci njihova utjelovljenja u artefaktima.“ [9] Kao definiciju pojma moguce je uzeti i objašnjenje fenomena kulture predstavljeno na svjetskoj konferenciji o kulturnoj politici (Mexico City, 1982.) koje kulturu definira kao: „citav splet razlicitih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih karakteristika koje oznacavaju društvo ili socijalnu grupu. Ona ne ukljucuje samo umjetnost i književnost vec nacin života, osnovna ljudska prava, sustav vrijednosti, tradiciju i vjeru, pri cemu je istaknuto da to nije samo naslijede vec i cjelokupno okruženje sagledano u njegovoj dinamicnost.“ [12] S obzirom na postojanje više definicija pojma kultura, postoji i više definicija pojma interkulturalizam. Proucavajuci literaturu domacih autora cesto se nailazi na pojmove polikulturalizam, multikulturalizam, interkulturalizam. I dok pojmovi polikulturalizam i multikulturalizam oznacavaju isto tj. prefiksi poli i multus (lat. mnogi) upucuju na istovremeno postojanje više razlicitih kultura [9], kod pojma interkulturalizam prefiks inter (lat. medu) oznacava medusobni odnos izmedu razlicitih kultura, tj. interakciju izmedu tih kultura u kojemu su prisutni susret, prožimanje, medusobno uvažavanje i bogacenje razlicitih kultura bez obzira na etnicku velicinu njezinih nositelja. [7] Pojednostavljeno receno dok pojam multikulturalnost i polikulturalnost oznacavaju više kultura na istom prostoru, interkulturalnost naglašava odnos medu kulturama i neophodnost medusobne interakcije. Ili kao što prof. Bognar u djelu „Interkulturalizam i civilno društvo“ piše: „Multikulturalizam samo kaže da postoji više kultura, da žive u nekom susjedstvu, ali ništa više od toga. Interkulturalizam pak ima više znacenja. On sugerira mogucnost, kao i nužnost, poprecnih veza medu kulturama, odnosno njihovim pripadnicima.“ [2] Upravo je medusobni odnos jedna od temeljnih karakteristika interkulturalizma, ali i izvor snažne pedagoške motivacije za interkulturalni odgoj s obzirom da se interkulturalni odgoj ne dobiva rodenjem nego se stjece uceci. 3.2. Povijesni razvoj i temeljne odrednice interkulturalnog odgoja Za Europu interkulturalizam je postao zanimljiv sedamdesetih godina, ili tocnije 1975. godine, kad je radna grupa Europskog savjeta za kulturu predložila taj koncept kao pristup obrazovanju migranata te kad su tadašnje Vijece Europe i Europska zajednica postali svjesni ucinaka demografskog rasta, nataliteta i novih doseljenika, stranih zajednica u Europi na multietnicko i multikulturalno obilježje europskih društava. [9] Prakticni primjer problema odgoja novih doseljenika je opisao i Gudjons u poglavlju suvremeni zahtjevi pedagogije [6]. U njemu je naveden problem ciljeva odgoja turske djece u društvu Savezne Republike Njemacke kroz sukob razlicitih sustava vrijednosti, normi i ponašanja. Postavio je problem u obliku primjera mladog Turcina kada u roditeljskoj kuci uci vladajucu ulogu muškarca, a u školi djevojku doživljava kao jednakopravnu. Postavlja se pitanje kako integrirati inozemnu djecu. Ja bih ovo pitanje radije postavio na razinu ne kao integrirati samo djecu nego i odrasle iz jednostavnog razloga što djeca prije vrtica i škole o sustavu vrijednosti uce od roditelja. Tu se postavlja pitanje obrazovanja odraslih na koje bi odgovor trebala dati adultna pedagogija (andragogija) koju sam naveo u poglavlju cjeloživotno ucenje. Ipak interkulturalizam u odgoju i obrazovanju nikako ne može biti samo pedagoški problem s obzirom da je to složeno pitanje koje nužno mora ukljuciti i druge pedagogiji srodne znanosti poput sociologije, ali i nezaobilazne psihologije. Pitanje pristupa interkulturalnog odgoja se kroz povijest mijenjalo, a danas se uobicajeno prikazuje kroz tri etape: [12] U prvoj se etapi nastojalo pomoci manjinama (posebno migrantima) da se što prije prilagode društvu vecine. U podrucju odgoja i obrazovanja nastojalo se ustanoviti nedostatke u obrazovanju tih grupa i omoguciti im da ih prevladaju razlicitim kompenzacijskim programima. Ove su ideje ubrzo u drugoj etapi zamijenjene idejama kulturnog pluralizma. Pod njihovim utjecajem dolazi do priznavanja obilježja, posebno jezika i kulture manjinskih grupa. Javlja se multikulturalizam u obrazovanju kojim se inzistira da svi ucenici upoznaju specificnosti pojedinih grupa, ali se oni u drugoj etapi ipak zadržavaju u grupama sebi slicnih. U trecoj etapi uspostavljanjem ideologije interkulturalizma u odgoju i obrazovanju zagovara se globalni odgoj, odgoj za smanjivanje predrasuda, antirasisticki odgoj, odgoj za ljudska prava, odgoj za mir, te ideje o medusobnoj ovisnosti pripadnika raznih grupa, bez obzira na njihovu nadmocnost ili velicinu. Te se ideje nastoje uvesti u cjelokupni rad škole i njezino okruženje. Europa se (za razliku od npr. SAD-a i asimilacije) odlucila na interkulturalizam koji ne teži asimilaciji nego integraciji manjinskih skupina u društvo. Tako su službeni jezici država clanica i službeni jezici EU, financijska sredstva se iz proracuna izdvajaju za zaštitu kulturne baštine svih država clanica, slobodni protok ljudi i ideja, jednakopravnost i priznavanje prava nacionalnih manjina je u temeljima povelje EU. Zapravo sam projekt EU baziran na ideji interkulturalizma u kojem ce se uvažavati razlike koje postoje s obzirom na nacionalnu, jezicnu, vjersku i rasnu raznolikost kao temelja EU. U temelju interkulturalnog odgoja je odgajanje svakog pojedinca za partnerstvo, socijalne vještine i sposobnost za komunikaciju s okolinom. Pedagogija bi zajedno sa sociologijom i psihologijom trebala stvoriti teoretske temelje kako bi praksa trebala izgledati, a s obzirom da je škola mjesto gdje ucenici ostvaruju razlicite odnose s vršnjacima, to je i odlicno mjesto za primjenu teorije u prakticiranju interkulturalizma kao oblika ponašanja koje promice usvajanje i testiranje razlicitih stavova i vrijednosti. Kao što autorice Kragulj i Jukic navode: „sama škola bi trebala predstavljati neku vrstu života i zajednice te treba iskreno i kompetentno vrednovati, cijeniti i omogucavati ono što podupire djetetov razvoj i odgoj. Svrha interkulturalnog obrazovanja nije poucavanje o razlicitim kulturama, nego dovodenje u suodnos nositelja razlicitih kultura. Nastava ima zadacu pružiti mladim ljudima stjecanje interkulturalnih kompetencija potrebnih za suodnose u novonastalim potrebama društva.“ [7] Da bi se navedeno ostvarilo nužno je potrebno imati kompetentnog nastavnika, a to je moguce ostvariti samo neprestanim usavršavanjem i nastavnika kako bi stekli vještine i sposobnosti potrebne za društvo u kojem sudjeluju. „Nastavnik je taj koji u odnosu na druge treba postici višu kompetenciju u poznavanju drugih, njihovih posebnosti, jezika, modernih medija. Kao takav, nastavnik postaje povoljni medij susreta kultura, razlikama bogati sadržaj nastave, interpretira sadržaje na nacin implementacije u svakodnevne situacije.“ [7] 3.3. Interkulturalizam u RH Prema DZSRH u Hrvatskoj žive 23 nacionalnosti [DZSHR, StatInfo2013., str. 23] od cega 90,42% cine Hrvati, 4,36% Srbi, a ostale manjine su zastupljene svaka s manje od 1%, a najbrojniji su Bošnjaci 0,73%, Talijani 0,42%, Albanci 0,41%, Romi 0,40%, Madari, Slovaci, Cesi, Crnogorci i Makedonci. Iz navedenoga je vidljivo da je Hrvatska multikulturalna država u kojoj uz Hrvate žive i pripadnici manjinskih skupina, a to namece na demokratski nacin, poštujuci nacela kulturnog pluralizma urediti odnose izmedu dominantne i manjinskih skupina. Hrvatska je i u vjerskom pogledu multikulturalna država [DZSHR, StatInfo2013., str. 24]. Uz katolike 86,28%, tu su i pravoslavci 4,44%, muslimani 1,47% i protestanti 0,34%. Po rezultatima Eurobarametra14 koji se odnose na intenzitet vezanosti uz religiju Hrvatska je na devetom mjestu u Europi i iznad je europskog prosjeka. U Hrvatskoj vjeruje u 14 Special Eurobarometer, 2010., str. 381., http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_341_en.pdf (25.1.2014.) postojanje Boga 69% dok je prosjek u Europi 51%, u neki oblik spiritualnosti vjeruje 22% dok je u Europi to 26%, a nije religiozno 7%15 dok je u Europi to 20% stanovništva. 15 Za usporedbu DZSRH daje drugacije rezultate po kojima u Hrvatskoj samo 3,81% stanovništva nije religiozno Pozitivno je kako kaže Bognar [Bognar L., 2008., str. 8] da se polako napušta favoriziranje samo jedne religije i teza „Hrvati katolici“ kojom se širila dezinformacija da medu Hrvatima nema drugih vjeroispovijesti, a ako ima da to nisu „pravi Hrvati“. Ipak u nastavku navodi da su „… religije na ovom podrucju više faktor razdora i sukoba, a daleko manje cinilac dijaloga i uvažavanja razlicitosti …“. S jezicnog i pismovnog pogleda na interkulturalizam cinjenica da jezik kojim govore Hrvati razumiju Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Slovenci, Albanci bi trebala biti velika prednost u razvoju interkulturalizma, kao sredstvo komunikacije, a ne sukoba. Ipak umjesto gradnje pozitivnih odnosa, javlja se primitivizam u obliku uništavanja državne imovine s dvojezicnim plocama na istoku zemlje. Ipak postoji i pozitivan primjer gdje na zapadu (podrucje istarskog poluotoka) vec godinama vlada dvojezicnost i kao što prof. Bognar kaže „… normalno je da svi znaju i jezike drugih nacionalnosti koje ovdje žive, da se ne radi i na vjerske blagdane susjeda, da se drugost ne smatra opasnošcu nego bogatstvom razlicitosti.“ [2] Kada je u pitanju sama primjena interkulturalizma u školama zanimljivo je istraživanje autorica Kragulj i Jukic [7] provedeno na studentima prve godine Uciteljskog fakulteta u Osijeku iz cijih je rezultata vidljivo kako ispitanici u vecoj mjeri rado komuniciraju s pripadnicima kulturnih manjina i kako u komunikaciji uglavnom prevladavaju ugodni osjecaji. Ipak 16,2% ispitanika ne bi voljeli u svom razredu imati pripadnika neke nacionalne manjine. Nedovoljno poznavanje nacionalnih manjina i postojanje razlicitih stereotipa i predrasuda uvjetuju ovakve odgovore koji u jednoj mjeri ovise i o nedovoljnoj upucenosti i spremnosti ispitanika na suodnos s kulturalno razlicitim. Pozitivno je da bi studenti cesto ili uvijek (54,05%) voljeli vidjeti sadržaje koji govore o nacionalnim manjinama u školskom kurikulumu, što sugerira na spremnost na ucenje o drugim kulturama što je preduvjet za interkulturalizam. 4. Zakljucak Današnje društvo postaje sve starije, obilježeno je razvojem informacijsko – komunikacijske tehnologije, multikulturalnošcu i neprestanim nastajanjem novih zanimanja i odumiranjem starih. Znanje koje se stjece u školi nije dovoljno za cijeli radni život nego je samo osnova koju je potrebno neprestano nadogradivati. Kao odgovor zahtjevima današnjeg društva namece se cjeloživotno ucenje. Znanje postaje glavni resurs. Toga je svjesna i Europska Unija koja je, kako bi se stvorilo napredno društvo znanja, održivi ekonomski razvoj, veci broj kvalitetnijih poslova i jaca društvena kohezija, odlukom Europskog parlamenta i Vijeca EU uspostavila Program za cjeloživotno ucenje. S ukupno 6,9 milijardi eura rijec je o najvecem europskom programu u podrucju obrazovanja koji obuhvaca sve sektore obrazovanja. Kada je Hrvatska u pitanju, situacija je poražavajuca. Po postotku osoba u dobi izmedu 25 i 64 godine koje su ukljucene u cjeloživotno ucenje Hrvatska se nalazi na pretposljednjem mjestu sa samo 2,3%. Ako se tome doda podatak DZSRH-a da na svakog umirovljenika dolazi tek 1,17 zaposlenih i prognoza razvojno-istraživackog projekta „Ekonomika starenja u Hrvatskoj“ koja kaže da ce se za 10 godina taj odnos izjednaciti, jasno je da je jedini izlaz cjeloživotno ucenje. Za to vrijeme Hrvatska se bavi pitanjem dvojezicnih natpisa i raznim referendumima na štetu prava manjina. Cinjenica je da je Hrvatska oduvijek bila multikulturalno društvo (prema podatcima DZSRH tako je i danas), a kao clanica EU obvezala se na interkulturalizam. S druge strane kada je o interkulturalnom odgoju rijec iz analize tekstova prof. Bognar [2] u citankama za osnovnu školu pokazalo se da su tekstovi s nacionalnom tematikom najbrojniji dio tekstova koji nisu izabrani po književnim kriterijima. Govori se i o toleranciji i uvažavanju drugih, ali daleko je više tekstova koji iskazuju negativan odnos prema drugim narodima. Ništa bolje nije ni stanje u nastavi stranih jezika, interkulturalnoj kompetenciji se posvecuje vrlo malo pozornosti. „Iako su didakticki materijali za ucenje stranih jezika po logici stvari ispunjeni kulturološkim sadržajima, interkulturalne aktivnosti uglavnom nisu dio postojecih kulturoloških sadržaja i ne nadopunjavaju gramaticke i leksicke ciljeve.“ Da nije sve tako loše pokazuje primjer Istarske županije gdje je interkulturalizam najrazvijeniji. 5.Literatura [1.] Agencija za mobilnost i programe EU, Dostupno 20.10.2020. na http://www.mobilnost.hr/index.php?id=272 [2.] Bognar L.,(2008.), Interkulturalizam i civilno društvo, Dostupno 24.1.2020. na http://ladislav-bognar.net/files/Interkulturalizam%20i%20civilno%20društvo.pdf [3.] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (DZSRH), StatInfo2013, Dostupno 25.1.2020. na http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/StatInfo/pdf/StatInfo2013.pdf [4.] Džambo, M., (2013.), Za cjeloživotno ucenje Hrvati su previše lijeni. Dostupno 25.9.2020. http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/218963/Default.aspx [5.] European Commission, (2010.), Special Eurobarometer, Dostupno 25.1.2020. na http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_341_en.pdf [6.] Gudjons, H.: Pedagogija - temeljna znanja, Educa Zagreb, 1993. [7.] Kragulj S., Jukic R., Interkulturalizam u nastavi, Dostupno 24.1.2020. na http://bib.irb.hr/datoteka/505542.KRAGULJ__JUKI-konf-10_doc.doc [8.] Maravic, J.: Cjeloživotno ucenje.; Casopis Edupoint - godište III, broj 17, Zagreb, 2003. [9.] Nincevic M.: Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju: Drugi kao polazište, Casopis Nova prisutnost – godište VII, broj 1, 2009. [10.] Petrovic Baronica Lj., Puljiz I., (2013.), Osvrt na provedbu programa Erasmus i ostalih programa visokoškolske mobilnosti u nadležnosti Agencije za mobilnost i programe EU. Dostupno 20.10.2020. na http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog- obrazovanja/kolumna/znacajan-porast-mobilnosti-u-visokom-obrazovanju/ [11.] Prišl E.: Suradnja škole i nevladinih udruga u interkulturalnom odgoju i obrazovanju, Zadar, 2002. [12.] Sekulic-Majurec A., (2003.), Interkulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov, Dostupno 24.1.2020. na http://hrcak.srce.hr/file/50496 [13.] Šiprak M., (2013.), Što je cjeloživotno ucenje?, Dostupno 20.10.2013. na http://www.alfa-portal.com/obrazovanje-2/life-long-learning/sto-je-cjelozivotno-ucenje [14.] Vizek Vidovic V., Vlahovic-Štetic V., Rijavec M., Miljkovic D.: Psihologija obrazovanja, IEP - Vern d.o.o, Zagreb, 2003. [15.] Vujic, V.: Menadžment ljudskog kapitala. Opatija: MEP Consult, 2004. Strucni rad POUCAVANJE SLOVENSKOG KAO DRUGOG JEZIKA Nataša Poloncic Osnovna škola Davorina Jenka Cerklje na Gorenjskem Sažetak: U posljednjih nekoliko godina u Sloveniju se doselilo mnogo stranaca, koji su došli trbuhom za kruhom. S doseljenicima dolaze i njihova djeca koja pohadaju slovenske škole, a kojima materinji jezik nije slovenski. Nenajavljeno, ucitelji u razred primaju stranog ucenika koji ne zna jezik, a najcešce ne zna niti jedan od svjetskih jezika. Zbog onemogucene komunikacije u problemu su ne samo obitelji vec i pedagozi koji poducavaju ucenike. Istodobno, ucitelji trebaju potporu i alate kako bi novog ucenika što brže i ucinkovitije integrirali u okruženje jezika i ucenja. Predstavljanjem nacina poucavanja slovenskog kao drugog/stranog jezika i didaktickih pomagala, nesumnjivo smo korak bliže cilju. Kljucne rijeci: drugi jezik, didaktika poucavanja drugog jezika, metode poucavanja drugog jezika 1. UVOD Mnogi ucitelji, posebice ucitelji slovenskog, nalaze se u dilemi kada trebaju ucenika doseljenika poducavati slovenski jezik. Didaktike slovenskog kao drugog jezika i predmeta slovenskog su vrlo razlicite. Metode poucavanja slovenskog kao drugog jezika stoga treba prilagoditi na nacin koji je slicniji metodama poucavanja engleskog ili njemackog jezika u osnovnim (kasnije i srednjim) školama. To znaci da se sadržaj ucenja mora prilagoditi jezicnim sposobnostima i napretku pojedinacnog djeteta i poucavati prvenstveno o sadržajima koje ucitelj slovenskog jezika u slovenskoj školi uzima zdravo za gotovo (slovenska abeceda, objašnjenje rjecnika, fonetika, vokalizam itd.). Ucenik doseljenik ne razumije ništa što mu kažemo kada se pridruži slovenskoj školi, ne razumije upute, cak i ako su napisane na ploci s debelim natpisom u važnim dijelovima sadržaja i koje ucitelj polako i jasno odnosno glasno izgovara. Ucenik doseljenik treba najmanje dva mjeseca da usvoji neke osnovne fraze. U slicnoj neugodnosti su i ucitelji koji u razredu dobiju ucenika doseljenika. Osjecaje djeteta doseljenika po dolasku u novu zemlju savršeno je ilustrirala mag. Vildana Sulic: »Jednog dana, kad su ucenici pojeli užinu, ucitelj je zamolio ucenika doseljenika, koji je tek nekoliko dana bio u školi, da baci salvetu u koš za salvete, koru banane u biološki otpad i cašu od jogurta u koš za ambalažu. Sudeci po zapanjujucem pogledu ucenika, shvatio je da od svih stvari koje on razumije, postoje samo dvije rijeci: jogurt i banana. Kada imamo takvo dijete u razredu, cesto pocnemo razmišljati o tome kako cemo ga poducavati i koliko ce mu trebati da usvoji gramatiku i nastavne materijale. U slucaju djece imigranata, trebao bi se ublažiti u prvih nekoliko dana poznati osjecaj 'pao sam s Marsa'.«. Kako bismo smanjili »marsovski« osjecaj, prvo moramo odrediti u pocetnoj fazi ucenja koju razinu jezicnih vještina doseljeno dijete postiže. Najlakši nacin testiranja znanja je kroz standardizirane testove, koji se provode u Centru za slovenski kao drugi/strani jezik Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Ljubljani, ali postoji i problem s takvom standardizacijom, buduci da je sadržaj testova prilagoden odraslima, a ne ucenicima osnovnih ili srednjih škola. Centar za slovenski jezik posljednjih je godina poduzeo i korake u tom smjeru, buduci da su strucnjaci objavili poprilican broj udžbenika i drugih materijala za nastavu slovenskog jezika kao stranog jezika, koji su prilagodeni ovoj populaciji (kartice za ucenje Slika jezika, udžbenik in radni list Cas za slovenski 1 in 2 i dr.). 2. METODIKA POUCAVANJA SLOVENSKOG KAO DRUGOG/STRANOG JEZIKA Znamo nekoliko razina znanja jezika, tzv. Zajednicki europski referentni okvir za jezike (ZEROJ; Odbor za obrazovanje za kulturnu suradnju Odjela za moderne jezike u Strasbourgu), naime A1 (pocetna razina, tzv. razina preživljavanja u kojoj govornik dolazi iz nesrodne jezicne skupine), A2 (pocetna do napredna razina; to je razina pasivnog znanja jezika ili govornika pocetnika koji dolazi iz/južne/slavenske jezicne skupine), B1 (ucenik doseže prag komunikacije i vec je neovisan u jeziku zemlje domacina), B2 (viša razina, ucenik vec oblikuje recenice na ovoj razini, može sudjelovati u raspravama odnosno razgovoru, C1 (razina ucinkovitosti, ucenik vec izvrsno vlada jezikom, ne samo da dobro komunicira, vec može oblikovati i duže napisane proizvode) i C2 (master nivo, gdje se doseljeni ucenik približava razini znanja jezik/ obrazovanih / izvornih govornika). Iskustvo ucitelja u praksi u podrucju poucavanja ucenika doseljenika pokazuje da kada ucenik stigne u novo okruženje ciji jezik ne poznaje, najbolji izbor za njega/nju je da sudjeluje u jezicnom tecaju. O njegovom predznanju ovisi na kojoj ce razini biti prihvacen. Ucenik ce steci znanje jezika na tecaju, što ce mu takoder pomoci da ostvari kontakt. Ucenik koji nema kontaktni jezik s drugima može pasti u izolaciju i njegovo samopoštovanje se uvelike pogoršava. Upravo tecaj slovenskog kao drugog jezika ucitelju i uceniku pruža priliku da se upoznaju, da ucenik govori strani jezik i da pronadu prijatelje s kojima može nastaviti svoje neformalno ucenje jezika. U praksi se ispostavilo da je na pocetku tecaja bilo važno da se ucenici doseljenici predstave na vlastitom jeziku, a zatim ih je ucitelj naucio slovensku abecedu i brojeve te nekoliko fraza za predstavljanje (npr. Moje ime je… Imam godina… Ja sam iz…). Na kraju casa ucenik se može predstaviti na slovenskom jeziku. Sve dok ucenik doseljenik ne zna veci skup rijeci na slovenskom jeziku, besmislen je svaki radni list kod bilo kojeg predmeta. U ovom srednjem razdoblju, kada se ucenik doseljenik tek navikava na novo okruženje, ucitelji bi intenzivno trebali suradivati s uciteljem koji predaje slovenski jezik kao drugi jezik i trebali bi zajednicki pripremiti vježbe za ucvršcivanje slovenskog kao drugog jezika. Ucitelj može s ucenikom doseljenikom razgovarati o razlicitim temama. Teme navedene u nastavku samo su korisne uciteljima i nisu obvezujuce (vidi Smjernice za integraciju djece doseljenika u vrtice i škole, ZRSŠ, MŠ, 2012). Tabela 1 Prezentacija individualiziranog kurikuluma kao alata za nastavu slovenskog kao drugog/stranog jezika. (Preuzeto iz UN-ovog centra za slovenski jezik kao drugog /stranog jezik.). TEMA SADRŽAJ JA I MOJA DRŽAVA osobni identitet, brojevi (dob), adresa, telefonski broj, datum, države i jezici, mjesto rodenja, imenovanje stanovnika, clanovi obitelji, zanimanje, interesi, karakter, dobrobit, jednina, množina … OBITELJ I DOM clanovi obitelji, praznici, navike, prostorije u kuci, hrana, pice, obiteljske aktivnosti, osobiti pridjevi, veza pridjeva i imenice, sadašnje vrijeme ... ŠKOLA vrste škola, školski prostori, zanimanja u školi, nazivi predmeta, raspored, sat, dijelovi dana, izvannastavne aktivnosti, domace zadace … SLOBODNO VRIJEME hobiji, praznici (tematski), odjeca, boje, glagol nositi/imati/kupiti/ naruciti, kino, kazalište, imenovanje zgrada (za kulturu i zabavu), pridjevi, u trgovini, iznajmljujem/zakupljujem stan… TIJELO I ZDRAVLJE dijelovi tijela, dobrobit, pridjevi, bolesti, opasnosti po zdravlje, zgrade povezane sa zdravljem, loše navike, dobre navike, pridjevi u opoziciji (visok-nizak, debeo-mršav), 3. gramaticki padež (ide komu? ili cemu? ...) ... U TRGOVINI kvantitativni pojmovi (kilogram brašna, dvije litre mlijeka ...), na tržnici, imenovanje razlicitih vrsta ambalaže (vrecica cipsa, boca vode ...), novac, umanjenice, pisanje recepata, prehrambene navike Slovenaca i ... U KAZALIŠTU gradacija pridjeva, 5. deklinacija, podudaranje imenice i pridjeva, usporedba (Triglav je viši od Šmarne gore ...), prošlo vrijeme ... PRORICANJE SUDBINE buducnost, horoskop, kondicional, fraze, 6. deklinacija, predlošci S / Z i NAD / POD, OB, K / H AKO NE CUJEM imperativ, 3. deklinacija, modalni glagoli, glagolski oblik ... 3. METODE I POMAGALA U POUCAVANJU SLOVENSKOG KAO DRUGOG ILI STRANOG JEZIKA Istraživanja koja se bave poucavanjem drugog ili stranog jezika, - projekti Centra za slovenski, projekt Uspješna integracija djece doseljenika u proces ucenja, Interkulturalizam kao novi oblik suživota i sl. - pokazuju da sva djeca vole uciti ako se ucenje predstavlja kao igra. Ucenika koji još uvijek ne razumije jezik teže je nauciti, ali ucitelji mu mogu olakšati rad ako imaju pravi pristup i znaju kako prilagoditi nastavni materijal. Naravno, ucitelj to može uciniti tek nakon što ucenik doseljenik usvoji odredeni skup vokabulara ili dosegne razinu znanja jezika A2. Mnogi ucitelji, ukljucujuci slaviste, ne mogu poducavati slovenski kao strani jezik, jer fakulteti nude takvo znanje tek u posljednjih nekoliko godina (nakon obnove Bolonje 2009/2010.).[ Izvor: Web stranica Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Ljubljani, 14. 8. 2020.] Ucitelji se mogu obratiti nastavnicima stranih jezika za savjet – oni im mogu dati ideje o tome kako prilagoditi aktivnosti ucenju slovenskog jezika. Vrlo efikasne i zabavne lekcije mogu se izvoditi s karticama Speech, koje su manje poznate na našem tržištu (Slika 1). Bolje ih poznaju ucitelji stranih jezika. Postoji nekoliko nacina za utvrdivanje i ucenje jezika s ovim karticama. Prvi je samo za utvrdivanje vokabulara, dok se drugi nacini mogu koristiti ovisno o jezicnim vještinama ucenika i inovativnosti ucitelja. Primjer vrlo dobrog utvrdivanja vokabulara je igra zašto – zato što …, gdje ucenici dobivaju pet kartica, a zatim prvi postavlja pitanje vezano uz slicicu kartice (npr. Zašto je djecak ljut?). Drugi sudionik pogleda svoju karticu i pokuša dati približno smislen odgovor prema slicici koju ima (npr. Zato što mu nije bilo dopušteno penjanje). Zatim drugi sudionik postavlja novo pitanje vezano uz prethodno (npr. Zašto mu nije bilo dopušteno penjanje?) i jedan sudionik odgovara prema slici svoje kartice. Govorniku ciji je strani jezik slovenski, prvo moramo objasniti osnove jezika, pocevši od abecede, brojeva, imena dana u tjednu, imena mjeseci itd. Možda zvuci banalno, ali takoder mi nismo naucili strani jezik tako što su nam u ruke gurnuli npr. Shakespearea u nastavi engleskog jezika ili Göthea ako smo poceli uciti njemacki. U praksi, Rory kockice su se pokazale kao odlican alat za razvoj vokabulara i formiranja recenica. To je devet kockica s razlicitim slicicama. Ucenik ih izbaci i onda pokuša sastaviti pricu od njih. Pravila za ovu aktivnost mogu biti fleksibilnija (npr. nije obavezno da ucenik koristi svih devet kockica, prica može poceti in medias res), ali možemo biti precizniji i zahtijevati od ucenika da koristi tri kockice za oblikovanje uvoda, tri za oblikovanje jezgre i tri za zakljucak. U praksi se ta metoda pokazala vrlo dobrom, osobito za ucenike strance koji vec imaju neka jezicna znanja slovenskog jezika. Ucenicima objasnimo da slika ne mora nužno imati doslovno znacenje, vec je mogu koristiti i metaforicki (npr. piramida takoder može znaciti npr. Egipat, faraon, povijest, misteriju, blago itd.). Uz Rory kockice, ucitelj može . prvenstveno na razini razredne nastave . ucenicima doseljenicima približiti gradivo koji se razmatra (a posljedicno i drugim ucenicima). Prilikom citanja ili pripovijedanja, ucenicima može pokazati slicicu na kockici kako bi lakše mogli zamisliti što odredena recenica znaci. Tako ucenici dobivaju asocijacije, uce vokabular i istovremeno slušaju rijeci povezane s recenicom. Istovremeno, možemo vježbati i pisanje odredenih rijeci, a ucenici za sebe oblikuju rjecnik novog vokabulara. Slika 1 Utvrdivanje s karticama Speech. Autorica: Nataša Poloncic) Slika 2 Rory kockice, oblikovanje price. (Autorica fotografije: Nataša Poloncic) Ucenicima postepeno dodajemo vokabular, po mogucnosti kroz igru. Prema iskustvu prakticara, nikada nije previše igre, cak i kod odraslih se iskazuje kao potrebna didakticka metoda. Ucenik koji se zabavlja u razredu i ima pozitivno iskustvo ucenja dokazano zapamti više. Pocinjemo s poznatim konceptima koji su bliski djetetu, poput ja i predmeti oko mene. Nakon što ucenici usvoje rijeci za imenovanje odredenih predmeta ili, primjerice, dijelova tijela, nadogradujemo igru raznim dodatnim zadacima. Ako imenujemo dijelove tijela, djeca mogu putovati po ljudskom tijelu i rješavati zadane zadatke usput. Kada ucenici pokažu na koljena, rade cucnjeve, a kada dodu do ušiju, slušaju tišinu. Ucenje kroz igru ne umara djecu, ucitelj ce biti onaj koji ce morati zaustaviti igru. U ovoj fazi važno je da ucenici nauce pravilno izgovarati rijeci, zapis je marginalan. Kada ucenicima pokazujemo slike prilikom ucenja, neka budu realisticne (npr. fotografija). Moramo obratiti pozornost na cinjenicu da razlicite kulture percipiraju odredene stvari drugacije, tako da crteži ili slike mogu biti neshvatljivi uceniku. Slika 3 Realisticke fotografije (nastavni materijal). (Autorica nastavnog materijala i fotografije Nataša Poloncic) Gradivo treba biti sastavljeno tako da ucenicima predstavlja njihov svijet (npr. mogu nauciti brojeve kreiranjem slagalice koja ce prikazati sliku poznatog sportaša ili glazbenika i na njoj ce napisati brojeve). Tako ce ucenik radije sastaviti sliku i uz to ponavljati brojeve, te ih bolje zapamtiti. Vokabular ucenika doseljenika proširujemo poticuci ih da pripreme govornu prezentaciju svog rodnog mjesta ili države. Osjecat ce se važnima kad budu pricali o sebi na drugom jeziku. Kartice na Slici 3 prikazuju fotografije iz svakodnevnog života. Ucenici ih koriste za tvorbu recenica i opisa (npr. gdje se nešto dogada, kome se dogada, koje emocije prate osobu, kada se dogada itd.). Kartice se mogu koristiti proizvoljno ovisno o jezicnim sposobnostima ucenika. 4. ZAKLJUCAK Poucavanje je samo po sebi znacajan izazov koji se još povecava ako u razredu imamo ucenike strance koji ne znaju slovenski i za koje je to strani jezik. Odjednom prelazimo s profesora slovenskog na ucitelja slovenskog za drugi ili strani jezik. To je vrlo teško, kao kada bi bili pilot i kontrolor leta u isto vrijeme. Škole stalno dobivaju ucenike doseljenike, te ne uvijek na pocetku školske godine, zato se moraju organizirati najbolje što mogu. Kod dolaska ucenika doseljenika, škole bi trebale imati pripremljene klasifikacijske testove, kako bi ucitelji procijenili koliko ucenik doseljenik razumije jezik zemlje u koju se doselio i ujedno bi pružile smjernice uciteljima da za te ucenike individualiziraju nastavno gradivo i materiju. Ucitelji imaju na raspolaganju mnogo gradiva, koje se nekoliko godina stvaralo pod palicom ucitelja prakticara (Razvijmo interkulturalnost kao novi oblik suživota, projekt Uspješna integracija djece doseljenika/UIDP/, gradivo Centra za slovenski jezik, gradivo Zavoda za školstvo i dr.), a o ovoj temi vec je napisano više clanaka. Ipak, kada ucitelji prime ucenika doseljenika u svoj razred, uvijek su bespomocni i ne znaju što bi s njim. Dugorocno bi lokalne zajednice trebale razmišljati i o takozvanim »uvodnicama« za tu djecu, gdje bi ucenici naucili barem osnove jezika i upoznali školu i okolicu u kojoj ce živjeti i uciti. Ucenici doseljenici imaju razlicito predznanje jezika zemlje u koju su se uselili, a motivi njihovih roditelja za selidbu razlikuju se od obitelji do obitelji. Ucitelji moraju imati na umu da su odredene obitelji bile prisiljene preseliti se, što otežava njihovu asimilaciju u novo okruženje i duže traje ucenje jezika okoliša. U clanku su iznesene neke smjernice i nacini rada s ucenicima doseljenicima. Važno je da se ucenik osjeca prihvacenim u okruženju u koje se preselio, ucenje jezika trebalo bi biti na drugom mjestu. Ucenik doseljenik, koji ce biti lijepo docekan u svom okruženju, bit ce spreman uciti slovenski na vlastitu inicijativu, buduci da ce imati interes za druženje sa svojim vršnjacima i želju za stjecanjem novih znanja. U tom procesu u velikoj mjeri moraju sudjelovati svi ucitelji, ne samo ucitelji slovenskog. Sjetimo se kako se osjecamo kada dodemo u drugu zemlju i netko nam postavlja pitanja na nerazumljivom jeziku. Razmislimo o tome kako se osjecamo kada ne razumijemo što nam netko govori i stoga nam ponavlja za nas nerazumljivu rijec po peti put, svaki put glasnije. Glasnost i jasnoca govora na jeziku koji nam još uvijek nije poznat ne znaci da cemo razumjeti recenicu ili rijeci. Jedno od djece je reklo, »Samo zato što kažete rijec glasnije ne znaci da cu je razumjeti.« Kao pedagozi, budimo strpljivi s ucenicima doseljenicima i dajmo im vremena. Da bi se uspješno integrirali u školski sustav, ucenicima je potrebno najmanje 180 do 200 sati ucenja slovenskog jezika, na najnižoj razini jezika. Budimo svjesni da smo svi ucitelji slovenskog jezika . u sportskom obrazovanju, likovnoj umjetnosti ili matematici. Pomozimo uceniku i olakšajmo mu usvajanje jezika i materije za ucenje slikovnim gradivom i pojednostavljenim radnim listovima. Ne ocekuje se da ce standardi znanja biti isti kao za izvorne govornike, a procijenjeni napredak pojedinca ne usporedujemo s ucenicima ciji je materinji jezik slovenski. 5. IZVORI I LITERATURA [1.] Berginc, J. i Kolenko, M., 1992. Didakticke igre. Ljubljana Zavod za obrazovanje i sport. [2.] Dobrila, V., Gorjup, P., i Potocnik, B. (2009): 80 igara za ucenje stranih jezika: Prirucnik za ucitelje. Ljubljana Didakta. [3.] Dralle, A. i Fenner, K. (2010): Školski vizualni rjecnik Englesko-slovensko- albanski. Ljubljana Rokus Klett. [4.] Grosman, M. (2004): Može li književnost biti zanimljiva u poucavanju slovenskog kao stranog jezika? Jezik i gramatika, godišnjak. 49 (br. 3/4): str. 123–132. [5.] Jelen Madruša, M. i Klancnik Kishasondi, V. (2013): Na putu do ucenja slovenskog. Koper Osnovna škola Koper. [6.] Knez, M., Klemen, M., Kern, D., Alic, T., Kralj, K., Markovic, A., Pisek, S. i Stritar, M. (2012): Slika jezika. Ljubljana Zavod RS za školstvo [7.] Krakar Vogel, B. (2004): Poglavlja iz didaktike književnosti. Ljubljana DZS. [8.] Kravos, V. (2010): Didakticke igre na satu španjolskog. Ljubljana Filozofski fakultet - diplomski rad. [9.] Markovic, A., Kajic Kmetic, Š., Rigler Šilc, K. i Škapin, D. (1998): Slovenska rijec u živo. Ljubljana Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta. [10.] Markovic, A., Knez, M., Šoba, N. i Stritar, M. (2009): Slovenska rijec u živo 3 a. Ljubljana: Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta [11.] Markovic, A., Knez, M., Šoba, N. i Stritar, M. (2009): Slovenska rijec u živo 3 b. Ljubljana Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta. [12.] Markovic, A., Knez, M., Šoba, N. i Škapin, D. (2012): Slovenska rijec u živo 2. Ljubljana Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta. [13.] Markovic, A., Stritar, M., Jerman i T., Pisek, S. (2012): Slovenska rijec u živo 1 a. Ljubljana: Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta [14.] Markovic, A., Stritar, M., Jerman i T., Pisek, S. (2013): Slovenska rijec u živo 1 b. Ljubljana Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta Ljubljana. [15.] Petric Lasnik, I., Pirih Svetina, N. i Ponikvar, A. (2009): Idemo naprijed. Ljubljana Znanstvena izdavacka kuca Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Ljubljani. [16.] Petric Lasnik, I., Pirih Svetina, N., Ponikvar, A. i Liberšar, P. (2015): Sljedece, na slovenskom. Ljubljana Znanstvena izdavacka kuca Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Ljubljani. [17.] Mamojebac Bartol, M. (1998): Umjetnicki tekstovi u nastavi slovenskog kao drugog/stranog jezika. Ljubljana Filozofski fakultet - diplomski rad. [18.] Mamojebac Bartol, M. (1999): Kreativne metode u analizi pjesama, proze i drame u poucavanju slovenskog kao stranog jezika. U Bešter Marja (ur.) Zbornik radova za nastavnike slovenskog kao drugog/stranog jezika (Skripta, 3), str. 51–63. Ljubljana Centar za slovenski kao drugi/strani jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta. [19.] Pirih Svetina, N., Ponikvar, A. (2012): A, B, C... 1, 2, 3, idemo. Ljubljana Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta Ljubljana. [20.] Štefanac N. (2015): Predavanje slovenskog kao drugog jezika. U Baloh, A. (ur.), i sur. Razvijmo interkulturalnost kao novi oblik suživota, str. 70–73. Ljubljana ISA Institut. [21.] Vucajnk, T., Upale, B., Konobar, M. (2011): Igrajmo slovenski. Ljubljana Zavod RS za školstvo. Strucni rad MATEMATIKA KOD MLAĐIH UCENIKA Petra Avguštin Osnovna škola Žužemberk, Slovenija Sažetak: Kada ucenje matematike u razredu postane monotono i po utvrdenom redoslijedu, ucitelj može obogatiti nastavu raznim didaktickim igrama, koje može izraditi sam ili s ucenicima. Ucenici vole didakticke igre jer se uz njih opuštaju i na njih djeluju vrlo motivirajuce. Didakticke igre ucitelj može koristiti i u razredu produženog boravka, jer tako ucenici utvrduju gradivo. Kljucne rijeci: tablica množenja, didakticke igre, motivacija 1. Uvod Matematika je jedan od predmeta u školi kojeg djeca mogu jako voljeti, ali može se desiti upravo i suprotno. Ako ucenik ima slabe numericke predstave, matematika i racunanje mogu mu stvoriti gomilu problema. Obicno ucenici razvijaju otpor prema predmetu koji im je malo teži i teško krecu s radom i ucenjem. Takvim ucenicima je potrebno dodatno vanjsko poticanje i motivacija da im se povrati zanimanje za matematicke zadatke. 2. Ucenje kroz igru Pisanje na ploci, u sveske i radne bilježnice s vremenom postaje monotono i dosadno. Dobro je ako ucitelj povremeno ponudi djeci drugaciji nacin poucavanja, koji ih više motivira i potice za buduci rad. Cesto koristim razne didakticke igre od kojih vecinu napravim sama. Djeca vrlo dobro prihvacaju nastavu i utvrdivanje materije uz didakticke igre. Ali najviše vole igre u pokretu. U 3. razredu vecinu vremena provodimo u ucenju tablice množenja, zbrajanju i oduzimanju do 100 te ucenju brojeva do 1000. U nastavku cu vam predstaviti nekoliko didaktickih igara koje svaki ucitelj može koristiti u svom razredu i prilagoditi ih dobi djece i temi koja se obraduje. 3. Didakticke igre 3.1 Zbrajanje i oduzimanje do 100 i brojevi do 100 • RACUNSKE OPERACIJE POSTAVLJA LUTKA Mnogim ucenicima može biti vrlo neugodno kada im ucitelj postavi zadatke koje trebaju riješiti pred ostalim ucenicima u razredu. Ako zadatak postavi lutka, koja djetetu takoder može pomoci da pronade rješenje, dijete ce biti mnogo opuštenije i neoptereceno. • SLAGALICA Od starih kalendara možemo napraviti slagalicu. Na bijelom kartonu nacrtamo mrežu. U svaki kvadrat mreže napišemo brojeve i racunsku operaciju. Na stražnjoj strani kalendara nacrtamo istu mrežu, samo što u kvadrate zapišemo rezultate izracuna. Moramo napisati rezultate s desna na lijevo kako bismo dobili pravu sliku na kraju. • PREDNIK, SLJEDNIK Svaki ucenik dobije jedan broj do 100. Planiram tri broja (23,24,25) i napišem te brojeve na papir. Tada pozovemo broj 24. Ucenik s ovim brojem mora doci ispred ploce, a pokraj njega ucenici koji su prednik i sljednik ovog broja. • STOPALA Izrežemo mnogo lijevih i desnih stopala. Na stopala zapišemo brojeve s racunskim operacijama zbrajanja i oduzimanja. Ucenik stupa na prvo stopalo, kad pravilno izracuna, može postaviti nogu na drugo stopalo i tako nastaviti svojim putem. • MATEMATICARU, NE LJUTI SE Igra je po smislu igre Covjece ne ljuti se. Na listu za crtanje nacrtamo put iz krugova. Oznacimo START i CILJ. Dijete ima mnogo matematickih zadataka na putu. Ako zadatak tocno riješi, ide 3 polja naprijed, ako ga riješi pogrešno, ide 2 polja unatrag, ali ako ga ne zna riješiti, ide 3 polja unatrag. • MATEMATICKA MEMORIJA Igru ucenici mogu napraviti sami u parovima. Na jednoj kartici napišu brojeve s racunskim operacijama, a na drugoj kartici rezultat. Pomiješaju sve kartice i traže parove. • POTRAŽI SVOJ PAR Svaki ucenik ima svoj racun za zbrajanje ili oduzimanje. Svi su racuni razliciti. Dva racuna koja nisu ista imaju isti rezultat. Svaki ucenik mora pronaci svoj par s istim rezultatom. • VECE, MANJE, JEDNAKO Svaki ucenik na svoje ruke treba upisati jedan broj do 100. Ucitelj tada postavlja razlicite zadatke: - Tko ima broj veci od 45, neka poskoci, a tko ima manji, treba cucnuti. - Neka poskoce svi koji imaju broj s 3 desetice. - Ako broj nema nijednu jedinicu, zaplješci ... • PRAVILNO/NEPRAVILNO Ucitelj kaže racune kao i rezultate. Ako je rezultat tocan, ucenici plešu svoj pobjednicki ples, ali ako je rezultat pogrešan, igraju tužni ples. 3.2 Tablica množenja • VIŠEKRATNICI BROJA Sjedimo u krugu i prenosimo loptu jedno drugom. Kada ucenik kaže višekratnik odredenog broja, on prebacuje loptu sljedecem i igra se nastavlja sve dok ne stignemo do posljednjeg višekratnika broja, koji smo pomnožili s 10. Ucitelj navodi višekratnike odredenog broja. Ako je broj koji je ucitelj izgovorio višekratnik od odabranog broja, ucenici moraju viknuti „JUPI“, a ako broj nije višekratnik od navedenog broja, oni uzviknu „OPAPA“. • RECI RACUN I DAJ NAPRIJED Ucenici su u parovima. Svaki par dobiva loptu. Ucenik koji ima loptu zapocinje s prvim racunom, npr. množenje broja 4 (1X4), a zatim je preda drugom uceniku koji nastavlja s drugim racunom množenja broja 4. Kada dodu do racun 10X4, vracaju se s racunanjem natrag do 1X4. Tijekom racunanja, cijelo vrijeme prenose loptu jedno drugome. • ZAPJEVAJMO PJESMICU O TABLICI MNOŽENJA Za odredene brojeve tablice množenja sastavila sam pjesmice na poznate melodije djecjih pjesama. Pjevamo pjesme u uvodnom dijelu lekcije ili na kraju. • POTRAŽI PRAVILAN REZULTAT Odaberemo sliku (smreka, bubamara ...). Na slici nacrtamo 10 krugova. Zapišite racune tablice množenja u krugove. Napišemorezultate racuna na cepove od plasticnih boca, a zatim pravilan cep postavimo u krug s odgovarajucim racunom. • BIRAJ ŽDRIJEBOM BROJEVE, POMNOŽI IH I KAŽI REZULTAT U dvije posude stavimo što više plasticnih jaja. Na jaja napišemo brojeve od 1 do 10. Zatim iz jedne posude izvucemo jaje, a zatim jaje iz druge posude. Pomnožimo oba broja i kažemo tocan rezultat. • DIJELJENJE NA SKOKOVE Ucitelj kaže racune dijeljenja. Ucenik mora skociti onoliko puta koliki je rezultat dijeljenja. 4. Zakljucak Ukljucivanje didaktickih igara u nastavi matematike poboljšava motivaciju djece za ucenje. Ucenici su puno opušteniji, pokazuju veci stupanj zanimanja i shvacaju da može biti zabavno i na satovima matematike. Strucni rad PROJEKT ASISTENT - NOVA ULOGA Iva Kaplan Gimnazija in srednja šola Kocevje Sažetak U okvirima natjecaja »Asistent« ministarstva obrazovanja za jednu godinu smo zaposlili asistenta. Njegova glavna uloga bila je prisutnost na casovima nastave s namjerom pružiti dodatnu strucnu pomoc uceniku, koji je imao vece poteškoce. Rezultati ovog eksperimenta bili su pozitivni i doprinijeli su poboljšanju školske klime. Uveli smo nove oblike druženja za ucenike na školi. U razredu su bili razliciti ucenici, koji su preko pozitivnog uzora, a da ta osoba nije klasicna obrazovno- odgojna autoriteta, brže i lakše usvojili neke društvene norme i pravila u odnosima preko asistenta. Pomno smo uvodili razlicite aktivnosti da ne bi zbog prisutnosti asistenta u razredu došlo do stigmatizacije ucenika odnosno razreda. Rezultati rada su bili suprotni našim bojaznima: prisutnost asistenta na školi bila je poželjna. Postao je »domacin« u školskoj knjižnici, kamo su za vrijeme glavnog školskog odmora dolazili u posjetu ucenici cijele škole.. S novom ulogom druženja, školski prostor dobiva drugu ulogu i ponekad je lakše izdržati i na casovima i zbog ove komponente. Ministarstvo natjecaja (još) nije ponovilo Kljucne rijeci: asistent – nova uloga, klima, prihvacenost, školski prostor 1. Uvod Pitanje, koje se uvijek iznova javlja u školskom prostoru, je kako naci ravnotežu izmedu dva pola – izmedu obrazovanja i odgoja. Na jednoj strani škola pokušava da ucenici usvoje nova znanja i vještine, a isto tako im pomaže da upoznavaju ne samo svijet i okolinu, nego i sami sebe. Na drugoj strani uciteljima koji su optereceni kurikulumom jednostavno nedostaje vremena za razvoj odnosa koji su itekako važni za razvoj djeteta. Kako su nam danas informacije nadohvat ruke preko dugmica i ekrana, aktualno je u školstvu razmišljati o pravom znacenju onih koji posjeduju i posreduju informacije na jednoj strani, a na drugoj moramo razmišljati o mladima, koji su unatoc tehnologiji odnosno baš zbog tehnologije »pothranjeni« na razini medusobnih odnosa. A pokazalo se, kako je za vecinu mladih u doba odrastanja i adolescencije važan osjecaj sigurnosti, kako je važna mogucnost dokazati se u društvu svojim radom, sposobnostima i uspjehom i kako je važno, da si prihvacen. Sve to bez obzira na razlike, koje postoje medu ucenicima: razlicite sposobnosti, specificne potrebe, prošlost, socio-kulturno okruženje i slicno. Ali na tom mjestu govorimo i o ucenicima, cije porodice pripadaju drugoj kulturi, ciji materinji jezik nije jezik okoline, gdje se susrecemo s problematikom razlicitih migracija, socijalnog statusa, siromaštva, stigmatiziranosti. A ucenicima koji dolaze iz takvih socijalno deprivilegiranih sredina, taj osjecaj sigurnosti, potvrde i prihvacenosti – ukljucenosti u društvo još je važniji. Zacijelo svaka škola nastoji djelovati i na tim podrucjima, ali uloga ucitelja ponekad nije dovoljna da bi mogao svakom uceniku na njemu primjeren nacin i u dovoljnoj kolicini pružiti osjecaj sigurnosti, prihvacenosti i ukljucenosti u školsku sredinu. To je iznimno važno za ucenike, ranjive zbog okruženja, iz kojih dolaze. S uvodenjem »Asistenta« stvorili smo novu ulogu u školskom prostoru koja nije predstavljala formalnu autoritetu kao što je to nastavnik. Iako je primarna zadaca asistenta bila pomoc ucenicima sa specificnim ucnim poteškocama, njegova je raširena uloga obuhvatila aktivnosti za promjenu medusobnih odnosa izmedu ucenika i mijenjanje nekih klišejskih društvenih rutina, koje su vladale medu njima. Radni zadaci asistenta bili su vezani na prisutnost, druženje i odnos s ucenicima. Planiranje i izvodenje zadataka izvodilo se pod vodstvom školske psihologinje. U natjecaju »Asistent« vidjeli smo i jedinstvenu priliku da predemo tu prvu, osnovnu granicu pomoci i da pokušamo sagledati koje se nove potrebe javljaju izmedu razlicitih ucenickih skupina na školi – bili to migranti, Romi, ucenici koji trebaju specijalnu pedagošku pomoc, ucenici iz razlicitih socijalnih okruženja, ucenici razlicitih etnickih i vjerskih pripadnosti, nadareni i uspješni ucenici … Vanjski svijet prelazi školski prag i sa sobom donosi zamisao o kulturnoj raznolikosti i interkulturni komunikaciji u svakodnevnom životu i školi; donosi nam generacije koje razdvaja i tehnologija i sve veci raskorak izmedu razlicitih društvenih okruženja i društvene nejednakost [1.]. U nesigurnom svijetu gdje vladaju ambicije, brzi tempo i financijska nesigurnost puno nam puta nedostaje vremena za odnose, a kod mladih nedostaje još i vremena i prilika za razvijanje sposobnosti uspostavljanja odnosa jer virtualni svijet nudi bezkontaktnost. Upravo zbog svega toga željeli smo oblikovati prostor za ucenike gdje ih netko ocekuje i gdje su dobrodošli za vrijeme školskog obroka. Tako se je s našim asistentom u školskoj knjižnici formirao prostor kamo su dolazili ucenici iz svojih skrivenih kutaka i klupa, iza ekrana i ekrancica da bi se družili, osjecali se sigurni i prihvaceni. Možda je najdragocjeniji rezultat tog projekta to što su se ti osjecaji mogli povezati sa školom. 2. Razrada – Globalizacija i udaljenost Suvremeno vrijeme donosi nove dimenzije udaljenosti. Pomocu tehnologije i interneta udaljenost izmedu gradova sve je manja. Mladi jako dobro primjecuju da vec njihovi mladi braca i sestre odrastaju u svijetu koji nije jednak onome u kojem su odrastali sami. »Uz to zaboravljamo da mladi možda potpuno drukcije shvacaju svijet nego naša generacija i da ne prihvacaju naš svjetonazor,« misle Barle Lakota, A. in Trunk Širca, [1.]. Udaljenosti generacija postaju tako velike da su cak vece i od kulturoloških, jer mi, starije generacije, imamo više zajednicko s pripadnicima svoje generacije iz drugih kultura kao što imamo zajednicko sa mladom generacijom iz svog okruženja. Mlade generacije koje su povezane sa novom tehnologijom imaju prednost. Istodobno je unatoc razvijenoj tehnologiji jaz izmedu bogatih i siromašnih sve veci, migracije su svakodnevna cinjenica, a razlike i problemi vanjskog svijeta polako prelaze preko našeg školskog praga. Kakva ce biti nova uloga škole? Sadašnja raznolikost ucenika u razredu svakako ce se povecati u buducnosti, a škola ce morati preuzeti na sebe sve vecu ulogu u društvu i to ne samo kao institucija za stjecanje znanja, nego kao i prostor gdje je moguce sigurnosti izgraditi osobnost, koja ce mladima nuditi definirane i stabilne okvire vlastitog djelovanja u nesigurnom i brzo promjenljivom tehnološkom svijetu [2.]. »Interkulturalnost nije posebna kompetencija, nego je sposobnost zadovoljiti transkulturnu publiku i odražavati visoku razinu pedagoške kompetencije opcenito,« kaže Alexandar Krauss [3.] i nastavlja kako ovakav nacin poucavanja predstavlja najveci stres za nastavnike i da je prioritet briga za nastavnike, njihovo obrazovanje i superviziju. Isti autor navodi njemacka istraživanja koja su pokazala da djeca iz ranjivih socijalnih sredina ili/i migracijskom prošlošcu trebaju više povezivanja i pomoci kod snalaženja u njima novim, nepoznatim okolnostima i pružanja temeljnog osjecaja prihvacenosti od okoline; da su jednostavno samo prihvaceni umjesto stigmatizirani kao »poseban primjer«. Istice i cinjenicu da djeca trebaju prostor za izgradnju identitete i vlastite individualnosti i prostor gdje se mogu izraziti njihovi talenti, težnje i dostignuca [3.]. Odnosi Anica Mikuš Kos [4.] služi se izrazom »kakvoca života u školi« sa kojim ne misli samo trenutacne srece i zadovoljstva ucenika. U clanku za casopis Delo kaže: »Vlastitu sliku o sebi, okolini i svijetu dijete gradi na temelju školskog iskustva i na temelju svih drugih iskustava.« Zatim nastavlja da su dobri socijalni odnosi sa vršnjacima veoma važan zaštitni cimbenik, koji pridonosi k boljemu socijalnome i obrazovnome funkcioniranju ucenika. A da je osjecaj vlastite vrijednosti povezan s osjecajem vlastite adekvatnosti, samopouzdanja i samopoštovanja i da je iznimno važan za zdrav psihicki razvoj i formiranje uravnotežene osobnosti, mišljenja je dr. Zora Rutar [5.], i dodaje:» … osjecaj vlastite vrijednosti znaci da se osjecamo dostojne i kompetentne, da znamo pravilno djelovati u danim okolnostima, da razumijemo svoje mjesto u svijetu i da znamo uspostaviti odnose s okolinom te da se znamo nositi s novim izazovima i poteškocama.« Da škola nije samo mjesto na kojem se odvija proces ucenja, vec je i društveno okruženje s mnogim interakcijama, gdje i ucenje i socijalna prilagodba doprinose prilagodavanju školi pretpostavljaju Peklaj i Pecjak [6.]. Saznanje, da postoji povezanost izmedu klime, koja vlada na školi, i uspješnosti ucenika, nije novo. Rezultati istraživanja TIMSS 2007 i 2008 u Sloveniji dokazuju da je obrazovni uspjeh daka i ucenika bio viši u onim školama gdje je školska klima bila ocjenjena pozitivnije. Projekt Asistent Ministarstvo za obrazovanje, znanost i sport u Republici Sloveniji raspisalo je natjecaj za pomoc uceniku sa specificnim poteškocama u ucenju za vrijeme nastave. Zauzvrat smo kao škola bili dužni omoguciti zaposlenome asistentu upoznavanje školskog sistema. Pri tom smo imali dosta slobode pa smo za njega odlucili formirati nekoliko razlicitih uloga. Naime, ucenici naše škole dosta su nehomogeni. Dolaze iz razlicitih kulturnih i socijalnih okruženja, slovenski cesto nije njihov materinski jezik, dosta ucenika u nižim i srednjim zanatskim obrazovnim programima ima specificne poteškoce u ucenju i vecina njih dolazi sa slabim ocjenama iz osnovne škole i s osjecajem vlastite nesposobnosti i neuspješnosti. S uvodenjem uloge asistenta osjetili smo priliku da poboljšamo školsku klimu i dobrobit ucenika. Ucenici razlicitih sociokulturnih obrazaca mnogo su lakše prihvacali upucene im »razlicitosti«, korekcije, vrijednosti i norme u odnosima od asistenta – pozitivnog primjera – nego od klasicne obrazovno-odgojne autoritete – nastavnika. Natjecaj je predvidio prisutnost asistenta u razredu za vrijeme nastave s namjerom pomoci uceniku s vecim poteškocama u ucenju. Rad asistenta vodila je školska psihologinja, koja je i sastavljala, nadgledavala i dopunjavala listu radnih obaveza. Naš dodatni izazov u projektu imao je za cilj ostvariti prostor za susrete ucenika gdje ce se osjecati prihvacene i poželjne, a pri tom smo se nadali da ce takvi pozitivni osjecaji utjecati i na školsku klimu i na prihvacanje škole kao takve. Tako je prisutnost asistenta, njegova mladost, iskustvo, otvorenost i ljubaznost pretvorila školsku knjižnicu u centar druženja gdje se ucenike s veseljem ocekuje, prihvaca i gdje su poželjni. Pojedini susreti s pocetka projekta postali su, iznad svih ocekivanja, dnevna rutina. Promjena u druženju ucenika utjecala je na njihovu povezanost, dala im je osjecaj pripadnosti i da je svaki od njih bitan. Svi su dobili priliku razgovarati s iskusnom, mladom osobom, ali bez straha da ce ih ta osoba ocjenjivati ili zahtijevati. 3. Zakljucak Projekt ministarstva školstva »Asistent« bio je uspješan na više razina. Ucenici koji ne odlaze kuci nakon nastave, nego cekaju pred vratima školske knjižnice za razgovor, dovoljan su argument kako je u školskom prostoru veoma poželjna uloga pojedinca – asistenta, koji svojom prisutnošcu i prihvacanjem osigurava svim ucenicima samo potrebnu sigurnost, prihvacenost i osjecaj da su dobrodošli. S tim eksperimentom školski se prostor malo promijenio ali je stekao još nešto – možda je zbog tih osjecaja ponekad lakše izdržati na nastavi i možda ipak vidim svijet, sebe i druge nekako drukcije u tom prostoru, koji mi pruža sigurnost i prihvaca me. Uz malo drugaciji pristup školi nudimo ucenicima nešto više od samog nastavnog gradiva jer samo takvo znanje i vještine prolazne su i nisu više dovoljne za dolazecu buducnost, nove oblike rada, za napredak i brzinu promjena. Mladi ljudi trebaju i drugacija znanja. Moraju biti cvrsto svjesni svoje vlastite vrijednosti, koja ce im omoguciti korak naprijed, korak u promjene koje ce od njih zahtijevati život. A taj osjecaj vlastite vrijednosti gradi se i u školi. Zato se dr. Anica Mikuš Kos opravdano pita, da li posvecujemo školskoj klimi dovoljno pažnje: »Kao da je premalo stvarna, nevažna u usporedbi sa kolicinom nastavnog gradiva i znanja, možda cak i apstraktna karakteristika škole …?« Ako se danas mi, odrasli, osvrnemo na stres kojemu smo svakodnevno izloženi na poslu, u privatnom životu ili u borbi za svakodnevno preživljavanje, mogu sa sigurnošcu reci da su našemu stresu bar djelomicno izloženi i mladi, a ujedno su izloženi i svojim stresnim situacijama i strahu od neizvjesne buducnosti. Zato predlažem da škola namjeni mnogo više pažnje tome podrucju – školskoj klimi. Isto tako ne možemo ni pojedinca razumjeti i shvacati izolirano od ponašanja drugih, a s kojima taj pojedinac stupa u odnose. Promjena u sistemu primijeti se kao promjena u ponašanju pojedinca. Naime, promjena sistema utjece na pojedinca, na promjenu njegove percepcije odnosa do sebe, do drugih i do svijeta, a isto tako utjece i na njegovo doživljavanje prihvacenosti i sigurnosti ovdje i sada. I to je dragocjena pouka za buducnost prilagodavanja društvenim promjenama; možda još dragocjenija nego što smo predvidali. Ministarstvo projekt (još) nije ponovilo. 4. Popis l iterature [1.] Barle Lakota, A. in Trunk Širca, N. (2010). Pomen izobraževanja v družbi prihodnosti. URL:https://repozitorij.upr.si/IzpisGradiva.php?lang=slv&id=3441 [2.] Gaber, S., Kos, Ž. in Tašner, V. (2016). Premene v družbi, spremembe v šoli. Ljubljana: Šolsko polje, letnik xxvii, številka 5–6 [3.] Krauss, A. (2019). Pedagogical and social aspects as multicultural vs transcultural dimensions in schools, ISOB, Germany. Prispevek predstavljen na International conference - RoMigSc Inclusion of Roma and Migrants in Schools: Training, Open Discussions and Youth Volunteering Activities. Prispevek pridobljen na konferenci, Zbornik bo objavljen na www romigsc.eu [4.] Mikuš Kos, A. (2019) Ne gre le za to, koliko se mora otrok nauciti v šoli. DELO, 3.8.2019. URL: https://www.delo.si/sobotna-priloga/ne-gre-le-za-to-koliko- se-mora-otrok-nauciti-v-soli-209967.html [5.] Rutar Ilc, Z. (2018). V šoli smo zato, da se ucimo in da se imamo fajn. DELO, 23.2.2018. URL: https://www.delo.si/sobotna/v-soli-smo-zato-da-se-ucimo-in-da- se-imamo-fajn.html [6.] Peklaj, C. in Pecjak, S. (2015). Psihosocialni odnosi v šoli. Znanstvena založba Filozofske fakultete Oddelek za psihologijo Strucni rad PROJEKTNI TJEDAN – ŽIVIMO ZDRAVO JER SE ZDRAVO HRANIMO I KRECEMO Andreja Perhavec Cok, uciteljica razredne nastave Osnovna škola dr. Bogomirja Magajne Divaca, podrucna škola Vreme, Slovenija Sažetak: Kao ucitelji imamo važnu ulogu u oblikovanju djetetovog odnosa prema zdravom nacinu života. S tom svrhom smo se u prvom tjednu u lipnju više posvetili zdravlju u našoj školi. Imali smo razlicite aktivnosti. Pazili smo na zdravu prehranu, više smo se kretali (ucenici su svaki dan trcali barem 7 minuta i vježbali jogu), pili dovoljne kolicine vode i posvetili sadržajima namijenjenima zdravlju. S uciteljicom engleskog jezika pripremili smo dva sata medupredmetnog povezivanja spajanjem odjela 1., 2. i 3. razreda koji su obuhvacali aktivnosti s podrucja slovenskog i engleskog jezika, matematike, upoznavanja okoliša, sporta i glazbene umjetnosti. Kljucne rijeci: projektni obrazovni rad, zdrava prehrana, gibanje, medupredmetno povezivanje 1. Uvod Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost važni su elementi koji cuvaju i jacaju zdravlje te tako doprinose boljem zdravstvenom stanju, boljoj kvaliteti života, osiguravaju optimalan rast i razvoj tijekom odrastanja. Zdrava prehrana i tjelesna aktivnost utjecu na zdravlje. Istraživanja prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti djece i mladih pokazuju da je njihova prehrana nezdrava te da su premalo tjelesno aktivni. Zato je veoma važno da obitelj i škola poticu zdrav nacin života. Poticajno i pozitivno školsko okruženje koje promovira zdravlje možemo veoma uspješno ostvariti suradnjom ucitelja, ucenika, roditelja i lokalne zajednice. Naša škola je vec nekoliko godina ukljucena u projekt Zdrave škole. Zdrava škola mora slijediti 12 ciljeva koji su uskladeni s ciljevima Europske mreže zdravih škola. To su: – aktivno podupirati pozitivno samopouzdanje svih ucenika tako što ce pokazati da svatko može dati svoj doprinos životu u školi; – pobrinuti se za svestrani razvoj dobrih medusobnih odnosa izmedu ucitelja i ucenika te medusobno izmedu ucitelja i ucenika; – potruditi se da socijalni ciljevi škole postanu jasni uciteljima, ucenicima i roditeljima; – poticati sve ucenike na razlicite aktivnosti kako bi mogli pokrenuti raznovrsne inicijative; – iskoristiti svaku mogucnost za poboljšanje školskog okruženja; – pobrinuti se za razvoj poveznica izmedu osnovne i srednje škole zbog pripreme uskladenog nastavnog plana zdravstvenog odgoja; – aktivno podupirati zdravlje i blagostanje svojih ucitelja; – uzeti u obzir cinjenicu da su ucitelji i školsko osoblje primjer zdravog ponašanja; – uzeti u obzir komplementarnu ulogu koju u okviru nastavnog plana zdravstvenog odgoja ima školska prehrana; poticati ucenike na konzumiranje zdrave prehrane s naglaskom na voce; – suradivati sa specijaliziranim službama u zajednici koje mogu savjetovati i pomagati u zdravstvenom odgoju; – uspostaviti dublji odnos sa školskom zdravstvenom i stomatološkom službom, koja bi ih mogla aktivno poduprijeti u nastavnom planu zdravstvenog odgoja. 2. Proje ktni tjed an – Živimo zdravo jer se zdravo hranimo i krecemo Kao ucitelji, pomocu razlicitih metoda i oblika rada, u školski kurikulum unosimo modernije pristupe namijenjene poticanju ucenika da razmišljaju svojom glavom, budu samostalni i kreativni. U navedene nacine poucavanja spada i projektni obrazovni rad koji obuhvaca elemente usmjeravanja nastavnika i samostalnog rada ucenika. Nakon osmotjedne izobrazbe na daljinu dobila sam ideju da obrazovni rad oplemenim projektnim tjednom koji bi obuhvacao elemente zdravog nacina života. Ukljucila sam elemente vježbanja i zdrave prehrane. Izvodili smo razlicite aktivnosti. Pazili smo na zdravu prehranu, više smo se kretali (ucenici su svaki dan trcali barem 7 minuta), pili dovoljne kolicine vode i posvetili se sadržajima namijenjenima zdravlju. U ponedjeljak smo imali prirodoslovni dan - travnjak, gdje su se ucenici upoznali sa životinjskim i biljnim svijetom. Posebnu pozornost posvetili smo ljekovitom bilju koje raste na travnjaku: trputac, stolisnik, betonika. Ucenici su sakupljali razlicite biljke od kojih su napravili herbarij. Nabrali su i cvjetove bazge koje ce koristiti za pripremu sirupa. Slika 1: FOTO Potražimo životinje na travnjacima U utorak nas je posjetila medicinska sestra. Na svojem predavanju istaknula je važnost zdrave prehrane i kako se pobrinuti za osobnu higijenu. Buduci da u tom razdoblju ucenici svoje vrijeme provode u prirodi u kojoj je puno krpelji, dala je korisne savjete koji smanjuju mogucnost zaraze. Takoder, nije izbjegavala temu o zarazi danas prisutnim koronavirusom. Svatko od nas može smanjiti rizik od širenja zaraze izvodenjem odredenih mjera. Pritom je osobito važno redovito i temeljito pranje ruku sapunom i vodom. Kako bi se ucenici naucili o temeljitom pranju ruku, medicinska sestra je imala poseban uredaj koji pokazuje da li su ruke temeljito dezinficirali. U srijedu smo s ucenicima napravili sirup od bazge. Pritom su se upoznali s ljekovitim karakteristikama bazge. Slika 2:FOTO Priprema sirupa od bazge U cetvrtak smo s kolegicom izveli medupredmetnu suradnju s ucenicima spojenog odjela 1., 2. i 3. razreda. U 1. razredu je 1 ucenik, u 2. razredu su 4 ucenika, a u 3. razredu su 2 ucenika. U petak smo s ucenicima ispekli pirov kruh i pripremili biljni namaz od biljaka iz školskog vrta. Medupredmetno povezivanje – Vrlo gladna gusjenica Medupredmetno povezivanje didakticki je pristup kojim koristimo razlicite metode i oblike rada i time ostvarujemo postavljene odgojno-obrazovne ciljeve. Navedenim pristupom postižemo višu kvalitetu odgojno-obrazovnih ciljeva i ucenicima omogucujemo drugacija iskustva. Kako bi poboljšali nastavu, s uciteljicom koja poducava engleski odlucili smo pripremiti dva sata medupredmetnog povezivanja, prvenstveno utemeljenog na kretanju. Kao polazište odabrali smo slikovnicu „Vrlo gladna gusjenica“ koju je napisao Eric Carle. Ostvarivali smo sljedece ciljeve: 1. razred Slovenski: Interpretativno doživljavanje procitane price. Razlikovanje realnog svijeta i svijeta mašte, kao i bajkovitog i stvarnog prostora dogadaja. Sport: Opušteno izvodenje elemenata joge. Upoznavanje s okolišem: Opisivanje zdravog nacina života te upoznavanje sa znacenjem redovite i zdrave prehrane. Matematika: Prikazivanje i citanje rasporeda predmeta. Brojanje do 20. Zapisivanje brojeva. Razvrstavanje brojeva po velicinama. Racunanje do 20. Glazbena umjetnost: Opušteno grupno pjevanje djecjih pjesmica popraceno glazbalima iz prirode. 2.razred Slovenski: Prepoznavanje i doživljavanje pojedinih dogadaja u književnom tekstu kao zaokruženoj cjelini. Interpretativno doživljavanje procitane price. Razlikovanje realnog svijeta i svijeta mašte, kao i bajkovitog i stvarnog prostora dogadaja. Sport: Opušteno izvodenje elemenata joge. Upoznavanje s okolišem: Znaju da im zdrav nacin prehrane, tjelesne vježbe i odmor omogucuju rast i razvoj te pomažu ocuvati zdravlje. Upoznavanje sa znacenjem raznovrsne prehrane. Razumijevanje uzroka dobrog raspoloženja uz redovitu tjelesnu vježbu. Matematika: Zbrajanje u opsegu do 100 bez prijelaza. Glazbena umjetnost: Opušteno grupno pjevanje djecjih pjesmica popraceno glazbalima iz prirode. 3.razred Slovenski: Interpretativno doživljavanje procitane price. Citanjem i slušanjem razvijaju receptivne mogucnosti. Traže i sažimaju bitne podatke u tekstu. Sport: Opušteno izvodenje elemenata joge. Upoznavanje s okolišem: Svjesni su da zdravim životnim stilom sprjecavamo mnoge bolesti. Upoznavanje s razvojem leptira. Razumijevanje uzroka dobrog raspoloženja uz redovitu tjelesnu vježbu. Matematika: Brojem i mjernom jedinicom izražavaju rezultate mjerenja. Usporeduju medusobne udaljenosti i izražavaju medusobne odnose velicina. Glazbena umjetnost: Opušteno grupno pjevanje djecjih pjesmica popraceno glazbalima iz prirode. RADNI POSTUPAK: Ucenici su se udobno namjestili na prostirku za jogu. . Ucenicima sam najprije pokazala gusjenicu. Rekli su koja je to vrsta životinje, gdje živi i kako se hrani. Neki ucenici znali su opisati razvoj gusjenice. . Zatim sam procitala pricu pod naslovom „Vrlo gladna gusjenica“ koju je napisao Eric Carle. . Nakon citanja price, tekst price na engleskom jeziku s elementima joge ponovila je uciteljica koja predaje engleski, a istovremeno je i uciteljica joge. Tijekom same vježbe ucenici su medusobno ponavljali engleske rijeci koje se pojavljuju u prici. GLAVNI DIO: 1. razred: ucenik je u dva obruca razvrstao slicice hrane koju je u prici pojela gusjenica. U jedan obruc stavio je hranu koju gusjenica ne jede, a u drugi obruc je postavio samo list biljke i kazao da je to hrana za gusjenice. Ucenici su pokazali na koje bi još nacine mogli razvrstati hranu. Slika 3:FOTO: Razvrstavanje 2. i 3. razred: ucenici su na slicice hrane stavljali nazive na engleskom jeziku. Takoder, govorili su koja je hrana zdrava, a koja nije zdrava. Uslijedile su aktivnosti na školskom dvorištu. 1.razred: Na oznacenom podrucju na školskom dvorištu bili su razliciti predmeti (klipovi, štapovi, kamenje i stabla) koje je ucenik razvrstao u obruce, prebrojao te zapisao koliko ih ima. Brojeve je razvrstao po velicinama od najveceg do najmanjeg. Izvodio je vježbe zbrajanjem gdje je izracunao npr. ukupan broj štapova i kamenja. 2.razred: Na drveca su postavljeni razliciti brojevi. Ucenicima sam dala zadatak zbrajanja i oduzimanja do 100. Usmenim putem izracunali su racun i trcali do rezultata na stablu. 3.razred: Na stablima su na razlicitim visinama bile postavljene slicice gusjenica. Ucenice sam pitala do kuda su došle gusjenice? Metrom su izmjerile dužinu puta kojeg su gusjenice prehodale i zapisale dužinu. Slika 4: FOTO: Izmjeri udaljenost Ucenici igraju pantomimu. Pokazuju kako se brinemo za svoje zdravlje. Zatim, usmenim putem nabrajaju što je važno za ocuvanje zdravlja. ZAKLJUCAK Ucenicima dajem upute da u školskom dvorištu potraže glazbalo/zvuk. Glazbalima su dali nazive. Glazbalima su pratili pjevanje pjesme Gusjenica je puzala. 3. Zakljucak Projektni tjedan bio je zanimljivo iskustvo, kako za ucenike, tako i za ucitelje. Ucenici su, u okviru projektnog tjedna, izvodili razlicite aktivnosti Nadopunili su znanje o zdravom nacinu života. Projektni obrazovni rad utemeljen je na iskustvenom ucenju i ucenike je poticao na aktivno ucenje. Cak i kod medupredmetnog povezivanja ucenici su cijelo vrijeme bili aktivni jer se sam proces odvijao kretanjem.. Integracija metode igre i kreativnog kretanja u ucenje poboljšavaju znanje ucenika i napredovanje na socijalnom podrucju u razredu. Obradena materija bila je razumljivija, zabavnija i raznolika. Ucenici lakše i bolje rade, ako su u nastavne procese ukljucene sportske aktivnosti kojima ucenik postaje aktivan clan razreda. 4. Popis literature [1] Nacionalni inštitut za javno zdravje. URL https://www.nijz.si/sl/slovenska- mreza-zdravih-sol (5.3.2019) [2] Carle, Eric (2019). Zelo lacna gosenica, Ljubljana : Mladinska knjiga Strucni rad PETICA NA DALJINU Marjeta Škrbina Rozman Osnovna šola Podbocje Sažetak Godina 2020 je po mnogo cemu drugacija od svih dosadašnjih. Na podrucju školovanja pokazala se potreba po novim i drugacijim pristupima poucavanja i ucenja. Školovanje na daljinu zahtjeva više napora i angažiranja oko planiranja nastave, uskladivanja i dodatnog educiranja. Pojavila se nova situacija na koju nismo bili pripremljeni i koja je otvorila mnoga pitanja i dileme. Mnogi od nas tražili su informacije, mogucnosti i alate za rad na daljinu. Na razlicite nacine pokušavali smo motivirati ucenike za kretanje na svježem zraku, jer su puno vremena provodili na kompjuterima. U godišnjem planu i programu škole planiranih je pet sportskih dana na razred, zato smo odlucili jedan cijeli dan organizirati na daljinu i sportski dan posvetiti kretanju. Kljucne rijeci: školovanje na daljinu, sportski dan, kretanje, zdravlje, interdisciplinarno povezivanje 1. Uvod Školovanje na daljinu ima mnoge prednosti, a i slabosti. Neposredan kontakt izmedu ucenika i ucitelja je ono najvažnije što kompjuter ne može zamijeniti. Takoder, na taj nacin školovanje može teci dalje bez obzira u kojoj okolini se nalaze ucenici i ucitelji. Prednosti školovanja na daljinu su: - školovanje možemo, ako nismo vezani na video poziv, organizirati bilo gdje i bilo kada, - upute su pismene ili snimljene što nam omogucuje ponavljajuce citanje ili višekratnu reprodukciju, - imamo više vremena za rješavanje zadataka i pisanje bilješki, - ako gradivo odradimo brže imamo više slobodnog vremena, - introvertirani ucenici lakše se ukljuce u video pozive. Slabosti školovanja na daljinu su: - odsustvo neposrednog kontakta izmedu ucenika i ucitelja, socijalna distanca, - otklanjanje korištenja tehnologije bez obzira što smo digitalna generacija, - poteškoce s ocjenjivanjem znanja, - nedostatak opreme. Glavni zadatak sportskog pedagoga je da su ucenici u vrijeme školovanja na daljinu svaki dan uz odredeno opterecenje fizicki aktivni. 2. Sportski dan Planirane aktivnosti za ucenike od 4. do 9. razreda Sportski dan imao je naslov PETICA NA DALJINU – OSTANI ZDRAV. Dan je trajao pet školskih sati, znaci toliko koliko ima prstiju na jednoj ruci. Sportski dan organizirali smo za sve ucenike na školi. Aktivnosti smo prilagodili dobi ucenika. Sportski dan obuhvacao je pet zadataka: 1. zadatak – palac – Zagrijavanje s trenerom fitnesa: zagrijavanje s trenerom fitnesa na internetu. Ucenik aktivno vježba 45 minuta, u vrijeme vježbanja snimi fotografiju. 2. zadatak – kažiprst – Sportski istražitelj: ucenik 45 minuta na internetu istražuje sport koji nije bio prezentiran na uvodnom satu i kojeg bi htio pokazati ostalim ucenicima. Zabilježi osnovne informacije o odabranom sportu. 3. zadatak – srednji prst – Kucni robot: ucenik obavi neki kucanski posao umjesto roditelja. Pritom snimi zabavnu fotografiju. Aktivnost traje 30 minuta. 4. zadatak – prstenjak – Aktivnost u prirodi: ucenik ide u šetnju ili lagano trci. Uz pridržavanje mjera sigurnosti pridruže mu se i ostali clanovi obitelji. Ucenik si priušti 60 minuta u prirodi. Potraži i zagrli stablo. 1 minutu u tišini sluša zvukove u prirodi. Svoju aktivnost fotografira. 5. zadatak – mali prst – Sportski film: ucenik pogleda sportski film na internetu koji traje 45 minuta. Napiše kratki sažetak filma. Sportski dan završi kad ucenici obave sve zadatke i pošalju ucitelju fotografije i ostale materijale. Slika 1: Upute za sportski dan od 4. do 9. razreda Planirane aktivnosti za ucenike od 1. do 3. razreda Pet zadataka: 1. zadatak – palac – Zagrijavanje s uciteljem tjelesne i zdravstvene kulture: ucenik uz snimku aktivno vježba 30 minuta. 2. zadatak – kažiprst – Vocni napitak: ucenik po receptu pripremi vocni napitak kojeg popije. 3. zadatak – srednji prst – Kucni robot: ucenik obavi neki kucanski posao umjesto roditelja. Pritom snimi zabavnu fotografiju. Aktivnost traje 30 minuta. 4. zadatak – prstenjak – Aktivnost u prirodi: ucenik ide sa roditeljima u šetnju po šumi. Potraži i zagrli najvece stablo. 1 minutu u tišini sluša zvukove u prirodi. Aktivnost traje približno sat vremena. 5. zadatak – mali prst – Sportski crtic: ucenik pogleda sportski crtic na internetu koji traje 45 minuta. Odgonetnuti mora koji sport je tematiziran u crticu i nacrtati crtež. Sportski dan završi kad ucenik obavi sve zadatke i oboji rukice u tabeli. Tabelu i fotografije pošalje ucitelju. Slika 2: Upute za sportski dan od 1. do 3. razreda Ciljevi koje smo realizirali tokom sportskog dana: - važnost kondicijske spreme za zdravlje i opce raspoloženje, - važnost primjerene sportske obuce i odjece, - interdisciplinarno povezivanje sa slovenskim jezikom, likovnom kulturom i domacinstvom, - odgovoran odnos do prirode, - odgovoran odnos do svog tijela. 3. Zakljucak Kretanje je u vrijeme školovanja na daljinu iznimno važno. Ucenicima se preporuca kretanje svaki dan u prirodi ili doma barem 60 minuta. Ucenici mogu aktivnost izvoditi sami ili u užem obiteljskom krugu. Ucitelji pripremamo osnovne upute za razlicite aktivnosti na osnovi specificnosti prebivališta ucenika, razreda kojeg ucenik pohada i samog ucenika. Ucenike je potrebno upozoravati i na sigurnost kod izvodenja vježbi. Ucenike motiviramo s kratkim porukama, uputama, mislima, filmovima i izazovima. Njihov rad i napredak možemo pratiti s vodenjem dnevnika kretanja u pisanom obliku, preko raznih mobilnih aplikacija ili u e- ucionici. Naše upute i odgovori ucenika bili su prosljedivani preko elektronske pošte i mobilnih aplikacija. Veselio nas je velik odaziv ucenika i njihovih roditelja koji su nam slali fotografije. U svemu tome ne smijemo kod školovanja na daljinu zaboraviti primarni cilj tjelesne i zdravstvene kulture, a to je: „Oduševiti mlade za kretanje.“ 4. Literatura [1.] Ministerstvo za izobraževanje in šport. URL: https://www.gov.si/teme/programi-in-ucni-nacrti-v-osnovni-soli/ (15.11.2020) [2.] Dr. Andrej Flogie, dr. Boris Aberšek (2019), Inovativna ucna okolja – vloga IKT, Maribor Strucni rad UCENJE UCENJA I FORMATIVNO PRACENJE SUDJELOVANJE U SKUPINI ZA ŠKOLSKI SAVJETODAVNI RAD I FORMATIVNO PRACENJE Marija Baškarad, profesorica pedagogike i sociologije Osnovna šola Duplek, Korenska cesta 31, 2241 Spodnji Duplek, Slovenija Sažetak Predstavljam primjer dobre prakse poducavanja strategije ucenja mentalne mape. Rad je proveden u trecem razredu prema nacelima formativnog pracenja. Opisala sam: korake rada u razredu, kako pristupiti poducavanju strategijama ucenja, kako s ucenicima definirati kriterije uspješnosti, kako navesti ucenike na samoanalizu, kako bi ucenici trebali dati kritiku svojim vršnjacima, kako bi ucenici trebali kriticki ocijeniti svoj rad. Rad je održan s citavim razredom, uz pomoc razrednice. Kljucne rijeci: mentalna mapa, rad u razredu, dokazi ucenja, ucenje na pogreškama, strategija ucenja, odredivanje kriterija uspješnosti 1. UVOD U 2018. godini pocela sam sudjelovati u skupini za školski savjetodavni rad i formativno pracenje. Susreti su se odvijali na Zavodu za školstvo ispostava Maribor, vodila ih je gda mag. Tanja Bezic (savjetnica na zavodu za školski savjetodavni rad), a u rad nas je bilo ukljuceno više sudionika iz razlicitih osnovnih škola. U skupinu sam se ukljucila radoznalo i vodena motivacijom kako nacela formativnog pracenja ukljuciti u elemente savjetodavnog rada. Formativno pracenje sastavljeno je iz razlicitih elemenata, poput: ciljeva ucenja, samovrednovanja i vršnjackog vrednovanja, pitanja koja poticu ucenje, povratnih informacija i dokaza. Radna skupina je imala crveni traku s naslovom Formativno pracenje na podrucju ucenja i poucavanja. Prije svega me je zanimalo kako sve te elemente mogu implementirati u svoj rad. Svak susret bio je organiziran na nacin da nam je Tanja pripremila i predstavila teoretska polazišta na temu ucenja i poucavanja o kojima smo potom vodili raspravu. Na kraju susreta smo se dogovorile za praktican zadatak koji cemo izvesti svaka u svojoj školi. Na sljedecem smo susretu predstavile izvedbu zadatka. Takav nacin rada predstavljao je veliki, koristan izvor informacija i ideja za moj rad ubuduce. 2. UKRATKO O FORMATIVNOM PRACENJU Naglašava [formativno pracenje] znacaj aktivne uloge ucenika u izgradnji kvalitetnog i trajnog znanja. Pritom ga ucitelj podupire tako da kontinuirano utvrduje kako ucenik napreduje te prilagodava poducavanje povratnim informacijama koje dobiva od ucenika. Vrlo je važno da ucitelj i ucenici razmjenjuju povratne informacije u svrhu prevladavanja teškoca u ucenju te poboljšanja dostignuca. [1] Elementi formativnog pracenja 1. Ciljevi ucenja i kriteriji uspješnosti. Ucenik sudjeluje u oblikovanju ciljeva ucenja i kriterija uspješnosti. 2. Dokazi. Dokazi o procesu ucenja i znanja se prikupljaju u mapi dostignuca. 3. Povratna informacija. Ucitelj ucenicima daje povratne informacije koje ucenike usmjeravaju naprijed te ih poticu i na to da jedni drugima daju povratne informacije. 4. Pitanja kao podrška ucenju. Ucitelj sistematicno utvrduje razinu znanja (razumijevanja) za odredeni pojam i to uzima u obzir prilikom planiranja aktivnosti i kriterija uspješnosti. 5. Samovrednovanje, vršnjacko vrednovanje. Ucenici prosuduju svoja dostignuca i dostignuca školskih kolega na temelju dogovorenih kriterija uspješnosti. [2] 2. 1. UCENJE STRATEGIJE UCENJA Jedan od mojih zadataka koje sam odabrala bio je na temu ucenja ucenja i to ucenja mentalnih mapa. Morala sam odabrati strategiju, tehniku kojoj cu poduciti ucenike, postaviti ciljeve, kriterije i kako cu vrednovati dokaze ucenika. Vec na samom pocetku je došlo do komplikacija, jer sam imala teškoca s postavljanjem ciljeva i kriterija prema nacelima formativnog pracenja. Trebala sam dodatne upute s Tanjine strane. Kako uostalom planiraš ciljeve, standarde i kriterije vrednovanja dokaza o napredovanju razvijanja kompetencija za uspješno ucenje? Bilo je potrebno postaviti teoretsko polazište. Pomogla sam si knjigom Tanje Ažman i dr. naslova Ucenje ucenja i prirucnikom formativnog pracenja u izdanju Zavoda za školstvo RS (Republike Slovenije, op. prev). Mentalna mapa je nacin olakšavanja ucenja i bržeg upamcivanja gradiva za ucenje. Na str. 27. (Ažman i drugi, Ucenje ucenja) možemo procitati: »Znacajne karakteristike zapisivanja mentalne mape su: predmet naše pozornosti je kristaliziran u središnju sliku; glavne karakteristike predmeta zrace iz središnje slike kao glavne grane; na glavnim granama su napisane ili nacrtane kljucne rijeci (uobicajeno imenice) ili slike; sve grane se oblikuju u povezanu cjelinu (Buzan i Buzan 2005, 59).« [3] Svrha uporabe mentalne mape jest nauciti se osnovnim znacajkama mentalne mape i tako si olakšati proces ucenja, znati potražiti kljucne rijeci u tekstu. Ne manje važan bio je i cilj poticanje ucenika na kreativnost, jer mentalnim mapama poticemo i to. Nakon razmatranja odlucila sam zadatak provesti u 3. razredu i to iz dva razloga. Odjel je brojcano manji. U njemu je 14 ucenika i uciteljica je bila spremna suradivati. Ujedno se cini svrsishodno da ucitelj ili razrednik na takvim satovima sudjeluje te se u njih aktivno ukljucuje, jer potom ono što je vidio može upotrijebiti na svojim satovima, tj. rad se nastavlja ako se pokaže korisnim. Nakon razmatranja i pomocu Tanje odredila sam operativne ciljeve: • Ucenik cita s razumijevanjem. • List okrene vodoravno. • Na sredinu lista napiše naslov. • Podcrta kljucne rijeci te ih prenese u misaoni obrazac. • Upotrebljava simbole ili jednostavan crtež umjesto rijeci. • Koristi boje. • Koristi velika tiskana slova. • Pazi na raspored na listu. • Pazi na preglednost misaonog obrasca. • Strelicama ilustrira povezanost pojmova. I standarde: Ucenik cita s razumijevanjem. Zna potražiti kljucne rijeci. Pomocu kljucnih rijeci tvori mentalnu mapu. Ucenik smisleno koristi mentalnu mapu. Te kriterije znanja: Oznacava paragrafe, sažima znacajne podatke. Bojom oznacava kljucne rijeci. Koristi boje, velika tiskana slova, piktograme, jednostavne crteže, strelicama oznacava povezanost pojmova, hijerarhiju pojmova. Korištenje mentalne mape pri govornom nastupu, ucenju. 3. KAKO JE TEKAO RAD U RAZREDU? Priprema. Razrednici sam objasnila što želim raditi u njenom razredu. Nakon zajednickog razgovora dogovorile smo se da ona odabere tekst kojeg ce ucenici obradivati. To mi se cinilo smisleno zbog toga što uciteljica može lakše prosuditi koji tekst je primjereniji s obzirom na sposobnosti ucenika u razredu. Htjele smo da tekst ne bude pretežak, jer bi se ucenici tada više bavili s razumijevanjem nego sa stvaranjem mentalne mape. 3.1 PRVI SAT U uvodu vodim opušteni razgovor o ucenju, kako ucenici uce kod kuce? Gdje se pohranjuje nauceno? Kako dozivamo nauceno? Ucimo li pomocu pomagala? Kojih? Poznaju li mentalne mape? Napravili smo kratku igru asocijacija. Ucenicima sam diktirala razlicite imenice i svatko je za njih trebao napisati svoju asocijaciju. Potom su iste procitali na glas. S tim smo postigli da ucenici vide kako svatko od njih razmišlja na svoj nacin te isto tako na svoj nacin pamti podatke. Zatim sam provela utvrdivanje predznanja. Tekst ucenicima nije bio poznat, iako je bio kratak i nezahtjevan. Ucenici su tekst procitali i napravili mentalnu mapu na list koji su potom predali. Primjer mentalne mape kod dva razlicita ucenika Slika 1 Slika 2 3. 2. DRUGI SAT Ucenicima dajem povratnu informaciju pomocu njihovih skeniranih mentalnih mapa. Prikazali smo ih na platnu i zajedno utvrdivali što je dobro, što je pregledno, što bi moglo biti drugacije i zašto. Pri tom su se odvijali elementi formativnog pracenja: Samovrednovanje, (vodeno) vršnjacko vrednovanje, zajednicko (vodeno) planiranje kriterija, pregled dokaza – radovi ucenika. Dogovorili smo kriterije koje trebaju ukljuciti u svoju mentalnu mapu te ih zapisali na plocu. Kriteriji koje su dogovorili su bili: • vodoravan položaj lista, • velika tiskana slova • kljucne rijeci • simboli, • jednostavni crteži, • boje, • strelice, • raspored na listu, • citljiv zapis. Pritom smo zajedno svaki kriterij potražili na njihovim mentalnim mapama te objasnili zašto je isti dobar. Tim korakom su ucenici dobili povratnu informaciju. Takav nacin rada je vrlo koristan. Ucenici vrednuju svoje radove te radove svojih vršnjaka. Pritom konkretno vide što je korisno, upotrebljivo i pregledno. U toj dobnoj skupini za takvu aktivnost potrebno im je usmjeravanje i vodenje. Moram reci da su bili dosta realni i da su kritiku primili prije svega pozitivno. Moguce i jer je njihov rad bio povecan na ploci pa su ga mogli vidjeti s odredene udaljenosti. Na projekcijama su do izražaja bolje došle kako negativne, tako i pozitivne osobine njihovih mentalnih mapa. Sebi sam postavila tri kriterija vrednovanja, kako bih ucenicima kasnije lakše utvrdila i pokazala što je dobro i što je još potrebno poboljšati. 1. Dobro – mentalna mapa je pregledna, koristi velika tiskana slova, koristi boje, koristi kljucne rijeci iako su njima napisane dodatne rijeci. 2. Zadovoljavajuce – mentalna mapa je djelomicno pregledna, koristi velika tiskana slova i mala tiskana/pisana slova, ima teškoce s traženjem kljucnih rijeci, ne koristi ili djelomicno koristi boje, pojmovi su djelomicno smisleno povezani. 3. Nezadovoljavajuce – mentalna mapa je djelomicno pregledna, djelomicno necitljiva, koristi velika i mala tiskana/pisana slova, ima teškoce s traženjem kljucnih rijeci, strelice nisu smisleno povezane, hijerarhija pojmova nije razvidna. 3.3. TRECI SAT Treci sat su ucenici napravili mentalnu mapu s istim tekstom. Za to sam se odlucila jer sam tako lakše usporedivala njihove radove i lakše sam slijedila (moguci) napredak. Zbog toga sam htjela da se ucenici usredotoce na mentalnu mapu, a ne toliko na tekst. Ucenik 1 Slika 3 primjer 1 Slika 4 primjer 2 Ucenik 2 Slika 5 primjer 1 Slika 6 primjer 2 Ponovno skeniram njihove radove te ih zajedno gledamo. Pritom slijedim elemente formativnog pracenja. Zajedno analiziramo razlike. Dajem im povratne informacije, ucenici jedni drugima takoder daju povratnu informaciju s obzirom na kriterije koje smo dogovorili. Isti se nalaze na ploci ispred njih. Poticala sam ucenika na opažanje i poštivanje kriterija i kriticno opažanje. Ucenici su se pri tom samovrednovali te ujedno dobili vrednovanje svojih vršnjaka. Ucenici su uživali u toj aktivnosti. Veliko im je veselje bilo to što su svoju mentalnu mapu mogli vidjeti na platnu. Sudjelovali su u kriticnom vrednovanju kako svojih radova, tako i radova drugih. Znali su pohvaliti i primiti kritiku. Vecina medu njima je razumjela i koristila kriterije koje smo zajedno utvrdili. 3.4. MOGUCE NAZADOVANJE Slika 7 Primjer napretka ucenika Na gornjim slikama se lijepo vidi kako je ucenik napredovao u tehnici korištenja mentalne mape i korištenju kriterija koje smo zajedno dogovorili. U tom slucaju se vidi razvoj razumijevanja hijerarhije pojmova, napredovanje u korištenju vizualnog razlikovanja pojmova, sistematicnije postavljanje sadržaja teksta na papir i veca citljivost zapisanoga. Ovdje moram spomenuti i moguce nazadovanje. Na donjoj fotografiji vidite mentalne mape dva razlicita ucenika koji su vrlo slicni jer su ucenici sjedili zajedno i prepisivali jedan od drugoga. U takvim slucajevima je teško odrediti predznanje ucenika. Slika 8 Primjer prepisivanja Slika 9 Primjer prepisivanja 4. REFLEKSIJA RADA U SKUPINI ZA FORMATIVNO PRACENJE Najviše teškoca sam imala s postavljanjem standarda i kriterija. Pritom mi je dobro došla pomoc gospode Bezic. Na zajednickim susretima sam imala priliku iznijeti svoje dvojbe i misaone prepreke koje su mi se izrodile. Tanja me je vodila po koracima. S pitanjima, potpitanjima, izražavanjem njenih dvojbi i misli. Tako sam bila »prisiljena« tražiti rješenja, odgovore i više dubinski razmišljati o datoj temi. Bilo mi je ugodno u razgovoru s kolegicama. U tim konstruktivnim razgovorima sam dobila kako potvrde tako i potporu i osjecaj da se i ostale kolegice susrecu sa slicnim teškocama. S druge strane smo pak jedna s drugom dijelile iskustva i nacine rada, što nas je obogatilo i povezalo. Smatram da je ukljucivanje u takve oblike edukacije vrlo korisno. Na taj nacin povezuješ teoretsko znanje s praksom i doista to što si naucio isprobaš u razredu. Pritom dobiješ i povratnu informaciju kako od savjetnice, tako i od kolegica. Dokaze svojega rada ukljuciš u analizu svojeg rada i tako se zatvori krug poštivanja elemenata formativnog pracenja. 5. REFLEKSIJA RADA U RAZREDU Pri ucenju mentalnih mapa vrlo je važan odabir teksta – neki tekstovi su manje primjereni zbog njihove strukture i zahtjevnosti teksta. Tekst je taj koji ce odrediti vizualnu strukturu mentalne mape, njezinu jednostavnost ili zahtjevnost. Pri ucenju mentalnih mapa i usporedbi mentalnih mapa važno je da su tekstovi slicni kako po strukturi tako i po zahtjevnosti, jer tako lakše pratimo napredak ucenika. Važna je suradnja ucitelja. Uciteljica je povremeno, kod tekstova za koje je ocijenila da je moguce, poticala ucenike na uporabu mentalne mape. Isto tako je rekla da su neki ucenici to prenijeli i na rad kod kuce ili su pak koristili mentalnu mapu kao pomoc u govornom nastupu. Dobro je da nauceno koriste uz lekcije, u ucenju kod kuce, provjeravanju i ocjenjivanju znanja, što je moguce samo uz suradnju ucitelja koji ih poucava. Prije svega u prvoj trijadi (prva tri razreda osnovne škole, op. prev.), kada ucenici još nemaju oblikovane strategije ucenja. Najviše teškoca su ucenici imali s traženjem kljucnih rijeci, što je povezano s citalackim razumijevanjem te se javlja i kod ucenika koji imaju dobro razvijenu tehniku citanja. Upotrebljena povratna informacija ih je zabavljala i poticala na razmišljanje. Skupno vodeno planiranje kriterija bilo im je zabavno. Sami su dolazili do zakljucaka, što se meni osobno cini najvažnijim, jer je iskustveno ucenje ono što nas obogacuje, jaca i cini samosvjesnijima. No za takav nacin rada potrebno je puno vremena kojeg ucitelj sa sadašnjim planovima ucenja teško može naci. 6.LITERATURA: [1] Holcar Brunauer, A., i dr. (2016.) Formativno spremljanje v podporo ucenju. Prirucnik za ucitelje i strucne suradnike. Zavod Republike Slovenije za školstvo [2] Holcar Brunauer, A., i dr. (2016.) Formativno spremljanje v podporo ucenju. Prirucnik za ucitelje i strucne suradnike. Zavod Republike Slovenije za školstvo [3] Ažman, T., i dr. (2014.) Ucenje ucenja. El. knjiga – Maribor: Filozofski fakultet; Kranj: Škola za ravnatelje Strucni rad UVOĐENJE DRAMSKE SKUPINE U SREDNJOJ ŠKOLI Natalija Šraml Šolski center Novo mesto, Slovenija Sažetak Kroz tehnike i aktivnosti dramske skupine ucenicima se pruža prilika da se poboljšaju u brojnim podrucjima kao što su samopouzdanje, komunikacijske vještine i meduljudski odnosi. Ucenici ojacavaju maštu i smisao za umjetnost. Sve navedeno bilo je razlog za osnivanje dramske skupine i pripremu dramske igre prikladne za srednjoškolce. U clanku je predstavljen pocetni program rada koji je izveden u protekloj školskoj godini. Vježbe su pažljivo odabrane i detaljno opisane. Kljucne rijeci: srednjoškolska dramska skupina, dramska igra i vježba, improvizacija 1. Uvod Iako mnogi glavnim ciljem dramske skupine smatraju uprizorenje dramskog teksta, vec Draga Ahacic u svom prirucniku za kazališno obrazovanje navodi da su glavna svrha i cilj dramske skupine u školi odgajanje buduce kulturne publike dok je prva briga tog odgoja razvoj djecje osobnosti. Smisao dramskog odgoja je stvoriti iskustva pomocu kojih ce ucenici bolje razumjeti meduljudske odnose, ojacati empatiju i bolje predvidati razlicite mogucnosti za emocionalne reakcije te razviti vještine rješavanja problema. Dramskim igrama razvijaju se kreativno razmišljanje i mašta. Takoder, mnogi strani autori kao rezultat dramskih vježbi navode pomoc ucenicima kod poboljšanja samopouzdanja, komunikacije, javnog nastupa te pri razvijanju drugih osobina koje pojedincima donose korist tijekom života. Prva godina u dramskoj skupini bila je posvecena provedbi takvih vježbi. 2. Dramske tehnike Upotrijebljeno je sedam razlicitih dramskih tehnika, svaka skupina vježbi osmišljena je za razvijanje razlicitih kompetencija. Prva dva sata bila su posvecena igrama za upoznavanje sudionika, a zatim su u svakom satu izvodene tri ili cetiri igre iz razlicitih skupina. S improvizacijama se zapocelo nakon mjesec dana drugih vježbi. Preporucuje se da se odredene vježbe s vremenom ponove kako bi se mogao promatrati napredak. Igre za upoznavanje treba izvoditi na pocetku rada dramske skupine. Sudionici se moraju upoznati, sprijateljiti cime se postiže opušteno okruženje potrebno za izvodenje dramskih vježbi. Bitna znacajka dramskih vježbi jest sudjelovanje svih clanova grupe kako bi se povecala kvaliteta timskog rada i sudjelovanja svih u dramskoj skupini. Vježbe za zagrijavanje – namijenjene su zagrijavanju tijela, glasa i podizanju raspoloženja u skupini. Vježbe su kratke i može ih se provoditi na pocetku, izmedu ili na kraju dramskog sata. Vježbe za tijelo najcešce su izvodene na pocetku, a razlicite grupne tijekom ili nakon dramskog sata. Tjelesne vježbe – osnovni elementi kazališne umjetnosti su pokret i akcija. Tjelesnim vježbama nastoji se postici opuštenost u svladavanju tijela i sposobnost izražavanja gestama i pokretima. Vježbe za razvoj pažnje/fokusa pomažu u razvoju koncentracije i sposobnosti fokusiranja na jednu tocku. Govorne vježbe koriste se za razvoj ritma, zvucnosti, razlucivosti i izražajnosti glasa. Govor treba biti cist, jasan, s dobrom dikcijom i artikulacijom. Vježbe disanja pridonose jasnom i razgovjetnom izgovoru jer je disanje takoder važno u tjelesnim vježbama i kod nastupa koji zahtijevaju fizicku kontrolu. Improvizacija se može provoditi individualno ili grupno, ucenici mogu oponašati svakodnevne zadatke, osjecaje, karaktere. Improvizacija potice i razvija sposobnost govora, promatranja drugih i sebe, sposobnost razumijevanja vlastitih osjecaja i osjecaja drugih cime se razvija tolerancija i poštovanje. Ucenici trebaju slijediti pravila improvizacije – prihvatiti sve što netko izmisli, brzo reagirati, pojedinci ne smije predugo razgovarati i trebaju zapamtiti da bit nije biti najbolji, vec biti dio grupe [1]. 2.1. Igre za upoznavanje Sve dramske igre izabrane su iz radnog materijala iz seminara Glumac – kazalište – predstava, s razlicitih internetskih stranica, YouTube portala Theatre game, iz prirucnika Augusta Boala »Igre za glumce i neglumce« i prirucnika Drage Ahacica i Viole Spolin. Kako se zovem? Skupina i ucitelj stoje u krugu. Prvi ucenik u krugu (proizvoljno odabran) napravi neki pokret i istodobno, izvodeci ga, izgovara svoje ime (pokreti trebaju biti jednostavni, poput cucanja, skakanja u zrak, hodanja naprijed...) Citava skupina zajedno ce ponoviti ime i pokret. Vježba se tako nastavlja u krug. Buduci da se ime lakše pamti ako ga se prihvati gestom, na kraju igre svi se sudionici poznaju po imenu. Treba ih upoznati i ucitelj, zato je poželjno da se ukljuci u igru. Intervju – igra u parovima Ucenicima se daju upute da ce voditi intervju u parovima, pokušavajuci saznati što više zanimljivih informacija o svom partneru. Pitaju i odgovaraju naizmjence, a na kraju se uloge mijenjaju. Kad završe, odabrani ucenici ukratko predstavljaju osobu koju su ispitivali. Kako bi razgovor tekao bez neugode, ucitelj priprema moguca pitanja, na primjer: »Koji je tvoj omiljeni hobi?«, »Koju hranu ne voliš?«, »Kad bi mogao bilo kamo putovati, kamo bi prvo otišao?«, »Koji je tvoj omiljeni film/knjiga?«, »Koje je tvoje omiljeno doba godine i zašto?«, »Ako bi sletio na usamljeni otok, što bi volio imati sa sobom?«, »Cega se najviše bojiš?«, »Ako dobiješ na lutriji, što bi prvo kupio?«, »Kad bi morao odabrati novo ime, koje bi to bilo?«, »U koju bi se životinju volio pretvoriti?«, »Što je najvažnije što ti se dogodilo u životu?«, »Kad bi mogao, koju bi carobnu moc izabrao?« Što nam je zajednicko? Sudionici se podijele u skupine po tri ili cetiri igraca. Njihov zadatak je pronaci nešto zajednicko svima (broj odjece, hobi, omiljenu pjevacicu, glumicu, bilo što). Nakon nekoliko minuta grupe predstave svoje zajednicko stajalište i na kraju se zajedno proglašava najbolja ideja. Dobar dan Ucenicima se daje uputa da slobodno hodaju. Na znak ucitelja pozdrave osobu s kojom su u tom trenutku najbliži i uspostavili su kontakt ocima, ali pozdrav moraju izvesti prema uputama. Prva je uputa da se rukuju i ljubazno pozdrave. Zatim nastavljaju svojim putem i cine to s kim god stupe u kontakt. Daje im se odmor otprilike minutu, a zatim ucitelj daje upute za sljedeci pozdrav: »Susrecete prijatelja s kojim ste se jako dobro slagali, ali ga niste vidjeli pet godina.« Dok hodaju, opet se sretnu i pozdrave se na ovaj nacin. Slijedi sljedeca uputa: »Susrecete bivšeg ucitelja koji vam se nije svidio, ali morate se rukovati s njim.« Ucitelj može izmisliti bilo koji susret, dobro je predstaviti oko pet razlicitih nacina pozdrava. U red Grupa stane u red, odnosno na razlicite nacine, pri cemu moraju biti potpuno tiho. Nacine predloži ucitelj, pocevši od lakših, na primjer – »stanite u red po velicini«, »po abecednom redu imena ili prezimena« te prelazi na teže – »stanite u red prema broju cipela«, »prema datumu rodenja«, »broju kucnih ljubimaca« i tako dalje. Ucitelj takoder može reci na kojoj strani stoje oni s najviše i oni s najmanje (npr. najveci na lijevo, najmanji na desnu stranu). Glava dolje, glava gore Svi stoje u krugu. Kada ucitelj kaže »glava dolje«, usmjeravaju pogled prema tlu, a kad ucitelj kaže »glava gore«, ucenici podižu glavu i usmjeravaju pogled prema nekome u krugu. Kada se izmedu dvoje ucenika dogodi kontakt ocima, oni ispadaju/sjedaju na pod, a ostali nastavljaju dok se ne dobije pobjednika. 2.2. Vježbe za zagrijavanje Branje jabuka Ovo je vježba za zagrijavanje tijela. Svi stoje u krugu da »beru jabuke«. Ucitelj suraduje i kaže da ih se prvo skupi osam odozgo (naizmjenicno se zatežu lijeva i desna ruka, osam puta), zatim se osam jabuka »ukrade« susjedu (osam puta se naizmjenicno istežu ruke u lijevu i u desnu stranu), zatim se izvadi »trula jabuka« (naizmjenicno se dodiruje pod, osam puta). Vraca se na branje jabuka odozgo, drugi put odaberu se cetiri jabuke, zatim dvije i na kraju jedna. Svaki put trebaju biti sve brži. Vježba se može ponoviti dva puta jer je namijenjena fizickom zagrijavanju. Skupno ustajanje Svi ucenici slobodno hodaju, ucitelj upucuje da se brzina hodanja mijenja na njegov znak, s tim da broj jedan znaci sporo hodanje, a broj pet brz. Ucitelj izgovara bilo koji broj od jedan do pet, a sudionici medusobno prilagodavaju brzinu. Ucitelj pljeskom daje znak da svi ustanu i kad pocne brojiti, opet hodaju. Nakon nekog vremena ucenici bi se trebali istovremeno zaustaviti bez ikakvog znaka, stoga se moraju promatrati jer je svrha vježbe osjetiti grupu. Poklon Ucenici se podijele u parove. Jedan naizgled otvara poklon i bez govora pokaže što je dobio. Drugi ga promatra i pokušava shvatiti što je bio poklon. Na kraju mijenjaju uloge s partnerom. Igra rupcicem Ucenici stanu u dva reda na udaljenosti od nekoliko metara licima okrenuti jedni prema drugima. Igraci u redovima oznaceni su brojevima, s time da brojanje za svaki red pocinje u suprotnom smjeru (broj šest iz jednog reda stoji nasuprot broju jedan u drugom redu i tako dalje). Ucitelj proziva brojeve koji na taj znak moraju potrcati i zgrabiti rupcic (ili neki drugi predmet) koji je postavljen negdje u sredini izmedu dvaju redova. Osoba koja je prva zagrabila rupcic mora se vratiti na svoje mjesto prije nego što je takne protivnicki igrac. Slijepac Grupa se podijeli u parove – jedan ce partner biti slijep, a drugi ga treba voditi. »Slijepi« mora zatvoriti oci i držati se za voditelja. Vodic je odgovoran za sigurnost svog slijepog partnera – mora ga zaustaviti ako je u opasnosti da se sudari s drugom osobom ili udari u neki predmet. Nakon nekoliko minuta se zamijene. Da, može! Ucenici slobodno hodaju i jedan od njih kaže: »Zagrlimo se!« Ostali mu odgovaraju: »Da, može!« Svi se zagrle. Zatim opet hodaju dok netko drugi ne izgovori vlastitu ideju koju ostali uvijek prihvacaju i provode. 2.3. Fizicke vježbe Križ i krug Na pocetku se ucenici upozore da je vježbu gotovo nemoguce dobro izvesti, iako je teoretski lako izvodiva. Ucenike se zamoli da opišu krug desnom rukom, velik ili malen, po njihovu izboru. To je lako, svakome uspijeva. Onda ih se zamoli da nacine križ lijevom rukom što je isto lako. Na kraju ih se zamoli da ucine i jedno i drugo istovremeno što je gotovo nemoguce. Upiranje jedno u drugo Ucenici se postave u parove licem jedan prema drugome, držeci se za ramena. Na podu izmedu njih nalazi se crta. Pocinju gurati svom snagom. Kad jedna osoba shvati da je protivnik slabiji, popušta kako ne bi prešla crtu i kako ne bi pobijedila. Ucenicima se objasni da upravo to glumac treba uciniti tijekom predstave – pomoci suigracima. Hipnotizer Jedan ucenik ispruži dlan, prstima prema gore, nekoliko centimetara od lica drugog ucenika koji je tada kao hipnotiziran i mora lice držati uvijek na istoj udaljenosti od ruke hipnotizera. Hipnotizer pocinje nekoliko nizova pokreta rukom, gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-natrag, itd. – partner se mora uvijati na sve moguce nacine kako bi održao isti razmak izmedu dlana i lica. Ruka nikada ne smije ciniti prebrze pokrete koji se ne mogu pratiti niti se smije zaustaviti. Nakon nekoliko minuta glumci, vodeni i vodic, zamijene se. Putovanje giba u krugu Skupina stane u krug. Igra je slicna igri »gluhi telefon«, s razlikom da pojedinac ne izmišlja rijeci nego kretnju. Videnu kretnju susjed treba ponoviti svom susjedu. Tako pokret putuje u krugu do kraja. Svaki igrac treba ponoviti kretnju svog prethodnika, a ne kretnju onoga koji ju je izmislio. Hodajuce životinje Ucenici oponašaju vrstu hoda razlicitih životinja. Ucitelj daje upute. Rak (na sve cetiri, hodajuci postrance kao rak, nalijevo i nadesno, nikad ravno naprijed). Majmun (hodanje tako da ruke uvijek doticu pod, a glava uvijek prati crtu vodoravno s podom). Devin hod (na sve cetiri, desna se noga pomice s desnom rukom, lijeva s lijevom – tako da se prvo pomice cijela desna strana pa cijela lijeva strana tijela). Klokanski hod (ucenici se pogrbe i prime za clanke, napreduju u skokovima i poskocima kao klokani. Borba pjetlica Igra za ravnotežu u dvoje. Ucenici stoje svaki na jednoj nozi s rukama na ledima. Na znak ucitelja pjetlici zapocinju borbu. Cilj igre je izbaciti protivnika iz ravnoteže samo guranjem. Gubi igrac koji prvi stane na obje noge. Nakon ove vježbe promijeni se pravilo – igraju se cucnjevi na jednoj nozi. 2.4. Vježbe za koncentraciju/fokus Zip zap boing Ucenici stoje u krugu i pripreme se na prenošenje rijeci »zip«, »zap«, «boing«. Pravila su sljedeca: ucenik može dodati »zip« samo svom prvom susjedu s lijeva ili s desna, pokazujuci smjer dodavanja pogledom i ispruženom rukom (udarac dlanovima i ispruženom jednom rukom). Svima ostalima u krugu daje »zap« istom gestom. Odabrani igrac »zip« ili »zap« dodaje naprijed ili kaže »boing« (pomalo zatrese rukama u zraku kao da je rijec odskocila od tijela) što znaci da je rijec vratio i sada treba »zip« ili »zap« dati nekome drugome. Igraci moraju biti oprezni da ne pogriješe kome ide »zip«, a kome »zap«. Kada savladaju igru, onaj tko pogriješi, ispada. Bum Ucenici stoje u krugu, a ucitelj u sredini i rukama stvara »pištolj« kojim pokazuje na odabranog ucenika i kaže »bum« što znaci da igrac mora cucnuti, a njegovi susjedi s lijeve i desne strane »izvuci pištolje« što je brže moguce i pucati isto rekavši bum. Tko prvi puca, pobjeduje, a drugi ispada iz igre te sjedne. Ostali igraju dalje, sve dok ne ostane samo jedan. Igra bi trebala teci što je brže moguce. Alen prodaje auto u Albaniji Svi stoje u krugu. Ucitelj je u sredini i odabere ucenika kojem odredi jedno slovo, a ucenik mora što prije pronaci ime, predmet i mjesto s pocetnim slovom koje mu je dodijeljeno, ali tvoreci recenicu kao u naslovu igre. Ako ne uspije, ispadne i sjedne na pod. Igra se dok se ne dobije pobjednik. Predmeti Vježbu izvodi svaki pojedinac koji slobodno hoda i slijedi uputu ucitelja. Ucitelj rukom pokazuje bilo koji predmet i imenuje ga (na primjer, pokazuje stol i kaže stol). Nakon nekog vremena slijedi nova uputa: pokazuje na predmet, ali ga imenuje imenom koje inace pripada predmetu koji je pokazao prije (na primjer, pokazuje na stol, onda stolac i kad prstom pokaže stolac, izgovori stol). Vježbom se utvrduju koncentracija i pamcenje. Što je drukcije? Ucenici se podijele u parove, ucitelj upucuje kako u 20 sekundi trebaju što bolje pogledati svog partnera i zapamtiti što više detalja. Nakon isteka tog vremena, prvi ucenik se okrene i napravi tri promjene na sebi (zasuce rukav, zamijeni prsten na ruci ...), a zatim drugi treba primijetiti što je drukcije. Potom mijenjaju uluge. Brojanje Ucenici stoje u krugu. Njihov je zadatak naizmjenicno brojati, svaki kaže jedan broj, ali redoslijed ucenika nije odreden. Kada dvoje sljedeci broj kažu istovremeno, broji se od pocetka. Mogu se natjecati do kojeg broja ce uspjeti. 2.5. Govorne vježbe Vježbe za pokretljivost govornih organa Ucitelj daje uputu za vježbanje celjusti – ucenici zijevaju i nježno pomicu donju celjust lijevo i desno. Usnama kontinuirano izgovaraju mmmmmm, brrmmmmmm, zzzmmmmm; oponašaju konja, (poput puhanja kroz usne), mukanje krave, smijeh Djeda Mraza (hohohoho.) Jezik protežu pet puta, pokušavaju dodirnuti nos, pretvaraju se da ližu sladoled, guraju jezik u ustima uz lice lijevo i desno, slikaju nebo, ponavljaju lalalalala. Špageti Ucenici stoje u krugu. Ucitelj daje upute da ucenici stanu u krugu. Ucenik na kojeg ucitelj pokazuje mora rijec špageti izgovoriti s osjecajem koji takoder odreduje ucitelj. Kad ucenik izgovori rijec, zakoraci u krug, a zatim se vrati na svoje mjesto, osjecaj izražava i dok ulazi i dok izlazi iz središta u krug. Kad se vrati na mjesto, rijec s osjecajem ponove i ostali igraci. Odabrane emocije su, na primjer, uzbudenje, razocaranje, bijes, samopouzdanje, sreca, ponos itd. Pcela Vježbu izvodi svaki ucenik pojedinacno. Glumi da u ruci drži pcelu i oponaša njezin zvuk bzzzzzz. Medutim, zvuk mora putovati dok pcela putuje u njegovim rukama. Ako pcelu podigne, glas ide više. Kad je spusti, glas pada i tako dalje. Glas aaaa Skupina oblikuje krug. Jedan ucenik staje u sredinu i pokaže osjecaj, uzbudenje služeci se samo glasom aaaaaa u svim njegovim modulacijama, poprativši to pokretom ili kretnjom. Svi u krugu ponavljaju zvuk i kretnju tri puta. Zatim u sredinu ulazi novi glumac i izraža novu ideju ili osjecaj, a krug opet sve ponavlja tri puta. Isto se može uciniti i s glasovima eeeeeeee, iiiiiiiiii, uuuuuuu. Baci zvuk Svi stoje u krugu. Na uciteljev signal, odredeni ucenik proizvede zvuk (prirodne zvukove vjetra, mora, rijeke, zrakoplova, zvona ili zvukove životinja) i pošalje ga drugom uceniku kontaktom ocima i prstom. Ucenik zvuk prihvaca tako da ga ponavlja najbolje što može, a zatim izmišlja svoj i dodaje ga dalje. Recept Skupina se podijeli u parove. Ucitelj svakom paru daje kratki recept napisan na papiru. Njihov zadatak je citati recept kao napetu kriminalisticku pricu. U drugom dijelu mogu se promijeniti upute za citanje. Mogu, na primjer, citati kao dijete, starac, ucitelj, svecenik. Prvo cita jedan, a potom drugi ucenik. 2.6. Vježbe disanja Disanje na ledima Polože se ruke na trbuh, izbaci sav zrak iz pluca i potom polako udahne, puneci prsni koš koliko god je moguce. Izdahne se. Ponovi se nekoliko puta. Ponovno se zapocne premjestivši ruke na dno prsnog koša, napune prsa pokušavajuci ispuniti donji dio pluca. To se ucini nekoliko puta. Isto se ponovi s rukama na ramenima ili u zraku pokušavajuci ispuniti gornji dio pluca. Ucitelj cijelo vrijeme tijekom provedbe daje upute. Eksplozija Udahnuvši što više zraka, kroz usta ga se snažno izbacuje u jednome izdisaju. Zrak proizvodi zvuk slican napadackom kriku. Ponavlja se nekoliko puta. Civava i buldog Na sve cetiri. Jednom se oponaša disanje civave koje je kratko i brzo, a drugi put disanje buldoga koje je dugo i sporo. Polagano udisanje Ucenik podigne ruke što je više moguce, stojeci na vrhovima prstiju dok polagano udiše. Takoder polagano, izdahne sav zrak prvo se vrativši u normalan položaj, a zatim skupljajuci tijelo sve dok ne zauzme što je manje moguce prostora. Disanje po melodiji Ucenici se podijele u dvije grupe. Prva grupa pjeva melodiju koju druga grupa poprati disanjem naglašavajuci ritam udisajima i izdisajima. Za pocetak bi melodija trebala biti relativno spora. Poslije se može ubrzati. Jako brzo disanje Ucenik udahne što brže može što je više zraka moguce i odmah ga izdahne što je brže moguce. Ucitelj mjeri vrijema udisanja i izdisanja u jednoj minuti ili manje. 2.7. Vježba improvizacije Autobus Stolci se rasporede po dva zajedno, kao u autobusu. Ucitelj odabere vozaca. Kad autobus stane, ucenik ude i unese odredenu emociju u autobus (place, smije se, preplašen je, prehladen je – ucenici sami izmišljaju). Tu emociju moraju preuzeti vozac i svi putnici. Igra se dok svi ne udu u autobus. Brzi spoj Na pozornicu se postave dva stolca. Ucitelj daje upute za brzo odigravanje spojeva u deset sekundi. Pozove se prvog ucenika koji sjedne na stolac i ceka svog nepoznatog partnera u restoranu. On dode, sjedne i mora se pobrinuti da to bude najgori spoj koji može zamisliti (govori gluposti, cudno se ponaša...). Tada drugi ucenik sjedne na stolac prvog, a na spoj dolazi netko iz skupine. Kamen i voda Improvizacija se izvodi pojedinacno, a ostali u tišini promatraju onoga tko je izvodi i na kraju daju svoje mišljenje. Uputa ucitelja je: »Zamislite kako stojite na stjenovitoj plaži, podižete mali kamen sa zemlje i bacate ga što dalje u more.« Ucenik baca kamen dok njegov pogled prati let kamena i pad u vodu. Veliko cudovište Svi sjede u krugu po »turski«. Ucitelj daje uputu da u sljedecih nekoliko minuta ucenici zaborave da su ljudi i zamisle da su jedno veliko cudovište. Ucenici se trebaju glasati i kretati kao jedno. Ucitelj zatim polako daje upute (kako bi cudovište imalo vremena za izvodenje), a ucenici ih izvode. »Cudovište spava, sve je jako tiho.«, »Cudovište se probudi.«, »Gladno je.«, »Ide u potragu za hranom.« (krecu se kao grupa, a ne pojedinacno) »Ono pjeva.« »Odjednom se cudovište jako uplaši.«, »Mora pobjeci i sakriti se.«, »Cudovište je tužno, umire...« Ucitelj može smisliti drukcije upute. Grah Na pozornici su tri ucenika. Igrac 1 sjedi i miješa virtualni lonac graha, druga dva su sa strane. Igrac 2 ulazi i pita: »Što imate u loncu?« Igrac 1: »Grah, želite li probati?« Igrac 2: »Naravno.« Igrac 1 dodaje mu naizgled punu žlicu i igrac 2 padne na pod. Igrac 1: »Lijecnik, ima li ovdje lijecnika?« Dolazi treci igrac. Igrac 3: »Ja sam lijecnik, što nije u redu?« (Igrac 2 provjerava puls). Igrac 1: »Pojeo je moj grah.« Igrac 3: »Ovaj covjek je mrtav.« Kraj scene. Improvizacija se ponavlja nekoliko puta, zamjenjujuci sve ili neke glumce, ali svaki put se promijeni nacin izvodenja – na primjer: usporeno, vrlo brzo, poput baleta, poput suprotnog spola, poput opere, kao da ste slijepi ... Mašina Svi ucenici stoje kraj zida. Ucitelj odluci koji stroj treba napraviti (traktor). Jedan ucenik stane u sredinu i zamišlja da je neki dio složenog stroja. Zapocinje pokret tijelom prateci ga odgovarajucim zvukom. Prilazi drugi ucenik i dodaje novi dio stroju (svoje tijelo) proizvodeci novi pokret i zvuk. Prilazi treci ucenik i cini isto tako, sve dok konacno svi ucenici nisu ukljuceni u stroj. Ucitelj onda zamoli prvog ucenika da ubrza – svi moraju slijediti tu promjenu. Kad stroj dode do granice eksplozije, ucitelj zamoli prvog ucenika da uspori, sve dok cijela grupa ne završi zajedno. 3. Zakljuca k Pokazalo se kako je dramski klub dobra ideja jer su ucenici voljeli dolaziti na satove dramske skupine. Dramske vježbe razlicitih skupina postigle su svoju svrhu. Od samog pocetka sudionici su se zbližili i postali prijatelji, vježbe su izvodili sve opuštenije, a bila su vidljiva i poboljšanja u improvizacijama. Takoder, tijekom satova naucili su osnovne pojmove dramske teorije, upoznali funkcioniranje kazališta i profesije potrebne za pripremu kazališne predstave. Kasnije je potrebno usredotociti se na upoznavanje dramskog teksta, prvo ga upoznati kroz dramske tehnike i postupno se pripremati za izvedbu. 4. Literatura [1] Ahacic, D. (1969): Mladina na odru, Mladinska knjiga, Ljubljana. [2] Boal, A. (2009): Igre za glumce i neglumce, Hrvatski centar za dramski odgoj, Zagreb. [3] Drama Menu. Url: https://www.youtube.com/channel/UChFbmxYZ8VVThe_mcD1vo_A [4]. Spolin, V. (1998): Improvizacije za gledališca, Ljubljana, Zveza kulturnih organizacij Slovenije. Strucni rad VESLANJE U OSNOVNOJ ŠKOLI Džino Idžojtic Osnovna šola Bojana Ilicha, Mladinska ul. 13, Maribor Sažetak Školski tjelesni odgoj je proces kojim obogacujemo znanja, razvijamo sposobnosti i osobine ucenika. To je važno sredstvo formiranja karaktera i odnosa medu pojedincima. Ucitelji sporta odabranim ciljevima, sadržajima, metodama i oblicima rada doprinose skladnom psihofizickom razvoju mladih. Odgajaju ih i uce da obogacivanjem slobodnog vremena sportskim sadržajima u svim životnim razdobljima doprinose zdravom razvoju. Kljucne rijeci: obavezno, izborno, sport, opuštanje. 1. Uvod Program tjelesne i zdravstvene kulture zajedno s obaveznim izbornim predmetima za ucenike od 7. do 9. razreda tvori skaldnu cjelinu. Cilj jednogodišnjih predmeta Sport za opuštanje i Sport za zdravlje je upoznavanje novih sportova koji se ne mogu provoditi niti implementirati u okviru obaveznog dijela. Obzirom na sportsko- rekreativne ucinke, važni su za kvalitetno provodenje slobodnog vremena tijekom cijeloga života. Znanja koja ucenici stjecu u novim sportovima, omogucuju im da za slobodno vrijeme odaberu primjerene sportske sadržaje i opterecenja. Kroz nastavu jednogodišnjeg izbornog predmeta Odabrani sport, ucenici produbljuju sadržaje odredenog sporta. Predmet nije namijenjen samo ucenicima koji su odabranim sportom vec ukljuceni u interesne aktivnosti u školi ili izvan nje, vec i svima onima koji su zainteresirani za odredeni sport. 2. Opci ciljevi predmeta Sport za opuštanje Odabirom sadržaja primjerenih uzrastu ucenika, ucitelj navodi ucenike na zdravi život, brine o skladnom tjelesnom razvoju, te jacanju samosvijesti i vjere u svoje sposobnosti. Vodi ih k usvajanju i upotpunjavanju razlicitih sportskih znanja. Ucenici vježbanjem formiraju pozitivne obrasce ponašanja, uvidaju dobre strane bavljenja sportom, a pozitivnim shvacanjem sporta stjecu trajne navike koje obogacuju pojedinca. Odabirom metoda i oblika, izborom primjerenih sadržaja, ucenicima se omogucava bolje razumijevanje ucinaka treninga, kao i psihicko opuštanje. Povezivanjem sa sadržajima drugih predmeta ( biologija, kemija, prirodoslovlje, fizika, materinji jezik, glazbena kultura, etika ), doprinosimo cjelovitom razumijevanju sporta i njegovih ucinaka. Ucenici razvijaju motoricke i funkcionalne sposobnosti. Odabirom zadataka, oblikuju skladno tijelo. U prirodi obavljaju dugotrajnije motoricke radnje aerobnog karaktera. Upoznaju nove, suvremene sportove iz sportsko-rekreativne ponude. Uz zadatke motorickih radnji, upoznavaju i teorijske sadržaje. Pokušavaju shvatiti kako se organizam odaziva na aerobna i anaerobna opterecenja. Upoznaju razlicite tehnike opuštanja, nauce redovno pracenja tjelesne mase, te razlicite razine motoricke i funkcionalne efikasnosti. Upoznaju ugodne ucinke sportskog treninga. Formiraju odgovorni odnos do vlastita zdravlja, steknu realnu sliku svoje licnosti i tijela. Uz vježbanje i trening razvijaju kulturni odnos do prirode i okoliša. Prakticni sadržaji Sportski pedagog priprema program kojim realizira odredene ciljeve: opca kondicijska priprema, trcanje, aerobika i ples, hodanje i planinarenje, plivanje i neke vodene aktivnosti, skijanje i neke zimske aktivnosti. Ucenici uce osnovne tehnike pojedinih sportova, kao što su: rolanje, strelicarstvo, biciklizam, tenis, stolni tenis, badminton, hokej, veslanje, jedrilicarstvo, penjanje po umjetnoj stijeni. Odabir sportova je prepušten školi, ucitelju i uceniku, uz uvjet da je aktivnost besplatna. Opci teorijski sadržaji i medupredmetno povezivanje Cjelogodišnjim vježbanjem, ucenici uce o zdravom nacinu života, prate svoje motoricke i funkcionalne sposobnosti, kao i odgovor kardiovaskularnog i dišnog sustava na povecani napor tijekom vježbanja. Treningom, natjecanjem ili gledanjem dogadaja, navikavaju se poštivati pravila sportskog ponašanja. Uvidaju korisnost slobodnog vremena i pozitivne ucinke na zdravlje i druženja. Teorijske teme povezane su sa: biologijom, kemijom, etikom i kulturom, materinjim jezikom i zemljopisom. Veslanje Veslanje je pogon deplasmanskog camca sa ili bez kormilara, snagom mišica jednog ili više veslaca koji vesla koriste kao jednostavne poluge drugog reda i sjede ledima u smjeru vožnje. Veslanje takoder ukljucuje veslanje u bazenu ili na stroju koji oponaša ucinak veslanja u camcu. [2] Camci su nekada izradivali od drveta, a danas su uglavnom od ugljicnih vlakana i plastike - širine od 30 do 60 cm i dužine od 8 do 16 m. Za vecu stabilnost na dnu camca nalazi se mala greda, a na nju je pricvršceno kormilo (s izuzetkom dvorucnih camaca). Iz sigurnosnih razloga na pramcu se nalazi bijela gumena kuglica promjera 4 cm koja ujedno služi i kao fotofiniš. Zalijevanje camca zbog valova sprijeci valobran. Pomicna sjedala su opremljena kotacima i najcešce dimenzija 70 do 80 cm. Vesla su šuplja zbog manje težine, a pricvršcena su na camac podesivim nosacima ili izbocinama. Na kraji su uvijene vilice u koje je pricvršceno veslo. Na jednom kraju lopatice nalazi se zasadeni list, a na drugom drška, koja je obicno drvena na dugim lopaticama i obložena gumom na kratkim lopaticama. Vesla su obicno izradena iz plastike. Zaveslaj se sastoji od zamaha kada se veslo potopi u vodu. Nakon toga slijedi povlacenje dok veslac proteže noge i otvara tijelo kako bi maksimalno iskoristio pomicno sjedalo, gurajuci brod naprijed. Na kraju se veslo izvlaci iz vode i giba se prema krmi kako bi se pripremio za novi zaveslaj. Da bi se smanjio otpor zraka, veslo se okrene i gurne nazad ravno uz vodu. Kod novog zaveslaja veslac ponovno okrece vesla okomito, tako da ima najveci moguci otpor u vodi. Discipline i vrste camca Veslaci se natjecu u osam disciplina- tipova camaca. U pet veslaci objema rukama drže dugacka vesla, a u tri veslac u svakoj ruci drži po jedno kratko veslo. Svi dijelovi koji prenose sile, ukljucujuci osovine pokretnih dijelova, moraju biti cvrsto pricvršceni na tijelo veslackog camca. Uzdužno se može kretati samo sjedalo veslaca. Kod veslanja kratkim veslom koristi se par kratkih vesala koje veslac drži jednom rukom. Obicno je jedna ruka viša od druge jer se rucke preklapaju. Kod veslanje dugim veslom svaki veslac objema rukama drži po jedno veslo, a broj veslaca je paran. U veslanju postoji osam disciplina: samac – jedan veslac sa dva vesla dvojac na parice – dvojica veslaca s po dva vesla dvojac bez kormilara – dvojica veslaca s po jednim veslom dvojac s kormilarom – dvojica veslaca s po jednim veslom i kormilar cetverac bez kormilara – cetvorica veslaca s po jednim veslom cetverac s kormilarom – cetvorica veslaca s po jednim veslom i kormilar cetverac na parice – cetvorica veslaca s po dva vesla osmerac – osam veslaca s po jednim veslom i kormilar. 3. Veslanje na rijeci Dravi Ucenici najprije upoznaju i poboljšaju svoje vještine veslanja do razine koja im omogucava sigurno bavljenje ovim sportom. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\VESLANJE V OSNOVNI ŠOLI\D_Idzojtic_Trening u teretani_ simulatori.JPG Fotografija 1: Trening na simulatorima Prije pocetka veslackog dijela treninga je važno dobro zagrijavanje dinamickim vježbama istezanja. Nakon uvodnog dijela ih treneri Veslaškega kluba Dravske elektrarne Maribor rasporeduju u skupine. Svakoj skupini se demonstriraju zadaci obuke na pojedinim stanicama. Ucenici usvajaju osnovne tehnike veslanja najprije na simulatorima veslanja (veslacki ergometri) u teretani. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\VESLANJE V OSNOVNI ŠOLI\D_Idzojtic_Obhodna vadba.JPG Fotografija 2: Zadace u obliku zaobilazne vježbe Najprije ucenici odjenu spasilacke prsluke. Zatim slijedi priprema camaca uz pomoc trenera i prakticni zadaci veslanja na rijeci Dravi. Ucenici se testiraju u stvarnim uvjetima na vodenoj površini. Sigurnost ucenika osigurava se pratnjom iskusnih trenera ili voditelja tijekom cjelokupnih aktivnosti. Aktivnost koju organiziramo za ucenike je besplatna. Neki su oduševljeni sportom, upišu se u klub i pocinju sustavno vježbati. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\VESLANJE V OSNOVNI ŠOLI\D_Idzojtic_Veslanje po rijeci Dravi.JPG Fotografija 3: Veslanje po rijeci Dravi 4. Zak ljucak Program tjelesnog odgoja zajedno s programom izbornih predmeta upotpunjuje odgojno obrazovni program osnovne škole. Svrha jednogodišnjih predmeta sport za opuštanje i sport za zdravlje je upoznavanje novih sportova koji se ne mogu provoditi niti implementirati u obvezni školski program. Sa stajališta sportsko- rekreacijskih ucinaka, važni su za kvalitetno provodenje slobodnog vremena tijekom cijeloga života. Znanja koja ucenici stjecu u novim sportovima, omogucuju im da u slobodno vrijeme odaberu sportske sadržaje i opterecenja koja su im primjerena. Ucenici i roditelji postaju svjesniji da je sportska aktivnost vrlo važna za zdravlje svakog pojedinca. Dijete koje je tjelesno aktivno lakše uci i savladava svakodnevne napore. 5. Popis lite rature i fotografija [1.] Kovac, M. (2001). D. Novak. Ucni nacrt: izbirni predmet: program osnovnošolskega izobraževanja. Šport: šport za zdravje, izbrani šport, šport za sprostitev / (avtorici besedila Marjeta Kovac, Doljana Novak). – 1. natis - Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport: Zavod RS za šolstvo. [2.] Slovenska Wikipedija. URL: https://sl.wikipedia.org/wiki/Veslanje (pristupljeno 27. listopada 2020.) [3.] Fotografije 1. - 3. - vlastiti izvor Strucni rad PILATES VJEŽBE U OSNOVNOJ ŠKOLI Božena Idžojtic Osnovna šola Angela Besednjaka, Maribor Sažetak Djeca i mladi školske dobi u modernom nacinu života premalo se krecu: prijepodne provode sjedeci na nastavi, popodne radeci domace zadace, uceci ili sjedeci uz elektronicke uredaje. Uz svu tehnologiju koju imamo, suoceni smo s cinjenicom da imamo sve manje slobodnog vremena i slijedimo neprirodan ritam života. Kako smo sve više izloženi stresu, dobro je ako se znamo rasteretiti i opustiti. Svaki pojedinac može za sebe pronaci aktivnost koja ga opušta. Jedan od oblika vježbanja za smanjenje ucinaka stresa i umora je pilates. Ovim vježbama poboljšavamo snagu razlicitih mišicnih skupina i osiguravamo bolje držanje tijela. Pilatesom ucvršcujemo povezanost uma, tijela i duha. Osim toga, dobro se razgibamo i revitaliziramo tijelo. Kljucne rijeci: opuštanje, vježba, kretanje, stres, talentirani. 1. Kretanje – osnovna ljudska potreba Mnogo se govori o zdravom nacinu života i kretanju kao osnovnoj ljudskoj potrebi. Djeca koja pohadaju osnovnu školu trebala bi biti svakoga dana tjelesno aktivna najmanje jedan sat. Ucenici 1. i 2. trijade (od prvog do šestog razreda) još uvijek izražavaju tu potrebu za kretanjem i uglavnom se vole baviti sportskim aktivnostima bez posebnog poticaja. Ucenici posljednje trijade, koji pohadaju 7. - 9. razred, u prosjeku izražavaju nešto manju potrebu za tjelesnom aktivnošcu. U osmišljavanju godišnjeg plana i programa ucitelj ima mogucnost u svoj plan rada ukljuciti razlicite sadržajne sklopove kojima ce postici ciljeve propisane kurikulumom za osnovnu školu. Pilates je vježba koja na poseban nacin kombinira vježbe jacanja i istezanja. Previše sjedilacki nacin života i premalo kretanja vec kod djece mogu uzrokovati bolove u ledima. Pilates ima pritom važnu ulogu jer vježbama možemo ojacati stabilizatore trupa, poboljšati pokretljivost kralješnice, držanje tijela, ravnotežu i koordinaciju pokreta. 2. Pilates u službi prevencije Kralješnica, koju cine kralješci, odgovorna je za pravilno držanje tijela. Kralješci su medusobno odvojeni intervertebralnim diskovima, a kralješnica je oblikovana u obliku slova S. Uz pomoc mišica omogucuje lako i ugodno kretanje našeg tijela. Posljednjih desetljeca razvojni proces djece uvelike se promijenio. Djeca rastu brže, obicno su viša od prethodnih generacija i spolnu zrelost postižu ranije. Brzi rast rezultira slabom pokretljivošcu jer mišici i tetive ne mogu tako brzo pratiti kosti. U prvim godinama školovanja tjelesne aktivnosti djece mijenjaju se u odnosu na predškolsko razdoblje – povecava se vrijeme sjedenja, a smanjuje tjelesna aktivnost. Posljedica je loše držanje tijela. Vrlo je važno rano otkriti ili cak odgovarajucim vježbama sprijeciti nepravilnosti kralješnice (loše držanje tijela, odstupanja od pravilnoga položaja). Stres Rijec stres prvi je put uvedena 1930. godine, a dolazi iz psihologije i biologije. Odnosi se na ljudski ili životinjski organizam koji nije sposoban pravilno odgovoriti na emocionalne ili fizicke prijetnje, koje mogu biti stvarne ili izmišljene. Stres je reakcija cijelog tijela koja može izazvati promjene u svim organima i stanicama. To posebno vrijedi kada smo izloženi dugotrajnom stresu. Znakovi prekomjernoga stresa su: • nervoza • zabrinutost • tjeskoba (anksioznost) • poteškoce s koncentracijom • pretjerana emocionalnost • razdražljivost. Tjelesna aktivnost zasigurno je jedna od važnijih aktivnosti koja koristi mentalnom i tjelesnom zdravlju te olakšava prevladavanje svakodnevnih stresnih situacija. Predstavljanje vježbe Pilates je jedinstvena kombinacija vježbi koje je osmislio Joseph Hubert Pilates pocetkom prošlog stoljeca. Roden je u Njemackoj 1880. godine. U djetinjstvu je bio jako bolestan (astma, rahitis, reumatoidni artritis). Cijelog života proucavao je ljudsku fiziologiju i metode kako ojacati tijelo i poboljšati mu vitalnost. Trening pilatesa pogodan je za sve dobne skupine, bez obzira na fizicku spremnost ili stupanj treniranosti. U nastavnom predmetu Sport ukljucila sam ga u godišnji plan i program trece obrazovne trijade (7. - 9. razred) te obaveznih izbornih predmeta Sport za zdravlje i Sport za opuštanje. Tijekom vježbanja naglasak je na opuštenom, dubokom i prirodnom disanju, a vježbe se izvode glatko te mekim, nježnim pokretima. Vježbajuci pilates, sustavno aktiviramo manje mišicne skupine koje su u onim klasicnim treninzima obicno nedovoljno opterecene ili zanemarene. Pravilnim disanjem opuštamo nepravilnu napetost mišica. Vježbamo li pilates redovito, stražnjica ce postati cvršca i lijepo oblikovana, a nestat ce i masne naslage na trbuhu. Osim toga, poboljšava se mišicna snaga te izdržljivost i fleksibilnost. Pozitivan ucinak vidi se i u radu dišnog, limfnog i kardiovaskularnog sustava. Poboljša se držanje tijela, imunološki sustav i probava. Za vježbu pilatesa trebamo samo udobnu odjecu i prostirku (podlogu) za vježbanje. Po cijelome svijetu ovu vježbu preporucaju ortopedi i fizioterapeuti. Vježbanje pilatesa povecava: - fleksibilnost tijela - stabilizaciju tijela - mentalnu pažnju (koncentraciju) - savladavanje stresa - pravilno držanje tijela i oblik tijela. Temeljna nacela vježbe: a) Centar snage (powerhouse) predstavljaju mišici trbuha, stražnjice, unutarnje strane bedara i donjeg dijela leda. Važno je da je center snažan jer njime kontroliramo i ona kretanja kod kojih se cini da su aktivni samo udovi. b) Pravilno disanje – Pri disanju je važan ritam. Vježbe su koncipirane tako da se kretanje koordinira dubokim disanjem. Prirodni ritam disanja je plitak, što je loša navika koja utjece na cijelo tijelo. Dubokim udahom krv se obogacuje kisikom, a izdahom uklanjamo otrovne tvari iz tijela. Tijekom vježbi duboko dišemo i ne zadržavamo zrak. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\PILATES V OSNOVNI ŠOLI\IMG_9623.jpg Fotografija 1: Pri disanju je važan ritam. c) Preciznost – Izvodenje vježbi mora biti precizno i kontrolirano. Usredotocimo svoje misli samo na svoje kretanje i ne mislimo ni na što drugo. d) Kontrola / nadzor –. Kretanje mora biti kontrolirano. Pri izvodenju vježbi budimo precizni i pažljivi. Tako cemo napredovati brže i time smanjiti vjerojatnost ozljeda. e) Usredotocenost / koncentracija – Kada smo sabrani, ustrajno se usredotocujemo na pokret. Tako pocinjemo spoznavati kako mislima možemo kontrolirati djelovanje mišica. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\PILATES V OSNOVNI ŠOLI\IMG_9624.jpg Fotografija 2: Koncentracija f) Glatko kretanje – vježbe su osmišljene da se izvode što je moguce glatko, odlucne dinamike. U prijelazima izmedu vježbi nema neugodnih pokreta i nesklada. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\PILATES V OSNOVNI ŠOLI\IMG_9626.jpg Fotografija 3: Važno je glatko kretanje g) Okvir predstavlja dio tijela – pravokutnik izmedu naših bokova i ramena. Pozornost usmjerimo na to da ce naš okvir tijekom provedbe vježbi uvijek biti stabilan. Pilates i nadareni ucenici U godišnji plan i program nastavnog predmeta Sport vec nekoliko godina zaredom unosim i vježbu pilatesa. Za vježbu ucenici trebaju prostirke (podlogu za vježbanje) i udobnu odjecu. Uz mirnu glazbenu pratnju pokrete izvodimo svjesno i svoje misli usmjeravamo na ono što se dogada u našem tijelu. Sudjelujemo i u projektu "Noc branja" (u prijevodu: Noc citanja). Za ucenike koji su cijelu noc s uciteljicama citali odabranu literaturu, ujutro izvodim pilates-vježbu. Sudionici su obicno pomalo neispavani, ali ih opuštajucom glazbom i primjerenim vježbama dobro razgibam i razbudim. Za neke ucenike organiziram i dodatne satove pilatesa jer smo u ovoj školskoj godini ukljuceni u Projekt POGUM (u prijevodu: Projekt HRABROST) koji, izmedu ostalog, u školski prostor unosi medugeneracijsko sudjelovanje. Kada su ucenice bile sposobne izvesti zadatke samostalno i dovoljno glatko, provele su radionicu pilatesa najprije za ucenice iz razreda na redovnim satovima Sporta. Potom smo na nastavu pozvali starije gradane naše gradske cetvrti, gdje su aktivno sudjelovali u radionici pilatesa. Najcešce ove radionice izvode nadarene ucenice koje žele na satovima Sporta vježbati i kretati se na drugaciji nacin, što im predstavlja svojevrstan izazov. G:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\PILATES V OSNOVNI ŠOLI\IMG_9627.jpg Fotografija 4: Rastezanje 3. Zak ljucak Želimo li biti u bilo cemu dobri, trebamo vježbati. Da bismo naucili neke vještine, moramo poštovati odredene elemente pomocu kojih cemo moci savladati odabranu vještinu. Vježbanje pilatesa znaci „savršeni sklad uma, tijela i duha“ (J. Pilates). U brizi za zdrav tjelesni i mentalni razvoj djece i mladih školske dobi, definitivno cu nastaviti s pilatesom jer je to dobar oblik tjelesne aktivnosti kojim oblikujemo svoje tijelo, a istovremeno nas štiti od svakodnevnih stresnih situacija. Ucenicama koje žele drugaciju i zahtjevniju vježbu na satovima Sporta, omogucit cu da nastave s aktivnostima u obliku pilates-radionica za svoje sugradane jer to potice razvoj poduzetnickih kompetencija i integraciju medugeneracijske suradnje u školsko okruženje. 4. Popis lite rature i fotogra fija [1.] Kristan, S. …et. al. (1993.). Smernice šolske športne vzgoje. Ljubljana. Zavod RS za šolstvo in šport. [2.] Stewart, K. (2006.). Pilates: prirocnik za ucenje pilatesa doma. Tržic. Ucila International. [3.] Clanak - Slovenska Wikipedija. URL: https://sl.wikipedia.org/wiki/Stres (dostupno 31.8.2020.) [4.] Clanak - Rehamedical.si. URL: https://rehamedical.si/2018/01/07/visok- pomen-redne-telesne-aktivnosti-pri-otroku (dostupno 31.8.2020.) [5.] Fotografije – vlastiti izvor. Strucni rad PREVENTIVNO-KOREKTIVNE AKTIVNOSTI U OSNOVNOJ ŠKOLI Božena Idžojtic, nastavnica tjelesne kulture Osnovna šola Angela Besednjaka, Maribor Sažetak U dobi u kojoj živimo je nacin našeg života više ili manje sjedeci. Osnovnoškolci mnogo vremena sjede u školi, poslije nastave popodne kod domacih zadaca i kompjutera …Ispravno držanje tijela vrlo je važno za djecu u osnovnoj školi. Rezultati istraživacke zadace (Pre)teška školska torba bili su vrlo zanimljivi. Djeca svaki dan nose na ledima vrlo teške školske torbe ili rukzake. Nemaju te mogucnosti, da bi imali jedne udžbenike u školi, a druge kod kuce. To znaci, da svaki dan nose u školu više nego 10 % njihove tjelesne mase na svojim ledima. Svaki radni dan u sedmici provjeravali smo težinu njihovih školskih torbi. U svojoj dugoj školskoj praksi sam kao nastavnica tjelesne kulture u svoj rad ukljucila preventivno-korektivne aktivnosti. Na osnovnoj školi gdje radim, imamo vec više godina organizovan opuštajuci-rekreativni odmor. U odmoru od petnajst minuta ucenici mogu birati izmedu velikog broja razlicitih mogucnosti za opuštanje i odmor od školskih obaveza. Tijelo ucenika još je u fazi razvoja, zato je vrlo važno, da se u svom slobodnom vremenu što više krecu i igraju u prirodi, neguju razlicite sportove, iako su oni rekreativnog znacenja. Kljucne rijeci: zdravlje, rekreacija, opuštajuci-rekreativni odmor, muskulatura. 1. U vod Sjedeci nacin života Sve više se govori o zdravom nacinu proživljavanja slobodnog vremena. Ucenici u osnovnoj školi mnogo vremena rade sjedecim nacinom. Svake školske godine kod tjelesne nastave uocim nekoliko ucenika sa ravnim stopalima. Zna se, da se iz ravnog stopala u kasnijim godinama razviju poteškoce sa kicmenim stubom. Kod ucenika, koji se u slobodnom vremenu vrlo malo bave sportom i kretanjem, možemo vidjeti slabu mišicnu moc pojedinih mišicnih skupina ili muskulature u cjelini. Na našoj osnovnoj školi imamo više godina organizirano opuštajuci-rekreativni odmor. U pauzi od petnaest minuta ucenici mogu birati izmedu mnogo razlicitih mogucnosti za opuštanje i odmor od školskih obaveza. Na školskom dvorištu gdje se nalaze sportsko igralište, atletska staza i djecja igrala, ucenici izaberu svoju aktivnost koja ce ih najbolje opustiti. U blizini sportske sale imaju nacrtane igre na podu iz prošlosti koje su se igrale naše bake: Ristanc, ukrasti zemlju i još neke druge, koje su vec godinama zaboravljene, pa ih tako želimo opet oživjeti … Ucenici imaju mogucnost izabrati aktivnosti u maloj ili velikoj sportskoj sali, gdje igraju košarku na ispadanje bez tjelesnog kontakta. Nastavnici pazimo, da su ucenici primjerno obuceni. Za sve aktivnosti moraju imati primjerene tenisice odnosno djeca u sportskoj sali mogu biti i bosi, da im ne proklizava. 2. Prev entivno - korektivne ak tivnosti Aktivnost je ponudena ucenicima 1. - 5. razreda, svaki dan u sedmici za jednu grupu. Vježbe u grupi su korisne kada se svi pokreti izvode snagom vlastite muskulature i kada je moguce pravilno izvodenje. U grupi radi do 10 ucenika, veci broj u grupi nije poželjan, jer se smanjuje mogucnost kontrole. Iz tog razloga ukljucujem u rad nadarene ucenike. Sustavni rad uz pomoc nadarenih ucenika omogucuje djeci, da utvrde mišicnu moc razlicitih mišicnih skupina. Nadarenim ucenicima je takav oblik rada velik izazov, a takoder i pomoc nastavnici tjelesnog odgoja. Na pocetku školske godine sam vježbe radila samo sa njima, dok nisu naucili pravilno pokazati svaku vježbu. To smo radili zato, da kad pocnu oni voditi vježbanje za drugare, mogu primijetiti greške i drugara ispraviti. Za izvodenje odabrane vježbe nema mnogo vremena, samo petnaest minuta, zato mora biti ucenik u ulozi ucitelja na vježbanje sa drugarima dobro pripremljen. Najcešce odaberem aktivnosti za moc tijela i vježbe za snagu mišica kod ravnog stopala. Vježbe nisu obavezne za sve ucenike, imaju više mogucnosti, pa mogu odabrati one za koje imaju najviše zanimanja odnosno su potrebne. Roditeljima aktivnosti predstavljam na roditeljskom sastanku. Oni se sa djetetom dogovore, koliko je preventiva korisna za dobar razvoj njihovog tijela u tom razdoblju. I na osnovu toga ucenici se prikljucuju grupama. Ucenici sve vježbe rade bosi. Ravno stopalo Ravna stopala nisu ništa neobicno. U vecini svi se rodimo sa ravnim stopalima. Stopalni svod nastaje postupno kad se razvijaju veziva i mišici u stopalu. Izoblice se do naše šeste godine. Tada (u nekim primjerima još nekoliko kasnije) još ih možemo popraviti, a u odrasloj dobi ravna stopala donose nam mnogo poteškoca, izmedu kojih su najcešci bolovi u kralježnici. Strucnjaci kažu da je pravi oblik stopala izbocen u dva svoda: uzdužni i poprecni. Zdravje Zakaj je ravna nogica in jo lahko pozdravi? Slika Slika 1: Ravno stopalo Zadace za jacanje muskulature stopala u stojecem pocetnom položaju: - hodati visoko po prstima (slika 2), - bosim nogama hodati po konopcu, - hodati na vanjskoj strani stopala, prsti su zgrceni, - hodati po petama, prednji dio stopala je podignut, a prsti zgrceni. C:\Users\bozen\Documents\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\FOTOGRF. KOREKT. GIMN\IMG_9715.jpg Slika 2: Hodamo visoko po prstima. Preporucuje se da djeca hodaju bosa po neravnom terenu, šljunku, itd., jer se na taj nacin aktiviraju mišici svoda stopala. Zadace s malim rekvizitima u sjedecem položaju i nasloniti se na laktove iza tijela: - valjanje male loptice medu stopalima sa uzdignutim skupljenim nogama (slika 3), - valjanje male loptice u smjeru naprijed – natrag preko poda (slika 4), C:\Users\bozen\Documents\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\FOTOGRF. KOREKT. GIMN\IMG_9719.jpg E:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\FOTOGRF. KOREKT. GIMN\IMG_9723.jpg Slika 3: Valjanje loptice izmedu stopala. Slika 4: Valjanje loptice preko poda. - nožnim prstima hvatati maramu, prenijeti je od jedne na drugu stranu (lijevo-desno), - pomicanje olovke s prstima s jedne na drugu stranu (lijevo-desno). Kicmeni stub Kicmeni stub je temeljni nosilac ispravnog držanja. Nastavnici tjelesnog odgoja mogu odabrati vježbe za jacanje snage i sposobnosti svih vecih mišicnih skupina važnih za održavanje ispravnog držanja. U nastajanju deformacija mogu igrati posebno ulogu razne loše navike koje djeca vrlo lako usvajaju: nošenje teške školske torbe stalno u istoj ruci, loše sjedenje u školskoj klupi, pogrbljen položaj kod stajanju i sjedenja itd. Zadace za moc trbušne muskulature u pocetnom položaju na ledima: - Sa savijenim nogama u koljenima (45 stupnjeva) i istegnutim rukama iza glave – dizati glavu i rameni pojas – s rukama dotaknuti koljena, stopala pri tome ostaju na tlu. U ležecem položaju - udah, u dignutom položaju – izdah. - Jedna noga savijena u koljenu, druga istegnuta na podlozi, ruke uz tijelo. Istovremeno podizati desno rame i glavu i dohvatiti desnom rukom stopalo opružene leve noge. Zatim desna noga, lijeva ruka. - Sa savijenim nogama u koljenima: najprije jedno onda drugo koljeno privlaciti što bliže grudnom košu. E:\Strokovni clanki in potrdila za napredovanje\strokovni clanki\FOTOGRF. KOREKT. GIMN\IMG_9724.jpg Slika 5: - U pocetnom položaju ležimo na ledima noge su savijene u koljenima – ispružiti nogu uvis. Važno je zategnuti trbušne mišice i tako pripiti kicmu uz podlogu. Zadace za moc muskulature leda – pocetni položaj ležeci na trbuhu: - Dijagonalno podizati istegnutu lijevu ruku i desnu nogu i onda promijeniti ruku i nogu te vježbu ponoviti. Pri tom je vrlo važna napomenuti, da lice mora biti okrenuto prema podu. Takoder moramo napomenuti, da ruku i nogu podižu 8 do 10 cm iznad poda. - Plivanje po suhom – sa istegnutim rukama i nogama 8-10 cm nad podom, kratko pokretati gore-dolje. Amplituda micanja vrlo je mala, a lice je pritom okrenuto prema podu (slika 6). Slika 6: Plivanje po suhom - Ruke su ispred glave oslonjene dlanovima uz podlogu. Obje noge dizati od podloge. - Ruke su ispred glave oslonjene dlanovima uz podlogu. Obje noge dizati od podloge i pri tom širiti i skupljati noge. Zadace za moc muskulature leda – cetvoronožni pocetni položaj: - Istegnute noge naizmjenicno dizati gore. - Dijagonalno dizanje istegnute lijeve noge - desne ruke i obrnuto. Ruku dizati do visine uha, a nogu do visine kukova, ne više, da ne dode do previše savijenog kicmenog stuba. Lice neka bude okrenuto prema podu. - U cetveronožnom položaju kicmu savijamo prema gore u obliku slova C. Na kraju svake aktivnosti dobro protegnemo sve mišicne skupine koje su bile u najvecoj mjeri aktivne. 3. Zak ljucak Sport je fenomen vremena u kojem živimo i postaje vrlo važan dio kvalitetnog života. Poznato je da su mnoge bolesti civilizacije povezane sa nedovoljnim kretanjem i da fizicke vježbe imaju velik sveukupni utjecaj na covjekov organizam. Uz pomoc preventivno-korektivne aktivnosti i svih ostalih aktivnosti u rekreativnom odmoru imaju naši ucenici više mogucnosti za zdrav i bolji svakodnevni boravak u školi. 4. Popis lite ratur e [1.] Koturovic, L., Jericevic D. (1988). Korektivna gimnastika. Beograd: Sportska knjiga. [2.] Lehmann, G. (1998). Ruckenschule fur Kinder. Munchen: Grafe und Unzer Verlag GmbH. [3.] Clanak. Aktivni.si. URL: https://aktivni.metropolitan.si/zdravje/skrb-za- stopala/ pristupljeno 30.10.2020 [4.] Clanak. Sl.crossfitcoastal.com. URL: https://sl.crossfitcoastal.com/zdaroye/8-chamu-yznikae-ploskastupnyovasc- i-ci-mozhna-yago-vylechyc/ pristupljeno 30.10.2020 [5.] Clanak. Psihologija dela. URL: https://psihologijadela.com/2018/05/21/aktivni-odmori-dvojna-zmaga/ pristupljeno 30.10.2020 [6.] Osobni arhiv fotografija Strucni rad PAHULJICA POTEPINKA Autorska prica Nuša Zadražnik OŠ Matije Valjavca Preddvor SLOVENIJA Sažetak Zima dolazi i nadamo se da cemo s njom imati i snijeg. Zbog toga sam odlucila napisati bajku koja ce uljepšati novogodišnju atmosferu. Htjela sam stvoriti bajku koju bih mogla dramatizirati s ucenicima u dobi od osam do jedanaest godina. Trebalo je uci dublje u tematiku i razmisliti s kojim se likovima i problemima djeca susrecu u ovoj dobi. Samo ako im je prica bliska, oni je uzimaju kao svoju i poistovjecuju se s njom. Tako se u mojoj mašti rodila bajka Pahuljica Potepinka. Pahuljica, koja se baš dobro ne snalazi na Zemlji, cezne i traži svoje mjesto. Svatko, osobito djeca, cesto se nadu u nevolji kad ne mogu pronaci svoje mjesto koje im pripada, kad ne znaju gdje zapravo pripadaju. Tako se cak i znatiželjna pahuljica odmaknula od svojih sestara i našla u nevolji. Uz pomoc prijatelja pronalazi svoje mjesto i unatoc tome što ne dolaze iz istog okruženja i ne mogu živjeti zajedno, ostaju dobri prijatelji koji im priskacu u pomoc u nevolji i brinu jedni za druge. Dakle, nastala je ideja i posao je zapoceo. Kljucne rijeci: dramatizacija, zimska prica, prijateljstvo, pomoc LIKOVI U IGROKAZU: - pahuljica Potepinka - pahuljice - medvijed - žaba - zec - pauk - snjegovic - sova PAHULJICA: Oh, kako je lijepo plesati i igrati se snježnih igara. Voljela bih plesati cijeli dan i prepustiti se zabavi. Dodite sestre pahuljice, zaplešimo ponovno. PAHULJICA: Juhu, pogledaj me, vec letim! Sad, sad cu sletjeti na mekani bijeli pokrivac. Ajme! To je, medutim, bilo teško slijetanje. Eto, sad se moram malo urediti, a onda na put. To ce biti zabavno. Samo koga cu upoznati? Ma, nema veze, samo da se dobro slažemo i super se zabavljamo. Put pod noge. MEDVIJED: (Samopouzdano.) Dobar dan, zeko. Culi ste kako je lisica krenula s vukom. Pa tako ga je mrzila što ju jucer uopce nije pogledao. No, sad pa to. ZEC: Cuo, cuo. Rekao mi je pauk. (Ugleda pauka) O, zdravo pauce, razgovarali smo o tebi. PAUK: Dobar da. A što o meni? ZEC: Pa dobro znaš što nas tako zanima. Lisica i medvijed. PAUK:A to. Oh, ma pustimo sad to. Pogledajte prijatelji dolaze, cajanka se priprema. ŽABA, SOVA: Dobar dan gospodo. Je li tko za caj? (Razgovaraju, piju caj.) PAHULJICA: O, pogledajte, pogledajte! Društvo. Biti ce veselo. Prici cu im i malo porazgovarati s njima. Hej, prijatelji! Ja sam pahuljica Potepinka. Želite li me primiti u svoje društvo? ŽIVOTINJE: Dodi samo, bitno da si dobre volje. Jesi li za caj? PAHULJICA:Što je to caj? Kod nas ne pijemo caj. Ako mi ponudite caj, probati cu. Ovamo s tim cajem. (Svi znatiželjno gledaju.) Uh, kako je vruc! To nije za mene! ZEC: Pogledajte, vani kiši. Žao mi je ali morati cemo se razici. Neki drugi puta. Baj bajcek! ŽIVOTINJE: Da, onda dovidenja! (Životinje su se razišle svaka svojim putem.) PAHULJICA:A ja, što je sa mnom? Tko ce me uzeti sa sobom? (Ocajno.) Ovdje cu se otopiti. Joj, pogledajte, vec se otapam. Pomozite! ŽIVOTINJE: Da stvarno, što cemo s njom? Medvijede, što kada bi je odveo k sebi doma,jer ce inace ova jadnica umrijeti. MEDVIJED: Pa da! Zašto ne. Dodi sa mnom. U brlogu ima još nešto prostora. Tako ce nam biti toplije i ljepše cemo spavati PAHULJICA:Hura, vec se veselim! (Otidu zajedno.) MEDVIJED: Evo, stigli smo doma. Ovo je moj dom. Udi i osjecaj se kao kod kuce. Eto tako, sada cu i ja leci (Legli su i pokrili se pokrivacem.) PAHULJICA:Au, au, au, zgnjeciti ceš me. Da, što sad? MEDVIJED: A što, što? Spavati cemo sada. PAHULJICA:Meni se uopce ne spava. Uh, kako je vruce. Dolje s tim pokrivacem. MEDVIJED: Što ti je? Pusti mi taj pokrivac, hladno mi je vec od samog pogleda na tebe. Kako uopce možeš živjeti u tako hladnoj opravici? PAHULJICA: Ta mi najbolje pristaje. Tako su mi rekli. Dobro pazi na nju i nikad je nemoj izgužvati. (Placuci.) Ali vidi. Ovdje je toplo, a toplina mi nimalo ne odgovara. Što da ucinim? MEDVIJED: Da, ovdje ne možeš ostati. Doista. Za tebe je tu pretoplo. Znaš što. Otidi lijepo do žabe. Tamo je definitivno pravo mjesto za tebe. Vidi, nacrtati cu ti kartu. (Crta.) Kreni šumskom stazom. Kod velikog hrasta skreni desno, nato tri koraka naprijed, pa lijevo. Tamo pocekaš, da zacuješ pjev kosa. Brzo se okreni i nedaleko od toga ceš ugledati visoku travu. Podi do trave i skreni desno pa još tri koraka i vec ceš biti tamo. PAHULJICA: To je stvarno komplicirano. Dakle: Najprije idem po šumskoj stazi. Kod velikog hrasta skrenem desno, zatim tri koraka naprijed, pa lijevo. Tamo pocekam, da se javi kos, brzo se okrenem i ugledam visoku kravu. MEDVIJED: Ne, ne i još jedanput ne. Tamo ugledaš visoku travu, a ne kravu. PAHULJICA:Aha, da, stvarno. Znaci travu. Idem do trave i skrenem desno. napravim još tri koraka i vec sam kod žabe. Hvala medvijede. Ti si stvarno pravi prijatelj. Dovidenja i slatki snovi. MEDVIJED: Sretan put. Dovidenja! PAHULJICA: No evo, opet sam sama. Ali žaba ce biti sretna što me vidi. Idem brzodo nje, da bude veselo. Ovdje skrenem desno. Jedan, dva i tri koraka pa opet lijevo. Sada moram dobro slušati, kako bih ugledala veliku žabu. Ugledati? Oh, stvarno. Slušati, da cujem kosa (Sluša.). Bravo! Sad se okrenem, da! Tamo ce biti žaba. Žaba, žaba, žabica! ŽABA: (Pleše.) Ne smetaj, ne smetaj, ne smetaj! Pa vidiš, da vježbam! PAHULJICA: Što ti sve znaš žabo! Stvarno si pravi majstor. ŽABA: No da, stvarno sam prava majstorica. Ali moram vježbati. Rado bih se prijavila na plesno natjecanje. PAHULJICA: Što ne kažeš? Zar stvarno! I ja sam cula, da pripremajupri velikoj lokvi pripremaju natjecanje u plesu. ŽABA: Što? PAHULJICA:Casna sniježna rijec, da ti kažem. Pa lako i sama provjeriš. U vecerašnjem Šumskom glasu je tako pisalo. ŽABA: To moram svakako provjeriti. Cekaj, cekaj! Aha, tu nešto piše. U cetvrtak priredujemo veliko plesno natjecanje pri velikoj lokvi. Prijaviti se mogu samo parovi sa zanimljivim plesovima. Dobrodošli! Juhu, juhu! To ce biti prilika za mene. PAHULJICA: Zasigurno ceš biti jedna od najboljih.Tko je tvoj plesni partner? ŽABA: Da stvarno, tko? To još ne znam. No, opet nece biti ništa. A tako sam se vec poveselila. Tko bi mogao biti moj plesni partner? Cekaj, cekaj. Vec cu si ja nekog izabrati. (Razveseli se.) Pa stvarno. Ti bi mogla biti moja plesna partnerica. PAHULJICA: Ja? Pa ja uopce ne znam plesati. ŽABA: Ma ja cu te nauciti. Možemo poceti. Desno nogu ovamo, lijevu ovdje. Gledaš u desno i držiš se plavo. No, sad krecemo! (Plešu vrlo divlje.) PAHULJICA: Joj, žabo uspori malo. Svaka kost u tijelu me boli. Oh, ne mogu više. Pocekaj, pocekaj! ŽABA: Ni govora! Još su nam preostala samo dva dana do velikog natjecanja. Idemo! PAHULJICA: Ne mogu više, ne i ne i ne. Žabo, ja nisam prava za to, žao mi je ali moram dalje. Ovo nije pravo mjesto za mene. Ne mogu više izdržati. Hvala za sve i bok (Brzo ode.). Ova žaba je stvarno zaribana. Kako pleše, kako luduje, pa covjek ne može ni disati od nje. Samo dalje od nje. Dalje, daleko, daleko! ZEC: O, dobar dan PAHULJICE. Što nisi kod medvijeda? PAHULJICA: Da, bila sam, a bila sam i kod žabe. Pa nije nikako išlo. ZEC: No, ne budi žalosna. Hoceš da ti zapjevam pjesmicu? PAHULJICA: Može, željela bih. (ZEC zapjeva pjesmicu.) ZEC: Idemo se igrati lovice? PAHULJICA: Da, rado. Ti loviš zecicu! ZEC: Dobro! Trci! Kako si brza. Aha, sad te imam. Loviš! PAUK: Hop, draga moja sad si moja. Kako krasan zalogaj ceš postati. PAHULJICA: O lijep pozdrav PAUCE, baš dobro, da sam te srela. Ti ne znaš,gdje sam sve bila. Auva, zašto me tako omataš? PAUK: Oh, samo tako, draga, samo tako. Malo te želim okusiti. PAHULJICA:Što ceš mi uciniti? PAUK: Kako da ti kažem, želim te kušati. Pa znaš vec: mljac, mljac. PAHULJICA:Štoooo? Želiš me pojesti? Pa mislila sam da smo prijatelji. PAUK: Prijatelji, prijatelji! (Upita gledatelje.) Da, djeco, smije li se pojesti prijatelje? Ah, samo malo te želim okusiti. Tu kod noge. Ne, ne, ne tu pri ruci. Oh, a što ako bi malo tu kod trbuha? PAHULJICA:Auva! Molim te PAUCE, potpuno sam bezukusna. Hladna, ledena, a povrh toga sam suha.Od mene ce te boljeti samo želudac, i još glava povrh svega. PAUK: Fuj, pa to je stvarno istina. Moji zubi! Zalediti ce se. Da, što onda uopce radiš tu? Tu nije tvoje mjesto. PAHULJICA: Pa to se vec neko vrijeme i sama pitam. Ali ne znam gdje je moje mjesto. Nemam brace ni sestara. Ne znam, ni kuda ni gdje. (Zaplace.) PAUK: No, nemoj plakati. Pomoci cu ti. Ništa lakše. Cini mi se, da je tvoje mjesto pri … pri … pri ... Joj, kvragu,ipak ne znam. O, znam! Ako ne znam sam, onda ce nam pomoci prijatelji. (Telefonira.) 53911 halo medvijede. Slušaj! Imamo problem i želim, da nam ti pomogneš.Možeš li mi se javiti? O.K. Pozdrav! 117739 halo, PAUK pri telefonu, žabo jesi li ti? Slušaj! Trebamo te! Dodi odmah kada možeš! Hvala, vidimo se. 661143 ZEC? Ovdje PAUK. Jesi li negdje u blizini, da se zaustaviš kod mene? Da, odmah. Hvala. Bok! No vidiš! Problem bude riješen kad kažeš jedn-dva. PAHULJICA: Hvala ti dobri PAUCE. No ne baš dobri jer ne zaboravi da si me htio pojesti. MEDVIJED, ŽABA, ZEC: Evo, tu smo. Za kojim grmom cuci problemcic? PAUK: No slušajte. PAHULJICA ne može naci svoje pravo mjesto u svijetu. Bila je vec kod vas, medutim nije uspjelo. Znaci da joj moramo pomoci. Imate ideju? MEDVIJED, ZEC, ŽABA: Hm, hm, hm. To ce biti teško. ZEC: Ako mi ne znamo moram si pomoci drugacije. Što kada bi odgovore potražili u šumskoj knjižnici? Tamo ima puno mudrosti, možda nešto i nademo. SVI: Stvarno. Tako je najbolje! (Krenu.) SOVA: Dobar dan. Danas ste svi došli. Oho, još dovodite i lijepu gospodicnu sa sobom. Kakvu knjigu bi željeli posuditi? Možda roman Šaptanje žabama ili krimic Zec s pištoljem ili možda Ne placi draga? Imamo takoder... ZEC: Ne trebamo takve knjige. Želimo prolistati takve knjige koje ce nam pomoci donijeti zakljucke gdje je pahuljicino mjesto. SOVA: A, to je nešto drugo. Onda podimo medu strucne knjige i pokušajmo naci to što tražite. ZEC: Poslušajte ovo: (Cita.) zima je doba, kada prirodi pociva. Postaje hladnije, noci so duže, dani su kraci i takoder cešce sniježi. Djeca rado sanjkaju, skijaju, grudaju i prave snjegovica. Rado love snježne Pahuljice koje … ŽABA: Cekaj! Što vole raditi? Procitaj još jedanput! ZEC: Rado love pahuljice Potepinke. Juhu! Jeste culi! Sada znamo gdje trebamo dovesti pahuljicu. PAUK:Naravno! K snjegovicu. Tamo je njezino mjesto. Kako, se toga nismo ranije sjetili. Oh ta moja velika glava. SOVA:Upravo veceras sam vidjela djecu, koji su u Malom selu izgradili snjegovica. Tamo ce pahuljica Potepinka naci svoje sestre i bracu. Krenimo! SNJEGOVIC: O prijatelji. Kako sam samo veseo, što ste me posjetili. I još ste moju Potepinko doveli sa sobom. Gdje si samo lutala? Tvoje sestrice i braca dugo su tu. PAHULJICE: Juhu, opet smo zajedno! S kakvim naporom smo te ocekivali. PAHULJICA: Da, to tako mora biti. Ako si previše radoznao i ne slušaš odrasle dogodi se da se izgubiš. No ako imaš prijatelje kao što ih imam jane trebaš se bojati. Hvala vam dragi prijatelji. Ostala budem ovdje, vi nas ponekad i posjetite. KRAJ ZAKLJUCAK Pricu Pahuljica Potepinka lako možemo preoblikovati u glazbenu pricu. Za pocetak price dodamo skladbu o plesu pahuljica. Ritmicki instrumenti dodaju se pojedinim životinjskim ulogama kao što su: ZEC – štapici MEDVIJED – bubanj ŽABA – orahove ljuskice PAUK – trska SOVA – kompozicija na kljunastoj flauti Pri dodavanju ritmickih instrumenata ucitelj može biti izuzetno kreativan. Pricu takoder može obogatiti pjesmama na istrumentima koje ucenici uce i znaju svirati. Prica je prilagodljiva i ucitelj može ukljuciti više djece u dramatizaciju, jer su ucenici u ovoj dobi željni nastupa. Uspješan ucitelj i zadovoljni ucenici sve su što bi roditelji mogli poželjeti. Strucni rad SUVREMENI PRISTUPI KOD PREDAVANJA NASTAVNIH SADRŽAJA UNUTAR PODRUCJA LIKOVNE UMJETNOSTI Igor Vitrih, prof. likovne umjetnosti i pthv OŠ Neznanih talcev Dravograd, Slovenija Sažetak U ovom prilogu prikazani su suvremeni pristupi nastavi unutar predmeta likovna umjetnost i izbornih predmeta unutar likovne umjetnosti u osnovnoškolskom obrazovanju. Prikazani su primjeri na temelju višegodišnjih prakticnih iskustava, rada s osnovnoškolskom djecom. Radi se prije svega o primjerima drugacijeg pristupa, suvremenijeg, koji podrazumijeva rad na racunalu, u današnje vrijeme gotovo nepogrješiv. Kljucne rijeci: oblikovanje, stvaranje, drugacije, tehnologija, aplikacije, programi. 1. Uvod U razlicitim razdobljima razvoja likovne umjetnosti, te usporedno s njim i samog obrazovnog procesa unutar doticnih podrucja, bilo je uvijek moguce saznavati samo sadržajnu navezanost u smislu aktualnog dogadanja na podrucju slikarstva, kiparstva, umjetnicke grafike itd. te prijenosa takvih aktualnih sadržaja u obrazovni proces mladih na svim stupnjevima obrazovnog sustava. Uvijek se pokušavalo iskustva, odnosno neko aktualno dogadanje na podrucju likovne umjetnosti približiti mladima, kako bi imali dodir s realnošcu te bi mogli razumijeti razvoj današnjeg likovnog stvaralaštva i na globalnoj razini. Kao što moraju ucitelji, koji poucavaju buduce automehanicare, znati približiti problematiku servisiranja suvremenih automobila, koje ce jednom morati servisirati upravo ti daci, tako moramo znati i mi, ucitelji likovne umjetnosti, likovne sadržaje na suvremen nacin približiti mladim naraštajima djece u našem školskom sustavu. Ne radi se samo o ogranicavanju na potencijal, odnosno na nadarene koji se mogu opredijeliti za doticno zvanje, nego i na sve ostale, doprinoseci na taj nacin boljoj opcoj razgledanosti i vizualnoj pismenosti. 2. Suvremeni pristupi Taj utjecaj novih pristupa na podrucju likovnog stvaralaštva na razini studija (studija likovne umjetnosti, kako na pedagoškom tako i na nepedagoškom smjeru) vec je u znatnoj mjeri ukljucen. Gube se sadržaji klasicnog tradicionalnog pristupa crtanju, slikanju itd., a s druge strane razvija se novi pristup, kao što je npr. konceptualna umjetnost. Ne smijemo zanemariti klasican pristup, koji se razvijao tijekom stoljeca te je osnova za bolje razumijevanje likovne problematike, a ujedno i osnova za nekakav razvoj fine motorike, ali ne možemo ni zaobici aktualna podrucja i nove smjernice unutar likovne umjetnosti. Konceptualna umjetnost, digitalna umjetnost, graficko i industrijsko oblikovanje, moda i fotografija, samo su neka suvremena podrucja koja se nadovezuju na likovne sadržaje koji su danas prisutni i koje valja približiti ne samo studentima likovnih smjerova, vec i srednjoškolcima u svim obrazovnim programima, te naravno i ucenicima u osnovnoj školi, gdje sve to tek zapocinje. Kao ucitelj na osnovnoj školi znam da je to itekako znacajno, znam takoder da se u tom pogledu pocelo nešto mijenjati na bolje, ali još uvijek postoji odredena rezerviranost. Dr. Tomaž Zupancic, profesor na Pedagoškom fakultetu u Mariboru svojim je prirucnikom za suvremene pedagoške prakse u osnovnoj školi (Zupancic, 2006), lijepo približio problematiku konceptualne umjetnosti u smislu kako približiti djetetu takve sadržaje i kako ga ukljuciti u sam praktican rad, u same likovne zadatke. A što je s ostalim sadržajima, npr. s oblikovanjem, fotografiranjem itd., kako te sadržaje približiti djetetu, kako ga motivirati, kako u njemu razviti kriticko mišljenje prema sadržajima te vrste te ga u osnovi uciniti vizualno pismenim. Odgovarajuce didakticko-pedagoške literature zasad nema na podrucju ovakvog obrazovanja. Ali su vec izradeni razni likovni zadaci u smislu prvih pokušaja kako bi se ti sadržaji mogli približiti mladoj i starijoj djeci. Neki pedagozi vec su isprobali neke pokušaje. I jedino ce razmjena tih pokušaja dovesti do spoznaje da su i takvi sadržaji korisni i nužno potrebni za ukljucivanje u proces ucenja samog odgojno-obrazovnog rada, dakako pored vec zadanih klasicnih sadržaja. U nastavku želim podastrijeti svoje spoznaje i dostignuca na podrucju suvremenih pristupa razumijevanju likovne problematike na podrucju kiparstva, fotografije, grafickog oblikovanja itd. Radi se o prepoznavanju novih metoda razumijevanja klasicnih likovnih problema pomocu suvremenih pristupa, pomocu suvremenih oruda, kao što su vizualni mediji i tome slicno. Sljedeci primjeri pedagoške prakse ostvareni su na predmetnom stupnju ucenika starih od 10 do 15 godina, i to u OŠ Neznanih talcev u Dravogradu, gdje vec nekoliko godina predajem nastavu kao ucitelj likovne umjetnosti. 3. Praktican rad Na primjerima koji sljede jasno je prikazana izrada 3D digitalnog ispisa neke kiparske tvorbe. Radi se o nadgradnji vec poznate klasicne skice s olovkom, kakvu mora naciniti kipar prije nego zapocinje s izradom kipa. Ta medufaza stvorena pomocu digitalnog 3D ispisa cinjenicno doprinosi boljem prikazu neke 3D forme (Slika 1, 2, 3). E:\vse za 2013-2014\razno\LVZ\PRIROCNIK\izdelki\MONTAŽNI KIP.jpg E:\vse za 2013-2014\razno\LVZ\PRIROCNIK\izdelki\OBHODNI KIP (MOTIV-PAJEK).jpg Slika1 Slika2 E:\vse za 2013-2014\razno\LVZ\PRIROCNIK\izdelki\OBHODNI KIP (MOTIV-JEŽEK).jpg slika 3 Slika1, 2 i 3: Primjeri prikaza 3d digitalnog ispisa za podrucje kiparstva Ucenici mogu ne samo na podrucju kiparstva, vec i na podrucju arhitekture, unutar obrazovnog procesa, prikazati oblik neke arhitekture pomocu skice ili pomocu konacnog digitalnog 3D ispisa (Slika 4, 5). C:\Documents and Settings\MARIJANA&IVAN\Desktop\PRIROCNIK\izdelki\Prostorsko oblikovanje (motiv-prostorska tvorba).png C:\Documents and Settings\MARIJANA&IVAN\Desktop\PRIROCNIK\izdelki\Prostorsko oblikovanje (motiv-prostorska tvorba)2.png Slika4 Slika5 Slika4 i 5: Primjeri prikaza 3d digitalnog ispisa za podrucje arhitekture U nastavku slijede primjeri stvoreni na podrucju grafickog oblikovanja kao novog suvremenog likovnog podrucja. Unutar tog podrucja možemo saznavati logotip (slika 6) ili pak fotomontažu (slika 7). logotip.png fotomontaža.jpg Slika6 Slika7 Slika 6 i 7: Primjeri prikaza racunalne grafike Sve naprijed navedene primjere možemo ukljuciti u spoznavanja razlicitih nastavnih sadržaja samog podrucja likovne umjetnosti. Tijekom samog procesa rada možemo se nadovezivati na problematiku teorije o bojama, problematiku kompozicije, iluzije itd. Svi primjeri bili su nacinjeni pomocu besplatnih programa, i to (Slike od 1 do 5) pomocu programa Google Sketchup, (Slika6) pomocu programa Inkscape, te (Slika7) pomocu programa Gimp. Doticnu problematiku možemo produbljivati i pomocu online programa, gdje možemo na vrlo jednostavan nacin doci do zanimljivih rezultata. Sljedeci primjer online programa (https://www.onlinelogomaker.com) prikazuje izradu jednostavnog logotipa, kojeg možemo izabrati iz unaprijed zadanih oblika, dodamo tekst i oblikujemo ga u konacnici (Slika 7 i 8). Radi se o istom primjeru izrade kakakv prikazuje Slika 6, samo što su koraci u ovom primjeru jednostavniji. Slika7 C:\Users\VesnaV\Downloads\onlinelogomaker-030316-0755.png Slika8 Slika 7 i 8: Primjeri oblikovanja logotipa U svijetu mode vrlo je znacajno da shvatimo harmoniju boja, samu kompoziciju itd., a upravo to može ucenik izraditi na vrlo jednostavan nacin pomocu online programa. Uzmemo razlicite komade odjece te ih kombiniramo i glede boje i glede stila u neku organiziranu cjelinu – kompoziciju (Slika 9 i 10). Slika9 F:\lsn\LSN2\moda\NIKA HERMAN\1.jpg F:\lsn\LSN2\moda\NIKA HERMAN\10.jpg F:\lsn\LSN2\moda\nuša tomažic\love dance.jpg Slika10 Slika 9 i 10: Primjeri programa za modno oblikovanje Pored naprijed navedenih vrsta oblikovanja (kako grafickog, tako i modnog) moguce je djeci približiti pomocu online programa i oblikovanje unutarnjih prostora. To smo doduše mogli naciniti i s naprijed navedenim programom Google Sketch up (Slika 4 i 5),medutim slicne rezultate možemo pomocu online programa (www.roomstyler.com) postici na brži i jednostavniji nacin (Slika 11 i 12). Slika11 Slika 12 Slika 11 i 12: Primjeri ispisa unutarnjeg oblikovanja prostora 4. Zakljucak Živimo u suvremenom svijetu, svijetu globalizacije i digitalizacije. Djeca su sve više izložena nacinu vizualnog komuniciranja suvremenog svijeta. Medutim, ono što je suvremeno, ne mora nužno uvijek biti dobro i korisno, stoga valja stvari promatrati kriticki. Iz tog virtualnog, odnosno digitalnog svijeta, možemo definitivno izvuci pozitivne stvari u smislu nekakve motivacije. To uocavam u približavanju nekih klasicnih sadržaja djeci na prihvatljiviji, suvremeniji nacin, od nacina na koji su im u prošlosti bili posredovani pomocu klasicnih metoda. A upravo to omogucavaju nam naprijed prikazani racunalnmi programi, odnosno razne digitalne aplikacije. Pomocu njih možemo realizirati postavljene ciljeve unutar odgojno-obrazovnog procesa, kod samog predmeta likovne umjetnosti. 5. Literatura [1.] Zupancic,T.(2006).Metoda likovno pedagoškega koncepta:prirocnik za ucitelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [2.] Službena stranica aplikacije SketchUp, https://www.sketchup.com/,posjeceno 25.10.2020. [3.] Službena stranica aplikacije Gimp, https://www.gimp.org/,posjeceno 25.10.2020. [4.] Službena stranica aplikacije Inkscape, https://inkscape.org/en/,posjeceno 4.11.2020. [5.] Službena stranica aplikacije Pixlr, https://pixlr.com/editor/,posjeceno 4.11.2020. [6.] Službena stranica aplikacije LM, https://www.onlinelogomaker.com,posjeceno 4.11.2020. [7.] Službena stranica aplikacije Roomstyler, https://roomstyler.com/,posjeceno 4.11.2020. StrucnI rad RAD S NADARENIM UCENICIMA TREBAO BI SVAKOM UCITELJU PRUŽITI IZAZOV I PRILIKU ZA KREATIVNI RAD Vesna Kovacec OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Rad s nadarenim ucenicima u prvoj trijadi osnovne škole predstavlja mi poseban izazov kao strucnoj radnici. Ucenici koji se isticu u pojedinim podrucjima najcešce se poticu na razvoj svog talenta i potencijala. To su podrucja u kojima dijete pokazuje natprosjecno zanimanje, sposobnost, vještinu i uspjeh. Cak i u našem školskom okruženju, nudimo nadarenoj djeci mnoge mogucnosti za razvoj njihovih natprosjecno uspješnih podrucja. U svom radu želim predstaviti razlicite mogucnosti za razvoj djecje talentiranosti u prvoj trijadi. Kljucne rijeci: nadareni ucenici, prva trijada, prilike za razvoj djecje nadarenosti 1. Uvod Svakodnevno susrecemo nadarene ucenike i naš je zadatak prepoznati ih i omoguciti razvoj njihovih natprosjecnih sposobnosti, koje su najvece prirodno bogatstvo na svijetu. Rad s nadarenim ucenicima trebao bi svakom ucitelju pružiti izazov i priliku za kreativni rad, a ne dodatno opterecenje. Takvom uceniku moraju se nuditi razliciti oblici i metode rada tijekom i izvan redovite nastave, buduci da su nadarenim ljudima potrebni stalni izazovi kako bi optimalno razvili svoje sposobnosti. Uloga ucitelja u tome je vrlo važna, jer potice talentirane ucenike da razvijaju svoje sposobnosti kroz motivaciju za ucenje i stvaranje. Nadareni ucenici nisu kao oni s posebnim potrebama kojima je pomoc potrebna zbog poteškoca, vec oni koji pomoc trebaju u vidu poticaja, podrške i izazova zbog njihovog iznimnog potencijala. Dobar rad s nadarenim ucenicima preduvjet je za njihovu pravovremenu identifikaciju. Ako ucitelj želi prepoznati nadarenog ucenika, mora znati karakteristike koje dijete ima u razvoju. Ucitelj ima priliku usporediti ucenika s drugim ucenicima u razredu i otkriti je li ucenik nadaren. U prvoj trijadi rad s nadarenim ucenicima provodi se prvenstveno u okviru maticnog razreda u obliku interne diferencijacije nastave, preporucuje se samo povremeno krace odvajanje nadarenih ucenika iz razreda (npr. u samostalnom ucenju, dodatnoj nastavi, razlicitim interesnim aktivnostima). 2. Neke teorije Tko su nadareni ucenici? Jedna od najcešce korištenih definicija u svijetu je definicija dana u Americkom zakonu o obrazovanju nadarenih iz 1978. Po ovoj definiciji, nadarena ili talentirana djeca i adolescenti su oni koji su pokazali visoka postignuca ili potencijale u intelektualnom, kreativnom, specificnom akademskom, menadžerskom ili umjetnickom podrucju u osnovnoj ili srednjoj školi i kojima su, uz redovite školske programe, potrebni posebno prilagodeni programi i aktivnosti [3]. 2. 3. Predloženi oblici rada s nadarenim ucenicima Rad s nadarenim ucenicima odvija se u specificnim oblicima i aktivnostima u svakoj trijadi, a predlaže se da ih vode odgovarajuce strucne osobe . Oblici rada s talentima organizirani su prema potrebama i mogucnostima. Kako predajem u prva tri razreda, predstavit cu predložene oblike rada u prvoj trijadi: unutarnja diferencijacija, individualna zaduženja ucenika, individualizirana nastava, kooperativno ucenje i drugi oblici timskog rada, posebni domaci zadaci, dnevne aktivnosti, interesne aktivnosti, brže napredovanje, dodatna nastava. 3. U PRAKSI U okviru rada s nadarenim ucenicima u OŠ Markovci u redovnu nastavu i izvan nje ukljucujemo sljedece oblike rada: 3.1. Individualizacija i diferencijacija u nastavi Individualizaciju provodim na razlicite nacine. Za talentirane ucenike pripremam zahtjevnije zadatke, koji ponekad prelaze granice gradiva za ucenje koji se razmatra. Tako ucenici stjecu dodatna znanja. Ako ucenici brže završe zadatke, pripremam dodatne zadatke. Takav nacin mogu koristiti kod svih predmeta. Ove godine predajem u drugom razredu i imam ucenika koji svojim umjetnickim radom na likovnom podrucju uveliko odstupa od vršnjaka. Buduci da sam posebno zainteresirana za podrucje likovne umjetnosti, ovaj ucenik mi predstavlja veliki izazov. Na temelju revidirane literature [2] iz podrucja nadarenosti, pronašla sam dosta elemenata kod ovog ucenika koji pokazuju umjetnicko likovni talent. Željela bih istaknuti neke karakteristike likovno nadarenih ucenika, koje navedeni ucenik takoder ima: prestiže likovni razvoja drugih vršnjaka, je maštovit, originalan i nije sklon oponašanju druge djece (njegova preslikavanja s ploce su originalna, jer ne kopira nacrtano, vec stvara vlastitu predstavu, koja je jednako tocna), pamti puno detalja i promatra svijet oko sebe (unosi puno više detalja u radove od drugih ucenika), likovna rješenja su mu cesto neobicna, razlicita od drugih, pokazuje interes za estetsku kvalitetu likovnog djela, zanimaju ga sofisticiranije tehnike. Kada planiram prilagodbe umjetnicki nadarenog ucenika, oblike i metode rada prilagodavam potrebama i samom tijeku nastave. Cesto mu pripremam likovno zahtjevnije zadatke. S njegovim radovima takoder pripremam izložbu u predvorju razreda. Buduci da drugi ucitelji znaju za njegov umjetnicki talent, cesto ga pozivaju u svoj razred da predstavi svoj nacin stvaranja i svoja likovna djela. 3. 2. Dodatna nastava Obrasci ucenja i metode rada prilagodavaju se kako bi se ucenicima omogucio brži napredak u dodatnoj nastavi. Povecan je i stupanj težine i opseg sadržaja ucenja, što uceniku omogucuje produbljivanje i širenje znanja te razvoj njegovih sposobnosti. Kroz dubinske i široke sadržaje ucenja i razlicite metode rada, kao što su samostalno ucenje, problemsko poucavanje i pripreme za natjecanje, škola podržava postizanje zahtjevnijih ciljeva ucenja. Slike 1, 2, 3: Priprema za natjecanje U dodatnoj nastavi pripremamo dramatizaciju bajki, koje se krajem školske godine prezentiraju kolegama i roditeljima. Pisanjem vlastitih clanaka suradujemo i s lokalnim novinama koje objavljuju naše clanke jednom mjesecno. Slika 3: Clanak u lokalnim novinama „List iz Markovcev“ 3. 3. Interesne aktivnosti Ucenici prve trijade u našoj školi imaju priliku sudjelovati i razvijati svoje talente u sljedecim interesnim aktivnostima, koje se odvijaju prije ili poslije škole: satovi glazbe, plesni kružok, folklor i likovni kružok. Vec nekoliko godina vodim likovni kružok za ucenike prve trijade u školi, pa cu preciznije prezentirati rad s nadarenim ucenicima kod interesne aktivnosti likovni kružok. Likovni kružok omogucuje likovno nadarenim ucenicima produbljivanje sadržaja likovne edukacije, upoznavanje i razvoj sposobnosti samostalnog izražavanja likovnim govorom, a time i brži napredak. Sadržaj likovnog kružoka bira se na temelju interesa i želja svakog ucenika [1]. Svojim radovima redovito pripremamo izložbe u predvorju naše škole, gdje ih imaju priliku vidjeti i drugi ucenici naše škole te roditelji i drugi posjetitelji. Izloženi likovni radovi izradeni su u razlicitim crtackim, slikarskim i kombiniranim tehnikama. Prikazuju raznolikost likovnih motiva i originalne individualne pristupe likovnih stvaralaca. Likovne radove šaljemo na razna umjetnicka natjecanja. Sudjelovali smo na sljedecim likovnim natjecanjima: »Proljece na selu«, koje se održalo u sklopu projekta »Biotehnika me usrecuje« i na SAFE-SI natjecaju za nagradu. U školskoj godini 2008/09. sudjelovali smo s ucenicima na likovnom natjecanju u organizaciji Muzeja NOB Maribor pod nazivom NAJLJEPŠA NOVOGODIŠNJA CESTITKA. Na natjecanju su sudjelovale brojne škole s podrucja Maribora i Ptuja koje su poslale cestitke. Medu primljenim cestitkama posebna komisija odabrala je radove koji su nagradeni. Medu nagradenim cestitkama bila je i cestitka jednog od ucenika likovnog kružoka. Ucenik je dobio posebnu nagradu, a ucenici likovnog kružoka pozvani su na izložbu nagradenih cestitki u Muzeju NOB Maribor. Medu izloženim cestitkama bila je i cestitka našeg ucenika. Slika 4: Nagradena novogodišnja cestitka na likovnom natjecanju Odabrani umjetnicki radovi šalju se i lokalnim novinama: List iz Markovcev. Jedan od radova prikazan je na opcinskom kalendaru, srpanj 2011. Slika 5: Likovni rad na opcinskom kalendaru 4. ZAKLJUCAK U posljednje vrijeme govori se sve više o talentima i nadarenim pojedincima. U stvarnosti, teško je odrediti koja se djeca mogu smatrati darovitima. Od prvog do treceg razreda kod djece obicno ne radimo testove inteligencije, zato je talent teže prepoznati. Ucitelji u prvoj trijadi moraju biti dobri promatraci i biti svjesni da je svako dijete posebno. Neka djeca na pocetku škole imaju velike poteškoce s prilagodavanjem novom okruženju, novim kolegama i uciteljima, pa je malo vjerojatno da cemo prepoznati njihov potencijal na samom pocetku. Škola i ucitelji su ti koji moraju pružiti poticajno okruženje u kojem ce dijete moci razviti svoje urodene sposobnosti što je prije moguce. Cim primijetimo da je ucenik talentiran u odredenom podrucju, možemo mu ponuditi i razlicite oblike i metode rada u prvoj trijadi, koje mu omogucuju da razvije svoj potencijal. Pritom je vrlo važno ohrabriti nadareno dijete i ponuditi mu pomoc i podršku. 5. LITERATURA [1.] Duh M., Vrlic T. (2003). Likovna vzgoja v prvi triadi devetletne osnovne šole: prirocnik za ucitelje razrednega pouka. Rokus, Ljubljana. [2.] Jeza M. (2014). Prepoznavanje likovnih talentov pri likovni umetnosti v osnovni šoli [na spletu]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta. [3.] Žagar, D., Artac, J., Bezic, T., Nagy, M., Purgaj, S. (1999). Koncept; Odkrivanje in delo z nadarjenimi ucenci v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Nacionalni kurikularni svet. Strucni rad KAKO ZAŠTITITI OKOLIŠ OD NEPOTREBNOG ONECIŠCENJA Vesna Kovacec OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Otpad susrecemo na gotovo svakom koraku svog života; kolicina otpada povecava se iz dana u dan. Danas ne samo da želimo smanjiti kolicinu otpada, vec je naš cilj i da ga preradimo i ponovno iskoristimo. Ovaj je dugorocni cilj ostvariv ako svoju djecu o tome ucimo od najranije dobi. Škola ima odlicne mogucnosti za sve to i ima veliki utjecaj na ponovnu uporabu otpadnog materijala. Ucenicima prezentiramo cinjenicu da otpad nije samo smece, vec i izvor sirovina. To znaci da se ono što nam više ne treba ne odbacuje, vec pokušavamo ponovno iskoristiti. Ideja za stvaranje od otpadnih materijala nikad ne manjka. Možemo napraviti mnogo lijepih i korisnih stvari od otpadne ambalaže i drugih otpadnih materijala. Materijal je besplatan, a reciklirani materijali ponovno se koriste cime se štiti okoliš. U svom radu predstavit cu nacin na koji proizvodimo puno novih proizvoda od otpadnog materijala na likovnom kružoku. Kljucne rijeci: otpad, recikliranje, uporaba, novi proizvodi, likovni kružok. 1. Uvod Otpad susrecemo na gotovo svakom koraku svog života. Djecu ucimo da razvijaju svijesti da svatko od nas može poduzeti barem mali korak u smanjenju kolicine smeca. Ako želimo živjeti u cistom okruženju, moramo mudro upravljati otpadom koji stvaramo. Uz pomoc raznih aktivnosti i djelatnosti pokušavamo smanjiti kolicinu otpada. Od 1. razreda nadalje, ucenike upucujemo na odvojeno prikupljanje otpada, jer se samo odvojenim skupljanjem otpad može ponovno vratiti u upotrebu. Svaki pojedinac može pridonijeti cišcem i ugodnijem okolišu odvojenim sakupljanjem otpada. U našoj školi prikupljamo i odvajamo sljedeci otpad: papir, ambalažu od užine (tetrapake, caše za jogurt,...), patrone i tonere, plasticne cepove. Ciljevi koje želimo postici su: manja potrošnja ambalaže u školskoj kuhinji, povecanje svijesti ucenika o važnosti pravilnog i odgovornog gospodarenja otpadom te svijest o problemima koje otpad stvara, oblikovanje održivih i povratnih proizvoda, prikupljanje i ponovna upotreba otpadnih proizvoda. 2. Proizvodi od otpadnog materijala U školi vodim likovni kružok koji pohadaju ucenici prve trijade. Cilj likovnog kružoka je potaknuti kreativnost kod ucenika koji su inspirirani umjetnickim izražavanjem i kreativnošcu. Stvaramo u razlicitim umjetnickim tehnikama i s razlicitim materijalima. U likovnom kružoku se izvode razlicite umjetnicke aktivnosti s planiranim sakupljanjem otpadnog materijala. U svom radu poticem ucenike da stvaraju od materijala koji zahtijevaju malo ili ništa troškova. Korištenjem otpadnih materijala poticemo kreativnost, maštu i razvijamo obrazovanje o okolišu jer ucenici uce da od otpadnih materijala mogu napraviti i koristan i jeftin predmet. Kako bismo smanjili kolicinu otpada, postavili smo cilj koristiti što više materijala koji bi inace završili u smecu. Za razlicite proizvode na likovnom kružoku koristimo najcešce sljedeci otpadni materijal: novinski papir, kartonsku ambalažu za jaja, boce za sokove i razne boce. Pokazat cu proces izrade i dodati slikovni materijal gotovih proizvoda. 2. 1. Crteži od starog papira za novin e Ptice zimi Ucenici pripreme blok list i oslikaju ga plavim akvarelima. Izrežu trake od valovitog kartona, od traka oblikuju kucicu za ptice i zalijepe je na osušenu plavu podlogu. Crnim flomasterom nacrtaju ptice, izrežu ih i lijepe u kucicu za ptice. Izrežu hranu iz novinskog papira i zalijepe je u kucicu za ptice. S bijelom bojom tempere i cetkicom nacrtaju pahuljice. Mjesto zimi Donje dijelove kuca ucenici nacrtaju na novinskom papiru, izrežu i zalijepe na crni list. Nacrtaju, izrežu i zalijepe krovove i prozore kuca. S bijelom bojom tempere i cetkicom nacrtaju pahuljice. Snjegovic Ucenici pripreme blok list. Na novinski papir nacrtaju dijelove snjegovica i zalijepe ih na list. Nacrtaju ostale dijelove snjegovica na papir razlicitih boja (oci, gumbi, nos, lonac, metla ...), izrežu i zalijepe na snjegovica. Oko snjegovica zalijepe pahuljice od novinskog papira. Slika 1: Ptice zimi Slika 2: Mjesto zimi Slika 3: Snjegovic 2. 2. Proizvodi od kartonske ambalaže za jaja Uskršnja kokoš Ucenici prerežu kutiju na pola, zatim odrežu još dio donje kutije. Donji dio kutije oboje žutom i zelenom bojom. Nacrtaju kokoš na tvrdem kartonu i izrežu. Izrezanu kokoš prvo oboje u žuto, a zatim valjkom nanesu narancastu boju. Crvenom bojom kokoši oboje kresta i nacrtaju oci Obitelj uskršnjih zeceva Ucenici prerežu kutiju na pola. Donji dio kutije oboje bijelom i zelenom tempera bojom. Na blok list nacrtaju i izrežu cetiri glave zeca. Izrezane zecje glave pricvrste na kutije s jajima. Portret Ucenici izrežu okvir iz valovitog kartona i zalijepe na rub obojenog papira. Prerežu kutiju na pola i olovkom nacrtaju lice na gornjem dijelu kutije. Izrežu uši i nos od donjeg dijela kutije i zalijepe ih na drugi dio kutije. Na papir u boji zalijepe lice. Slika 7: Uskršnja kokoš Slika 8: Obitelj zeceva Slika 9: Portret 2. 3. Proizvod iz tetrapaka za sokove ili tetrapaka za mlijeko Kucica za ptice U ocišcenom i osušenom tetrapaku izrežu otvor za ulaz. Novinski papir se izrežu na trake i pripreme ljepilo od mekola i vode. Tetrapak premažu ljepilom i oviju trakama novinskog papira koje zatim premažu ljepilom, tako da se dobije najmanje tri sloja. Kada se papir osuši, oboje ga i na njemu nacrtaju prozore i vrata. Slika 10: Izrada kucice 11: Kucica za ptice od tetrapaka 2. 4. Proizvodi od boce za sok Vaza za Dan žena Ucenici ocistite bocu od soka i pripreme ljepilo od mekola i vode. Boce premažu ljepilom i omotaju trakama od salveta. Na gornjem dijelu boce izrade ukras od vrpci i plasticnih ukrasa. Na novinskom papiru nacrtaju, izrežu te nalijepe cvijet i travu na bocu. Bocu na gornjem dijelu ukrase vrpcom i ukrasima. Slika 12: Vaze od boca za sok 2. 5. Proizvodi iz otpadnih plasticnih boca Uskršnje pile Ucenici ociste plasticne boce i prerežu. Na rub donjeg dijela boce zalijepe ukrasnu papirnatu traku. Na papir u boji nacrtaju pile ili zeca, izrežu i zalijepe na stražnju stranu izrezane boce. Stave ukrasnu travu u unutrašnjost boce. Slika 13: Uskršnje pile 3. Zak ljucak Prilikom stvaranja od otpadnog materijala, ucenici likovnog kružoka naucili su da se puno otpadnog materijala može ponovno upotrijebiti za izradu novih predmeta. Ovim nacinom rada svjesnije su razmišljali o tome kako zaštititi okoliš od nepotrebnog onecišcenja, istovremeno razvijajuci svoju kreativnost i maštu. Razliciti materijali omogucili su im samostalan rad, istraživanje, sastavljanje i stvaralacke potreba. S proizvodima smo ukrasili naše prostore ili ih u raznim prigodama nosili kuci. 4. Li teratura [1.] Duh M., Vrlic T. (2003). Likovna vzgoja v prvi triadi devetletne osnovne šole. Prirocnik za ucitelje razrednega pouka. Ljubljana: Rokus. [2.] Flaajšman, B. (2009). Likovna dejavnost in ekološko zavešcanje. Ljubljana: Bebora. [3.] Inskipp, C. (2006). Odpadki in recikliranje. Grlica. [4.] Luzer, A. (2011). »Projektno ucno delo v vrtcu«. Od ideje do izdelka, Izdelki iz odpadnega materiala, Koper. Strucni rad VAŽNOST IGRE NA DJETETOV RAZVOJ Dipl. vzg. Simone Golež OŠ Vojnik, Prušnikova 14, 3212 Vojnik Sažetak U prvoj trijadi osnovne škole djeci nudimo puno slobodnog kretanja, igara, jer je to vrlo važno za njihov holisticki razvoj. U igri dijete stjece znanje, iskustvo i razvija vještine u kognitivnom, emocionalnom, fizickom, socijalnom i osobnom polju. Kroz igru dijete upoznaje vršnjake, uceci tako toleranciju i stjecuci osjecaj medusobne suradnje, uz to razvija svoje razmišljanje i uci samostalno rješavati probleme ili sukobe. Dijete takoder ima sposobnost emocionalnog izražavanja prema odredenom sadržaju ili vršnjacima. Slobodna igra u prirodnom okruženju izuzetno je važna, jer pomaže jacanju imunološkog sustava i tjelesnom i motorickom razvoju djeteta. Dijete koje provodi više vremena u prirodi, uz slobodnu igru i spontane aktivnosti, ima bolje razvijene izvršne funkcije. Besplatna igra prirodan je nacin da djeca uce. Kljucne rijeci: elementarne igre, prirodno okruženje, razvoj djeteta, slobodna igra, ucitelj. 1. UVOD Igra je postupak u kojem dijete uživa, pa se podrazumijeva. Igra se odvija u vremenu i prostoru po našem izboru i tako stvara medusobne društvene veze. Igra nije specijalizirana, definirana, planirana aktivnost niti je usmjerena na rezultat. Igra je jednostavna, višenamjenska, spontana i iznutra motivirana, što proizlazi iz djetetovih potreba i kao takva najbolje odgovara zakonitostima djetetovog razvoja. Dijete u igru ulazi dobrovoljno, jer mu igra pruža osjecaj sigurnosti i udobnosti, pa se voli miješati u igru i tako je samo organizirati. Igra je za dijete vrlo dragocjena zbog samog procesa igre, jer je može izraditi izravno prema vlastitim željama [3]. SREDIŠNJI DIO: Djecja igra ima nekoliko znacenja. Omogucuje djetetu da shvati vrijednost moralnih vrijednosti. U kontaktu s drugom djecom razvija znanje o važnosti iskrenosti, iskrenosti i hrabrosti, uz to stjece navike pozitivnog ponašanja koje ne bi stekao u kontaktu samo s odraslima. Oponašanjem ponašanja drugih ljudi moguce je steci nove oblike ponašanja koje promatrana osoba izražava. Djecje igre razlikuju se po sadržaju, broju sudionika, mjestu izvodenja, nacinu organizacije i mnogim drugim karakteristikama [2]. Djeca se trebaju igrati dok razvijaju razlicite vještine, uce o društvenom okruženju i stjecu socijalno iskustvo s drugima. Oprema, materijali i uredenje igraonice ili ucionice kao okruženja za ucenje dodatno ubrzavaju rast i razvoj svakog djeteta [5]. Grupna igra djeci je zabavnija i poticajnija od pojedinacnih zadataka kretanja. Igrama u kojima je važna suradnja, a ne natjecanje, djeca mogu na ugodan i dinamican nacin razviti svoje motoricke i funkcionalne sposobnosti i nauciti razlicite koncepte pokreta ili. sheme. Djeca se oponašaju, stjecu nove uvide o sebi i drugima, afirmiraju se i stvaraju emotivan odnos s grupom i njihovim postupcima. Djeca medusobno suraduju, svoj interes prilagodavaju ciljevima grupe i poštuju pravila igre. Djeca usamljenija dobivaju priliku razgovarati i upoznati svoje vršnjake, dok oni koji su previše nametljivi poštuju pravila grupe. Djeca razvijaju solidarnost jedni s drugima, pomažu jedni drugima i uce o razlicitostima i poštuju ih. Djeca se obicno potpuno opuste u igri, cak su i neki strahovi smanjeni, poput straha od govora pred cijelom skupinom, straha od obrane mišljenja itd. [1]. Uloga ucitelja u igri Tjelesna igra osnovni je oblik rada u tjelesnom odgoju. Kada vodi grupu zaigranim oblikom rada, ucitelj treba uzeti u obzir postavljene ciljeve, sadržaj i kolicinu tjelesnih aktivnosti. Ako je potrebno, ucitelj bi se trebao umiješati u igru i usmjeriti je u željenom smjeru [4]. Pri odabiru igre ucitelj treba obratiti pažnju na djetetove motoricke sposobnosti, znanje, posebnosti, broj djece u grupi, velicinu i oblik igrališta i mogucnost korištenja pomagala. Forma igre trebala bi djeci pružiti poticajno okruženje koje utjece na njihovo samopouzdanje, bez obzira na njihove motoricke sposobnosti [1]. Osnovne igre Osnovne igre su igre koje ukljucuju prirodne oblike kretanja i u kojima imamo mogucnost prilagodbe pravila trenutnoj situaciji i potrebama. Njihove zajednicke znacajke su: • sadrže jednostavne pokrete, • pravila su jednostavna, nisu precizno definirana, mogu se mijenjati i prilagodavati trenutnim potrebama (djecji razvojni stupanj, znanje, raspoloženje, velicina sobe,), • prostor za igru može biti drugaciji, • dimenzije igrališta nisu precizno definirane, tako da ih možemo prilagoditi broju djece i cilju koji želimo postici, • broj djece i njihove uloge u igri mogu se proizvoljno mijenjati, • vrijeme igre nije propisano, regulirano je prema raspoloženju djece i njihovim željama, • pribor za igre nije standardiziran, može se zamijeniti improviziranim sredstvima. Pri izvodenju osnovnih igara slijedimo odredena pravila: • Igra je kratko, kratko, jasno i jasno objašnjena i demonstrirana. Pravila ne bi trebala biti prezahtjevna i dvosmislena. U obrazloženju stojimo tako da nas djeca dobro vide; • Djeca su podijeljena u brojcano i kvalitativno jednake skupine, što im u pravilu osigurava vecu posvecenost igri, a time i postizanje postavljenih ciljeva. Ako tijekom igre primijetimo da nekoliko djece nije razumjelo bit igre, prekinemo igru i pružamo dodatne informacije i, ako je potrebno, ponovno demonstriramo; • Pokušavamo organizirati igru tako da su sva djeca aktivna. Svako bi dijete trebalo što više puta izvršiti odredeni zadatak. Djeca koja ne žele sudjelovati poticu se na sudjelovanje ili. nudimo im druge zanimljive aktivnosti; • U provedbi elementarnih igara postupno omogucavamo djetetu da se upozna s osnovnim pojmovima, imenima predmeta i pravilima. Dijete bi trebalo poštivati osnovna pravila, jer samo tako možemo postici postavljene ciljeve. Ako se pravila ne odnose na ostvarenje izabranih ciljeva ili na ogranicenje bezobrazluka, pustite igru da oživi i što je manje prekidajte. Ako je ikako moguce, igru vodimo do kraja; • pri odabiru i organiziranju elementarnih igara vodimo racuna o principu postupnosti: od lakših prema težim, od manje zahtjevnih do zahtjevnijih oblika itd. • kad primijetimo da motivacija za igru opada, završimo je što prije ili promijenimo ili. dopunjujemo pravila. Pravila se mogu mijenjati i prilagodavati trenutnim potrebama (prostor, broj djece, njihovo raspoloženje itd.); • pauze izmedu pojedinih igara koriste se za objašnjenje i razgovor (prepoznavanje djetetovih reakcija, davanje uputa, dijete opisuje svoje pokrete itd.); • nakon igre razgovaramo s djetetom o igri i poticemo ga da izrazi svoje osjecaje; • odabrana igra može se ponoviti nekoliko puta u istoj jedinici za trening ili. nekoliko uzastopnih jedinica za obuku. Na taj ce nacin dijete razumjeti igru i izraziti se u njoj; • Dopuštamo natjecanje u igri, tako da ce dijete doživjeti pomaganje drugima, suradnju, ustrajnost, borbenost i odlucnost. U opuštenoj atmosferi trebao bi iskusiti radost uspjeha, kao i prihvacanje poraza kao sastavnog dijela natjecateljskih situacija. Osnovne igre ne biramo samo zbog same igre i zabave koju ona nudi, vec svakom igrom koju odaberemo postižemo definirane ciljeve koje želimo postici. Ciljevi se razlikuju prema dijelovima jedinice za vježbanje: u pripremnom dijelu djecu pripremamo za glavni dio, što znaci da su zagrijavamo se i mentalno i fizicki pripremamo za odabranu aktivnost. Glavni dio trening jedinice namijenjen je stjecanju novih motorickih vještina, njihovoj konsolidaciji, razvoju motorickih i funkcionalnih sposobnosti, razvoju grupnog sudjelovanja, ustrajnosti, poštivanju dogovorenih pravila itd. Ako je potrebno, ukljucujemo i završni dio u jedinicu za vježbanje, u kojoj su djeca fizicki i psihicki smirena nakon elementarnih napora u glavnom dijelu jedinice za vježbu s osnovnim igrama. Besplatna igra u prirodnom okruženju Djetinjstvo je ponekad bilo puno slobodnog vremena, lutajuci i igrajuci se u prirodi do veceri. U današnje vrijeme djeci ostaje malo vremena za slobodnu igru ili se odrasli boje opasnosti koja bi se mogla dogoditi. Igra na otvorenom djeci omogucuje puno kretanja, ali i razvoj njihove kreativnosti u svim godišnjim dobima. Igra na otvorenom svakodnevna je prilika da se djeca ukljuce u živahnu i glasnu igru. Djeca bi trebala istraživati prirodni okoliš, upoznati ga i iskusiti promjenjive vremenske uvjete i godišnja doba. Vani djeca imaju prostora za trcanje, skakanje, bacanje, ljuljanje, sanjkanje, igranje pijeskom, biciklizam. Moraju im omoguciti da što više ostanu vani u svim godišnjim dobima i u svim vremenskim uvjetima. Kako da inace znaju što znaci jak vjetar ako im nikad ne razbaruši kosu, što znaci ljetna oluja ako ne cuju grmljavinu i ne osjete kapi na licu, koliko je duboka lokva ako ne bi trebali pljuskati u nju. Moraju aktivno iskusiti prirodu, istraživati je i cuditi se njezinim dimenzijama. Opisat cu neke igre koje možete igrati s djecom vani ili u nastavi. Igre su jednostavne, treba nam samo nekoliko naprava. GUSJENICA Ciljevi: zagrijavanje, razvijanje koordinacije kretanja cijelog tijela, orijentacija u prostoru Broj djece: najmanje 3; Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igralište: tribine, klupe Opis igre: Djeca se stavljaju u stup i drže za ramena ili ruke. Svaka gusjenica ima svoju glavu koja je na razlicite nacine vodi oko prostora pored prepreka: u igli, na cetiri, unatrag, ispod klupa, na klupi, izmedu postolja itd. Na uciteljev znak glava ide do repa i tako dok se sva djeca ne postroje. PAZITE NA SVOJE STIPOVE Ciljevi: razviti tocnost slucaja Broj djece: neograniceno Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igra: palice, lopte Opis igre: Djeca su rasporedena u dva kruga, vanjski i unutarnji. Stavite štapice u sredinu. Svako dijete iz vanjskog kruga ima svoju loptu, to su napadaci. Djeca u najužem krugu su branitelji. Na znak ucitelja napadaci pokušavaju srušiti što više palica svojom loptom, ali ih branitelji u tome sprjecavaju. Nakon svakog bacanja brojimo pogotke i mijenjamo uloge. Varijacije: - povecati udaljenost napadaca do Kijeva, - kuglice, razlicite velicine, težine, materijala ... NASMIJEŠENI PIJIJESEL Ciljevi: smirivanje, razvijanje samokontrole Broj djece: neograniceno Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igra: / Opis igre: Djeca sjede na podu u krugu. U sredini pijetao hoda nakon cetiri. Pijetao se zaustavi na bilo kojem djetetu i zacvrkuce. Dijete bi ga trebalo milovati i reci: "Dobro jutro, pijetao", ne smijuci se. Pijetao može pokušati nasmijati djecu tri puta. Ako uspije, zamijene uloge, u suprotnom nastavlja igru dok nekoga ne nasmije. Varijacije: - pijetlovi ponavljaju razlicite recenice, - umjesto pijetlova, druga životinja hoda u krugu, drukcije vice itd. TRAŽENJE SKRIVENOG OBJEKTA Ciljevi: smirenost, domišljatost Broj djece: neograniceno Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igralište: razni sitni predmeti Opis igre: Ucitelj šalje svu djecu iz sobe, dok on sam skriva predmet. Kad se djeca vrate, svako tiho traži predmet za sebe. Tko ga pronade, ne otkriva skrovište drugima, polako dolazi do ucitelja i tiho mu govori gdje je skriven. Zatim sjedne na pod dok ostali traže dalje. Tko ga prvi pronalazi, a tko zadnji? ISTRAŽIVACI Cilj: puštanje Broj djece: nije ogranicen. Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igralište: što više dodataka, razlicitih oblika, boje, materijala ... Opis igre: Djeca sjede u krugu. Dajemo im jedan od naprava koje si dodaju (ne nužno u krug). Svako dijete koje se docepa mora reci jednu od svojih osobina. Svojstva se ne smiju ponavljati. Kad nam ponestane ideja, dajemo im drugu temu. Varijacije: Mogu predati predmet redom, proizvoljno, mogu ga baciti, kotrljati, nositi itd. LOVI U GLAVE REP Cilj: grijanje Broj djece: najmanje 5 igraca Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igra: / Opis igre: Igraci se redaju jedan za drugim i cvrsto se drže oko struka. Kad ucitelj da znak, glava pocinje ganjati rep. Prvi igrac pokušava uhvatiti posljednjeg i zagrliti ga oko struka. Kad ima srece, igraci se pomaknu do sredine kolone. POKRETNA KORPA Cilj: grijanje Broj djece: do 15 godina Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igralište: koš i lopte Opis igre: Ucitelj polako trci po sobi s prilagodenim košarkaškim obrucem. Svaki od igraca pokušava ga sustici svojom loptom i pogoditi koš. UDARI GA Cilj: smirivanje Broj djece: od 5-20 Prostor: bilo koji Sportski dodaci, igra: meka lopta Opis igre: Igracu povežemo oci i damo mu meku loptu. Svi ostali igraci stupaju u veliki krug tako da je svaki udaljen 8 metara od centra. Ucitelj pokazuje na igraca u krugu, koji mora odgovoriti. Igrac u sredini mora odrediti smjer glasa, okrenuti se prema igracu, baciti loptu i pogoditi igraca koji je odgovorio. Ako je ne pogodi, nastavljamo igru dok ne pogodi onu pravu. Pogodak mora povezati oci, zakoraciti u sredinu kruga i nastaviti igru. ZAMIJENIMO BRZO Cilj: zagrijavanje, razvoj brzine reakcije Broj djece: najmanje 4 Prostor: sportski kasino Sportski dodaci, igra: dva velika jastuka Opis igre: Djeca su podijeljena u dvije skupine, svaka na svom jastuku. Na znak ucitelja, grupe se moraju promijeniti što je brže moguce, uz propisani pocetni položaj i pokret. Varijacije: - razliciti pocetni položaji: sjedalo, ležaj, nosac, cep, stalak ... - razliciti nacini kretanja: trcanje, skakanje, puzanje, puzanje ... STABLO Cilj: opuštanje, razvijanje mašte Broj djece: bilo koja Prostor: casino Opis igre: Djeca zamišljaju da su mlado drvo. Sjede na podu, stisnuti zajedno. Pretvaraju se da rastu, da postaju veci - dižu se i protežu, krecu se jer puše vjetar, pokazuju svoje grane .... Igru bi trebala pratiti tiha glazba, a ucitelj bi sve to trebao pratiti tekstom (razgovarati o tome kako drvo raste, sunce sja ...) Varijacije: djeca mogu biti i druge biljke ili životinje. LOVAC, VUK I CRVENA KAPA Cilj: grijanje Broj djece: najmanje 3 Prostor: sportska soba, vanjsko igralište Sportski dodaci, igra: / Opis igre:Djecu dijelimo na trojke i dodjeljujemo im uloge: jedna je lovac, druga vuk i treca Crvenkapica. Lovac lovi vuka, vuk lovi Crvenkapicu, Crvenkapica lovi ili. tražeci lovca koji ce se sakriti od vuka. Tko prvi uhvati žrtvu, pobjednik je. Tada mijenjaju uloge. Varijacije: - prepoznati tri para koja se medusobno love. - promijenite pokret: zvucni skokovi s jednom nogom ... 2. ZAKLJUCAK Ako igru odrasli neprestano definiraju i usmjeravaju, ona ima negativan ucinak na djecu jer koci njihovu kreativnu maštu, vlastitu inicijativu i neovisnost. Takva igra ne oslobada djetetovu osobnost i njegove snage, ne pruža mu let i zadovoljstvo, pa stoga nema ni blagotvornog ucinka. Zato u produženom boravku puno vremena provodimo iskljucivo igrajuci se prema djecjem izboru. Iskustveno ucenje koje pruža igra na otvorenom pozitivno utjece na zdravlje, opcu dobrobit u tijelu i na razvoj svijesti o okolišu. Danas se prilicno bojimo rizika povezanih s ucenjem i igranjem u prirodi. Istina je da djeci moramo pružiti sigurnost, ali ipak im moramo pružiti priliku da istražuju prirodu. Igra i ucenje na otvorenom takoder donose korist mentalnom zdravlju, pa u produženom boravku nastojimo djecu što više zadržati u prirodnom okruženju za ucenje. Svako je dijete jedinstvena osobnost nakon razvoja i rasta. To se jednako odnosi na djetetov individualni temperament, sposobnost ucenja i obiteljsko okruženje. 3. LITERATURA [1.] Jurak, G. (1999). Razlicni vidiki igre kot metode motoricnega ucenja. Ljubljana, DZS. [2.] Mahmutovic, A. (2013). Znacaj igre u socijalizaciji djece predškolskog uzrasta. Izvorni znanstveni rad. Metodicki obzori 8 (2013)2, No. 18. JU za odgoj i obrazovanje djece predškolskog uzrasta Srebrenik, BiH [3.] Rajic, V. (2015). Djecji doživljaj igre u predškolskoj i ranoj školskoj dobi. Izvorni znanstveni clanak / Original scientific paper Prihvaceno: Uciteljski fakultet Sveucilišta u Zagrebu. [4.] Videmšek, M. (1995). Nacrtovanje in izvedba športne vzgoje v VVO. Seminarsko gradivo. Ljubljana: Fakulteta za šport. [5.] Žnidaršic, M. (2017). Spodbudno ucno okolje v vrtcu. V M. Željeznov Senicar (Ur.), Igra in ucenje predšolskega otroka: zbornik (113–123). Ljubljana: Mib d.o.o. Strucni rad VAŽNOST PLESA U MALE DJECE U ŠKOLI Marjetka Novak OŠ Frana Roša, Cesta na Dobrovo 114, 3000 Celje, Slovenija Sažetak: Kretanje pozitivno utjece na naše motoricke sposobnosti i sposobnosti, zdravlje, emocionalna i društvena podrucja djelovanja, a posebno je važno za podrucje kognitivnog funkcioniranja. Dijete se krece u ritmu vlastitog srca, pa se školske aktivnosti moraju uskladiti s ritmom koji diktira djetetov otkucaj srca. Ritam stvara svojevrsni poredak i unutarnju disciplinu. To kod djeteta stvara cvrst i potreban osjecaj sigurnosti, što kasnije utjece na formiranje volje, osjecaja i razmišljanja. Dijete je potpuno ritmicno bice. To djeluje i živi ritmicno. Zvuk i ritam pomažu djetetu da nauci uskladiti um i tijelo. Skakanjem, kimanjem i udaranjem dijete proucava funkcioniranje vlastitog tijela, prakticira koordinirano kretanje razlicitih dijelova tijela, pa cak i planira pokret koji tada izvodi. Raznolikost zvuka i ritma potice djetetov mozak na istraživanje veze izmedu zvuka i posljedice. Ritam otvara srce, a otvoreno srce cini plodno tlo za razvoj intelekta. Kljucne rijeci: glazba, pokret, ples, ritam. 1.Uvod Kretanje je temeljna potreba svakog covjeka, što takoder odreduje kvalitetu života pojedinca. Moderni nacin života opcenito smanjuje potrebu za vježbanjem, što utjece i na djecu. Najosnovnije potrebe djeteta su kretanje, igra i stvaranje. Važno je da se dijete igra svojim pokretom i fizicki istražuje svoju okolinu. [2] isticu da je plesno obrazovanje u najširem smislu obrazovanje kroz ples. To je metoda obrazovanja i ucenja u kojoj oblikujemo pokret, izražavamo se pokretom i stvaramo kroz pokret. U suvremenim metodama ucenja i poucavanja ucenje pokretom i plesom postaje nezamjenjiva komponenta procesa ucenja, pa je ravnopravna sastavnica predškolskog i školskog obrazovanja. Kroz ples razvijamo djetetovu sposobnost uspostavljanja kontakta s bližom i dalekom okolinom i upoznajemo ih s pravim stavom prema drugim ljudima. Dakle, ples je ucinkovito sredstvo socijalizacije. To se postiže grupnim vježbama i grupnim plesovima, tijekom kojih su neki plesovi u parovima posebno pogodni za opuštene meduljudske odnose. U skupini se djeca podreduju vlastitim interesima zajednickim i tako razvijaju razumijevanje, razmatranje i toleranciju. 2. Središnji dio: Ples je aktivnost u kojoj se svaka osoba "nade". Tako se kod djece, ali i starijih osoba, kvalitetna igra razvija kroz igru, kretanje, sudjelovanje i stvaranje u grupi. Gordana Schmidt i Marjanca Kos (2010) navode u svom radu: „Znanost je u više navrata otkrila da najucinkovitije ucimo kada koristimo sva osjetila: za vid, sluh, dodir, okus, miris i miris. Vid, sluh, možda dodir i dalje koriste tradicionalno ucenje, dok holisticki pristup koristi i pokret i ukus. " Vjerovanja ucitelja o važnosti kretanja za razlicita podrucja djetetove aktivnosti, koja se kod pojedinca formiraju kao rezultat svih njegovih iskustava, iskustava i spoznaja i usmjeravaju ga u akciju, takoder igraju važnu ulogu u poticanju kretanja djece. Kreativni pokret, kao metoda nastave, posljednjih se godina polako ukljucuje u obrazovni proces na razini osnovne škole. Oblici rada mogu biti frontalni, grupni ili pojedinacni. Svi nastavni i obrazovni predmeti su prihvatljivi. Pokret koji služi za izražavanje, komuniciranje, oblikovanje, stvaranje prirodni je ljudski pokret, pa ucitelju nisu potrebna posebna znanja iz pokreta, vec samo metodološka znanja, domišljatost i originalnost. Inicijativu u kreiranju pokreta prepušta djeci ili animira i potice na primjeren nacin. U obrazovnom procesu poznajemo razlicite vrste tjelesnih aktivnosti: pokret i igre navijanja, - pantomima - spontane i usmjerene igre uloga, dramatizacija pokreta, plesa i govora, - didakticke igre u pokretu. Osnovni elementi ucenja su price o kretanju. Djecu se potice da se koncentriraju, slušaju i slijede upute za kretanje. Nakon izvedbe slicne su zabranima, jer opisuju dogadaje u prici i u pogledu pokreta i plesa, zabavljaju i opuštaju djecu, a djeca istovremeno uce o plesnim elementima kao što su trcanje, klizanje, hodanje po sobi, predenje… Prednost igre na ploci je u tome što možemo koordinirati ritam pokreta i pjevanja i prilagoditi se djetetovoj brzini tako da dijete može slijediti - snimljena glazba nam to ne dopušta. Postoji nekoliko verzija pojedinih raja igara, ali možemo izmisliti i dodati zahtjevnije razine te tako obogatiti igru. [5] Uz price o pokretu, djeca vježbaju nove elemente plesa i pokreta. Imaju priliku dodavati i izmišljati nove elemente, u veseloj atmosferi. Djeca uce dok se igraju i zabavljaju, dok doživljavaju ugodne emocije. Takoder je važna orijentacija u prostoru, koja je povezana s razvijanjem ravnoteže. Kretanje ukljucuje dijete aktivnije u ucenje nego pasivno slušanje - dijete zadržava podatke koje je fizicki iskusilo kroz duže vremensko razdoblje. Tako utjecemo i na onu djecu koja informacije dobivaju prvenstveno putem pokreta, a druga su osjetila sekundarna. [6] U pokretnim pricama radimo s manjim brojem djece. Ucitelj mora vizualno pratiti kretanje svakog djeteta. Djeca trebaju imati dovoljno prostora za izvodenje plesnih aktivnosti. Djeca stjecu samopouzdanje u pricama o pokretima jer su svi pokreti koje djeca izvode ispravni i nema grešaka. Uloga ucitelja je vrlo važna, jer mora poticati djecu i pokazati entuzijazam za njihova nova pokreta. Ucitelj dramaticno pripovijeda pricu: mijenja ton, tonu i tempo glasa. Pripovijest treba sadržavati pauze kako bi djeca mogla u potpunosti pokazati što žele. Ucitelj ih mora promatrati, uspostaviti kontakt ocima s ucenicima. Price o kretanju namijenjene su svim skupinama djece, ukljucujuci i one s teškocama u ucenju, tjelesnim invaliditetom ili drugim posebnim potrebama. Kretanjem se osoba oslobada napetosti, mišicave i mentalne, što blagotvorno utjece na tijelo i opušta ga. Potrebno je djeci ponuditi puno pokreta jer to omogucuje djetetu da se razvija i motivira za aktivnost. Mentalno i tjelesno opuštanje postiže se kada djetetu nudimo aktivno kretanje pokretom i plesnim igrama, kada se pojedinac uranja u ulogu, istovremeno vizualizirajuci i pomicuci se i smirujuci pokretom. Psihofizicko opuštanje postiže se opuštanjem i meditativnim tehnikama. Opuštanje je najprirodnije stanje naše duše i tijela. Opuštanje i odmor su slicni, osim što je potrebno uciniti nešto da se opustite. Opuštanje je odsutnost mentalne i fizicke napetosti, ono je suprotno stresu. Stres oduzima puno naše životne energije, o kojoj ovise naše zdravlje, kreativnost, kvaliteta i duljina života. Najcešce tehnike opuštanja koje se koriste u djece su: opuštanje uz disanje, opuštanje masažom, opuštanje bojama i oblicima…. Opuštanje u prirodi je vrlo opuštajuce za djecu, jer kretanje u prirodi jaca imunološki sustav. Djeca postaju otpornija i obicno su zdravija od svojih vršnjaka. Kretanje takoder ima pozitivan ucinak na stjecanje koordinacije, ravnoteže, pokretljivosti i snage. Neke motoricke sposobnosti uglavnom su urodene. Ali pravilnim vježbanjem, nivo ovih sposobnosti može se uvelike poboljšati. Uz koreografiju uz ugodnu glazbu, sve može biti još ugodnije. [3] 3. Zakljucak Ples predstavlja izazov i nove mogucnosti za upoznavanje sebe i drugih. To je kreativna aktivnost koja je ukljucena u živote sve djece. Plesni izricaj igra važnu ulogu u meduljudskim odnosima i sudjelovanju u grupi. Dijete je motivirano za ono što ga zanima i što mu se svida. Slijedit ce stvari prema kojima ima pozitivan i emotivan stav i kojima je oduševljen. Za djecu je ples ugodna rekreacija popracena glazbom. Djeca nauce izvoditi i tako jacaju samopouzdanje. Kroz ples se mogu poistovjetiti sa zvijezdama iz videa i tako postati same zvijezde. U svom radu otkrila sam da ne treba puno da se djeca spremno izraze plesno. Ples dobro utjece na atmosferu u grupi, jer su djeca nakon nastupa opuštenija i smirenija. Ples nam pruža udobnost, radost, opuštenost, bolje sudjelovanje u grupi i komunikaciji. 4. Literatura [1.] Borota, B., Geršak, V., Korošec, H. in Majaron, E. (2006). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper. [2.] Kroflic, B. in Gobec, D. (1995). Igra-gib-ustvarjanje-ucenje. Metodicni pripomocek za usmerjene gibno-plesne dejavnosti. Novo mesto. [3.] Kunstelj, J. (2015). Vpliv pogostosti organizirane gibalne vadbe na gibalno ucinkovitost otrok (Diplomsko delo). Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [4.] Preksavec, K. ( 2015). Ples v predšolskem obdobju ( Diplomsko delo). Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [5.] Rupnik, V (2014). Plesna umetnost. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije [6.] Schmidt, G. (2009). Gibalne zgodbe – zgodbe za plesno in gibno izražanje. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. Dostopno na: http://www2.arnes.si/~gschmi/ [7.] Videmšek, M. in Stancevic, B. (2011). Ulovimo prosti cas: Gibalne igre na prostem za otroke in starše. Ljubljana: Fakulteta za šport. Strucni rad TAJNA USPJEŠNIH UCENIKA Darja Bastl, III: OŠ Celje Sažetak: Tajna uspješnijih ucenika je motivacija. Motivacija ucenika je jedan od kljucnih cimbenika, da ce ucenik rado pohadati nastavu, sudjelovati u njoj i dobiti dobre ocjene. Motivirani ucenik rado uci, pa neprestano jaca svoje interese i treba otkriti nešto novo. Brže pamti gradivo, cita ga i percipira, ukratko, mobilizira sve svoje snage da nešto nauci. Intenzivno uci jer želi pokazati sve svoje sposobnosti. Ucitelj motivira ucenike jacanjem njihovog samopoštovanja, organiziranjem aktivnosti ucenja i davanjem povratnih informacija. Pomaže im u usvajanju ucinkovitih strategija ucenja. Zadatak ucitelja je pokušati stvoriti sigurno i poticajno okruženje za takve ucenike. To ce ucenicima pomoci da steknu motivacijske inicijatore, a ojacat ce i samopoštovanje u ucenju. Kljucne rijeci: motivacija za rad, zadaci, strategije ucenja, uvodna motivacija. 1. UVOD: Motivacija ucenja uobicajeni je pojam motivacije u situaciji ucenja koji obuhvaca sve što daje inicijative za ucenje, usmjerava ga, odreduje njegov intenzitet, trajanje i kvalitetu. Motivacija u ucionici je stvaranje i uzimanje u obzir potreba ucenika za ucenjem i ucinkom. Za uspjeh u ucenju važno je ne samo da znamo uciti, vec i da smo spremni svoju energiju usmjeriti prema postizanju postavljenih ciljeva ucenja. Motivirajuci cimbenici su stimulacija zadacima, nacin posredovanja i prezentiranja gradiva za ucenje, novina u sadržaju materijala za ucenje, mogucnost samo aktivnosti i prijenos uspješnih iskustava [3]. Motivacija za ucenje utjece na opseg stecenog znanja, brzinu zaborava, kao i na stupanj u kojem ce se steceno znanje, vještine, navike i stavovi koristiti i koristiti u praksi. Uz spomenute utjecaje, primjecujemo i da motivacija za obrazovanje utjece brzina stjecanja znanja, vještina, navika i pogleda i brzina razvijanja sposobnosti ucenika [4]. 2. SREDIŠNJI DIO Strategije ucenja kojima ucenik samostalno regulira razinu motivacije za ucenje nazivaju se motivacijskim strategijama ucenja. Može ih koristiti na pocetku ucenja ili kada želi održavati ili. promijenite fokus. Motivacijske strategije važan su pokazatelj autonomije ucenika u ucenju. Koristi ih neovisno o vanjskim poticaje. S njima ucenik svjesno kontrolira vlastitu motivaciju: ulaže napor u ucenje, inzistira na izvršenju zadatka ucenja, postavlja vlastite ciljeve ucenja i motivira se za postizanje tih ciljeva. Vjerojatno je da ce njihovim korištenjem inzistirati i na rješavanju složenijih zadataka ucenja. Zbog svoje funkcije presudne su za ucenje, jer „vještine imaju malu vrijednost ako pojedinac nije motiviran da ih koristi [7]. Postoje razlike medu studentima u pogledu motivacije za ucenje. U istraživanju je autorica u obzir 3 cimbenika motivacijske orijentacije: bespomocnost i izbjegavanje, vanjska orijentacija i unutarnja orijentacija. Na temelju tih cimbenika otkrila je, da postoji 5 motivacijskih obrazaca [7] 1. Ucenici-natjecatelji Uspjeh u ucenju pripisuju svojim sposobnostima ucenja. Ucenje prilagodavaju materijalu i zahtjevima. Takoder vole sudjelovati i pomoci u školskom radu. Uce jer žele biti uspješni. 2. Ucenje aktivnih ucenika Za njih je znanje važna vrijednost. Imaju dobru sliku o sebi jer se nose s razlicitim zadacima ucenja na razlicitim razinama težine. Oni su studenti srednje škole koji se u prosjeku ne isticu u pogledu ishoda ucenja. Uce jer ih zanima ucenje i ucenje materijala. 3. Ucenje nesigurnih ucenika Uce iz straha od neuspjeha ili kazne. Žele izbjeci neugodnosti, znaju da je znanje vrlo važno. U ucenju ih ometa loše samopoštovanje ucenja. Socijalno okruženje ima velik utjecaj koji ih potice da sakriju svoje pogreške ili da postignu svoja postignuca u ucenju. Kao rezultat toga, oni su aktivniji u ucenju i imaju vece uspjehe u ucenju. 4. Ucenje pasivnih ucenika Uce iz straha od neuspjeha i kazne. Ne pokazuju želju za postignucima u ucenju, jer ih materijal i ucenje uopce ne zanimaju. Uce dovoljno samo da izbjegnu negativnu ocjenu. Društveno okruženje nema utjecaja na njih jer ne dobivaju motivacijske poticaje. Vrlo su slabo aktivni i postižu niže uspjehe u ucenju. 5. Ucenje nemotiviranih ucenika Nisu ni motivacijski orijentirani ni iznutra ni izvana. Nije tipicno da im nedostaje kontrole nad ucenjem ili. osjecati strah od ucenja. Oni su vrlo sposobni studenti. Uce na pogrešan nacin jer se ne bave razumijevanjem gradiva. Ucitelj može motivirati ucenike konkurentne u ucenju pružajuci im dovoljno natjecateljskih situacija. Njihova bi pažnja trebala biti usmjerena na promatranje vlastitog razvoja ucenja, jer takve ucenike treba nauciti kako uciti. Ucitelj motivira ucenike pružajuci im što više zadataka za ucenje za koje pokazuju poseban interes, poticuci vrijednosti postignuca da budu motivirane izvana. To ce ih uciniti još aktivnijima u podrucjima za koja nisu interno motivirani. Zadatak ucitelja je pokušati stvoriti sigurno i poticajno okruženje za takve ucenike. To ce ucenicima pomoci da steknu motivacijske inicijatore i ojacat ce samopoštovanje u ucenju. Sve što ucitelj cini na pocetku lekcije kako bi privukao pažnju ucenika naziva se uvodna motivacija. Uvodna motivacija izuzetno je važna za uspostavljanje atmosfere suradnje medu ucenicima. Ucitelj uvijek treba pokušati odabrati nešto novo kako se to ne bi dogadalo precesto ili. da on zna preurediti istu stvar na drugi nacin i tako pobuditi potrebnu pažnju i želju za suradnjom. Ucitelj može koristiti predmete, slike, fotografije, razne zvucne snimke, videozapisi ... Takoder su dobrodošle igre uloga, gdje su studenti u glavnoj ulozi i predstavljaju specificnu situaciju. Igre igranja uloga ucitelji koriste za motiviranje ili opuštanje djece, jer to lekcije cini zanimljivijima, a ucenici uživaju. Uvodna motivacija traje najviše 10 min. Na pocetku lekcije posebno je važno motivirati samopouzdanje ucenika koje ce ojacati ako je nada u uspjeh jaca od straha od neuspjeha. Postoje slucajevi u kojima su pojedinci uspjeli, razmišljali su u pocetku pesimisticno, sugerirajuci nadalje da ce ucenici biti oduševljeni planiranom temom, da joj nisu važne samo sposobnosti, vec i trud i spremnost na rizik. ili neuspjeh da imaju hrabru i samopouzdanu savjest i da imaju snage da ih nadvladaju. Uz pojacano samopouzdanje i snagu volje, što takoder izravno jaca osjecaj dužnosti i znatiželje, moguce je objasniti zašto netko nešto cini i uspijeva, cak i ako nije posebno motiviran. 3. ZAKLJUCAK Današnja je osnovna škola puno ugodnija za djecu nego kad sam je ja pohadala. Tada je lekcija bila sastavljena tako da smo na pocetku školskog sata ponovili gradivo prethodne lekcije, a zatim smo zapoceli s radom. Od tada su se mnoge stvari promijenile u obrazovanju, ukljucujuci nacin na koji ucitelji drže nastavu. Na pocetku lekcije ucitelji u uvodnoj motivaciji ucenicima pripremaju razna iznenadenja, pripremaju igre nazvane didakticke igre i koriste se raznim pomagalima. Ukratko, lekcija je obogacena kako bi bila zanimljiva i kako bi ucenici stekli znanje kroz opuštenu atmosferu u ucionici. Iz tog razloga vole pohadati osnovnu školu i takoder su iznutra motivirani. 4.LITERATURA [1.] Marjanovic Umek, Ljubica, Zupancic Maja, 2006: Psihologija otroške igre. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete. [2.] Barica MARENTIC POTARNIK, 1988: Dejavniki in metode uspešnega ucenja. Ljubljana: Filozofska fakulteta. [3.] Blatic, M., Ivanuš Grmek, M., Kramar, M. in Strmcnik, F. , 2003: Didaktika. Novo mesto: Visokošolsko središce, Inštitut za raziskovalno in razvojno delo. [4.] Krajnc, A., 1982. Motivacija za izobraževanje. Ljubljana: Delavska enotnost. [5.] Martina ZADRAVEC, 2013: Motivacija in slovenski jezik. Diplomsko delo. Maribor: Filozofska fakulteta. [6.] Melita PUKLEK LEVPUŠCEK, Maja ZUPANCIC, 2009: Osebnostni, motivacijski in socialni dejavniki ucne uspešnosti. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete. [7.] Mojca JURIŠEVIC, 2006: Ucna motivacija in razlike med ucenci. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. Strucni rad PREDNOSTI I NEDOSTACI UCENJA NA DALJINU Darja Bastl, III: OŠ Celje Sažetak Ucenje na daljinu zasigurno je novo i vrlo posebno iskustvo za sve nas, izazov za mnoge. Rad ucitelja, naravno, odvija se drugacije nego u školi, ali od samog pocetka ucitelji su bili spremni nositi se sa svim inovacijama. U prvom tjednu nastavnici su vjerojatno još uvijek pravili pravi ritam, smišljajuci što bi bilo dobro, razumljivo i zanimljivo za ucenike. S druge strane, ucenje na daljinu takoder je predstavljalo veliki izazov za studente, jer su se sami susreli s materijalima, zadacima i problemima, negdje daleko izvan ucionice. Tijekom ucenja na daljinu izuzetno je važno da su ucitelji, roditelji i ucenici u stalnom kontaktu, za koje uz e-poštu koriste i razne aplikacije te tako dijele iskustva putem fotografija i videozapisa. U ovom clanku želimo istaknuti prednosti i nedostatke ucenja na daljinu. Kljucne rijeci: ucenje na daljinu, izazov, nastavnici i ucenici, zadaci, prednosti i nedostaci ucenja na daljinu. 1. UVOD Rad na daljinu je fleksibilan oblik rada koji se sve više razvija. U ožujku, kako bi zatvorile širenje epidemije coronavirusa covid-19, škole su zatvorile vrata i zapocelo je obrazovanje na daljinu. To je predstavljalo poseban izazov za gotovo sve školske sustave: za ravnatelje, nastavnike, ucenike, pa cak i njihove roditelje. Ovaj je oblik rada mnogima stvorio brojne probleme jer se vecina sudionika s njim susrela prvi put. Prema nekim strucnjacima, ovaj oblik rada postat ce uobicajen oblik rada i usluga. Središnja uloga u njegovom širenju može se pripisati brzom razvoju telekomunikacijske tehnologije i razvoju osobnih racunala, u našem slucaju zbog epidemije, koja sprecava širenje epidemije kovidin-19 coronavirusa. Medutim, prvi oblici rada u radu su se pojavili i prije uspona Interneta. Poceci poticu iz 1877. godine, kada je predsjednik banke u Bostonu uspostavio telefonsku liniju od svog ureda do svog doma [4] 2. SREDIŠNJI DIO PREDNOSTI I NEDOSTACI UCENJA NA DALJINU OD STRANE UCITELJA Sredinom ožujka, kada su sve škole zatvorile svoja vrata, vjerojatno nitko nije ocekivao da ce se ucenje na daljinu održati gotovo do kraja školske godine. Nakon pocetnog entuzijazma da nema predavanja i da je to praznik, ucenici su brzo shvatili da je u stvari prava škola, za mnoge još zahtjevnija i napornija nego inace. Neki su bili vrlo angažirani i marljivi, dok su drugi bili malo manje vodeni - to se odnosi i na ucenike i na ucitelje. Kada govorimo o ucenju na daljinu, važno je znati njegove prednosti i nedostatke. Pozitivni aspekti moraju nadmašiti negativne. Je li to bio slucaj? U tu svrhu su sljedece prednosti i nedostaci ucenja na daljinu od strane ucitelja. Od samog pocetka rasprava o radu na daljinu, istaknuto je da su kljucne prednosti ucitelja koji radi na daljinu autonomija odlucivanja o raspodjeli radnog vremena i ušteda vremena i novca kao rezultat cinjenice da nema više prijevoza na posao [2]. Ucitelj može organizirati vlastito radno vrijeme tijekom ucenja na daljinu. Fleksibilno radno vrijeme omogucuje im da rade kada im najbolje odgovara i kada su najproduktivniji, te da bolje iskoriste vrijeme za obitelj i odmor. Pretpostavlja se da rad kod kuce omogucuje mir i tišinu, što zauzvrat znaci vecu koncentraciju i vecu produktivnost. Istodobno se smanjuje rizik od stresa uslijed ranog ustajanja, pracenja i slanja djece u vrtic ili školu i dužeg napora tijekom vožnje u školu. Životni stil može postati opušteniji. Ucitelji štede vrijeme koje bi inace proveli vozeci do posla i mogu ga potrošiti na svoju obitelj i prijatelje. [5] Pokazalo se, medutim, da je velika vecina ucitelja tijekom ucenja na daljinu radila mnogo duže i intenzivnije nego što bi inace. Svoje vrijeme za rad nisu mogli sami organizirati jer su ovisili o radu i odgovorima ucenika i njihovih roditelja. Mnogo puta se radni dan protezao kroz cijeli dan. Ujutro su predavali materijal ili putem video poziva ili su proveli vrijeme pripremajuci gradivo za svoj predmet i bili u kontaktu sa ucenicima, a popodne i navecer posvetili su se pregledu dostavljenih zadataka i citanju i odgovaranju na e-mailove, koje je primio od ucenika i roditelja. U ovom trenutku, naravno, ne smijemo zaboraviti stalni obavezni kontakt s upravom škole i pisanje priprema i izvještaja o evidenciji radnog vremena. Ucitelji su takoder trebali dobiti dodatno obrazovanje tijekom ucenja na daljinu, jer je ovaj oblik rada zahtijevao od njih nova znanja. Sudjelovali su u raznim video radionicama, gdje su stekli nova znanja iz podrucja didaktike, pedagogije, psihologije i tehnologije na daljinu. Istraživanja takoder pokazuju da ucitelji na daljinu teže rade više, što znaci da imaju manje vremena za druge aktivnosti. Medutim, oni mogu cak iskoristiti i druge clanove obitelji kako bi im pomogli u radu. Ucitelji kod kuce trebaju imati prikladan poseban prostor za rad kod kuce i ergonomsku i zdravu radnu opremu. No, cesto se ispostavi da nemaju prostora za dodatnu sobu koja bi se koristila kao prikladno radno okruženje. Takoder obicno ne kupuju ergonomsku opremu, jer je to vrlo skupo. Važno je pitanje tko ce pružiti odgovarajucu telekomunikacijsku opremu. Osnovnu opremu vjerojatno posjeduju sami ucitelji, ali može doci do komplikacija s softverom. Takoder može postojati problem s kompatibilnošcu podataka i pouzdanošcu, kao i sigurnošcu u prijenosu i pohrani podataka. Rad polako oduzima slobodno vrijeme svih ljudi, a radnici telereporta su na to posebno osjetljivi [3]. Smanjenje kontakata takoder vodi u socijalnu izolaciju i smanjenu grupnu solidarnost. To vrijedi i za ucitelje i za studente. To je posebno opasno za ucenike, jer se mogu osjecati usamljeno, što rezultira padom produktivnosti i nezadovoljstvom školskim radom. Nedostatak kontakta s uciteljima takoder može utjecati na razmjenu znanja, iskustava i informacija i negativno utjecati na osjecaj pripadnosti organizaciji. Mogu se pojaviti problemi u uskladivanju poslovnog i obiteljskog života, što dovodi do napetih obiteljskih odnosa. Kao rezultat toga, ucitelji osjecaju pritisak, stres i mogu patiti od profesionalnih i psiholoških bolesti. [1]. 3.ZAKLJUCAK Ucenje na daljinu, kao i sve stvari, ima prednosti i nedostatke. U ovom clanku fokusiramo se na iskustvo i perspektivu ucitelja. Ucenje na daljinu može imati koristi za mnoge ucitelje i poslodavce. Ucitelji štede na troškovima prijevoza do posla ako rade na daljinu. Mnogi ucitelji vide najvecu prednost daljinskog rada u jacanju obiteljskih kontakata jer oni više vremena provode sa svojom djecom. Teleworking takoder pruža vrlo dobre mogucnosti zapošljavanja za osobe s ogranicenom pokretljivošcu, kao što su osobe s invaliditetom. Medutim, ubrzo su postali vidljivi negativni aspekti rada na daljinu. Najveci su problemi socijalna izolacija i nedostatak osobnih kontakata. Glavobolje u ucenju na daljinu uzrokovane su i stresom, koji je najcešce rezultat sukoba u obitelji i gomilanja posla. Iako bi rad na daljinu trebao pomoci jacanju obiteljskih kontakata, u praksi se cesto ispostavilo upravo suprotno. Kada radite na daljinu, linija izmedu posla i slobodnog vremena zamagljena je cak i više nego u školi. Ucitelji moraju biti dostupni u svakom trenutku ucenja na daljinu, oni rade i nocu, i kao rezultat toga, obiteljski život pati. Vjerujemo da je ucenje na daljinu samo privremeno rješenje koje koristimo u slucaju nužde, a u suprotnom vjerujemo da nitko od nastavnika ne bi zamijenio ovaj oblik rada radom u prijateljskom i ugodnom školskom okruženju u kojem imamo kontakt s ucenicima, kolegama i ostalo osoblje, što nam uljepšava mnogo radnih dana. 4. LITERATURA [1.] Jereb, E. (1998). Razlicni vidiki dela na daljavo. Organizacija, 31 (1), 22– 31. [2.] Jereb, E. (1999). Teledelo. Sodobne oblike in pristopi pri organiziranju podjetij in drugih organizacij, 289–319. Kranj: Založba Moderna organizacija. [3.] Mlinar, Z. (2003). Teledelo in prostorsko-casovna organizacija bivalnega okolja. Teorija in praksa, 40 (6), 1012–1039. [4.] Shipside, S. (2002). Flexible and Virtual Working. Oxford: Capstone Publishing. [5.] Trcek, F. (2000). Prednosti in nevarnosti teledela – perspektive uvajanja teledela v Sloveniji. Uporabna informatika, 8 (2), 8793. Strucni rad RAZVIJANJE RUCNIH VJEŠTINA KAO PRIPREMA ZA OPISMENJAVANJE Marjetka Novak OŠ Frana Roša, Cesta na Dobrovo 114, 3000 Celje, Slovenija Sažetak: Tehnike aktivnog ucenja poticu djecu na stjecanje i ucenje o svojim iskustvima u svom okruženju kroz vlastite aktivnosti. Odgajatelji i ucitelji nude djeci razne aktivnosti kako bi razvili svoje vještine pisanja. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvoj grube i fine motorike. Fina motorika je temelj koordinacije i zapocinje prijenosom predmeta iz ruke u ruku. Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema na polju pismenosti i lakše ulaze u svijet pisanja rijeci. Djeca trebaju odredene vještine i sposobnosti da bi mogla postavljati graficke znakove u prostor, pravilno ih usmjeravati i dizajnirati. Kljucne rijeci: fina motorika, grafika motorike, pismenost. 1. Uvod: Pismenost je postupak u kojem se pojedinac osposobljava za citanje i pisanje razlicitih tekstova, koristi ih u svakodnevnom životu i zna ih koristiti. Zbog ranijeg upisa djece u devetogodišnju osnovnu školu potrebno je definirati dio razreda koji je primjeren šestogodišnjacima. Osnovna faza u procesu opismenjivanja je pocetna pismenost, koja ukljucuje pripremu za citanje i pisanje, kao i sustavno citanje i ucvršcivanje slova, kao i razvijanje i vježbanje tehnika citanja i pisanja. Priprema za sustavnu pismenost ukljucuje razvoj nekoliko vrsta sposobnosti i vještina, koje nazivamo pred pismenošcu “[4]. 2. Središnji dio: Za dijete je igra temeljno kognitivno iskustvo i osnova procesa ucenja. Strucnjaci kažu da ucenje kroz igru, posebno za malo dijete, može biti najuspješnije. Igra je razvojna i odgojna aktivnost u kojoj je dijete samostalno, slobodno, kreativno u kojem istražuje i traži nove mogucnosti, natjece se sa sobom, s drugima, s vremenom, s ciljevima. To pak mogu biti i ucenje. Igra je nacin da dijete nauci ono što ga nitko drugi ne može nauciti. Didakticka igra je dakle igra s odredenim zadatkom ili ciljem [2]. Kroz igru djeca razvijaju razlicite vještine i sposobnosti. Vještine pisanja su graf motoricke vještine, a djeca ih razvijaju kroz vježbe koje su priprema za pisanje: ispravno držanje olovke, crtanje poteza bez pretjeranog pritiska, ispravni potezi slijeva udesno i odozgo prema dolje, ispravni potezi linija (ravni: vodoravno, okomito, koso; krivulje: slomljena, zavojita, zatvorena, polukružna), crtanje, slikanje i trajni uzorci. Graf motoricke vještine pocinju se razvijati oko druge godine djetetove dobi. Prva faza u razvoju ovih vještina naziva se cetkanje. Ovaj put dijete crta bez cilja i plana. Pocinje primjecivati da ono što ima u ruci (olovka, bojica) ostavlja tragove. Kasnije dijete pocinje crtati i oponašati odredene oblike, pa tako aktivnosti postaju planirane. Graf motoriku sustavno razvijamo kroz pokretno-graficke vježbe. Uz sve ove vježbe dijete vježba držanje tijela, držanje ruku i olovke i tako postaje svjesno grafickih poteza. Kada je dijete dobro razvijeno graf motorno, ono brzo napreduje tijekom razdoblja sustavne pismenosti, jer svladava osnovne pokrete i krece se samostalno [1]. Postoji nekoliko faza u razvoju graf motorike: - stupanj grebanja - pokreti su neprecizni. - razina oblika - crtanje krugova, kvadrata, pravokutnika. Ovo je faza precrtavanja. - razina crteža - u ovoj fazi vec se stvaraju prve ruke, noge, on crta ogledalo ... Pokretljivost prstiju spominje se odvojeno od ostalih motorickih vještina i vrlo je važna prilikom pisanja. Razvija se specificnim pokretima i vremenom sazrijeva. Samo svladavanje graf motorike i pisanje znaci da je faza diferencijacije i zrelosti motorike prstiju završena. Razlicitim igrama prstiju možemo testirati diferencijaciju prstiju i vidjeti je li to dijete dovoljno vješto [3]. Prvi fino motoricki pokreti opažaju se u novorodenceta. Vrlo brzo nakon rodenja dijete pocinje posezati za predmetima, ali ih ne udara. Dosezanje predmeta postaje uspješno u trecem mjesecu starosti, a može se uhvatiti u dobi od pet do sedam mjeseci. Prvo uhvatite predmete cijelim dlanovima. Dvomjesecna beba vec rukuje predmetom ako mu ga stavimo u ruke ali istražuje ga prstima iste ruke. Nakon cetiri mjeseca dolazi do rukovanja obje ruke. Držac pincete, medutim, razvija se oko devet mjeseci. U dobi od dvije godine hrani se žlicom koju drži palcem i kažiprstom. U dobi od tri godine dijete pocinje koristiti vilicu za hranjenje, zna probadati hranu, s pet godina pocinje koristiti nož za podmazivanje, a s osam godina i za rezanje. Kada su poremecene fine motoricke sposobnosti, to se najviše ocituje u pisanju. Buduci da dijete nema razvijen hvat za pincetu, ne može pravilno držati olovku i nema razvijene kružne pokrete. Zbog toga uteg tvori kružnu liniju. Buduci da mu je ruka nezgrapna, ne može je pomaknuti udesno tijekom pisanja. Slova su stoga stisnuta, manja, iglasta i bez petlji. Font je, medutim, slabo citljiv. Držanje olovke i pravilno držanje tijela preduvjeti su da dijete uopce može pravilno izvoditi graficke pokrete. Odgajatelji u tome trebaju biti strpljivi, precizni i dosljedni. Postoje tri razvojne faze rukopisa: • pred kaligrafski (dijete primijeti da razlicite olovke ostavljaju tragove), • kaligrafski (samo ucenje pojedinacnih slova i pisanje), • faza individualizacije rukopisa (rukopis se s vremenom mijenja kod svakog pojedinca i poprima individualne karakteristike, pisanje dobiva novu ulogu i postaje sredstvo komunikacije) [5]. Najvažnije faze za razdoblje graf motorike i pocetne pismenosti su predoperativna faza i faza konkretnih logickih operacija. 3. Zakljucak U predškolskom i školskom razdoblju savjetuju integraciju aktivnosti koje razvijaju velike motoricke sposobnosti, finu motoriku i graficke motorike u svakodnevni život obitelji. Vjerujem da profesionalci trebaju pružiti poticajnu atmosferu i okruženje u kojem djeca mogu sama donositi odluke i odluke. Moramo biti svjesni da smo mi ti koji stvaramo ugodnu atmosferu za djecu i pružamo im podršku u razvijanju vlastitih ideja. 4. Literatura [1.] Medved Udovic, V. in Jamnik, T. (2002). S slikanico se igram in ucim, prirocnik k ucbeniku in delovnemu zvezku za slovenšcino v prvem razredu 9– letne osnovne šole. Ljubljana: Mladinska knjiga. [2.] Pecjak, S. (2003). Porajajoca se pismenost. V: Grosman. Beremo skupaj: prirocnik za spodbujanje branja. Ljubljana: Mladinska knjiga. [3.] Porenta, A. in Šalehar, M. (2004). Svet besed. Prirocnik za ucitelja pri pouku slovenšcine v 1. Razredu devetletne Osnovne šole. Ljubljana: DZS. [4.] Zrimšek, N. (2003). Zacetno opismenjevanje: pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [5.] Žerdin, T. (2003). Motnje v razvoju jezika, branja in pisanja. Ljubljana. Strucni rad RADNI DAN U POSEBNOM PROGRAMU ODGOJA I OBRAZOVANJA Jožefa Stanko, specialni pedagog Osnovna šola IV Murska Sobota Sažetak U clanku je opisan dan aktivnosti – radni dan, kojeg smo s ucenicima iz posebnog obrazovnog programa, proveli na eko-socialnom poljoprivrednom imanju Kocljevina i u školskoj obrazovnoj kuhinji naše škole. Ucenici su produbljivali i razvijali radne sposobnosti i vještine, ustrajnost, preciznost, radnu disciplinu i radni ritam. Najvažnije je, da razumiju i prate upute, razvijaju samostalnost u izvršavanju raznih zadataka, uvažavajuci pravila sigurnog rada. Poseban naglasak je na ekološkom uzgoju povrca i drugih poljoprivrednih proizvoda, bez upotrebe zdravlju škodljivih dodataka koji se upotrebljavaju kod uzgoja istog. Naucili su ponešto i o samoopskrbi koja je važna, pogotovo u vrijeme epidemije. Kljucne rijeci: poseban program odgoja i obrazovanja, kultura inkluzije, socijalna ukljucenost, fina motorika, samostalnost 1. Posebni odgoj i obrazovanje Ucenici i odrasle osobe s umjerenom, težom i teškom mentalnom retardacijom imaju stalnu potrebu za pomoci tijekom cijelog životnog vijeka. Naime, mentalna retardacija je poremecaj koji je stala, od rodenja pa do smrti. Zbog smanjenih intelektualnih sposobnosti, osobe s tim poremecajem nisu nikada potpuno samostalne. U posebnom odgojno obrazovnom radu moguce je stupanj njihove samostalnosti i neovisnosti razviti do optimalnih granica. Polazna tocka odgojno obrazovnog programa za ucenike s umjerenom, težom i teškom mentalnom retardacijom je poseban pedagoško andragoški proces. Ti ucenici, za svoj osobni razvoj, trebaju kontinuiranu stimulaciju. Od izuzetne važnosti je, da razvijemo kulturu inkluzije, što podrazumijeva poticanje aktivnog prihvacanja razlicitosti- pa tako i ucenika i osoba s posebnim potrebama- u odgojno obrazovnoj ali i u svim ostalim okolinama. Cilj ce biti ostvaren kada individualne razlike više nece biti prepreka, vec kvaliteta! Ciljevi u posebnem programu so: • Poticati ucenikov razvoj na spoznajnom, motorickom, emocionalnom, misaonom i socijalnom podrucju • Navikavanje na skrb za zdravlje i samostalan život • Stjecanje osnovnih znanja i vještina • Navikavati na što aktivnije, djelomicno samostalno ukljucivanje u okolinu Jedan od najvažnijih ciljeva je, da ucenici uz pomoc ili samostalno obavljaju jednostavne kucanske poslove. Ucenici pomažu pri radu u vrtu, brinu o životinjama i usvajaju osnovnih znanja o zaštiti okoline. U samom radu su precizni, ustrajni, te brinu za svoju sigurnost i sigurnost drugih. 2. Izv od nje radnog dana na eko - soci j aln om imanju i u školskoj kuhinji 2.1. Eko – socijalno imanje Eko – socijalno imanje »Kocljevina« se je razvilo na rubu sela Prosenjakovci, uz granicu sa republikom Madžarskom. Osnivaci tog imanja su dobili u najam zapušten dom za strance u tranzitu, sa pripadajucom obradivnom zemljom. Vec 2015. godine su poceli razvijati ekološku poljoprivredu. Na tom imanju uglavnom zapošljavaju osobe koje pripadaju ranjivim društvenim skupinama (starije osobe, etnicke manjine, osobe sa poremecajima u razvoju, ovisnike, invalide, itd) Naša škola i eko socijalno imanje Kocljevina su partneri u zajednickom projektu »Poticanje socijalne ukljucenosti djece i mladih s posebnim potrebama u lokalno okruženje«. Tako s ucenicima redovito odlazimo na eko socijalno imanje, gdje ucenici uce i sudjeluju u raznim poljoprivrednim radovima, brinu o životinjama, usvajaju vještine pecenja kolaca, kuhanja i razvijaju svijest o zdravoj prehrani. 2.2. Radni dan Znacajnost posebnog programa je u raznovrstnosti i bogastvu podrucja aktivnosti i sadržaja koji imaju dvojako znacenje – ucenje i osposobljavanje u radu i prakticna uporaba naucenog. Znanja i vještine koje ucenici usvajaju kod takvih aktivnosti, prakticno upotrijebljavaju kod provodenja dana aktivnosti, kao što su to ucinili i ovoga puta na eko socijalnom imanju. Ciljevi radnog dana: • Socijalna ukljucenost u drugu okolinu • Briga o životinjama • Odradivanje raznih radnih zadataka na poljoprivrednom imanju • Razvoj fine motorike • Razvijanje spretnosti u aktivnostima u kuhinji Iako razvoj fine motorike na pripada niti jednom obrazovnom podrucju, kao što su npr. citanje, pisanje, razvoju iste pridajemo veliko znacenje. Naime, baš razvoj fine motorike ima veliki utjecaj na obrazovna podrucja, na ucenje i savladavanje obrazovnih sadržaja. Razvoj fine motorike od velike je važnosti za usvajanje i obavljanje kako svakodnevnih zadataka tako i školskih zadataka i aktivnosti. Zbog pomanjkanja mogucnosti obavljanja tih zadaca i zaduženja može kod ucenika doci do lošeg samopouzdanja, slabe slike o sebi, lošijieg školskog uspjeha i smanjene mogucnosti sudjelovanja u igri. Zbog loše razvijenosti fine motorike kod ucenika s posebnim potrebama, može doci do smanjene sposobnosti na podrucju brige o sebi. Kako bi stekli nova iskustva, s ucenicima V. a, posebnog programa, provela sam radni dan na poljoprivrednom imanju. Izabrali smo jedan topao rujanski dan te se sa školskim kombijem uputili u Prosenjakovce. Puni radosti, optimizma i radnog elana na vrijeme smo stigli na eko socijalno imanje. Slika 1: Dolazak na imanje Naš prvi zadatak je bio hranjenje životinja. Stoga smo najprije otošli do njihovog životnog prostora. Slika 2: Hranjenje životinja Nakon toga poceli smo sa drugim aktivnostima. Donijeli su nam grah, kojeg su ucenici najprije morali odvojiti od stabljike, razvrstati po stupnju suhoce u posude namijenjenje tome i na kraju ocistiti. Aktivnost smo odradili sa voljom uz obilje smijeha, razgovora i zabave.. Slika 3: Cišcenje graha 2.3. U školskoj kuhinji Za ucenike je naravno od velike važnosti povezati teoreticno znanje sa praksom, te uporabom znanja u svakodnevnom životu. Takoder, nimalo manje nije važno, da nauce pripremiti poljoprivredne proizvode u kuhanju obroka. Grah smo donijeli sa imanja, ubrali smo nekoliko paprika, mrkve, luka i cešnjaka. U školskoj kuhinji smo skuhali varivo od graha i spomenutog povrca. Varivu smo dodali meso, kobasice i rebra. Slika 4: Sastojci Slika 5: Ucenici pripremaju sastojke U kuhinji su ucenici pazili na: • higijenu ruka • cistocu prostora • oprano povrce • sigurnost svih u kuhinji • sigurnu uporaba noževa, gulilica • oprez kod uporabe vruceg ulja • oprezna i sigurna upotreba plina Ucenici su oprali povrce, posušili ga, primjereno narezali. Povrce su stavili u posudu za kuhanje, neko vrijeme pržili i dinstali. Kad je povrce omekšalo, dodali su i meso i na kraju još kuhani grah. Dodali smo i tajni sastojak za bolji okus. No, on neka ostane tajna. Slika 6: Na pocetku kuhanja Slika 7: Grah je kuhan Na kraju radnog dana, ucenici su ponosni na svoje kuharske vještine. Razumiju da su slijedili upute, primijenili znanje i napravili ukusan obrok. Cilj je ostvaren. Ucenici ce i kod kuce sebi i svojim ukucanima moci pripremiti obrok. 3. Zaklj ucak Kao specijalni pedagog u posebnom programu odgoja i obrazovanja provodim dane aktivnosti kao radne dane. Uglavnom se dani aktivnosti provode na lokacijama izvan škole (uz rijeke, u vocnjaku, na poljoprivrednim imanjima). Ucenici su u tim okruženjima opušteniji, samostalniji te se relativno brzo ukljuce u novu okolinu. Veseli jih rad sa životinjama, jer ih smiruje i daje im osjecaj korisnosti. Sva znanja koja usvoje u takvom radu, primjene u školi i kod kuce. 4. Popis literature [1.] mag. Jan Ulaga, Stanka Grubešic, Zvonka Štefancic – Posebni program vzgoje in izobraževanja (Strokovni svet RS za splošno izobraževanje, 114. seja, 12.6.2008) [2.] Wart Platt, M. (2006) The wonder years: The Essential Guide to Child Development for Ages 0-5. MPH Group Pub, London Strucni rad UPORABNI PROIZVOD PROJEKT Jožefa Stanko, specialni pedagog Osnovna škola IV Murska Sobota Sažetak Specijalni sam pedagog i radim na podrucju prevladavanja teškoca u ucenju i grafomotorike, U svoj rad ukljucujem izradu uporabnih predmeta. U tom radu ucenici razvijaju i ucvršcuju svoje rucne spretnosti, koje su temelj napretka kod ucenika s motorickim poremecajima. Živimo u vremenu kada se dnevno proizvede ogromna kolicina plasticnog otpada. S tim otpadom se srecemo na svim podrucjima života. Spoznaja da odredene materijale možemo ponovno upotrijebiti je zaista od velike važnosti. Zbog te cinjenice smo s ucenicima izradili posudu za cvijece iz otpadne ambalaže za deterdent. Kroz projekt su se ucenici upoznali sa razlicitim materijalima, njihovom upotrebom i njihovom ponovnom upotrebom, Ukljuceni su bili ucenici 6. razreda. Sve to smo proveli kao projektni edukativni rad, preko ideje, skiciranja, dopune znanja do izrade proizvoda. Ucenici su upoznali postupak nastajanja proizvoda- posuda za cvijece, koji se može korisno upotrijebiti. Pri tome su izrazili svoje ideje i kreativnost. Kljucne rijeci: projektni edukativni rad, skiciranje, upotrebljiv predmet, grafomotorika, ekologija 1. Uvod Ucenici s teškocama na podrucju grafomotorike u životu cesto nalete na teškoce koje trebaju premostiti. Sa razgibavanjem i jacanjem mišica ruka, odnosno odredenih dijelova tijela moramo poceti vec u najranijoj dobi djeteta. Važno je da dijete najprije vidi, cuje te tek onda pocne sa radom. Ucenici se u životu susretnu sa tehnikom i razlicitim materijalima vec u najranijoj dobi i to preko igracaka, puzzli i raznih slagalica. U radu i igri kroz tehniku nauce iz cega je što sastavljeno, kako nešto djeluje i za što nešto služi. U projektnom radu na podrucju tehnike ucenici razvijaju stvaralacko mišljenje, stjecu odredena znanja, aktivni su, kreativni i inovativni. Znanje stjecu na drugaciji, zanimljiviji nacin. Rezultat je njihov vlastiti proizvod. 2. Izv odenje projekta Projekt sam podijelila na tri dijela. U prvom dijelu smo iznijeli ideju o tome što cemo raditi i napravili skice. U drugom dijelu smo razgovarali o materijalima te smo produbili znanje o istima. Upoznali smo se s njihovom upotrebom, postupcima obrade i upoznali alat za obradu istih. U trecem dijelu smo pripremili prostor za izradu našeg proizvoda, vrednovanje istog i izložbu. 2.1. Makro priprava projekta Željeli smo izraditi upotrebljiv proizvod. Kako bi si olakšali rad izradili smo makro nacrt. - izabrati materijale - upoznati osobine razlicnih materijala - izraditi nacrt za izradu, - izraditi upotrebljiv proizvod - vrednovanje proizvoda - pripremiti izložbu Što cemo napraviti ? Što znamo ? Što želimo saznati? Proizvod ce biti : - iz plastike - papira - tekstila - upotrebiv - unikatni - upoznati etape izrade proizvoda - potrebni materijali i alati - upoznati etape izrade proizvoda - spoznati faze izdelave izdelka 2.2. Definicija problema, traženje ideja, skiciranje ideja - ucenicima sam predstavila projekt - razgovarali smo o razlicitim upotrebivim predmetima - razmišljali smo o proizvodu s obzirom na raspoloživi materijal glede na raspoložive materijale - traženje ideje Upotrijebila sam razlicite metode rada i aktivnosti s ciljem, da ucenici razmišljaju o tehnickim problemima i vježbaju skiciranje. U tom dijelu smo shvatili da su upotrebljivi proizvodi napravljeni u tvornici, u radnjama te da postoje i unikatni proizvodi koji su rucno izradeni. Dogovorili smo se da cemo iz materijala kojeg smo izabrali napraviti upotrebljiv proizvod- posudu za cvijece. Cvetlicni lonci in balkonska korita - Bloomling spletna trgovina Koristna dekoracija koce in hiše - lonci za cvetje Slika 1: Tvornicka posuda za cvijece Slika 2: Unikatna posuda za cvijece 2.3.Dopuna znanja Ucenici nauce: - razlike izmedu prirodnih i umjetnih materijala - svojstva i primjene papira - tekstil, njegove svojstva i primjena - razlicite postupke izrade - kako pripremiti i pospremiti radni prostor Usporedili smo razlicite proizvode iz prirodnih i umjetnih materijala i usporedivali tvornicku i rucnu izradu proizvoda. Upoznali smo svojstva plastike, papira, tekstila, eksperimentirali sa tvrdocom i izdržljivošcu (s pritiskom metalnog ruba, prstom, rukama, savijanjem materijala). Dogovorili smo postupke obrade: rezanje, bojanje, lijepljenje. Slika 3: Priprava radnog prostora 2.4. Izrada upotrebljivih proizvoda Priprema na rad: Prije rada razradimo sa ucenicima što sve trebamo pripremiti prije rada i šro i kako pospremiti nakon što završimo s radom. U pripremi na rad priredimo potrebne materijale, alat te obavimo razgovor o zaštiti na radu. Tehnologija rada: - Materijal: plastika od praška za pranje, papir, tekstil, boje, ljepilo - Alati: olfa nož, škare, olovka, akrilne boje Slika 4: Plastika Slika 5: Alat Tehnološki postupak: - Priprava radnog prostora - Izrezivanje - Izrada posude za cvijece - Dovršavanje proizvoda – bojanje - Dodavanje tekstilnih ukrasa Slika 6: Rezanje Slika 7: Bojanje Slika 8: Dodavanje tekstila Slika 9: Posuda za cvijece Sigurnost na radu: Pripremanje radnog prostora: Zaštitimo radne stolove. Pripremimo potrebne materijale i alat. Zaštita kod rukovanja s alatom: Kako bi sigurno radili sa alatom olfa nožem i škarama, obavimo razgovor. Uredenost radnog prostora i pospremanje: Nakon rada pospremimo radnu površinu i ucionu. 2.5. Vrednovanje i izložba Proizvode vrednujemo s obzirom na vanjski izgled i preciznost izrade. Nakon toga, napravimo izložbu i na školskom božicnom sajmu prodamo. Slika 10: Konacni proizvod Slika 11: Vrednovanje 3. Zakljuc ak U clanku sam opisala kako možemo iz otpadnog materijala napraviti novi upotrebljiv proizvod, koji je funkcionalan, lijep i unikatan. Ucenici su naucili mnogo novih stvari, upoznali razlicite materijale, iznjedrili svoje ideje te vježbali i usavršavali svoje rucne vještine. Uz sve to nismo zaboravili na sigurnost na radu. Proizvode smo vrednovali te nam ostaje samo, da ih još prodamo na božicnom, školskom sajmu. 4. Popis literature [1.] Bezjak, J. (1997). Projektno ucno delo pri pouku tehnike, kot uspešna oblika in metoda sodobne inženirske pedagogike. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo in šport. [2.] Novak, H. (1990). Projektno ucno delo-drugacna pot do znanja.Ljubljana: DZS [3.] Sliki 1 in 2: spletne strani coastlinesurfsystem.com, Bloomling Strucni rad UCENJE NA DALJINU U DRUGOM RAZREDU Marjanca Frangež 2. OŠ Slovenska Bistrica Sažetak Obrazovanje na daljinu je oblik obrazovanja u kojem su ucitelj i ucenik prostorno odvojeni. Komunikacija izmedu njih i komunikacija izmedu samih ucenika omogucene su razlicitim vrstama tehnologija. Uspješno obrazovanje na daljinu zahtijeva strukturirano planiranje, dobro strukturirane nastavne jedinice, posebne didakticke strategije i komunikaciju putem elektronickih ili drugih tehnologija. Jedan nedavni UNESCO-ov dokument naglašava da obrazovanje na daljinu zahtijeva visoku razinu samoregulacije i životnih vještina, koje bi ucitelji trebali podržati novim strategijama poucavanja, ucenja i usmjeravanja. Kljucne rijeci: obrazovanje na daljinu, covid -19, nove strategije poucavanja 1. Ucenje na dalj inu Ucenje na daljinu je nešto posebno za ucenike razredne nastave. Ucenici jedva udu u školski prostor, a osim osnovnih znanja moraju steci i znanje osnovnih digitalnih vještina i ucenje putem racunala. Kontakt s nastavnicima na daljinu je nešto posebno i sasvim se razlikuje od stvarnog kontakta na svakodnevnim školskim satima. Uz tehnicko znanje, važno je održavati stalni kontakt s ucenicima. U ucenju na daljinu razvijamo rutinu koja postaje dio naše svakodnevice. Istovremeno je važno, da provodimo takve aktivnosti, s kojima postižemo svoje ciljeve i održavamo kontinuitet ucenja. 1.1.Tehnicka provedba ucenja na daljinu U prvom valu covid-19 komunicirao sam sa ucenicima uglavnom putem e- asistenta, e-maila i Arnesove internetske ucionice Moodle. Svakodnevno sam u internetsku ucionicu ucitavala preporuke za rad na daljinu i dodavala razne materijale: word dokument, powerpoint prezentacije, video objašnjenja, ankete ... Na pocetku je ucenike docekao avatar, kojeg sam izradila kako bih olakšavala komunikaciju. U osam tjedana rada pripremila sam cetrdeset uputa i preporuka za ucenike. Trodnevne aktivnosti, sate govora i sastanke uživo vodila sama na daljinu putem Jitsi video konferencija. Ppt sam osmislila sama, ukljucila zvuk, dodala avatar i pretvorila ppt u video objašnjenja. Tako da je posao bio raznolik i uvijek sam se nešto novo naucila. Na forumu za obavijesti svakodnevno sam pozdravljala ucenike i njihove roditelje, pišuci komplimente i poticaje za uspješno putovanje na daljinu. Ucenici su pristupili ucionici s lozinkom. Povratne informacije o njihovom radu poslane su na moj e-mail, a takoder su im dodijeljene moje povratne informacije na njihove e-adrese, koje su naravno bile roditeljske. Mnoge su obavijesti još uvijek dolazile i putem e-asistenta. Tako sam pratio nekoliko razlicitih kanala i ponekad nisam znao gdje imam nešto pohranjeno. Stvarno mi je nedostajao jedan kanal preko kojeg bih mogao komunicirati sa svima. U sedmom tjednu rada na daljinu, su nam nastavnicima vec jako nedostajala djeca, pa smo na šaljiv nacin snimili film Ja bih išao u školu, koji možete pronaci na youtubu. Ovim filmom željeli smo im dati do znanja da nam nedostaju i želimo da se što prije vrate u školu. Ubrzo nakon toga škola je ponovno otvorila svoja vrata, prvo za najmlade ucenike. U drugom valu covid-19 ušli smo pripremljeniji u školu na daljinu. Vec u rujnu, kad smo stigli u škole, dodijelili smo školsku poštu svoj djeci i odlucili ujediniti cijelu školu u radu na daljinu. Zbog toga smo naucili novi alat Microsoftsoft Teams i OneNote. Vec sam koristila Office 365 otkad sam s roditeljima komunicirala putem školske e-pošte u programu Outlook. Takoder sam poznavala oblacne usluge One Drive kao prostor za pohranu datoteka za ucenje. Na prvom roditeljskom sastanku upoznali smo roditelje s Officeom 365, dobili su korisnicka imena, lozinke za prijavu i dodjeljivanje školskih adresa e-pošte. Uredili su registraciju i poceli smo uvoditi rad na daljinu vec kao dio redovne nastave, jer sam im tjedno slala dodijeljene zadatke. Medu dodijeljenim zadacima poslani su mi dokazi o radu. Takoder sam jednom tjedno poducavala ucenike u informatickoj ucionici i upoznavala ih s osnovama MS Teamsa. Tako smo se vec u školi naucili pridružiti se našem razrednom timu i razgovarati sa školskim kolegama. Takoder smo otvorili dodijeljeni zadatak, riješili ga i vratili kao dokaz o radu na daljinu. Takoder smo ušli u našu razredno bilježnicu i neprestano pregledavali materijal koji sam ucitavala po predmetima. Sve smo to uspjeli napraviti vec u školi. Tako smo bili spremni za drugu fazu koja je zapocela odmah nakon jesenskih praznika. Prvo su nam produžili odmor za još tjedan dana. Tada je zapoceo rad na daljinu. Bilo mi je drago što su prvog dana gotovo svi ucenici prisustvovali video sastanku. Ovaj put poslala sam im zadatke medu dodijeljene zadatke, a oni su mi takoder vratili svoj rad na istom kanalu. Više nije bio raspršeno izmedu razlicitih kanala, što mi je kao uciteljici olakšalo posao. Svake veceri dodijelila sam im posao za sljedeci dan i obavila to s njima putem video sastanka. I opet, zapocelo je snimanje video objašnjenja, ppt i priprema preporuka za rad na daljinu. Trudila sam se održavati kontakt sa ucenicima, pa sam odlucila svakodnevno raditi uživo. Koristila sam alat za provjeru znanja Forms, koristila sam Whiteboard dok sam pisala na ploci i u bilježnicu, a povremeno sam snimala i naše video sastanke s Streamom. U svom radu uspostavili smo rutinu i redovito se sastajali u mrežnom okruženju Microsoft Teams za video sastanke uživo od 9 do 11 sati. Nakon 11 sati, imali su mogucnost video sastanak sa mnom pojedini ucenici, koji su trebali dodatna objašnjenja ili pomoc u radu. Od 13.30 do 14.30 sati susreli su se na video sastanku s uciteljem OPB-a, koja je s njima radila domacu zadacu ili ucvrstila njihovo znanja. Tako je naš posao postao rutina. Ucenici su to brzo savladali, a spretniji su ga ucionici znali samostalno koristiti vec nakon tri dana. Trajanje video konferencija prilagodila sam ritmu djece i njihovoj spremnosti za rad. 1.2.Uspostavljanje i održavanje kontakata sa ucenicima Kontakt s ucenicima odvijao se preko roditelja u okruženju Microsoft Teams. Raspored sam prilagodila tako, da su ucenici cijelo vrijeme bili motivirani za rad. Sažela sam satove i izvela blok satova. S srednjim aktivnostima opuštanja proveli smo prijepodnevno vrijeme rada na daljinu. Obicno sam zapocela aktivnosti s jutarnjim zborom i tako vodila racuna o održavanju socijalnog kontakta sa ucenicima dok su mi govorili o svojim osjecajima. Pricali su mi i što im se jucer dogodilo. Nastavili smo posao s planom rada u tekucem danu. Uslijedile su aktivnosti ucenika. Gledali smo film, crtic ili video, razgovarali smo o onome što smo gledali. Didaktickim igrama, zagonetkama i ostalim aktivnostima ucenika produbili smo znanje i uz pomoc bijele ploce upisali bilješke u svoje fizicke bilježnice. Za zadatke kretanja i opuštanje brinuli smo disanjem, vježbama braingyma i vježbama pažljivosti. Za kraj, otpjevali smo pjesmu i obecali si, da cemo završiti ako na sastanku s uciteljem OPB-a ostalo još nedovršenih poslova. Komunikacija sa svim ucenicima odvijala se cijelo vrijeme u oba smjera. Takoder sam nazvao ucenike telefonom i napisao ohrabrujuce rijeci i pohvale našem razrednom timu zbog daljinskog obavljanja posla. Napisao sam pozitivne povratne informacije o njihovim radnim dokazima i informirao ih o njihovom ucinku. 1.3.Razvijanje rutine Obicno smo dan zapocinjali jutarnjim krugom, razgovarali i davali upute za tekuci dan. Poceli smo s aktivnom provedbom ucenja na daljinu. Rutinu je potrebno uspostaviti prije svega kako bi se ucenici osjecali prihvacenima i sigurnima u radu na daljinu. U okruženju Microsoftovih timova ucenicima su u pocetku pomagali roditelji, no onda su postali sve neovisniji i vještiji u radu u ovom okruženju. Uspješno su slijedili moje upute, koje su obicno bile kratke, jasne i sažete. Naucili su cekati i ne skakati u rijec. Na kraju sastanka dala sam im upute kako poslati dokaze. Poslali su videozapise, fotografije, govornu poštu i sudjelovali u mrežnoj bilježnici predavanja u Sali za suradnju, gdje su oznacili svoj svakodnevni rad. Medutim, u prostor za male umjetnike ucitali su svoje kreacije i umjetnost. 1.4.Provodenje aktivnosti za postizanje ciljeva i održavanje kontinuitete ucenja Prvo sam im dala upute u vezi s tjednim rasporedom kako bi se mogli pripremiti za stalni rad i svakodnevni kontakt. Dala sam kratke i jasne upute. Svaki dan sudjelovala sam u video konferenciji, gdje smo razgovarali o novim sadržajima za ucenje i utjecali na stare. Snimku sam prenula u bilježnicu kako bi je mogli pogledati kasnije. Na kraju tjedna napravili smo ocjenu rada. Sav sadržaj poslala sam putem jednog Microsoft Teams kanala. Planirala sam aktivnosti tako da ih studenti mogu provoditi što samostalnije ili zajedno sa mnom na video sastancima. Držala sam se znanosti manje je više i ukljucila sam sadržajne i životne situacije u svoje svakodnevno poducavanje. Pratila sam razvojnu fazu djece i njihove potrebe za kretanjem i opuštanjem. Diferencirala sam rad i u zadace uvrstio selektivnost. Pratila sam individualni napredak pojedinca i poticala ih u kontinuiranom radu. Pri odabiru materijala i pribora ogranicio sam se na materijale iz kucnog okruženja. Koristili smo Lego kockice, plišane igracke, bojice, kredu, prirodni drveni materijal i tako dalje. Puno sam ideja dobila iz metoda poucavanja na razrednoj nastavi, gdje ucitelji pomažu jedni drugima u radu na daljinu. Polazište našeg rada i dalje je bila školska nastava. Tako smo se sjetili kako smo u školi radili neku aktivnost i prilagodili je za daljinski rad. 1.5.Suradnja s roditeljima Roditelji su imali kljucnu ulogu u radu na daljinu jer su mi pomogli da se povežem s djecom. Održala sam sastanak uživo u školi, gdje sam im dodijelila korisnicka imena i lozinke za mrežno okruženje Microsoft Teams. Upoznala sam ih s radom na daljinu. Stalno sam pripremala slikovite upute za roditelje o tome kako uci u novo racunalno okruženje i kako predati zadatke. Daljinski sam davala informacije o radu i napretku te održavala pojedinacne video pozive. Nastava sam planirala tako, da su ucenici mogli samostalno raditi i o tome sam obavijestila roditelje. 2. Zak ljucak Obrazovanje na daljinu zahtijeva visoku razinu samoregulacije i životnih vještina, koje bi ucitelji trebali podržati novim strategijama poucavanja, ucenja i usmjeravanja. Cesto sam se pitala: Hocu li moci? Stekla sam nove racunalne vještine i ucila iznova i iznova. Djeca i roditelji takoder su naucili nove racunalne vještine. Zajednickim snagama, ustrajnošcu i strpljenjem riješili smo mnoge probleme. Uspjeli smo. Ali svi se želimo vratiti u školu što je prije moguce. Racunalo ne može zamijeniti osobni kontakt s djetetom. 3. Popis lite rature .1. Zavod republike Slovenije za šolstvo in šport. URL: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/2020-11-05-priporocila- uciteljem-rp-za-izvajanje-pouka-na-daljavo-1.pdf/ (13.11.2020) .2. Zavod republike Slovenije za šolstvo in šport. URL: https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo/ (15.11.2020) [3] Peršolja, M. (2019). Formativno spremljanje znanja v praksi. Prirocnik za ucitelje. Strucni rad INDIVIDUALIZIRANO OPISMENJAVANJE U 1. RAZREDU Jožefa Vogrinec Osnovna škola Podlehnik, Slovenija Sažetak Opismenjavanje je proces u kojem se pojedinac osposobljava za citanje i pisanje razlicitih tekstova, njima si pomaže u svakidašnjem životu i zna kako ih koristiti. [7] Opismenjavanje se odvija sistematicno kroz citavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje. Kod svakog ucenika odvija se kroz jednake faze, ali razlicitom brzinom, što mi kao ucitelji trebamo uzeti u obzir kod izbora aktivnosti za ucenika, odnosno za skupinu ucenika. Ucenici ulaze u svijet citanja i pisanja individualizirano, postupno i sistematicno. Individualizirano opismenjavanje je nužno za napredak svih ucenika, buduci da su razlike izmedu ucenika u pocetku školovanja vrlo velike. U clanku je opisan primjer individualiziranog opismenjavanja u 1. razredu, koje se odvija putem razlicitih aktivnosti u kojima ucenik sudjeluje. Aktivnosti ucenik odabire samostalno iz razloga što dijete prirodno naginje potpunoj predanosti aktivnosti koja mu se svida, koju doživljava i koju koristi kao sredstvo za svoj razvitak. Kljucne rijeci: kocka, didakticke igre, opismenjavanje, kutci, slova 1. UVOD Razvoj pismenosti pocinje vec prije ulaska djeteta u školu. Vec od rodenja djeca se susrecu s razlicitim uzorcima citanja i pisanja koji im pomažu pri upoznavanju svijeta te omogucavaju i socijalnu interakciju s odraslima. [4] Stupanj razvoja pismenosti djeteta prilikom ulaska u školu možemo izraziti pojmom spremnosti za citanje i pisanje. Pismenost zahtijeva aktivno sudjelovanje ucenika u procesu razvoja. Suvremeno ucenje pismenosti vidi ucitelja ponajprije kao usmjeritelja koji postupno vodi ucenika tome da pokuša razumjeti nastavne sadržaje. [4] Takva vrsta nastave zahtijeva odgovarajucu nastavnu okolinu, u kojoj planski razvijamo komunikacijske sposobnosti slušanja, citanja, pricanja i pisanja. U svrhu individualiziranog opismenjavanja u razredu smo pripremili kutke koji osiguravaju individualiziran rad te pracenje svakog od ucenika ponaosob. U kutcima ucenici odabiru zadatke i didakticke igre u kojima su pravila i sadržaji odabrani, organizirani i usmjereni na nacin da kod djece poticu odredene aktivnosti koje pomažu razvoju citanja i pisanja. 2. INDIVIDUALI ZIR A NO OPISMENJAVANJE 2.1.RAZVOJ FINE MOTORIKE - AKTIVNA KOCKA Fina motorika je sposobnost izvodenja sitnih, preciznih pokreta ruku, pri cemu je ocuvana dobra koordinacija ruku i ociju. Za uspješno savladavanje procesa pisanja najprije je potrebno razviti finu motoriku mišica, dlanova i prstiju. Moderna djeca sat ili dva dnevno igraju videoigre, koriste tablete ili kompjuterske miševe i time smanjuju stimulaciju odredenih prstiju, prvenstveno prstenjaka i malog prsta. [6] Ucenici pri ulasku u školu posjeduju razlicito razvijenu finu motoriku. Uz pomoc aktivne kocke sacinjene od stiropora i filca razvijamo finu motoriku na ucenicima zanimljiv nacin. Uz odabrane aktivnosti na kocki možemo nastavu i interdisciplinarno povezati (slovenski jezik, matematika, upoznavanje okoliša, sport). D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_165052.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_165213.jpg Slike: 1, 2: Kocka za razvijanje fine motorike 2.2. AKTIVNOSTI ZA RAZVIJANJE FINE MOTORIKE UZ POMOC AKTIVNE KOCKE - Provlacenje i vezanje vezica Vezice su pomagalo za razvijanje fine motorike. Njima vežemo cipele. Buduci da nisu cvrste, dijete treba nauciti gdje ju je potrebno primiti kako bi mogao njome odgovarajuce manipulirati. Aktivnost potice razvoj vidno-motoricke koordinacije, prostornih odnosa i koordiniranih pokreta prstiju. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_112814.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_164727.jpg Slike 3, 4: Provlacenje i vezanje vezica - Pletenje pletenica i vezivanje vune u rep Uz pletenje pletenica i vezivanju vune u rep razvijamo koordinaciju oko-ruka i koncentraciju u radu. Ucenici s dobro razvijenom finom motorikom pletu sitne pletenice i vežu ih pomocu tankih gumica. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200306_114705.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_164846.jpg Slike 5, 6: Pletenje pletenica i vezivanje vune u rep - Vješanje odjece uz pomoc štipaljki Aktivnost jaca vidno-motoricku koordinaciju i snagu prstiju. Njome vježbamo hvat pincete i redoslijed. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_112222.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_164714.jpg Slike 7, 8: Vješanje odjece uz pomoc štipaljki - Citanje brojki Uz aktivnost ucenici vježbaju hvat pincete, istovremeno broje i citaju brojeve do 5. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_102218.jpg N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_102215.jpg Slike 9, 10: Citanje brojki - Priprema boja Umetanjem štapica u obojene otvore ucenici vježbaju hvat pincete, upoznaju boje, citaju imena boja uz pomoc velikih i malih tiskanih slova. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_112544.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\kocka\20201011_164514.jpg Slike 11, 12: Razvrstavanje štapica prema boji - Usvajanje pojmova lijevo-desno Ucenici uz rukavice usvajaju pojmove lijevo i desno, vježbaju orijentaciju u prostoru. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200302_100551.jpg N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\KOCKA\20200306_114924.jpg Slike 13, 14: Usvajanje pojmova lijevo, desno 2.3. INDIVIDUALIZIRANO OPISMENJAVANJE Opismenjavanje u frontalnom obliku i individualno rješavanje uglavnom jednakih zadataka radi ogranicenog poznavanja slova ne uzima u obzir razlicite sposobnosti ucenika, stoga sam se odlucila za individualizirano opismenjavanje. U ucionici sam pripremila kutke gdje su ucenici mogli birati aktivnosti i zadatke. Zajedno smo pripremili i kriterije uspješnosti pri pisanju (slika 15). K:\telefon 2.3.2020\kriteriji\20191128_134050.jpg Slika 15: Kriteriji uspješnosti pri pisanju Prva tri velika slova (I, A, N) upoznajemo zajedno prema predstavljenom postupku na plakatu (slika 16), a ostala slova ucenici upoznaju individualno ili u paru. Najprije odaberu željeno slovo, nakon toga odabiru aktivnosti na plakatu. D:\Users\SIO\Downloads\20201011_162237 (1).jpg Slika 16: Plakat individualiziranog opismenjavanja Nakon što ucenik obavi aktivnosti za zapisivanje slova, vježba zapisivanje u bilježnicu. Nakon toka u kutku odabere zadatke i didakticke igre koje su odvojene s obzirom na ucenikove sposobnosti citanja. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\koticki\20200214_142922.jpg Slika 17: Kutak s aktivnostima za individualizirano opismenjavanje Djecja je igra obicno namijenjena prije svega razonodi i zabavi te je shvacamo kao slobodnu i spontanu aktivnost, medutim, didakticka je igra vodena i usmjerena na postizanje odredenih ciljeva. Kod individualiziranog opismenjavanja ucenicima nudimo didakticke igre razlicitih stupnjeva težine za postizanje planiranih ciljeva. Pravila igre objasne se svakoj skupini na tepihu, a ucenike kod izvodenja pratimo i provjeravamo njihova rješenja. Kada završe s igrom, ucenici je pospreme nazad na svoje mjesto. Ucenicima nudimo vec pripremljene didakticke igre ili igre koje mogu izraditi sami. Ucenje pismenosti odvija se tako u zanimljivijem okolišu, uz suradnju medu ucenicima, u zajednickom traženju, otkrivanju, dogovaranju, razgovoru, zapisivanju. N:\slike telefon 3.2.2020\telefon 2.3.2020\DELO NA PREPROGI\20200217_102840.jpg Slika 18: Rad na tepisima [1] D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\igre\20200302_181627.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\20200303_133726.jpg Slika 19: Broj glasova Slika 20: Citanje uz dodirivanje slova [5] D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\20200304_220803.jpg D:\Users\SIO\Desktop\slike opismenjevanje casopšis\20200306_100452.jpg Slika 21: Lanac rijeci [1] Slika 22: Križaljka [3] 3. ZAKLJUCAK Važno je da ucitelj kod individualiziranog opismenjavanja u razredu stvori poticajni nastavni okoliš za sve ucenike i da stvara prilike u kojima ucenici osvještavaju svoj proces ucenja, razvijaju kriterije kvalitetnog ucenja i prihvacaju odluke o tome kako ce postici nastavne ciljeve. Na taj nacin odgajamo ucenike koji su sposobni samostalno usmjeravati svoje ucenje. [2] Moja spoznaja je da individualizirano opismenjavanje znacajno povecava motivaciju i aktivnost ucenika. Ucenici su u radu samostalniji, u svijet rijeci i slova ulaze brže i nesvjesno ga uz igru nadograduju i utvrduju. Uz takvo ucenje imaju priliku pokazati svoju sposobnost izvornih ideja i rješenja, procjenjivanja i prosudivanja, imaju mogucnost izbora pri postizanju znanja. Individualizirano opismenjavanje omogucava svakom uceniku da napreduje u skladu s svojim mogucnostima. 4. LITERATURA [1] Grginic, M., Zupanic, M. (2004). ABC – igralnica. Didakticne igre pri zacetnem opismenjevanju. Domžale: Izolit. [2] Novak L., Vršic V., Nedeljko N., Dogan K., Dolinar M., Kerin M., Novak M., Mršnik S., Markun Puhan N., Podbornik K. (2018) Formativno spremljanje na razredni stopnji, Prirocnik za ucitelje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [3] Pecjak, S. (1994). Didakticna igra in razvoj nekaterih psihicnih funkcij pri opismenjevanju. Prirocnik z vajami za 1. in 2. razred osnovne šole. Trzin: Different. [4] Pecjak, S. (2000). Z igro razvijamo komunikacijske sposobnosti otrok. Ljubljana: Zavod Republike slovenije za šolstvo. [5] Place, M. (2011). 100 dejavnosti za ucenje branja in pisanja po metodi Montessori. Ljubljana: Mladinska knjiga. [6] Rajovic, R. (2016). Kako z igro razvijati miselni razvoj otroka. Ljubljana: Mladinska knjiga. [7] Zrimšek, N. (2003). Zacetno opismenjevanje – Pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. Strucni rad FORMATIVNA PRATNJA DJECE U POCETNOJ PISMENOSTI Lucka Šraml, profesorica razredne nastave 2. OŠ Slovenska Bistrica, Slovenija Sažetak Pismenost je proces koji zapocinje sa rodenjem; s formalnim ucenjem citanja i pisanja, dijete se prvi put susrece tek kad pode u školu. Iako je mnogo toga napisano na temu pismenosti i predstavljeno je poprilicno primjera dobre prakse, možemo uvijek dodati malo stvaralaštva i vlastite kreativnosti, što dovodi do posebno zanimljivih nacina ucenja prvih slova. Prijavljeni clanak govori o iskustvu opismenjavanja u prvom razredu osnovne škole. Posebno se fokusira na ucenje slova na ucinkovit i kreativan nacin, gdje je motivacija i neovisnost djece u prvom planu. U clanku je predstavljeno kako možemo postici ucinkovite rezultate opismenjavanja kroz individualizirani, postupni i sustavni razvoj vještina citanja i pisanja. Koriste se metode promatranja, opažanja i osjeta. Analizira se tijek lekcije sa elementima formalne pratnje, usredotocujuci se na sposobnost pojedinaca i aktivnosti u razlicitim grupama (formiranje slova, odredivanje i traženje glasa u rijeci, slagalica itd.). Glavna svrha clanka je pokazati da svako dijete, bez obzira na pocetnu razinu znanja, može postici jednostavan, ali važan cilj - prepoznati slovo odabirom pojedinacne aktivnosti iz niza ponudenih aktivnosti. U postizanju ovih ciljeva glavnu ulogu igra „Gospoda Slovo“ koja ucenike uci pisati odredeno slovo prema odgovarajucem potezu. Kljucne rijeci: pismenost, formativna pratnja, rad u kreativni uglovima, gospoda Slovo 1. Uvod Prilikom obrazovanja djece u prvom razredu osnovne škole fokusirani smo na ucenje slova na ucinkovit i kreativan nacin, gdje je u prvom planu motivacija i neovisnost djece u radu u razlicitim kreativnim skupinama. Dodatnu motivaciju pruža ucitelj koji zastupa gospodu Slovu. Istražujemo individualizirani, postupni i sustavni razvoj vještina citanja i pisanja. Elementi formativne pratnje takoder su ukljuceni u sam postupak. To se pokazalo vrlo ucinkovitim, jer ucenik odmah dobiva povratne informacije o napretku svog rada. Pocetna pismenost temeljna je faza pismenosti i ukljucuje: pripremu za citanje i pisanje (vještine pred pismenosti), sustavno citanje slova, razvoj i vježbanje tehnika citanja i pisanja. Što znaci izraz "sustavna pismenost"? Rijec sistematicnost oznacava da je proces opismenjavanja sustav koji je uredan, planiran i promišljen. Za svakog ucenika prolazi kroz iste faze (gore), ali za svaku razlicitu brzinu, koju ucitelj pažljivo planira odabirom aktivnosti za ucenika ili. grupa ucenika. 1.1.Pismenost Ako pitate ucenika prvog razreda što ocekuje od škole, reci ce vam da ce nauciti citati, pisati i racunati. Pismenost je složen proces koji ukljucuje ne samo citanje i pisanje, vec i govor i slušanje. Znamo da je opismenjavanje proces koji zapocinje rodenjem, a formalnim ucenjem pisanja i citanja dijete se s njim susrece tek kad ude u školu. Preciznije, faze razvoja pismenosti definirali su mnogi autori. Stope citanja po Gilletu, Trmpleu, Crawfordu i Cooneyju su sljedece (Pecjak, 2010) : • Nova pismenost: sve što dijete zna o citanju materijala, citanju i pisanju prije nego što samostalno procita (tipicno za dob od 2-5 / 6 godina); • pocetno citanje i pisanje: dijete prepoznaje odnos izmedu pojedinih slova i zvukova (tipicno za dob 5 / 6-6 / 7 godina); • tecnost citanja i pisanja: dijete samostalno cita literaturu koja odgovara njegovoj dobi, piše i tocno piše rijeci (tipicno za dob od 7-8 godina); • citanje za ucenje i citanje za zabavu: mlada osoba cita knjige za zabavu i koristi se citanjem kako bi pronašla informacije (tipicno za dob od 8-18 godina); • Zrelo citanje: kriticko citanje (može se dogoditi izmedu 8. i 18. godine). 1.2.Pocetna pismenost Cilj pismenosti je postici razinu funkcionalne pismenosti ucenika (Sonja Pecjak, 1999). Mnogo je strategija za poducavanje citanja i pisanja, ali istraživaci su jednoglasni u razvojnim fazama citanja (Zrimšek, 2003). Pismenost ukljucuje tri faze. Prva faza ukljucuje sustavni razvoj vještina pred pismenosti, druga faza ukljucuje sustavni razvoj tehnika citanja i pisanja, a treca faza ukljucuje sustavni razvoj citanja razumijevanjem i pisanjem jednostavnih tekstova (Curriculum, 2011). Teorija razvoja komunikacijskih vještina kaže da djeca prvo slušaju, zatim govore, citaju i na kraju pišu. 1.3.Elementi formativne pratnje Formativno pracenje ucinkovit je alat koji dovodi do bolje kvalitete ucenja i poucavanja. Ucenik sudjeluje u formuliranju ciljeva ucenja i kriterija izvedbe. Tek tada razumije oboje, pa je motiviraniji, aktivniji i usredotoceniji na ucenje. Sve zajedno dovodi do toga da ucenik preuzme odgovornost za svoje znanje (slika 1). Kako mogu poboljšati svoje znanje i popuniti praznine Gdje sam? Kamo idem? Slika 1: Formativna pratnja Elementi formativnog pracenja (ZRSŠ grupa autora, 2017) su: • Svrhe ucenja i kriteriji izvedbe: svrhe ucenja transformirani su ciljevi ucenja, jezik koji ucenici razumiju. Kriteriji uspjeha su izjave povezane sa svrhom ucenja ili izvedene iz standarda znanja. Daju ucenicima odgovor na to kako znati kako su ciljevi ucenja uspješno postignuti. • Dokazi: oni su zbirka ucenickih izvršenih zadataka u svim fazama procesa ucenja. Pruža nastavniku uvid u ucenicko razumijevanje i ucenje. Tako se tijekom dugog vremenskog razdoblja i na razlicite nacine prikupljaju razliciti dokazi o ucenickim radu. Pružaju nastavniku cjelovit uvid u ucenje ucenika. • Povratne informacije: govori uceniku kako napreduje u svojim naporima da postigne cilj. Kljucno je za uspješno ucenje u svim fazama. Potice ucenika da razmisli o pitanju gdje sam trenutno na putu do cilja i što trebam uciniti da bih ga postigao (do trenutka kada je došao, do koje je razine znanja vec došao, pronalaženja nedostataka i nacina za njihovo uklanjanje). • Problemi s podrškom ucenju: oni se javljaju tijekom cijelog procesa ucenja. Oni su vrlo važni, jer s njima saznajemo što ucenik vec zna, kako razmišlja i što ga zanima, kakvo je razumijevanje njegovog nastavnog materijala i kako uci. Pitanja ucitelja trebaju biti uskladena sa svrhom ucenja. • Samoprocjena i vršnjacka evaluacija važan su izvor informacija za ucitelja, jer mu pomaže da planira nastavu prema potrebama ucenika. Ako je samo-ocjena izostavljena, prethodni koraci formativnog pracenja nemaju stvarno znacenje. Ucenici kvalitetno ocjenjuju svoja postignuca samo ako dobro poznaju kriterije uspjeha. U vršnjackoj evaluaciji moramo biti oprezni da ucenik koristi konstruktivne povratne informacije kolega iz razreda. Stoga je potrebno nauciti ucenike da daju kvalitetne povratne informacije. Ovo bi trebalo biti informativno i ohrabrujuce (primjer: dvije zvjezdice: Dobro sam se snašao, jedna želja: što još moram poboljšati (slika 2). Slika 2: Primer povratne informacije: dvije zvijezde, jedna želja 2. Prakticna provedba Sadržaj prikazane lekcije je individualizirani, postupni i sustavni razvoj vještina citanja i pisanja. U ovoj lekciji svako dijete, bez obzira na pocetnu razinu znanja, može doseci jednostavan, ali važan cilj - prepoznati slovo odabirom pojedinacne aktivnosti iz ponudenog niza aktivnosti. Motivacija je gospoda Slovo (prerušena uciteljica) koja na razigran nacin prezentira pismo i uci ucenike ispravnim potezima. Predstavljen je tijek lekcije, blok lekcija, s elementima formativne pratnje, u prvom planu sa sposobnošcu pojedinca i aktivnostima u razlicitim skupinama. 2.1.Tijek školskog casa Aktivnosti ucenja odvijaju se u 4 dijela: (i) Prvi dio - Utvrdivanje i aktiviranje predznanja: na pocetku lekcije okupljamo se u jutarnjem krugu, gdje se upoznajemo s postupanjem s odredenim slovom, odredujemo ciljeve ucenja i razvijamo kriterije uspješnosti. Ciljevi ucenja su sljedeci: - znati velika slova; - znati citati i pisati slova u pojedinim rijecima i recenicama; - Sjednite pravilno i držite olovku. Ucenik ce biti uspješan kada ispuni sljedece kriterije uspješnosti: - prepoznao slova abecede i imenovao ih; - pišu se i pišu rijeci; - potražite novo slovo u rijeci (na pocetku, sredini i kraju rijeci); - pravilno sjednite i držite olovku; - pravilno postavite prste (razmak izmedu slova); - pritisnite olovku tocno na podnožje; - pravilno napišite slovo u dogovorenom smjeru, obliku i velicini. Didaktickom igrom otkrivamo djeci predznanje, zatim ih gospoda Slovo odvodi u carobni svijet slova (prica, pjesma o pismu). Takoder ih upoznaje s ispravnim pravopisom slova. (ii) Drugi dio - Samostalan rad u skupini: ucenici samostalno predstavljaju rad u skupini koje vec poznaju: Prva skupina - formatiranje slova na razlicite nacine: - gumicom na noktima; - s cepovima od pluta; - s plastelinom na stolu; - hodanje po slovima na podu. Druga skupina - pisanje pisma na razlicite nacine: - bojanje, rezanje i lijepljenje slova u bilježnicu; - samostalno pisanje pisma na pripremljenoj pozadini. Treca skupina - odredivanje glasa u rijeci: - ucenik odreduje gdje je slovo u rijeci (na pocetku, u sredini ili na kraju). Cetvrta skupina - pronadite glas u rijeci: - ucenik isjeckom oznacava pocetni / završni zvuk u rijeci Peta skupina - vesela abeceda (slagalica). Šesta skupina - slova i rijeci (slagalica). Sedma skupina - abeceda (slagalice). Osma skupina – tiha je skupina (namijenjen ucenicima koji vec znaju citati): - namijenjen je rješavanju radnog lista o abecedi i citanju. Nakon završetka rada u uglovima slijedi samo-ocjena (slika 3 a)) i priloženi radni list (slika 3 b)). a) b) Slika 3: a) Rad u kreativnim uglovima. b) Radni list Svaki ucenik dobiva svoj radni list samoprocjene. Kad izvrši odredeni zadatak, provjerava ga i oslikava osmijeh. Iz radnog lista je jasno da on radi samo zadatke koji mu se svidaju, a ne nužno sve. Samo je vrijeme za rad u zavojima ograniceno i ne radi se za svaki ugao. Ucenici se premještaju iz skupine u skupino prema svom interesu. (iii) Treci dio - sredivanje skupine i priprema za pisanje slova u bilježnicu: namijenjeno je sredivanju skupine, pripremi bilježnica, pomicanju ruke kako bi se pripremila za pisanje. Dijete izvodi vježbe za pomicanje ruke (kruženje ramenima u oba smjera, kruženje u laktu u oba smjera, kruženje u zglobu u oba smjera, guranje ispružene ruke prema gore, držanje drugim pokretom, guranje ispružene ruke prema unutra, držanje pokreta drugom rukom, gurnite ispruženi dlan naprijed- natrag, snažno istegnite sve prste, snažno stisnite prste u šaku, ponovite sve vježbe pet puta). Nakon što je pomaknula ruku, gospoda Slovo još jednom pokazuje tocan pravopis slova i prati samostalni rad u bilježnicama. Uciteljici stalno dajejo povratne informacije. Nakon završetka posla, djeca razmišljaju o tome koliko su dobro obavila posao prema zadanim kriterijima, koliko su uspjeli i odgovarajucom osmijehom slikaju žutu boju. (iv) Cetvrti dio - Procjena: provodi se uz pomoc reflektirajuce kocke, gdje postoji šest pitanja (po jedno na svakoj mreži kockica): - Oko cega ti treba pomoc? - Što ti je bilo najteže? - Što si danas naucili? - Cime si najzadovoljniji? - Gdje si morao dobro razmisliti?; - Što te još zanima? 3. Zakljucak U predstavljenom radu razgovarali smo o inovativnom pristupu poducavanju slova djece prvog razreda. Koristi se formativno pracenje ucenika, pri cemu nastavnik potice samoregulaciju, samo-ocjena i odgovornost kod ucenika. Ucenik, s druge strane, postaje istraživac vlastitog napretka. Glavna svrha formativnog pracenja ucenika je da svako od djece, bez obzira na pocetnu razinu znanja, postigne jednostavan, ali važan cilj: nauciti slovo odabirom pojedinacne aktivnosti iz ponudene skupine, na jedinstven, nenametljiv nacin. Djeca su bila uspješna i kriticna u samoprocjeni. Takav se pristup pokazao vrlo uspješnim. 4. Literatura .1. Pecjak, S. (2010). Psihološki vidiki bralne pismenosti: od teorije k praksi Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. .2. Pecjak, S. (1999). Koncept opismenjecvana v luci sodobnih znanj o strateškem ucenju. Psihološka obzorja (Ljubljana), Letnik 8. št. 4. .3. Zrimšek, N. (2003). Zacetno opismenjevanje. Ljubljana. Pedagoška fakulteta. .4. Ucni nacrt (2011). Ucni nacrt za OŠ. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. .5. Skupina avtorjev (2017): Formativno spremljanje v podopro ucenju, Prirocnik za ucitelje in strokovne delavce. ZRSŠ, Ljubljana 2017. Strucni rad NADARENI UCENICI I DIDAKTICKE IGRE Brigita Horvat OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Kao uciteljica u prvom i drugom razredu susrecem razlicite populacije ucenika. Ovisno o sposobnostima ucenika, mogu zapaziti tijekom godine pojedine nadarene ucenike koji pokazuju natprosjecne sposobnosti u razlicitim podrucjima. Proces otkrivanja nadarenih ucenika u Sloveniji nije isti u sva tri razdoblja devetogodišnje osnovne škole. U prvoj trijadi provodi se samo evidentiranje, upoznavanje te mišljenje roditelja. Zadatak nas ucitelja je što prije otkriti nadarene ucenike i ponuditi im mogucnost dodatnih izazova, kako bi razvili svoje interese i sposobnosti. Rad s nadarenima u prvoj trijadi odvija se unutar maticnog razreda u obliku interne diferencijacije nastave, a preporucuje se samo povremeno odvajanje nadarenih ucenika iz razreda. Provela sam primjer ovakve vrste razdvajanja u obliku radionice za nadarene ucenike. U radu predstavljam jedan od mogucih pristupa ucenju za nadarene ucenike prve trijade u obliku didaktickih igara, gdje ucenici kroz razne konstrukcijske igre, društvene igre, Lego kockice, crtanje stripova i nastavkom pricanja prica razvijaju razlicita podrucja. Kljucne rijeci: nadareni ucenici, radionice, didakticke igre, društvene igre 1. U v od Ucitelji prvog razreda su zapravo prvi identifikatori nadarenih ucenika na pocetku osnovnog obrazovanja. Svake godine imamo priliku opažati heterogene skupine ucenika, koje se razlikuju i po sposobnostima ucenja, jacini na podrucjima, emocionalnoj inteligenciji i drugim cimbenicima koji utjecu na cijeli proces ucenja. Nadarenim ucenicima prve trijade u našoj školi omoguceno je da razviju svoje sposobnosti i vještine u okviru dodatne nastave odnosno kružoka. Jedan od zanimljivih pristupa radu s nadarenim ucenicima je korištenje didaktickih igara u dodatnoj nastavi. U nastavku rada definirat cu karakteristike i proces otkrivanja i identificiranja nadarenih ucenika u trijadi te poseban naglasak stavit cu na primjere didaktickog pristupa za nadarene ucenike kroz didakticke igre koje su izradili sami. 2. Kara kteristike nadare nih uc enik a Nadareni ucenici takoder imaju odredene osobine osobnosti koje ne nalazimo kod drugih ucenika ili su izraženije kod nadarenih ucenika. Nadareni ucenici nisu homogena skupina, ali se takoder mogu razlikovati unutar svake pojedinacne skupine. Osobine koje nalazimo kod nadarenih ucenika odnose se na razlicita podrucja: - mentalno-kognitivno podrucje: razvijeno divergentno razmišljanje, razvijeno logicko razmišljanje, neobicna mašta, tocnost opažanja, dobro pamcenje, smisao za humor; - podrucje ucenja i produktivnosti: široka perspektiva, visok ucinak ucenja, bogat vokabular, brzo citanje, vještina u jednoj od umjetnickih aktivnosti, motoricke vještine i izdržljivost; - motivacija: visoke težnje i potrebe za postizanjem izvrsnosti, znatiželja, raznolikost i snažno izraženi interesi, ustrajnost u rješavanju zadataka, visoka motivacija produktivnosti, uživanje u postignucima; - socijalno i emocionalno podrucje: nekonformizam, snažno razvijen osjecaj pravde, neovisnosti i samostalnosti, sposobnost vodenja i utjecaja na druge, izrazit osjecaj organizacije, empatija [1]. U postupku otkrivanja nadarenih ucenika sudjeluju ucitelji, školska savjetodavna služba, roditelji i, prema potrebi, vanjski strucnjaci. Radna skupina za pripremu Koncepta otkrivanja i rada s nadarenim ucenicima u devetogodišnjoj osnovnoj školi u Sloveniji razvila je model otkrivanja nadarenih ucenika, koji bi se trebao odvijati u tri faze: evidentiranje, identifikacija, upoznavanje i mišljenja roditelja [4]. U prvoj se trijadi provode samo prva i treca faza postupka. Rad za nadarene ucenike u prvoj trijadi odvija se unutar maticnog razreda u obliku interne diferencijacije nastave. S obzirom na gore navedene starosne dobi, preporucuje se samo povremeno odvajanje nadarenih ucenika iz razreda. 3. Rad s n adarenim ucenicima Rad s nadarenim ucenicima temelji se na sljedecim osnovnim nacelima: širenju i produbljivanju osnovnog znanja, bržem napretku u procesu ucenja, razvijanju kreativnosti, korištenju viših oblika ucenja, korištenju kolaborativnih oblika ucenja, uvažavanju posebnih sposobnosti i jakih interesa, uvažavanju individualnosti, promicanju neovisnosti i odgovornosti, vodenju brige o integriranom razvoju osobnosti, diversifikaciji ponude i omogucavanju ucenicima da slobodno biraju, provodenju mentorskih odnosa izmedu ucenika i ucitelja ili drugih pružatelja usluga, osiguravanju da su nadareni ucenici primjereno prihvaceni u svojoj ucionici i školskom okruženju, stvaranje prilika za povremeno druženje prema njihovim specificnim potrebama i interesima. Radna skupina za pripremu koncepta rada s nadarenima predložila je 1999. godine sljedece oblike i aktivnosti za prvu trijadu: internu diferencijaciju, individualne zadatke, kooperativno ucenje i grupni rad, posebne domace zadatke, dane aktivnosti, interesne aktivnosti, brže napredovanje, dodatnu nastavu [4]. 4. D idakticke igre kao primjer pristupa uce nju za nadarene ucenike Didakticke igre definiraju se kao »igre sa specificnim ciljem i zadatkom u kojima se biraju, organiziraju i usmjeravaju pravila i sadržaji kako bi se potaknule odredene aktivnosti kod djece koje pomažu u razvoju sposobnosti i ucenju [3]. To je ucinkovit nacin obrazovanja, privlaci pažnju ucenika, motivira ih da se ukljuce u aktivnosti i ima visok obrazovni ucinak, što se ogleda i u održivosti znanja [1]. Ovisno o ciljevima i namjeni didaktickih igara, njihovo korištenje posebno je pogodno za darovite ucenike. U nastavku predstavljamo šest primjera didaktickih igara za darovite ucenike, koje smo koristili u konkretnoj skupini darovitih ucenika prve trijade. Sve didakticke igre izradili su sami ucenici. 4.1. Didakticka igra: Covjece ne ljuti se Trebamo: igralište sa slicicama razlicitih predmeta, kocku za igru, 4 figure. Tijek igre: Igra je namijenjena za 2 do 4 igraca. Igra se slicno kao igra Covjece ne ljuti se. Pocinje se s igracem koji dobije najviše tockica na kocki. Ucenici bacaju kockicu i putuju kroz polja koliko tockica ima na kocki. Na mjestu gdje se zaustave, imenuju predmet na slici i odrede: duge - kratke rijeci, s pljeskanjem prebrojavaju slogove, prvi glas, posljednji glas, broj glasova, odrede sve glasove ili izgovore recenicu. Navedeno ovisi o pravilima koja odredimo ili ih sami odrede. Ako ucenik tocno odgovori, ostaje na polju ako je odgovor netocan, vraca se onoliko polja koliko je tocaka bacio posljednji put. Prvi koji stigne do cilja pobjeduje. Slika 1: Ucenici se izraduju igru Covjece ne ljuti se. 4.2. Didakticka igra: Covjece ne ljuti se s dodatnim pravilima Potrebno nam je: Podloga za igru Covjece ne ljuti se (1. didakticka igra) i list s dodatnim uputama Mnoge didakticke igre za nadarene ucenike izradujemo u dodatnoj nastavi u okviru raznih radionica za nadarene ucenike prve trijade. Primjer stvaranja nove didakticke igre je korištenje istih polja za igranje kao što je prikazano u prethodnoj didaktickoj igri, samo s dodatnim uputama. Ucenici u grupama, za svaku slicicu koja se nalazi na polju, definiraju uputu koja odreduje što ucenik mora uciniti ako se zaustavi na ovoj slicici (napraviti pet cucnjeva, otici do ploce cetveronoške, reci sadržaj svoje omiljene bajke, izracunati racun...). Tijek igre: Igra je namijenjena za 2 do 4 igraca. Igra se slicno kao igra Covjece ne ljuti se Pocinje se s igracem koji na startu dobije najviše tockica na kocki. Ucenik baca kockicu i putuje kroz polja koliko ima tockica na kocki. Na mjestu gdje se zaustavlja, imenuje predmet, procita uputu i izvrši je. Ako ucenik razumije i ispravno izvrši uputu, ostaje na polju, ako je izvršenje netocno, vraca se onoliko polja koliko je tocaka bacio posljednji put. Prvi koji stigne do cilja pobjeduje. Slika 2 i 3: Igra Covjece ne ljuti se s dodatnim uputama. 4.3. Didakticka igra: tombola Trebaju nam ploce za igru, karton kartice. U dodatnoj nastavi, napravili smo ploce za igru sa šest mjesta na njima. Na jednom mjestu je vec nacrtan predmet, a ostalih pet mjesta su prazna. Napravili smo i kartice velicine praznih prostora na kojima su ucenici nacrtali razlicite predmete. Tijek igre: U igri može sudjelovati od 2 ucenika do onoliko koliko ima ploca za igru. U igri, ucenici traže kartice s istim prvim glasom kao na njihovoj površini igre. Svaki ucenik dobiva plocu s razlicitim predmetom nacrtanim na njoj. Kartice su složene na hrpu i okrenute sa slicicama prema dolje. Svaki ucenik izvlaci jednu karticu zaredom. Ako izvuce karticu s istim prvim glasom kao što je slicica na njegovoj ploci, stavi je na nju. Ako dobivena slicica nije istog prvog glasa, vraca karticu ispod hrpe. Onda igru nastavlja suigrac. Tko prvi osvoji tombolu - pokrije plocu s pet karata i pobjeduje. Dodatni zadaci Kao dodatni zadatak za ucenike je na primjer zadatak pronaci posljednji glas predmeta na slicicama, odrediti duljinu rijeci, izbrojati slogove. Ucenici sami odreduju pravila igre, a odreduju i zadatke. Zadacima smo takoder dodali tockastu kockicu. Zadatak ucenika je da svaki baca kockicu dva puta Poljima na ploci za igranje odredimo brojeve od 1 do 6. Ovisno o tome koliko tocaka baci mora predmet na dobivenom polju imenovati i od oba predmeta izmisliti pricu i zapisati u bilježnicu. 4.4. Ucenje s pokretom Ucenici se tijekom dodatne nastave vole igrati u sportskoj dvorani. Ucenje s pokretom korisno je i kao pristup ucenju matematickog i gramatickog sadržaja. Primjer ucenja kroz pokret kao pripremu za pisanje ilustriraju brojne igre pisanja koje se takoder mogu stvoriti pokretom. Slova ucenici mogu prikazati cijelim tijelom, pojedinacnim dijelovima tijela ili u grupi. Grupe takoder mogu formirati rijeci. Ucenici takoder mogu svojim tijelom ilustrirati matematicke pojmove. Mogu predstaviti brojeve, racunske operacije, geometrijske oblike i druge matematicke probleme. 4.5. Didakticka igra: crveno ili zeleno Trebamo: niz brojcanih oznaka zelene i crvene kartice s brojevima Tijek igre: Crtamo brojevni niz od deset ili dvadeset kvadrata na podu u dvorani ili na vanjskom terenu i numeriramo. Dajem zelenu i crvenu karticu svakom uceniku. Svaki ucenik prvo pogleda broj na zelenoj kartici i trci do polja na brojevnom nizu oznacenog s ovim brojem. Zatim pogleda crveni karton i skoci na odgovarajuce polje. U odgovarajucem polju kaže racun i izracuna ga. Kada ucenici skacu naprijed po brojnom nizu, kažu racun zbrajanja, ali takoder mogu skociti unatrag i reci racun oduzimanja. Nakon što upoznaju igru, mogu crtati brojevni niz po grupama i pripremati zelene i crvene kartice s brojevima i samostalno igrati igru u grupama. 4.6. Društvena igra: slika Tijek igre: Dijelim ucenike u cetiri grupe. Svaka grupa mora formirati dvije slike iz jedne poznate bajke. Ucenici imaju vremena dogovoriti se o tome koju bajku treba prikazati, podijeliti uloge i vježbati. Slika mora biti prikazana bez pokreta i rijeci. Oni trebaju izraziti svoje emocije kroz mimikriju lica i govor tijela. Svaka grupa predstavlja slike, dok ostale grupe odreduju koju poznatu bajku slike predstavljaju. Grupa koja pogodi najviše slika pobjeduje. 5. Zakljucak Ucitelji prve trijade nastoje nadarenim ucenicima omoguciti razvoj sposobnosti, znanja i interesa. U našoj školi o njima smo vodili brigu u okviru dodatne nastava ili kružoka, gdje poseban naglasak stavljamo na didakticke igre. Didakticke igre primjer su pristupa ucenju koji na skriven nacin jaca sposobnosti ucenika i potice ucenje. U radu isticem samo neke didakticke igre koje stvaramo ili prilagodavamo u dodatnoj nastavi za nadarene ucenike. Ovim didaktickim igrama utjecali smo na aktivnost ucenika, kako mentalno tako i kinestetski; poticali ih na zajednicko ucenje i timski rad; implementirali korištenje vec stecenih znanja u praksi; utjecali na njihovu sposobnost rješavanja razlicitih problemskih situacija; istraživali i osposobljavali nove nacine ponašanja i sl. Didakticke igre pozitivno utjecu na nadarene ucenike u našim razredima prve trijade i omogucuju im da postignu višu razinu znanja u odredenim podrucjima, a istovremeno opuštena atmosfera ih poticu na nastavak ucenja i zanimanja. 6. L iteratura [1.] Kukanja Gabrijelcic, M. (2015). Nadareni i nadareni ucenici, izmedu misije i odgovornosti. Koper Sveucilište u Primorskoj, Znanstveno- istraživacki centar, Izdavacka kuca Sveucilišta Annales. [2.] Moravec B., Kolbl, M. (2015). Uz didakticke igre isprepletena nastava - radionica. 3. konferencija nastavnika prirodnih predmeta. Ljubljana Institut za obrazovanje Republike Slovenije. Dostupno https://www.zrss.si/naravoslovje2015/files/petek-delavnice/Z- didakticnimi-igrami-prepleten-pouk.pdf (preuzeto, 22. 10. 2020.) [3.] Pecjak, S. (2009). Iskoristimo igru da razvijemo komunikacijske vještine ucenika. Ljubljana Zavod Republike Slovenije za školstvo. [4.] Žagar, D., Artac, J., Bezic, T., Nagy, M., Purgaj, S. (1999). Koncept: Otkrivanje i rad s nadarenim ucenicima u devetogodišnjoj osnovnoj školi. Ljubljana Ministarstvo prosvjete i sporta. Dostupno na http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/devetletka/pro gram_drugo/Odkrivanje_in_delo_z_nadarjenimi_ucenci.pdf (preuzeto, 22. 10. 2020.) Strucni rad UCIONICA NA OTVORENOM - EKO VRT Brigita Horvat OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Danas smo sve više svjesni da je lokalna ekološka hrana koju proizvode naši poljoprivrednici ili mi sami vrlo važna. Na temelju te spoznaje u školskoj 2013/2014. godini u našoj školi pojavila se ideja o školskom eko vrtu. Na podrucju gdje je nekada bio travnjak, poceo se formirati školski eko vrt. Na sudjelovanje su pozvani svi odgojitelji, predškolska djeca, ucitelji i ucenici. Svrha školskog eko vrta je nauciti proizvoditi hranu na organski nacin, bez korištenja kemijskih preparata. Mogucnost ucenja na otvorenom u eko vrtu ima svaki razred koji ima interes za ucenje o lokalnoj proizvodnji hrane. Kao uciteljica prvog i drugog razreda redovito koristim aktivan rad u školskom eko vrtu, posebno kod tema gdje vrt s ucenicima upoznajem u razlicita doba godine kao životnu sredinu. Tijekom školske godine ucenici upoznaju nekoliko faza pripreme i kultiviranja gredica školskog eko vrta. Oni uce o razlicitim praksama kao što su sjetva i sadnja i razlika izmedu sjemena i sadnica. Ucenici takoder uce o korištenju raznih alata, promatraju rast biljaka i životinja koje žive u vrtu. Ucenje u eko vrtu omogucuje ucenicima eksperimentiranje i identifikaciju, promatranje i posljedicno razmišljanje. Vrt kao ucionica na otvorenom nudi nam kretanje, opuštanje, rad i ucenje. Kljucne rijeci: ekološki vrt, ekološki nacin proizvodnje hrane, ucionica na otvorenom 1. Uvod Ucitelji smo svjesni da kod najmlade populacije ucenika treba njegovati odgovoran odnos prema prirodi, prakticna znanja i kompetencije prirodnih znanosti. Danas mnoga djeca provode sve više i više vremena u racunalnim svjetovima i sve su manje u izravnom kontaktu s prirodom, ali i s proizvodnjom hrane. Kako bismo se upoznali s proizvodnjom zdrave lokalne hrane, ideja o školskom eko vrtu nastala je u našoj školi 2013/2014. Osnovna svrha školskog eko vrta je nauciti ucenike da proizvode hranu na organski nacin, bez korištenja kemijskih preparata. Tako nastojimo približiti ucenike prirodi, potaknuti ih da medusobno suraduju i utjecemo na njihovu svijest i poštovanje prema radu koji je potreban dok iz sjemena dobijemo hranu. U nastavku predstavljamo eko vrt naše škole kao dobar primjer ucionice na otvorenom. Kljucna je znacajka nastave na otvorenom da se, kao organizirano ucenje, odvija izvan školskih zgrada i temelji se na teoriji i praksi iskustvenog ucenja i obrazovanja o okolišu [1]. U eko vrtu ucenici imaju priliku za konkretno prakticno ucenje, eksperimentalni rad, promatranje, ucenje o povrcu, životinjama, tlu, a uz pomoc alata i rada na gredicama stjecu takva znanja i jacaju pozitivan stav prema prirodi i proizvodnji hrane. U školskom eko vrtu, svaki razred ima svoju gredicu, koju ureduje tijekom cijele godine, što omogucuje ucenicima da upoznaju vrt kao životni okoliš. Poseban naglasak bit ce stavljen na prezentaciju povrtnog i biljnog vrta, kojeg uredujemo u 1. i 2. razredu. 2. Stvaranj e eko vrta Pravljenje eko vrta od velike je važnosti za našu školu, a posebno je važno za razvoj znanja ucenika i interaktivnu provedbu procesa ucenja. Eko vrt je nastao na prostoru ispred škole, gdje je prethodno bio travnjak. Trebalo je puno rada i truda da se napravi vrt kao što je ovaj danas. Slika 1 prikazuje školski eko vrt u jesen. Slika 2 prikazuje eko vrt škole iz zraka. Slika 1: Školski eko vrt u jesen Slika 2: Eko vrt iz zraka Eko vrt smo ogradili drvenom ogradom. Kao što možete vidjeti na slici, na istocnoj strani vrta imamo visoke gredice, u sredini vrta imamo dva jezerca. Pored jezeraca nalazi se biljna gredica u obliku spirale. Imamo niske gredice na sjevernoj i južnoj strani vrta. Na sjeveru, pored preše, imamo rezervoar za vodu koji skuplja vodu s krova preše. Naravno da imamo i komposter. 3. Povrtnjak Pri formiranju povrtnjaka bilo je potrebno obratiti pozornost na nekoliko cimbenika koji utjecu na povoljne uvjete uzgoja povrca. Oni su osigurani pravilnim odabirom položaja vrta i odgovarajuceg tla. Nismo imali izbora prilikom odabira povrtnog prostora, jer je samo ovaj prostor bio dostupan. Tlo u našem vrtu je plodno, propusno i dovoljno vlažno. Kiselost tla je takoder Ph 6, što je dobro za rast vecine biljaka. Buduci da povrce voli suncane lokacije, jedina slabost našeg povrtnjaka je da je dio vrta zasjenjen školom. Pri odabiru povrtnjaka morali smo paziti i na vjetar. Naš vrt na jugu zašticen je od vjetra školskom zgradom, a na sjeveru se nalazi visoka živica cempresa. Takoder je zašticen od vjetra drvenom ogradom. Naše gredice za povrce pravokutnog su oblika, široke oko jedan metar i duge oko tri metra. Gredicu su postavljene tako da imamo pristup cijeloj gredici. Ogranicene su drvenim trupcima, ali svjesni smo da cemo ih uskoro morati zamijeniti zbog propadanja. Staze oko gredica prvo su posute iverjem, ali danas su travnate. Rad na vrtu sam implementirala u procesu ucenja. Rad na gredicama smo u razredu unaprijed planirali. Poceli smo u veljaci. Zatim smo teorijsko planiranje u ucionici prebacili u ucionicu na otvorenom, gdje su ucenici prakticno upoznali razlicite faze vrtlarskog rada. Ucenje u slucaju povrtnog vrta organizirano je i sustavno u nekoliko faza pripreme i provedbe, i to: faza gnojidbe, faza upoznavanja plodoreda, faza integracije biljaka, faza pripreme tla i faza upoznavanja sa sadnjom i sjetvom. 3.1 Gnojenje U prvoj fazi ucenja o gnojidbi ucenici su shvatili da prvo moramo prekopati zemlju i dodati kompost u tlo. Zanimljivo je da smo shvatili da se drveni pepeo može koristiti kao organsko gnojivo. To je ucenicima bilo zanimljivo jer kod kuce drvo koriste za grijanje, što znaci da imaju drveni pepeo. Drveni pepeo sadrži puno kalija i kalcija, nešto fosfora. Posuli smo ga po vrtu prije prekopavanja i po kompostu u tankim slojevima. 3.2 Plodored U ovoj fazi, ucenici su naucili što znaci rijec plodored i zašto ga koristimo. Sastavili smo plan sadnje povrtnjaka i pregledali prošlogodišnji kako ne bi na istim gredicama uzgajali isto povrce i da bi ispravno rotirali. Rotiramo zato da se tlo u vrtu ne iscrpljuje i da nije uvijek optereceno istim povrcem. Obicno biramo cetverogodišnju rotaciju. 3.3 Dobri susjedi U ovoj fazi, ucenici su shvatili da bi se, poput ljudi, neke biljke radije družile jedna s drugom nego s ostalima. Neke povrtne biljke vole jedna drugu, promicu medusobni rast, poboljšavaju okus, pokrivaju tlo, štite se od bolesti i štetocina. Medutim, druge biljke ometaju zajednicki rast i razvoj. Mješoviti usjev oblikovali smo tako da smo prvo odabrali glavno povrce koje je dulje vrijeme na gredici, a zatim potražili odgovarajuce susjedno povrce koje mu odgovara. Pogledali smo tabelu Dobri susjedi u vrtu. Ove smo godine odlucili posaditi luk na prvoj gredici. Našli smo dobre susjede, tikvice, salatu, krastavce, rajcice, mrkvu. Tražili smo i povrce koje ne pripada uz luk, odnosno grašak, grah, poriluk i špinat. 3.4 Priprema tla U ožujku, vrijeme je bilo vrlo toplo i zemlja se vec dovoljno zagrijala, pa smo odlucili otici u naš ekološki vrt. Prvo smo sjeli na panjeve, koji nam služe kao stolice u našoj vrtnoj ucionici na otvorenom. Dogovorili smo se o pravilima ponašanja u ekološkom vrtu, obnovili znanje o vrtu kao životnom prostoru, istražili životinje koje se vec nalaze u vrtu u proljece, razlikovali sjemena luka od lukovice, otkrili razliku izmedu sjetve i sadnje, saznali što je potrebno da sjemena niknu, saznali o alatima koji ce nam trebati u vrtu: motike, lopate, vile, grablje, prskalice, usvojili pravila o skladištenju alata u skladištu . Ponovili smo sve ciljeve iz drugog razreda koji se odnose na vrt kao životno okruženje. Sretni smo što imamo školski eko vrt, jer smo shvatili da iako smo seoska škola, dosta djece nikada nije pomagalo u vrtu. Podijelili smo se u grupe, podijelili posao, i tako smo bili pripremljeni. Slika 6 prikazuje vrt kao ucionicu na otvorenom. Slika 6: Ucionica na otvorenom Prvo, morali smo ukloniti prostirku s naših gredica, jer jedno od osnovnih pravila je da tlo nikada ne smije biti golo. Prostirka održava tlo vlažnim i laganim te stimulira život organizama u njemu. Naše gredice su bila prekrivene pokošenom travom i slamom. Prekrili smo zemlju tankim slojem drvenog pepela i dodali kompost iz našeg kompostera. Ucenici su prekopali zemlju motikama i uklonili korov. Slika 7 prikazuje kopanje gredice s motikama, a na slici 8 prikazano je grabljanje korova i uklanjanje korova. Slika 7: Kopanje s motikom Slika 8: Grabljanje, uklanjanje korova 3. 5 Sadnja i sjetva Kad je zemlja bila spremna, posadili smo lukovice u grede. Vec u ucionici, odlucili smo posaditi domaci luk. Ucenica nam je donijela domaci, kojeg je uzgojila njena baka. Ucenici su prvo pogledali lukovice, odredujuci na kojoj strani ce zasaditi korijenje i na kojoj strani list. Predvidjeli su kako ce zasaditi lukovice u zemlju, i takoder su shvatili što ce se dogoditi ako je lukovica pogrešno zasadena. Ucenici su usporedili i pronašli razlike prilikom gledanja sjemena luka i lukovice. Na slici 9. prikazana je sadnja lukovice, a na slici 10 prikazano je promatranje sjemena, lukovice i luka. Slika 9: Sadimo lukovicu Slika 10: Sjeme, lukovica, luk Na prvoj gredici povrtnjaka zasadili smo lukovicu, a na drugoj posijali sjeme luka i zasadili luk. Ucenici su takoder saznali da luku treba dvije godine da izraste iz sjemena u luk. Prve godine izraste od sjemena do lukovice, a druge godine iz lukovice u luk. Zasadili smo i luk da dobijemo svoje sjeme. Ucenici su shvatili da gredice treba obradivati i po potrebi zalijevati vodom iz spremnika za vodu. U ovoj fazi smo takoder planirali saditi salatu, peršin i mrkvu na drugim gredicama, te saditi jagode na visokoj gredici. Kljucna svrha faze sadnje je da ucenici prate rast i razvoj povrca tijekom cijele školske godine, sve zadatke koje je potrebno obaviti za dobar usjev u vrtu i da razumiju kako povrce nastaje iz sjemena. 4. Biljni vrt Osim povrtnog vrta, naš eko vrt takoder se sastoji od biljnog vrta. Biljni vrt je spiralnog oblika i nalazi se u sredini eko vrta, na suncanoj poziciji, pored dva jezerca. Spiralno smo ga oblikovali u kameni vrt. Tako smo dobili prostor za što više zacinskog bilja. Svrha biljnog vrta je da ucenici upoznaju kljucno zacinsko bilje i osnovnu metodu proizvodnje. Uz pomoc biljnog vrta, ucenici uce da su biljke korisne kao zacini u kuhinji, neki odbijaju štetocine svojim neugodnim mirisom, dok ujedno dezinficiraju zrak, cime usporavaju razvoj bolesti. Pored vrta zacinskog bilja nalaze se dva jezerca. U jednom jezercu imamo vodene biljke kao što je lokvanj, kojeg je relativno lako uzgajati. U jezercu su naseljeni i razni vodozemci, kukci i ptice. Uz pomoc vodenih biljaka i životinjskog naselja, ucenici se mogu upoznati s tri važna elementa organskog vrta, i to: stijena za skrivanje nekih životinja; bilje koje nam je potrebno za biološku zaštitu biljaka; i jezerca, koja su stanište nekih životinja. Ucenici su sami stvorili biljni vrt donoseci od kuce zvoncice koje smo zajedno zasadili medu biljem u kamenjaru. Jezerca se mogu vidjeti na slici 5, a na slici 11 prikazana je sadnja u biljnoj gredici. Slika 11: Biljna spiralna gredica 5. Zak ljucak U pocetnom planiranju upoznavanja i planiranja rada u našem eko vrtu imali smo dilemu hoce li to uopce biti zanimljivo našim ucenicima, koji su navikli da danas mogu dobiti sve vrste voce i povrce u trgovinama. Nakon prvog sata planiranja u razredu, shvatila sam da su moje brige nepotrebne. Otkrila sam da su pedagoške aktivnosti u školskom eko vrtu zanimljive svim ucenicima, kako onima koji su vec imali iskustvo vrtlarskog rada, tako i onima koji su se prvi put susreli s takvim radom. Cak su i oni koji su prvi put pomagali u vrtu rado slušali, postavljali pitanja, raspravljali, planirali i grabili alat. Cesto su ucenici jedva cekali da vrijeme otopli kako bi otišli u eko vrt. Svrha eko vrta, koji smo postavili na pocetku, u potpunosti je ostvarena. Ucenici su se upoznali s proizvodnjom organske hrane i utvrdili da je domaca lokalna hrana uistinu kvalitetnija. Naš eko vrt za naš razred nije samo mjesto za uzgoj biljaka, vec je postao i mjesto za druženje, kretanje, istraživanje i opuštanje. 6. Literatura [1.] Skribe-Dimec, D. (2014). Pouk na prostem. Raznovrstnost pristopov in razvijanje naravoslovnega mišljenja. (str. 79–83). Preuzeto 20. 10. 2020. [2.] Pušenjak, M. (2015). Moj ekovrt. Ljubljana: CZD Kmecki glas. [3.] Pušenjak, M. (2009). Za svaki vrt kompostiranje i visoke grede. Ljubljana: CZD Kmecki glas. Strucni rad OBRAZOVANJE NA DALJINU NA SVEUCILIŠTU ZA TRECU ŽIVOTNU DOB Ana Velicki, prof. Osnovna šola Karla Destovnika-Kajuha Šoštanj Sažetak Tijekom epidemije, vecina ucitelja, ucenika i studenata razlicitih životnih dobi prvi put su se susreli s pojmom ucenja na daljinu. Medu mladim polaznicima obrazovanja nije se nailazilo na previše problema jer posjeduju odgovarajuce racunalne vještine, dok su se polaznici trece životne dobi morali suociti s problemom novog nacina obrazovanja i korištenja novih tehnologija. Istodobno je trebalo prilagoditi rad mentora polaznika starije životne dobi. Kljucne rijeci: polaznici starije životne dobi, obrazovanje putem interneta, nove tehnologije, mentorstvo 1. Uvod Tijekom epidemije promijenile su se metode poucavanja na svim razinama obrazovanja - osnovnoškolskog, srednjoškolskog, fakultetskog i, posljedicno, obrazovanja polaznika starije životne dobi. Nakon prvog proglašenja epidemije u proljece svi sudionici obrazovanja našli su se u nezavidnoj situaciji. Ucitelji su bili prepušteni sami sebi i svatko od nas je morao pronaci najucinkovitiju metodu poucavanja za sebe i svoje ucenike. Suocili smo se s problemom nedostatka odgovarajuce elektronicke opreme, ucili smo koristiti razne mrežne alate koje bi mogli koristiti i naši ucenici i studenti; istodobno smo pripremali odgovarajuci nastavni materijal prilagoden razlicitim razinama obrazovanja koji cemo im posredovati. 2. Obrazovanje u razlicitim životnim dobima U predškolskom razdoblju obrazovanje djece je neformalno, odvija se kroz igru, djeca su znatiželjna i cvrsto se vežu uz odgojitelje. Ipak, obrazovanje se odvija prema nastavnom planu i programu kako bi se postigli odgovarajuci ciljevi. Osnovnoškolsko obrazovanje obvezno je za sve ucenike, postaje formalno, ukljucuje stroga pravila. "Školovanje ubija urodenu znatiželju i djeca se sve više oslanjaju na vanjske (sekundarne) motive obrazovanja. Ovime vidno opada primarna motivacija za obrazovanje, znatiželja." [1.] Uspješno srednjoškolsko i visoko obrazovanje preduvjet je uspješnog zapošljavanja. Ako su to želje adolescenta, ne preostaje mu ništa drugo osim da se obrazuje do željenog stupnja obrazovanja. Polaznici starije dobi se u tom pogledu razlikuju i njihova se dinamika ucenja znacajno razlikuje. U usporedbi s adolescentima, oni se obrazuju na dobrovoljnoj bazi, s radošcu i znatiželjom usvajaju nastavne materijale. "Obrazovanje osoba koje pripadaju ovoj posebnoj kategoriji pucanstva karakterizira snažna motivacija za ucenje, znatiželja i ucenje s radošcu." [1.] Sastanci za njih ne predstavljaju samo put do novih znanja, vec i do novih društvenih veza, cime se stvaraju nove društvene zajednice. Clanovi grupe medusobno su usko povezani, druže se i nakon nastave, razgovaraju o osobnim stvarima, a sve to pridonosi bogatijem životu u poznijim godinama. 3. Korištenje novih tehnologija Tijekom epidemije velika vecina adolescenata nije imala problema s korištenjem suvremenih tehnologija - upotrebom racunala, tableta i telefona jer im to nije ništa novo, stalno žive s tim. Medutim, polaznici starije dobi našli su se pred velikim izazovom. Velikoj vecini od njih takva tehnologija je strana, suocili su se s nedostatkom opreme i strahom od novih, nepoznatih nacina poucavanja. Starije polaznike treba poticati na korištenje videokonferencija, pomagati im i pružati podršku kad naidu na odredene probleme. Usvajanjem nove tehnologije u njima se razvija osjecaj zadovoljstva zbog usvajanja neceg novog. Tijekom epidemije mnogi su polaznici tijekom ove faze odlucili prekinuti školovanje, dok su se ostali odlucno suocili s problemom, naucili koristiti mrežne alate i ukljucili se u proces obrazovanja na daljinu. Po povratku standardnim metodama poucavanja u novoj školskoj godini, velika vecina polaznika starije životne dobi vratila se na Sveucilište za trecu životnu dob. Medutim, na jesen se epidemija ponovila. Opet su se suocili s ucenjem na daljinu. Ponovno su neki od njih odlucili da više nece sudjelovati u takvom nacinu obrazovanja, dok se nekoliko ucenika sada ipak ohrabrilo i krenulo u novi svijet ucenja. 4. Istraživanje o obrazovanju na daljinu polaznika starije dobi Medu polaznicima Sveucilišta za trecu životnu dob u Velenju provela sam anonimnu anketu o obrazovanju na daljinu. 64% sudionika prije pocetka obrazovanja nije koristilo alate kao što je, primjerice, video konferencija i trebalo im je dugo vremena da ga usvoje. Sve je to za njih predstavljalo prilicno stresno iskustvo. Ipak, za više od 80% sudionika korištenje novih alata predstavljalo je novi izazov koji su željeli savladati zbog njih samih, a istovremeno nastaviti obrazovanje u drugom, tehnickom podrucju obrazovanja. Mnogi su takoder poceli koristiti ovu tehnologiju u privatne svrhe, povezujuci se medusobno, komunicirajuci i održavajuci medusobne kontakte. Medutim, vecina polaznika starije životne dobi mišljenja je da ucenje na daljinu nije isto što i ucenje uživo. Evo nekoliko mišljenja sudionika anonimne ankete: "U ovoj društvenoj situaciji suocavanja s novim virusom ovo je jedini moguci nacin obrazovanja. Ovakav nacin obrazovanja nije ekvivalent obrazovanju uživo, ali je lijepo što se upoznajemo, nastavljamo održavati medusobne odnose, radimo zajedno i napredujemo u stjecanju novih znanja." "Kvaliteta ucenja na daljinu zasigurno nije jednaka poucavanju uživo, pogotovo ako je u grupi veci broj polaznika. Manje je interakcija, pracenje prezentacija je slabije, a prisutni su i problemi s upravljanjem alatima i razlicitom hardverskom opremom od strane polaznika. Problem je vjerojatno i u predavacima jer moraju pripremiti poseban nacin predstavljanja i provjere svladavanja gradiva. Uz to, opterecujemo ih dodatnim pitanjima izvan vremena odredenog za nastavu. U svakom slucaju, takva je metoda u svakom slucaju puno bolja opcija od potpune obustave nastave na neodredeno vrijeme." "Buduci da sam jedna od prvih koja je na ovom podruju uvela aplikaciju "Zoom" za starije osobe, veselila sam se svakom novom korisniku. Iznad svega, ova aplikacija mi je dala nadu da tijekom izolacije zbog korone necu biti sama, bez kontakta s vanjskim svijetom. Ta me aplikacija povezala s drugim ljudima, istodobno sam se upoznala s mnogo novih alata, a znate kako kaže poslovica: "Više ljudi više zna". 5. Uloga mentora u obrazovanju na daljinu Cak i za vrijeme klasicnog poucavanja uživo, rad s polaznicima starije životne dobi znacajno se razlikuje od rada s ucenicima u ranijim razdobljima obrazovanja. Za mentore sa Sveucilišta za trecu životnu dob koji se prvi put susrecu s ovim novim nacinom poucavanja odraslih osoba, isti predstavlja znacajan izazov koji zahtijeva prilagodbu i potragu za novim nacinima motivacije i nacina rada. "Ucitelji uvijek znaju premalo. Za rad u obrazovanju potrebno je neprekidno usavršavanje i usvajanje novih znanja." [1.] Stoga sam na UNI3 Sveucilištu za trecu životnu dob u Velenju pohadala program osposobljavanja mentora mreže STŽUO (mreža Slovenskog sveucilišta za trecu životnu dob), gdje su polaznicima bili predstavljeni stavovi o poucavanju osoba starije životne dobi, nacin na koji starije osobe uce te nacini planiranja i provodenja nastave, što mi je kao mentoru uvelike koristilo i osnažilo me. Tijekom prvih nekoliko sati nastave provodila sam vrijeme i promatrajuci polaznike kako bih saznala što ih zanima, što im koristi i pokušavala sam se prilagoditi odredenim situacijama. Polaznici su iznosili svoja mišljenja, komentirali ono što im se cinilo prezahtjevnim za ucenje, teme koje im nisu odgovarale, a ja to nisam prihvacala kao negativan komentar, vec kao izazov i nastojala sam se prilagoditi situaciji. Zatim je došlo obrazovanje na daljinu, cime je taj izazov postao još veci. Buduci da se broj polaznika koji su bili voljni nastaviti s obrazovanjem na daljinu smanjio, moje dvije grupe polaznika stopile su se u jednu. Razlicite nastavne sadržaje dviju ranijih grupa trebalo je iznova prilagoditi polaznicima novonastale grupe. Prva grupa polaznika prije se služila udžbenikom "Time for English", za koji mi je receno da ga i dalje koristim, dok sam nastavne materijale za drugu grupu (Conversational English) pripremala sama. Još tijekom poucavanja uživo osjetila sam bolji odaziv polaznika grupe razgovornog engleskog jezika, gdje nisam bila vezana za odredeno gradivo, stoga i nakon prelaska na poucavanje na daljinu nisam koristila udžbenik, vec sam sav potreban nastavni materijal za mješovitu grupu pripremala sama. Mislim da je odaziv polaznika bio dobar, teme su ih zanimale i pokazale su se korisnima. Od velike pomoci u radu bila mi je i animatorica studijskog kružoka. "Animatori imaju važnu društvenu ulogu. Oni su mentorovi pomocnici i samostalno obavljaju pojedine zadatke. Kao volonteri preuzimaju odredene vrste odgovornosti u okviru studijskog kružoka, djelomicno rasterecuju mentore i brinu o organizaciji grupe." [2.] Animatorica bi me obavještavala o eventualnim problemima, o tome ako bi ucenici smatraju da je neki materijal previše zahtjevan, što mi je bilo od velike koristi u oblikovanju sadržaja pojedinih lekcija. Istodobno je vodila i evidenciju o prisustvu na nastavi i kontaktirala sudionike. Kao dobra praksa poucavanja stranog jezika putem videokonferencije pokazalo se i to što bih nekoliko dana prije njezina održavanja polaznicima putem elektronicke pošte poslala materijal za sljedecu videokonferenciju, što im je olakšavalo pracenje nastave, sastavljanje bilješki i postavljanje pitanja. Tijekom videokonferencije provodila sam i razlicite vježbe za izgradnju vokabulara polaznika, posebno za razvijanje medusobne komunikacije na stranom jeziku. Pritom treba voditi racuna da se na svakom satu svakom polazniku pruži jednaka prilika za usmenu komunikaciju, jednako kao tijekom izvodenja klasicne nastave. Za što bolju suradnju tijekom videokonferencije, zajednicki bismo dogovarali i svaku pojedinu temu koju cemo obradivati; polaznici bi izrazili svoje želje, a ja sam gradivo oblikovala na nacin da se moglo prenijeti na daljinu. Polaznici su bili vrlo motivirani jer su teme o kojima se raspravljalo bile korisne u svakodnevnom životu, buduci da mnoge starije osobe tijekom mirovine dosta putuju u inozemstvo. Stoga smo se pozabavili temama poput, primjerice, razgovora s lijecnikom, davanja uputa, kupnje odjece, kupnje avionskih karata itd. Sve to od mentora zahtjeva puno priprema, dodatnog materijala i novih ideja. Kao najuspješnije metode poucavanja na daljinu pokazale su se grupne, iskustvene i, prije svega, metode rasprave, gdje mentor mora dobro procijeniti komunikacijske vještine sudionika. 6. Zakljucak Po mom iskustvu, polaznici starije životne dobi zadovoljni su ucenjem na daljinu. Istina je da smo morali nauciti i naviknuti se na nešto novo, ali svako novo iskustvo iznova nas obogacuje, kako nas, mentore, tako i sudionike. 7. Liter atura [1.] Krajnc, Ana; Findeisen, Dušana; Licen, Nives; Ivanuš Grmek, Milena; Kunaver Jurij (2013): Posebnosti izobraževanja starejših. Ljubljana: Društvo za izobraževanje za tretje življensko obdobje. [2.] Krajnc, Ana (2016): Starejši se ucimo. Izobraževanje starejših v teoriji in praksi. Ljubljana: Slovenska univerza za tretje življensko obdobje, združenje za izobraževanje in družbeno vkljucenost. Strucni rad DEBATA: RAZVIJANJE KRITICKOG MIŠLJENJA I JEZICNIH VJEŠTINA Romana Zelenjak Gimnazija Ptuj Sažetak Pod imenom debate vecina zamišlja raspravu u kojoj dvoje ili više ljudi brane razlicite ili cak suprotstavljene poglede na odredeni problem, istovremeno pokušavajuci uvjeriti publiku i sudionike da imaju pravo. Debata u ucionici u osnovi je upravo to, ali nudi studentima mnogo više od „bojnog polja za mjerenje snage argumenata“. Dobro razradena i vodena debata omogucava studentima da se suprotstave, istraže i bolje razumiju razlicite, cak i oprecne stavove. Priprema za raspravu zahtijeva analizu i produbljivanje u odredenu temu, kao i znatnu kolicinu kritickog mišljenja. Ucenici usvajaju odredenu kolicinu znanja s kojima mogu argumentirati svoje mišljenje, što ne znaci da je to i njihovo osobno mišljenje; to je cesto jedinstvena prilika za ucenje. Debata promice sposobnost komunikacije i suradnje, razvija govorne vještine, promice motivaciju, znatiželju i socijalne vještine te je zabavna i vrlo ucinkovita tehnika ucenja. Kljucne rijeci: rasprava, argumentacija, kriticko razmišljanje, socijalne vještine, lekcije engleskog jezika 1. Uv od - Što je debata? Debata se obicno shvaca kao rasprava, diskusija, pretresanje problema. Kada pitam ucenike u razredu kako razumiju rijec, ono što oni smatraju debatom najcešce se tumaci kao „razgovor o važnoj temi o kojoj imamo razlicita mišljenja", „rasprava o (ozbiljnoj) temi", „rasprava o nekom problemu", „mišljenje s kojim se možemo složiti ili isto tako ne”. Za vecinu mladih koji nikada nisu bili ukljuceni ni u jedan od modela formalne debate, ovaj je koncept prvenstveno povezan s ozbiljnošcu odredene teme ili problema o kojem se raspravlja, te istodobno s prisutnošcu razlicitih mišljenja govornika koji sudjeluju u raspravi. Mnogi misle da su to uglavnom politicke teme ili ozbiljniji, za njih ne osobito aktualni socijalni problemi, o kojima raspravljaju strucnjaci. Obavještavanje ucenika da se debata može odvijati i o temi koja im je bliska i ne zahtijeva strucnost ili znanstveni pristup, uvijek privlaci pažnju i u svakom razredu radoznalo cekaju da im pokažem primjer takve teme za koju mislim da bi o njoj mogli raspravljali i oni sami. Ta znatiželja i motivacija za sudjelovanje je sjajna polazišna tocka za predstavljanje debate kao metode ucenja. 2. Debata u srednjoj školi Debata u srednjim školama cesto se organizira kao izvannastavna aktivnost ili kao dio izbornih predmeta. Neke škole imaju debatne klubove koji se na organizirani nacin pripremaju za debatne turnire na nacionalnoj ili cak medunarodnoj razini. Medutim, sve se više pojavljuje debata kao metoda poducavanja razlicitih predmeta, a nastavnicima i mentorima su dostupni prirucnici s kojima mogu poceti ukljucivati debatu u obliku kratkih debatnih formata u redovnu nastavu. Zavod Za in proti, zavod za kulturo dialoga (Za i protiv, zavod za kulturu dijaloga), koji sudjeluje u projektima s Ministarstvom obrazovanja, znanosti i sporta, Zavodom za školstvo i drugim ustanovama vezanim za obrazovanje u Sloveniji i drugdje u svijetu, uz redovitu koordinaciju debatnih klubova, organizira brojna predavanja i radionice na temu debate, retorike i javnog govora te razvijanja tehnika debate kao aktivnih metoda poucavanja u školi. Na Gimnaziji Ptuj, gdje predajem, osim korištenja prirucnika i obrazovanja koje nudi zavod „Za in proti“, u školskoj godini 2018/19 odlucili smo sudjelovati i u projektu Erasmus + »Debating: skills gym«. Kao dio ovog projekta sudjelovala sam u edukaciji i pripremi ucenika za debatna natjecanja, na seminarima i razmjenama s debaterima iz Italije te kao domacin u našoj školi. Iskustvo koje sam stekla tijekom projekta bilo mi je izuzetno važno, pogotovo jer sam sudjelovala i kao sudac na debatnim turnirima. U toj sam ulozi cesto promatrala i osjetila što je to što studentima uzrokuje najviše glavobolje kada žele biti uvjerljivi svojim argumentima. Pažljivim slušanjem, snimanjem i usporedivanjem ponudenih mišljenja i argumenata, ucitelj (sudac), na isti nacin kao i ucenici, puno nauci i zato uvijek lakše pomaže uputama, pitanjima, savjetima i na taj nacin podiže kvalitetu rasprave na višu razinu. 2.1. Debata kao natjecateljska disciplina Debata je poznata kao natjecateljska disciplina u mnogim zemljama širom svijeta. Formati za debatu medusobno se razlikuju, bilo u broju govornika na svakoj stranici, u duljini govora, zadacima govornika, kao i u nacinu pripreme, vrsti pitanja itd. Za natjecateljske debate karakteristicno je da se ekipe natjecu jedna protiv druge, a sudac ocjenjuje pobjedu. Debatni tim sastoji se od 3 debatera, svaka stranica ima 4 govora, jer prvi ili drugi govornik na kraju debate iznosi završni govor svoje stranice. Tijekom govora debateri suprotne strane mogu postavljati pitanja. Govori su dugacki 7 minuta, a završni govor dugacak je 4 minute. Kriteriji za procjenu temelje se na sadržaju, stilu i strategiji, sudac u tim kategorijama ocjenjuje svakog debatera/govornika pojedinacno. Natjecateljske debate odvijaju se na regionalnoj, nacionalnoj i medunarodnoj razini. Svaka debata ima unaprijed odredenu debatnu izjavu koja je zanimljiva i relevantna za debatere i publiku. Izjava mora biti jasna i jednostavna i uvijek mora biti uravnotežena na takav nacin da dopušta i argumente za i protiv. Jedna strana tako iznosi argumente koji brane zahtjev, druga strana iznosi argumente koji odbacuju zahtjev. Naravno, oba tima takoder odbijaju argumente druge strane, što znaci da diskutanti moraju vrlo pažljivo analizirati argumente druge strane, tražiti pogreške u obrazloženju, nepotpune ili netocne podatke i tako dalje. Bitna razlika izmedu natjecateljske, formalne debate i neformalne debate u svakodnevnom životu kada pokušavamo uvjeriti sugovornika jest cinjenica da se u edukativnoj raspravi uvijek obracamo ne samo publici, vec i sucima kojima se želimo uvjeriti da su naši argumenti bolji. 2.2. Razredni model prilagoden engleskom nastavi Priprema Nije potrebno mnogo pripreme ili objašnjenja natjecateljskog modela debate za studente koji za to nikada nisu culi, da bi uveli debatu u ucionicu. Dovoljno je objasniti da u raspravi postoje suprotna stajališta i da su nam potrebni dobri argumenti za uvjerljivu raspravu. Najlakši nacin za objašnjenje tijeka debate i nacina na koje se može argumentirati, je jednostavnom izjavom rasprave koja je svima razumljiva i dovoljno atraktivna, a istovremeno omogucuje naglašavanje razlicitih pogleda na problem. Jedna takva izjava, koju koristim i kad tek uvodim studente u debatu kao metodu poucavanja, jest, na primjer, „Podržavamo zoološke vrtove.“ Cim studenti procitaju izjavu, ohrabrujem ih da razmisle slažu li se sa izjavom ili ne. Rijetki su oni koji su u potpunosti za ili protiv tvrdnje, vecina njih vjeruje da zoološki vrtovi imaju i dobre i loše strane. Obicno kao nastavnik u ovom trenutku moramo donijeti odluku o tome kako cemo ucenike podijeliti u dvije skupine (zagovornici i protivnici tvrdnje). U vecini slucajeva stvorim grupu tako što na jednu stranu postavim najodlucnije zagovornike zahtjeva, protivnike s druge strane, a neodlucni pridruže se grupi s kojom bi radije radili. U ovoj fazi takoder nije važno je li jedna skupina veca ili cak znacajno brojcano jaca od druge. Ono što je najvažnije, svi se osjecaju dovoljno sigurno u svojoj skupini i imaju osjecaj da mogu doprinijeti argumentima sa svoje strane. Tada studentima nudimo nekoliko minuta za razmišljanje, a vrlo je važno da prvo misle potpuno sami. Ako odmah u pocetnoj fazi pocnu razgovarati sa susjedom ili cak s nekoliko kolega iz razreda, možda ce prebrzo poceti tražiti zajednicke, najcešce stavove, a ne i one koji bi inace bili njihovi jedinstveni, jer ih smatraju nebitnim, neobicnim ili možda cak i beskorisnim za grupu. Stoga je vrijedno inzistirati da u prvih 4 ili 5 minuta razmišljaju za sebe i ideje napišu ukratko. Tek tada ih zamolimo da usporede ono što su napisali sa drugim studentom, savjetuju se i po potrebi dodaju nešto. Aktivnost se nastavlja s povecanjem grupe, najprije cetiri ucenika, a na kraju, ako je moguce, i cijele grupe (do 16 ucenika). Naravno, postoji veliki kaos u ucionici, ali isplati se ponuditi im tu priliku da razgovaraju i izvuku što više korisnog materijala, što oni smatraju dobrim argumentom. Istodobno je preporucljivo odvojiti suprotstavljene skupine s obje strane ucionice, olakšavajuci komunikaciju medu njima i istodobno stvarajuci svojevrsni savez izmedu clanova iste skupine, što pozitivno utjece na motiviranje cijelog tima da brane zajednicke stavove. Prva, pripremna faza, traje otprilike 15 minuta, a još uvijek ucenici nemaju pojma kako ce iznijeti svoje mišljenje i koji je dobar argument. Dakle, slijedi sljedeca faza u kojoj ih tražite da stanu u krug ili sjede kako bi se mogli vidjeti i pokušati napisati najvažnije razloge zašto su ZA ili PROTIV izjave rasprave. Neka su poredani po tockama: 1., 2., 3., onoliko koliko su ih skupili. U ovoj je fazi zanimljivo promatrati kako se studenti prirodno, bez vašeg uplitanja, razvrstavaju u karakteristicne uloge: govornici, tihi slušatelji, ispitivaci, kriticari, pisci. Kad razred ne poznajemo dovoljno dobro, najlakše je samo promatrati stvari i ostaviti ucenicima da se otkriju u svojoj ulozi (nama, nastavnicima, kao i jedni drugima) pri prvom pokušaju debate. Naposljetku slijedi izazov ucitelja da grupa imenuje 3 predstavnika koji ce se suprotstaviti mišljenju tima s protivnicima. Obje grupe u sljedecih minutu ili dvije odreduju trojicu koja ce se suociti s onima koji misle suprotno. Ponekad je teško dobiti tri ucenika koji bi se usudili govoriti pred razredom. U ovom slucaju možemo prilagoditi pravila i grupu predstavljaju samo dva, iznimno cak samo jedan ucenik. Prije svega, važno je naglasiti da želimo cuti argumente i nauciti iz prvih primjera kako cemo pravilno pripremiti i zastupati svoje poglede u buduce. Prvo debatno suceljavanje Bez obzira koliko ucenika cini ekipu s jedne i s druge strane, na pocetku diskusije ne nastupam u svom razredu onako kako znamo na natjecanjima. Prema mom iskustvu, studentima je lakše zapoceti navodenjem i iscrpljivanjem argumenata s jedne i zatim s druge strane. Možemo zapoceti s jedne ili druge strane ali moramo im objasniti da debatu obicno zapocne tim koji stoji iza izjave i stoga brani mišljenje izraženo u izjavi. Na ploci pripremam dva okomita stupa: za i protiv. Predstavnici prvog tima iznose argumente razredu jedan za drugim, mijenjajuci govornika sa svakim novim argumentom. Ono što je receno ukratko sažeto napišem u odgovarajuce stupce (za ili protiv). Od prvih govora mogu se poceti pojavljivati poceci tumacenja i objašnjenja pojedinog argumenta. Ako se to dogodi, na plocu pišem obje strukturirano: prvo argument, zatim objašnjenje, dodatno objašnjenje ili cak jasan primjer. Kasnije ce ovaj zapis biti koristan u razgovoru sa studentima, jer ce oni moci odabrati koji su od argumenata dobro podržani, a koji ostaju neobjašnjeni, cak i nerazumljivi, i zbog toga neuvjerljivi. Cak i ako se takva objašnjenja ne pojavljuju spontano u govoru ucenika, jednu za drugom zapisujemo samo glavne ideje (argumente), ne ometajuci njihove govore. Nakon što su obje grupe nastupile, sljedeci korak je da zajedno sa ucenicima otkrijemo koji su argumenti dobri i zašto. Rasprava nakon prezentacije oba debatna tima Nakon dovršetka prezentacije argumenata obje strane, na ploci ostaje samo najbolje strukturirani zapis onoga što su debateri rekli. U sljedecem koraku nastavnik se mora usredotociti na glavne argumente i reakcije ucenika na njih. Postavljamo im pitanja poput: "Je li ta izjava jasna? Razumijemo li svi što zagovaracka strana pod tim misli? Možete li se složiti s ovom idejom? Mislite li da bi diskutanti trebali nešto preciznije objasniti kako bi bili uvjerljivi?“ U ovom se trenutku uvijek postavljaju pitanja, obicno grupa koja priprema suprotne argumente želi dodatno pojašnjenje u smislu: „Što ste mislili pod tim da je obrazovanje uz pomoc zooloških vrtova jeftinije i pristupacnije?", „Zašto stvarno ne možemo pomoci ugroženim vrstama u zoološkom vrtu?" i slicno. Takva pitanja koristimo da objasnimo ucenicima koliko je važno objasniti izjavu, dati konkretne primjere i opcenito nastojimo osigurati da publika u potpunosti razumije naše mišljenje i, ako je moguce, prihvati ga. Sada dajemo priliku debaterima da to ucine kasnije. Mogu im pomoci drugi, ali kljucno je da ta objašnjenja snimimo i napišemo u naše stupce na ploci (na primjer: „Jeftinije je posjetiti zoološki vrt i vidjeti životinje nego putovati u Keniju ili Australiju, vecina obitelji ili djeca mogu si priuštiti takav posjet, ali putovanje ne može", ili „ugrožene vrste koje više nemaju svoje stanište ne mogu postojati samo u zoološkim vrtovima, štoviše, mladici su velika rijetkost u zoološkim vrtovima, ali i njihov opstanak u divljini nakon puštanja iz zoološkog vrta malo je vjerojatan."). Kada ucenici vide i shvate što znaci biti dobar u podržavanju i objašnjavanju svog stava, tada pocinju intenzivnije razmišljati o tome što tocno žele reci, kako ce objasniti svoju ideju, koji primjeri služe toj svrsi i kada je argument dovoljno jak da ce uvjerit i nas kao slušatelje. 3. Nacini integriranja debatnih sposobnosti u engleski nastavi Nakon upoznavanja ucenika s osnovnim nacelima debate i nakon prvog pokušaja konfrontacijske rasprave, debata kao metoda može se ukljuciti u redovnu nastavu. Sve tri faze - priprema, suceljavanje i rasprava nakon debate - nude široko polje za razvoj razlicitih vještina, za stjecanje novih znanja i za ucenje jezika. Ovisno o tome što želimo razviti u našim ucenicima na odredenoj lekciji, odlucujemo kada i na koji nacin pokrenuti debatu. Jedna je mogucnost zapoceti obradivati odredenu temu poucavanja engleskog na ovaj nacin, a debata služi kao test prethodnog znanja ili upoznavanja s potencijalnim stereotipima koji prevladavaju medu ucenicima u ucionici. Ako zakljucimo da je tema vec vrlo poznata i ucenici takoder imaju dovoljno jezicnih vještina za raspravu o ovoj temi, možemo im pružiti priliku da rade s rjecnicima u fazi pripreme ili zamoliti nas, ucitelja, za pomoc u odabiru rjecnika. U suprotnom, ne trebaju temeljito istraživati temu, njihova ce se mišljenja i argumenti temeljiti na postojecem znanju. Evo nekoliko izjava o kojima studenti sigurno vec imaju definitivno mišljenje: 1. Appearance matters. (Izgled je važan.) 2. Smartphones make our lives easier. (Sa pametnim telefonima život je lakši.) 3. The car is the curse of modern society. (Automobil je prokletstvo modernog društva.) 4. Lies are necessary. (Laži su potrebne.) 5. Everyone should learn at least one foreign language. (Svi bi trebali nauciti barem jedan strani jezik.) 6. Alcohol makes us sociable. (Alkohol nas cini društvenim.) 7. We support zoos. (Podržavamo zoološke vrtove.) 8. Team sports are better than individual sports. (Timski sportovi su bolji od pojedinacnih sportova.) 9. It is great to be an only child. (Divno je biti jedino dijete.) 10. Life in the country is better than life in the city. (Život na selu bolji je od gradskog života.) Spomenuti naslovi debatnih rasprava dovoljno su zanimljivi za mlade ljude da ih motiviraju da razgovaraju, ali istodobno dopuštaju razlicite stavove, zbog cega se mnogi pocinju pitati što je stvarno istina ili tko, zašto i u kojim slucajevima može sasvim legitimno misliti suprotno poput mene. Kada suština našeg školskog sata nije prvenstveno stjecanje novih vokabulara, možemo posvetiti više vremena raspravi o tim pitanjima i naglašavanju razlicitosti i prava na neslaganje. Nema potrebe da jedna strana pobijedi drugu, još manje da svi misle isto na kraju rasprave, vec da svi budemo svjesni kako (gotovo) svaka prica može imati dvije strane. U isto vrijeme, više puta ih privikavamo na temeljito promišljanje i jasnu argumentaciju, razvijajuci tako dobru strukturu govora, bogat i smislen sadržaj i odredeni stupanj uvjerljivosti u govoru. Druga je mogucnost ukljuciti debatu u lekciju kasnije, kada smo s ucenicima vec razgovarali o toj temi i oni su savladali odredeni skup ciljnog vokabulara s kojim mogu razgovarati o odabranoj temi. Neke teme mogu biti prilicno strane tinejdžerima u dobi od 15 do 18 godina ili možda još nemaju pravi stav prema njima i zato ih ne privlace, smatraju ih preteškim, nedostaje im posebno znanje. U takvim slucajevima možemo im dati i dulje vrijeme za pripremu, što znaci da cemo izvijestiti o debatnoj izjavi nekoliko dana prije pocetka debate. Pružamo im mogucnost da pregledavaju web, pitaju roditelje ili poznanike što misle o problemu, savjetuju se s drugima itd. Možemo odabrati da ne kažemo ucenicima koju ce stranu predstavljati u suceljavanju rasprava, što znaci da svi moraju tražiti argumente za i protiv. Ako ih želimo unaprijed pripremiti za obranu ili protivljenje tvrdnji, takoder možemo odrediti tko ce biti na cijoj strani. Ja sam mnogo sklonija prvoj opciji, jer smatram da je takav pristup cjelovitiji i dublji, a i studenti su bolje pripremljeni za suocavanje sa suprotstavljenim stavovima. Evo još diskutabilnih izjava koje su izazovnije za raspravu: 1. Buying cheap clothes produced in inhumane conditions is unethical. (Kupnja odjece koja se proizvodi u neljudskim okolnostima neeticna je.) 2. Vegetarianism is not a fashion, it is a way of life. (Vegetarijanstvo nije samo moda, to je nacin života.) 3. Being different is being unpopular. (Biti drugaciji znaci biti nepopularan.) 4. Protests and demonstrations are the best way to make changes in the society. (Protesti in demonstracije najbolji su nacin za postizanje promjena u društvu.) 5. Banning plastic bags is crucial to save the planet. (Zabrana plasticnih vrecica kljucna je za spas planeta.) 6. Aesthetic surgery should be strictly limited. (Estetska kirurgija trebala bi biti strogo ogranicena.) 7. We support the development of artificial intelligence. (Podržavamo razvoj umjetne inteligencije.) 8. We should ban all violent sports. (Svi nasilni sportovi trebaju biti zabranjeni.) 9. This generation’s life is better than life of future generations. (Život ove generacije bolji je od života buducih generacija.) 10. Parents should monitor all the electronic devices of their kids. (Roditelji trebaju nadgledati sve elektronicke uredaje svoje djece.) Neki od gore spomenutih rasprava su naslovi eseja koji su se pojavili na opcoj maturi iz engleskog jezika. Iz potrebe da se studenti nauce pisati dobro uravnotežen esej koji ce ponuditi bogat, iscrpan sadržaj, potkrijepljen jasnim i razumljivim argumentima, pojavila se želja da se znanje razvijeno iz rasprave i debate redovito ukljucuje u ucionicu. 4 . Prijelaz na natjecateljski oblik debate U razredu uvijek postoje ucenici koji su vrlo vrlo oduševljeni debatom, tako da ima smisla s vremenom uvesti novi pristup, koji ukljucuje izmjenicnu prezentaciju argumenata od strane zagovornika i protivnika. Stoga im predstavljamo model kakav se pojavljuje na natjecanjima iz debate u srednjim školama, gdje se 3 predavaca izmjenjuju. To znaci da prvog govornika na strani obrane slijedi govornik koji se protivi tvrdnji. U ovom se trenutku znanje i vještine koje su studenti do sada stekli u argumentaciji mogu nadograditi vještinom osporavanja argumenata. To može biti prilicno problem studentima, jer moraju dokazati da je argument druge strane pogrešan, da nema veliku težinu ili je cak i irelevantan, da generalizira previše, da ne rješava problem, vec cak produbljuje, da su odredeni podaci pogrešni itd. Kada u debatu dodamo i ovu komponentu, ucenici moraju ne samo pažljivo pratiti što tvrdi i dokazuje protivnicka skupina, vec i brzo i na odgovarajuci nacin reagirati na spomenute tvrdnje. Ova vještina zahtijeva malo više vremena i truda, neki ucenici to doživljavaju kao posebno težko, drugi to vide kao dodatni izazov. Ako procijenimo da su naši studenti vec dovoljno vješti, samouvjereni i spremni za takvo suceljavanje, uvodimo format rasprave koji se provodi na natjecanjima. Uvodenje i uporaba debate kao nastavne metode zahtijeva izucavanje ucitelja i barem malo prakticnog iskustva s debatom. Mnogi prirucnici pružaju veliku podršku uciteljima i mentorima u tim naporima, znanje o debati može se proširiti radionicama i treninzima, a ucitelji sigurno mogu uspostaviti kontakt jedni s drugima i možda pohadati predavanja u nekoj od škola koje su se vec ukljucile u debatu. U svom clanku, stoga, ne prolazim dublje u samu strukturu debate, vec pokušavam potaknuti nastavnike da isprobaju ovu nastavnu metodu u svojim lekcijama na prilicno jednostavnim primjerima. 5 . Zakl jucak - Ucinkovitost debate za razvoj vješt ina i kompetencija Jedna od najvažnijih misija obrazovanja jest ponuditi ucenicima mogucnosti za razvoj njihovih podrucja mišljenja, kritickog razmišljanja i sposobnost analize širokog spektra problema kroz praksu i prakticno iskustvo. Debata može pomoci razviti ove vještine promišljenim odabirom teme i odgovarajucim vodstvom kroz raspravu, pružiti studentima strukturirano i sigurno okruženje u kojem mogu raspravljati i o vrlo hitnim ili kontroverznim temama, razvijajuci njihovu sposobnost izražavanja konstruktivne kritike i na taj nacin pomažuci riješiti probleme i donositi informirane odluke. Debata promice socijalne vještine, suradnju, timski duh, razvija sposobnost slušanja i razumijevanja, podržava kulturni dijalog i poštujuci odnos prema neistomišljenicima. Istovremeno, ona takoder širi vidike i pomaže vidjeti i drugu stranu novcica. Debatna suceljavanja su ucinkovit i atraktivan nacin na koji ucenici mogu razviti vještinu javnog govora. Njihovi su govori sve dublji, dobivaju na jasnoci, strukturi i uvjerljivosti. U isto vrijeme razvija se i sama govorna vještina, posebno ako govorimo na stranom jeziku. Motivacija za poznavanje primjerenog, korisnog novog vokabulara na vrlo je visokoj razini u debati. I posljednje, ali ne najmanje bitno, lekcija koja sadrži debatu može biti vrlo zabavna, napeta, donosi neobicne i originalne nacine rješavanja problema i snažno potice komunikaciju izmedu ucenika i njihovu motivaciju za daljnju raspravu. 6 . Literatura [1.] Chan, C., 2009. Assessment: Debate, Assessment Resources@HKU. URL: https://ar.cetl.hku.hk/am_debate.htm (20. 8. 2019) [2.] Devitt, R., 2019. 10 Benefits of Debating in Classrooms: Importance of debate in Education. URL: https://howdoihomeschool.com/2019/01/29/benefits-debating-education- importance/ (20. 8. 2019) [3.] Za in proti, zavod za kulturo dialoga. URL: http://www.zainproti.com/web/Prirocnik_slo.pdf (9. 9. 2019). Strucni rad ELEMENTI MONTESSORI PEDAGOGIJE U NASTAVI Nataša Vesel Plos Osnovna šola heroja Janeza Hribarja Stari trg pri Ložu, Slovenija Sažetak Maria Montessori bila je lijecnica, uciteljica i filozofica, a najpoznatija je po svojoj Montessori metodi poducavanja djece od rodenja do adolescencije. Njena metoda se i danas primjenjuje u školama širom svijeta, a nastala je promatranjem djece tijekom igre. Promatrala je spontanost u djecjim postupcima i otkrila potrebu djece za ponavljanjem, jer ponavljanje postupaka djeci pruža osjecaj sigurnosti. Unosila je red i mir u ucionicu jer je dijete moralo smjestiti stvari koje je koristilo na svoje mjesto. Radi u tišini, govori tiho ili šapatom. Osnova njezine metode i ucenja su senzorna pomagala. Dijete treba steci sve sadržaje i iskustva svim osjetilima - dodirom, vidom, sluhom, mirisom i okusom. Djeca svoje znanje grade na greškama i eksperimentima. Materijal koji djeca koriste izraden je na nacin da djetetu ne treba prisustvo ili intervencija ucitelja radi kontrole. Buduci da mi je Marie Montessori pedagogija vrlo bliska, jednom tjedno, petkom, poucavala sam u 1. razredu po nacelima Montessori pedagogije. S ciljem utvrdivanja i produbljivanja sadržaja stecenih prilikom usvajanja novog gradiva iz svih predmeta. Sadržaji su bili medusobno isprepleteni i povezani. Kljucne rijeci: promatranje djece, ponavljanje, rad u tišini, osjetila, povezivanje sadržaja 1. Uvod U prvi razred se upisuju ucenici, koji su navršili 6 godina, a neki i sa nenavršenih 6. U tom je razdoblju djeci potrebna igra, a istodobno imaju potrebu po otkrivanju novih stvari. Oni su znatiželjni i kreativni. Nastavno gradivo/sadržaj najlakše usvoje preko konkretnog ili slikovnog materijala ili još bolje-preko igre. U prvom razredu poucavam zajedno sa kolegicom, odgojiteljicom, koja je u razredu prisutna dnevno dva školska sata. Sa djecom tog uzrasta zajedno radimo vec nekoliko godina. Djeca su jako znatiželjna, ali ih sama školska rutina mnogo puta sputava jer odjedanput moraju sjediti na miru i raditi za stolom. Vec od pocetka devetogodišnjeg obrazovanja pokušavamo olakšati prijelaz iz vrtica u školu. Svaki nastavni dan zapocinjemo u krugu sa jutarnjim pozdravom, kojeg svaki dan odabere drugi ucenik. Predstavimo im aktivnosti, koje ce se odvijati tijekom nastavnog dana i potkrijepimo ih sa slikom, oznacimo dan u tjednu, mjesec i godišnje doba. Aktivnosti radimo povezano, medusobno se ispreplicu. 2. U razredu Svako dijete ima svoj osobni razvojni ritam. Neki sadržaji su za neke ucenike jako prezahtjevni, za neke pak prelagani. Ucenici dolaze sa razlicitim predznanjem. Neki vec dobro citaju, znaju brojeve do 100, dok drugi ne znaju niti brojiti do 5, potpisati se cak i ne prepoznaju sve boje. Upravo smo zbog razlicitog predznanja sa kolegicom razmišljale o individualizaciji i diferencijaciji nastave. Sadržaje smo pokušavale približiti svakom djetetu. Da se oni malo bolji ne bi dosadivali i da im zadaci budu u izazov i oni malo slabiji uspiju i osvoje sve ciljeve prvog razreda. Kao ucitelj moraš jako dobro poznavati razvojnu psihologiju djece, kurikulum za prva tri razreda i više razrede. Imamo puno mogucnosti usavršavanja iz razlicitih podrucja. Osobno mi je jako blizu pedagogija Marie Montessori te sam nekoliko elemenata ukljucila u naš nastavni dan petkom. Sa kolegicom smo se odlucile, da cemo nastavu petkom izvoditi malo drukcije nego inace, ucenici su imali mogucnost, da sami odabiru sadržaje koje ce utvrdivati preko materijala, kojeg smo pripremile s kolegicom. Privikavale smo ih na formativni nacin vrednovanja i pracenja vlastitog rada, samovrednovanje na nacin, da su bilježili koje zadatke su uspješno ili neuspješno izvršili. Za svaki petak smo sa kolegicom pripremile nabor zadataka, aktivnosti iz svakog podrucja - slovenskog jezika, matematike, prirode i društva, glazbenog i likovnog odgoja. Postavile smo ih na odvojene police i prije pocetka rada ucenicima objasnile, kako ce raditi. Izabereš si zadatak i pokušaš ga samostalno obaviti odnosno riješiti. Ako ti ne ide, potražiš pomoc tako, da pristupiš uciteljici i ne viceš po ucionici. Zadaci su oblikovani i sastavljeni na nacin, da nema potrebe po uputama i da ih ucenici naprave bez pomoci. Nekim ucenicima je bilo potrebno dodatno uputstvo ili prikaz. Za zadatke, gdje je bilo potrebno pojašnjenje i uputstvo, smo pripremile poseban prostor na tepihu, gdje smo u manjim grupama - do 4 ucenika dodatno objasnile postupke rješavanja zadatka i usmjerile ucenike u samostalno rješavanje zadataka. U slucaju, da je ucenik presudio, da mu je zadatak pretežak, mogao ga je zamijeniti. Pripremljene materijale i zadatke smo iz tjedna u tjedan dopunjavale i mijenjale. Zadatci koji zahtijevaju osnovna znanja, koja mora ucenik na kraju prvog razreda savladati, da uspješno nastavi s ucenjem u drugom razredu smo na policama pustile cijelu školsku godinu. Svaka aktivnost ili zadatak je bila povezana sa sadržajem i ciljem kurikuluma za prvi razred odnosno prva tri razreda devetogodišnjeg obrazovanja. Prilikom dodavanja novih materijala i zadataka smo ih predstavile, izvele vježbe za poboljšanje rada mozga te motivirale ucenike za samostalni rad. Uvijek smo prije pocetka odlucile koji zadaci su obavezni i potrebni da se ih riješi. Napravile smo listice za formativno pracenje, na kojem su bili navedeni svi zadatci. Neki zadatci su bili tocno odredeni, kod nekih je »pisalo« samo podrucje sadržaja. Kad si zadatak obavio, ostale aktivnosti si izabrao dobrovoljno. Neke aktivnosti si morao napraviti samostalno, druge si mogao raditi u paru ili manjoj grupi (likovni odgoj). Jako prakticno je bilo izvodenje likovnih aktivnosti kod kojih ucenici trebaju individualni nadzor i pomoc. Pripremile smo stol za cetiri ili pet ucenika, koji su radili likovne aktivnosti sa jednom od uciteljica. Druga je uvijek bila za pomoc i koordinaciju. Svaku obavljenu aktivnost smo pregledale, neki zadaci su bili postavljeni tako, da su imali priloženo rješenje i ucenici su zadatke pregledali sami. Kod rješavanja zadataka na takav nacin, sva su djeca bila uspješna, svi su imali osjecaj, da znaju. Prije svega su bili ponosni na sebe, jer su sve odradili sami. Tempo rada su mogli prilagoditi sami sebi. Imali su mogucnost da rješavanje nekih zadataka riješe iduci petak. Sa izabranim aktivnostima su mogli nastaviti sljedeci put, dok ih nisu napravili. Od ucenika nije bio nitko ispostavljen u slucaju da nije znao ili mogao samostalno riješiti zadatke. Svaki je pojedinac pratio svoje individualne sposobnosti i mogucnosti. Zadaci su napravljeni tako, da ucenicima predstavljaju izazov i poticu proces razmišljanja. Zadatci mogu imati više stupnjeva zahtjevnosti, npr. jedna slicica na kojoj je sa zadnje strane napisana rijec, koju ucenik mora procitati može koristiti na nacin da je ponudiš za usporedbu dviju ili više slicica, za citanje sa razumijevanjem, za ucenje rijeci u engleskom jeziku. Ucenici su medu aktivnostima slobodno odlazili na WC, natocili si vode ili se u kutku odmorili uz listanje knjiga i zanimljivih plakata sa poucnim sadržajem. Mogli su nekoliko minuta tiho razgovarati. U slucaju da smo primijetile da se ucenici nisu snašli u rješavanju pripremljenih zadataka, priskocile smo im u pomoc i dodatno ih motivirale za rad. Mogli su si izabrati jednu od društvenih igra, koje su imale ciljeve (brojenje, prepoznavanje boja, brojcane predstave, prepoznavanje glasova- slova…). Odredeni dio aktivnosti smo preselile na hodnik, tako, da je rad ucenika tekao nesmetano, bez dodatnog uznemiravanja zbog manjka prostora. Uciteljice smo imale puno posla sa naborom i izborom aktivnosti. Prilikom izvodenja takvog nacina nastave smo bile samo koordinatorice. Puno vremena smo imale za opažanje djece, provjera nekih znanja je bila jednostavnija. Prema kraju školske godine, kad smo bili vec nauceni na takav rad, smo na takav nacin izvele i ocjenjivanje znanja - citanje, postavljanje rijeci, racunanje - mogle smo precizno opažati strategije rješavanja zadataka. Izvele smo i pismeno ocjenjivanje. Izabrale smo grupe po 4 ucenika, koji su bili jednakopravni po stupnju znanja. Nekima sam uputstva citala, drugi su zadatke rješavali samostalno. Takav nacin ocjenjivanja nije bio stresan za ucenike, zadatke su rješavali bez pritiska. Uvijek smo pokušavale zadatke predstaviti sa našim lutkama Lili i Bine, koji nas prate u radnim bilježnicama od pocetka školske godine. 3. Zakljucak Takav nacin rada smo predstavile kolegama na pokaznim satovima i roditeljima, na danu otvorenih vratiju. Ucenici su voljeli takav nacin rada. Veselili su se petku, kada bi sami mogli odabrati svoje zadatke. Mi ucitelji smo ti, koji možemo utjecati na motivaciju djeteta za školski rad. Cesto je nacin rada i ucitelj taj, koji »odlucuje« kako ce se ucenik osjecati u školi i da li ce rado dolaziti u školu. Zato je jako važno, da se potrudimo i dokažemo, da je profesija ucitelja poziv. 4. Literatura [1.] URL: https://sl.wikipedia.org/wiki/Maria_Montessori (5. 8. 2020) [2.] Montessori, M. (2009). Skrivnost otroštva. Uršulinski zavod za vzgojo, izobraževanje in kulturo. Ljubljana. Strucni rad PROJEKT PASAVCEK Petra Krmelj, profesorica razredne nastave Osnovna šola Sticna, Slovenija Sažetak Clanak opisuje tijek projekta Pasavcek koji u našoj školi traje vec nekoliko godina. Glavna svrha projekta je nauciti djecu pravilnoj uporabi sigurnosnih pojaseva i djecjih autosjedalica. Skakavac maskota takoder upozorava djecu na sigurnost prometa, upotrebu žutog rupcica i pravilan prijelaz ceste. Opisane su razne aktivnosti i zanimljive aktivnosti koje su se odvijale u okviru projekta. Kljucne rijeci: sigurnost u prometu, sigurnosni pojas, uporaba autosjedalice 1. UVOD Projekt Pasavcek u osnovnoj školi u Sticni traje vec duži niz godina. Vec sudjeluju najstarije vrticke skupine, a projekt nastavljamo u 1. razredu. Odlucili smo zajedno ažurirati svoje prometno znanje i nadograditi ga. Stoga smo si postavili zadatak pokušati roditelje i djecu naviknuti na redovitu i ispravnu uporabu djecjih sigurnosnih sjedala i pricvršcivanje sigurnosnim pojasevima . U 1. razredu u projektu je sudjelovalo 17 ucenika, 12 djecaka i 5 djevojcica. Ucenici su znatiželjni, razigrani, ugodni i gotovo svi su sudjelovali u projektu vec u vrticu. Kad su saznali da cemo ove godine ponovno raditi zajedno, bili su oduševljeni jer su o tome vec mnogo znali. 2. TIJEK I PROVEDBA PROJEKTNOG RADA 2. 1 Ciljevi koje smo postavili: • Pravilna uporaba djecjih sigurnosnih sjedala • Pravilna uporaba sigurnosnih pojaseva tijekom vožnje • Ponovite i slijedite pravila za pješake • Dosljedna uporaba zaštitne kacige tijekom vožnje bicikla, rolera ili skutera • Dosljedna uporaba vidljivih reflektirajucih tijela u prometu • Educirajte dijete da preuzme odgovornost za vlastitu sigurnost u prometu 2. 2 Planirane aktivnosti: • Upoznavanje roditelja s projektom na roditeljskom sastanku • Posjet policajca, vatrogasaca i medicinske sestre • Snimanje sigurnosnog pojasa na putu do i iz škole • Iznajmljivanje demonstracijskih mjesta • Proizvodnja vozila od otpadnih materiiala • Ukljucivanje projekta u lekcije - interdisciplinarna povezanost • Na sudjelovanje smo pozvali i policajca, vatrogasce i medicinsku sestru. Veliku ulogu imali su i roditelji koji su djeci procitali knjigu Lepo vedenje v prometu [1] koju su kuci donijeli u ruksaku. Roditelji su svojim primjerom, svjesnošcu i dosljednom upotrebom sigurnosnih pojaseva i djecjih sjedalica vrlo važna i nezamjenjiva komponenta obrazovnih napora. Pasavcek prati i potice djecu i porucuje djeci i roditeljima jasno ocekivanje: Red je uvijek vezan pojas. (Red je vedno pas pripet). Projekt se odvijao tijekom školske godine 2019/2020. Vec prvog školskog dana ucenike i roditelje pozdravio je i obratio im se policajac. Naglasio je najvažnije aspekte sigurnosti prometa na cestama. Govorio je o važnosti nošenja žutih marama i dosljednog nošenja sigurnosnih pojaseva i korištenja djecjih autosjedalica tijekom vožnje, cak i na kratkim udaljenostima. Mjesec dana kasnije ponovo je posjetio ucenike i zajedno s njim obnovili smo svoje znanje o sigurnosti pješaka u prometu. Prakticno nam je pokazao siguran prelazak ceste, a onda smo i mi pravilno prešli cestu. C:\Users\Uporabnik\Pictures\1.A , 2019, 20\September\IMG_20191002_102015.jpg C:\Users\Uporabnik\Pictures\1.A , 2019, 20\September\IMG_20190924_110427.jpg Slike 1, 2 Posjet policajca i prakticna provedba prelaska ceste U listopadu, mjesecu zaštite od požara, s ucenicima smo posjetili vatrogasnu postrojbu.. Pokazali su nam svoju prvu pomoc i spasilacka pomagala. Vatrogasci su takoder istaknuli da sigurnosni pojas i kaciga na biciklisti ili motociklisti cesto spašavaju živote sudionika u nesreci. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\IMG_20191022_104810.jpg Slike 3 : Posjet vatrogascima Sjecali smo se Pasavcekove maskote sa studentima, razgovarali i ponavljali sve o njemu. Otpjevali smo pjesmu Pasavcek je moj prijatelj. Slika 4: Maskota skakavac U umjetnosti glazbe testirali smo se u rapu i izmišljali glazbenu pratnju s instrumentima. Sastavili smo plesnu koreografiju i nekoliko puta u sportu plesali ples pasavcek. U matematici ucenici su rješavali zanimljive probleme. Brojali su do 10 i slikali bojanku. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\pobarvanka pasavcek.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\pobarvanka.jpg Slike 5, 6: Matematicka bojanka s lozinkom, kakav je red Studenti su zaista uživali u stvaranju umjetnosti. Prvo smo detaljno pogledali kako izgleda životinja pasavec.Ponovili smo odakle dolazi njegovo ime i zašto je poprimio takav oblik. Ucenici su imali prilicno težak zadatak, jer su od gline stvorili skakavac. Neki su vrlo dobro, drugi su imali prilicno problema i trebalo im je malo pomoci. Na kraju smo izložili i proizvode. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\razstava.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\pasavcek iz gline.jpg Slike 7, 8: Umjetnicko stvaranje od gline U bilježnici su ucenici crtali kako zamišljaju sigurnost u prometu. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\ŽAN -pasavcek.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\Filip- pas pripet.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\Urh - varnost.jpg Slike 9- 11: Ilustracije ucenika u bilježnici Tijekom lekcije o ucenju o okolišu saznali smo o prometnim znakovima važnim za pješake. Razgledali smo ih po školskem okruženju. Znakovi su takoder izradeni od otpadnih drvenih dasaka. Osim toga imamo puno otpadnog materijala i odlucili smo napraviti vlastito vozilo od kutija za otpad. Ucenici su bili izuzetno oduševljeni zadatkom i marljivo su izradivali svoja vozila, na koja su takoder pricvrstili sjedala i sigurnosne pojaseve. Tesarskom trakom nacrtali smo prometni poligon na podu u ucionici. Djeca su marljivo radili i pomagali ljepiti - sami su predložili parkirna mjesta za vozila, pješacke prijelaze, kao i zelene površine na raskrižju. Kad je sve bilo spremno, igra je mogla poceti. Cijeli su se tjedan igrali svojim vozilima i ukljucili se u promet. Bili su vrlo uzbudeni i jedva su cekali glavnu pauzu. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\vozilo barbika.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\poligon.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\prehod za pešce.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\igra na cesti.jpg Slike 12 -15: Priprema igrališta u ucionici i igra Dobili smo putujuca demo sjedala na korištenje u školi. Ponovno smo pozvali policajca u školu koji je objasnio i pokazao ispravnu upotrebu autosjedalice. Ucenici prvih razreda i djeca iz vrtica slušali su ga s oduševljenjem. Rad se odvijao u skupinama. Neki su gledali demonstracije, dok su drugi rješavali križaljke i zabavne zadatke. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\ogled videa.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\20200306_105804.jpg D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\20200306_112325.jpg Slike 16 -18: Rad u skupinama i demonstracija upotrebe autosjedalice Treca je skupina, medutim, gledala poucne video zapise o - korištenje telefona koji može biti opasan cak i u šetnji, - pojasevi, - usporedna ispitivanja u slucaju sudara s pricvršcenom i nevezanom lutkom u automobilu Takoder smo napravili nekoliko eksperimenata sa ucenicima u vezi sa sigurnošcu u automobilu i važnosti nošenja kacige. Takoder smo provjerili kako reflektori djeluju na vrecama, maramicama i krijesnicama. Tako su ucenici zaista savladali i internalizirali cilj koji smo si postavili. Pratili smo vezanost svih putnika u automobilu. Roditelji su se potpisivali na karticu, a ucenici su za nagradu dobili posebnu marku pasavceka u školi. Na taj su nacin sami poticali sve putnike u automobilu da se uvijek zakopcaju. D:\1. RAZRED 2019-2020\SLIKE - PASAVCEK\kartoncek - beleženje pripetosti.jpg Slika 19: Prikupljanje potpisa i pecata Ucenici su dokazali da se mogu vezati i za vrijeme vožnje autobusom. U ucionici je stvoren Pasavcekov kutak u kojem su bili izloženi aktualni proizvodi i pribor koji se odnose na sigurnost prometa. Nakon svih raznolikih i zanimljivih aktivnosti, naši su ciljevi postignuti. Ucenici su na karticama sakupili puno maraka. Voljeli su aktivno sudjelovati u aktivnostima i raznim aktivnostima, a raznim proizvodima i riješenim zadacima za ucenje i zabavu dokazali su da zaista znaju koji je pravi poredak. Posebno su bili oduševljeni poligonom u ucionici. Djevojcice su u svoja vozila unijele svoje lutke, a djecaci su sastavili zaista zanimljiva, neobicna vozila.Stvarno su uživali tijekom igre. 3. ZAKLJUCAK Projekt su jako dobro prihvatili ucenici i roditelji. Kroz projekt i u raznim aktivnostima koje su se isprepletale, studenti su ucili o važnosti pravilnog ponašanja u prometu i postali svjesni posljedica neodgovornog ponašanja. Svoje znanje pozitivno su prenijeli roditeljima i opet su se pokazali kao dobar primjer. Ucitelji su takoder rado sudjelovali u projektu, jer smo vidjeli kako privlaci naše ucenike. Uspješno smo završili projekt. Nadamo se da smo svim preventivnim aktivnostima utjecali na svijest djece o važnosti odgovornog ponašanja u prometu, tako da ce i kao odrasli znati kako postupati i zaštititi ljudske živote. 4. LITERATURA [1] Muha, V. (2015). Lepo vedenje v prometu. Založništvo in izdelava – Logatec. [2] Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa. URL: http: //www.avp-rs.si (15. 2. 2020) [3] Projekt Pasavcek. URL: http://www.pasavcek.si ( 7.10. 2019) Izvori fotografija: osobni arhiv Strucni rad SMANJENJE MOTORICKIH SPOSOBNOSTI UCENIKA OSNOVNE ŠKOLE TIJEKOM EPIDEMIJE COVIDA 19 U 2020 GODINI Džino Idžojtic, nastavnik tjelesne kulture Osnovna šola Bojana Ilicha Maribor Sažetak Prvi val epidemije u proljece nas je neugodno iznenadio. Vremena za pripremu nastave na daljinu prakticno nije bilo. Sve se moralo pripremiti vrlo brzo, preko vikenda. Tijekom epidemije su zatvorene škole, igrališta, sportska društva i klubovi, pa je sve to ostavilo brojne negativne posljedice. Zapaženo je da su u to vrijeme obitelji cešce odlazile u šetnju prirodom. Ova vrsta rekreacije prikladnija je i ucinkovitija za starije osobe, a za djecu je to nedovoljno. Da bi se normalo razvijali, moraju trcati, skakati, penjati se. Moraju se naprezati do svojih krajnosti, koje se tijekom razvoja mijenjaju. Svake godine sportski pedagozi u Sloveniji testiraju ucenike za sportsko- edukativni karton. Analiza tih rezultata (travanj 2019. - lipanj 2020. ) pokazuje da su se motoricke sposobnosti ucenika osnovnih škola smanjile za trecinu. Najveci pad sposobnosti je uocljiv kod izdržljivosti i koordinacije. Strucnjaci s podrucja sporta pozivaju službe Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se posvete sistematskom rješavanju problema kretanja djece i adolescenata kvalitetnijim programima, kao i kadrovskim pojacanjima. Kljucne rijeci: mjerenja, sportsko-edukativna karton, motoricke sposobnosti 1. Uvod Mjerenja za sportsko-edukativni karton u Sloveniji se provode u svim osnovnim i srednjim školama. Od 1981. godine se ta mjerenja sastoje od jedanaest mjernih zadataka. U tri mjerimo fizicke karakteristike, a u osam utvrdujemo motoricke sposobnosti. Utemeljitelj sportsko-edukativnog kartona je umirovljeni profesor sa Sveucilišta u Ljubljani, prof. dr. Janko Strel. Danas je sportsko-edukativni karton poznatiji pod nazivom SLOfit, i jedna je od najvecih baza podataka o tjelesnom i motorickom razvoju djece na svijetu. Obuhvaca više od milijun stanovnika Slovenije i sadrži više od sedam milijuna mjerenja. Ta baza podataka pomaže razumijevanju trendova u posljednjih 40 godina. Ti su zabrinjavajuci, jer je aerobna sposobnost pala za oko 10 posto, a mišicna za cak 50 posto. 2. Ljudsko je tijelo stvoreno za kretanje Naše je tijelo stvoreno za kretanje. Tijekom stoljeca ljudski život se mijenjao. Nakon tehnološke revolucije se promjenio do te mjere, da ljudi više ne moraju naporno fizicki raditi. Industrijalizirane zemlje sve više karakterizira sjedilacki nacin života. Istraživanja pokazuju da covjek danas u prosjeku provodi sjedeci oko 150 000 sati, što je 17 godina. Ljudi koji se bave sjedilackim poslovima, sjede još i više. Stoga se suvremenog covjeka s pravom naziva »sjedeci covjek«. Spoznaje antropologa pokazuju kako u vremenu velikih obaveza, utrke s vremenom i potraga za boljim standardom, cesto zaboravljamo jednu od osnovnih ljudskih biotickih potreba - potrebu za kretanjem. Znakovi neaktivnosti lako se prepoznaju - stres, umor, prekomjerna težina, psihosomatski poremecaji i mnogi drugi. Zbog sjedilackog nacina života i hipokinezije (smanjene tjelesne aktivnosti), ne možemo potrošiti sve energetske tvari koje konzumiramo hranom. Redovita tjelesna aktivnost tijekom cijele godine je investicija koja se isplati. Tjelesna aktivnost doprinosi boljem opce psihofižickom stanju i sposobnosti tijela da se odupre razvoju raznih kronickih bolesti. 2.1.Tjelesna ucinkovitost slovenske djece U nedavnom istraživanju Medunarodno udruženje za aktivnu i zdravu djecu AHKGA otkrilo je da su slovenska djeca po sportskim aktivnostima medu vodecima u svijetu. Studija u kojoj je sudjelovalo 49 zemalja EU i zemalja u razvoju, ispitivala je globalne trendove u tjelesnoj aktivnosti djece. Cak 75 posto država dobilo je negativnu ocjenu. Svjesni smo da smo Slovenci sportska nacija, jer se osim profesionalnih sportaša možemo pohvaliti i vrlo aktivnom djecom. Ta su medu tjelesno najaktivnijom djecom, uz djecu iz Zimbabvea i Japana. Sve tri države imaju vrlo razlicite pristupe motiviranju djece na kretanje. U priopcenjima za javnost su istakli da biti aktivan nije samo izbor, vec i nacin života. TIjekom istraživanja su usporedivali 10 najcešcih cimbenika povezanih s tjelesnom aktivnošcu djece i adolescenata. Slovenija je najbolje ocjene dobila u kategorijama opce tjelesne aktivnosti, obitelji i vršnjaka, te vlade. Sudjelovalo je 517 strucnjaka, koji su istakli važan utjecaj sporta na slovensku kulturu. Zakljucci AGKHA-e u ovom istraživanju pokazjuju kako sve veca urbanizacija i pretjerano oslanjanje na moderne tehnologije stvaraju zdravstveni problem koji se treba prepoznati kao globalni prioritet. Od 2010. do 2017. godine je Evropska unija financirala odlicno pripremljen program Zdravi životni stil. Djeci je omoguceno dva do tri dodatna sata vježbanja tjedno. Nastavu je izvodio sportski pedagog, a sadržaji su nadogradivali redovnu nastavu, s nešto drugacijim oblicima rada. Strucni tim SLOfit je uz stalno pracenje motorickih sposobnosti otkrio da je Slovenija jedina država koja je u to vrijeme uspjela zaustavili rastuci trend pretilosti medu mladima. Ucenici su svakodnevno imali najmanje jedan sat sportskog treninga. Uvodenjem programa Zdravi životni stil se krivulja motorickih sposobnosti posljednjih godina dignula, što znaci da su djeca ove generacije sposobnija nego generacija prije 20 godina. 3. Sportsko - ed ukativni karton Obavezno prikupljanje podataka i motorickih sposobnosti školske populacije zapocelo je prije cetrdeset godina. Poceci mjerenja sežu u školsku 1970/71. Današnji model sportsko-edukativnog kartona su škole postupno uvodile od školske godine 1986/87 (za prve i pete razrede osnovne škole i za prve razrede srednjih škola). Svake godine su se ukljucivali ostali razredi, pa je u školskoj godini 1989/1990 po prvi puta izvršeno mjerenje za cijelu školsku populaciju. Zbog promjena zakona od 1996. za mjerenja je potrebno dobiti suglasnost roditelja ili ucenika. U mjerenjima sudjeluje oko 95% ucenika osnovnih škola i 60-80% ucenika srednjih škola. Od 1986. identificiramo, procjenjujemo i pratimo fizicke karakteristike i osam motorickih sposobnosti: Morfološke (fizicke) karakteristike Motoricke sposobnosti Tjelesna visina Dodirivanje ploce rukom - brzina izmjenicnih pokreta Tjelesna težina Skok u dalj iz mjesta - eksplozivna snaga Kožni nabor nadlaktice Prevladavanje prepreka unatrag - koordiniranje kretanja cijelog tijela Podizanje tijela - mišicna izdržljivost tijela Pretklon naprijed - mobilnost Visenje u zglobovima - mišicna izdržljivost ramenog pojasa i ruku Trcanje 60 m - brzina sprinta Trcanje na 600 m - opca izdržljivost Tablica 1: Zadaci mjerenja za bazu podataka sportsko-edukativnog kartona 3.1.Baza podataka sportsko-edukativnog kartona ima tri svrhe: a) Analize mjerenja omogucavaju sportskom pedagogu pravilno planiranje sportsko-obrazovnog procesa. Na temelju usporedbi, sportski pedagog pruža roditeljima i ucenicima / studentima informacije o postignucima na satovima TZK, savjetuje ih o primjerenim sportovima u slobodno vrijeme, daje savjete o odgovarajucem treningu, upozorava ako ucenik ima bilo kakvih problema s tjelesnim ili motorickim razvojem, ili savjetuje ucenike nadarene za sport. Kod sportskog pedagoga ucenici i njihovi roditelji mogu dobiti graficki prikaz tjelesnog i motorickog razvoja ucenika za cijelo razdoblje školovanja kao i strucno objašnjenje promjena. Savjetuje roditelje i ucenike o tome koju sportsku opremu kupiti kako bi se dijete i adolescent mogli baviti sportom sigurno i opušteno. b) Omogucuje sportskom pedagogu diferencijaciju i individualizaciju nastave, što je jedan od najvažnijih cimbenika kvalitetne nastave. Na temelju analiza može pripremiti sadržaje proširenog programa: slobodne aktivnosti, škole u prirodi, programe u produženom boravku, dopunsku i dodatnu nastavu. Uci ucenike da procjenjuju vlastita postignuca, motivira ih i usposobljava za samostalno pracenje tjelesnih performansi. S profesionalnog gledišta je bilo kakvo postavljanje zajednickih normi potpuno je neprimjereno. Ucenike treba upoznati s normama, a zatim im treba pomoci u formuliranju njihovih osobnih ciljeva. c) Analiza mjerenja sportsko-edukativnog kartona, odnosno poznavanja trendova u promjenama tjelesnih karakteristika i motorickih sposobnosti ucenika na nacionalnom nivou, omogucuje odgovarajuci odgovor struke. Te analize predstavljaju ucinkovitu profesionalnu pomoc kod oblikovanja strategija za školsko i izvanškolsko tjelesno obrazovanje. Takoder pomažu lijecnicima i proizvodacima djecje sportske odjece i obuce, školskog namještaja. 3.2.Analiza podataka Dobivenim podacima željeli bismo utjecati na zdrav nacin života i djece i omladine. Djeci i njihovim roditeljima važno je razumjeti zašto je vježbanje prijeko potrebno i kakvu ulogu igra tjelesna snaga. Imperativ je da se svatko usporeduje samo sa sobom i vidi svoj vlastiti napredak. . Iz podataka možemo analizirati rezultate pojedinog ucenika. Možemo tocno vidjeti kakav je bio njegov tjelesni i motoricki razvoj u odredenoj dobi. . Analiza razreda nam govori u kojoj mjeri ucenici osnovnih i srednjih škola odstupaju od državnog prosjeka u pogledu tjelesnih karakteristika i motorickih sposobnosti. . Iz obradenih podataka možemo izvršiti i analizu na razini cijele škole. . U posljednje vrijeme svake se godine usporeduju fizicke karakteristike i motoricke sposobnosti stanovništva po statistickim regijama Slovenije. Obrazci - ALEA PORTAL - Copy of "Športno vzgojni karton" Slika 1: Slika 2: Osobni sportsko-edukativni karton Obradeni podaci u obliku grafa 3.3.Organizacija i izvodenje mjerenja Svake godine ucitelji sporta u osnovnim i srednjim školama obave testiranja za sportsko-edukativni karton. Mjerenja se vrše u drugom ili trecem tjednu travnja. Izvode se u dva dijela tijekom redovne nastave tjelesnog odgoja. Ucitelj sporta priprema raspored za cijelu školu i obavještava sve ucitelje i upravu škole. Osposobi se tim od 10 ucenika-mjeraca (kod nas su to ucenici 8. razreda), koji pomažu uciteljima sporta kod testiranja u teretani. Za svaku zadacu su dva ucenika - jedan mjeri, drugi unosi rezultate. Svaki dan prije pocetka mjerenja, mjerni tim postavlja i pregledava mjerne instrumente, priprema potrebne alate, pomagala i stolove. Ucitelj sporta priprema tablete u koje se unose rezultati - program SLOfit. Kod ulaska u teretanu se ucenicima predstavi svrha i tijek mjerenja, te ih se motivira da poboljšaju prošlogodišnje rezultate. a) Mjerenja u dvorani U teretani postavljamo pojedinacne stanice u obliku zaobilazne vježbe. Ispitanik prelazi s jedne stanice na drugu s osobnim sportsko-edukativnim kartonom. Na svakoj postaji cekaju ih odabrani ucenici predmetne nastave koji provode testove uz pomoc ucitelja sporta. Prije izvodenja ispitivanja ucenici koji vrše mjerenja detaljno su upoznati s izvedbom testnog zadatka na pojedinoj stanici i upisom rezultata u osobni karton - SLOfit aplikaciju. Poligon nazaj Slika 3: Prevladavanje prepreka unatrag b) Mjerenje trcanja Testiranje trcanja obicno se provodi na atletskom stadionu. Neke škole u blizini gradskog parka trce po poplocenim stazama po parku, pa se ih mjeri po malim grupama. Prije trcanja ucenici se dobro zagriju kako bi izbjegli ozljede. Kad se cijeli razred testirao, postignuca ucenika se unose u aplikaciju SLOfit uz pomoc tablet racunala. Svi rezultati trcanja i drugih mjerenja postupno se unose za sve testirane ucenike. 3.4.Zaštita osobnih podataka U skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (2007.), školskim pravilima i internim aktom baza podataka po pojedinim školama, škola mora štititi osobne podatke. Ravnatelj i ucitelji sporta odgovorni su za zaštitu osobnih podataka. Škola je ucenicima i njihovim roditeljima ili skrbnicima na njihov zahtjev dužna: • pružiti uvid u njihove osobne podatke • ponuditi ispis podataka • brisanje podataka • dopuniti i ispraviti podatke ako se ispostavi da su nepotpuni ili netocni. Svaku godišnju obradu podataka vrši Fakultet za sport u Ljubljani. Nakon završetka školovanja, škola izruci osobni sportsko-edukativni karton ucenicima. 4. Zbog epidemije je ogroman pad motor ic kih sposobnosti kod djece osn o vnoškolskog uzrasta Tijekom epidemije i zatvaranja škola smo bili prisiljeni organizirati ucenje na daljinu. Ucenici su provodili ogromnu kolicinu vremena ispred racunala tijekom nastave, pa i kasnije, radeci domace zadatke. Ocekivao se pad motorickih sposobnosti, ali ne tako znacajan. Izmedu travnja 2019. i lipnja 2020. trecina ucenika je nazadovala. Najveci pad uocava se u izdržljivosti i koordinaciji. Aerobna izdržljivost (izmjerena trcanjem na 600 metara) drasticno se pogoršala dva mjeseca nakon zatvaranja škole. U prosjeku su ucenici protrcali 20 sekundi sporije nego prethodne godine. Pad je bio slican kod djecaka i djevojcica. Druga najviše pogodena sposobnost je koordinacija koja je pala za 13,5 posto. I kod drugih motorickih sposobnosti vidljiv je pad, što je znak opce krize djecjeg motorickog razvoja. Najveci pad motorickih sposobnosti uocava se kod djece u dobi od 9 do 11 godina. Te dobne skupine su obicno najaktivnije u kretanju, pohadaju brojne slobodne aktivnosti iz podrucja sporta, vježbaju u sportskim društvima, a mnogi od njih igraju i na sportskim terenima. Tijekom epidemije su sportska društva i klubovi bili dugo zatvoreni zbog mjera protiv korone. Ucenici psihološki ne mogu optimalno djelovati jer su u lošem fiziološkom stanju. Ocekujemo da ce se pojaviti ozbiljni problemi, poput poremecaja koncentracije i porasta mentalnih poremecaja. Tijekom epidemije obitelji su zajedno odlazile u šetnju prirodom. Medutim, takva aktivnost za djecu nije dovoljno intenzivna da bi napredovala u kondiciji i izdržljivosti. Potrebni su im jaci impulsi - moraju trcati, penjati se, skakati da bi napredovali. 4.1.Predlagana rješenja za poboljšanje motorickih sposobnosti ucenika U nastaloj situaciji bilo bi potrebno odmah povecati kolicinu gibanja kod djece. Strucnjaci s Fakulteta za sport u Ljubljani predložili su nekoliko rješenja za rješavanje nastalih problema: . Bilo bi dobro da ucenici imaju svakodnevno 1 sat tjelesnog odgoja. . Za prvu (1. do 3. razred) i drugu (4. do 6.razred) triadu osnovne godine trebalo bi uvesti zajednicko poducavanje tjelesnog odgoja ucitelja sporta (mnogi nezaposleni) i ucitelja razredne nastave. . Ucitelji ostalih predmeta trebaju se educirati za nastavu na otvorenom (u prirodi) i tjelesno aktivnu nastavu. . Bivši projekt Zdravi životni stil bio je izvrsno osmišljen ali je završen. Prepoznavši nužnost gibanja za djecu, trenutno se uvodi novi koncept proširenog programa koji ukljucuje 147 osnovnih škola. Uz sportske sadržaje, projekt ukljucuje i sadržaje zdravog nacina života i zdrave prehrane. Pored redovne nastave TZK-a, mnogi ucenici pohadaju i: . Fakultativni izborni sport, namijenjen ucenicima od 4. do 6. razreda. . Obavezni izborni predmet iz podrucja sporta, namijenjen ucenicima od 7. do 9. razreda: Sport za opuštanje, Sport za zdravlje, Odabrani sportovi, Ples, Anticki i društveni ples, Narodni ples. . Slobodne aktivnosti na podrucju sporta - namijenjene su ucenicima od 1. do 9. razreda. 5. Zak ljucak Mnoga djeca i adolescenti izgubili su zanimanje za vježbanje i sportske treninge tijekom razdoblja epidemije kada su bili primorani ostajati unutra. Promijenili su nacin života - nakon nastave ne izlaze više na sveži zrak, nego samo sjede iza ekrana. Djeci ce trebati ograniciti pristup elektronickim uredajima, jer oni provode previše vremena uz njih i pružiti im mogucnost druženja s prijateljima na sportskim terenima. Morati ce ih izvuci iz »zone udobnosti« u kojoj trenutno uživaju. Roditelji ce se vjerojatno susresti s njihovom pobunom. Važno je da se u takvim trenucima ne predaju, neka ustraju jer ce nakon odredenog vremena uživati u djetetovim osmijesima i zadovoljstvu u igri i kretanju. Ne smijemo zaboraviti da je vježbanje jedna od najvažnijih aktivnosti za jacanje imunološkog sustava. Odgovorni u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta morati ce se posvetiti sustavnom rješavanju problema kretanja djece i adolescenata, ponajprije kvalitetnim programima, kao i kadrovskim pojacanjima. 6. Popis lite rature [1.] Jurak, G. (2020). Dejansko govorimo o koronageneraciji. Casopis Vecer – v Soboto, 21. 11. 2020: str. 12-13 [2.] Kovac, M., Jurak, G., Starc G., Leskošek, B., Strel, J. (2011). Športnovzgojni karton. Diagnostika in ovrednotenje telesnega in gibalnega razvoja otrok in mladine v Sloveniji. Dostupno 23. 11. 2020 na: [3.] http://www.slofit.org/Portals/0/Vsebina/Knjiga-Sportnovzgojni-karton-2011.pdf [4.] Onaplus. Slovenski otroci med telesno najbolj dejavnimi na svetu. Dostupno 20.11. 2020 na: [5.] https://onaplus.delo.si/slovenski-otroci-med-najbolj-fizicno-dejavnimi-na-svetu [6.] Starc, G. (2020). Otrokom smo vzeli gibanje. Casopis Vecer, 3. 10. 2020: str. 6-7 [7.] Zagorc, M., Zaletel P., Ižanc N. (1996). Aerobika. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport Strucni rad TJELESNE AKTIVNOSTI ZA RAZVOJ IZDRŽLJIVOSTI Jasna Cvitanic, profesorica razredne nastave, Osnovna škola Markovci Sažetak Izdržljivost je vrlo važna vještina u današnjem svijetu. Bila to izdržljivost u odnosima, u izvršavanju zadataka, citanju, igranju s prijateljima ili izdržljivost u smislu tjelesne spremnosti i tjelesne aktivnosti. Izdržljivost u našem životu utjece na kvalitetu našega života, jer je dobrom izdržljivošcu lakše postici postavljene ciljeve i prevladati svakodnevne prepreke [7]. Ukljucivanje tjelesne aktivnosti ucenika ostaje jedan od temeljnih aspekata moderne nastave. Iskustvo prethodnih godina pokazuje da posljednjih godina opca tjelesna izdržljivost i tjelesna spremnost ucenika u slovenskim školama opada. Zato ucitelji žele povecati svijest o važnosti sportskih aktivnosti za sve sfere ucenikovog života. Izdržljivost je sposobnost organizma da dugo obavlja aktivnosti bez znakova umora. Naime, zdravlje djeteta ovisi o dobroj opcoj izdržljivosti [4]. Da bismo razvili izdržljivost, možemo se koristiti razigranim oblicima treninga izdržljivosti kao što su štafetne igre, poligoni, igre hvatanja, trkacke igre, skakanje, preskoci ... U Osnovnoj školi Markovci na temelju analize sportsko- edukativne kartice utvrduje se pad uspješnosti ucenika u svim parametrima koji se provjeravaju. Kako je škola ukljucena u Prošireni program (RaP), podrucje vježbanja i zdravlja za mentalnu i tjelesnu dobrobit, postalo je važno iskoristiti ovo vrijeme za poboljšanje tjelesne izdržljivosti ucenika. To se ostvaruje kroz razne tjelesne aktivnosti poput planinarenja, trcanja, plesnih aktivnosti itd. Kljucne rijeci: izdržljivost, sport, tjelesna aktivnost, kretanje 1. Znacaj gibanja Gibanje je jedno od osnovnih oblika tjelesne aktivnosti. Gibanje dovodi do razlicitih pozitivnih rezultata, kao što su zdravlje, dobra cirkulacija krvi, razvoj tijela, a vrlo je važno i da doprinosi misaonim procesima i sposobnosti postizanja boljih rezultata u procesu ucenja. Obicno se motoricki razvoj dijeli na dva aspekta [8]. Prvi aspekt ukljucuje razvoj sposobnosti kao što su snaga, pokretljivost, koordinacija, brzina, ravnoteža i preciznost. Drugi aspekt predstavljaju motoricke sposobnosti koje se svrstavaju u tri široke i isprepletene kategorije. To su sposobnosti stabilnosti, lokomotorne i manipulativne sposobnosti. Naravno, djeca razlicito reagiraju u razlicitim fazama motorickog razvoja. Možemo imati osmogodišnjaka koji ce biti na višoj razini u ravnotežnim sposobnostima, a na nižoj u manipulativnim i lokomotornim sposobnostima (bacanje, hvatanje). Takvo dijete moramo poticati u podrucju gimnastike, a istovremeno osigurati da ono razvija vještine i u drugim podrucjima. Kroz gibanje, djeca istražuju, upoznaju i opažaju svijet oko sebe, razvijaju osjecaj za ritam i brzinu te opažaju prostor i vrijeme [8]. Fizicko vježbanje je neophodno za adolescenta. Tjelovježba jaca mišice, zglobove i kosti, regulira tjelesnu težinu i opcenito poboljšava dobrobit. Uz navedeno, vježbanje jaca imunološki sustav, poboljšava motoricke sposobnosti, samopouzdanje, samopoštovanje, a istovremeno poboljšava koncentraciju i pamcenje. Pokret pozitivno utjece na razvoj mozga i sposobnost ucenja. Istraživanja pokazuju da se djeca koja su tjelesno aktivna ranije zapamte novo gradivo i lakše prate nastavu u školi, a vježbanje sprjecava debljanje i pretilost. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, mlada osoba u dobi od 5 do 17 godina trebala bi obavljati umjerenu do intenzivnu tjelesnu aktivnost svaki dan u tjednu najmanje 60 minuta. Trebao bi izvoditi intenzivne tjelesne aktivnosti barem tri puta tjedno. Vježbe za jacanje mišica i kostiju i aerobne vježbe trebaju ciniti najveci dio tjelesne aktivnosti. Danas postoji puno aktivnosti u sportskoj ponudi za djecu. Djeca imaju priliku ukljuciti se u razne aktivnosti od vrtica nadalje. U školi se više sjedi, pa škola u nastavnom programu ima predmet sport za svakoga, cak i za one koji se ne poticu na bavljenjem sportom kod kuce. Suvremena škola takoder ukljucuje elemente vježbanja u ucionici s razlicitim pristupima, poput minute za zdravlje, FIT odmora, FIT šetnje. Dijete i adolescent koji ce redovito i dovoljno vježbati takoder ce vjerojatnije prenijeti ovaj aktivni nacin života u odraslu dob. Gibanje je važno jer s njim djeca razvijaju vještine potrebne u svakodnevnom životu. Gibanjem šaljemo odgovarajuce impulse u mozak koji tvore vlastite živcane sinapse. Ovim impulsima povecava se razvoj djeteta. S godinama se covjekovo kretanje mijenja. Poceci kretanja (beba) ograniceni su na samo nekoliko dijelova tijela (pokret, glava i ruke) i razvijaju se tijekom razdoblja od puzanja, nesigurnog hodanja do trcanja. Oblik kretanja i važnost kretanja mijenjaju se tijekom godina. Djeca nižih razreda trebaju kretanjem razviti razlicita osjetila i sposobnosti. Hodajuci bosi, razvijaju osjetila na donjim dijelovima stopala, prilikom igranja lopte prilagodavajuci oci gledanju iz blizine i daleko. Igrom lakše razvijaju svoje tijelo. Kod starije djece važno je ojacati i prilagoditi osjetila koja su vec stekli težim situacijama. To lakše cine hodanjem i aktivnostima. U današnje vrijeme djeca ne znaju organizirati vlastito vrijeme pa im obicno ponestane vremena koje je namijenjeno tjelesnim aktivnostima, posebno na svježem zraku. Puno je i prijevoza automobilom na kratke udaljenosti kojima bi dijete moglo proci biciklom ili pješice. Unatoc velikom izboru tjelesnih aktivnosti izvan nastave, malo ih djece bira. Djeca trebaju motivaciju za zapocinjanje tjelesne aktivnosti. Mnogo je puta dovoljno da djeca poznaju nekoga tko se bavi fizickim aktivnostima da bi se lakše ostvarila i opustila. Mlada djeca lakše kretanje upoznaju kroz igru, jer im je to zanimljivije i može potrajati duže, te ne gube volju. Fizicko vježbanje se može izvesti na nacin natjecanja, u kojem pojedinac mora dati sve od sebe u korist cijele skupine. Takoder može biti u dobnim razlikama. Djeca razlicite dobi obavljaju isti zadatak i tako svatko može pronaci svoj cilj, a njihov protivnik može biti svatko tko ih odabere i tako pronade vlastitu motivaciju i poticaj za fizicko vježbanje. Zbog svega navedenog, mi smo u OŠ Markovci odlucili svakog ponedjeljka pripremiti poligon za ucenike u sklopu nastave sporta za ucenike razredne nastave uz pomoc ucitelja sporta. Slika 1: Poligon Poligon je oblik vježbanja gdje ga postavljamo na rub gimnasticke dvorane u obliku kruga. Takoder možemo smjestiti dva poligona, pod uvjetom da na istom satu vježbanja imamo dvije skupine djece koja se razlikuju u znanju, sposobnostima ili dobi. Djeca zadatke izvode u koloni, gdje se stalno krecu prema unaprijed pripremljenim zadacima. Sadržaj poligona djeci bi trebao biti poznat i jednostavan. Vrlo je dobro što se poligon povremeno mijenja odnosno postavljamo verziju pojedinacnog zadatka koji je bio postavljen u osnovi. Do zastoja na poligonu može doci, pa je dobro rasporediti djecu da pocnu vježbati na razlicitim mjestima. Za isti zadatak postavljamo nekoliko paralelnih mjesta za vježbanje u slucaju neželjenih zastoja. Zbog jednostavnog oblika rada, poligon je manje ucinkovit i stoga ne može izraziti individualizaciju. Poligon smo koristili uglavnom za povecanje izdržljivosti sportski nadarenih ucenika koji su tijekom sportskih sati pokazali potrebu za više vježbanja. 2. Izdržljivost kao kljuc uspjeha Izdržljivost se odnosi na sposobnost osobe da dulje vrijeme obavlja neku aktivnost, a da je ne mora prekidati zbog umora ili da ne mora znacajno smanjiti njen intenzitet. Jednostavno receno - izdržljivost je otpornost na umor. To je jedna od motorickih sposobnosti covjeka koja je ponajviše povezana s njegovim zdravljem, tjelesnom vitalnošcu i kvalitetom života [7]. Smatra se da izdržljivost nije važna samo u sportu, vec je jedna od onih motorickih sposobnosti osobe koja je u velikoj mjeri povezana s njezinim zdravljem, tjelesnom vitalnošcu i kvalitetom života. Treningom izdržljivosti osoba takoder razvija ustrajnost, marljivost, nepopustljivost. Prema Škofu [6], trening izdržljivosti igra vrlo važnu ulogu u tjelesnom odgoju u školi, ali i u drugim sportovima. Loša izdržljivost ima negativne ucinke, ljudi se brže umaraju, treba im duža pauza, a dulji napor vjerojatnije ce donijeti više pogrešaka, pa možemo zakljuciti da je trening izdržljivosti važan cimbenik u našem životu. Razvoj živcanog sustava karakterizira cinjenica da se djeca brzo umaraju nakon zahtjevnog posla, jer je sustav još uvijek manje razvijen nego kod odrasle osobe. C:\Users\Uporabnik\Downloads\IMG_20200303_114654.jpg Slika 2: Izdržljivost Sadržaj sportskog vježbanja u predškolskom razdoblju trebao bi se sastojati uglavnom od osnovnih pokreta razlicitih sportova: sportske igre s loptom, reketi, igre s elementima borilackih vještina itd. Uz razvoj razlicitih motorickih vještina, situacije fizicke aktivnosti omogucit ce i potreban paralelni motoricki razvoj. Pristup razvoju motorickih vještina trebao bi se temeljiti prvenstveno na igri i zabavnim oblicima vježbanja za djecu. Kao strucni radnici, trebali bismo brinuti i o razvoju pozitivnog raspoloženja djece tijekom vježbanja [6]. Stoga treba naglasiti da bi tjelesna aktivnost za razvijanje izdržljivosti predškolske djece trebala biti organizirana u obliku igre. Sadržaj koji pripremamo trebao bi biti zanimljiv, atraktivan za djecu, trebao bi privuci djetetovu pažnju i omoguciti pojedincu da se zaustavi kad mu zatreba. S druge strane, sadržaj bi trebao biti organiziran na takav nacin da uzima u obzir i one pojedince koji su u stanju kontinuirano prelaziti velike udaljenosti. Uz to, kada planiramo aktivnosti vježbanja izdržljivosti, takoder bismo naglasili da je prirodno okruženje najprikladnije za vježbanje izdržljivosti. U tim slucajevima vježbanje i sport mogu biti važno sredstvo kineziterapije i rehabilitacije [2]. Istraživanja pokazuju da izborni predmeti sa sportskim sadržajem imaju vodecu poziciju u broju ucenika koji odaberu predmet. Plavcak [3]u jednom od svojih clanaka navodi da je više od 80% ucenika osnovnih škola odabralo tu vrstu predmeta. Svakom od odabranih predmeta namijenjen je jedan sat tjedno, odnosno 35 sati godišnje. Nastava iz ovih predmeta može se odvijati i u razlicitom obliku, ali broj sati ostaje nepromijenjen unatoc razlicitoj organizaciji. Ovisno o broju ucenika koji odaberu jedan od izbornih predmeta, škola formira vježbenicke grupe. Pritom se mora pridržavati propisanih standarda i normi. 3. Zakljucak U našoj smo školi napravili korak naprijed. Nakon što je država ukinula Zdrav nacin života, tražili smo barem približnu zamjenu za ovaj uspješni projekt. Djelomicno zahvaljujuci Rap-u (prošireni program), djelomicno zahvaljujuci dodatnim satima u vježbaonici, vjerujemo da smo ucenicima omogucili više tjelesne aktivnosti. Sazrijevanje i iskustvo igraju važnu ulogu u razvoju (Cavnicar, 2005.). Sazrijevanje je onaj aspekt razvoja kojim karakteriziramo kvalitativne promjene koje omogucuju pojedincu da napreduje na višu razinu funkcioniranja. Sazrijevanjem se pojavljuju odredene aktivnosti ciji se redoslijed odreduje, mijenja se samo brzina pojavljivanja pojedinih oblika. Na primjer, napredak i približna dob u kojoj dijete nauci sjediti, stajati i hodati u velikoj su korelaciji sa sazrijevanjem. Te se aktivnosti uvijek odvijaju spomenutim redoslijedom i u tom pogledu ne ovise o utjecajima okoline. Uz odgovarajuce utjecaje iz okoline, može se promijeniti samo stopa pojavljivanja pojedinih aktivnosti. Iskustvo se odnosi na cimbenike okoliša koji mogu promijeniti ili preoblikovati pojavu razlicitih razvojnih karakteristika kroz proces ucenja. Iskustvo može utjecati na brzinu pojavljivanja obrasca ponašanja. 4. Literatura [1.] Cavnicar, M. (2005). Vpliv povecanega števila ur športne vzgoje na razvoj gibalnih sposobnosti otrok. [2.] Kovac, M. (2001). Ucni nacrt: Izbirni predmet: program osnovnošolskega izobraževanja. Šport: šport za zdravje, izbrani šport, šport za sprostitev. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport, Zavod RS za šolstvo. [3.] Plavcak, M. (2007). Športni pedagogi nasprotujemo zmanjševanju števila ur športne vzgoje. V Šport , 55 (1), 4-5. Diplomsko delo, Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport. [4.] Rajtmajer, D. (1990). Metodika telesne vzgoje. Knjiga 1, Predšolska vzgoja. Maribor: Pedagoška fakulteta [5.] Škof, B. (2016). Šport po meri otrok in mladostnikov: pedagoško-psihološki in biološki vidiki športne vadbe mladih. Ljubljana: Fakulteta za šport [6.] Škof, B. (2007). Šport po meri otrok in mladostnikov: pedagoško-psihološki in biološki vidiki kondicijske vadbe mladih. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [7.] Škof, B. (2010). Spravimo se v gibanje – za zdravje in sreco gre: kako do boljše telesne zmogljivosti slovenske mladine. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport [8.] Tancig, S. (1987). Izbrana poglavja iz psihologije telesne vzgoje. Ljubljana: Fakulteta za telesno kulturo. Strucni rad OBLIKOVANJE NA PLOHI - JEDRILICA Jasna Cvitanic, profesorica razredne nastave, Osnovna škola Markovci Sažetak Likovna umjetnost predstavlja umjetnicki razvoj, budi uspomene na umjetnicka djela, a takoder je uobicajeni naziv za arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo i još mnogo toga. U umjetnickom razvoju pojedinih kultura gotovo je uvijek moguce identificirati duže ili krace razdoblje, koje se obicno naziva klasicnim razdobljem. To je vrhunac, najcešce blistavi vrhunac savršenstva oblika i duhovnog postignuca. To znaci unutarnju i skladnu harmoniju izmedu stvorenih oblika i posebnih izražajnih vrijednosti koje postiže odredena kultura. Likovna umjetnost krije u sebi nebrojene mogucnosti za provedbu ideja koje su nam se rodile. Naš je zadatak motivirati ucenike za rad. Ucenici se medusobno razlikuju u nekoliko cimbenika, poput predznanja, sposobnosti, stila ucenja, strategija ucenja, interesa, motivacije, emocionalnog stava prema ucenju... Razlikuju se i u socijalno-okolišnim uvjetima - na njih utjece jezicna, kulturna i socijalna pozadina. I tu dolazi ucitelj, ciji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac sa sobom donosi razlicito predznanje i unutarnju motivaciju. Zadaca ucitelja i njegov krajnji cilj mora biti obrazovanje pojedinca koji je sposoban samostalno upravljati svojim životom.Dosadašnja je praksa bila da ucitelj planira proces ucenja u skladu s ciljevima ucenja utvrdenim u kurikulumima. Ti su ciljevi cesto napisani na strucnom jeziku koji ucenici ne razumiju. Ako želimo da ucenici razumiju ono što bi trebali nauciti, vrlo je važno da razumiju ciljeve ucenja, što znaci da ih ucitelj mora prevesti na ucenikov jezik. Takav se cilj naziva svrhom ucenja. Ciljevi ucenja moraju biti jasni, ostvarivi, napisani na vidljivom mjestu i povezani s dugorocnim ciljevima. To je posebno važno u likovnoj umjetnosti, jer su pojmovi vrlo strucni i specificni. Kljucne rijeci: likovna umjetnost, svrhe ucenja, kultura, stil ucenja 1. Motiv i kompozicija U prvom razredu na satu likovne umjetnosti s ucenicima smo se posvetili slikanju, oblikovanju na površini. Za umjetnicku tehniku odabrali smo kolaž. Kolaž je umjetnicka tehnika u kojoj se umjesto uobicajenih slikarskih sredstava (boje i crteži) koristimo papirom u boji koji se lijepi na površinu slike. Motiv i kompoziciju oblikujemo izrezanim ili isjecenim papirom. Kod skulpture, umjesto tradicionalnih kiparskih materijala, koristimo predmete ili dijelove predmeta i otpadni materijal. Od ovih materijala sastavljamo figuralne ili apstraktne motive. Tehnika kolaža zahtijeva stilizirane motive i figure, usmjeravajuci tako tvorca u umjetnicko razmišljanje. Potice ga da se više posveti izgradnji kompozicije nego oponašanju prirode. Tehnika kolaža potice maštu i kreativnost, jer kreator ne može reproducirati prirodu, vec je prisiljen dizajnirati prirodne motive na nov i originalan nacin. Tehnika kolaža nudi razlicite mogucnosti i pristupe: papir za kolaž se može izrezati, što daje proizvodu tvrd i odlucan karakter; kolaž papir se može poderati, što daje proizvodu mekocu i poeticnost; umjesto kolaž papira možemo koristiti bilo koji papir (omot, ukrasni, novinski papir, tapete); možemo koristiti i druge materijale: tkanine, filc, žice, furnir ...; ako koristimo novinski papir, naslovi, rijeci i slova takoder mogu tvoriti sadržaj; ako koristimo novinski papir, kao motiv možemo koristiti i fotografiju; kolaž se takoder može nadopuniti crtežom ili necim za slikanje, ali ti elementi ne bi trebali prevladavati. Papir, karton, ljepenka, drvo mogu poslužiti kao nosac (podloga), ali mora odgovarati upotrijebljenom kolaž materijalu (što su elementi ljepljiviji, podloga mora biti jaca). Odlucili smo da ce naš likovni problem biti trganje - lijepljenje, a umjetnicki motiv jedrilica. Zajedno s ucenicima utvrdili smo i ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti. Kriteriji uspješnosti polazna su tocka za razmišljanje ucenika. Kad ce znati dovoljno dobro? Kako ce znati da je nešto naucio, postigao, ucinio dobro? Što mu još treba za pomoc? Kako ce nadgledati svoj napredak, procjenjivati napredak vršnjaka, planirati sljedece korake? Ucenik koji je dobro upoznat s kriterijima uspješnosti stjece kontrolu nad svojim ucinkom ucenja, što mu omogucava da svrhe ucenja doživljava kao izazov, a ne kao izvor štetnog stresa. Ucenici ce najbolje razumjeti kriterije izvedbe ako ih ukljucimo u njihovo zajednicko stvaranje. Neka ih sami zapišu, ucitelj ih samo vodi. Tako su se pojavila dva kriterija uspješnosti. Jedan sa stajališta ucenika: - Bit cu uspješan kad upotrijebim komade papira iste velicine. - Bit cu uspješan kad se komadici medusobno dodiruju. - Bit cu uspješan kad pravilno upotrijebim ljepilo. - Bit cu uspješan ako površinu održavam cistom. - Bit cu uspješan kad budem znao kako pricati o svom umjetnickom proizvodu (upotrijebiti izraze). D:\Users\Uporabnik\Downloads\20180918_111655.jpg Slika 1: Kriteriji sa stajališta ucenika Ostali kriteriji su kriteriji s gledišta ucitelja: - Prikladno rješenje umjetnickog problema. - Prikladnost lijepljenja prema obliku i smjeru. - Prikladnost kombinacije likovnih elemenata. - Znanje i uporaba umjetnickih pojmova. - Izbor i provedba umjetnickog motiva-primjerenost. - Izvodenje umjetnicke tehnike. Tako ce ucenici bolje razumjeti što ce nauciti, zašto ce uciti i kako ce znati da su uspjeli. I sama zagovaram zapis u obliku - bit cu uspješan kad budem ... To omogucava ucenicima da odgovore na pitanje kako znam da sam postigao svoje ciljeve ucenja ili da sam uspješan. Kriteriji uspješnosti trebaju biti povezani sa svrhom ucenja, realni, razumljivi. Važno je da su napisani u prvom licu jednine i da ucenicima pokažu jasnu slika kada ce biti uspješni ili kako bi trebao izgledati izvrstan proizvod. Istraživanja [2] pokazuju da su ucenici koji znaju svrhe ucenja i kriterije uspješnosti bolji i dulje usredotoceni na posao, bolje motivirani i aktivni u ucenju i, što je najvažnije, ucinkovitiji u preuzimanju odgovornosti za svoje ucenje. Kada je ucenicima postalo jasno kada ce biti uspješni, proveli smo detaljno objašnjenje likovnog motiva. Na pocetku lekcije vec sam rekla ucenicima da cemo se predati morskoj caroliji. Ucenicima prvog razreda potrebna je posebna motivacija prije zapocinjanja bilo kojeg likovnog djela. Cesto se služimo razlicitim motivacijskim sredstvima, poput objašnjenja i razgovora. Takoder se možemo služiti pricama, bajkama, zagonetkama, glazbom, fotografijama itd. Razgovarali smo o prijevoznim sredstvima na moru i shvatili da cemo razgovarati o jedrilicama. Gledali smo i film o jedrilicama jer je bio povezan s motivom. Djeca iz filma dobivaju informacije o stvarima koje ne znaju iz svog okruženja. Ako gledamo film, neka bude kratak. Cini mi se važnim ne gledati crtice, jer dolazi do imitacija i pojednostavljenja crteža. Dijete mora biti u stanju obaviti zadatak na svoj nacin i svojim putem. Ucitelj mu pomaže ako ne dode do odgovarajuceg rješenja [4]. Posjeta galerijama i izložbama takoder je mogucnost, jer omogucava djeci izravan kontakt s umjetnickim izvornicima. Svatko je rekao ono što je o jedrilicama vec znao i što ga zanima. Tako smo došli do umjetnickog motiva jedrilica. Sad su ucenici mogli poceti s radom. D:\Users\Uporabnik\Downloads\20180918_110025.jpg Slika 2: Nastajanje jedrilice 2. Kolaž Kolaž se može napraviti na dva nacina, naime može se trgati ili izrezati (trganje, rezanje). Kolaž omogucuje djeci da površinu tretiraju ravno i kontrastno tvrdo-meko (rezanje - trganje). Djeca grade svoja likovna djela od vecih komada ka manjim ili od osnovnih oblika prema detaljima. Pri kolažu s papirom u boji neprikladno je koristiti samoljepljive papire u boji i nazubljene škare. Djeca za podlogu koriste bijeli crtež ili papir u boji, režu oblike bez prethodnog crtanja i štede papir. Djeca mogu rezati papir tamo gdje dobiju tvrdu liniju; trganjem, medutim, dobivaju meku liniju. Važno je da su materijali zanimljive boje [5] Tijekom rada obracali smo pažnju na kriterije uspješnosti i vec izvršili samoprocjenu. Samoprocjena je sposobnost realne procjene vlastitih postignuca kada ucenici pregledaju dokaze o postizanju ciljeva ucenja, analiziraju ih i usporeduju s kriterijima uspješnosti. Moraju biti dovoljno zreli da odluce realno procijeniti u kojoj su mjeri postigli svoje ciljeve ucenja i koji ce biti njihovi buduci koraci za postizanje cilja. U svakom slucaju, ucenici ce se tako usavršavati i poslije nekoliko puta to ce im postati prirodno. D:\Users\Uporabnik\Downloads\20180919_103556.jpg Slika 3: Samoprocjenjivanje O vršnjackom procjenjivanju govorimo kada analizu provode drugi ucenici iz razreda i daju uceniku povratne informacije. Ucenici mogu kvalitetno procijeniti svoja postignuca samo ako dobro razumiju ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da znaju koje kriterije vec ispunjavaju, a koje ne i što moraju uciniti da bi postigli postavljene ciljeve ucenja. Posao ucitelja je stvoriti atmosferu povjerenja u ucionici tako da vršnjacko procjenjivanje bude ucinkovito i da se uopce dogodi. Ucenici ce moci slobodno izraziti svoje mišljenje samo ako se osjecaju sigurno i prihvaceno u nastavi. »Sve što kažem o tvom proizvodu ili izvedbi je zato što ti želim pomoci u postizanju ciljeva koje si postavio.« Najvece vještine koje ucenici stjecu u samoprocjeni i vršnjackom procjenjivanju su sposobnost realne procjene svog znanja, svjesnosti loših navika u ucenju i usputnog njihovog uklanjanja. Ucenik svoje proizvode usporeduje sa svojim školskim kolegama, što mu je vrlo važno [3] 3. Zakljucak Ucenici su zaista uživali u satovima likovne umjetnosti. Cini mi se važnim da u nastavu likovne umjetnosti unosim i elemente formativnog pracenja. Ali to je proces koji zahtijeva vrijeme. Proces koji se ne može osvojiti preko noci. Potrebno je stalno ponavljanje s ucenicima, redoviti sastanci ucitelja, razmjena mišljenja, praksi, ucenje jednih od drugih i doživljavanje pogrešaka kao mogucnosti za ucenje jednih od drugih. Uz to, škola mora težiti uvodenju formativnog pracenja sve dok u ucionici zaista ne zaživi punim potencijalom [1] 4. Literatura [1.] Black, P. (2007). Formative assessment: Promises or problems? The Journal of Drama in Education, l.23, št.2, str.37-42. [2.] Black, P. in Wiliam, D. (1998). Assessment and Classroom Learning. Assessment in Education: Principles Policy and Practice, l.5, št.1, str. 7-73. [3.] Kerin, T. (2012). Motivacija pri likovni vzgoji. Diplomsko delo, Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta [4.] Obrez, K. (2010). Vkljucevanje otrok s posebnimi potrebami v okvir likovnih dejavnosti v vrtcu. Diplomsko delo, Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta [5.] Vrlic, T. (20010). Likovno – ustvarjalni razvoj otroka v predšolskem obdobju. Ljubljana: Debora Strucni rad GRAFICKA TEHNIKA MONOTIPIJA Jasna Cvitanic, profesorica razredne nastave, Osnovna škola Markovci Sažetak Monotipija je posebna tehnika kojom nije moguce dobiti više otisaka, vec samo jedan, jer otisnemo ili naslikamo sliku s glatke površine ili crtamo na stražnjoj strani grafickog lista, koji se postavlja na matricu s bojom. S ucenicima smo zadali izazov kreirati leptire uz pomoc oblikovanja definiranih u namjerama ucenja, što je podrazumijevalo nacrtati oblik leptira razlicitim linijama i tockama, stvoriti otisak s grafickom tehnikom monotipije i nauciti nove koncepte povezane s grafikom. Od svih postavljenih ciljeva, jedan je bio posebno zanimljiv-izvesti nastavu na otvorenom. Nastava na otvorenom se kroz povijest jako promijenila, što dokazuju i promjene naziva za nju. Od iskustvene pedagogije, preko lekcija izvan ucionice, lokacijske pedagogije i tako dalje. Postoje dva nacina pristupa nastavi na otvorenom. Jedan je nastava na otvorenom kao samostalno ucenje, gdje ucitelj omogucuje ucenicima da samostalno otkrivaju, iskuse i doživljavaju. Druga mogucnost je nastava na otvorenom kao vodeno ucenje, gdje ucitelj priprema odredene vodene aktivnosti za ucenike. U slucaju monotipije, odlucili smo se za drugu opciju. Nastava na otvorenom najvažnije je kognitivno podrucje, afektivno podrucje, socijalno podrucje i fizicko/ bihevioralno podrucje. S ucenicima smo odlucili napraviti monotipiju leptira. Prateci principe formativnog pracenja, odredili smo tijek svog rada i riješili izazov. Kljucne rijeci: monotipija, nastava na otvorenom, formativno pracenje 1. Uvod Monotipija je jedno od najpopularnijih podrucja likovne umjetnosti. Prema onima koji je prakticiraju, monotipija je punopravna umjetnicka forma i takoder metoda psihoterapije. Svatko se može baviti ovom umjetnošcu bez obzira na dob. Doista, jedna od glavnih ljudskih potreba je želja za samoizražavanjem kroz kreativnost. Autorica metode je Elizaveta Kruglikova, umjetnica koja je stvarala bakropise pocetkom 20. stoljeca. Kad je slucajno prolila tintu na ispisanu plocu i na nastalu mrlju pricvrstila list papira, iznenada je primijetila zanimljivu sliku koja se pojavila na njoj. Kao rezultat toga, umjetnica je nastale efekte pocela koristiti u svojim djelima. Monotip je preveden na grcki kao tehnika pojedinacnog otiska. Da biste ga dobili, možete koristiti bilo koju boju i površinu, a nisu potrebne posebne vještine crtanja. Dijete uglavnom kopira ponašanje odraslih oko sebe, tako da bi roditelji mogli glumiti umjetnike i eksperimentirati s razlicitim nacinima vizualne umjetnosti sa svojom djecom. U prvoj lekciji možete pokušati napraviti crtež na obicnom papiru. Zatim, dok se boja ne osuši, trebate brzo prekriti sliku drugom plocom i nježno je s dlanom gladiti. Zatim uzmite gornji dio podloška i ovo ce biti zabavna slika. Za djecu je ovaj proces vrlo zabavan i zanimljiv. Složenijom tehnologijom, medutim, provodi se monotipija. Da biste to ucinili, morate pripremiti plasticnu plocu ili pleksiglas. Osim gvaša, možete koristiti i uljnu boju. Sve što želite se nacrta na pripremljenoj ravnini cetkom ili valjkom, a zatim se napravi konacni otisak papira. Zatim sliku možete nacrtati cetkicom. Monotipija je u školi sve više ukljucena u obvezni program likovne umjetnosti. Ako se slike koriste u mladim skupinama, potom je cešca upotreba prstiju i dlanova, onda je u srednjim skupinama repertoar vizualnih pomagala raznolikiji. Kod djece starije od 5 godina predmetni monotip možete koristiti za pokazivanje simetrije. Za to odgovara debeli papir poput Whatman papira. Plocu treba preklopiti na pola i na dnu nacrtati, na primjer, leptira s jednim krilom. Zatim pritisnite gornju polovicu lista. Imat ce simetricni otisak, dok ce leptir imati drugo krilo. U istoj tehnici možete nacrtati odraz krajolika u vodi. Najjednostavnija verzija monotipije je karta boja koju djeca najviše vole. Ako želite sliku, gvaš s razlicitim bojama natipkamo žlicom i nalijemo na debeli papir. Nakon toga napravimo otisak kako je opisano. Potom sliku dovršimo da bude potpuna. Monotipija je jednostavna i atraktivna tehnika za razvoj djecjih kreativnih sposobnosti. Omogucuje im da slobodno izražavaju svoje osjecaje i maštarije jer im nije potrebno puno ucenja. Djeca uce slobodno birati boje i teme za crteže i oslobode se straha od samostalnog odabira. 2. Formativno pracenje na satovima likovne umjetnosti Mnogo novina dolazi u slovenski školski prostor svake godine. Jedna od novina, iako je u svijetu poznata vec neko vrijeme i teško je govoriti o cistoj novosti, jeste formativno pracenje. Najvažnije u formativnom pracenju je staviti ucenika u prvi plan i rasteretiti rad ucitelja, jer se dio organizacije predavanja prebacuje na ucenika. Istraživanja i praksa pokazali su da je motivacija ucenika za vlastito ucenje puno veca ako je on planer procesa i sadržaja ucenja. Moj motiv bio je uglavnom kako u poducavanje likovne umjetnosti ukljuciti što više elemenata formativnog pracenja. Uvodenje elemenata FP zahtijeva pažljivo planiranje od ucitelja, jer postupak zahtijeva puno vremena za pripremu elemenata. Prilikom planiranja potrebno je uzeti u obzir cinjenicu da je relativno malo sati likovne umjetnosti. U likovnoj umjetnosti je mali broj sati koji su prvenstveno namijenjeni stvaranju. U ovom cu clanku pokušati predstaviti primjer dobre prakse ukljucivanja elemenata formativnog pracenja i primjer rada na monotipiji, motiv leptira. Filozofija nastave likovne umjetnosti uveliko se nadopunjuje filozofijom formativnog pracenja. Samoregulacija, suradnicko ucenje, kontinuirano vrednovanje, kriteriji uspješnosti i korisne povratne informacije dio su didaktike likovne umjetnosti kao dio formativnog pracenja. U osnovnoškolskom kurikulumu postoje barem dva cilja u likovnoj umjetnosti koji podržavaju formativno pracenje. Naime »oni razvijaju sposobnost formuliranja kriterija za ocjenjivanje vlastitih proizvoda i proizvoda svojih vršnjaka« [5] i »analiziraju vlastiti rad prema kriterijima koje pripremaju zajedno s uciteljem« [4]). Srž nastave likovne umjetnosti je umjetnicki rad ucenika. Nastava likovne umjetnosti u osnovnoj školi vrlo je specificna, jer potice umjetnicki i kreativni rad ucenika. Pritom se razvija proces kreativnog razmišljanja, kritickog mišljenja i vrednovanja vlastitog rada. Duh[2] postupak vrednovanja u likovnoj umjetnosti u osnovnoj školi vidi kao dva elementa, naime kao ocjenjivanje dijela integriranog procesa na svakom satu i kao vrednovanje u završnoj fazi kreativnog procesa. 3. Tijek rada u razredu Na pocetku rada ucenici su pogledali snimak o leptirima. Uslijedio je razgovor o videnom. Kakva su krila imali leptiri, jesu li ucenici primijetili linije, šare, ... U radnoj svesci su s razlcitim linijama nadopunili unaprijed nacrtanog leptira. Ovo smo iskoristili i kao interdisciplinarnu vezu sa slovenskim jezikom. Slika 1: Crtanje linija Uslijedio je razgovor o likovnim tehnikama koje smo vec naucili (crtanje, slikanje ...). Ucenicima sam rekla da cemo upoznati novu likovnu tehniku grafike, naime monotipiju. Otiske smo pogledali uz pomoc gumenih pecata. Tako su upoznali novi koncept tiska i grafike. Slijedila je demonstracija likovne tehnike monotipije. Zajedno smo oblikovali ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti u skladu s elementima formativnog pracenja. Svrhe ucenja bile su kako nacrtati oblik leptira i ispuniti ga razlicitim linijama i tockama, te utisnuti graficku tehniku monotipije, istovremeno uceci nove koncepte povezane s grafikom. Kriteriji uspješnosti. BIT CU USPJEŠAN: -kad nacrtam oblik leptira i ispunim razlicitim linijama i tockama, -kad koristim odredene umjetnicke materijale i alate, -kad napravim otisak, -kad koristim postupak umjetnicke tehnike monotipije, -kad opišem proizvod s umjetnickom pojmovima. Ucenici su prvo razvili kriterije uspješnosti u skupinama, a zatim frontalno. Uslijedila je najava umjetnickog stvaralaštva. Rekla sam im da ce uz pomoc likovne tehnike monotipije kreiraju leptire. Slijedilo je individualno umjetnicko stvaralaštvo. Tijekom rada grupe su se medusobno ocjenjivale, davale povratne informacije o tome što drugi ucenik još mora uzeti u obzir u umjetnickom radu, tako da njegov proizvod zadovolji kriterije uspješnosti. Uslijedio je posljednji sat, gdje su ucenici svoj proizvod dopunili zapisom i samoprocjenjivali se uz pomoc kriterija uspješnosti. Drugi put cu obratiti pažnju na, ... Dobro sam se snašao u .... D:\Users\Uporabnik\Documents\slike in videi 2019\20190403_120207.jpg Slika 2: Davanje povratnih informacija ucenik uceniku 4. Zakljucak Primijetila sam da su ucenici jako uživali u tim satovima. Zadatak struke mora biti pronaci nacine da se formativno pracenje ukljuci u proces rada na polju umjetnosti. Za kvalitetan umjetnicko-kreativni proces važan je odabir umjetnickih djela i poštivanje nacela kvalitete, uzornosti, životne i psihološke bliskosti itd. [3]. Smatram važnim napomenuti da ucitelj može koristiti formativne alate za pracenje kako bi ucinkovitije aktivirao sve ucenike u ucionici. Naravno, ne smijemo zaboraviti na pažljivo vremensko uvodenje formativnih alata za pracenje u proces rada u likovnoj umjetnosti, jer je broj sati posvecenih ovom polju mali. 5. Literatura [1.] Kovac, M. (2001). Ucni nacrt: Izbirni predmet: program osnovnošolskega izobraževanja. Šport: šport za zdravje, izbrani šport, šport za sprostitev. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost [2.] Duh, M. (2004). Vrednotenje kot didakticni problem pri likovni vzgoji. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta [3.] Duh, M.,Vrlic, T. (2003). Vrednotenje kot didakticni problem pri likovni vzgoji. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta [4.] Ucni nacrt Likovna vzgoja. Osnovna šola:https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna- sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_likovna_vzgoja.pdf [5.] Ucni nacrt likovna vzgoja. Gimnazija: http://eportal.mss.edus.si/msswww/programi2010/programi/media/pdf/un_gimnazija/un_likovna_umetnost_gimvnan.pdf Strucni rad BACANJE LOPTE U CILJ I NA DALJINU Jasna Cvitanic, profesorica razredne nastave, Osnovna škola Markovci Sažetak U sklopu rada s atletskom abecedom usredotocili smo se na bacanje lopte u cilj i na daljinu. Ciljanje je važan aspekt sporta jer se koristi u mnogim disciplinama gdje je svrha igre pogoditi cilj. Razvijanje takvih vještina kod ucenika dovodi do održivih performansi u svim sferama života. Prvo smo se posvetili aktiviranju predznanja s ucenicima, a zatim smo proveli puno vremena formulirajuci namjere ucenja i kriterije uspjeha. Kriteriji izvedbe vrlo su važan dio nastave u skladu sa stavovima formativnog pracenja. Formativno pracenje shvacamo kao promijenjeni oblik poucavanja i ucenja. Nacela formativnog pracenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju na svim podrucjima poucavanja i ucenja. Elementi formativnog pracenja ukljucuju dokaze, povratne informacije, pitanja o podršci u ucenju, samoevaluaciju, vršnjacku evaluaciju, ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti. Formativno pracenje pozitivno utjece na ucenje kada ucitelj ucenicima daje kvalitetne povratne informacije i kada vrednuju njihov rad i rad drugih. Kljucno je da ucitelj nastavu neprestano prilagodava znanju stecenom u procesu ucenja i obraca pažnju na potrebe svakog ucenika [2]. Formativno pracenje, s ispravnom interpretacijom i provedbom u ucionici, može imati velik utjecaj na poboljšanje postignuca u ucenju svih ucenika. Ucenici i ucitelj postaju ravnopravan partner u procesu ucenja. U samoj obradi ciljeva postavili smo raznolik izbor kako postici pojedinacni cilj. Pomagali smo se s nizom alata koji su, kao što cete vidjeti u samom clanku, obogatili naše lekcije i pomogli da lekcije postanu vrlo zanimljive, te su ponudili ucenicima brojne mogucnosti za razlicite putove do cilja. Kljucne rijeci: kriteriji uspješnosti, bacanje lopte, cilj, sportski rekviziti 1. Uvod Predškolsko je razdoblje temelj motorickog razvoja. Djecje tijelo, posebno živcani sustav, tada je najviše izloženo utjecajima okoline. Odgovarajuce tjelesne aktivnosti presudne su za djetetov motoricki i funkcionalni razvoj u predškolskom razdoblju [9] Djecje aktivnosti u prvim godinama života osnova su za kasnije sportske aktivnosti, zato djecu motiviramo za kretanje, jer je to jedina osnova za zdrav nacin života u buducnosti [10]. Kroz kretanje djeca percipiraju i otkrivaju svoje tijelo, testiraju što tijelo može uciniti, doživljavaju radost i ponos s razvijanjem sposobnosti i vještina te grade samopouzdanje. Istodobno, kretanje djetetu daje osjecaj ugode, sigurnosti, radosti. Kroz pokret istražuje, upoznaje i opaža svijet oko sebe [8]. U predškolskom razdoblju dijete bi trebalo steci što raznovrsniji i širi spektar iskustava kretanja, što je osnova za kasnije zahtjevnije obrasce kretanja. Taj bi temelj trebao biti izgraden kvalitetno, jer ima znacajan utjecaj na cjeloviti razvoj djece, kasnije integriranje u razne sportove i, ne manje važno, sport treba da postane jedna od važnih sastavnica kvalitete života u svim dobnim skupinama [8] Igre s loptom su jednostavni, složeni i situacijski pokreti s loptom, koji su ukljuceni u razne vježbe, osnovne i male timske igre s loptom. Mogli bi reci da imamo abecedu igara s loptom. Ona cini temelj vecine sportova s loptom. To je važno podrucje tjelesnog odgoja jer utjecu na razvoj koordinacije, tocnosti udaranja i dodavanja te ravnotežu. Situacijski pokreti s loptom dodatno utjecu na razvoj pažnje, orijentaciju u prostoru, brzinu odgovora i situacijsko razmišljanje. Timske aktivnosti s loptom takoder razvijaju suradnju, sportski duh, samodisciplinu i toleranciju. 2. Formativno pracenje kao potpora nastavi Formativno pracenje podrazumijeva se kao promijenjeni oblik poucavanja i ucenja. Nacela formativnog pracenja ne razlikuju se od predmeta do predmeta, ali dokazano djeluju u svim podrucjima poucavanja i ucenja. Vjerujem da se formativno pracenje može uvesti u sva predmetna podrucja, pocevši od vrtica. Komljanc [5], koji se više od deset godina bavi formativnim pracenjem u Sloveniji, definira ga kao pedagoški dijalog za jednoglasno zajednicko pracenje ucitelja i ucenika, kontrolu i usmjeravanje razvoja individualnog ucenja u svrhu poboljšanja ucinka ucenja u procesu ucenja, te da bi prosudivanje vrijednosti naucenog na kraju ucenja bilo što je moguce tocnije. Formativno pracenje fraza je koja u osnovi imenuje sve suvremene didakticke pristupe i doprinosi uklanjanju uvriježenih, u moderno doba neucinkovitih praksi u podrucju rada s mladima. Britanci Paul Black i Dylan William smatraju se pionirima formativnog pracenja. Usredotoceni su na aktivnu ulogu ucenika, a ucitelj je taj koji ga podržava stalnim pracenjem napretka ucenika i prilagodavanjem tijeka lekcije povratnim informacijama koje dobiva od ucenika [4]. U svom clanku želim prikazati neke komponente formativnog pracenja na satu prirodnih znanosti, posebno pri razmatranju ekoloških sadržaja. Podržani su primjerima iz vlastite prakse. Elementi formativnog pracenja ukljucuju dokaze, povratne informacije, pitanja o podršci ucenju, samoprocjenu, vršnjacko procjenjivanje, ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti. Formativno pracenje pozitivno utjece na ucenje kada ucitelj ucenicima daje kvalitetne povratne informacije i kada vrednuju njihov rad i rad drugih. Kljucno je da ucitelj nastavu neprestano prilagodava znanju stecenom u procesu ucenja i obraca pažnju na potrebe svakog ucenika [2]. Formativno pracenje, s ispravnom interpretacijom i provedbom u ucionici, može imati velik utjecaj na poboljšanje postignuca u ucenju svih ucenika. Ucenici i ucitelj postaju ravnopravan partner u procesu ucenja. Ucenici koji su aktivno ukljuceni u proces ucenja i razvijaju nove koncepte ucenja (ne samo pamcenje), razvijaju sposobnost samo-usmjeravanja ucenja, što ce moci uspješno prenijeti na djelovanje u široj zajednici. Ucenici se medusobno razlikuju u nekoliko cimbenika, poput predznanja, sposobnosti, stila ucenja, strategija ucenja, interesa, motivacije, emocionalnog stava prema ucenju ... Razlikuju se i u socijalno-okolišnim uvjetima - na njih utjece jezicna, kulturna i socijalna pozadina. I tu dolazi ucitelj, ciji je temeljni izazov uzeti u obzir sve individualne razlike. Svaki pojedinac sa sobom donosi razlicito predznanje i unutarnju motivaciju u školu. Zadaca ucitelja i njegov krajnji cilj mora biti obrazovanje pojedinca koji je sposoban samostalno upravljati svojim životom [6]. 3. Tijek sati vezanih za bacanje lopte u cilj Predznanje smo aktivirali s ucenicima kroz pripremne vježbe i vježbe zagrijavanja. Za zagrijavanje sam odabrao igru Stani i pogodi. Medu ucenica sam izabrala tzv. lovca, ostali su bili u ulozi životinja. Svi su se kretali oznacenim dijelom prostora. Na znak (znak STOP) svi su se ucenici zaustavili. Lovac je pokušao pogoditi jednog od ucenika iz razreda. Slijedila je sljedeca aktivnost. Držanjem s tri prsta bacili su papirnati zrakoplov, razmišljajuci kako postaviti svoje tijelo tako da zrakoplov leti što dalje. D:\Users\Uporabnik\Documents\1. RAZRED 18-19\FS\Š\9 3.jpg Slika 1: Bacanje zrakopolova Nakon toga uslijedila je formulacija ciljeva ucenja i kriterija uspješnosti. Dosadašnja je praksa bila da ucitelj planira proces ucenja u skladu s ciljevima ucenja utvrdenim u kurikulumima. Ti su ciljevi cesto napisani na strucnom jeziku koji ucenici ne razumije. Ako želimo da ucenici razumiju ono što bi trebali nauciti, vrlo je važno da razumiju ciljeve ucenja, što znaci da ih ucitelj mora prevesti na jezik ucenika. Takav se cilj naziva svrhom ucenja. Ciljevi ucenja moraju biti jasni, ostvarivi, napisani na vidljivom mjestu i povezani s dugorocnim ciljevima. Tijekom razgovora definirani su sljedeci kriteriji uspješnosti: - Pravilno držim loptu - Gledam naprijed u smjeru bacanja - Dignem loptu iznad ramena, u visini glave - Stojim u raskoraku - Loptom pogadam cilj - Pazim na sigurnost tijekom bacanja D:\Users\Uporabnik\Documents\1. RAZRED 18-19\FS\Š\13.jpg Slika 2: Kriteriji uspješnosti Drugi sat zapoceo je aktivnošcu igre Udari me, ako možeš. Odredili smo dva lovca, svaki sa svojom loptom, s kojima su pokušali pogoditi ostatak trkaca, ali ne u glavu. Pogodeni ucenik preuzima ulogu lovca. Zatim smo se podijelili u skupine i ucenici su na razlicitim postajama bacali loptu u cilj. Povratne informacije su vrlo važne. Ucenici su promatrali demonstraciju bacanja ucenika iz razreda i dali mu povratne informacije. Slika 3: Rad na postajama Grant Wiggins [12] definira povratne informacije kao informacije o tome kako napredujemo u našim naporima za postizanje cilja. Važno je da povratne informacije budu pravovremene, primjereno ceste, razumljive, jasne, povezane s ciljevima ucenja i kriterijima izvedbe, konkretne i korisne. U konacnici, trebale bi sadržavati prijedlog o tome kako poboljšati postignuce ili proizvod [4]. Da bi povratne informacije bile djelotvornije i da bismo osigurali njihovo primanje i korištenje, moramo znati više o tome kako ucenici postavljaju ciljeve savladavanja u školi i kako ucitelji i ucenici postavljaju ciljeve ucenja, jer oni mogu poboljšati i povecati vrijednost povratnih informacija za napredovanje prema cilju. Pojam osobnih rekorda i izazova, predanosti, povratnih informacija o napretku i sposobnosti ucenika za procjenu bitni su za ucinke povratnih informacija. Jedan od najvažnijih rezultata lekcije trebao bi biti osiguravanje da ucenici razviju osjecaj svijesti u vezi s povratnim informacijama. Ucenici su se takoder samoprocjenjivali nakon svake postaje. Svaki je ucenik dobio dnevnik ucenja u kojem je naznacio koliko je uspješan u zadatku. D:\Users\Uporabnik\Documents\1. RAZRED 18-19\FS\Š\15.jpg Slika 4: Dnevnik ucenja Samoprocjena je sposobnost realne procjene vlastitih postignuca kada ucenici pregledaju dokaze o postizanju ciljeva ucenja, analiziraju ih i usporeduju s kriterijima uspješnosti. Moraju biti dovoljno zreli da odluce realno procijeniti u kojoj su mjeri postigli svoje ciljeve ucenja i koji ce biti njihovi buduci koraci za postizanje cilja. O vršnjackom procjenjivanju govorimo kada analizu izvode drugi ucenici iz razreda i uceniku daju povratne informacije. Ucenici mogu kvalitetno procijeniti svoja postignuca samo ako dobro razumiju ciljeve ucenja i kriterije uspješnosti. Bitno je da znaju koje kriterije vec ispunjavaju, koje ne i što moraju uciniti da bi postigli postavljene ciljeve ucenja. Posao ucitelja je stvoriti atmosferu povjerenja u ucionici tako da vršnjacko procjenjivanje bude ucinkovito i da se uopce realizira. Ucenici ce moci slobodno izraziti svoje mišljenje samo ako se osjecaju sigurno i prihvaceno u nastavi. »Sve što kažem o tvom proizvodu ili izvedbi je zato što ti želim pomoci u postizanju ciljeva koje si postavio.« Najvece vještine koje ucenici stjecu u samoprocjeni i vršnjackom procjenjivanju su sposobnost realne procjene svog znanja, svjesnosti loših navika u ucenju i usputnog njihovog uklanjanja. Kao sljedecu aktivnost ucenici su izveli bacanje lopte u okvire. Ciljeve su korigirali na temelju kriterija uspješnosti, a pomogle su im i povratne informacije drugih ucenika iz razreda. Uslijedila je završna aktivnost. Ucenici su trcali odredeno polje i vodenim balonima ciljali u noge. 4. Zakljucak U našem svakodnevnom radu u ucionici razmišljamo da je svako društvo koje nije sposobno riješiti probleme osudeno na stagnaciju, možda dugorocno i na neuspjeh. Zato je vrlo važno pripremiti ucenike za potrebe života u 21. stoljecu. To mi se cini najveci izazov za ucitelja. Svjesna sam da je ovo stvarno složen, zahtjevan i nadasve dugotrajan i postupan proces koji treba sustavno razvijati i ne može se provoditi od danas do sutra. To takoder može potrajati godinama. Svaki bi ucitelj trebao ispitati svoj dosadašnji rad, svoj stav prema poucavanju i ucenju. Moramo znati gdje smo i koji je naš krajnji cilj. Cilj je ono što nas treba zanimati. U osnovi formativno pratimo svoj napredak, samo reguliramo svoje poducavanje i donosimo zakljucke. Elementi formativnog pracenja cine nastavu zanimljivijom, pristupacnijom ucenicima i dodatno ih motiviraju na rad, dok ucitelj pomno prati i zna napredak pojedinog ucenika. To su kljucne prednosti formativnog pracenja i bitni zakljucci kroz pracenje nastave. Ucenici tocno znaju gdje su, što još trebaju uciniti i kada ce biti uspješni. To je glavni motivirajuci element suvremenih nastavnih pristupa. No, ipak je još uvijek ucitelj taj koji ce svojim pristupom i profesionalnošcu motivirati ucenike za rad i izvuci iz njih nešto više. 5. Literatura [1.] Cavnicar, M. (2005). Vpliv povecanega števila ur športne vzgoje na razvoj gibalnih sposobnosti otrok. [2.] Black, P.J., Harrison, C., Lee, C., Marshall, B. in Wiliam, D. (2002). Working inside the black box: Assessment for learning in the classroom. London:Kings College Press. [3.] Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotic Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formativno spremljanje v podporo ucenju. Prirocnik za ucitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ. [4.] Holcar Brunauer A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo ucenju. Prirocnik za ucitelje in strokovne delavce. Ljubljana, ZRSŠ. [5.] Komljanc, N. (2008). Formativno spremljanje ucenja. V:M.T. Škraba (ur.), Didaktika ocenjevanja znanja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo [6.] Pecjak,S. (2012). Metakognitivne sposobnosti pri ucenju: strukturain njihov razvoj. Vzgoja in izobraževanje, 43(6), 4-9. [7.] Komljanc, N. (2008). Formativno spremljanje ucenja. V:M.T. Škraba (ur.), Didaktika ocenjevanja znanja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo [8.] Videmšek, M. in Visinski, M. (2001). Športne dejavnosti predšolskih otrok. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [9.] Videmšek, M., Berdajs, P. in Karpljuk, D. (2003). Mali športnik. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport [10.] Videmšek, M., Tomazini, P. in Grojzdek, M. (2007). Gibalne igre z improviziranimi pripomocki. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [11.] Videmšek, M. in Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [12.] Wiggins, G. (2012). Seven Keys to EffectiveFeedback. Educational Leadership, l. 70, št. 1, str. 10-60. Strucni rad LJETOVANJE U PLANINSKOM SVIJETU: U KOLIBI ILI U ŠATORIMA Bojana Pitamic Rojc, profesorica razrednega pouka, OŠ Franceta Bevka Tolmin, Dijaška ulica 12b, 5220 Tolmin Sažetak Clanak obuhvaca specificnu tematiku planinarenja, i to ljetovanje u planinskom svijetu, za djecu prve i druge trijade. Predstavlja ljetovanje u šatorima i u kolibama te istraživanje o tome koji nacin ljetovanja je bolji (s organizacijskog, sadržajnog i financijskog aspekta) za nas ucitelje i nastavnike, planinske vodice i mentore, kao i za djecu koja vole provoditi vikend u prirodi. Prvi dio clanka govori o provedbi izletništva, planinarenja i pješacenja u širem smislu, o znacaju kretanja i boravka djece u prirodi te o nacinima motiviranja djece za bavljenje izletništvom i odlazak na ljetovanje. Dok su u drugom dijelu predstavljena odredena saznanja iz istraživanja na uzorku od 40 izvodaca ljetovanja u planinskom svijetu. U okviru ovog istraživanja, pokušala sam istražiti kakve su razlike u organizaciji i provedbi. Pokušala sam utvrditi prednosti i slabosti jednog i drugog ljetovanja te utvrditi na kojem ima više sudionika. Rezultati su pokazali da su oba tipa ljetovanja zanimljiva, kako za djecu, tako i za izvodace, kao i da obadva kampa posjeduju prednosti, ali takoder i slabosti. A na nama je odluka o tome koji cemo od njih izvesti. Kljucne rijeci: planinski kamp, izletništvo, planinarstvo, pješacenje, ciljevi, koliba, šator, osnovnoškolci 1. Uvod Vec više od 20 godina izvodim razne vrste ljetovanja i kampove u planinskim domovima, kao i u šatorima. Pri tome takoder istražujem koju vrstu ljetovanja je lakše izvesti, a prvenstveno to kada djeci nudimo više i kada su djeca u prisnijem kontaktu s prirodom. Na pocetku sam 15 godina izvodila ljetovanja u planinskim domovima, a potom mi se ukazala prilika da nakon višegodišnje provedbe ljetovanja, izvedem i ljetovanje u šatorima i tako istražim prednosti i slabosti obije vrste ljetovanja. Prije više godina izvela sam istraživanje u kojem sam tražila prednosti i slabosti jednog i drugog ljetovanja, a posebnu pažnju namijenila sam samoj organizaciji i znacaju davanja sadržaja sudionicima ljetovanja. Zašto više izraza: ljetovanje, kamp, škola u prirodi? Zato što su sadržaji i populacija sudionika na svim ovim aktivnostima slicne, razlicit je samo organizator. 2. Znacaj kretanja i boravka djece u prirodi 2.1. Izletništvo, planinarenje, pješacenje U Rjecniku slovenskog književnog jezika izletništvo se definira kao organiziranje i sudjelovanje na izletima, pri cemu je definicija vrlo slicna definiciji pješacenja. Izlet je odreden kao krace putovanje, obicno za razbibrigu, zabavu. Kod pješacenja se najcešce radi o hodanju po oznacenim i opisanim stazama. Ovo hodanje može trajati dulje vremena, pa i više dana. Planinarenje se od izletništva i pješacenja razlikuje po tome što se provodi u planinama, u traganju za samotnijim predjelima i prvobitnom prirodom. Kod planinarenja je cilj vrh ili stijena (Kristan 1993). Planinarska aktivnost obicno je rizicnija od pješacke ili izletnicke, zato zahtijeva posebno planinarsko znanje, kako bismo osigurali odgovarajucu zaštitu. Slika1: planinarenje na ljetovanju 2.2. Djeca u planinama Dijete kretanjem ispunjava svoje kineticke sposobnosti, kretanje u prirodi doprinosi jacanju djecjeg zdravlja tako što ucvršcuje kardiovaskularni sustav, što pozitivno utjece na djecje duševno zdravlje i dobrobit. Boravkom u prirodi dijete razvija emocionalan odnos prema prirodi, a time i želju za ocuvanjem cistog okoliša. Istodobno mu omogucuje da raznim aktivnostima prilagodenim prirodi obogacuje slobodno vrijeme i jaca zdravlje. Na pješacenjima djeca mogu upoznati puno konkretnih zanimljivih stvari; u školi se u vecini slucajeva uce iz knjiga, a u prirodi imaju neposredan kontakt s biljkama i životinjama, gdje im je zanimljivije i privlacnije. Jedan od najvecih uzgojnih ucinaka izletništva, a istodobno i motivacija, sigurno je oblikovanje emocionalnog i kulturnog odnosa prema prirodi. Djeci je velika motivacija i to što u prirodi imaju mogucnost za istraživanje i otkrivanje nepoznatog, a time i mogucnost stjecanja životnih iskustava. Dijete ce tu izravno, preko svih osjetila, upoznati samo sebe i svoje sposobnosti (nekome ce novo biti i to što ce se prvi put upoznati s paucima ili ce pak prvi put pobijediti svoj strah od paukova). 2.3. Provedba ljetovanja u planinskom svijetu Odredivanje termina i mjesta ljetovanja Spadaju u najvažnije odluke koje donosimo prilikom organizacije, buduci da nam upravo ova dva cimbenika diktiraju sve daljnje odluke u vezi s ljetovanjem (sadržaj i aktivnosti koje cemo provoditi). Ako ljetovanje izvodimo tijekom ljeta, odabiremo termin tako da odgovara vecini sudionika – djeci i voditeljima ljetovanja. A ako odaberemo termin tijekom školske godine, u igri je naravno puno više cimbenika, prvenstveno uskladivanje školskih obaveza sa slobodnim kapacitetima i terminima u planinskim domovima. Ova dva cimbenika (mjesto i termin) su takoder medusobno povezani. Tako je provedba ljetovanja u hladnijim mjesecima ograniceno samo na planinske domove, a na odredenim lokacijama je zbog snijega ogranicen pristup ili provedba odredenih pješacenja i aktivnosti i u proljetno vrijeme. Vec prilikom prvog obilaska prostora na kome želimo postaviti šatore, pokušavamo prikupiti informacije o vlasniku prostora za kamp, moguce snabdijevanje hranom, pitkom vodom i strujom, o dokumentaciji koja ce nam biti potrebna za najam prostora, kao i o potrebnim dozvolama potrebnim za provedbu kampa. Ako želimo izvesti ljetovanje u planinskom domu, moramo pogledati cjelokupni dom (blagovaonicu, kuhinju, sanitarije, sobe odnosno zajednicke krevete, broj kreveta, eventualni prostor gdje bismo mogli izvoditi razne radionice i družiti se tijekom kišnih dana, ostavu gdje možemo pohraniti opremu koju cemo donijeti sa sobom...). Preporucljivo je da obilazak obavimo što ranije, kako bismo mogli razmisliti, odnosno kako bi nam ostalo više vremena za kvalitetnu pripremu sadržaja kampa. Slika2: djeca u kampu Odabir vodstva Voditelj ljetovanja mora vrlo skrbno izabrati cjelokupnu ekipu vodstva, buduci da je važno da se sudionici medusobno poznaju i razumiju, da se osjecaju uigranim, da zajedno »dišu« i da svaki pojedinac pokriva odredeno podrucje. Pri sastavljanu strucnog kadra moramo težiti tome da je dovoljan dio kadra strucno osposobljen za provedbu sadržaja. Usprkos tome da minimalne kriterije zadovoljava vec pedagoški kadar, dobro je imati i kadar osposobljen za planinarenje. Natjecaj ljetovanja Kod natjecaja za ljetovanje u planinskom svijetu moramo obratiti pažnju na specificnosti ovakve aktivnosti. Moramo obratiti pažnju na opremu koja je specificna, a posebno na opremu koja je neophodna. Ako je potrebno, možemo izvesti i prezentaciju za roditelje i na njoj, pored ostalih tema, predstaviti pravilnu opremu. Primjer je ruksak koji mora biti primjeren za višesatno hodanje. Školski ruksak nije primjeren. 2.4. Istraživanje Rezultati su pokazali da su oba tipa ljetovanja zanimljiva, kako za djecu, tako i za provoditelje, ta da oba tipa imaju i prednosti i slabosti. U istraživanju je sudjelovalo 40 provoditelja. Ako sažmem rezultate, ljetovanja se po sadržaju suštinski ne razlikuju. Za organizaciju u šatorima potrebno je znatno više priprema nego za provedbu ljetovanja u planinskom domu. Broj sudionika je ogranicen ako smo u planinskom domu, buduci da smo ograniceni kapacitetom doma. Prilikom provedbe u šatorima obicno smo udaljeni od okruženja i tako imamo više fleksibilnosti prilikom provedbe programa (igre, pjevanje…), buduci da ne smetamo okruženju. Iz financijskog aspekta skuplja su ljetovanja organizirana u planinskom domu, buduci da ne možemo utjecati na cijenu nastambe. S povecanjem broja sudionika, kod ljetovanja u šatorima se troškovi po sudioniku brzo snižavaju. Slika3: djeca tijekom aktivnosti 3. Zakljuc a k Obe forme ljetovanja u planinskom svijetu su vrlo privlacna za djecu i odrasle. Iako moramo, prije nego što se upustimo u organizaciju jednog ili drugog ljetovanja u planinskom svijetu (u šatorima ili planinskom domu), dobro promisliti imamo li dovoljno strucnog kadra, dovoljno znanja, dovoljno opreme, dovoljno energije i, napokon, i dovoljno financija za provedbu. A uvijek moramo imati u mislima jedno: ljetovanje u planinskom svijetu na prvom mjestu mora biti sigurno. Provedbu aktivnosti prilagodavamo sposobnostima sudionika i vodstva, kao i situaciji u kojoj izvodimo ljetovanja. 4. Popis literature [1.] Kristan. S. (1993). V gore... izletništvo, pohodništvo, gorništvo. Radovljica: Didakta [2.] Ažman, M. in sod. (2001). Mentorji planinske skupine. Ljubljana: Planinska zveza Slovenije [3.] Bezovšek. N. in sod. (2002). Planinski tabori. Ljubljana: Planinska zveza Slovenije Strucni rad ODRŽIVA MOBILNOST Sergeja Perkovic, profesorica razredne nastave OŠ Cirkulane-Zavrc, Slovenija Sažetak Osnovna svrha projekta Održiva mobilnost je osvijestiti ucenice i ucenike osnovnih škola o znacenju hodanja, biciklizma i korištenja javnog prijevoza u svakidašnjem životu. Projekt je povezan s kurikulumima za osnovnu školu. Aktivnošcu «Idemo pješke« poticemo korištenje sredstava održive mobilnosti u svakodnevnim putnim navikama ucenika. Istovremeno ih odgajamo i obrazujemo u aktivne i odgovorne državljane koji ce biti svjesni znacenja i prednosti korištenja održivih putnih sredstava za potrebe ocuvanja kvalitete okoliša te jacanja vlastitog zdravlja. Ovom aktivnošcu cemo potaknuti kretanje djece u okolici škola, smanjiti motoriziran promet i time osigurati sigurniji i cistiji prostor za naše najmlade. Kljucne rijeci: održiv promet, idemo pješke, jacanje zdravlja, svježi zrak, cuvanje okoline. 1.UVOD Na pocetku našeg projekta ucenicima 4. razreda predstavila sam projekt Održiva mobilnost u osnovnim školama koji je trajao u školskoj godini 2019/2020. Svrha ovog projekta je osvijestiti školarce i njihove roditelje o znacenju hodanja, biciklizma i korištenja javnog prijevoza u svakidašnjem životu. Upoznala sam ih s cinjenicom da cemo naglasak dati na aktivnosti »Idemo pješke.« S aktivnošcu »Idemo pješke« poticat cemo korištenje sredstava održive mobilnosti u svakidašnjim putnim navikama ucenika. Odgajat cu ih i obrazovati u aktivne i odgovorne državljane koji ce biti svjesni znacenja i prednosti korištenja održivih putnih sredstava za potrebe ocuvanja kvalitete okoliša te jacanja vlastitog zdravlja. Time cemo potaknuti kretanje djece u okolici škola, smanjiti motoriziran promet i tako osigurati sigurniji te cistiji prostor za naše najmlade. Svrha aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi je potaknuti osnovnoškolce da dolaze u školu na održiv nacin (pješke, biciklom, romobilom, javnim prijevoznim sredstvima, …) – od nabrojenog prije svega poticati pješacenje. Svrha igara je potaknuti ucenike da razmišljaju, obrazuju se, odn. da su aktivni u smjeru održive mobilnosti i nakon provedene jedno- ili dvotjedne aktivnosti. Cilj aktivnosti je promjena putnih navika osnovnoškolaca u smjeru održive mobilnosti, smanjenje motoriziranog prometa u okolici škola, smanjenje okolišnih opterecenja, poticanje kretanja djece i jacanje zdravlja djece. Cilj je povecanje dolaska djece u školu na održiv nacin za 7 % obzirom na polazišnu vrijednost.[3] 2. IZV OĐENJE PROJEKTA 2.1. MOTIVACIJA UCENIKA Ucenike sam motivirala predstavljanjem knjižice – dnevnika, Idemo pješke s kokoškom Rozi.[2] Pregledali smo dnevnik Idemo pješke s kokoškom Rozi. Kokoška Rozi se predstavila i pozvala nas da u ovom tjednu u školu što više puta dodemo pješke, bez automobila. U svoj su dnevnik svaki dan bilježili na koje nacine dolaze u školu. Sama sam ih takoder pozvala da u školu što cešce dolaze pješke. Podatke smo sakupljali u tjednu djeteta te ih zapisivali u tabelu i na razredni plakat, slika 1. D:\Moje slike\Trajnostna mobilnost\graf gremo peš 4.b.jpg Slika 1: Razredni plakat Ucenici su imeli mogucnost u školu dolaziti pješke, na rolama, koturaljkama, skejtbordima, školskim autobusom i automobilom. Takoder je bilo moguce i biciklom ali smo se dogovorili da to prijevozno sredstvo ne dolazi u obzir jer još nisu položili vozacki ispit za bicikl. Utvrdili smo da su ucenici ovaj tjedan u školu najcešce dolazili pješke. 2.2. ZADACI ODRŽIVE MOBILNOSTI U tjednu djeteta smo održali pješacenje koje se odvijalo iz škole do središta našeg mjesta pod imenom Goricak gdje stoji opcinska zgrada opcine Zavrc. Na putu smo pazili na opasne dijelove i na pomanjkanja u prometu. Opasne dijelove puta smo zapisali i proslijedili ih koordinatorici. O zadacima projekta smo raspravljali na pojedinim nastavnim predmetima. 1. Na predmetu društvo smo raspravljali o mom putu u školu. Ucenici su nacrtali skicu puta od kuce do škole. Na skici su crvenim trokutom oznacili dijelove puta koji su po njihovom mišljenju opasni. Skicu su opremili odgovarajucom legendom.[4] U tabeli smo oznacili dijelove puta i uz njih obrazloženje zašto je taj dio opasan. 2. Na predmetu slovenski jezik procitali smo malajsku narodnu pricu Zašto kokoške žive na zemlji?[1] To smo ucinili pocetkom rujna 2019. godine prilikom upoznavanja dnevnika i kokoške Rozi. U dnevniku su na 3. stranici predstavljena svojstva kokoši i njihove specificnosti. Ovu prezentaciju navezala sam na malajsku narodnu pricu. Pricu su takoder odglumili. 3. Na prirodoslovlju i tehnickom raspravljali smo o nastavnom sadržaju krecemo se po razlicitim površinama. Nastavno gradivo smo savladali u sijecnju 2020. godine.[5] 4. Društvo, Kako putujemo? Moj put u školu – mi sudionici u prometu. Nastavno gradivo smo savladali pocetkom lipnja 2020. godine.[5] 5. Likovna umjetnost: izradivali smo kokošku Rozi, u rujnu 2019. godine 6. Prirodoslovlje i tehnicki, izradivali smo prometna sredstva, slika 2 i 3. D:\Moje slike\Trajnostna mobilnost\izdelava prometnih sredstev 4.b (2).jpg Slika 2: Izrada prometnih sredstava D:\Moje slike\Trajnostna mobilnost\prometna sredstva 4.b.jpg Slika 3: Izložba radova Ponovili smo gradivo o razlicitim vrstama prometa i pravila ponašanja u prometu. I kao pješaci smo ponovili osnovna pravila ponašanja. Utvrdili smo da je pješacenje takoder kretanje koje je bitno za naše zdravlje. Izradili smo misleni uzorak, Što znaš o prometu? Ispunjavali smo dnevnik, Idemo pješke s kokoškom Rozi, slika 4. D:\Moje slike\Trajnostna mobilnost\ustvarjalna domišljija 4.b.jpg Slika 4: Kreativna mašta 3. ZAKLJUCAK Jednotjedna aktivnost Idemo pješke s kokoškom Rozi mentorima kao i ucenicima jako se svidjela. Ucenike smo dodatno motivirali time što su za vrijeme tjedna djece ucenici i ucitelji citave škole u školu dolazili pješke. Tom smo zajednickom aktivnošcu potaknuli kretanje djece, jacali njihovo zdravlje i pridonijeli boljoj osviještenosti o znacenju održive mobilnosti. Povecali smo dolazak djece u školu na održiv nacin, poticali prometnu sigurnost svih sudionika u prometu i smanjili motoriziran promet u okolini škole. Živimo u doba kada je covjek konacno shvatio da prekomjerno opterecuje planet. Ako želimo kvalitetan život i primjerenu okolinu i za naše nasljednike moramo korjenito promijeniti naše postupanje na Zemlji. Hodanje kao i vožnja biciklom spadaju medu nacine održive mobilnosti. Na taj nacin postupamo društveno odgovorno. Djeci su prvi primjer roditelji, a svoju odgojnu funkciju može iskoristiti i škola koja potice takav nacin dolaska u školu. Ne smijemo zaboraviti na to da promet prouzrokuje veliku zagadenost okoliša, a njegov se udio povecava. 4. LITERATURA [1] Berta Golob, dr. sc. Metka Kordigel, dr. sc. Igor Saksida (2002). Bako ti loviš. Citanka za 4. razred [2] Ministarstvo infrastrukture (2019.). Moj dnevnik aktivnosti. Sveucilište u Ljubljani, Filozofski fakultet. [3] Ministarstvo infrastrukture. URL: https://www.aktivnovsolo.si/trajnostna- mobilnost-prirocnik-za-ucitelje-v-osnovnih-solah/ (2019.) [4] Udžbenici i radne bilježnice, "Znatiželjnih pet", Rokus, 2019. [5] Kurikulum - Prirodoslovlje i tehnicki, Družba Strucni rad STOP OGOVARANJU! Vesna Penec, prof. slovenskoga jezika Osnovna škola Gorica Velenje Sažetak Stop ogovaranju! bio je jedan od prioritetnih projekata Osnovne škole Gorica u školskoj godini 2018./2019. Glavni cilj projekta jest poticanje tolerancije, poštovanja, suradivanja i prijateljstva izmedu djece i mladih. Medunarodni dan tolerancije i prijateljstva, koji je proglasila Organizacija Ujedinjenih naroda, a obilježava se 16. studenog, obilježen je aktivnostima u projektnome tjednu. One su se nastavile kroz cijelu školsku godinu i temeljile su se na medupredmetnom povezivanju s ukljucivanjem u proces ucenja tematskih sadržaja o pravima covjeka i temeljnih sloboda te organiziranjem i provedbom kulturnih dana. Kljucne rijeci: prioritetni projekt, projektni tjedan Stop ogovaranju!, tolerancija, posljedice netolerancije, medupredmetno povezivanje 1. Uvod Škola je odgojno-obrazovna ustanova koja ucenicima omogucuje organizirano i sustavno stjecanje znanja i vještina (SSKJ, 2000.) te ih istovremeno priprema i odgaja u odgovorne pojedince s ciljem da, kada završe školovanje, budu opremljeni svim osnovnim znanjima, vještinama i vrednotama koje su potrebne za samostalan društven i profesionalan život. Zakon o osnovnoj školi u clanku 2. (Ur. l. RS, br. 81/06) odreduje ciljeve osnovnoškolskoga obrazovanja. Osim omogucavanja kvalitetne osnovne opce naobrazbe cjelokupnom stanovništvu, ukljucuje i ciljeve koji takoder bitno utjecu na skladan tjelesni, spoznajni, osjecajni, moralni, duhovni i socijalni razvoj pojedinca, pri cemu se uvažavaju razvojne zakonitosti. Osnovnoškolsko obrazovanje zato važno oblikuje i utjece na osobni razvoj ucenika u skladu s njegovim sposobnostima i zanimanjima, a propisanim nastavnim planovima te redovitim i proširenim programom važno pridonosi odgoju za poštovanje i sudjelovanje, prihvacanje razlicitosti i medusobne tolerancije uz poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz nabrojenog proizlazi da je osnovni cilj osnovnoškolskog obrazovanja osposobiti ucenike da postanu autonomni, samostalni i odgovorni pojedinci tako što im se omogucuje kvalitetan sustav odgoja i obrazovanja sa strucno obrazovanim i osposobljenim odgojiteljima u vrticima i uciteljima u školama. I to je jedan od razloga zašto Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v RS posvecuje osobitu pozornost znacenju i dužnostima strucnih pedagoških radnika, odnosno da predškolskoj djeci i ucenicima savjesno prenesu vrijednosna nacela, osobno ih suoblikuju, nude pomoc i pružaju potporu kada je to potrebno te ih odgajaju i obrazuju tako da ce usvojiti nastavne i radne navike na putu prema njihovoj odraslosti. Odgoj, znanja, vještine i vrednote u svakodnevnom životu djece u razdoblju odrastanja medusobno su neodvojivo povezani i prepleteni, zbog cega je suvremeni odgojno-obrazovni sustav otvoren i prilagodljiv sve bržim i cešcim promjenama u društvu, koje se temelji na opce prihvacenim civilizacijskim vrednotama i normama, kao što su ljudska prava i dužnosti, medu koje spadaju i tolerancija, medusobno poštovanje, poticanje medusobne pomoci i solidarnosti, briga za okoliš, poštovanje medugeneracijskih razlika i ostalo, takoder ostvarivanje ciljeva inkluzije i integracije kojima suvremeni odgojno-obrazovni sustav posvecuje osobitu pozornost. Potonji su odgovor na mnoge neželjene pojave koje utjecu na mlade generacije i iz društva se prenose u vrtice i škole te omogucuju ranjivim skupinama, kao što su djeca s posebnim potrebama, jednakovrijednu i ravnopravnu ukljucenost u odgojno- obrazovni sustav, a time društvo, bez obzira na njihovu etnicku, socijalnu, ekonomsku, tjelesnu, duševnu ili drugu razlicitost, posebnost [2]. 2. Netolerancija kao neželjena društvena pojava Jedna od mnogih neželjenih i sve cešce primijecenih društvenih pojava u školskome prostoru jest netolerancija. UNESCO-va Deklaracija o principima tolerancije definira je kao poštovanje, prihvacanje i priznavanje razlicitosti naših svjetskih kultura, naših oblika izražavanja i nacina biti covjek. Potice znanje, otvorenost, sporazumijevanje i slobodu misli, savjesti i uvjerenja. Iako važne medunarodne povelje odreduju i štite ljudska prava i temeljne slobode, u svakodnevnome životu usprkos svemu primjecuje se sve više oblika prikrivene netolerancije kada pojedinci posredno odbacuju ili odbijaju druge, zastrašuju ih, podsmjehuju im se ili izražavaju o njima razlicite predrasude ili stereotipe, stoga je prepoznavanje i pravovremeno sprecavanje, a prije svega preventivno djelovanje i redovito osvješcivanje o uzrocima i posljedicama netolerancije, jedan od prioritetnih projekata suvremenoga školskog sustava i u Osnovnoj školi Gorica u Velenju. Zato je uciteljsko vijece u skladu s clankom 31. Zakona o osnovnoj školi (ZOsn, Ur. l. RS, br. 81/06), koji odreduje godišnji radni plan škole kao temeljni dokument kojim škola odreduje sadržaj, opseg i rasporedivanje odgojno-obrazovnog i ostalog rada u skladu s predmetima i nastavnim planom te opseg i rasporedivanje interesnih i drugih aktivnosti u pojedinacnoj školskoj godini, u školskoj godini 2018./2019. kao dio nastavno-odgojnog programa u njega ukljucilo projekt Stop ogovaranju! i odredilo glavne ciljeve i aktivnosti te zadace osvješcivanja, prepoznavanja i rješavanja problematike netolerancije. Time je škola aktivno pristupila sustavnom ostvarivanju svojeg poslanstva, takoder s planskim prenošenjem takvog sustava vrednota mladima koji ce biti trajno usmjeren i pridonijet ce vecoj toleranciji, poštovanju i prihvacanju razlicitosti te prepoznavanju neprimjerenosti bilo kakvog oblika netolerantnog ponašanja i odstranjivanju njegovih negativnih posljedica i u buducnosti. Osnovni cilj projekta Stop ogovaranju! jest osvijestiti i upozoriti mlade na prisutnost i raširenost, a prije svega na neprihvatljivost te pojave u njihovoj užoj i široj socijalnoj okolini, školi i društvu te ih istovremeno potaknuti i pripremiti na posve samostalno traženje i izražavanje poželjnih oblika suživota medu ljudima i na samokriticno prepoznavanje i izbjegavanje neželjenog, s naglaskom na poticanje pozitivnih autenticnih medusobnih odnosa koji se temelje na vrednotama poštovanja, prihvacanja razlicitosti, prijateljstvu i sudjelovanju. Uz potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, Ministarstva pravosuda, pocasne pokroviteljice projekta pucke pravobraniteljice Vlaste Nussdorfer i uz medijsko pokroviteljstvo casopisa Delo projekt se odvijao na dvije razine, izvodenjem projektnoga tjedna u razdoblju od 12. 11. do 16. 11. 2019. i redovitim ukljucivanjem pojedinacnih projektnih sadržaja u redovitu nastavu s medupredmetnim sudjelovanjem svih strucnih suradnika škole tijekom cijele školske godine. Ucenici kroz proces socijalizacije u školi u svojim maticnim razrednim odjeljenjima uce o životu u zajednici i navikavanju na njega. Vježbanjem umijeca komuniciranja, mijenjanjem, prepoznavanjem i prilagodavanjem uloga jacaju osjecaj empatije i zajednicke dinamike te osvješcuju važnost zadovoljavanja osnovnih potreba i prava covjeka da bude drukciji. [1]. U tu dinamiku neposredno ulaze zaposleni u odgojno- obrazovnim ustanovama, gdje strucni suradnici osim obrazovnih zadataka nastavnih planova u sekundarnoj socijalizaciji u vrijeme nastave preuzimaju i odgojnu ulogu roditelja, cime u razdoblju odrastanja važno utjecu na oblikovanje pojedinceve osobnosti i njegova ponašanja u društvu. Cinjenica je da svaki ucenik u osnovnoškolskom obrazovanju postupno oblikuje svoj identitet, na koji razlicitom intenzivnošcu neposredno utjece više cimbenika iz uže i šire socijalne okoline, roditelji, treneri, suucenici, prijatelji, susjedi /…/ takoder ucitelji i odgojitelji, koji mogu i moraju preuzimati odgovorniju ulogu u procesu suoblikovanja mladog covjeka ne samo aktivnostima koje su planirane u godišnjem planu i programu rada nego i vlastitim primjerom postupanja i ponašanja u razredu i izvan školskog prostora. 3. Izvedba projektnih aktivnosti Nositeljice projekta bile su uciteljice slovenskoga jezika, njemackoga jezika te domovinskog i državljanskog odgoja, koje su na pocetku školske godine u suradnji s obrazovnim centrom Eksena u sklopu planiranja godišnjih planova i programa rada pojedinacnih razrednih i strucnih aktiva pripremile temeljna ishodišta, smjernice i prijedloge za izvodenje medupredmetnog povezivanja i projektnog tjedna. Planirane aktivnosti odvijale su se zgusnuto u razdoblju od 12. 11. do 16. 11. 2019. u obliku organizacije i izvedbe kulturnih dana, koji su istovremeno bili predvideni u individualnim godišnjim planovima i programima rada razrednika pojedinacnih razrednih odjeljenja. Druge aktivnosti odvijale su se organizirano tijekom cijele školske godine i znacile su redovito neposredno i posredno ukljucivanje i obradivanje tematskih sadržaja projekta u nastavi kod razlicitih predmeta i razrednih satova. Obrazovni centar Eksena, kao jedna od uglednijih ustanova u regiji koja obrazuje i savjetuje na podrucju ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosa, osobnog razvoja i tolerancije, mladima je na pocetku školske godine predstavio problematiku ogovaranja kao oblik govora mržnje koji izaziva širenje netolerancije i mržnje, koji se obicno pokazuju u razlicitim oblicima netolerancije, agresije i socijalnog nasilja prema drugima. Ucenici su radom u radionicama kroz glazbu, sliku i rijec te igru upoznavali razlicite oblike ogovaranja, kao što su širenje zlonamjernih poluistina, neistina, laži i izmišljotina kako bi se naštetilo osobnom dostojanstvu druge osobe, cinove mržnje i raznolikost oblika nasilja nad pojedincem te širili poruku o znacenju tolerancije. (Eksena, www.eksena.si) Ucenici 1. i 2. trijade na temu obradenog tematskog sklopa u rujnu su svakodnevno slušali bajke iz serije bajki Lahkonocnice u interpretaciji dramskih glumaca u suradnji s A1 Slovenija i Prvim programom Radija Slovenija. Naime, bajke imaju simbolicno znacenje, s jedne strane pomocu njih najmladi lakše i brže shvate kompleksnije teme, kao što su ljudska prava i temeljne slobode, jacaju osjecaj važnosti poštovanja i prihvacanja drugih bez obzira na etnicku pripadnost, nacionalno podrijetlo, spol, jezik, ekonomski položaj, a s druge strane djetetu lakše prenesemo željene eticne i moralne norme ili vrednote jer se najmladi prilicno brzo mogu poistovjetiti s likovima iz bajki kojima se dogodi nepravda i da je u redu da na kraju pobijedi dobro. Nakon slušanja bajki pod mentorstvom razrednica izveli su krace sadržajne diskusije, na kojima su ucenici objasnili poruku bajke i prepoznali, nabrojali i opisali primijecene primjere pojava (ne)tolerancije te izražavali osjecaje kada bi primijetili neprimjerena i neprihvatljiva ponašanja i postupanja. Dojmove uz bajke na kraju su i likovno izrazili, a djela su zatim izložili po školskim hodnicima kako bi izazvali pozornost na biti, postati i ostati tolerantan prema drugima i drukcijima i tijekom odmora. Važniji dio osvješcivanja o svakodnevnoj prisutnosti pojava netolerancije u društvu predstavljao je kulturni odgoj. Upotrijebljena je metoda lutkarske predstave za ucenike 1. trijade. Izveo ju je obrazovni centar Eksena, koji je odveo ucenike u svijet bajki pomocu lutkarsko-glazbene predstave Dinosaur Tiko i veliki zub, kojom ih je poducio »da moramo voljeti sebe i druge, cak i ako nismo savršeni«. U godišnjim planovima i programima rada ucitelji su na temu tolerancije i u okviru prioritetnog projekta Stop ogovaranju! za ucenike od 6. do 9. razreda planirali kulturne dane. Dan aktivnosti bio je osmišljen medupredmetno, i to tako da su ucenici u razlicitim radionicama vodeno razmišljali ili stvarali na temu tolerancije. Kazališna radionica bila je namijenjena stjecanju i dopunjavanju specificnih znanja i iskustava s podrucja kazališnih i filmskih elemenata. Ucenici su napisali scenarij filmske price i snimili kraci film na temu ogovaranja, koji je sadržavao i situaciju ogovaranja koja je predstavila doživljavanje emocionalne tjeskobe ogovarane osobe ili više osoba koje su ogovaranje izazvale. Film je u završnom dijelu predstavio i moralno te eticno rješenje odigrane situacije s poukom. Buduci da je glazba univerzalni jezik ili onaj medij izražavanja kroz koji su pojedinci stoljecima izražavali svoje individualne poglede na svijet, osjecaje i želje, pa i neslaganje s društvenim prilikama, upozoravali na neželjene oblike ponašanja i sanjali o boljem životu, glazbena radionica medu ucenicima je više nego postigla svoj cilj. Ucenici su iskoristili mogucnost individualnoga izražavanja stvarajuci vlastite autorske pjesme i citajuci vlastite pjesme i pjesme drugih poznatih i posve nepoznatih autora. Poslušali su motivacijski usmjerene tekstove slovenskih i stranih glazbenika, koji se u svojim pjesmama doticu upravo te problematike. Na završetku kulturnoga dana ucenici su vlastitu autorsku pjesmu u obliku rapa otpjevali i na školskome hodniku. Debatu možemo interpretirati kao poseban komunikacijski dogadaj o odredenoj temi, u kojoj se kroz moralno-eticko sito suocavaju mišljenja, pogledi, stajališta, pa i predrasude svih sugovornika. Razgovori su osmislili pojam ogovaranja, njegove uzroke i posljedice, individualna iskustva i moguca rješenja. Ucenici su predstavljali svoje poglede na netoleranciju, proizlazeci iz vlastitih iskustava, tražili su rješenja o mogucim nacinima sprecavanja nasilništva i pri zakljucku se slagali da je biti drukciji vrednota, dodana vrijednost društva i da je rješenje moguce samo zajednickim trudom za širenjem kulturne tolerancije. Na nastavi slovenskoga jezika i satovima razredne zajednice ishodište medupredmetnih projektnih aktivnosti predstavljali su roman za djecu i mlade Cudo, iz 2013. godine, autorice Raquel Jaramillo Palacio i u prijevodu Boštjana Gorenca – Pižame, te film koji je snimljen po istoimenoj knjizi s naslovom Wonder o djecaku Augustu Pullmanu cija je jedina želja bila da ga ostali ucenici zbog njegova neobicnog lica nakon mnogih napornih operacija prihvate kao ravnopravnog. Odlicna prica, s kojom su se ucenici mogli poistovjetiti i gdje se mogao izraziti njihov osjecaj empatije, postala je ishodište za razmišljanja o vlastitim iskustvima iz gledišta osobe koja ogovara i osobe koju ogovaraju, koja su ucenici nakon mjesec dana medusobnih diskusija zabilježili na plakat ili u obliku sastava, pjesme, pisma, bajke, basne, izvješca o stvarnom dogadaju ili u izvedbi intervjua. Djela su zatim bila objavljena na zidovima školskih hodnika, u školskom casopisu i na internetskim stranicama škole. Na satovima razredne zajednice osobna interakcija izmedu ucitelja i ucenika ponešto je drukcija nego na satovima ostalih predmeta, što omogucuje socijalnoj zajednici koju predstavlja pojedinacno razredno odjeljenje priliku za ponešto lakšim, a prije svega bržim nacinom suoblikovanja ucenikovih trajnih navika, uzoraka ponašanja i postupanja te njegovih pozitivnih osobnih znacajki. U tu svrhu na satovima razredne zajednice bile su organizirane posebne radionice, koje su se odvijale prema prirucniku Cudo, koji su dobili svi razrednici u školi i koji su upotrebljavali pri svome radu. Kao što navodi njegova autorica, usmjeren je upravo u plansko razvijanje suosjecanja, empatije i sposobnosti prihvacanja razlicitosti kod korisnika jer svakodnevni meduvršnjacki odnosi utjecu na djetetovo samopoštovanje, samopouzdanje, a time i samouvjerenost, utjecu na poboljšanje meduljudskih odnosa pomocu redovitog izbjegavanja pojava netolerancije i medusobnih sporova. Razmišljanje devetoškolke na satu razredne zajednice: Cijeni ono što jesi. Budi ponosan na ono što imaš. Nemoj se nikada sramiti svojih najbližih. Poštuj svoj izgled, cak i ako si drukciji, razlikuješ se u necemu od ostalih. Cijeni svoje prijatelje. Bez obzira na to što si ti, nikada se ne predaj, uvijek ustraj, nikad ne znaš kako ce ti to dobro doci u životu. Najvažnije je da voliš samog sebe. Nikada se ne pretvaraj da si netko drugi samo zato da bi te drugi voljeli. Budi ono što jesi i uživaj u životu, nemoj se nikada izrugivati drugima jer ce ti se to osvetiti. Na kraju krajeva – svi smo mi ljudi. Projektne aktivnosti bile su ukljucene i u satove domovinske i državljanske kulture i etike. Radionice s naslovom Citat, u kojoj su sedmoškolci u prvome dijelu citali i birali citate ili misli priznatih i posve nepoznatih autora u vezi tolerancije i prijateljstva, usredotocile su se na njihova zanimljiva tumacenja sadržaja citata, prenesenih na iskustva iz svakodnevnog života u školskoj i izvanškolskoj zajednici. U drugome dijelu ucenici su samostalno i u više manjih skupina stvarali vlastite citate na temu tolerancije i prijateljstva, a zatim po cijeloj školi, na svakom hodniku pripremili izložbu izabranih citata kako bi ih svi ucenici, pa i zaposlenici i drugi slucajni posjetitelji škole, mogli pogledati i saznati više o obradenoj tematici. Prioritetnog projekta takoder se doticala tema natjecanja za Cankarevo priznanje za 8. i 9. razrede, koje uvodi mlade u samostalni istraživacki rad i upotrebu literature s podrucja slovenskoga jezika. Ucenici su procitali knjige Kit na plaži (Vinko Möderndorfer) i Moj život (Ivan Cankar). Oba teksta povezuje iskustvo razlicitosti, koje ne premašuje samo vremenske okvire nego i kroz razlicite književne žanrove omogucuje produbljeno razmišljanje o nedacama odrastanja glavnih književnih likova i preslikavanje toga u današnje posve drukcije vrijeme i mjesto (Zajednicka ishodišta i glavni naglasci pripreme na natjecanje u znanju slovenskoga jezika za Cankarevo priznanje 2018./2019., dr. Igor Saksida.). 4. Zakljucak Projektom Stop ogovaranju! ucenici i ucitelji Osnovne škole Gorica od 1. do 9. razreda planski su upoznavali i osvješcivali toleranciju i prihvacanje razlicitosti kao moralno-eticke norme suvremenoga društva. Kroz organizaciju i izvedbu mnogih tematskih radionica, izvedenih u projektnom tjednu i kod izabranih predmeta te na satovima razredne zajednice, ucenici su upoznali problematiku svakodnevne raširenosti ogovaranja u školskom i izvanškolskom okolišu, njegove uzroke, rješenja i negativne posljedice, od stigmatizacije, netolerancije, diskriminacije do nasilja. Rezultati evaluacije projekta Stop ogovaranju! uciteljskog vijeca pokazali su da je projekt postigao svoj cilj. Strucni suradnici izvješcivali su da su ucenici nakon izvedenih radionica, obavljenih projektnih aktivnosti primjetnije, odgovornije i s više poštovanja ulazili u meduvršnjacke i druge odnose, a istovremeno je u školskoj godini 2019./2020. bilo zabilježeno, odnosno izreceno je manje odgojnih mjera s tog podrucja nego u pet godina zaredom prije toga. Radionice, koje su u pravilu završavale izložbama ilustracija, pjesama, stihova, citata, filmova i slicno te razlicitim nastupima pred školskom publikom, ostavljale su vidljive nastavno-odgojne ucinke ne samo na ucenicima koji su u njima sudjelovali nego su i ucenici i ucitelji primijetili da su k prepoznavanju i rješavanju problematike ogovaranja aktivnije pristupali i roditelji, najvjerojatnije zato što su ih djeca kod kuce cešce upoznavala s projektnim aktivnostima u školi i zbog slucajnih razgledavanja izloženih djela s radionica na temu ogovaranja. Istovremeno su strucni suradnici na informacijama i roditeljskim sastancima primijetili vece zanimanje roditelja za sadržajne razgovore s tom tematikom i izraženu pomoc za zajednicko traženje prije svega individualnih rješenja. Uciteljsko vijece je nakon završetka projekta zauzelo stajalište da u interesu djece i škole, pa i lokalne zajednice u kojoj živimo, treba i vrijedi nastaviti odredene projektne aktivnosti i ubuduce. 5. Literatura [1.] Becaj, J. (2001). Razrednik in šolska kultura. Sodobna pedagogika, god. 52/118, br. 1. [2.] Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v Republiki Sloveniji (2011). Krek, J. i Metljak, M. (ur.) Ljubljana: Zavod Rebublike Slovenije za šolstvo. [3.] Rigler Šilc, Katarina., i dr. (2015). Cudo na razrednih urah. Ljubljana: Založba Ocean. [4.] Slovar slovenskega knjižnega. (2000). Ljubljana: Državna založba Slovenije. [5.] Zakon o osnovni šoli /ZOsn/ (1996). Uradni list RS, br. 81/06. Preuzeto s http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO448. Strucni rad POZITIVNA KLIMA UZ POMOC LUTKE Maja Obrenovic OŠ Frana Roša , Cesta na Dobrovo 114, Celje, Slovenija Sažetak: Kroz lutku dijete se može preseliti u drugi svijet, mjesto, vrijeme i može postati druga osoba. Lutkarskim aktivnostima dijete treba najvecu kolicinu slobodnog razmišljanja da bi razvilo potencijale, a skupine u kojima djeca sudjeluju imaju dovoljno slobode za razvijanje ideja. Ne postoje norme za kreativnost. Svako dijete je individua za sebe, a ucitelj / odgajatelj ga potice da napravi lutku i stvori lik na svoj nacin. Djeci koja imaju problema s finom motorikom i samopoštovanjem, osjecaj da mogu napraviti lutku i igrati se s njom pomoci ce u izgradnji samopouzdanja. Kako odrastate, složenost i dizajn lutaka i scena takoder se povecava. Korištenje lutke u odgojno-obrazovnom procesu može znacajno doprinijeti humanijem i manje stresnom ukljucivanju djeteta u proces socijalizacije, u prijelazu iz razdoblja igre u ucenje, u ukljucivanje u grupni rad tijekom škole. Jednostavan oblik lutkarstva je spontana igra s lutkom koja se odvija bez intervencije odrasle osobe. Ovo je svojevrsna simbolicna igra, u kojoj dijete istovremeno razgovara slobodno i opušteno te se igra s jednom ili više lutki i tijekom igre mijenja uloge. Kljucne rijeci: lutka, mašta, igra, motivacija za rad. 1. Uvod Lutka ima cudesnu moc. Pomozite svom djetetu da komuniciraju sa svojim vršnjacima i odraslima. Dijete s lutkom razgovara dopušteno, provjerljivo i sasvim bezbrižno. U njegovim rukama ona postaje odraz njegovih emocija i želja, misli koje potjecu iz stvarnog i imaginarnog svijeta. Svijet lutke je caroban, to je svijet poezije, humora, on ne poznaje granice izmedu ljudi, biljaka i životinja. To je izmišljeni svijet iz mašte. 2. Središnji dio Dojmovi šestogodišnjaka: - Kod kuce imam veliku lutku. Ponekad se sa mnom takoder igra i tata. Vrlo je "smiješno" kada tata „razgovara“ s lutkom. - Volim kada se s lutkom mogu „glupirati- afnati“! - Lutke volim gledati, igra mi se ne svida, jer ne znam što da kažem. Tijekom svog rada, promatrala sam nekoliko generacija djece razlicitih dobnih skupina, uzimajuci u obzir da su djeca osobe s razlicitim sklonostima, potrebama i interesima. Medutim, svi oni imaju nešto zajednicko- vole lutke. Iz tog razloga, važno je znati kako motivirati djecu da sama pronadu mogucnosti igara. Svijet lutaka je svijet poezije, humora, a ne poznaje granice izmedu ljudi, biljaka i životinja. To je izmišljeni svijet mašte. Lutka održava gotovo sve discipline relevantne za razvoj djeteta, kao što su percepcija, razumijevanje, izražavanje u interakciji s okolinom. Djetetova komunikacija s lutkom je njegov nacin izražavanja osobnog mišljenje o okolini koja ga okružuje. Lutka povecava djecju maštu i kreativnost, dva najvažnija elementa za daljnji razvoj. Djeca doživljavaju stvarnost po svojoj volji. Vecina njih ima poteškocu s prihvacanjem onih segmenata u koje nisu izravno ukljuceni. Lutka služi kao pomoc kod prevladavanje raznih teškoca i problema. U jezicnom obrazovanju lutka ima važnu ulogu. Djeca s njom komuniciraju – „razgovaraju“ . Ona razvijaju svoju sposobnost slušanja i artikulaciju glasova. Koristeci lutke u odgojno-obrazovnom procesu, možemo znacajno pridonijeti humanijem i manje stresnom ukljucivanju djece u proces socijalizacije, prijelaz iz razdoblja igre u proces ucenja, da se lakše ukljuce u grupni rad tijekom školovanja. Jednostavan oblik lutkarstva je spontana igra s lutkom, koja se javlja bez intervencije odrasle osobe. Postoji neka vrsta simbolicke predstave u kojoj je dijete samo i slobodno te opušteno za razgovor i igru s jednom ili više lutaka, a u isto vrijeme je sposobno tijekom igre mijenjati uloge. U poducavanju likovne umjetnosti, izradujem s djecom razlicite lutke. Jednostavne i najlakše za izradu su lutke od naših prstiju ruku,na jagodice jednostavno nacrtamo lica i odjenemo ruku u odjecu od plastelina. Napravimo odjecu od rukavica, carapa ili papira. Tako lutka dobiva svoj karakter i važne osobine. Lutke od papira su važne za umjetnicku osjetljivosti i orijentaciju u prostoru.“Marionete“ su tipicne lutke koje simboliziraju manipulaciju: nad njima je uvijek netko tko provodi svoje pokrete. Jednostavne marionete djetetu izgraduju pozitivnu sliku samopoštovanja. S djecom sam izradila jednostavne marionete iz plasticnih cašica od kiselog mlijeka ili jogurta. Za izradu smo trebali: vunu, kinder jaje, kolaž papir za izradu lice i dva kratka štapica za pokretanje marionete. Djeci sam prethodno probušila posude (dvije rupe za ruke i dvije rupe za noge) . Djeca su pomocu štapica za ražnjice provukla vunu kroz rupice, te su na to objesila kinder jaje. Iz kolaž papira su izrezala oci, nos i usta. Od vune smo izradili kosu, te smo je pricvrstili na plastiku. Dva štapica smo povezali u X, uveli smo cetiri duža komada vune: dva za ruke i dva za noge. I Marioneta je bila spremana za igru. Kako su djeca prihvatila nove lutke? U trenutku izrade su morali biti vrlo oprezni, uporni i snalažljivi. Svaki ucenik je napravio svoju lutki i dao joj ime. U razredu smo izradili lutke iz otpadnog materijala koji su djeca donesla od kuce. Uglavnom, to su kutije, zatvaraci, plasticne caše, plasticne boce, vuna, štapici ... Sa svojim se lutkama igraju, rastavljaju ih i uvijek su dostupne djeci. Ponekad znaju sami napraviti predstavu i na taj nacin privuci drugu djecu. Tijekom predstave oni se dogovaraju o tome kako i tko ce igrati. Oni takoder odlucuju hoce li igrati zamišljene ili poznate price. Kad je sve spremno, pozovu me u gledalište. S veseljem ih poslušam, jer su njihovi dijalozi vrlo originalni, a djeca mogu biti ponosna da sam njihov slušatelj i gledatelj. Lutku cesto koristim na pocetku sata kako bih motivirala pojedine aktivnosti, a može potaknuti pojedince da rade tijekom odredenog zadatka. Koristeci lutke u odgojno-obrazovnom procesu, možemo znacajno pridonijeti humanijem i manje stresnom ukljucivanju djece u proces socijalizacije, prijelaz iz razdoblja igre u proces ucenja, da se lakše ukljuce u grupni rad u tijeku školovanja. Lutka ce vam pomoci da zaokupite pažnju jer je još uvijek najcešci oblik školovanja, frontalna nastava. Moje mišljenje je, da lutaka nikada nije previše. Uz pomoc lutaka možemo pobijediti strah od govora pred mnogo ljudi. Djecu navodimo da upotrebljavaju razlicite glasnoce i na promjenu glasova. Djeca uživaju u igri s lutkom, a kroz igru i puno nauce. 3. Zakljucak Lutka je neophodan dio u djetinjstvu. Djetetu ona nije samo zabava. Uz nju razvija govor, motoricke sposobnosti, jaca mašta i pobjeduje strahove. Dijetu omogucuje da kroz nju kaže svoje misli, želje i težnje. Lutke ce nam uljepšati mnoge dane, i olakšati mnoge trenutke tuge, ocaja i napetosti u svakodnevnom životu te u školi. Ne zaboravite: Svijet lutaka nema granica! 4.Literatura [1.] Marjanovic Umek, Ljubica, Zupancic Maja (2006): Psihologija otroške igre. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete. [2.] Ogulin, R. (2007). Lutka v šoli. Revija Vzgojiteljica, št.5. letnik IX. [3.] Varl, Breda (1995): Lutke na palici. Šentilj: Založba Aristelj, Ljubljana. [4.] Varl, Breda (1997): Rocne lutke. Šentilj: Založba Aristelj, Ljubljana [5.] Zorec, Darja (2010): Preproste lutke. Grosuplje: Knjigca, 2010. Strucni rad UCENJE POKRETOM RADI LAKŠEG PAMCENJA Maja Obrenovic OŠ Frana Roša, Cesta na Dobrovo 114, Celje, Slovenija Sažetak Kreativni pokret jedan je od pristupa ucenju koji je tek nedavno dobio više pozornosti. Ucenici osmišljavaju i implementiraju sadržaje ucenja pokretom. Ovo je novi pristup ucenju pomocu kojeg možemo nadograditi lekcije i ponuditi sadržaj ucenja ucenicima pokretom. To obogacuje lekcije i cini sadržaj ucenja još atraktivnijim. Na taj nacin pružamo studentima priliku da izraze svoju kreativnost. Lekcija u kojoj se gradivo prenosi pokretom mnogo je razumljivija i zanimljivija za ucenike. Ucenici postaju aktivni clan ucionice, jer kretanje potice njegovu kreativnost, povecava motivaciju za rad i suradnju. Ucenje pokretom omogucuje i potice razvoj djece u svim podrucjima. Možemo razgovarati o holistickoj metodi ucenja, gdje ucenici razumiju ili prihvacaju informacije i umom i tijelom. Integrirane metode ucenja ukljucuju kreativno kretanje. Svaki ucitelj ima svoj nacin poucavanja. Ipak, prilikom planiranja lekcije mora uzeti u obzir da ucenici primaju poruke okoline kroz pet osjetila: vrstu, miris, vid, sluh ili okus. Naime, poznajemo ucitelje koji kod ucenika razvijaju uglavnom slušni (aditivni) nacin primanja informacija i vizualni (vizualni) nacin. Neki takoder pokušavaju prenijeti informacije ucenicima pokretima i dodirom (kinesteticki nacin). Kljucne rijeci: igra, kreativni pokret, studenti 1. Uvod Kreativni pokret jedan je od malo modernijih pristupa ucenju. Izraz kreativni pokret sastoji se od dvije rijeci kreativan i pokret. Rijec kreativan može se povezati s rijecju kreativnost, što je oduvijek bila ljudska potreba. U posljednje vrijeme posvecujemo joj više pažnje i u školi. Svako ljudsko bice ima potrebu za stvaranjem i igrom, kao i za pokretom. Djeca posebno, koja puno vremena provode u školi u zatvorenom, gdje moraju sjediti za stolom i odmarati se, imaju posebno izraženu potrebu za kretanjem i igrom koja im omogucuju opuštanje i razvijanje mašte i kreativnosti. "Kreativnost se definira kao aktivnost, svojstvo mišljenja, nacin razmišljanja, sposobnost, osobina licnosti ili potez" [5]. 2. Središnji dio U današnje vrijeme školska praksa cesto nije u skladu sa znanjem o funkcioniranju djecjeg mozga, što ucenicima cini lošiji uspjeh u nastavi. Autor predlaže promjenu nastavnih metoda. Daje primjer istraživanja u kojem su neuro znanstvenici istraživanjima potvrdili da pokret ima pozitivan ucinak na rad mozga. Pokret priprema mozak za ucenje i organiziranje. Naime, kad se krecemo, posljednji, donji dio mozga postaje vrlo aktivan i živci prenose informacije u više dijelove mozga koje koristimo za koncentraciju. Kretanjem možemo biti koncentriraniji i samo zadržati koncentraciju dulje. Djeca su koordinirana u kretanju, imaju više ravnoteže i mozak bolje radi. Koordinirano kretanje obje polovice tijela (lijeva strana mozga kontrolira desnu, a desna lijeva) dovodi do koordiniranog funkcioniranja obje polovice mozga i tako pozitivno utjece na djecje sposobnosti ucenja. Djeca ne moraju nužno nauciti najviše ako sjede na mjestu. Kad sjedi, mozak je manje organiziran, manje aktivan, što utjece na koncentraciju i posljedicno motivaciju ucenika za nastavu [1]. Djeca se krecu spontano i prirodno. Kroz pokret upoznaju okolinu i reagiraju na nju. Nitko ih ne uci kako skakati od radosti, valjati se po travi ili se bijesno bacati na pod. Kada udu u osnovnu školu, djeca su sposobna za neverbalnu komunikaciju. Ali ucitelji cesto ne koriste dovoljno ovaj prirodni resurs ili ga cak guše [4]. U nastavku cu predstaviti najcešce oblike kreativnog poucavanja prema Kroflicu [5], koji se mogu koristiti u ucionici. 1. Rajal igre su aktivnosti u kojima sadržaj ilustriramo pokretima, plesom i pjevanjem. Oni su posebno povezani sa sportskim i glazbenim obrazovanjem, gdje su cesto ukljuceni u temu. 2. Pantomima je aktivnost u kojoj pojedine rijeci, recenice ilustriramo samo pokretima, bez upotrebe govora. Potice izvodaca da tocno oponaša razlicite dogadaje i stoga zahtijeva pažljivo promatranje i empatiju za razlicite uloge. 3. Spontane i usmjerene igre uloga, dramatizacija pokreta, plesa i govora (socio-dramske igre) aktivnosti su u kojima djeca cjelovito realiziraju razlicite realne i maštovite sadržaje pokretom i rijecju. 4. Didakticke igre u pokretu odabiru se iz razlicitih obrazovnih podrucja, prilagodavaju i stvaraju nanovo zajedno s djecom. Rijec je o didaktickim igrama u užem smislu kojima postižemo konkretne operativne ciljeve u razlicitim nastavnim i obrazovnim podrucjima. 5. Ilustracija pokreta nastavnim materijalom aktivnost je u kojoj se predmetni materijal za ucenje definira uz pomoc pokreta. O odabranom nastavnom materijalu razgovara se, istražuje i kreira sa studentima kretanjem pojedinih dijelova tijela. 6. Opuštanja su aktivnosti kroz koje ucenike opuštamo, smirujemo i pripremamo za daljnji rad. Opuštajuce aktivnosti poticu maštu i kreativnost ucenika. Kreativno kretanje može se dogoditi u frontalnom, individualnom ili grupnom obliku. Takoder se može koristiti kao metoda obrazovanja za mir i nenasilje (kooperativne igre), koja promice rješavanje nekonfliktnih problema [5]. Metoda kreativnog kretanja može se ukljuciti u lekcije na razlicite nacine: kao motivacija, predstavljanje novih pojmova, konsolidacija i ponavljanje ili završavanje lekcije. Kreativni pokret može se koristiti u matematici. Izvrsna je prilika za ucitelje da ucenicima pokažu još jednu stranu poucavanja, u kojoj su i ucenici aktivno ukljuceni u aktivnosti kako pokretom, tako i svojim idejama. Kreativnim pokretom ucenici uce i izražavaju matematicki sadržaj kroz um i tijelo, razvijaju svoju kreativnost, jacaju društvene odnose u ucionici, uce matematiku i u svemu tome se zabavljaju. Lijepo je uci u ucionicu u kojoj ucenici s osmijehom na licu rješavaju i uživaju u matematickim problemima. Mislim da je želja svih ucitelja da ucenici uživaju u školi, vole se vracati u nastavu, sudjelovati u nastavi. Kreativni pokret jedna je od mogucnosti koja, po mom mišljenju, može pomoci u postizanju ovih ciljeva. Kreativnim pokretom dopunjujemo, nadogradujemo i poboljšavamo satove matematike. Kao i kod svake metode i pristupa ucenju, i ovdje se mogu pojaviti problemi. Vecina problema uglavnom je tehnicka: premalo prostora, broj djece, odgovarajuca glazba. Tijek lekcije diktiran je nastavnim planom i programom, u koji je trenutno ukljucen kreativni pokret, tako da su ucitelji i s ove strane malo ograniceni. Nastavnici se takoder mogu susresti s nesporazumom roditelja i drugih ucitelja prema pristupu ucenju koji ocekuje i zahtijeva od ucenika da se krecu, budu aktivni i ne smiruju sjediti. Unatoc svim poteškocama, cini mi se da ce prava volja i trud uroditi plodom i rezultati ce se uskoro pokazati i u znanju i u ponašanju ucenika. 3. Zakljucak Svjestan sam da kao nastavnik moram znati pokazati matematicke pojmove ucenicima na razumljiv i ilustrativan nacin kako bi mogli nadogradivati svoje znanje iz razreda u razred. Otkrila sam da studentima mogu pružiti i sadržaj ucenja kroz kretanje, nudeci im tako raznovrsnije i aktivnije lekcije. Studenti sudjeluju u tjelesnim aktivnostima, zabavljaju se, razvijaju svoju kreativnost, istovremeno uceci i nadogradujuci svoje znanje. Kreativni pokret kao pristup ucenju u matematici uglavnom se koristi u ponavljanju i ucvršcivanju matematickih pojmova. Kroz mnoge motoricke aktivnosti možemo konsolidirati i ponoviti matematicke pojmove. Studenti ih upoznaju na jasan, zanimljiv i razumljiv nacin. Znanje koje stjecu iz udžbenika i radnih bilježnica ucvršcuju pokretom. Na taj nacin matematicki pojam uce na holisticki nacin, kako umom, tako i tijelom. Ucenici cesto imaju problema s prikazom matematickih pojmova, kreativnim kretanjem možemo ucenicima prikazati matematicke pojmove na drugi nacin koji im možda više odgovara. U svemu tome važna je uloga ucitelja, koji predstavlja vodu i organizatora. O njemu ovisi hoce li se aktivnosti provoditi ili ne. Mora paziti na dosljednost i tocnost davanja uputa i same provedbe. Nastava bi i dalje trebala ukljucivati pisanje, citanje, racunanje i rad u radnoj bilježnici, jer ne bi bili postignuti svi ciljevi da se umjesto svih metoda koristi samo kreativni pokret. Kreativnim pokretom poboljšavamo, dopunjavamo i nadogradujemo lekcije. 4. Literatura [1.] Burns, T. (2011). Možgani so mišica, ki jo je treba krepiti, clanek: Iz Dnevnikovega Objektiva. Pridobljeno18. 4. 2011, iz http://www.dnevnik.si/objektiv/intervjuji/1042436769 [2.] Kroflic, B. (1992). Ustvarjanje skozi gib. Ljubljana: Znanstveno in publicisticno središce. [3.] Geršak, V. (2007). Pomen poucevanja in ucenja s plesno-gibalnimi dejavnostmi v vrtcu in osnovni šoli. Sodobna pedagogika. [4.] Griss, S. (1998). Minds in motion:a kinesthetic approach to teaching elementary curriculum. Portsmouth: Heinemann. [5.] Kroflic, B. (1999). Ustvarjanje skozi gib. Ljubljana: Znanstveno in publicisticno središce. [6.] Kroflic, B., Gobec, D. (1995). Igra-gib-ustvarjanje-ucenje. Novo mesto: Pedagoška obzorja. [7.] Žagar, S., Geršak, V., Cotic, M. (2006). Ustvarjalni gib kot metoda poucevanja matematike. V: Zbornik izvleckov in prispevkov / 4.mednarodni simpozij Otrok v gibanju, Portorot, Slovenija. Koper: Univerza na Primorskem, Znanstveno- raziskovalno središce. Strucni rad MOŽE LI UCENJE BITI IGRA? Vandy Šinigoj Franko OŠ Raka Jedan od glavnih razloga neuspjeha, nezainteresiranosti i posljedicnog nezadovoljstva ocjenama ucenika na nastavi je nedostatak motivacije za ucenjem. Kako pobuditi zanimanje ucenika za nastavu, kako ih privuci nekom predmetu i olakšati im rad? To možemo djelomicno uciniti pomocu igara. Didakticke igre pobuduju zanimanje za ucenjem, jer pokazuju ucenicima da odredeni predmet nije toliko zahtjevan, dapace može biti i zabavan. Na taj nacin privlacimo ucenike materijalu i posljedicno im olakšavamo razumijevanje. Neki tvrde da su igre prikladne samo za djecu rane dobi, ali prave didakticke igre pogodne su za motiviranje ucenika razlicite dobi i (pred)znanja. Uvodenje didaktickih igara u ucionicu mijenja rad ucitelja i ucenika. Ucenike cini znatiželjnima i više zainteresiranima. Medutim, na ucitelju ostaje ta mogucnost da to iskoristi i preokrene u korist ucenika. Sažetak Kljucne rijeci: poucavanje, motivacija, didakticke igre, ucenje 1. Uvod Motivacija je nešto što nas pokrece i drži u pokretu, odreduje smjer našeg djelovanja i pomaže nam da odredenu stvar ostvarimo do kraja. [5] A kako motivirati ucenike? Kako ih približiti razumijevanju gradiva? To su pitanja koja si postavlja svaki ucitelj.Znamo da je osnovna aktivnost i istodobno potreba svakog djeteta igra. Igra utjece na djetetov tjelesni rast, razvoj njegove inteligencije, stjecanje iskustva i znanja, djetetov emocionalni život i njegov razvoj u društveno bice. Kada se dijete igra, vježba i jaca mišice i živce, ono stjece razne vještine i uci o svojim sposobnostima. U igri takoder uci o fizickom okruženju i pravilima koja njime upravljaju. Na temelju stecenog iskustva stvara koncepte, uci razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susrece. Igra djetetu omogucuje upoznavanje vršnjaka, ucenje odnosa s drugim ljudima, stjecanje tolerancije, prijateljstva i osjecaja suradnje. Tijekom igre dijete se susrece s raznim problemima i preprekama i, na svoj nacin, svladava ih tražeci nove putove. [1] Stoga je igra vrlo složena aktivnost koja se može provesti na vrlo razlicite nacine i daleko je od toga da je u potpunosti istražena. Povezana je s ucenjem, jer poboljšava i jaca sposobnosti i vještine. [2] Pa kako ukljuciti igru u ucenje? 2. Igra u nastavi Cinjenica da djeca ulaze u školu s pet ili šest godina govori u prilog korištenju igre u ucionici. Poucavanje igrom takoder zahtijeva od ucenika da ispunjava svoje dužnosti i slijedi školska pravila, ali takav je nacin rada zabavniji i blizak ucenicima. Poucavanje kroz igru najprikladnija je metoda za ucenike u prvoj trijadi, jer su razigrani i živahni, pažnja im je još uvijek kratkotrajna, pa je motivacija za pojedinacne aktivnosti vrlo važna. Ako je igra zanimljiva, pažnja je duže traje. Uvjet za uspjeh je radost rada. Igra povecava motivaciju, zanimanje, pažnju i cini ucenje zanimljivijim. Ucenicima su zadace povezane s igrom drugacije, zato su tako dobiveni rezultati razumljiviji i trajniji. Igra je pogodna za sve dijelove školskog sata. Može se koristiti u uvodnom dijelu kao uvodna motivacija za privlacenje pozornosti ucenika i motiviranje za daljnji rad. Prikladna je i za bavljenje novim gradivom koje ucenici nesvjesno uce kroz igru i tako ga jednostavnije i brže pamte. Na kraju lekcije igrom ponavljamo predmet i provjeravamo jesmo li postigli postavljene ciljeve. Igre s didaktickom vrijednošcu najcešce se koriste u školi. 2.1. Didakticka igra Didakticke igre ne osmišljavaju ucenici, vec ih ucitelj sastavlja prilagodavajuci ih odredenom cilju. Samo ucitelj zna koje obrazovne ciljeve želi postici, dok ucenici nisu svjesni da uce kroz igru. Ciljevi ucenja tako se postižu na ugodan nacin, ali za to nam treba puno više vremena nego za pripremu frontalnog sata. Ako želimo da didakticke igre postignu svoju svrhu, moramo ih prilagoditi razvojnoj fazi ucenika i njihovom interesu. Važno je da igre pobuduju zanimanje i znatiželju. Za ucenike razlicitih sposobnosti možemo pripremiti igre sa zadacima razlicite težine. Mnogi ucitelji kažu da nemaju pojma kako dizajnirati igre. U stvarnosti to nije tako komplicirano, jer kao osnovu možemo koristiti društvene igre koje ucenici vec poznaju i dodavati im nova pravila kojima postižemo željene ciljeve. Najjednostavnije i ujedno najcešce korištene igre u nastavi su sljedece: o Igre s kartama za ucenje brojeva, racunskih operacija … Primjer kartaške igre: "Pronadi umnožak" U ovoj igri uzimamo 20 karata s ispisanim brojevima. Stavite ih na stol tako da budu vidljivi brojevi. Jedan od ucenika govori umnoške, a ostali se natjecu tko ce od njih prvi pronaci dvije kartice s odgovarajucim umnoškom. C:\Users\Compy\Desktop\20201128_113341.jpg Slika 1: Igra »Pronadi umnožak« o Igre s kockama slicne su igrama s kartama. Uz pomoc njih ucenici mogu nauciti brojati, racunati, odredivati glasove u rijeci ili pricati price. Primjer igre kockicama: "Kocke pricalice" Ucenik baca kockice i pokušava sastaviti pricu koristeci što više rijeci koje su predstavljene kockama. Pobjednik je onaj koji u prici upotrijebi više rijeci. C:\Users\Compy\Desktop\20201128_113904.jpg Slika 2: Igra s kockama pricalicama o Igre "Ne ljuti se" djeci su najpoznatije igre. U ovoj igri bacamo kockice i, ovisno o tome koliko kocke pokazuju, pomicemo figuricu u odredenom smjeru i redom. Pobjednicka figura prva je koja je stigla do cilja. [4] U pojedinim poljima ucenici moraju rješavati logicke, matematicke, motoricke i druge zadatke. o Domino se postavljaju u parove prema jednoj ili više karakteristika istovremeno (boja, slike ljudi i životinja, geometrijski oblici ...) ili prema nekoj opcoj povezanosti (stablo jabuke - jabuka, škola - ucenik). [4] o škola - ucenik). [4] C:\Users\Compy\Desktop\20201128_120852.jpg Slika 3: Igra »Abeceda« o Slagalice, dopunjalke igraju se prema pravilima presavijanja, sastavljanja i dopunjavanja slika odnosno trodimenzionalni objekti koji su izrezani ili podijeljeni na razlicite nacine. [4] C:\Users\Compy\Desktop\20201128_140831.jpg Slika 4: Igra z dominom o Memori igre prikladne su za treniranje vještine pamcenja. Ucenici pokušavaju zapamtiti prisutnost, raspored, oblik i naziv predmeta, redoslijeda izlaganja, rijeci i brojeva. [4] C:\Users\Compy\Desktop\20201128_120656.jpg Slika 5: Slagalica s racunanjem C:\Users\Compy\Desktop\20201128_141214.jpg Slika 6: Igra »Matematicki memori« Navedene igre mogu se kupiti ili ih možemo sami izraditi uz malo dobre volje. 2.2. Funkcije didaktickih igara U didaktickim igrama najviše se istice socijalna funkcija, jer se ucenici tijekom igre druže, uce o važnosti suigraca za provedbu odredenih igara uzimajuci u obzir ostale clanove. Didakticka igra utjece na vecu produktivnost u školi. Ucinak se povecava u opuštenim, optimisticnim situacijama, dok je nizak u tjeskobnijim i stresnim situacijama. Unatoc nižoj produktivnosti ucitelja, ucenici puno uce jedni od drugih kroz didakticku igru, prihvacajuci pritom razne izjave i objašnjenja o odredenom predmetu. Didakticke igre takoder daju nastavniku povratne informacije o uceniku i tako mu pomažu u planiranju daljnjeg rada. Kroz igru ucenik izražava osobne karakteristike kao što su sposobnost komunikacije, tolerancija, poštovanje vršnjaka, razumijevanje, prihvacanje pravila i tolerancija. Prepoznajuci ove osobine, ucitelj se može usredotociti na pomaganje i rješavanje problema ucenika. [3] 3. Zakljucak Ucenici ulaze u školu s pet ili šest godina kada se njihov svijet još uvijek vrti oko igara. Stoga je dobro nastaviti s igrama u školi, jer je ucenje uspješnije u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi. Mnogo je mogucnosti korištenja didaktickih igara u nastavi. Mogu se koristiti u svim temama (i predmetima).Ukljucivanjem didaktickih igara u lekcije cinimo gradivo zanimljivijim i privlacnijim ucenicima. Pogotovo u prvim razredima, ucenje kroz didakticke igre vrlo je poželjno, jer ucenicima omogucuje lakši prijelaz izmedu igre, zabave i rada koji ucenje predstavlja. Didakticke igre omogucuju razvoj osjetilnih, motorickih i intelektualnih sposobnosti ucenika. Pri odabiru moramo paziti na raznolikost igara kako ucenicima ne bi bilo dosadno. Takoder je potrebno obratiti pažnju na ucestalost korištenja didaktickih igara, jer prezasicenost igrama dovodi do umora ucenika, a time ne postižemo željeni cilj. Unatoc igri, u ucionici mora postojati radna disciplina i suradnja izmedu ucenika. 4. Literatura [1.] Bognar, L. (1987). Igra pri pouku na zacetku šolanja. Ljubljana: DZS. [2.] Horvat, L., Magajna, L. (1987). Razvojna psihologija. Ljubljana: DZS. [3.] Krapše, T. (1998). Didakticna igra pri pouku. Razredni pouk, 1/1, str. 14–15. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [4.] Marjanovic, L. s sodelavci. (1981). Igra in igrace. Ljubljana: ZPM Slovenije. [5.] Pintrich, P. R., Schunk, D. H. (1996). Motivation in education. Englewood Cliffs: Prentice Hall. Upute za autore 1.PRIPREMA TEKSTA CLANKA Format: Microsoft Word. Jezik: hrvatski 2. DOSTAVLJANJE RADA: rad se dostavlja u sljedecem obliku: format a4, velicina slova 12 pt, vrsta fonta Arial, jednostruki prored, iskljucivo elektronickim putem na adresu varazdinskiuciteljcasopis.info@gmail.com. Na prvoj stranici rada, ispod naslova u sredini, treba navesti ime i prezime autora te ustanovu zaposlenja. 3. OPSEG RADA: ukljucujuci sažetak i bibliografiju, rad može imati najmanje 3, a najviše 10 stranica. 4. SAŽETAK RADA: do 200 znakova, vrsta fonta Arial, velicina slova 12 pt, treba ukazati na svrhu rada, glavne orijentacije te zakljucak. Sažetak je potrebno staviti na pocetak rada. Ispod sažetka, potrebno je navesti kljucne rijeci (do pet rijeci koje nisu spomenute u naslovu rada). Sažetak rada, uz naslov i kljucne rijeci, dostavlja se na hrvatskom jeziku. 5. GRAFICKI PRILOZI: slike i tablice moraju se nalaziti na odgovarajucem mjestu u tekstu. Svaki graficki prikaz ili tablica moraju imati naslov i numeraciju s kojom su u tekstu povezani. Naslov slike, tablice ili grafickog prikaza nalazi se ispod. 6. REFERIRANJE I LITERATURA: casopis Varaždinski ucitelj primjenjuje Vancouver sustav referiranja i navodenja bibliografskih jedinica. U popisu literature potrebno je uvrstiti samo one bibliografske jedinice temeljem kojih je rad napisan. Ako se u radu navode tude misli, recenice ili sintagme, izvor je potrebno navesti u tekstu (npr. [1]…[2]…), a ne u bilješkama na dnu stranice ili na kraju rada. U popisu literature potrebno je navesti abecednim redom po prezimenima autora sve radove koji se referiraju ili navode u tekstu. Za internetske izvore potrebno je navesti datum preuzimanja izvora. Kozina, A. Alajbeg, N.Maranguic-Primjena timske i projektne nastave u tehnickoj kulturi………………[5] A.Hasikic-Samoucinkovitost ucitelja……………………………………………………………………………………………….[15] R.Lovric, N. Bjeliš-Stavovi ucenika o nastavi na daljinu……………………………………………………………………[21] Z.Hercigonja-Razvoj pedagoške misli kroz povijest………………………………………………………………………..[31] Z.Hercigonja-Suvremeni programi, pravci i zahtjevi pedagogije……………………………………………………..[43] N.Poloncic-Poucavanje slovenskog kao drugog jezika…………………………………………………………………….[58] P.Avguštin-Matematika kod mladih ucenika…………………………………………………………………………………..[72] I.Kaplan-Projekt asistent-nova uloga………………………………………………………………………………………………[77] A.Perhavec Cok-Projektni tjedan-živimo zdravo jer se zdravo hranimo i krecemo………………………….[84] M.Škrbina Rozman-Petica na daljinu………………………………………………………………………………………………[94] M.Baškarad-Ucenje ucenja i formativno pracenje sudjelovanje u skupini za školski savjetodavni rad i formativno pracenje……………………………………………………………………………………………………………….[100] N.Šraml-Uvodenje dramske skupine u srednjoj školi…………………………………………………………………....[111] D.Idžojtic-Veslanje u osnovnoj školi……………………………………………………………………………………………...[126] B.Idžojtic-Pilates vježbe u osnovnoj školi……………………………………………………………………………………….[132] B.Idžojtic-Preventivno-korektivne aktivnosti u osnovnoj školi…………………………………………………….…[140] N.Zadražnik-Pahuljica Potepinka-autorska prica……………………………………………………………………………[148] I.Vitrih-Suvremeni pristupi kod predavanja nastavnih sadržaja unutar podrucja likovne umjetnosti……………………………………………………………………………………………………………………………………[157] V.Kovacec-Rad s nadarenim ucenicima trebao bi svakom ucitelju pružiti izazov i priliku za kreativni rad…………………………………………………………………………………………………………………………………………….…[167] V.Kovacec-Kako zaštititi okoliš od nepotrebnog onecišcenja…………………………………………………… …[175] S.Golež-Važnost igre na djetetov razvoj………………………………………………………………………………………[182] M.Novak-Važnost plesa u male djece u školi…………………………………………………………………………….…[195] D.Bastl-Tajna uspješnih ucenika………………………………………………………………………………………………..…[202] D.Bastl-Prednosti i nedostaci ucenja na daljinu……………………………………………………………………………[208] M.Novak-Razvijanje rucnih vještina kao priprema za opismenjavanje…………………………………………[214] J.Stanko-Radni dan u posebnom programu odgoja i obrazovanja……………………………………………….[219] J.Stanko-Uporabni proizvod-projekt……………………………………………………………………………………………[228] M.Frangež-Ucenje na daljinu u drugom razredu…………………………………………………………………………[238] J.Vogrinec-Individualizirano opismenjivanje u 1.razredu…………………………………………………………….[245] L.Šraml-Formativna pratnja djece u pocetnoj pismenosti…………………………………………………………...[256] B.Horvat-Nadareni ucenici i didakticke igre……………………………………………………………………………..…[266] B.Horvat-Ucionica na otvorenom-eko vrt…………………………………………………………………………………..[275] A.Velicki-Obrazovanje na daljinu na sveucilištu za trecu životnu dob………………………………………...[284] R.Zelenjak-Debata:razvijanje kritickog mišljenja i jezicnih vještina……………………………………………..[292] N.Vesel Plos-Elementi Montessori pedagogije u nastavi……………………………………………………………[305] P.Krmelj-Projekt Pasavcek……………………………………………………………………………………………………..…..[312] D.Idžojtic-Smanjenje motorickih sposobnosti ucenika osnovne škole tijekom epidemije COVID-a 19 u 2020. godini……………………………………………………………………………………………………………[322] J.Cvitanic-Tjelesne aktivnosti za razvoj izdržljivosti……………………………………………………………………..[331] J.Cvitanic-Oblikovanje na plohi-jedrilica…………………………………………………………………………………..…[339] J.Cvitanic-Graficka tehnika monotipija…………………………………………………………………………………….…[346] J.Cvitanic-Bacanje lopte u cilj i na daljinu-……………………………………………………………………………….…[353] B.Pitamic Rojc-Ljetovanje u planinskom svijetu: u kolibi ili u šatorima……………………………………....[362] S.Perkovic-Održiva mobilnost………………………………………………………………………………………………….…[370] V.Penec-Stop ogovaranju! ………………………………………………………………………………………………………..[378] M.Obrenovic-Pozitivna klima uz pomoc lutke…………………………………………………………………………...[389] M.Obrenovic-Ucenje pokretom radi lakšeg pamcenja……………………………………………………………… [394] Vandy Šinigoj Franko-Može li ucenje biti igra…………………………………………………………………………… [399] pet