ToSta ri IJIBIJAM IX. Broj 1. CJ Zagrebu, 8. ianuara 1937. Pojedini broi Din 1.50 Uredništvo i uprava Z A O K £ u, MasarvKova 28a. l'eleton 67-80 uredništvo tu uprava za Slovenijo lu slovenski del : uli jske Kra jine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a »Jadranski koledar« za 1937 je odličan almanah emigracije. Kupujte ga — čitajte i širite — jer time širite propagandu za naš narod pod Italijom! _____________________ j GIASIIO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE MARIO NORDIO Tržaški »Piccolo« je zopet otvoril kampanjo za zbližanje z našo državo. Takrat ne stoji v ospredju več glavni urednik Rino Alessi, katerega časnikarska preteklost ni bila baš posebno priporočljiva za tak posel. 5ato silijo sedaj v ospredje drugega urednika tržaškega lista, Maria Nordia. V drugem članku, ki ga je napisal Nor-dio za tržaški »Piccolo«, je navedel vsa področja, na katerih bi se morali zbližati Jugoslavija in Italija, in ga je zaključil s pozivom na beograjske in druge jugoslovanske časnikarje, da naj pokažejo večje Iza Rina Alessia Mario Nordio PONOVNA TALIJANSKA KAMPANJA ZA PRIJATELJSTVO S JUGOSLAVIJOM Kampanju vodi i sada „Piccolo” ~ Jugoslavenska štampa prenosi članke Maria Nordia bez komentara. 11 JUGOSLAVIJI IMA 70.000 EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE, KAŽE „PÌCCOLO11 Mario Nordio podvlači da je Jugoslavija stvarnost razumevanje za novo Italijo. Toda že prva zahteva v tem pogledu, da naj namreč jugoslovanski tiski prenehajo pisati o tem, da Italija vodi pravo časnikarsko kampanjo, zu pridobivanje jugoslovanske naklonjenosti, je v očitnem nasprotju s serijo člankov, ki jih je pisal prej Alessi in ki jih sedaj nadaljuje sam Nordio. Še večjo smolo pa je imel z drugo zahtevo, češ da je že čas, da »preneha absurdno namigavanje na fašistični teror«, kajti kakor za nalašč sledi Nordijevemu članku v »Piccolu« od 27. t. m., kjer je iznesel to zahtevo, poročilo iz Rima, da se je s kr. ukazom podaljšala funkcijska doba izrednega sodišča za zaščito države do 31. decembra 1941. Ko se je to sodišče ustanovilo, je bila njegova funkcijska doba omejena do konca leta 1931. Tedaj pa se je prvič podaljšala za nadaljnjih pet let. Mussolini sam 'e ia ukrep med drugim takole utemeljil: »Razlogi, ki zahtevajo, da se še dalje ohrani izredno sodišče, moramo iskati tud' v dejstvu da v nekaterih obmejnih conah obstojajo ognjišča zločinske infekcije, ki jih vžigajo in netijo elementi onstran meje. Ta moramo na najbolj energičen in najhitrejši način uničiti. Da uspešno zatremo to zločinsko delovanje tujega izvora, je priporočljivo. da ohranimo izredno sodišče, ki združuje z eksemplaričnostjo svojih sodb hitro postopanje. To je tem bolj potrebno, ker zavisi od miru v tem ozemlju v najvišji meri ne samo mir nacije, temveč tudi evropski mir«. Kako krvoločne so bile sodbe tega sodišča v zadnjem petletju, naj pričata samo proces proti onim 13 docela nedolžnim mladeničem iz Koprivišča, ki so bili obsojeni na skupno 330 let ječe, dasi je bilo sodišče in sam Mussolini prepričan o njihovi nedolžnosti, in obsodba jugoslovanskih državljanov, 521etnega trgovca in gostilničarja Tomaža Groharja in 58 letnega lesnega trgovca Ivana Zgaga, na dvajsetletno ječo na podlagi umetno montirane špionažne afere samo da bi jima kot dvolastnikoma onemo-Eočili trgovino in obrt na italijanskem ozemlju, Ni pa še mesec dni od tega, ko sta bili celo njuni ženi, ki sta v odsotnosti možev vodili trgovino in obrt v Italiii, bili izgnani iz Italije. Mariju Nordiu očitno tudi ni znan žalosten primer, ki se je pred mesecem dni odigral v bližini 1 rsta, kjer je karabinjerski brigadir dal brez vsakega povoda ustre >'ti na cesti mladega družinskega očeta Avgusta Smodlako ko se je vračal od dela omov k svoji ženi, ki je komaj ustala od poro ne postelje. Mario Nordio morda rc* ne ve prav ničesar o tem in o podobnih dejanjih, kajti o njih ne smejo pisati italijanski hsti. Sedaj pa zahteva Nordio. da bi o njih molčali tudi jugoslovanski listi, kakor da se ne bi taki teroristični čini več dogajali, ako ne bi o njih pisali listi. Toda tudi z drugimi svojimi argumenti nima Nordio večje sreče. Računati mora z izredno slabim spominom »Piccolovih« čita-♦eljev, ako jim danes servira izjavo, da je »Jugoslavija realnost in da so oni (okoli »Piccola« namreč) to trdili tudi te-da)’ ko ie bilo v nekaterih krogih razsrjeno prepričanje, da je Trodelno kra-ievstvo (Regno Tripartito) samo po-litični izraz in da bi že najmanjši sn-nek lahko zrušil to umetelno stavbo«. Urednik i dugogodišnji bečki izvjestitelj »Piccola« g. Mario Nordio, koji se bavio neko vrijeme u Beogradu, objavio je u »Piccolu« od 25 decembra opširan članak-o talijansko-jugoslovenskim odnosima u vezi s jednom izjavom koju mu je dao pretsjednik vlade g. dr. Milan Stojadinović. U članku se g. Nordio zalaže za talijansko-jugoslovensko zbli-ženje i donosi slijedeću izjavu g. dra Stojadinovića: »članci Rina Alessija koji su nedavno štampani u »Piccolu« o odnosima talijansko-jugoslovenskim učinili su najbolju impresiju u Jugoslaviji, a tako isto bili su i sa moje lične strane mnogo uvaženi, jer su bili inspirisani idejom zbliženja dviju zemalja, što je, u stvari želja svih nas. Uostalom, vaše lične impresije koje ste imali ovih dana u Beogradu, vjerovatno su vam dokazale, đa želje i osjećaje koji su bili izraženi u člancima »Piccola« u potpunosti dijelimo i mi.« Dalje u tom članku g. Nordio veliča ličnost i vanredne državničke sposobno- sti pretsjednika vlade g. dra Stojadinovića i onda završava: »Mussolini je jednoga dana rekao veliku istinu koja je iznenadila svojom elementarnom logikom. On je rekao: »Historija se mijenja, ali geografija ne.« Na osnovu toga kao i na osnovu svih mogućih i nemogućih historijskih dogadjaja Italija i Jugoslavija naći će se uvijek u dodiru na Jadranu. Ispitivanje uzajamnih odnosa političkih i ekonomskih neće biti stvar jednoga dana. Mnogo je grešaka učinjeno i mnogo je otrova usuto s izvjesne strane, koja je imala interesa da nas drži u neprijateljskom stavu i razdvojene. Prema tome trebat će mnogo strpljivog rada, a pored svega i medjusobnog upoznavanja. Kaže se, da dobra volja pokreće bregove, pa ako je tako, zašto ta dobra volja ne bi mogla da približi Apeninski poluotok Dinarskim planinama?« Trgovačke veze su takodjer takve kao da Italija uopće nije susjed Jugoslavije. Tako je Italija u posljednjih 18 godina ne samo u duhovnom pogledu, nego i u djelatnosti privrednih preduzeća, u odnosu MRAK KORIGIRA NORDIA D. ..»tor -Lc.'ric.ù .j.« , iam,- ski »poslanik* u rimskom parlamentu, Giovanni Maracchi (Mrak) napisao je u svome listu 30 decembra 1936 ovaj članak pod naslovom »Misura* (Mjera) kao korekturu članka Nordijevih u »Piccolo*, Prenosimo doslovno taj Mrakov članak, koji je štampan kursivom na prvoj stranici »Corriere istriano*. Mario Nordio je simpatičan drug, rumen, nasmijan, dobroćudan, a osim toga ima i zlatno pero, koje lako i obilno teče po svakoj vrsti papira za rukopise, bilo za uvodnike, bilo za bilješke, bilo kao naročiti izaslanik. Ali se bojimo da je ovih dana njegovo pero teklo previše tako, da mu gdje i gdje nije dalo vremena da u nj malo bolje upre oko. Tako se moglo desiti da nam prijatelj Nordio u tri duga članka pripovijeda kako je u zemlji naših susjeda našao samo cvi-jelanje nada u saradnju s Italijom, otvaranje srca kao bijele visibabe iza zimskog leda, »sunce optimizma*, koje grije ekonomske krugove te im otvara ruiičaste perspektive dobrih poslova sa našom zemljom. Ali zatim eto njegovo brzo pero dolazi da nam brblja, kako u onoj nekoj zemlji nije nikad bilo tako dobro — pravo blaienstvo blagostanja — kako ta zemlja nije imala nikad toliko kupaca, toliko »izvanredne klijentele* kao tada kad je njezina roba ostala blokirana na našoj granici radi talijanskih protusankcija Ali onda treba reći, da ovi ekonomski krugovi hoće baš da puk-nu od blagostanja, ako njihove nade cvatu i> ItojihUt goto unto jesu cvijet cvjetova) prema nečemu što je još unosnije, na primjer trgovački odnosi sa Italijom. Tako se desilo da se prijatelj Nordio muči da nam u tri stupca na dan opisuje znakove »nove atmosfere*, koju on osjeća da se diše svagdje kamogod on upre svoje koralcc. A što čini njegovo brzo pero? Ponavlja i pripovijeda nam sa mnogo odrje-šenja, uvijek o dobroj svrsi, ono što pišu najraširenije novine one sretne zemlje. I za naše osjećanje kao Talijana čitamo i mi o fašističkom teroru, o maltretiranju turista sa strane milicije i doznajemo da fašistička Italija mora da traii sporazum s Engleskom radi teškog unutrašnjeg poloiaja i da si mora pridobiti blagonaklonost Jugoslavije. I kao da to nije dosta, doznajemo takodjer, da u »najotmjenijern noćnom lokalu« glavnog grada one kraljevine Meda i Mlijeka otmjena se publika od srca zabavlja, kad joj njezin obljubljeni glumac nabraja izraze kao: talijanski odrpanci, lazaroni — makaroni — svi svi in malom. Sitnice, malem vmdeii, koji ne kvare optimizam prvom talijanskom novinaru, koji je prešao granicu kod Postojne iza kako je Italija u malo mjeseci uništila vojsku jednog ratobornog naroda, koji nije imao elegantnih varielea, ali si je mnogo Utvarao- i iza kako su najsilnije države na svijetu sa jedno 30 drugih manie silnih uz njih moral/ stariti u korice svoje prijetnje i povući se pred oružanom voljom Dučea i talijanskog naroda Od tada. ako se ne varamo naš je nalog da podignemo stil života naše rase na imperijski stepen. A sa stilom » jezik. Čitateljem »Piccola« je gotovo še dobro poro fašistične stranke in državnih oblasti spominu, da so bili ti krogi tudi v uredništvu tega tržaškega glasila, in da so prav njegovi članki bili čestokrat najbolj stru- pa čitamo, da »je Jugoslavija pri izvajanju svojih načrtov naletela na trnje iredentiz-mov in gibanj manjšin, ki ne bodo dale mi- peni. ru umetelni državni tvorbi, ki jo nosijo ba- Mario Nordio je gotovo tudi pozabil na vso bolj ali manj uradno publicistiko, ki jo je »Piccolo« tako hvalil v svojih kolonah in ki je bruliala strup proti naši državi in našemu narodu. Omenimo od neštetih takih knjižnih publikacij samo knjigo A. Besozzi-ia in V. A. Martinija ’La Jugoslavia e la Pace europea«, ki je izšla v Milanu 1, 1930. Knjiga nosi kot geslo besede, ki jih narekoval Carlo Delcroix: »... kraljevina treh obrazov in sedmih jezikov, žalostna goba, ki se je rodila neko noč v senci versaljskega parka, ki kaže svoj umazan klobuk med Tra-kiškim morjem in Zalivom sv. Marka in ki si dela prst na čoku latinskega lira sta«. Na strani 258 iste knjige, ki je izšla z odobrenjem in gotovo tudi z materialno pod- joneti«. Tudi s svojimi predlogi za kulturno zbližanje prihaja Nordio ob nepravem času. Ne maramo tu zopet ogrevati pesem o brutalnem zatiranju vsakega kulturnega delovanja našega naroda na Primorskem, pač na hočemo opozoriti samo na razne dogodke iz zadnjega časa, ki utegnejo ovirati vsako tako zbližanje. Saj je pa z začetkom zimskega semetra 1936-37 trgovinska visoka šola v Trstu odpravila srbohrvatski jezik kot relativno obvezen predmet iz svojega učnega programa in ga je degradirala na stopnjo prostega predmeta. O tem se g. Nordio lahko podrobneje informira pri svojem kolegu Urbaniju Urbancu, ki je bil lektor srbohrvatskega jezika na univerzi. Ni še mesec dni preteklo od tega, odkar je goriški škofijski ordinariat sklenil, da ne bo prema Jugoslaviji, bila potpuno po strani, dok su naprotiv Amerikanci napunili jugo-slovensko tržište svojim automobilima. Englezi investirali kapitale u jugoslovanske rudokope, Madžari obezbiedili snab-djevanje željezničkog materijala u Jugoslaviji i tako dalje. Zato ima mnogo da se radi u uzajamnom interesu. Naposljetku g Nordio izražava želju, da talijansko-lugoslovcnski sporazum ne ostane samo na papiru, nego da udje u krv dvaju naroda, a tome. veli on, u prvom redu treba da doprinese talijanska > Jugoslovenska štampa. DRUGI ČLANAK MARIA NORDIA O JUGOSLAVIJI KAO STVARNOSTI U drugom dopisu iz Beograda, koji je objavio »Piccolo« 27 decembra, g. Mario Nordio. kao što je obećao u svom prvom dopisu, ispituje mogućnosti za talijansko-jugoslovensko zbliženje. Prije svega g. Nordio tvrdi da Je raspoloženje javnog mnijenja u Jugoslaviji za otvoreno i srdačno zbliženje izmediu Jugoslavije i Italije već tako da i oni krugovi, koji su do nedavno bili nepomirljivi, sada pokazuju takodler želi» »a se »klone sve prepreke koje stoje na puiu uzajamnoj saradnji. Za ovu saradnju — po tvrdjenju g. Nordia — ne zalažu se samo privredni, nego takodjer i politički i kulturni krugovi u Beogradu i u Zagrebu. Zbog toga izjava pretsjednika iugoslovenske vlade g, dr. Stojadinovića, koju je g. Nordio donio u svom prvom dopisu, ne pretstavlja. po njegovom tvrdjenju lično mišljenje g. dr. Stojadinovića, nego je ovo izjava u punoj suglasnosti sa osjećajima znatnog dijela iugoslovenske javnosti Zatim g. Nordio u ovom dopisu prelazi na ispitivanje sadašnje situacije. Politički odnosi izmedju Italije i Jugoslavije, iako se zapaža osjetan optimizam, nisu u stvari ni ukoliko napredovali. Ali osjećanje koje se postepeno javlja u jugoslovenskom javnom mnijenju omogućit će uskoro smirenje i povjerenje, a to je, kaže g. Nordio neuporediv psihološki faktor, koji će moći spontano da dovede do jednog korisno.’ sporazuma. PRIVREDNI ODNOSI SA ITALIJOM Što se tiče privrednih odnosa, situaci ja takodjer nije nepovoljna, iako postoje sve mogućnosti za uzajamno privredno dopunjavanje. U jugoslovenskom iz.vozu je Italija do abesinskog rata imala prvo nije’ sto, ali je zbog sankcija uzajamna trgovinska razmjena opala. Poslije nedavno zaključenog trgovinskog sporazuma primje-(Nastavak na 2. strani) več dovolil, da hi kak tuji (čitaj jugoslovanski) umetnik krasil cerkve na Goriškem. Morda g. Nordiju tudi ni znano, da se noben italijanski avtor ne upa prevesti kake slovenske povesti v italijanski jezik, iz strahu, da ne pade v nemilost pri fašistih. Popolnoma pravilno poudarja Nordio, da je predvsem krivda Italije, ako niso turistične zveze tako tesne, kakor bi bilo pričakovati med dvema sosednjimi državama. Dovoljujemo si pa vprašati g. Nordia, ali mu je znano, kolikim našim rojakom iz Trsta, Gorice in Istre je bila odoita prošnja, da bi smeli za praznike obiskati svoje rojake v Jugoslaviji, in kolikim Primorcem, ki so sedaj jugoslovanski državljani, je bilo zabranjeno, da gredo na obisk v svoje rojstne kraje. Iz vsega tega dovolj jasno izhaja, da je treba resnično izpremeniti naziranje, pa tudi delovanje. Toda Mario Nordio je obrnil svoj poziv na napačni naslov. Obrniti bi se moral na svoje italijanske kolege in na zastopnike italijanske vlade. P. P, čuje se jedno intenzivno obavljanje trgo-vinskili odnosa, ali cifre koje su zabilježene sada zaostaju još za ciframa iz vremena prije sankcija.. Kao što se Italija oslanjala na prijateljske države, koje su za vrijeme sankcija s njom saradjivale, tako je i Jugoslavija, koristeći se jednom čudesnom žetvom, kao što je bila ovogodišnja, privukla internacionalnu klijentelu i našla dobre kupce za svoje drvo i stoku, koja je bila blokirana na talijanskoj granici. Radikalni preokret je zbog toga nastao u tabeli uzajamne trgovinske razmjene. Velika Britanija, iako geografski mnogo udaljena od Jugoslavije, zauzela je prvo mjesto medju uvoznicima jugoslovenskih proizvoda. Njemačka je na čelu onih koji su zakupili obilne rezerve jugoslovcnskog žita. Pošto se. medjutim, po klirinškim sporazumima mora da uravnoteži uvoz sa izvozom, Jugoslavija je sada preplavljena njemačkim industrijskim proizvodima. Potpuno apsorbiranje velike jugoslovenskc žetve imalo je kao posljedicu jedan nezapamćeni talas blagostanja. Tome treba da se doda i pojačanje prestiža Jugoslavije u krugu država Male antante i' Balkanskog sporazuma. Odnosi Jugoslavije sa velikim zapadnim silama, a naročito sa Velikom Britanijom odlični su. Privrednu suradnju Jugoslavije traže ne samo njeni susjedi, kaže g. Nordio, nego i druge države. To sve ukazuje na nove i široke horizonte. Pored neosporne stvarnosti, ima u tome takodjer i vještačkog optimizma, jer ne smije da se izgubi iz vida fakat da u tome ima mnogo prolaznog. Momcntani politički oportunitet. kaže g. Nordio, ne može da bude jedna solidna baza za ekonomsku saradnju. Zbog toga trgovinska saradnja izmedju Italije i Jugoslavije, koja je bila i ubuduće mora da bude postavljena na solidnu bazu, pruža mogućnost Jugoslaviji da se ekonomski dopunjuje sa Italijom. Medjutim i u privrednom pogledu ne manje nego u političkom, morat će da sp savladaju, po mišljenju g. Nordia, mnoga nepovjerenja, koja su obilato posijana od strane onih. koji od toga mogu imati interesa, ali svaki zdrav organizam lako se odupre svakom otrovu. Privredna snaga Mussolinijeve Italije i velika industrijska moć, koju je Italija dovela do izražaja u 15 godina fašističke ere, nije nažalost zastupljena u Jugoslaviji iako joj je ona susjed — nastavlja g. Nordio. Uz to u Jugoslaviji nije uopće poznata ova vdika pobjedonosna stvarnost Italije. Kulturni odnosi su skoro nikakvi. Kao ni prije 18 godina, tako ni danas nema intelektualnih veza. izuzev ponekog profesora, koji se bavi talijanskom literaturom. JUGOSLAVIJA KAO STVARNOST Jugoslavija je, kaže g, Nordio. jedna stvarnost I to smo mi tvrdili i onda, kada je u izvjesnim krugovima bilo ukorjenjeno mišljenje, da je ova Kraljevina samo jedna politička oznaka, i da će jedan običan sudar biti dovoljan da se razbije ova «vje-štačka državna tvorevina«. Oni koji su tako mislil), miješali su sa velikom lakoćom težnje Hrvata za što većom autonomijom sa nastojanjem, da se ova državna tvorevina razbije, što je bila samo pusta želia nekolicine. Jugoslavija, kao državna zajednica Srba, Hrvata i Slovenaca, bila 3e uvijek jedna stvarnost, ali danas posllic 18 godina zajedničkog života, u kome su došle do izražaja zajednica interesa i osjećanja, ona je to daleko više. Kada formula sporazuma i saradnje sa Hrvatima bude nadiena u marljivim i dobrovoljnim pregovorima svaka će dvomi-slenost u tom pogledu biti konačno uklonjena. To treba da se ima u vidu. Isto tako je potrebno da se izbliza prouče sve privredne mogućnosti ove bogate zemlje, koju su mnogi Talijani do sada potejenji-vali zbog toga. što ic nisu dovoljno poznavali. Bit će potrebno takodjer da jugoslo-venska štampa pokazuje više dobronamjernosti u poznavanju nove Italije. Tako se više ne će u zagrebačkim i beogradskim listovima moći da pojavljuju vijesti o tome. da Italija predu-zima novinarske kampanje, da bi stekla jugoslovansko blagonaklonost. Mussolini u Beogradu... Bugarski list ±Nova Kambau«*, od 30 decembra, donosi slijedeću vijest: »U posljednje vrijeme odnosi izmedju Jugoslavije i Italije stupili su u fazu velikog poboljšanja. Ima simptoma da se mogu očekivati poboljšanja u trgovinskim vezama i izmjeni, kulturnih radnika. U Rimu se povoljno gleda na ovaj razvoj odnosa. Izražavaju se nade da će u proljeće, kada 0-Mussolini, ućini posjet Budimpešti, otići na nekoliko dana i u Beograd. Ovo saopćenje nije dobilo potvrdu sa zvaničnog mjesta.* Donosimo lu vijest u ovoj rubrici — bez komentara. A \ TOSTU ADE IN PEGOLA Na državni cesti, ki vodi iz Razdrtega proti Postojni, je srečal italijanski general našega kmeta in ga vprašal, kje je državna meja. Kmet mu je odgovoril: ..Pivke že strada, pegola, že Italija, dove no že pju pegola že Jugoslavija.* Osim toga trebat če da prestanu ap-. surdna tvrdienja o fašističkom teroru i o zlostavljanju turista od strane fašističkih milicionera, kao i druge besmislice, kojima nc ćemo da zamaramo čitaoce. — Deset godina smo jedan od drugome rdja-vo govorili i tako sabotirali zajedničke interese, ali sada treba da budu nadokna-djene ove izgubljene godine, koje su išle u prilog onima koji su iskorišćavali našu neslogu i tražili da tu neslogu prodube i učine je nepopravljivom. Pošto se sada, završava g. Nordio. prvi put poslije nezaboravnih vremena Nikole Pašića, vodja nove Italije nalazi prema jednom jugoslo-venskom odličnom državniku, koji je energičan i ispunjen realističkim duhom, koji nije svojstven svakome, može cijeli kompleks talijansko-jugoslovenskih pitanja da bude u novom duhu ponovo raspravljen. Bude li želja za saradnjom uzajamna, i ako štampa tome bude takodjer pomogla, onda će zbliženje pokazati sve svoje dobre strane i korisne rezultate i u interesu Jugoslavije«. TREĆI ČLANAK U KOJEM SE SPOMINJE I EMIGRACIJA »Piccolo« od 29 decembra donosi treći članak Maria Nordia. U ovom trećem članku govori se takodjer o talijansko-jugoslovenskim odnosima i ističe se da je sada nastupila nova atmosfera, pa da se za medjusob-no zbliženie ta nova atmosfera posvuda vidi. Mnogo je vode proteklo Savom i Dunavom od posljednjeg mog posjeta Beogradu kaže Nordio, ali se danas osjeća da smo se već vratili na nezaboravna vremena Nikole Pašića u januaru 1924 godine kada je veliki državnik u sarad-nji sa Mussolinijem spremao sporazum sa Italijom koji je imao da bude najjače djelo njegovog života. Sjena Pašićeva danas i preko groba čuva stražu nad sudbinom nacije sa kojom upravlja dr. Milan Stojadinović najjači i najgenijal-niji čovjek, njegov učenik i nasljednik. Kada je izvjesna politika zdrava i korisna za obje strane onda se takovoj politici oba naroda moraju vratiti i već se vraćaju tako da već danas izgleda kao da i nije bilo nesporazuma i prekida Pašićevoj politici. U radu oko zbliženja izmedju Italije i Jugoslavije nema ničega što bi moglo alarmirati bilo koju zemlju u prijateljskom savezu sa. Jugoslavijom. Narod u Jugoslaviji odobrava politiku zbliženja i više ne želi jalovih polemika. To se naročito počelo očitovati u Jugoslaviji nakon Mussolinljevog govora u Milanu, koji je Jugoslaviji ponudio obnovu prijateljskih odnosa. Jedan od veoma uglednih šefova Jugoslovenskc radikalne partije, koji je član Narodne skupštine, stari pašićevac i intiman prijatelj dra. Stojadinovića, izjavio mi je, kaže Nordio, da Jugoslavija ne mora mijenjati svoju prijateljsku politiku prema svojim saveznicima zbog obnove prijateljskih odnosa sa Italijom. Prijateljstvo Jugoslavije sa velikom zapadnom državom upravo se nameće. To mišljenje, koje odgovara realnoj potrebi imaju i mnogi drugi, jer će Jugoslavija Imati uvijek paralizovan jedan svoj bok, sve dok sa Italijom ne sklopi trajne normalne odnose. Toj ideji danas su skloniji i mnogi Hrvati i Slovenci, koji kroz dugi niz godina nisu bili skloni novoj političkoj orijentaciji prema Italiji. Ali ih je iskustvo i razum, a naročito primjena sankcija i protusankcija, dovela do nove spoznaje. Tako je, kaže Nordio, i godišnjica Neptunskih konvencija, koja je bila 12 novembra (Rapalskog ugovora, a ne Neptunskih konvencija) prošla skoro nezapaženo kako bi se sačuvala sadašnja vedrija atmosfera. Privredni krugovi Jugoslavije očekuju mnogo od te nove atmosfere i nadaju se, da će putem politike zbliženja doći i do korisnog industrijskog i trgovačkog sporazuma. ZATIM NORDIO KAŽE, DA 70.000 EMIGRANATA KOJI ŽIVE U JUGOSLAVIJI, NE PRETSTAVLJ AJU JAVNO MIŠLJENJE I KAKO TI EMIGRANTI SA VELIKOM NADOM PRATE RAZVOJ POLITIKE ZBLIŽENJA I KAKO SE RUKOVODE NASTOJANJEM DA NE BUDU ZABORAVLJENI. ŠTA VIŠE, ŠAPUĆE SE, ISTIČE NORDIO, DA BI MALO VIŠE PAŽNJE PREMA MANJINAMA ODLIČNO POSLUŽILO KAO SOLIDNA GARANCIJA ZA POPULARITET-NOVIH MEDJUSOBNIH ODNOSA. U TOM SLUČAJU TRST KAO NAORUŽANA STRAŽA NA DOBRO ČUVANIM GRANICAMA ITALIJE POSTAO BI MOST, KOJI SPAJA DVA NARODA, KOJI SU VJEKOVIMA POSTAVLJENI JEDAN DO DRUGOG NA TERENU KOJI IH RAZDVAJA, ALI KOJI IH UJEDNO I SPAJA. (E i circoli inquieti degli emigrati — settantamila! — che rappresentano un problema nella vita dello Stato? »Essi non fanno Topinione pubblica«, e stato risposto alla mia domanda. Comunque un’ardente aspirazione sembra farli guardare con trepida attesa agli sviluppi di una politica di ravvicinamento fra Roma c Belgrado: quella di non essere dimenticati. Come sommessamente si sussurra aH’orecchio dell’ospite, quale cemento sarebbe per la solidità e popolarità dei nuovi rapporti, un minimo di considerazione per le minoranze .. Trieste, da sentinella armata ai ben vigilati confini d’Italia, si transformerebbe allora in ponte, in anello di congiunzione fra due genti operose, seminate dal destino nello stesso solco che da millenni le divide ed unisce.) Zatim se ističe potreba obnove me-djusobnih kulturnih odnosa i napominje kako je u Beogradu sa strane odličnog skupa intelektualnih krugova Srba, Hrvata i Slovenaca osnovana liga prijatelja Italije i kako će ta liga čim vlada potvrdi pravila, razviti svoju djelatnost za kulturno zbliženje. Ta djelatnost razvit će se putem posjeta, konferencija, publikacija, koncerta itd-, čime će, kaže se, biti napravljen veliki korak naorijed. Sa strane Italije učinit će se to isto. Kao karakterističan mome-nat u tome pravcu ističe Nordio, ovih dana je u Beogradu u jednom krugu intelektualaca sa velikom pažnjom pročitana D’Annunzicva pjesma »Mučeničkoj Srbiji«. Isto tako, kaže Nordio, počelo se i sa obnovom turističkih odnosa i nava-dja kako ie baš ovih dana jedna grupa Slovenaca posjetila Goricu. Turistički odnosi razvit će se u još većoj mjeri čim Talijani otvore svoje velike turističke urede u Beogradu i Zagrebu. Zatim Nordio ističe kako je i u redakcijama velikih jugoslovenskih listova počelo prevladavati bolje raspoloženje i kako se očekuje da će i članci u tim listovima biti drukčiji te da će ti listovi preinačiti i zvučne naslove, jer naslovi ne prave historiju. Ne može se čitavu Jugoslaviju ocjenjivati prema ludostima onih koji nazivaju Talijane odrpancima, laž-1,Sivcima i makarunašima, kako je to prošlih dana prikazano u jednom elegantnom noćnom lokalu u Beogradu. Sa takvim stvarima treba prestati, jer nova atmosfera traži više čistog uzduha. U Jugoslaviij je dugo vremena javno mišljenje bilo protiv Italije, a bilo je i takvih krugova, koji su vjerovali u pobjedu Negusa. Ali to ništa ne smeta, kaže Nordio, jer smo mi to sve zaboravili. Sada se poslije pobjede Italije protiv Negusa i protiv svih sankcionističkih država javno mišljenje svih krugova Jugoslavije promijenilo u korist zdravog gledanja na medjusobne odnose i potrebu zbliženja. — Narodi svih zemalja skloniji su politici zbliženja i prijateljstva, jer su to instrumenti mira. U odnosima izmedju Italije i Jugoslavije nije se do sada prema ranijem stanju promijenilo apsolutno ništa. Ti su odnosi sasvim korektm i ništa više nego sasvim korektni. Na političkom kao i na diplomatskom polju još se ne osjeća nikakvo poboljšanje, ali se već sada jasno opaža spontano poboljšanje u javnom mišljenju, čija je tendencija sklona izmirenju. To poboljšanje sada se osjeća samo u atmosferi javnog mišljenja i to ima da posluži u budućem radu kao odličan putokaz. Na kraju Nordio kaže da mu je i jedan odličan hrvatski političar u Dalmaciji zahvalio na inicijativi, koju je poveo »Piccolo« u pravcu medjusobnog zbliženja izmedju Italije 1 Jugoslavije. ČETVRTI ČLANAK O GOSPODARSKIM ODNOSIMA »Piccolo« jc objavio 31 decembra i četvrti članak Maria Nordia, ali ovog puta na trećoj strani, a ne na prvoj kao prva tri. I u ovom četvrtom svom članku M. Nordio nastavlja u istom smislu i kaže daše jednako u Jugoslaviji i Italiji osjeća potreba što boljih trgovinskih odnosa, koji bi imali upotpuniti odnose političkog prijateljstva Izmedju ove dvije zemlje. M. Nordio ponova naglašuje potrebu uzajamnog boljeg upoznanja te ističe kako se u Jugoslaviji malo što zna o razvitku talijanske ekonomske snage u posljednje vrijeme, naročito o razvitku talijanske industrije. Na kraju daje veoma povoljan sud o privrednom jačanju Jugoslavije koje se je naročito odrazilo prošle godine uza sve teškoće nastale uslijed poremećenja medjunarod-nih odnosa. IZMJENA TELEGRAMA IZMEDJU DR. STOJADINOVIĆA I GROFA CIANA Talijanski listovi objavljuju 1 januara izmjenu telegrama izmedju dr. Stojadinovića i grofa Ciana. Dr. Stojadinović je poslao ovu čestitku: Prigodom Nove Godine molim Vas, da izvolite primiti moje najljepše želje za napredak Italije i za ličnu sreću Vaše Ekscelencije. Na ovaj telegram odgovorio je conte Ciano: Zahvaljujem V. Ekscelenciji za želje prigodom Nove Godine i radostan sam da mogu najsrdačnije da ih uzvratim izričući najljepše želje za napredak Jugoslavije i za Vas lično. NORDIJEVI ČLANKI IN REALNOST Nekateri jugoslovanski listi smejo, kakor znano, v zadnjem času zopet v Italijo. Z raznimi sredstvi pa skušajo krajevne oblasti in fašistične organizacije preprečiti, da bi sc ti časopisi lahko prodajali. Še so v spominu metode z ricinovim oljem od konca leta 1935 in začetka 1936. Tedaj so tudi z grožnjami raznim razprodajalcem na deželi in tudi v mestih direktno prepovedali prodajo jugoslovanskih listov. Celo glavnemu razpečevalcu v Trstu italijauu-fašistu Parovelu so grozili z najhujšimi represalijami. Dejstvo je, da v glavnem mostu Primorske, v Trstu, so smejo prodajati jugoslovanski listi samo v kiosku ua glavnem kolodvoru in v kiosku pri postaji žične železnice na Opčine. Redki so tudi kraji na deželi, kjer se smejo neovirano prodajati jugoslovanski listi, Oblasti same zadržujejo liste po več, tudi do deset in dvanajst ur in jih prepuščajo v razprodajo, ko so žc izgubili na aktuelnosti. Čestokrat pa jih brez pravega razloga zaplenijo. Pred božičem 1936, torej v onih dneh, ko ie začel objavljati Mario Nordio serijo svojih člankov v tržaškem »Piccola«, so uvedli novo metodo za zatiranje jugoslovanskih listov Razprodajalcem v Postojni, v Senožečah in drugih krajih na Krasu, kjer je vse prebivalstvo izključno slovensko, so ukazali razprodajalcem, da morajo vrniti slovenske liste »Jutro« in »Slovence«, čim ju prejmejo in motivirati vrnitev s lem. češ da jih nikčc ne mara kupiti. ZOPET RICINOVO OLJE O božiču so fašisti v Gorici prisilili inšpektorja za cerkveno petje in organista v Podgori pri Gorici Lojzeta Bratuža, da je spil večjo količino ricinovega olja. radi česa leži sedaj težko bolan v domači oskrbi. IMANJE MARIJE LOGAR OTIŠLO NA DRAŽBU ZA 9000 LIRA Jablanica, januara 1937. Bili smo vam javili kako su vlasti bile oduzele gostionu i trafiku Mariji Logar. Njoj su bili oduzeli i mirovinu koju je imala radi pokojnog muža koji je pao u ratu. Sada su joj stavili na dražbu cijelo imanje, koje vrijedi preko 100.000 lira, a prodano je za 9000 lira. Imanje i kuću je kupila općina, pa je u kuću stavila općinski ured i dala u kući i stan općinskom stražaru koji nije, usput spomenuto, naš čovjek. VADNAL JOSIP IZGUBIO U ZATVORU DVA REBRA Kuteževo, januara 1937. Prošle gedino bili Kino Javili kako jc u mjesecu julu bio uhapšen kovač Ivan Vadnal. On je bio u zatvoru u Ilirskoj Bistrici. Kada se vratio iz zatvora, morao je hitno da ide na operaciju u riječku bolnicu. U bolnici su konstatirali da su mu dva rebra slomljena. Osim toga se morao podvrći i operaciji na želucu. Iza četiri mjeseca se vratio kući, ali je od sada nesposoban za svaki posao. _______ ćić. ODLEŽAO 24 DANA U ĆELIJI RADI JEDNOG BROJA ZAGREBAČKIH »NOVOSTI« Buzet, 30 decembra 1936. Bili smo javili kako su uhapsili Buljevca Ivana iz Vrha kod Buzeta radi toga što su mu bili našli jedan broj starih zagrebačkih »Novosti« koje je Buljevac bio kupio u Puli. Buljevca su odveli u Pulu u zatvor i imputirali su mu da je »Novosti« donio iz Jugoslavije radi propagande, ali kako je on dokazao da ih jc kupio u Puli kod trafikanta Talijana javno, pustili su ga kući, ali je odležao 24 dana u zatvoru, i to sam u ćeliji. Niko ga nije smio posjetiti, a kada je jednog dana došao njegov zet da ga obidje, bili su zatvorili i zeta tri dana. U OPRTLJU ZABRANJUJU HRVATSKI GOVOR Oprtalj, decembra 1936. Ove jeseni održao je u Oprtlju tri nedjelje redom predavanje poznati fašista, naš bivši načelnik i bivši komesar u Buzetu Silvestri. On je svake nedjelje oštro napadao ljude da govore hrvatski medju sobom. Zaprijetio im je da će od sada unapred biti kažnjen svaki onaj kojega se bude čulo da govori hrvatski, ženama je zaprijetio batinama i sramoćenjem na javnim mjestima, a muškarcima je prijetio zatvorom. Medjutim ni sve te prijetnje fašiste Silvestri] a ne mogu na tako lagan način istjerati naš jezik iz kuća našega naroda. Sirotić Antun, kojega su bili domamili iz Beograda u Italiju, pušten je iz zatvora B u z e t, decembra 1936. Bili smo vam javili kako su Sirotić Antuna, koji je utekao u Jugoslaviju u početku abe-sinskog rata, domamili neki talijanski agenti u Italiju s obećanjima da mu se neće ništa dogoditi, a čak su mu obećali i službu, ali su ga bili pri prelazu granice augusta uhapsili. Do sada su ma držali u zatvoru, a sada su ga pustili, ali samo do rasprave koja će se održati doskora protiv njega. KRV ISTARSKE ZEMLJE... Italija treba mnogo drva, kod kuće oskudijeva u njima. Za trajanja sankcija forsirana je sječa čama Veprinarkc Gore. Nekad su ove šume bile općinske. Općinari su imali pravo na drvo za gradju i ogrijev. Izvjesnu količinu mogli su na malo i da prodaju. Dolaskom fašizma na vlast to prestaje. Neracionalno uništavanje narodnog bogatstva potsjeća na ono pustošenje Velebita u doba Mlečića. Nameće se misao km, da i sami fašisti ne računaju s time da će još dugo ostati na vlasti. Zure se kao u groznici. Izgubili su mjeru. Nizovi kamiona spuštaju se dnevno krcati drvom, niz cestu kroz Zatku, Frančiče, Matulje i dalje. Treba da ispiju krv ne samo istarskom seljaku nego i istarskoj zemlji. ' L. radjanje, radjanje ... Fašizam zagovara sklapanje braka i rađanje djece. Sto više djece, što više vojnika. (Treba pokazati svjetskoj javnosti kako je Italija prenapučena.) Magazini su puni oruija i. municije. Ko će nositi sve ovo oružje? Koga će ubijati ova municija? Majke, rađajte djecu! Ona su dar božji, ponos otadžbine. Bit ce Duce kum! Dobit čete premiju. S jedne strane bijeda širokih slojeva naroda, s druge opet zagovaranje poroda velikog broja djece. Ta, zemlja je prenapučena! Možda će uspjeti da opravdaju imperijalističku politiku. Za porođaj vanbročnog djeteta 350 lira premije. Svaki slijedeći mjesec za izdržavanje dojenčeta po 60 to a. Državna vlast najkatoličkije zemlje potpomaže moralno i materijalno »kršćanski nemoral«. (Kako (ta se tu snadje podanik velikog fašističkog imperija?) što više sinova vučice, balila, što više fašista. Još su u utrobi matera, već ih čekaju bajunete, puške, bombe i otrovni gasovi. Još će se po običaju starom blagosloviti ovo oružje, savršeno oružje pa će mezimci hiljadugodiš-nje kulture sijati sreću po krvavoj Evropi, Africi i. drugdje. Samo neka ponaraste — ponos domovine ... L. FAŠISTI IZ PULE POSLANI NA SILU U ŠFANUU p.,£ 3 .januara 1937. Jučer je iz Pule otaslo šezdeset fašista za Španiju. ^ 11 RJSV oti*!i dobrovoljno. Njih zatvorili o«U/asvst,?ku kasarm|, odmah še kuri yL,iutra ' m?M nikoga pustili vida,lje Nisu ?„reR)lj?f ‘ .su v!ak<>m odmah ?Ki «Prostiti sa svo-Jima nit! uzeti potrebno -za put. Rada sr to (tozmxìa nastalo je veliko zapremiš^ nje med.j u svima, a velika žalost i noti-stenost med ju rodbinom na silu regrutiranih Francovih »dobrovoljaca«. _ x Oglacen palim u Abesiniji, vraća se poslije devet mjeseci živ i 7drav, i odmah je upućen u Špani ju tirf n«°' Pled mal° vremena je mi n^' i7van.uo i1041 kuće živ 1 zdra' par dana iZa toga su došli karabin no iz Naan,0r0Vn<^U voisku' Sada s Wti Poslan ugpanfju Ce’ kak° iZS S »Istrom« u ruci traže karabinjeri naše izvjestit« . ,7.^ V 11 ’ decembra 1936. V( koliko dana karabinjeri isnitni™ n ticima i okolici ljude i vrše £en ne tražeći onoga koji je u »ktri« da su četvorica mladića iz Ukotió djena od Specijalnog tribunali (C Tu vijest smo bili donijeli u 41 »Istre«, a osudjeni mladići su: Dobrdović, Rajmund Rafaelić, Pet ,pftar Ukotić. Ujedno smo bi riit11 1 sUke dvojice osudjenih). r /rše tražećl pisma i »Isti najbrutaimje postupaju karabinjc Pazina i Buzeta. Medju njima se brigadir Bruccese Stefano i i »apuntato« koji upotrebljavaju sva stva kako bi štogod doznali. NAŠE KMETE GONIJO V ZAPOR IN KONFINACUO, ker zahtevajo pravico do svoje zemlje, gonijo naše kmete v zapor in konfinacijo. Slučaj s kmetom Purgerjem v Gabrovici Trst, decembra 1936. (Agis.) — V Gabrovici pri Mačkovliah so oblasti veliko vaško zemljišče, ki le bilo last skoro vseh vaščanov, odvzeli in prodali na dražbi. Oni kmetic, ki so lahko odkupili na dražbi kos zcinliišča, so bili vsaj deloma oškodovani za odvzete jim pravice. Vsi drugi, in sicer 11 po številu so ostali brez zemlilšča. Zaradi krivice, ki so io utrpeli s tem postopanjem se je vseh 11 kmetov pritožilo. Njim se je pridružil še dvanajsti, in sicer Klement Purger, ki le bil pred leti obsoien na pet let konfinacije, a je radi amnestije že pred časom prišel domov. Prvotno so Bovec, decembra 1936. (Agis.) — Ko ro' med letošnjimi vojaškimi manevri bili vojaki v Bovcu, so tu in v okolici povzročili neprecenljive škode. Naše ljudi so izzivali in jih oškodovali, kjer so le mogli. Ko so nekega dne prišli italijanski častniki v gostilno in zahtevali od gostilničarja, nai jim prinese radiio, češ da bodo za vse eventualne posledice oni odgovarjali, jim je ta ustregel želji. Pripomniti moramo, da so po naših vaseh morali imeti ljudje od začetka abesinske vojne radio-aparate v prostorih, ki niso bili dostopni javnosti. protestirali pri občinski upravi. Ker niso ničesar dosegli, so šli s protestom do višje instance. Oblasti pa so dale aretirati vseh 12 kmetov ki so jih deli časa pridržali v zaporih, nato pa izpustili vse. razen Klementa Purgerja. ki so ga, kot se da sklepati, postavili pred tržaško konfiiiaciisko komisijo in ga ponovno konfinirali. Obdolžili so ga, da je nahujskal kmete, da sc uprejo in kot državi nevarnega hujskača in upornika tudi obsodili. Take zaslombe je deležen naš kmet pri fašističnih funkcionarjih v borbi za svoje pravice in svo-i zemljo. drugače so bili kaznovani z globo itd. Komai pa je gostilničar ugodil častnikom, že so prestopili hišni prag finančni stražniki. ki so seveda naredili ovadbo. Pred kratkim' je dobil prizadet gostilnjčar nalog od »ufficia del registro« za plačilo 85 lir globe. Domneva se da so bili častniki z finančnimi stražniki dogovorjeni, da so lahko na ta način prišli do gotovega deleža, ki iim pripada od vsake ovadbe. Lep primer, kako izkoriščajo naše ljudi ! Zatiranje slovenskega jezika v cerkvi v Beneški Sloveniji Ahtcn v Beneški Sloveniji. Pred sistematičnim bojem proti slovenskemu jeziku v cerkvi ni ostala varna niti Beneška Slovenija, ki je pripadla Italiji že leta 1866,. obratno, prav tu se je vršil prvi napad. Videmski prefekt, kateremu je to ozemlje poiitičnoupravno podrejeno, je naslovil meseca avgusta 1933. na vsa župnišča tega ozemlja poziv, da morajo takoj ustaviti slovenske pridige ter čitanje evangelija, verouk, cerkveno petje in cerkvene molitve v slovenskem jeziku. Prehodno jim je le še dovolil, da smejo po italijanski pridigi na kratko vernikom obrazložiti njeno vsebino v njihovem maternem jeziku. Ta ukaz državne oblasti, ki je nasilno posegel v pravice Cerkve in je očitno najhuje kršilo določbe konkordata iz leta 1929. je vzbudil največjo nejevoljo med slovenskimi verniki. Kajti s tem so izgubili zadnje zavetišče, kjer so od leta 1866, dalje smeli gojiti svoj materni jezik. Radi splošnega ogorčenja vernikov so se slovenski duhovniki obrnili na videmskega nadškofa G. Nogara. Toda ta jih je odslovil z izgovorom, da žal nima časa, da bi o tem razpravljal, ker se pripravlja na pot v sveto deželo. Ko so bili tako zavrnjeni od svojega cerkvenega pastirja, so predložili zadevo sv. stolici. Tu pa so morali doživeti še hujše razočaranje Kajti z razsodbo kongregacije za izredne cerkvene zadeve od 31. oktobra 1933. ki nosi podpis nadškofa Pizzarda, je sv. stolica javila nadškofu Nogaru, da je sv. stolica v prisilnem položaju, češ da je fašistična vlada odločena, da v tem sporu pod nobenim pogojem ne popusti. Kajti italijanska vlada da stoji na stališču, da prebivalci Beneške Slovenije pripadajo že več kot 50 let Italiji in da morajo radi tega razumeti italijanski jezik. Na podlagi te razsodbe je nadškof Noga-ro ukazal slovenskim duhovnikom svoje škofije, da morajo pridigati samo v italijanskem jeziku in da so prepovedani celo kratki izvlečki istih v slovenskem jeziku, ki jih je dopušča1 prefekt Le glede verouka je priporočal nekoliko strpljenja. Duhovnikom samim pa radi njihove pritožbe na sv. stolico izrekel ukor. Slovenski verniki Beneške Slovenije so meli zadosten razlog, da so vložili ugovor proti tej odločbi Vatikana. Toda vse njihove vloge in prošnje so ostale brez uspeha. Na vse pismene pritožbe in osebne in-tervencijt, so dobivali odgovor, da sv. stolica bolje pozna prilike v Beneški Sloveniji kakor prosilci sami in da radi tega niti ne misli na preklic izdane odredbe. Medtem pa so šle državne oblasti in nadškof Nogaro še dalje, kakor je bil določil Vatikan Po ukazu prefekta so namreč varnostn1 organi priredili hišne preiskave po župniščih in po privatnih stanovanjih in so plenili slovenske katekizme in druge pobožne knjige v tem jeziku. Karabinjerji in mi'ičniki so ustavljali vernike celo na cesti v cerkev in so jim trgali iz rok slovenske molicvenike. Nadškof Nogaro pa je poostril odredbo sv. stolice s tem, da je prepovedal tudi slovensko cerkveno petje in slovensko molitev. Slovenski duhovniki ki so kljub temu Se dalje molili v jeziku vernikov, so morali začetkom februarja 1934. pred videmskega kvestorja. kjer so bili policijsko posvarjeni. Profesor teologije, sedemdesetletni mons. Trinko pa je prejel od kon-finacijske komisije ukor in so ga postavili pod strogo policijsko nadzorstvo, ker je skušal braniti pravice slovenskih vernikov. Da bi pa vedno z nova vzplamtečl upor vernikov potlačili in pokazali svetu »fašistom verni udani nacionalizem« prebivalstva Beneške Slovenije, so v februarju 1934. pri Sv. Lenardu priredili veliko fašistično zborovanje in ob tej priliki šest slovenskih fantov prisilili, da šo podpisali Mussoliniju udanostno izjavo, v kateri so mu izrekli zahvalo za odpravo slovenskega jezika iz cerkve. (Po knjigi; Life-and death strugle of a nationai minority) Širite „Jadranski kolendar Italijanski baliiski duhovniki kot šolski kateheti »CH! NON E ITALIA NO, NON E CRISTIANO«. Gorica, decembra 1936. (Agis.) — Tako zvani baliiski kaplani, ki so jih oblasti nastavile skoro po vseh naših večjih kraih, zlasti trgih, ki naj bi skrbeli za dušni blagor priseljenih Italijanov in vojakov, imajo nalog svoje delovanje usmeriti vse drugam Znano je, da so ti italijanski kaplani že takoj od začetka, ko so se pojavili pri nas vse do danes izzvali in povzročili številna preganjanja naših duhovnikov. Izkazali so se kot zaupniki oblasti, italijanskih škofov in škofijskih administratorjev, in še več. Izdajali in ovajali so svoje duhovne sobrate — Slovence ter tako zakri- NAPADAJ FAŠISTA NA NAŠE MLADIĆE U TRSTENIKU Vodja fašista ranjen, a četiri naša mladića u zatvoru Trstenik, decembra 1936. 13. o. mj. na dan svete Lucije kada je naš seoski god, priredili su naši seoski mladići zabavu sa plesom u gostioni Poro-pat Antona u Trsteniku. Ali kada su se naši ljudi najljepše zabavljali, došli su fašiste iz Račjevasl kojima je bio na čelu njihov vodja, sin postolara Jurčeva iz Račj evasi. Ti fašisti su počeli naše mladiće izazivati i navalili su na njih. Došlo je do strahovite tučnjave, u kojoj je teže ranjen vodja fašista iz Račjevasi Jurčev. Njega su, naime, bacili sa prvoga kata gostione dolje, pa si je kod pada slomio lijevu ruku i dobio ozlijede na glavi. Da se nisu brže bolje umiješali karabinjeri, bilo bi i teže ranjenih, a možda i mrtvih glava. Karabinjeri su poveli na licu mjesta istragu i odmah uhapsili četiri naša mladića, i to: Božić Grgu, rodom iz Raspora, Božić Josipa iz Raspora, Po-ropat Matu iz Trstenika i Poropata Milana iz Dana. Karabinjeri su ih odveli u Lanišće, pa se ta četvorica nalaze u zatvoru. ćlć ZATVARAJU RADNJE NAŠIH LJUDI DA NE PRAVE KONKURENCIJU FAŠISTIMA Mune, decembra 1936. Bili smo vam javili o tragičnoj smrti Marije Pelosa iz našega sela 1 o tome kako su karabinjeri bili poveli istragu o tome ko je za to javio novinama. Sada su oduzeli obrtni list za vodje-nje gostione sinu pok. Marije, Ivanu Peloza. Motivirali su to time da po zakonu ne mogu biti u blizini dvije gostione. Medjutim stvar je u tome, što je u blizini ove domaće gostione otvorio nedavno buffet jedan njihov fašista. Ali narod nije zalazio tom fašisti, pa je taj propadao i bio bi morao zatvoriti posao. Da ga spase, sada su vlasti oduzele obrtnicu Ivanu Peloza, pa je time taj fašista ostao bez konkurencije. I to je jedan od mnogih načina kako fašizam u Istri uništava naše ljude ekonomski, kako bi na mjesta naših ljudi mogli doći Talijani i uvjereni fašiste. ŽUPNIK BIDOVEC NA OTOClCU CAPARA Na konfinacijo obsoien župnik Bidovec je že dospel na kraj konfinacije, in sicer na otočić Capara, ki spada v skupino Tre-mitskih otokov. Na tem otoku je sedaj 2e večje število političnih kaznjencev. Pred kratkim se je vrnil s teh otokov, kjer je bil več let konfiniran Zovič z Goriškega. vili številne aretacije, konfinacije in izgone naših duhovnikov. Najbolj žalostno je pa dejstvo, da so ponekod italijanski fašistični duhovniki določeni za šolske katehete. Kot drugod so se tudi v šoli izkazali le kot poslanci fašističnih oblasti, ki naj vzgajajo otroke v fašističnem a ne v krščanskem duhu. »Chi non é Italiano, non é cristiano« je njihovo geslo, ki ga prepovedujejo povsod. zlasti pa v šoli. In s tem geslom skušajo vplivati tudi na naš naraščaj, ne glede na to, da se zavedajo, da s tako metodo odvračajo naše otroke ne le od cerkve, temveč tudi od vsake vere v Boga. NEČLOVEŠKO POSTOPANJE OBLASTI Z ARETIRANCI Trst, decembra 1936. (Agis) — Fašistične oblasti postopajo čim dalje bolj nečloveško z aretiranci, bodisi s političnimi ali pa navadnimi tihotapci, ki si skušalo na ta način zaslužiti boren košček kruha. V zadnjem času se je ponovno izkazalo, da st fašistični policijski agenti poslužujejo čim dalie brutalnejših in divjih metod, nikakor pa da bi s tem prenehali ali svoje postopanje napram aretirancem omilili, pač pa se divjost fašističnih funkcionarjev stopnjuje. Neki očividec pripoveduje, da je videl v zadnjem času aretiranca-tihotapca, ki je bil v obraz od udarcev tako črn, da ga ni bilo spoznati. V nekem zaporu na Goriškem so političnega aretiranca tako pretepali, da je krvavel po vsem telesu. POMANJKANJE NAJPOTREBNEJŠIH ŽIVIL NA REKI Radi deviznih omejitev, ki vladajo sedaj v Italiji, mora trpeti predvsem reška prosta cona. Reka in drugi kraji te cone dobivajo razno blago po zelo ugodnih cenah iz inozemstva, tako moko iz sosedne Jugoslavije, sladkor iz Češke, Ker se ne plača za uvoženo blago nobene carine, stane sladkor v prodaji na drobno po dve liri kilogram, dočim stane v ostali Italiji kar sedem lir. Ker ne morejo po strogih deviznih predpisih nabaviti potrebnih deviz in tujih valut, je uvoz za domačo uporabo silno padel, iz ostale Italije si ne morejo nabavljati blaga, ker je predrago. Radi tega doživljajo na Reki dan za dnem, da že v popoldanskih urah ni nikjer najti več kruha. Dejansko vlada na Reki sedaj racionalizacija kruha, moke, masti in sladkorja. To so dobrote, ki jih je prinesla prosta cona Rečanom. U Vodicama uhapšena dva mladića, koja su se vratila iz Ahesinije Vodice, decembra 1936. Pred malo vremena vratila su se naša dva mladića iz Abesinije kuda su bili poslati kao vojnici. Vratili su se vrlo slabi i Iznemogli da ih je bilo teško prepoznati. Oni su, kaže se sada, pripovijedali naokolo kako je u Abesiniji i kako se tamo ratovalo. Neko je to dostavio policiji, pa su bili 10 pr., mj. nenadano odvedeni policijskim autom u zatvor i do sada se nisu vratili. Ta dvojica se zovu Može Josip zvan Šuštarov i Ivančič Josip zvan Bršljančov. — Pred tržaškim sodiščem je bil obsojen neki Kaluža iz Postojnščine na 3 meseca zapora in 300 lir denarne kazni. V aprilu tl. so ga finančni stražniki prijeli pod šumnom, da je vtihotapil 3 konje. Dokazal je lahko, da sta bBa dva konja že preje njegova, za tretjega pa ni imel dokazov in je bil kaznovan Našim ljudem nastavljajo povsod pasti POSJET DINKU TRINAJSTIĆU Dr. Dinko Trinajstič, senator i bivši vodja našeg naroda u Istri prije rata, nalazi se u bolnici u Sušaku, čim sam to doznao, odlučio sam da ga posjetim ne samo kao lični prijatelj s kojim me veže dugogodišnje prijateljstvo, niti jedino kao pretsjednik Saveza da mu ponesem iskrene pozdrave i želje cijele emigracije za čim skorije ozdravljenje, već i u znak poštovanja i zahvalnosti prema čovjeku, koji je žrtvovao cijeli svoj život svome narodu u Istri. Svi poznamo njegov veliki idealizam i njegovu veliku ljubav i požrtvovnost, koje je on pokazivao uvijek u toku svoga života za sve ono što je drago i sveto našemu narodu u Istri. On je posljednji od one sjajne plejade naših boraca od Dobrile preko Mandiča, Laginje, Spinči-ća. Ribara itd., koja iščezava. Neobaviješten o naravi njegove bolesti, otišao sam na Sušak strepnjom u srcu, ali poznavajući njegovo čvrsto duševno i tjelesno stanje, imao sam nadu da mu bolest nije mogla mnogo naškoditi i da ću ga naći na putu opor avi ja-nja. Hvala Bogu, našao sam našega Dinka nepromijenjena u svemu i tako vedrog i upravo sjajnog duševnog raspoloženja, da sam bio upravo sretan. Bilo mu je tako drago kada sam mu donio pozdrave naše emigracije, koje je on preko mene uzvratio našem Savezu i emigraciji sa iskrenom željom za uspješan rad u nastupajućoj godini i za skoro ostvarenje naših visokih ideala. Dr. Dinko se osjeća već posve zdravim, i još jedino čeka da mu liječnici dobave jedan aparat, pa da odmah napusti bolnicu. U toku živahnog razgovora interesirao se za sve naše probleme, za naš rad i za izglede našega rada u budućnosti. S velikim zadovoljstvom što sam ga našao u tako odličnom stanju i s preporukama koje mi je dao za naš rad i porukama za našu emigraciju, ostavio sam našeg odličnog starinu u uvjerenju da će nam ga Bog na našu sreću i naš ponos što duže održati u životu. Javljam ove retke našoj emigraciji, koju će sigurno ova vijest obradovati. Dr. Ivan M. Ćok Diploma G. Branko Ašenbrener diplomirao je koncem decembra na zagrebačkom tehničkom fakultetu. Mladi inženjer je sin g. Slavka Ašenbrenera, iz okolice Trsta, šefa stanice u Vrbovcu i gospodje Gojanić-Osojnjak iz Matul ja. Mladom inženjeru čestitamo! Vjenčanje u Karlovcu Prilikom vjenčanja g, Bije Babića s gdjicom Ankicom Kuhar u Karlovcu, darovali su za socijalnu sekciju društva ^Istra-Trst-Gorica« u Karlovcu g. Ilija Babić 20 Din, Milna Vrša j ko 20 Din, N. N. 20 Din. Darovateljima se u ime socijalne sekcije najljepše zahvaljuje Pročelnik soc. sekcije. U Fond »Istre« br. 1 — 1937 Banlić Sime, sreski načelnik Kladani ................D 20.— Mandič Rudolf, ban. savj.. Novi Sad........................D 20.— <7 prošlom broju objavljeno . D 39.584.60 UKUPNO D 39.624.60 Od naše povjerenice za Ameriku gdjice Mary Vidošii primili amo dol. 6.—, koje nam je dostavila za pretplatu »Istre* za: Anton Vidošii, 301 — lOth Avenue, New York dol. 2.—, za Stanko Kamalich — 1425 Grand Avenue. Astoria, L. I. N. Y. dol. 4.—. — Najtoplije se zahvaljujemo. Zapljena božićnjeg broja »Istre« Rešen je Državno tu/.loštvo u Zagrebu zabranjuje temeljem fil. 12. Zakona o štampi, a u vezi sa Cl. 3. Zakona o Izmjenama 1 dopunama toga Zakona rasturavanje i prodavanje broja r,l i 52 Časopisa »Istra« od 1D36. I to zbog Članaka pod naslovom: »Naš devetnaesti Božić« — Beneški Slovenci 1 Julijska Krajina« na prvoj strani, »Gospodarstvo Italije v številkah« 'na 11 strani. »Mogu li se Iskreno prl-iditlti Jugoslavija i Madjarska dirigovnnjem fašističke Italije., na 12 strani, i »Stanje Ju-goslavcnsko-Talljanskib ounosa« sa razloga, sto sadržaj ovih Članaka u cijelosti sačinjava krivlćno djelo, koje se kazni po zakonu o zaštiti Javne bezbednosti i poretka u državi. U Zagrebu. 23 decembra 1 !)36. Orž. tužloštvo. NAŠI ISELJENICI U SJEVERNOJ AMERICI ZA NAŠ NAROD POD ITALIJOM Velike zasluge Mary Vidošić zi Na drugom mjestu donosimo vijest, da je naša vrijedna saradnica gospo-djica Mary Vidošić prevela neke pjesme Ante Dukića i Draga Gervaisa na engleski koje su donijeli američki listovi. — Sada smo od jednog našeg pretplatnika iz Sjeverne Amerike primili program proslave 1 decembra koju je priredila Jadranska Straža u New-Yorku. Uz ostale tačke toga programa, zapazili smo da je dobra polovica te proslave bila posvećena našoj braći pod Italijom. U svim tim tačkama vidimo svuda ime Mary Vidošić, bilo u pjevanju bilo u prikazivanju. Tako na pr. dvije tačke ispunjuje 9. živa slika — zarobljena Istra — gdjica Betty Supelina; pjevaju »Sliku milu Istre naše« sestre Mary Vidošić, alto i Emely udata Vidovich, soprano; na glasoviru prati gdjica Alice Hullin. propagandu Istre u Americi »Uzdah Istre preko Jadranskih valova« deklamira g. Silvestar Joviča. 10. »Nada Istre« od Klonimira škal-ka. — Lica: Istarka (žena): gdjica Mary Vidošić; Istranin (muž): g. Nikola Wydur; Zorkica (njihova djeca): gdjica Anka Jurkovič, Tonić: Milan Vasić, Srbin: g. Ivo Mlinarič; Hrvat: g. Pavao Marinov; Slovenac: g. Lovro Rerečić. Zahvalni smo našoj Lovranki gospo-djici Vidošić u ime svoje i našega naroda, jer ona vrši nesebičnu i odličnu propagandu za prava našega naroda pod Italijom medju našim iseljenicima i medju samim Amerikancima. Ujedno treba pohvaliti i cijéli odbor Jadranske straže u New~Yorku, koji u svakoj prilici nastoji da iznese stanje našega naroda u Istri i ostaloj Julijskoj Krajini. Kako vidimo po dosadanjim rezultatima, takav sistematski rad pokazao je već velike uspjehe. PROBLEM JULIJSKE KRAJINE U AMERIČKOJ KNJI ZI »JUGOSLAVIJA« U Americi je izišla knj'iga pod naslovom »Jugoslavija«, u kojoj se govori o našem narodu pod Italijom. Poduža studija o Jugoslaviji na engleskom jeziku dugo je tražena. Do sada nije bilo knjige o Jugoslaviji kao cijelini koja bi odgovarala na pitanja inteligentnog putnika: »Šta je Jugoslavija? Iz čega se sastoji? Kakav narod tamo živi? Koja je njegova prošlost i koja bi mogla biti njegova budućnost?« Profesor Peterson preduzeo je da ispuni taj nedostatak i on je u punoj mjeri uspio. Knjiga je zbijena u 132 strane i obradjuje, sasvim prirodno, uglavnom dogadjaje posljednjih 20 ili 30 godina. Ali ona dobro opisuje pravu pozadinu burne historije jugo-slovenskog naroda, tako da omogućuje da čitalac razumije teške porodjajne muke iz kojih je nastala Jugoslavija i oduševljenja, oklijevanja i teškoće koje su u početku pratile nezgode razvoja. Nećemo se upuštati u opširan prikaz te knjige, nego spominjemo samo ono što nas najviše interesuje. Majstorski je njegov opis nastanka ju-goslovenskih granica i on ne izbjegava te teškoće. On ovako govori o slovenačkoj granici: »Na nijednoj strani nisu ugovori obljubljeni. Italija je proširila svoje granice na račun starog austro-ugarskog carstva; Jugoslavija je postala kao rezultat njegovog raspada. Ali na nijednoj strani nisu ostvarena sva očekivanja; rješenje je sadržavalo klice budućih razmirica. Jugoslavija je morala da gleda kako su 410.000 njenih su-narodnika, uglavnom Slovenaca bili dati Italiji 1 kako s vremenom, uslijed politike talijaniziranja koju je vodila prema Jugo-slovenima talijanska vlada, raste neraspoloženje medju Jugoslovenlma s obje strane granice. Oni su se naravno pozivali na činjenicu da je Jugoslavija obvezana manjinskim ugovorima pod kontrolom Društva naroda. ! da je Italija oslobodjena tih obveza. Tako je postojala u očima mnogih Jugoslo-vena jedna jugoslovenska Iredenta, postojali su sunarodnlci koji su buduće trebali da budu oslobodjeni od proganjanja.« Osvrće se i na talijansku okupaciju Zadra, koja »nije dala toj zemlji privrednih koristi, a za Jugoslaviju je bila izvor stalnog razdraženja«. Nemci in Poljaki o angleški knjigi dra Čermelja NEPRAVIČNOST SISTEMA MEDNA- katerim državam z manjšimi pogodba-RODNE ZAŠČITE MANJŠIN mi«. Poljski časopis posvečen raziskovanju narodnih vprašanj »Sprawy narodowo-sciowe«, ki ga izdaja Instytut badan spraw narodowosciowych v Varšavi, je objavil v štev. 3 X, letnika na str. 325— 328 obširen referat o isti knjigi. Tudi ta časopis hvali predvsem tem in obliko, ki se razlikujeta od običajnih podobnih spisov. Recenzent R. B. podaje v zgoščeni obliki izvleček vsebine in zaključuje svoja izvajanja z besedami: »Situacija jugoslavanske manjšine v Italiji — kakor jo prikazuje Dr. Čermelj — je naravno težka. Mogla bi služiti kot eden izmed mnogih primerov, ki kažejo na kričeč način nepravičnost sedanjega sistema mednarodne zaščite manjšin, po katerem se pred forumom Lige narodov razpihujejo drobne in dvomljive kršitve manjšinskih pogodb, a se istočasno ne sme opozoriti na dejstvo, da se kar v bližini Ženeve nahaja velikoštevilna manjšina v takih življenjskih prilikah, ki so neizmerno daleč od vseh sklepov, katere so vsilili samo ne- »ČRNO BREZ SVETLOBNEGA ŽARKA« Nemški časopis za evropski manjšinski problem »Nation und Staat«, ki izhaja na Dunaju (W. Braumiiller), je prinesel v letošnji številki za november-december 1936 tole recenzijo o knjigi dr. L. Čermelja »Life- and Death Strug-gle of a National Minority«. »Knjiga skuša v čimbolj zadržani obliki slikati življenjski boj jugoslovanske narodne skupine v Italiji. Gotovo je najširim slojem znano, kakšno usodo je 377.000 Hrvatov in Slovencev — to je njihovo število po uradnem italijanskem štetju iz leta 1921. to število se v knjigi poviša na 550.000 — doživelo po priklopitvi k Italiji. Teh 265 strani slikajo podobo, črno na črnem, brez svetlobnega žarka, ker niti Cerkev ne more več biti obrambna jez proti raznarodovanju. Prevod je tekoč, oprema dobra, nivo ni tak kakor pri običajnih prito-ževalnih spisih, tako da bo knjiga gotovo napravila vtis v angleško govorečih deželah«. MALE VIJESTI IZ JULIJSKE KRAJINE Nehote Je 2oietni Andrej Mreule iz Tabora pri Dornbergu ranil s strelom iz puške 191etnega Franca Kavčiča precej nevarno v trebuh, ko je streljal na ptiče. ♦ — Za tri dni je moral zapreti pekarno Alojz Suban iz Gorijanskega pri Komnu, ker je prodajal kruh s prevelikim odstotkom vode. * — V Modrejah pri Sv. Luciji je gorelo v hiši 341etnera Valentinčiča Ivana. Zaradi vetra se je ogenj razširil in napravil precejšnjo škodo. ♦ — Na denarno kazen 2.000 lir vsak sta bila kaznovana 251etna Frančiška Čibej iz Tribuše in ISletni Skomina Rafael izDom-berga. * — V Tržiču so spustili v morje zopet novo podmornico. Dali so ji ime »Velella« in ima 970 ton. ♦ — V Trstu je umrl znani slikar Alfredo Tominz (Tominc), star 84 let. Nad štirideset let je vodil tržaški muzej Revoltella. Njegov oče je izhajal iz znane družine Tomincev iz Gorice, ki so sloveh v 17. in 18. stoletju. Kljub slovenskemu pokolenju se je smatral za Italijana. Pretekli teden je umrl v Trstu industrijalec Anton Žiberna. ♦ — Do streljanja Je prišlo med tihotapci in karabinerji, ki so jih zasledovali v gozdu pri Raspu. Po kratkem dvoboju sta se dva tihotapca in sicer Franc Mesnar in Josip Božič, oba iz Podgrada, vdala. Karabinerji so Mesnarja precej hudo ranili v nogo. Pri njiju so našli 250 gr. saharina. * — Nogometni klub S. K. Slavija iz Sušaka je igral za božične praznike v Trstu proti tržaškemu klubu »Fortitudo« in ga gladko premagal z rezultatom 4:0. * — 15 letni Silvij Ličen iz Rocola pri Trstu se je z vso silo zaletel v nek avtomobil, ko se je peljal s kolesom po strmi ulici. Pri tem si je prebil lobanjo in je kmalu nato umrl. * — Iz neznanih vzrokov je pričelo goreti v seniku Josipa Preglja v Bukovici. Zaradi vetra je bila kmalu vsa zgradba v ognju. Priti so morali goriški gasilci, katerim se je posrečilo omejiti požar po nekaj urah. Škoda znaša 10.000 lir DESETGODIŠNJICA SMRTI Dra OTOKARA RIBARA 12 januara ove godine navršava se desetgodišnjica smrti dra Otokara Ribara. Savez i beogradsko društvo spremaju za taj dan svečanu komemoraciju i zadušnice na grobu, kako bi dostojno proslavili desetgodišnjicu smrti tog našeg vodje i prvoborca. Dr. Otokar Ribar rodio se u Postojni 19 novembra 1865 od oca ing. Ivana rodom čeha i majke rimili je Mohorčič iz Motovuna, školovao se u Beču, gdje je završio i svoje pravne studije i položio doktorat 1889. Kao koncipijent stupio je u advokatsku pisarnu dra. A. Dukića u Pazinu 1890 god. G. 1892 preselio se u Sežanu kao koncipijent u advokatskoj pisami dra Ostertaga. 1893 oženio se s Zinkom Kastalčevom iz Materije, a dvije godine kasnije se preselio u Trst gdje je otvorio svoju advokatsku kancelariju. Bio je izabran u odbor pol. društva »Edinost«, u odbor Slovanske čitalnice i u starešinstvo tršćanskoga Sokola. Kasnije je bio izabran za starostu Sokola koju čast je obnašao do svojega odlaska u Pariz na mirovnu konferenciju. Bio je i podstarosta Sokolskog saveza i odbornik »Obca sokolska« u Pragu. Godine 19)0 bio je izabran na općinskim izborima u tršćanski općinski odbor, a ujedno kao takav i u pokrajinski sabor, gdje je kao zastupnik tršćanske okolice ostao do početka rata. Godine 1907 bio je u petom tršćanskom izbornom kotaru izabran za zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, gdje je ostao do propasti Austrije. Radio je i na gospodarskom polju. Suosnivač je Jadranske banke i Splošne hranilnice. Bio je u odboru Tržaške hranilnice i posojilnice. Posvećivao je svoje brige i slovenskom školstvu. 1907 sudjelovao je pri osnivanju Narodne radničke organizacije i bio je u njezinu odboru do početka rata. — u dobi od 49 godina bio je 1915 pozvan pod oružje i poslan na talijansku frontu, gdje ie ostao do saziva Care vinskog vijeća 1917 Za vrijeme Balkanskoga rata bio je pretsjednik odbora za sabiranje priloga za srpski i crnogorski Crveni krst. Za taj svoj rad je dobio od tršćanske policije opomenu na koju je bio javno odgovorio. Primirje 1918 ga je zateklo u Trstu. Tada je bio od beogradske vlade pozvan u Beograd. Kako nije mogao da dobije dozvolu za odlazak, prešao je noću bez dozvole granicu i otišao u Beograd. On je tada otišao s Nikolom Fa-šićem kao delegat na mirovnu konferen-cu u Pariz, gdje je ostao do jula 1920 godine. da kao pretsjednika na prvu rimsku konferenciju, u novembru te godine bio je na konferenci u Portorose, a 1922 na drugoj rimskoj konferenci. Te godine je takodjer prisustvovao kao ekspert ge-novskoj odnosno svetomargeritskoj konferenci. U augustu te godine je bio imenovan za poslanika u,Bruxeilesu, ali ga je vlada pridržala u ministarstvu vanjskih poslova kao šefa odjeljenja za izvršenje medjunarodnih ugovora. God. 1923 pri-sustvovao je rimskoj konferenci za likvidaciju južne željeznice. Sa te konference je bio pozvan za pretsjednika delega-cije na konferenci u Opatiji u paritetnoj komisiji za Rijeku. Ta konferenca se nastavila iste godine u Rimu, ali bez uspjeha. 1924 ie bio imenovan u delegaci- ?a sklapanje, trgovačkog ugovora s Italijom. Bio je takodjer i pretsjednik jugoslovenske delegacije na konferenci u j;,sne .Ji 1 na nastavku te konference u Firenci pa je 1925 sunotpisao Neptun-ske konvencije. Umro je 12 januara 1927 u Beogradu gdje je i pokopan Iz ovih par redaka vidi se sav veliki rad dra Otokara Ribara, koji stoji na jednom od prvih mjesta u novijoj hi-Jini 1 naŠega naroda u Julijskoj Kra- Slava narodnom borcu i vodji dru Otokaru Ribaru! f JANKO PRELOVEC Sušak, 28 decembra 1936. Na Stjepan je umro je naprasnom smrću Janke Prelovec, činovnik Ujedinjene banke u 36 god. života. U Sušak došao je prije četrnaest godina, gdje je vrlo brzo stekao veliki krug prijatelji i osnovao svoje porodično gnijezdo, daleko od svoje uže domaje, rodne Idrije. Fanatik u svem svojem radu i nastojanju, pok. Janko fanatički je ljubio svoju izgubljenu grudu i nikako se nije mogao pomiriti s činjenicom, da ona ne pripada više nama. Zato nije čudo da je razvio intenzivan rad u emigrantskim udruženjima, da je materijalno i moralno pomagao uz lične žrtve svoju braću izbjeglice. Isto je tako bio neumoran radnik u tehničkom odboru Sokolske župe i Sokolskog društva Sušak-Rijeka, gdje je vršio u dugom nizu godina mnoge teške dužnosti s puno volje, požrtvovanja, ali i uspjeha. Njegova nagla smrt rastužila je nesamo njegove najbliže, nego cijelo gradjanstvo Sušaka, koje je u Janku Prelovcu izgubilo velikog i žarkog rodoljuba i energičnog nacionalnog radnika. Istarski sirotani oplakuju čovjeka zlatnog srca Ostavio je suprugu i dvije kćerkice. Neka je slava nezaboravnom Janku i neka mu je lahka primorska bratska gruda! — M. FRAN KURELAC I ISTRANI Odnošaj Frana Kurelca, glasovitoga tvorca »Riječke škole«, prema Istri i Istranima malo je poznat, gotovo je i zaboravljen, i ako ide on u red prvih buditelja i preporoditelja narodne svijesti Kvarnerskih otoka i Istre. Do* je djelovao na Rijeci kao učitelj našega jezika nnao je mnogo učenika iz krajeva i s ove i s one strane mile mu »Vučje gore«. S njima je ostao u vezi i kad se preselio na poziv biskupa Strosmajera u Diakovo pa sve do svoje smrti u Zagrebu <1874). On je svojim učenicima i prijateljima slao svoja književna djela i s njima dopisivao, pa su njegova djela bila negda raširena po našim primorskim stranama, a j danas ih možeš ondje naći. Njegov prevod »Stopa Kristovih« još se i danas čita na otoku Krku, a jamačno i na drugim otocima te u Istri, koliko je to našima preko Učke dopušteno. Ne treba naročito isticati da je Kurelac od god. 1848 pa do smrti bio u vezi sa prvim »istarskim ljudima«, a u prvom redu sa biskupom Dobnlom. Od njegovih se pak učenika ističu ovi Istrani: Ivan Fiamin, riječki župnik prevodilac Fenelonovih »Zgoda i nezgoda Telemaha sina Uliksova: pjesnik Matko Baštijan; Ivan Crnčić, pisac povijesti krčke biskupije: Antun Karabajić, rodom iz Rta na Krku, kako Kurelac piše — prvi urednik »Naše Sloge«: pop Joso Gržetić. pučki pripovijedač. A ima i drugih Kurelčevih učenika koji su zadojeni naukom učiteljevom budili i probudili Istru od sna. Neka pisma Frana Kurelca i njegovih učenika, sljedbenika i prijatelja štampana su u knjizi Vili. lugoslavenske akademije u Zagrebu, ali nisu sva pa bi bilo dobro i korisno da se pronadiu saberu i izdadu i ostala, ako ih ioš gdje ima. U knjižnici popa Ivana Oršića u Vrbniku — koju ie on baštinio od svoga strica krčkoga kanonika Matije — našao sam, mediu ostalim, vrlo zanimivo Kurelčevo pismo. Budući da pismo ima svoju historijsku vrijednost, a neke misli još su i danas sktuelne to ga ovdje u cjelosti navodim. »ĆGČKA I MAROČKA« IVE JARDASA Dobili smo malu brošuricu u kastav-sKom dijalektu u kojoj g. Ivo Jardas opisuje staru legendu o Coćki i Maročki. Uz Jakova Mikca i još neke koje se tave našim folklorom, sada se eto javio ovom lijepom legendom i Ivo Jardas. Ako stojimo na stanovištu da je seoska kultura kod svili naroda, pa tako i kod Hrvata, posebna izradjena stara kultura, koja je pred pedesetak godina došla u Istri do svoje kulmlnacione tačke, tada uvidjamo svu važnost bilježenja te naše stare kulture koja propada i nestaje. Jer dok su Talijani gra-djani imali svoju gradsku sređozemsku kulturu, kultura našega sela je bila nešto posebna, ali po svojoj starosti i iz-gradjenosti nije nimalo zaostajala za gradskom istarskom kulturom. Jer kao što je gradska talijanska kultura bila uvjetovana socijalnim položajem gra-djana, tako je i socijalni položaj našega sela uvjetovao posebnu seosku slavensku kulturu, koja je bila dio hrvatskog i ostalog evropskog seoskog kulturnog života. Vrijednost Jardaseve legende je i u dijalektu kojim je pisana, jer je ta mala brošurica data u čistom dijalektu onoga kraja gdje se dogadjaj odvijao, a i naš dijalekt, kao i naša autohtona seljačka kultura, nestaju malo pomalo. Betrachtungen van Ante Dukić Pod tim je naslovom donio božični »Morgenblatt« oveći izbirak aforizama iz djela Ante Dukića »Pogledi na život i svijet«. Aforizme je preveo Norbert Jeglič. Drago Gervais na engleskom Miss Mary Vidošić prevela je poznatu pjesmu Draga Gervalsa »Pod Učkun kućice bele« na engleski jezik i štampala jc u nekim američkim listovima. Pjesma Ante Dukića »Udes« na engleskom Američki dnevnik »Hudson Dispatch«, što izlazi u Union City-u (New Yersey), donio je dne 23. XI. pjesmu Ante Dukl-ca »Udes« iz njegove zbirke »Od osvita do sutona«, istu pjesmu donio je dne takodjer dvojezični polumjeseč-nik »Jugoslaven —The Yugoslav« u Detroitu (Michigan). Pjesmu je prevela Miss Mary Vidošić, saradnica »Istre« i »Jadranskog koledara«. »Marija devica«« na slovačkom i češkom U božičnom broju nitrijanske »Nezavi-slosti« izašla je čakavska božična balada Ante Dukića »Marija devica« u slovačkom prevodu prof. dra. Vojtjeha. Mierke, koji ie tu Pjesmu dao takodjer posebno otisnuti i otmjeno opremiti, da je razašalje sa čestitkom za novu godinu na svoje prijatelje i zPanee. Istu pjesmu donio je praški dnev-n j , aro .S??1 *ìS(ÒV€L fedina Zflhualiujemo: ^ Našim mušterijoraa! 'Si na poujcrmfu,koje ste nam uooo} godini ukazati, ta Vam obećajemo, da ćemo Vam i u nouo{ godini s(u> liti jos bolja i jos jeftinija. Prijateljima naša) mila! na moralnoj pomoći i potpori, koju ste ukazali našem radu koji ide i& tim dastuori blagostanje zasuenas. Našim dabaatjanma! na indirektnoj suradnji, kojom ste nas pomogli da ispunimo nasu giatmu zapoujestrSluzba mušteriji. Obećajemo Vam, da ćemo i nadalje soim silama raditi na unapredje* nju jugoslaoenske industrije. Našim saraimicima! na predanoj i iskrenoj saradnji oko stručnog obuvanja jugoslavenskog naroda,zaodanostipožrtvovan rad u službi našim mušterijama. Snima uam najiskrenija hualat sretna Nm Godina 1937 39. .49.. \H^ j--i. f, ...... n f,o t m u \ :: V ! ? Ai i: »Istra« izlazi svakog tjedna u petak. — Broj čekovnog računa 36.788. — Pretplata: za cijelu godinu 50 — din., za pola godine 25,— .m,, -------- na godinu. - Oglasi se računaju po cjeniku. — Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istre«, Musar.vkova 28a II, hroj telefona 67-80. — Za urcdiUStvo odevam IAmeriku 2 dolara Tisak: atečajnina J ugosiovenske štampe d. d., Zagreb, Masarykova 28a. — Za tiskaru odgovara Itudolt Poianovif Zagreb Illc^Nl3iTARI' /vonlm,r0v» 48/111