Poštarina plaćena u gotovu Cena Din. 1.- tusm GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslavije! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedlonice br. 57,-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 27 januar 1939 God. X • Broj 4. HAJKA NA SLOVENSTVO Kampanja protiv slovenstva rodila se istog dana, kada su tada neslobodni Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi, Slovaci, Poljaci ' Bugari počeli da se osveščuju i da traže slobodu. Ma da slo-vensko gibanje ni je nikada prešlo značenje kultur nog r osečaj-Mg pokreta, čak ni u vreme Kolarovog romantizma, izmišljen Je »panslavizam«, kao strašilo političkog, pa čak i imperijali-stičkog kar akter a, — da se pod vidom pobijanja te »opasno-sfi« vrše najteži progoni slovenskih naroda u bivšo j A.-U. monarhiji i drugde. Ta borba protiv izmišljenog panslavizma išla je 1 zatim da oslabi Rusi ju, pomažuči u n jo j sve moguče trzavice, Pa čak i destruktivni boljševizam, da sada i to zlo uzima kao pretekst za borbu protiv tobožnjeg panslavizma. Sve to, medutim, danas kao i juče, ima isti cilj: da se slovenski narodi drže por obl jeni, te da se njihove zemlje mogu Politički i ekonomski eksploatisati. Ništa drugo! Niko ozbiljan medu Slovenima ni je nikada ni pomišljao na neku zajedničku slovensku državu, a najmanje na to da zarobi druge narode. ‘Hina je, naprotiv, da se krugovi koji su več navikli da se Sire na račun Slovena, teško mogu pomiriti s a činjenicom da im je ta j teren izmakao i da samo zato udara ju na slovenstvo. Naj novi ja metoda ide za tim, da se mržnja na slovenstvo ubaci kod samih slovenskih naroda! Kod Poljaka se ta tud inska nauka lansirala več odavno, jednako kao što se sada Slovaci kljuka ju parolama da im nema večih neprijatelja od Čeha; a i u samoj slovenofilskoj češkoj, pokušava se — ma da uzalud — ubaciti ideja, da je baš to slovenofilstvo krivo njihovo j nesreči i da zato treba da okrenu leda svima Slovenima. I naš narod je osečao uvek duboko za slovenstvo, jednako Srbi kao i Hrvati i Slovenci. Hrvatsko Sokolstvo je bilo baš zato tako jako, što se u njemu video slovenski pokret, a »Matica Hr-vatska«, »Jugoslovenska akademija« itd., bile su vodene potpuno u duhu slovenske uzajamnosti, ko ju su propovedali največi hrvat-ski' književnici i političari. Ni je bilo večih zagovornika slovenske ljubavi od brače Radiča, koji su, kao malo ko, propagirali jedin-Hvo sa Srhima i Slov encima, te saradnju s a Česima, Bugarrma itd. Danas se međutim u jednom delu hrvatske javnosti vodi najžučnija kampanja protiv slovenstva; jednako kao što se zna-kovi te kampanje javljaju i kod Slovenaca, a primečuju se i kod Srba. Ne vode je neke velike skupine, niti ljudi od vrednosti. Može se, šta više, uzeti kao pravilo, da svuda gde se ta kampan ja javlja, mogu istovremeno da se utvrde i uticaji importiranih, totalitarnih i protuslobodarskih ideologija. Kao što se može utvr-diti i to, da ta borba protiv slovenstva uvek čini i deo borbe protiv Jugoslovenstva! Sem klerikalnih listova u Zagrebu, koji su, baš u isto vreme sa dogadajima oko čehoslovačke, osuli paljbu na slovenstvo, kao tobožnju opasnost za hrvatstvo, dokazujuči, kao n. pr. nedavno prf. M. Ivšič u »Hrvatskoj straži«, da iz hrvatske duše treba da isčezne vera u ulogu slovenstva, te da če se »veliki ruski narod izgubiti u moru azijatske kulture i žute premoči, kao što če i ostali slovenski narodi biti bacani s desna na lijevo«, — u torne su naročito agilni frankovci Dr. Bučeve skupine, koji {propagujuči najživlje fašizam) dokazu ju, da Hrvati nema ju ni-kakve veze sa slovenstvom, več da su gotskog porekla! Tako na pr. »Nezavisnost« piše, da slovenska primeša kod Hrvata pret-stavlja najmanji deo i da ta primeša ima »ropski karakter.« A torne se pridružuje i kampanja prof. Lukasa protiv Čeha i Ma-saryka, u kojoj se Hrvatima dokazuje da su ih česi izručili Srbi-ma, pa da zato treba da se drže daleko, i od jednih i od drugih. Kao što se vidi, sve to pretstavlja žalosno služenje tudim ciljevima, ko ji sa interesima hrvatstva, kao ni srpstva ili slovena-štva, nema ju nikakve veze. Niko razborit ne misli da je slovenska misao neki veliki politički faktor, niti bi hteo da svoju bu-dučnost zida isključivo na njoj. Mi takoder znamo, da se Srbi, Hrvati i Slovenci mor a ju u prvom redu osloniti na svoje sopstve-ne snage i na što jaču jugoslovensku državu. Ali ta snaga če biti u toliko efikasnija, ako ne bude čupala sebe iz vekovnog svog porekla i ako bude crpla obnovu iz sokova koji s u u nama još vrlo živi i vezani za dušu i za krv narodnu. Ni je to pitanje ove ili one spoljne politike; niti to znači da mi ne trebamo tratiti dobre veze sa svima narodima, pa i neslovenskim, a naročito sa susedima. Ali zato ne moramo da se odričemo svoga slovenstva, ko jim su se svi naši stari ponosili i ko jim treba da se i mi ponosimo. Kada bi neko to tražio od nas, značilo bi da nam ni j e iskren prijatelj. A još gore je, kad se mi odričemo slovenstva, 9ko to ni k o od nas ne traži! Štrosmajerov dan > 4 februara je dan našeg veiikog lugoslovenskog apostola i ideologa, J°sipa Jurija Štrosmajera. Čitavo ju-Soslovensko Sokolstvo biče toga da- na u duhu sa amanetom veiikog bi-skupa, a mnoga sokolska društva su več oglasili priredbe i predavanja o Štrosmajerovom radu i jugosloven-skoj misli. Dvogodišnjica pakta sa Bugarskom Dana 24 januara navršile su se dve godine, što je izmedu Jugoslavije i Bugarske bio sklopljen pakt 0 večitom prijateljstvu koji je naro-čitim oduševljenjem bio pozdravljen od čitavog jugoslovenskog i bugar-skog naroda. Najbliža braća, po krvi, jeziku sudbini, Jugosloveni i Bugari su bili od uvek predestinirani da žive u naj-vecoj ljubavi i, da nije bilo stranih uticaja i tudeg gospodstva, koje je ved od najranijih vremena unelo ele-menat razdora između njih, postoja-li su i kod jednih i kod drugih svi uslovi da Južni Sloveni tvore jednu dušu i jednu volju, dakle i jednu je-dinstvenu, etničku i kulturnu celinu. Međutim su ti pogubni uticaji doveli do toga, da je istorija zabeležila mnoge krvave raspre između najbliže brade, koje su uvek donosile nesrecu 1 štetu, i jednima i drugima, a išle samo na korist njihovih protivnika. Veliki duhovi kod Jugoslovena i kod Bugara su to odavna uvidali i zato su neumorno propovedali me-dusobno zbliženje i prestanak brat-skog razdora. Hvala tim nastojanji-ma, bilo je i u prošlosti svetlih mo-menata, kada su Jugosloveni i Bugari zajednički nastupali, pa su ti momenti bili od najvede koristi za jed-ne i za druge. Veliki jugoslovenski Kralj Alek-sandar, koji je u svim svojim nasto-janjima sledio svetle tradicije ljuba- vi i sloge, želeo je čitavog života da i u odnosima između Jugoslovena i Bugara unese više bratskog povere-nja, pa da ostalim svojim velikim u-spesima, za srecu i napredak Jugoslavije i svih zemalja na Balkanu, nadoda i taj veliki uspeh, da između Jugoslovena i Bugara za uvek pre-stanu razmirice i da nastane doba i-skrenog prijateljstva i saradnje. Njegovi sastanci sa bugarskim kraljem Borisom otvorili su put u veliko de- lo i izazvali opšte oduševljenje. Na-žalost je smrt Viteškog Kralja pre-kinula započeti rad, ali je želja za zbliženjem u srcima jednog i drugog naroda ved toliko narasla, da se pu-tem označenim od Viteškog Kralja prosledilo i dalje. Na tom putu i u tom duhu su se pre dve godine, pretsednici jugoslo-venske i bugarske vlade, gg. Dr. M. Stojadinovid i Dr. Kjoseivanov, sa-stali u Beogradu i tu potpisali pakt o večitom prijateljstvu između dve države, koji je u celini potvrdio ved sazrelo raspoloženje u najširim slo-jevima jugoslovenskog i bugarskog naroda i koji se do danas održao u naroda i koji se održao u punoj snazi, a verujemo da de i dalje. To dokazuju ne samo srdačne veze između zvaničnih pretstavnika obe države, nego i ljubav koja postoji u najširim slojevima, a koja se mani-festuje iz dana u dan. U toj ljubavi Sokolstvo je uvek prednjačilo, pa če tako raditi i dalje, verujudi nepoko-lebljivo da složan rad Jugoslovena i Bugara može da donese sreču jednima i drugima, i da čitavo Južno Slovenstvo tvori jednu jedinstvenu, duhovnu i etničku zajednicu, čije pro-dubljenje je od uvek bilo jedan od glavnih sokolskih ciljeva. Za pomoč progonjenoj brati »SOKOLSKI GLASNIK« je, u prvom svom novogodišnjem broju, doneo istaknuto štampani apel na braću i sestre, da »ne za-borave na one koji su zbog Sokolstva preganjani, koji trpe ne-pravdu i teška stradanja«. Rečeno je u tom apelu, da »toj brači pripada naša bratska ljubav i naše misli; da smo sa njima solidarni i duhom čvrsto vezani u ne-razornu vezu sokolske misli«. Taj apel je naišao na živ odziv u svim soklskim redovima,a uredništvo »Sokolskog glasnika« je primilo čitav niz pisarna i članaka o torne, kako da se misao izražena u apelu oživotvori. Dva od tih pisarna objavljujemo u ovom broju : Reči koje su štampane u prvom broju »SOKOLSKOG GLASNIKA« ove godine, o pomoči progonjenoj brači i sestrama, trebali bi-smo svi da naučimo napamet ili da ih uokvirimo i stavimo na najizlože-nija mesta u našim sokolskim do-movima, da su nam uvek pred očima i u srcima našim. Velik je broj brače koji su bili progonjeni zbog sokolskog rada i zbog svog patriotizma. Ima takve brače u čitavoj otadž-bini, ali ih se nesumnjivo najviše nalazi u Savskoj, Primorskoj i Drav-skoj banovini, gde je biti S o k o, značilo biti mučenik i heroj. Dogadalo se u tim krajevima, ne retko, da su na sokolskim domovima bili lupani prozori i vrata, da je na najzlobniji način bila uništavana sokolska imovina, da su bili insultirani naši vežbači i vežbačice, da su bili onemogučeni sastanci i priredbe, pa da su ometane i najrodoljubivije manifestacije. Pojedini Sokoli su i privatno doživljavali svakojake neugodnosti, jednako u službi kao i u svom trgovačkom, zanatskom, ili poljopri-vrednom radu. Naročito na selima, gde su zavedeni protivnici stajali pod uticajem neodgovornih barangera, bi- lo je seljacima Sokolima neobično teško da ostanu nepokolebljivi u svom ubedenju, ali su ipak izdržali. Dogadalo se da je bila u opasnosti njihova imovina, koja je u mnogim slučajevima bila oštečena, a ne retko njihov život. Išlo se za tim, da se pojedinci i čitave skupine moralno obeshrabre, pa da napuste sokolsku misao, kako bi nakon toga sokolska društva bila prisiljena da likvidiraju i da prepuste slobodno polje nesa-vesnim harangerima. Ima brače koja su usled tih pregona ostala bez ikakvih sredstava za najgoliji život, a ima ih koji su morali zanemariti svoju porodicu i ne-maju nikakvih izgleda za budučnost. Znam, na pr. neumornog sokolkog radenika, brata Josipa Posleka, župnika, koji je zbog svoga sokolskog rada morao, kao prognanik, da se seli iz jednog mesta u drugo, pa mu još ni do danas ne daju mira; ma da on i dalje nepokolebljivo ustraje kod svoje misli. Takva brača su za nas Sokole kao prvi hriščanski mučenici, koji su stradali za svoju veru; i mi moramo da smo im duboko zahvalni. Zahvalnost, medutim, nije dovol jna, več treba svi složno da pr eg nemo i da im pomognemo. Savez S KJ treba da dade inicijativu, i da stvori plan, pa da se medu čitavim članstvom pokrene akcija, da svaki onaj brat koji zbog Sokolstva strada, o s e t i z a i-sta da je čitavo Sokolstvo za njim e, ne samo na reči-ma i u osečajima, več i na delu. Na taj način če se progon-stva naših protivnika obratiti na korist jugoslovenske i sokolske stvari. J. M. Mrežnički Reči koje su objavljene u »Sokolskem glasniku«, o potpori progonjenoj sokolskoj brači, neobično su lepe i plemenite; ali kod mnogih stradalnika mogu da izazo- vii žaljenje, što još uvek nisu pre-Vvorene u delo. Ima još uvek dosta brače, koja su zbog Sokolstva teško 6ila pogođena; a da i porod svih kvalifikacija i utvrdenog nacionalno" rada, ostaju besposleni ili izvan službe. Poznat mi je na pr. slučaj jednog uvaženog intelektualnog rad-nika, prilično visokog funkcionera u Sokolstvu, u Dravskoj banovini, ko-ji več diigo vremena trpi zbog Sokolstva a da još uvek nije uspelo da mu se pomogne. Obrača se me-rodavnim faktorima, obrača se Sa-vezu SKJ, pa je sa te Strane sve poduzeto da se krivica ispravi, ali zaludu. Pomoč, moralna i materijalna, o kojoj govori pomenuti apel u »S o-kolskom Glasnik u«, treba da bude organizovana, i da ne bude prepuštena slučaju. Savez SKJ bi trebao da stvori plan o torne, pa da pozove na saradnju čitavo članstvo; ali ne samo one koji če novčanim ili sličnim prilogom podupreti progo-njenu braču, več također i one Sokole, koji se nalaze na takvim javnim položa-jima, da mogu i sami da im pomognu. direktno ili zagovorom; ačestosuusta- nju da i sami isprave kri-vicu koja im je napravlje-n a. Sokolskih članova ima na svim položajima javne uprave i oni često to naročito ističu. Lepo je to da se time ponose, ali bi još lepše bilo, kada bi taj ponos i na delu pokazali, pa da svuda gde je Sokolstvo preganjano ili gde je pojedinom članu Sokola učinjena krivica, bratski pomognu. Pored opšte akcije medu čitavim Sokolstvom, koju svakako treba što pre da preduzme Savez SKJ, jedan apel na braču o kojoj je reč, doneo bi mnogo stvarne koristi i uneo dela u lepe reči koje su objavljene u »Sokolskem glasniku«. Miljan. Balkanske igre u Atini Na poslednjem kongresu balkanskih atletskih saveza odlučeno je da Bugarska organizuje Balkanske igre. Međutim, kako je Bugarska prepustila da do odredenog roka izvesti pretsedništvo Saveza da li če moči ove godine da se primi dodeljene joj dužnosti, automatski stiče pravo Grč-ka da organizuje Balkanijadu. Prema torne. Balkanske igre če se ove godine održati u Atini. Potrebno da se naglasi! U našem budučem radu mora-čeriio naročitu pažnju posvetiti spremanju sokolskih voda. Pod sokolskim vodom razumevam svakog funkcionera u četi, društvu, župi ili savezu ! Danas na mnogim mestima, šilom prilika ili po nuždi, zauzima-ju mnoge funkcije u sokolskim vočstvima brača ili sestre, koji nisu prošli ono, što zovemo »so-kolskoin školom«, i stoga se češ-če naš sokolski život ne odvija pctpuno onako, kako bismo mi to želeli! Ne upisujem nikome u zlo, ako pored najbolje volje i veli-kog požrtvovanja ne uzmogne dati Sokolskom životu u punoj meri ono što je najbitnije, kada mu to i samome nedostaje. Najbitnije u sokolstvu je vaspitanje, putem telesnog vežbanja ! Ali zato odlučno naglašavam potrebu, da se moramo svim silama posvetiti tome, da što ve-čem broju naših pripadnika usa-dimo u samu srž bitisanja ovo osnovno i bitno sokolsko delovanje, — delovanje u vežbaoni-ci i na vežbalištu! Tu je naše članstvo i naš naraštaj na okupu, tu se na nje može da deluje u duhu sokolskih načela i ciljeva! Tko može na ton,e mestu da bude voda, — voljen i poštovan od sviju? Samo onaj, koji je sam taj život prošao i koji je, pored toga, i naročitim trudom pribavio spremu i znanje, u cilju da ih preda drugima. Da svojim delovanjem, svojim primerom i svojo m bratskom ljubavi druge učini još boljima od sebe! Nije, ili barem nebi smeo biti, taj i takav vaspitni rad, samo monopol načelnika, ili prednja-ka. Naprotiv, celokupno vočstvo, koje je u našim pravilnicima o-beleženo imenom »uprava«, i svaki pojedinac iz tog vodstva, pozvan je da u tome saraduje, da na tome polju deluje. Ako nebi bilo tako, onda to telo, zvano uprava, nebi bilo od-redeno kao vočstvo, nego kao vočstvu podredeni organ, kao pomočno telo ononi forumu koji vodi sokolski rad i život. Da celokupno vočstvo sokolske čete, društva, župe ili saveza, i svi njegovi poj edinci uzmognu sudelovati na osnovnom i bitnom sokolskom delu, kao i za to da uzmognu u svome resoru, u svo-joj specijalnoj funkciji, svoj rad da usklade sa tim osnovnim, i da mu tako najbolje posluže — po- trebno je, da svi funkcijoneri sokolski, u prvom redu, budu.prednjači! Ne zanosim se iluzijama, da se to može u kratkom vremenu po-stiči, ali sam duboko uveren, da če naš sokolski život i rad tek onda bujati i napredovati, kada sokolsko prednjaštvo, a gde to nije dovoljno, bar dobri, ili bivši vežbači, bude vršilo sve funkcije sokolskog rada! — Bračo i sestre — da se razumemo, — ne zamišljam ja, pa ne smete ni vi, sokolskog prednja-ka u liku nekog inferiornog biča, bez duše, bez srca, bez vaspita-nja, bez obrazovanja, i jedino obdarenog sa nešto malo telesne 'snage i veštine! Jer, gde bi on bio takav, tu i nema prava na vočstvo! Sokolski prednjak mora da je uzor zdravi ja, dobrote i lepote, duše i tela, sav predan svom delu, bio on u privatnom životu se-1 jak, ili fakultetlija, zanatlija ili trgovac. Jer jedino ako je takav, ima pravo na ovo što sam kazao! Pošto sokolsko vočstvo traži da-leke vidike i ima visoke ciljeve, onaj koji hoče tom vočstvu da pripada, treba da je i umno i duhovno i tehnički na višini! Da se ovo što ja tražim može sprove-sti u delo, leži dakle isto tako u rukama samih prednjaka, kao i ostalog članstva. Jer samo prednjak sa više znanja i obrazovanja, sa više spreme i veštine, moči če više da od sebe dade. Nije bezuslovno potrebno da se to odmah predvidi, u svim našim pravilnicima, ali je nesum-njivo nužno da se u tom smislu poradi — da se broj spremnih sokolskih prednjaka mnogostru-ko uveča, kako bi se u dogledno vreme postepeno stvorio kadar sokolskih funkcijonera, koji če poznavati sokolski život i rad u tančine i koji če na svakom mestu i svakoj funkciji svoje delovanje podesiti tako, da če u punoj meri služiti onome radu, zbog kojega je Sokolstvo osnovano i koji je glavni zadatak Sokolstva! — Ova misao, bračo i sestre, nije revolucijonarna — ona je samo korektivna — i stoga je sažetu iznosim pred Vas, da je duboko proučite — i da je svi zajednič-ki sprovedemo u sokolski život, koji če tada novim poletom da zažari obzorje budučnosti! Dr. A. R. Pihler, načelnik SSKJ. Kratke vesti iz našeg Sokolstva 20 januara održan je u sokolskom društvu Mđtica u Beogradu medu društveni sastanak pročelnika Petrove petoljetke sokolskih jedinica sa teritorije sokolske župe Beograd. Na sastanku su uzeli reč pročelnik župe za Petrovu petoljetku, brat Ste-van Stankovič, zatim starešina župe brat Dr. iM. Gradbjevič, te zamenik starešine Saveza SKJ, brat Milivoje Smiljanič itd. Svi su govornici ista-kli potrebu da se još jače pregne na posao za preostali deo vremena petoljetke, a pored toga je podnesen izveštaj o radovima koji su do sada izvedeni u okviru petoljetke. Done-seni su važni i korisni zaključci o radu na teritoriji župe Beograd. * Sokolska župa Beograd, u cilju propagande smučarstva u sokolskim redovima, održače u drugoj polovini meseca februara 10 dnevni smučarski tečaj na Kopaoniku za po-četnike i bolje vozače. Na ovom tečaju biče. prmiljeno 30 članova prvenstveno prednjaka, a u slučaju povoljnih smeštajnih prilika primiče se najviše 40 brače i sestani. Na taj tečaj se polazi u sredu 15 februara uveče a vrača se u nedeljtt ■26 februara. * Brat, Dr. Pavle Pestotnik, jedan od najzaslužnijih pionira Sokolstva u Slovenačkoj, navršio je 10 januara, 60-godišrijicu života. U Sokolstvo je stupio još kao dak u Pragu i, čim se vratio u otadžbinu, osnovao je, sa još nekoliko drugova, sokolsko društvo I (Tabor) u Ljubljani. Kratko vreme nakon toga okupio je još neka društva i osnovao sokolsku župu Ljubljana I, prvu medu slovenačkim župama, ostajuči za dugi niz godina načelnik i starešina te župe. Njegov rad u župi ostavio je jakih tragova i odgojio čitav niz mladih sokolskih ra-denika, koji su osnovali nova društva i nove župe. 1 posle rata nastavio je br. Dr. Pestotnik da vodi svoju župu i svoje društvo, pa se njegovom nastojanju ima najviše zahvaliti, što je društvo Članovi Sok. društva Kruševac sabiru za čehoslovaike izbeglice Tabor došlo do tako lepog sokolskog doma. Br. Pestotnik i danas naj-večom ljubavlju prati rad Sokolstva i pomaže mu, pa se zato čitavo jugo-Slovensko Sokolstvo veseli njegovom jubileju i želi mu, da još dugo poživi na korist naroda i otadžbine. * Jugoslovensko Sokolsko društvo u Njujorku je proslavilo Novu godinu, u zajednici sa ostalim jugosloven-skim društvima u toj varo.ši, kojih ima avanaestak na broju. Zabava se održala u Českom domu, pa su je posetili i mnogi Cesi i ostali Sloveni. V Franjo Vršič, magistrat, činovnik u Mariboru, proslavio je nedavno u krugu prijatelja 70-godišnjicu života i 45-godišnjicu sokolskog delovanja. Brat Vršič je ugledan sokolski rad-r.ik, koji je još za vreme rata bio u-hapšen od austrijskih vlasti. kao od-ličan pobornik ideje narodnog jedin-stva. Sokolska četa Žednik, župa Novi Sad, priredila je nedavno zabavu, na kojoj je prikazala pozorišni komad »Voda sa planine«, od Plaoviča i Do-koviča. Pretstava je pokazala da se-ljaci prate sa interesovanjem dela iz svog života. Pozorišna sekcija čete, na čelu sa starim ratnikom, bratom Boškem Radulovičem, namerava da ovim komadom obide okolna mesta, a naročito Bačku Topolu i Čantavir, sireči na taj način prosvetli i sokolsku misao. Četa je održala i glavnu godišnju skupštinu, koja je lepo uspela, jer četa broji 78 vežbača i 123 člana pomagača. Izabrana je ponovo stara prokušana uprava, sa starešinom Vuk-sanom .1. Božovičem na čelu. Sokolsko društvo Brčko zaključilo je da za vreme trajanja Petrove pe-toletke podigne veliki sokolski dom, pa je u tu svrhu sabralo več preko 350.000 dinara dobrovoljnih priloga. Društvo je preduzelo korake, da bi novi arterski bunar. što ga opština treba da gradi, bio podignut do Sokolskog doma, tako da bi voda iz njega mogla da se upotrebi i za tu-ševe, praonice itd. * Sokolsko društvo u Blatu, na Korčuli, dobilo je od Saveza SK.l kredit od 70.000 dinara, za dovršenje dru-štvenog doma. Dom če biti največa i najlepša zgrada u Blatu. * Sokolsko društvo Sarajevo-Mati- ca završilo je sa uspehom pregovore sa upravom državne klasne lutrije za iznajmljivanje svečane dvorane sok. društva za ovogodišnje izvlečenje glavnih zgoditaka klasne lutrije. koje če se održati od 27 februara do 9 marta u toj svečanoj dvorani, u Sarajevu. Prihod od iznajmljivanja dvorane upotrebiče se za dobrotvor-r.e svrhe i za održanje doma. Sokolsko društvo u Beranima pri' kupilo je sumu od 900.000 dinara za podizanje svoga doma. Radovi na p0' dizanju doma počeče verovatno u toku proleča. Sokolsko društvo Rumenka, u Bačkoj, zaključilo je, na nedavnoj godišnoj skupštini, da če ubrzo graditi sokolski dom, za koji je več osi-gurano oko 77.000 dinara. Društvu u Rumenki želimo da što pre dode svoga cilja ! Sokolsko društvo Bačka Palanka odlučilo je da pokrene akčiju za po' dizanje sokolskog doma za BačkU' Staru i Novu Palanku. * ■ Sokolsko društvo Murter odlučilo je takoder da podigne svoj dom, pa če u tu svrhu prirediti ove godine čitav niz pozorišnih pretstava i ostalih zabava. Jednu takvu zabavu priredilo je več 26 decembra i ona je imala odličan uspeh. Sok. društvo Tijesno, kao matično društvo, izvršilo je nedavno pregled sokolske čete u Pirovcu, a zatim u Jezerima, koje su za kratko vreme pokazale lep uspeh. A novi starešine, Joso Filipi (Pirovac) i Šime Klarin (Jezera), daju nade da če iduče godine iči još bolje. * Sokolska četa Stepanovo, blizu Devdeli.je, je naročito bila aktivna u izvršenju Petrove petoljetke. Članovi čete počeli su da prskaju vinograde bordovskom vodom i da ih zaprašuju sumporom, što je poslužilo kao primer i ostalim zemljoradnicima. Čla-novi čete odlučili su da po okolnini selima ove godine igraju »Rusalije«, pa da prihod od toga upotrebe u zidanje sok. doma, za koji je več dovu-čen kamen i osigurana grada u sej-meničkoj šumi. Opraviče se takoder i pravoslavna crkva. Ove godine če se održati tečajevi za pčelarstvo i ka‘ lemljenje, a četa je več započela P°' dizanje jednog bagremovog gaja, koji če služiti kao park. Jedan član čete podiže uzoran vrt, a inicijativom čete je kupljeno i zvono za crkvu-Dok se ne sagradi novi dom, selo je kupilo kuču od jednog muslimana, u kojoj če raditi četa. Četa mnogo ra-di na pčelarstvu, na gajenju pitoniil’ Zečeva itd. Vrlo agilna je i tambura-ška sekcija, jednako kao i trezven.iaf" ka sekcija. Sokolstvo u svetlu izveštaja austrijske policije (Svršetak) Daljnji dokaz za vezu izmedu srpskog Sokolstva i »Narodne odbrane« pretstavlja članak u prvom broju časopisa srpske akademske omladine, »Zora«, koji izlazi u Pragu, iz godine 1912; a koji piše: »Posle sokolskog sleta u Sofiji, kada je organizovano srpsko Sokolstvo prvi put nastupilo kao celina. »Narodna Odbrana« je stala da podu-pire Sokolstvo u Srbiji; a kralj i naslednik prestola sami su se mnogo zanimali za Sokolstvo. Pretsednik srpskog sokolskog saveza je S. Todorovič, a njegovi agilni i energični saradnici su Franjo Hofman, Dr. L. Popovič i potpukovnik Voja Ziva-nović.« U kolikoj meri je srpsko Sokolstvo prožeto mišlju narodnog oslo-bodenja i ujedinjenja svih Srba, ko-ju propagira »Narodna Odbrana«, pokazale su takoder vežbe tog Sokolstva na sletu u Pragu. U tim vežbama je simbolično prikazana islorija srpskog naroda, počevši od nekadanje veličine i slobode, pa zatim borba proti prvome neprijatelju, t.j. Turcima; zatim ropstvo, ustanak, priznanje slobode; i konačno njegova borba proti drugom neprijatelju, t.j. Austriji, i naposletku borba na nož i pobeda. G. 1912 se je srpsko Sokolstvo još više ojačalo. Unutarnje ujedi-njeno i dobro organizovano, nasto-janjem svojih voda, Dr. Besaroviča, St. Zakule, V. Zivanoviča i dr. L. Popoviča, ono je na sletu u Pragu nastupilo kao jedinstvena celina. Tu je srpski sokolski savez došao u bliži dodir sa hrvatskim i slovenačkim sokolskim savezom, i tako je dcšao na misao da bi i ta dva saveza privukao u službu velikosrpske propagande. U tu svrhu trebalo je osnovati Jugoslovenski sokolski savez, koji bi združio Slovence, Hrvate i Srbe, a onda i Bugare, što je sve bilo zaključeno na skupštini glavnog odbora srpskog sokolskog saveza u Sarajevu, 21 septembra 1912. Kao osnovna misao Jugoslo-venskog sokolskog saveza bilo je proglašeno zbliženje i jačanje medu-soBnih snaga, te što brže ujedinje-nje svih Jugoslovena, (»Srpski sokolski glasnik«, g. 1912 br. 2.) Iz-vestitelj po tom predmetu, Voja Zivanovič, potpukovnik u srpskom generalnom štabu, je izjavio, da je u avgustu 1912, Dr. Jambrišak, kao delegat Hrvatskog sokolskog saveza, bio kod njega u Beogradu, te da je pregovarao sa upravnim odborom srpskog sokolskog saveza. Tom pri-likom su se več saglasili u izvesnim osnovnim mislima, kao na pr. u tome, da se na svim sokolskim sleto-vima i na javnim manifestacijama nosi zajednička zastava, kako bi time došlo do izražaja jedinstvo slo-venačkog, hrvatskog i srpskog Sokolstva. Tu zastavu če Hrvati i Srbi na sokolskom sletu u Ljubljani predati Slovencima. Prve godine bi zastava ostala kod Slovenaca, a svake iduče godine bi se nalazila na-izmenično, kod Srba, Hrvata ili Slovenaca. Kod javnih nastupa tre-bale bi sokolske čete Srba, Hrvata i Slovenaca da stupaju jedne pored drugih, i to tako da ide jedan Sr-bin, jedan Hrvat i jedan Slovenac zajedno. Dao bi se nalog tehničkom odboru Jugoslovenskog sokolskog saveza, koji bi bio sastavljen iz načelnika svih triju skupina, da izra-di terminologiju za zajedničku ko-mandu. Dr. L. Popovič je doduše predložio da i Bugari budu primlje-ni u Jugoslovenski sokolski savez, al; je tu misao, kao neoportunu, po-bijao srpski potpukovnik Zivano-vič. Do ustanovljenja Jugoslovenskog sokolskog saveza nije došlo, jer je vlada zabranila oba sokolska sleta u Ljubljani, g. 1913 i 1914. Nije moguče dokazati da je bilo nekih neposrednih pregovora izmedu srpskog sokolskog saveza, na jednoj strani, i slovenačkog te hrvatskog sokolskog saveza, Pa je ta skromna čitaonica bi-,a fa nekoliko reči još skromnijeg JVUŽničara otvorena. Prostorije su 1 e Pristojno uredene i prvih dana P°secivane od desetine lica, uvek i- f.*1’ I ako je pristup u čitaonicu 'o dozvoljen i manje imučnima, be-sPlatno, oni ipak nisu dolazili. Po-s e desetak dana prestala je dolaziti 'fćina onih koji su u početku redo-j110 dolazili. Broj čitača sveo se na Ve tri osobe. Jedan intelektualac, advokat, redovan posetilac čitaonice, Jednog dana zapisao je u knjigu pri-®edaba: »Moli se uprava, da nabavi C|tače«. , Slično je i po mnogim našim sorskim društvima. Knjiga ima, no-Vltla ima, ali čitača nema. v. Pa kako nabaviti, tj. vaspitati Cltače? — Ni to nije teško! Ima u P° nekom društvu praktičnih ljudi, °]i se svemu dosete. y *mali smo prilike videti ovo: Kao st.° je pomenuta gradanska čitao-nica muku mučila sa svojim člankom, koje nije htelo da dolazi na C1tanje, isto tako je bilo i u jednom olskom društvu. S tehničke stra-Пе društvo je bilo dosta agilno, alis Pfosvečivanjem članstva išlo je do-s|a teško. Sokolske novine i časopi-mesečima su stajali nepročitani u 'ancelariji, punoj prašine, koju su samo jedanput mesečno čistili. Prosvetar je retko kada dolazio u so-Kolanu, i to katkada samo po danu, a uveče, kada je pretežni deo članstva vežbao, skoro nikada. Zato nije imao ko da te novine ponudi članstvu. Članstvo, pak, zaposleno svojim dnevnim radom, nije imalo temena da dolazi po danu da čita, a nije imalo ni gde. Društvo nije i-ma 0 sv°ju čitaonicu. Ipak, da je dolazio uveče, kada su ve-z a" članovi i članice, bili bi nešto №alo i u kancelariji pročitali. Kada su se prilike izmenile i do-sao nov prosvetar, nešto umešniji, °mdah je uvideo situaciju, pa ga je bolelo da članstvo skoro ništa nez-®a što se dogada u sokolskom sve-Zato je odlučio da ipak nešto Učini u korist prosvete, da organizu-3e zidne sokolske novine; ali ne neke originalne novine svoga društva, vec da izloži javnom čitanju savezni »Sokolski Glasnik« i neke sokolske časopise. Uzeo je onaj pri-merak »S. G.«, što ga je primalo društvo, doneo je i svoj primerak, pa je oba ekserčičima učvrstio na zid vežbaonice. Tako je iz dva primerka lista dobio jednu celinu: jedan je bio okrenut neparnim, a drugi parnim stranama prema čitačima. Za dva druga časopisa, u obliku revije, napravio je za svaki skromne kartonske korice, i provukavši ka-nap njihovom uzdužnom sredinom, obesio ih na eksere o zid sokolane. Brača i sestre skinuli bi časopise sa zida, čitali i ponovo obesili na od-redeno mesto. Kada je prosvetar posle nekoliko dana došao u sokolanu za vreme ve-žbanja, opazio je veliki interes članstva za »zidne sokolske novine«. Članstvo je čitalo novine pre po-četka i po završetku vežbanja. Neki su čitali zato, što su videli da drugi čita. Drugi su opet čitali zato, jer su čuli da ima u tim novinama nekih sokolskih novosti iz njegovog kraja, pa je tako nastao, malo po malo, sve vedi interes za čitanjem. Posle čitanja uvek su se komenta-risali pojedini članci i vesti, pa se medusobno dugo o tome razgovara-lo, čak i na ulici. Više puta kada je prosvetar bio prisutan, bio je za-moljen od članstva za pojedina oba-veštenja iz novina. Ovim načinom neopazice i s malo truda, članstvo se prosvečivalo i redovno su sokolski listovi bili čitani. Čitali su ih i oni koji se nisu mogli pretplatiti, kao i oni koji ranije nisu marili za sokolsku štampu, a koji su se docnije pretplačivali. Zašto ne bi i drugi ovako pokušali? Beograd Ante Tadič Sokolski film u g. 1938 U prošlome broju objavili smo jedan tabelarni pregled u kome smo prikazali propagandni rad sa uzanim filmom. Medutim, u podacima za sokolsku župu Skoplje potkrale su nam se izvesne greške i otštampani po-daci nisu bili tačni. Tako, umesto 108 prikazanih filmova, treba da stoji 340, a umesto 9,768 gledalaca, treba da stoji 13.758. Prema tome i ukupan broj gledalaca u celome Savezu u go-dini 1938 nije bio 30.545, več 34.544 gledalaca. Ove greške su proizišle stoga, što nisu bili objavljeni podaci u bratskim sokolskim društvima, Velesu, Kuma-novu, Tetovu, Prizrenu, Štipu, kao i za neke osnovne škole u Skoplju. U doba godišnjih skupština Dodosmo opet do onih dana, kada treba izabrati ljude, lica koja če nam voditi društva ili čete. To su glavne godišnje skupštine. To su oni naj-odlučniji časovi, kada treba dobro promisliti; kada treba uočiti i predvideti sve slučajeve, i kada treba ima-ti uvek jedno u vidu, a to je interes društva, interes Sokolstva. Otkloniti i izlučiti sve lične momente, koji su se kod nas ukorenili, a koji nam samo škode, iz godine u godinu. Jest, tako bi trebalo! Trebalo bi se ostaviti sličnih »praksi«, a pristupiti onome, zašto smo došli i zašto radimo, odnosno zašto treba da radimo. Ali nije uvek tako! Događa se če-sto da je glavno ono što je sporedno, a tek onda dode ono što bi trebalo da je na prvom mestu. Zato se ne biraju uvek lica koja hoče da rade, koja ifnaju smisla za rad i koja su sposobna; več je glavno da pobedi ova ili ona lista, da se izvesna lica maknu, da dođu druga! Hoče li od toga trpeti opšta stvar, na to se ne gleda. Bračo i sestre, ako tako radimo, onda se ne čudimo što nam slabo ide i što nam se na priredbama dešavaju ne-uspesi! Zato se ostavimo loga! Interes društva i celine mora nam bili na prvom mestu. Izabrati lica koja zato imaju najviše uslova i sposobnosti, a lične stvari iskoreniti, to nam mora biti misao vodilja! Samo tim putem moramo biti ruko-vodeni, prilikom izbora onih, koji treba da nam vode društva, čete, pa i iupe! Beograd. Ivan Sedlaček „Sletovi" — ili zborovi, sastanci itd? Sve štogod se piše u našim listo-vima, namenjeno je svakako svom cilju tj. da se pisano čita radi znanja i — upravljanja. Zato listovi postoje, zato se i čitaju. I tako u istom cilju izašla su u br. 12 prednjačkog lista »Soko« iz 1938 g., na str. 440 »Zrnašca ili što ne treba«. Namenjena su: »Pretjnja-cima za suzbijanje, onima koji ne znaju i onima koji znaju a propu-štaju«. Na str. 443 istog lista je »zrnašce pod 3) »Sletovi u sokolstvu« koje, radi povezanosti sa o-nim o čemu se radi, kao i zbog ši-rega znanja, vredi da se spomene u ovom listu, kao glavnom i najproši-renijem, a sa pretpostavkom da se u istini najviše i čita. To »Zrnašce« glasi: 3.) »Sletovi u sokolstvu«. »Jedi-ni su! — Imaju več i svoju slavnu prošlost, tradiciju i značaj. Opšta njihova sadržina odredena je i poznata. Glavna odlika sleta su vež-be. Sletovi su župski, savezni i sve-sokolski. U okviru svojih raznih veličina imaju i mnoge priredbe kao i predsletske dane: dečije, naraštaj-ske, školske i vojničke. Drugih sle-tova u Sokolstvu nema, niti ili može biti. Prema tome ne mogu biti ni »prosvetni sletovi«, niti uz župski slet kao »prosvetni slet«, tj. »slet u sle-tu«. Ne mogu biti ni »muzički sletovi«. Slično tom »napretku« sleto-va mogu se uskoro pojaviti i sletovi: načelnički, prednjački, lutkarski, pčelarski i drugi, svakako svi u svo-me pravcu i duhu. Kakvu bi nam to Novi dom sokolske čete Budinš-čina, župe Varaždin, podignut je na vlastitom zemljištu, a članovi su be-splatno dali materijal i svu radnu snagu, ma da su svi oni siromašni rudari. Dom ima veliku dvoranu sa po- zornicom i sve nuzprostorije. U gra-dnju je uloženo 45.000 dinara, od če-ga je Savez SKJ pozajmio 15.000, 10.000 Banovina. Taj dom je sada postao centar čitavog nacionalnog i kulturnog života u tom kraju. glavobolju stvaralo ne treba doka-zivati. Pored toga tim spletom raznih sletova unosili bi se u javnost, pa i u naše redove, nered, rastrga-nost i podvojenost u kojoj se ni mi sami ne bismo više — snašli. Možemo imati razne sastanke, zborove ili dane: prosvetne, muzič-ke i slično, ali naziv »slet« čuvajmo samo za tradicionalne i jedin-stvene svrhe i ciljeve, koje sletovi več od svog postanka imaju, a koje mi možemo, prema duhu vremena, samo usavršavati i skladno dopu-njavati. Dakle, »slet« po svojoj tradiciji i sadržajnoj opsežnosti mora ostati i dalje jasan za sokole i nesokole, tj. kad se kaže »slet« da svi znaju šta to znači. Nemojmo se više mešati — bar mi sami«. * Evo, — prognoza pretpostavke o-voga znnašca, o »napretku« sletova je tačna. Posle »prosvetnog« i »mu-zičkog« sleta, koji su se održali i zbog kojih je ovo »zrnašce« izašlo, saznajemo za novu vrstu sletova. Naime, u »Sokolskom Glasniku« iz o. g. br. 3 na str. 5, iz jedne župe najavljen je »Prvi župski smučarski slet«, sa težnjom da bi se još više podiglo zanimanje za smučarski šport itd. Slično je taj isti slet ukratko i manje upadljivo najavljen i u listu »Sokolska Volja«, iz o. g. br. 107 na str. 20. Dakle, posle do sada poznatih sletova, došao je na red prvi slet — smučarski. To znači da zbil ja, bar u vrstama sletova, napredujemo. Posle toga saznanja a po potvrde-noj prognozi »zrnašca«, možemo do-ista mirne duše i sa spokojstvom, uskoro očekivati sletove sledečih vrsta. — "Koji če od njih biti prvi na redu? Kao da smučarstvo nebi postiglo isti uspeh, kad bismo se držali ono-ga što treba, i kad bismo tu, inače korisnu priredbu nazvali saborom ili zborom, ili nečim sličnim? M. V-jić KONGRES SLOVENSKIH FILOLOGA U BEOGRADU U septembru o. g. održade se u Beogradu 111 kongres slovenskih filologa, iz svili slovenskih zemalja, kao i sa svih univerziteta u svetu, na ko-jima postoje katedre za slovensku fi-lologiju. Ranija dva kongresa bila su u Varšavi i u Pragu. 1 beogradski kongres radiče u trima sekcijama, i to lingvističkoj, literarno-istorijskoj i didaktičnoj. Na čelu pripremnog odbora za kongres nalazi se profesor beogradskog univerziteta, Dr. Aleksander Belič. Veze, tako da ga je »Prosveta« bo-fat0 Podupirala. G. 1911 je primi-od »Prosvete« potporu od 5.000 kruna. G. 1913 je u razvoju srpskog Sokolstva u Bosni nastao za kratko Vreme zastoj. Povodom srpsko-bu-Barskog rata, g. 1913, obzirom na !*apete spoljne odnose izmedu Srbi-i Austro-ugarske, bila su, odlu-*0,n zemaljske vlade u Sarajevu, od *ftaja 1931, raspuštena sva sokolja društva u Bosni i Hercegovini, ^edutim se dogodilo, da je zajed-ђ[ско ministarstvo finansija, na pri-tiJŽbu srpskih sokolskih društava, to raspuštanje stavilo izvan snage. Propaganda srpskog Sokolstva je na to Ponovo počela da diže glavu i da sve )ace traži veze sa Srbijom. Tako je n- pr. na zboru srpskog Sokolstva u. Kragujevcu uzeo učešča i Atana-Sl)e Šola, kao pretstavnik srpskih f°kolskih društava u Bosni. Godišnji 12yeštaj srpskih sokolskih društava ^ Kragujevcu, iz godine 1912 i ,13, pokazuje na jasan način, a su konačni ciljevi sa več P°itienutom veleizdajničkom brošu-r°tl' »Narodne odbrane«. Tu se opet j^°vori o »neprijatelju sa severa«, I 0l»e ne sme da se »prepuste na mi-»?st i nemilost milijuni brače, koji Zl^e u ropstvu, več ih treba čim pre ^‘oboditi toga jarma.« U izveštaju |jPravnog odbora takoder se kaže, ,a 2adatak srpskih Sokola još nije °vršen. Zato treba da posečuju braču sa druge Strane Drine, da pre-du Romaniju pianinu i da vide »zašto se je Travnik zamaglio«. Treba da se prestane pevati pesma: »Aoj Bosno, sirotice kleta«. 7 decembra 1914, održana je u Zagrebu skupština tehničkog odbora srpskog Sokolstva, kojoj su prisu-stvovali Franjo Hofman, iz Beograda, za srpski sokolski savez; St. 2a-kula iz Sarajeva za bosansko-herce-govačku sokolsku župu; Svetozar Bubalo iz Hercegnovog za primor-sku župu u Dalmaciji; Dr. Milan Metikoš iz Zagreba i Milan Cvejič iz Belovara za sokolsku župu Krajina. Predmet raspravljanja je bilo učestvovanje srpskog Sokolstva na svesokolskim sletovima u Ljubljani 1914 i na Kosovu 1915. Doneseni su zaključci u pogledu novog umet-ničkog znaka za sve srpske sokolske članove, zatim u pogledu jedin-stvene komande i terminologije i ko-načno u pogledu statistike članstva, ustanovljenja savezne knjižnice itd. Daljni rad i razvoj srpskog Sokolstva bio je prekinut, a zatim potpu-no ustavljen umorstvom u Sarajevu i dogadajima koji su nakon toga sledili. Treba još utvrditi, koju je ulogu igralo srpsko Sokolstvo u tom u-morstvu i u čitavoj raširenoj srpskoj špijunaži: Mitar Kerovič i njegov sin, Nedo Kerovič, oba članovi sokolskog društva u Tobutu, okružuje Zvornik u Bosni, dali su 2 juna 1914 atenta-torima Gavrilu Principu i Trifku Grabežu sklonište i hrauu, a Mitar Kerovič je naredio svome sinu da njihovo oružje, 6 bombi i 4 revolve-ra sa municijom, prenese vozom u Tuzli i da Mišku Jovanoviču izruči pismo Veljka Čubriloviča, što je Nedo i izvršio. To pismo Veljka Čubriloviča, u-čitelja u Priboju kod Zvornika i načelnika tamošnjeg srpskog sokolskog društva, je imalo za cilj; slobodni prolaz obih atentatora. Čubrilovič ih je 2 juna 1914 primio u Tobutu i otpremio ih u kuču Mitra Keroviča. Na taj način su Princip i Grabež, bez prepreke, stigli u Tuzlu, jer ih je pratio Miško Jovanovič, starešina tamošnjeg sokolskog društva i nadzornik sokolskog okružja Tuzla. Njihovo oružje je sakrio na tavanu svoje kuče, zatim ga 15 juna 1914 donio u Doboj i tamo ga izručio Danilu Iliču. Veljko čubrilovič, Miško Jovanovič i Nedo Kerovič su bili zbog te posredničke akcije osudeni na smrt na vešalima. Mitar Kerovič je bio o-suden na doživotnu tešku tamnicu. Tokom srpskog rata 1914, nadeni su dokumenti inspektora Drinske divizije u Ložnici, koji nedvoumno dokazuju učestvovanje mnogobroj-nih sokolskih članova iz Bosne u srpskoj špijunaži. U tim dokumenti ma su navedeni kao poverenici, a to znači špijuni, ovi članovi: Čedo Milič, nadzornik sok. društva u Mo-staru, pop Marko Popovič, član sokol. društva u Mostaru, Boško Ča-prič i Dimšo Dokanovič, članovi sokol. društva u Vlasenici, Dorde Dakič, član sok. društva u Banja Luci i otac tajnika toga društva, Luke Dakiča, koji je skrivao Nedeljka Čabrinoviča, učesnika u atentatu u Sarajevu; zatim Milan Jovanovič zamenik starešine, Nedeljko Zarič i Nikola Popovič, odbornici sok. društva u Zvorniku, učitelj Jovo Ja-gličič, načelnik sok. društva u Kali-noviku, koji je več god. 1912 zbog špijunaže bio osuden na dve godine zatvora, i konačno Sava Popovič načelnik sok. društva u Srebrnici i Pe-tar Klarič, načelnik sok. društva u Foči, koji je umakao hapšenju g. 1912, time što je prebegao u Srbiju. Tako glase te zanimljive informacije. One dokazuju da je austriska policija prilično tačno bila upučena u rad srpskog Sokolstva, ali dokazuju ujedno i to, kolike velike žrtve je pridonelo predratno srpsko Sokolstvo za oslobodenje i ujedinjenje svih nas. Upravo s tog razloga, či-nilo nam se da je vredno i potrebno, da se ovaj poverljiv i autentični akt austrijskih policijskih vlasti objavi u našoj sokolskoj štampi. Dr. Vladimir Ravnihar. Uspesi jugcslovenske umetnosti Jugoslovenski umetnici pobrali su u poslednje vreme nekoliko naroči-tih uspeha u inozemstvu, koji mogu da služe na čast čitavoj jugosloven-skoj kulturi. Tako je na primer več poslat u Rumuniju golemi spomenik kralja Karola I, koga je izradio naš veliki vajar, Ivan Meštrovič, a koji če biti podignut u Bukureštu. Rumunski listovi sa naročitom pohvalom pišu o Meštrovičevom delu. Drugi naš odlični vajar, Augustinčič, dovršio je nedavno dva svoja spomenika za inozemstvo; i to spomenik maršala Pil-sudskoga, koji treba da se podigne u Varšavi, i skulpturu rudara ,koja treba da bude smeštena u palati Me-dunarodnog odbora rada u Ženevi. Naš poznati muzičar, Jakov Gotovac, autor opere »Morana«, i »Ero s ono-ga svijeta«, postigao je’ sa ovom po-slednjom operom velik uspeh, kod izvedbe u Nirnbergu, Hanoveru i Karl-srue, u Nemačkoj. Isti takav uspeh postiglo je Gotovčevo Sinfonisko kolo, u japanskoj prestonici Tokiju, gde je bilo izvedeno, pod vodstvom dirigenta Rozentala, od Metropolitan opere u Njtijorku. I drugi jugoslo-venski kompozitor, Stevan Hristič, bio je pozvan da na Pariškom radiu diriguje koncerat jugoslovenske muzike, kojim je postigao lep uspeh. Svetli i nezaboravni dani Hrvatski Sokoli u bivšoj Au-stro-Ugarskoj carevini, nisu priznavali umetne i neprirodne grani-ce izmedu jugoslovenskih plemena. Sava i Drina za hrvatske Sokole, nisu delile brata od brata, Srbina od Hrvata. »Neka se cela Hrvatska pretvori u jednu sokolanu, jer je Soko najjača straža na medi slovenskog sveta« — završio je svoj opširan iz-veštaj o prvom svesokolskom sletu u Zagrebu 1906 godine, glavni sa-radnik Biankinijevog »Narodnog lista« u Zadru, odličan novinar, bla-gopokojni Vinko Kisić. Prvi svesokolski slet u Zagrebu bio je manifestacija slovenske i na-pose jugoslovenske misli. U sveča-noj povorci promarširalo je zagre-bačkim ulicama preko 4000 unifor-misanih Sokola. Uz Ruse, Poljake i Čehe, bili su najoduievljenije pozdravljeni i aklamirani bugarski junači i srpski Dušanovci. Pesnik, Katalinić-Jeretov, peva-juči sokolskom sletu, pozdravio je Dušanovce: »Zdravo Srpče, slobodnjače Ti nam nosiš živog žara Sve drevnijeh demeškinja Sa starijeh sa handžara, Ali na to drevno gvožde Pade danas sunce novo Blago tebi, po guslama Palo lišće lovorovo. Kosovo je sama priča, Sto je dedo djeci baje Tebi danas sa vedrine Slobodarsko sunce sjaje...« Sa Dušanovcima bilo je na sletu u Zagrebu preko tri stotine Srba, izmedu kojih i 37 srpskih Seljaka. Dušanovci su došli, predvo-deni od svog vode, prof. Tase Popoviča i pretsednika Milkoviča. Sečam se, kao da je bilo jučer, kako smo, osobito mi hrvatski Sokoli iz Dalmacije, sa udivljenjem i ponosom gledali na Sokole iz Rusije i srpske Dušanovce. Sa njima smo se odmah upoznali i bili smo kroz sve dane sleta nerazdruživi. Odlučismo, nas nekoliko, da s njima podemo u Beograd. Ali kako, bez pasoša? Dogovorismo se, da če-mo u najgorem slučaju u Zemunu izmeniti naše sokolske kape sa du-šanovskim kalpacima i ogrnut se njihovim pelerinama. Na zagrebačkoj stanici pozdravi i klicanje: dovidenja u Beogradu i Sofiji! Voz drdne, ubrza kretanje i mi se nadosmo u istom vozu sa Dušanovcima i Junacima. Samnom su bili prof. llija Dizdar, Dr. Fra-no Zavoreo, Frano Cvjetiša, Simo Vučič i Andreis. Pridruzio nam se i Krste Sunara, trgovac iz Šibenika, u svojoj ukusnoj i bogatoj ši-benskoj nošnji. Putovanje do Zemuna bilo je pravo slavlje. Na svakoj stanici je narod Dušanovce i Junake dočeki-vao glazbom, pesmom i oduševlje-njem. Nama rekoše da smo mi prvi hrvatski Sokoli, koji se uputiše u prestolnicu Srbije. Približivši se Zemunu, srca nam se stisnu. Tu če možda policija da nas pregleda, a nemarno pasoša; ali intervencijom tajnika Saveza hrvat-skog sokolskog društva, dra Bučara, udešeno je da nam se ne čine zapreke; nu sve dok ne predosmo grani-cu, ne mogosmo se umiriti. Za ma- lo časaka nadosmo se na beograd-skoj stanici. Tu se pretsednik Dušana Silnog oprosti od Bugara, koji se spremahu da krenu dalje. O-sobitim je oduševljenjem pozdravljen govor bugarskog Junaka, prof. Konsulova, koji je istakao potrebu sloge i ljubavi izmedu najbliže bra-če, Srba i Bugara, žigošuči zajed-ničkog neprijatelja, koji je uspeo da ih za neko vreme zavede i do rata dovede. Ideja demokratska, ideja jugoslovenska sve osvaja, pa zato on tu ideju pozdravlja, kličuči: »Dovidenja u Sofiji!« Svakoga jugoslovena, koji je pre svetskoga rata stupio na slo-bodno zemljište srpske kraljevine, morala su obuzeti osobita čuvstva. Prva ie to samostalna država na slovenskem jugu, sa najširim i naj-liberalnijim ustavom, a najdemo-kratičnijom vladom na čelu. Za nas, koji bejasmo podložni Austri-ji, i za Evropu, to je primer po kome če da se sudi, koliko smo zreli za samostalni, politički i ekonomski život. Ugodan dojam što ga je izveo na nas Beograd i Srbija, svojim položajem i prirodnim krasotama, u-lepšao je i upotpunio srdačan bratski doček brača Srba. Oni se upravo nadmetahu, ko če da nas bratstvom i ljubavlju više zaduži. Ne da se sve to opisati, kao što se ne da opisati ni naša radost, kada uvide-smo, kako su svi oni za jugosloven-sku ideju zanešeni, — od najkultur-nijeg pa do najprostijeg čoveka. Razume se da dadosmo oduška svojim osečajima, na slobodnom srp-skom tlu, gde nas crne sene austrij-ske policije nisu mogle da prate na svakom koraku. Ono što se u Srbiji, usred belog dana, moglo na sav glas izreči, nije se smelo u Austri-ji ni pomisliti. Nas, koji smo bili okruženi na-dutošču, birokratizmom, aristokra-tizmom i drugim ubitačnim obziri-ma, ugodno je iznenadio onaj zdravi duh demokratizma, koji vlada u javnim i privatnim odnošajima, te sve narodne slojeve u jedan vez spaja. Dok su se moji drugovi, posle dva dana boravljenja u Beogradu, povratili kučama, mene Dušanovci zadržale, da me povedu u Šabac na proslavu stogodišnjice o-slobodenja Šapca od Turaka. U Šapcu sam osetio još jače srpsku dušu i bratstvo. Na plesu, koji je bio prireden u počast ondašnjeg prestolonaslednika Dorda, bio sam mu pretstav-ljen i razgovarali smo o Dalmaciji i o Splitu. Šabac je tih dana bio slika bo-gatstva i lepote pitome i plodne Mačve. Poljoprivredna izložba pokazala je što srpski seljak ima i znade. Najviše su mi imponirali Vojniči i oficiri srpski, po držanju, o-bličju i stasu. Verovao sam da su nepobedivi. I nišam se prevario. Posle samih 12 godina od mišarske proslave u Šapcu, došli su na Jadran, donevši nam slobodu i uje-dnjenje. prof. Stjepan Roca Iz stranog gimnastičkog sveta GIMNASTIKA U FINSKOJ Federacija finskih gimnastičara u-stanovila je za godinu 1939 ovaj program: medunarodno takmičenje sa Norveškom, Italijom i Nemačkom, za koje se finska ekipa sprema najve-čim marom. Osim toga, organizuje se na veliko momčad za olimpijske igre, i do sada je bilo školovano oko 25 takmičara. Pretsednik federacije, pu-kovnik Levalahti je izjavio, da če ovogodišnja gimnastička aktivnost u Finskoj biti još plodnija nego prošle godine. ŠVEDSKO-NEMACKI SPORTSKI INCIDENT Zvanični bilten centra za telesno va-spitanje u Nemačkoj, »WGW«, ustaje, u broju od 18 januara, vrlo oštro protiv jednog članka, objavljenog u švedskom listu »Goteborgs Tidingen*., u kome se napada nemački šport i nemačko telesno vaspitanje, kao po-kret koji stoji potpuno u partijsko političkoj službi i koji pretstavlja po-litičko oružje nemačke vlade. Švedski list traži, na osnovu tih svojih iz-vadanja, da ostale nacije prekinu sve veze sa Nemačkom, kao športskom nacijom. Zvanični nemački bilten kaže, da je čitava nemačka štampa oštro reagirala na članak švedskog lista i da je uvreda za nemački šport i nemač-ku telovežbu, kada se oni uporeduju sa telesnim vaspitanjem u Sovjetskoj Rusiji. Nemačka štampa je ubedena, da se sa člankom švedskog lista neče složiti nikoji ozbiljni sportski kru-govi. »Svet koji je video razvojni napredak našeg Sokolstva na X svesokolskom sletu u Pragu, imao je prilike da se ponovo, u jeseni 1938, uveri o torne, da narod koji več tri četvrtine stoleča crpi životnu snagu svojih generacija iz vaspitnih izvora Tirševog Sokolstva, može da bude savladan samo fizički, ali da moralno i kulturno ne može da bude onesposobljen, niti isključen iz daljnjeg razvoja. To znamo vrlo dobro i mi Sokoli. Zato se spremamo za budučnost i u novoj godini hočemo da razvijemo još jaču i dublju aktivnost u svim slojevima našeg naroda.« Dr. St. Bukovsky, starešina Č. O. S. Velike sile i arapsko gibanje Nemiri u Palestini, u vezi sa ostalim medunarodnim dogadajima, iza-z^li su živo gibanje u svekolikom arapskom svetu, koji je danas podeljen na različite države i pod razli-čite tude vlasti. Kao što je poznato, Arapi u Palestini su poveli najod-lučniju borbu protiv zamisli da se u toj, nekada jevrejskoj zemlji, ponovo stvori nacionalna jevrejska država; kao i protiv toga, da se Palestina podeli izmedu njih i Jevreja, pošto Arapi več dugi niz vekova, na-kon propasti jevrejske države, tvore večinu stanovništva u toj zemlji. Pošto je pak Engleska podupirala težnje Jevreja, krajnji pristalice arap-skog nacionalizma okrenuli su se protivu Engleske, pa su poveli borbu protiv njenih ogana u Palestini, ko-ja je, naročito u poslednje vreme, postala vrlo krvava i koja zadaje pri-lične brige londonskim državnicima. Prirodno je, da su arapski nacionalisti tražili saveznike za svoju borbu, pa su mislili da ih mogu nači kod onih velikih sila, koje su rivali bri-tanskog imperija. Jedan od tih rivala je Italija, pa za to nije nikakvo čudo što su pretstavnici arapskog nacionalizma, pred izvesno vreme, darovali g. Mussolinu simbolični »mač Islama«, podvukavši time, da ga smatraju za glavnog zaštitnika i prijatelja svearapskog pokreta. Svet-ska štampa je javljala tada, da Italija hoče zaista da iskoristi nezadovoljstvo arapskog sveta prema Ve-likoj Britaniji, te da ga upotrebi kao saveznika u borbi za prevlast na Sredozemnom Moru, i kao nov faktor u radu za stvaranje novog itali-janskog imperija, koji je započet o-svajanjem Abisinije. Sve je to izazvalo zabrinutost u Londonu, pa je počeo da se traži Godišnje skupštine naših jedinica novi izlaz, koji nebi otudio Jevreje, ali koji bi na drugi način predobio Arape. Simpatije za Arape su u En-gleskoj starog datuma, naročito iz vremena svetskog rata, kada je čuve-ni engleski pukovnik, Lavvrence, or-ganizovao Arape za dobijanje nacionalne samostalnosti i kada je arapski svet zaista očekivao da če, pod zaštitom Engleske, doči do ujedi-njenja i slobode. Sada se ti pla-novi ponovo uzimaju u ruke, u toliko više što Engleska, koja u svojim rukama, ili bar pod svojim uticajem, drži veči deo arapskih zemalja, može zaista da bude u stanju da taj plan izvede; dok Italija, bar za sada, može da mu dade samo moralnu podršku, ali ne može, sa nekom večom efikasnošču, na njemu da saraduje. Engleska računa da je ta činjenica poznata i Arapima, pa če oni zato radije pristati na izve-sne koncesije Jevrejima u Palestini, ako Velika Britanija uzme zaista za-štitu nad panarapskim pokretom, nego li da se oslone samo na platon-sku potporu Italije. Poslednje vesti javljaju da engleska štampa piše zaista u duhu podu-piranja arapskih težnji te da bi na čelo svearapskog pokreta trebao da stupi egipatski kralj Faruk, kome su nedavno od egipatskih nacionalista bile priredene manifestacije, kao bu-dučem kalifu čitavog islamskog sveta. Najupadnije je, medutim, to da u tim nastojanjima Engleska dolazi u sukob sa svojom saveznicom, Fran-cuskom, pošto u sfero ujedinjenje Arabije spada i Sirija, koja se na-lazi pod francuskim mandatom i ko-joj je Francuska, pred izvesno vreme, obečala samostalnost, ali se sada ustročava da to obečanje izvrši. Karakteristično je, da engleska štam- Uredništvo je primilo čitav niz dopisa o skupštinama naših jedinica, koje čemo nastaviti i u drugom broju, ali smo prisiljeni da ih z bog ponavljanja i obilja gradiva delimično skra-timo, pa braču izvesti tel je molimo da nas izvine. Sokolsko društvo Gračac, na glav-noj godišnjoj skupštini, je i po treči put izabralo za starešinu zaslužnog brata, Bogdana Munižabu. Skupština je protekla u najlepšem oduševljenju pa se pokazalo, da je društvena aktivnost kroz prošlu godinu bila pohvalna. U upravu su izabrani još Božo Sjekič, Nikola Kontič, Milan Kukič, Jakov Vjetrov, Branko Škarič, Angelina Rajčevič itd. Sokolsko društvo Drniš je takoder, sa malim izmenama, ponovo izabralo staru upravu, sa valjanim starešinom, blatom Jelušičem na čelu. Brat starešina je u svom govoru naročito podvukao žalost za Viteškim Kraljem Aleksandrom i pozvao Sokolstvo da se drži Njegovog amaneta u čuvanju jedinstvene Jugoslavije. Pohvalio je marljive članove ,ali isto tako je po-kudio nemarnost članova u vršenju sokolske dužnosti. Brat Modrušan je održao lepo predavanje o značaju i važnosti sokolske štampe. * Sckolsko društvo Sisak održalo je prošle nedelje glavnu godišnju skup-štinu, na kojoj je uzelo učešča oko 400 pripadnika. Starešina, profesor Mate Hraste, pozdravio je prisutne i nakon što su upučeni telegrami Nj. V. Kralju Petru II i starešinstvu Saveza SKJ, osvrnuo se na teške dane čehoslovačkog Sokolstva i čehoslovač-čkog naroda, te pozvao prisutne da ustraju u ljubavi prema Jugoslaviji i prema slovenskoj brači. Iz pojedinih izveštaja vidi se, da je rad u prošloj godini znatno napredovao, tako da broj članstva, skupa sa naraštajem, iznosi 649. Otplatio se dobar deo du-ga, a naročitim zadovoljstvom je pozdravljena izjava, da če novi sokolski dom biti uskoro gotov i da če se svečano osvečenje izvršiti još ove godine, na rođen-dan Nj. V. Kralja Petra II. Baš zato, što je sa izvesne strane bio učinjen pokušaj da se u sokolske redove unese nesloga, bio je dosada-šnji zaslužni starešina, brat Dr. Mate Hraste izabran aklamacijom i uz veliko oduševljenje, ponovo za starešinu. Na to je uzeo reč izaslanik župe Zagreb, Dr. Stanko Tončič, koji se ovsrnuo na teške dane slovenstva, a naročito čehoslovačkog naroda i osu-dio one koji su pokušali da za tu nesreču okrive čehoslovačko Sokolstvo. Na isti način je osudio i po-kušaje, koji se u našoj otadžbini čine protiv Sokolstva. Podvukao je, da če Sokolstvo slaviti svoju pobedu, ako ostane verno jedinstvenoj Jugoslaviji i ljubavi prema slovenskoj bradi. Na glavnoj godišnjoj skupštini sokolskog društva Split konstatova-tovano je da društvena imovina pretstavlja vrednost od oko 2,000.000 din. Članstvo je pridonjelo kroz poslednje dve godine za radove u okviru Petrove petoljetnice oko 128.000 din. Socijalni otsek društva podelio je oko 9.000 din. pomoči a društvena putna blagajna podelila je oko 53.000 din. Društvo ima sada oko 800 vežbača, a izdaje 2 lista, jedan za starije članstvo, koji se štampa u 1500 primeraka (»Soko na Jadranu«) i jedan za naraštaj. * Sokolska četa Strahoninec, župa Varaždin, mogla je da utvrdi na svojoj godišnjoj skupštini, da je, i po-red nepovoljnih prilika koje vladaju u selu, imala vidnog uspeha, pa je društvu pristupio još veči broj mu-ške dece i muškog naraštaja. Župski izaslanik, brat Deduš, pozdravio je pa napada Francusku zbog tog držanja, pa time također hoče da stek-ne simpatije Arapa. novu upravu, sa starešinom bratom A. Bratkovičem i načelnikom bratom F. Poljancem na čelu. Sokolska četa šenkovec, žoP3 Varaždin, sa ponosom je utvrdila »a godišnjoj skupštini, da je tokom g°" dine na opštim župskim utakmicama osvojila ponovno veliki srebrni lovor-venac, dar blagopočivšeg Kralja A-leksandra. Održala je jedan vrlo uspeli javni nastup i učestvovala je u nastupima svih susednih jedinica. I' zabran je za starešinu brat Ivan Volarič, a za tajnika brat Hubert Kr-noul. Sokolsko društvo Šibenik je, 33 skupštini, održanoj 15 januara, iz3" bralo za novog starešinu, brata Dr-Grgu Bogiča, pošto dosadašnji zaslužni starešina, brat Triva, nije m°* gao da se primi. Od nove uprave o-čekuje se agilan rad, pošto društvo ulazi u 40-tu godinu postojanja, Pa je odlučeno da se taj jubilej što sve-čanije proslavi. Rad u prošloj godini bio je obilat, pa je društvo uspelo da sanira svoje finansijsko stanje. I pored nepovoljnih političkih prilika, članstvo društva nije u opadanju, več je šta više u porastu. Godišnja skupština Sokolskog društva Pag, izabrala je za starešinu do-sadašnjeg zaslužnog prosvetara, brata Jurja Usmiani-a. Skupština se, sa dužnim poštovanjem, setila uspomene preminulog starešine, brata Grge Ru-mora, pa je uputila pozdravne telegrame Nj. V. Kralju Petru II, Savezu SKJ i td. Iz izveštaja se vidi da je rad društva bio uspešan, i pored nepovoljnih prilika koje vladaju u ovom mestu. Godišnja skupština sokolskog društva Petrovgrad I zaključila Je da se, u ...ir;! \ч. sleta petrov-gradske sokolske župe, prikaže scena »Žetva«, koja če se igrati u banatskim narodnim nošnjama. Starešin3 župe, brat Dr. Matič, izjavio je da če se župa pobrinuti da se ta scena prikaže i na velikom sokolskom sletu u Beogradu, koji če se održati na dan punoletstva Nj. V. Kralja Pe' tra II, u g. 1941. Dalje je zaključeno, da če na sletu petrovgradske župe. koji če biti u g. 1940, sokolsko društvo Petrovgrad I osvetiti svoju dru-štvenu zastavu. Sokolsko društvo Vočin održalo je ovogodišnju redovnu skupštinu pr-viput u novom domu, koji je, na dan 20-godišnjice ujedinjenja bio svečano otvoren. Dom ima stalnu pozornicu i vrlo je lepo ureden. Povedena je akcija da se osnuje pozorišni otsek i da se pribavi lutkarsko pozorište, te da se organizuje analfabetski tečaj. Za starešinu je ponovo izabran brat Dr. Ante Brkljačič, za tajnika Stojan Dakič, za blagajnika M. Gredelj. a za prosvetara G. Vitez. Sokolsko društvo Vranjic je, u prisustvu župskog delegata brata Dr. Ilije Rančiča, održalo glavnu godišnju skupštinu, na kojoj su utvrdeni obilni rezultati prošlogodišnjeg rada-Za starešinu je izabran Marko Gru-bič, za načelnika Martin Benzon, za tajnika Ivan Sokol, za blagajnika Josip Poljak, za prosvetara Petar Mi-kelič, itd. Sokolska četa Zitkovac, blizu Alek-sinca, izabrala je novu upravu, sa starešinom bratom K. Petrovičem, poljedelskim referentom na čelu. Iz go-dišnjeg izveštaja čete vidi se, da Je rad u prošloj godini bio vrlo akti-van. Cist prihod od prošle godine u* ložen je u fond za zidanje doma, a tokom prošle godine održano je 9 predavanja i 11 različitih priredaba. Povečana je biblioteka., a povečao se i broj članova. Naročito je svečano proslavljen Kraljev rodend^iv fr slovenskog Sokolstva AKTIVNOST bugarskih »junaka« Kao što je več javljeno u prošlom broju »Sokolskog Glasnika«, Savez bugarskih »Junaka« prireduje na Pe-trovdan o. g. slet u Sofiji, pa se več vrše velike pripreme za to. Slet če Trajati nekoliko dana i listovi javlja-ju da če imati vrlo obilan program. Savez bugarskih Junaka imao je več u septembru p. g. svoj veliki kon-Stes u Gabrovu, kojim su otvorene svečanosti 40-godišnjice postojanja Saveza. Iduči kongres održače se g. '940 u Ruse. U poslednje vreme su društva bugarskih Junaka počela naročito aktivno da se šire i u bugar-sKa sela, pa su, po uzoru jugosloven-■ skih seoskih sokolskih četa, počele da se osnivaju seoske čete Junaka, Kojih več ima nekoliko stotina. Bugarski Junači prate pomnjivo rad i život u jugoslovenskom Sokolstvu, pa o tom izveštavaju u svojoj Atampi. Tako n. pr. zvaničhi organ Saveza Junaka, koji nosi naslov »Zdravlje i sila« donosi u poslednjim brojevima članke prilikom smrti br. Bure Paunkoviča. zatim članak o 65-Sodišnjici brata Gangla, a u broju °d decembra objavljuje vrlo srdačan Pozdrav brata prof. Mineva, uprav-Ijen svima jugoslovenskim Sokolima, Prilikom Nove godine. U tom pozdra-,Vu se naročito ističe želja, da se. sr-dačni odnosi izmedu Jugoslavije i Bugarske sve više produblju.iu i da tugoslovenski Sokoli u što vedem broju posete sofijski slet na Petrov-dan, kao što su ga posetili g. 1935. Brat prof. Minev izveštava i u veli-bom sofijskom listu »Slovo« vrlo če-sto o znatnijim dogadajima u jugo-rdovenskom Sokolstvu. ODBRANBENO VASPITANJE U CESKOJ Praški listovi javljaju, da su u ne--delju započeli rad u Pragu i u celoj zemlji centri za odbranbeno vaspita-nje. Bili su pozvani svi mladiči, pa je uredena formalna i administativna -stiana, dok če pravi rad na vaspita-rriu početi tek iduče nedelje. L nedelju je otvoren i prvi deo ■odbranbene škole Češkoslovenske Obče Sokolske, koju je Sokolstvo or-ganizovalo, u saradnji sa ministar--stvom narodne odbrane. Buduči da se •u školu prijavilo neočekivano mnoštvo slušatelja, podeljena je u dva dela. Prvi deo je za načelnike jedi-nica i župa i za oficire u rezervi, ko-je je svečanim govorom pozdravio starešina ČOS, brat Dr. Bukovski, podvlačeči naročito saradnju Sokolstva i vojske. Drugi deo škole bio ie otvoren u četvrtak, 26 januara. U skoli drže predavanja viši oficiri i vežbači COS. I sokolske žene organizuju tako-der u svim župama kurseve za na-rodno-odbranbenu pripremu, na koji-Jua če uzeti učešča 7.000 vežbačica i po-magačica. Zahv.aljujuči dosadašnjim kursevima, ČOS ima danas preko 2200 vežbačica školovanih u, tom pravcu. Na novim kursevima, koji ■če započeti u januaru, treba da se spremi novih 5.000 vežbačica za od-Kranbeno vaspitanje, tako da bi uspešno mogle da se posvete toj grani vaspitanja, u svim sokolskim jedini-