156 Književna poročila.
Književna poročila.
Ueber die couairriretide Strafcompeteiiz der Gerichts- und Vcrioaltungs-behorden, dann die Verjdhrung der administrativ rM behandelndeii StraffdUe. Von Dr. A. Volkar. Prag, 1899. — V knjižici, pod tem naslovom izišli, opozarja naš rojak, c. kr. okrajni glavar v Pragi, na slučaje pravnih prestopkov, ko se pristojnost upravnih oblastev dotika pristojnosti sodnih oblastev in naopak, torej na konkurenčne slučaje, ki se pokažejo, če se prestopki po občnem kazenskem zakonu primerjajo s prestopki, ki so po zakonih in naredbah odka-zani političnim in samoupravnim oblastvom v preiskavo in kaznovanje. Važno je to, bodisi za vprašanje pristojnosti, za odmero kazni, bodisi tudi, kar gospod pisatelj v drugem oddelku še posebej razpravlja, za načela glede zastaranja tistih konkurenčnih kazenskih slučajev, katere je preiskovati administrativnim oblastvom, potem ko je sodišče postopanje uvedlo, a je radi nepristojnosti ustavilo. Razprava pojasnjuje marsikaj in bo vrl pripomoček za prakso. Cena knjižici, ki izide tudi na češkem jeziku, je 30 kr.
Zakonik Štefana Dušana, cara srpskog. I34Q i T3S4- ^'^ "°''-'<' i^dao i objasnio St. Novakovič. (Dalje.) Tako n. pr. u »proheironu« (-poy3'^o; 'Jo;io;) se veli, ako se otmica izvede oružjem ima se otmičar kazniti smrču, a ako se izvede bez oružja tada se kazni, da mu se odrežu obadvje ruke. Zakonik cara . Dušana kazni otmicu, ako stranke pripadaj u vlasteli tako, da se otmičaru imade odrezati obadvije ruke i urezati nos, a ako sebar otme djevojku vlastetinsku ima se objesiti. — Za neka ubivstva imadu se ubojici takodjcr odrezati obje ruke, a istom kaznom kazni ubivstvo i proheiron. Zakonik gdje gdje i sam navodi svoje izvore. Tako se na dva tri mjesta spominju zakoni kralja Milutina. Tome kralju se otvoreno pripisuj u naredbe o poroti i o seoskim megjama. Zakonik je imao i mnogo novoga, što je onovremeno zakono-davstvo prama potrebama državnim odredivalo. Iz svega slijedi, da je glavna misao ondašnjeg zakonodavstva bila, da u zakonik kao u zbornik prikupi i ono, što je u starijim zakonima i povlasticama kao zakon vrije-dilo i ono, što se u narodnom životu kao zakonski običaj držalo. Očcvidno j€, da se sa saborom računalo; ali ti nijesu imala pravila današnjih evropskih ustava i poslovnika. Car je mogao dogovarati se sa saborom kad jc bio na okupu, ali je i radio punom snagom zakonodavne vlasti dogovarajuči se j edino s glavnijim ljudima svoga dvora onda kad sabora nije na okupu.
Književna poročila. 157
U samom Dušanovem zakoniku ima posebnili zakona, koji su bcz sumnjc ranijc snagom carske vlasti izdani bili za potreba u njima nazna-čcnu, a poslijc su sa saborom u dogovoru [jrikupljeni, u zakonik kao sa-stavni mu dio uncseni i potvrdjcni.
Zakonik Dušanov po tomc je zbornik, u koji su predmeti i gradja pritjecali s raznih strana, i iz običaja i starijih zakonodavnih radova i iz onovremcnog ranijcg zakonodavnog rada i iz života samog t. j. iz potreba i interesa onih stalcža, koji su u sastavljanju zakonika kao zakonodavno tjelo učcstvovali, o čem nam se samim zakonikom svjcdoči.
Što sc tiče sadržaja, to je sadržaj prilično obilat. Ovdjc du navesti sadržaj zakonika po najduljem t. zv. prizrenskom rukopisu, po kom je i No-vakovič priudesio svoje izdanje zakonika. Na ovom rukopisu našao je Nova-kovič polaznu tačku za šire razpoznavanje sviju prijepisa, po starini i originalnosti njihovoj. — Po tem rukopisu ima ovaj zakon skupa sa dopunjkom od g. 1354. 187 članaka, od kojih svaki ima svoj posebni naslov.
Zakonik počine člancima o crkvi, u kojima se odrazuju želje i težnje svečenstva s jedne a volja cara Štefana in njegovih ljudi s druge strane da svojoj državnoj vlasti stvore tvrdu osnovicu. Ta je grupa največa i najbolje sačuvana (čl. 1—38.). Za tim u slijedečim člancima govori o braku i od-redjuje, da se za valjanost braka traži crkveno vjenčanje. Govori o duhovnom zakonu, o krščanskoj ekskomunikaciji, o latinskoj herezi, tu se pozivlje na crkvene kanone; o inovjercima, gdje se govori, da brak inovjerca, koji je oženio krščanku ostaje u krijeposti ako se muž prekrsti, dočim u protivnom slučaju nalaže se odijeliti ženu i djecu od njega s di-jelom imetka na njihovu korist, a on sam ima se izagnati; o heretiku, gdje se govori o kazni heretika i onih koji bi ih sakrili. Za tim se rodaju ustanove o korporacijama i klasama pučanstva, a to sačinjava '/o čitavoga zakonika. Na čelu ovih ustanova stoje uredbe o svečenstvu, o njegovim pravima, o njihovom privatnom imetku n. pr. o sve-čeničkoj baštini, govori se o privilegijama svečenstva; oslobadjaju se od javnih dača poreza i podavanja, hranjenja konja carskih, od prevažanja državne imovine. Govori se o nadležnosti crkvenog suda, o dužnostima crkava i manastira davati hranu ubogom itd.
Za ustanovama o svečenstvu slijede pravila o drugoj višoj klasi u gospodstvu o vlastelima. Tu se prije svega utvrdjuju sva prava, što su ih vlastela i vlasteličiči dobili raznima hrizovuljama glede svojih baština. Odrcduje se pravni položaj vlastele naprama njihovim kmetovima, koji su sačinjavali nasljedovno vlasničtvo vlastelina, ali nijesu mogli biti davani v miraz, a zadobivali slobodu samo jednim putem — puštanjem na slobodu. — Za tira se odredjuju prava nasljedstva na nekoje stvari, koje su ostale iza vlastela, kazna (za uvrijedu) ako mali vlastelin uvrijedi velikoga i obratno; kazna za nekoje prestupke, koji su učinjeni bilo od osoba vlasteonog staleža, bilo od nizih, kao n. pr. otmiba olastelinke, blud vlastelinke; govori se o totomičnora ubojstvu ili drugom zlu, odredjuju se pravila kako se ima vlastelin pozvati na sud (čl. 62.). Za tim se govori o glavarima, sirotima, se-
1B8 Razne vesti.
brima ') i o neslobodnira ljudima. U čl. 70. izriče sc, da kuče treba brojiti nc po ognjištu, nego po imanju itd. Ustanovama o nižim klasama pučanstva zaključuje se prvi odio zakonika.
Kako se vidi u tom dijelu sadržaju se ustanove, koje sc odnose nc samo na politička prava usvojena različitim staležima i klasama, nego i na sa svim gradjanska, kakova su prava na upravljanje i uredjcnje imctka od različnih rodjaka, pravo nasljedstva itd. pa onda uredbe kriminalne. No tc ustanovo gradjanske i kriminalne napomcnute su kao slučajno. Po tom kako Bogišid veli, proizlazi, da se prvi dio Dušanova zakonika bavi najviše administrativnim poslovima i javnim pravom države.
U slijededim člancima, koji slijede za čl. 72. sadržaju sc ustanove o imutku. Ovdjc se prijc svega govori o blagu i pasištima, o zemljama i mcdjama seoskim, o crkvenoj zemlji, o pravdi na zcmlju. Tu čl. 83. naredjujc, što da se čini, kad bi se dogodilo, da sc za istu zcmlju izncsu dva carska pismena kao dokazi svojine, to zemlja ima ostati onomu, koji jc njom opravljao do onog vremena (t. j. po svoj prilici do izdanja zakonika).
Treča grupa članaka (čl. 84. do 136.) odnosi sena kriminalno pravo. Ovdje se nabrajaju prcstupci i kaznc za njih, ustanovljuju sc pravila za gradjanski postupak kao n. pr. ovlasteoskom pravu, o pozivu obtuženika na sud, o posljedicama ako sc tko ogluši sudu, o pri-stavu i njegovim dužnostima, o pripadanju kmetova pod sud, o krijeposti pismenih dokaza, o uvedenju u posjed.
_^__ (Konec prih.)