ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Received: 2017-09-19 DOI 10.19233/AH.2018.16 Original scientific article KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) -ZAPOVJEDNIK MLETAČKIH PREKOMORSKIH PJEŠAČKIH POSTROJBI Lovorka ČORALIC Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska e-mail: lovorka@isp.hr Nikola MARKULIN Nikole Tesle 14D, 23000 Zadar, Republika Hrvatska e-mail: nikola.markulin@gmail.com IZVLEČEK Prispevek temelji na študiji virov, shranjenih v Državnem arhivu Zadra (Državni arhiv u Zadru) in v Državnem arhivu v Benetkah (Archivio di Stato di Venezia). Osrednji interes avtorjev je usmerjen v življenje in vojaško kariero kotorskega plemiča Benedikta Paskvalija (1704-1790), beneškega generala in poveljnika beneške čezmorske pehote (Fanti oltremarini) v drugi polovici 18. stoletja. V prvem delu analizirata njegovo vojaško kariero in poskušata slediti administrativnim spremembam beneške vojske v drugi polovici 18. stoletja, v drugem pa postavita v ospredje njegove aktivnosti polkovnika, kakor tudi strukturo in pripadnost njegovih zasebnih vojakov. V prilogi so prepisi nekaterih dokumentov, ki se neposredno vežejo na Paskvalijevo vojaško kariero. Ključne besede: Benedikt Paskvali, Kotor, Beneška republika, čezmorska pehota, vojaška zgodovina, 18. stoletje IL NOBILE DI CATTARO BENEDETTO PASQUALI (1704-1790) -COMANDANTE VENEZIANO DELLE UNITÀ DI FANTERIA D'OLTREMARE SINTESI Il saggio si basa sulle ricerche di fonti deposítate presso l'Archivio di Stato di Zara (Državni arhiv u Zadru) e presso l'Archivio di Stato di Venezia. L'interesse principale degli autori è incentrato sulla vita e la carriera militare del nobile di Cattaro Benedetto Pasquali (1704-1790), generale veneziano e comandante della fanteria d'oltremare (Fanti oltremarini) veneziana durante la seconda metà del Settecento. Nella prima parte del saggio gli autori, analizzando la sua carriera militare tentano di tracciare i cambia-menti amministrativi nell'esercito veneziano durante la seconda metà Settecento, mentre nella seconda parte si mette in risalto l'attività del Pasquali con il grado di colonello, come pure la struttura e la componente conterranea presso i soldati della sua compagnia personale. In appendice vengono riportate le trascrizioni di alcuni documenti che si riferiscono direttamente alla carriera militare del Pasquali. Parole chiave: Benedetto Pasquali, Cattaro, Repubblica di Venezia, fanteria d'oltremare, storia militare, Settecento 393 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 UVOD1 Nastojeci obraniti svoje istočnojadranske posjede koje je od konca 15. stoljeca ugrožavalo širece Osmansko Carstvo, Mletačka Republika je bila prisiljena izgradi-vati snažnu vojnu organizaciju koja se - izdržavši osmanski pritisak u 16. stoljecu i prelaskom u ofenzivu prema unutrašnjosti polovicom 17. stoljeca - pokazala prilično žilavom i u konačnici uspješnijom od lokalne osmanske vojne organizacije u zaledu istočnojadaranske obale.2 Pored izgradnje niza modernih „artiljerijskih utvrdenja", snažne pomorske prisutnosti mletačke flote i angažmana tehnološki i taktički moderno opremljene i uvježbane kopnene vojske, važnu je kariku mletačke vojne organizacije na istočnojadranskoj obali činila masovna participacija lokalnih elita, odnosno viših društvenih slojeva s odredenog područja. Plemici dalmatinskih i bokeljskih komuna, pripadnici utjecajnih gradanskih obitelji kao i elite zajednica koje su u jeku ratova s Osmanlijama počele „mijenjati stranu" i priznavati mletački suverenitet podjednako su se angažirali u novačenju i organiziranju profesionalnih postrojbi mletačke vojske i po-strojbi mletačke teritorijalne milicije. To je bio jedan od glavnih mehanizama kojim su lokalne elite ispreplicuci svoje interese s interesima središnje vlasti čvrsto integrirane u mletački pomorski imperij. Kvantitetom i kvalitetom važan dio mletačke profesionalne vojske činile su preko-morske postrojbe novačene duž Stato da Mar. Nekadašnje stradiote u 17. stoljecu isti-snule su postrojbe novačene na istočnojadranskom prostoru za koje je mletačka vojna administracija postupno usvojila dva naziva. Pješačke postrojbe najčešce su nazivane (Fanti) Oltramarini, a konjaničke Croati a cavallo (Cavalleria Croati). One su, kao što je to bio slučaj s vecinom profesionalnih postrojbi suvremenih europskih vojski bile organizirane, opremane i vodene oslanjanjem države na široki spektar privatnih poduzetničkih aktivnosti koje se u novijim historiografskim raspravama uvriježilo označavati sintagmom „vojno poduzetništvo".3 Upravo su vojno-poduzetničke aktivnosti otvorile mogucnost masovnog angažmana lokalnih elita koje su se zdušno odazivale pozivima mletačkih vlasti za novačenjem i organiziranjem novih profesionalnih po-strojbi osobito u jeku dva posljednja rata protiv Osmanlija (Morejski rat: 1684.-1699. i Drugi morejski rat: 1714.-1718.). Ulažuci svoje organizacijske, a nerijetko, u početnim stadijima novačenja postrojbi, i financijske potencijale, pripadnici dalmatinskih i bokeljskih viših slojeva nastojali su izvuci materijalnu korist (u pravilu u vidu časničkih placa i državnih novčanih „poticaja" za organiziranje postrojbe), ali i unaprijediti ili 1 Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom broj 3675. 2 Za pregled vojnih operacija i opcih prilika u Dalmaciji i Boki u 17. i 18. stoljecu vidi podrobnije u: Stanojevic, 1962a; Stanojevic, 1962b; Stanojevic, 1970; Mayhew, 2008; Madunic, 2012; Vrandečic, 2013. 3 Opcenito o pojavi vojnog poduzetništva u Europi vidi podrobnije u: Kiernan, 1957; Redlich, 1965; Thompson, 1976; McNeill, 1982, 63-116; Thomson, 1994; Parrott, 2001; Parker, 2003; Parrott, 2012; Fynn-Paul, 2014. Ovdje je potrebno napomenuti da je Marko Šunjic pojavu vojnog-poduzetništva na istočnojadranskoj obali uočio (uz ponešto stariju terminologiju, pa tako u radu nema ni spomenute sintagme) daleko prije ostalih (Šunjic, 1962). Noviji radovi o toj problematici su: Markulin, 2014, te uz dosta proširenu argumentaciju: Markulin, 2015, 89-150. 394 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 učvrstiti svoj društveni status u mletačkom pomorskom imperiju. S vremenom su te aktivnosti postale svojevrsni obiteljski posao koji se prenosio s generacije na generaci-ju i podrazumijevao široku patronatsko-klijentsku mrežu. Primjerice, to je bio slučaj s obiteljima Benja, Buča, Burovič, Corponese, Crnica, Detriko, Divnič, Fanfonja, Gin-ni, Kruta, Marinovič, Markovič, Mitrovič, Nassi, Posedarski, Progina, Radnič, Radoš, Smiljanič, Viskovič ... Karijera nekih pripadnika tih obitelji bila je okrunjena visokim časničkim činovima mletačke vojske.4 Pored nekoliko desetina pukovnika u 18. stolje-ču svojim su se činovima medu dalmatinskim i bokeljskim vojničkim elitama izdvajali Ivan Marinovič, Ivan Antun Bolica, Jerolim Buča, Karlo i Šimun Benja, Nicolo Rizzo (Rizzi), Antun Medin, Petar Corponese, Ivan Isij (svi s činom bojnika vojske - sargente maggiore di battaglia).5 Prvi je od vojničkih elita mletačkog istočnojadranskog posjeda dosegnuo najviši (generalski) čin Šimun Fanfonja, zadarski plemič koji je u generala promaknut 1706. godine. Sudeči prema dosadašnjim istraživanjima generali mletačke vojske u 18. stolječu bili su i Marko Antun Bubič, Franjo Buča, Lujo Detriko, Ivan Antun Kumbat i Antun Stratiko (Sabalich, 1908; Peričič, 2000, 196-206; Čoralič & Katušič, 2010a; Čoralič & Katušič, 2015). Benedikt Paskvali (Benedetto Pasquali), kotorski plemič, takoder je sedamdesetih godina 18. stolječa nakon višedesetljetne vojničke karijere postao general mletačke vojske. On je središnja tema ovoga rada koji čine dva dijela. U prvom če se dijelu na temelju službenih spisa mletačke vojne administracije (koji se danas čuvaju u Držav -nom arhivu u Zadru) pokušati rekonstruirati njegovo vojničko napredovanje. No, što je po sudu autora ovih redaka jednako važno, pračenje putanje Paskvalijeve uspješne vojničke karijere omogučava (doduše, ne posve cjelovit) uvid u nekoliko značajnih promjena koje su oko sredine 18. stolječa zahvatile mletačku vojnu organizaciju u Dalmaciji i Boki. U drugome če se dijelu rada, raščlanjujuči arhivsko gradivo iz Archivio di Stato di Venezia (fond državne magistrature za novačenje vojnika pod nazivom Inquisitori sopra Vamministrazione dei pubblici ruoli), ukazati na sastav vojnoga ljudstva pukov-nije (reggimento), odnosno satnije (compagnia) kojom je Paskvali osobno zapovijedao dugi niz godina.6 Raščlamba sastava vojničkoga kadra u rečenim postrojbama pruža nam nova saznanja o društvenoj, zavičajnoj, ali i etničkoj strukturi vojnoga ljudstva djelatnog u Dalmaciji, ali i na širem području mletačkih prekojadranskih stečevina te na mletačkoj terrafermi. Naposljetku, ovo istraživanje i njegova znanstvena obrada imaju za cilj ukazati na važnost odredenog tipa serijalnih izvora za vojnu (ali i društvenu) povijest istočnojadranske obale u kasnoj etapi ranoga novovjekovlja. 4 O nekim mletačkim visokim časnicima podrijetlom iz Dalmacije i Boke vidi podrobnije (donosimo samo novije radove) u: Čoralič, 2006; Čoralič & Balič Nižič, 2006; Čoralič & Katušič, 2009; Čoralič & Katušič, 2010a; Čoralič & Katušič, 2010b; Čoralič, 2011; Čoralič, 2012a; Čoralič, 2012b; Čoralič & Katušič, 2012a; Čoralič & Katušič, 2012b; Čoralič, 2014; Čoralič & Katušič, 2015. 5 Riječ je o danas nepostoječem činu izmedu pukovnika i generala. O nomenklaturi činova mletačke vojske, njihovoj hijerarhiji, ali i problemu njihovog prevodenja na suvremeni hrvatski jezik vidi u: Markulin, 2015, 54-80. 6 Osnovne podatke o fondu Inquisitori sopra Vamministrazione dei pubblici ruoli vidi u: Da Mosto, 1937, 210. 395 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 OBITELJ PASKVALI I NJEZINI ZASLUŽNICI U POVIJESTI BOKE KOTORSKE I DALMACIJE Benedikt Paskvali odvjetak je ugledne kotorske plemicke obitelji čiji su se pripadnici, kako to kazuju spisi mletačke administracije u Dalmaciji i Boki, odavno isticali vjernom službom Republici obnašajuci podjednako civilne i vojne dužnosti.7 U plemickome vijecu rodnoga grada članovi su obitelji Paskvali (Pasquali, Pascali, Paskalic, Paskvalic) prisutni od srednjega vijeka, nerijetko obnašajuci vodeca mjesta u gradskoj upravi. Iz obitelji potječu brojni kotorski svecenici i redovnici. Primjerice, svečenik Marin iz 14. stoljeca, svečenik Nikola Tripunov iz 15. stoljeca, dominikanac Andelo iz 16. stoljeca te misionari Ivan i Pavao iz 17. stoljeca, Antun, svecenik i predavač u kotorskoj gimnaziji u 18. stoljecu, opati (komendatori) glasovite opatije svetoga Jurja pred Perastom - Pompej, Frano i Vicko iz 16. stoljeca - kao i zapaženi humanistički pisci Frano Paskvali i njegov sin Ljudevit iz 16. stoljeca.8 Nadalje, u 17. i 18. stoljecu spominju se Antun Paskvali koji je bio prevoditelj slavenskih jezika u Kotoru, Bernard Paskvali legat samostana svetoga Pavla u Kotoru, a Marko Paskvali državni fiskalni savjetnik (avvocato fiscale) (DAZD, GPDA, kut. 65, 413; kut. 77, 207; kut. 103, 123; kut. 106, 278). Početkom osamdesetih godina 18. stoljeca preminuo je Benediktov brat Nikola Paskvali koji je bio fiskalni savjetnik (avvocato fiscale), a mletačke vlasti su tada na njegovo mjesto u veljači 1782. godine postavili Nikolinog sina Tripuna (DAZD, GPDA, kut. 194, 51). Podjednako je stara njihova služba u mletačkoj vojsci. Još 1327. godine Paskval Mar-tolov je bio zapovjednik kotorske ratne galije, a u 17. stoljecu zapaženi su Jakov Paskvali (guvernadur kotorskoga okružja) i njegov sin Nikola - kavaljer (cavaliere) svetoga Marka (imenovan 1634. godine). Pored članova uže obitelji Benedikta Paskvalija o kojima ce biti riječi u nastavku izlaganja, respektabilnu je vojničku karijeru u redovima mletačke vojske ostvarilo nekoliko pripadnika ove kotorske obitelji. U vrijeme Morejskog rata istakao se Ludovik Paskvali, jedan od ljudi u razgranatoj patronatsko-klijentskoj mreži pukovnika Šimuna Fanfonje, najmocnijeg vojnog poduzetnika na istočnojadranskoj obali toga razdoblja. Ludovik je za Fanfonjinu drugu pješačku pukovniju 1693. godine 7 Tra le Famiglie Nobili di quel Consiglio che si distinguono nelle memorie de secoli passati, e presentí si convennera anco quella diBenettoPasquali... (DAZD, GPDA, kut. 106, 107-107v). ... laFamigliaNobile Pasquali Pima, i di cui auttori, non menche li discendenti sia in Guerra, che in Pace a fronte de nemichi o negli impieghi Cittadini... segnalavano la propria fede per il nome Pubblico ...; Una delle antiche nobili di Cattaro la famiglia Pasquali, si è ne tempi andati, e presenti distinta in fede verso il pubblico nome, et ha dati al pubblico servizio soggeti, che nell'occasioni di Guerra, e di Pace si fecero conoscer valorosi ... (DAZD, GPDA, kut. 127, 65v-66, 178-178v). ... Pasquali Pima ... Famiglia Nobile di Cattaro, da cui sortirono in tutti tempi soggeti eccellenti nelle Lettere, e nell'armi... (DAZD, GPDA, kut. 194, 51). 8 Podrobnije o odvjetcima obitelji Paskvali do 18. stoljeca vidi u: Ljubic, 1856, 238-240; Heyer von Rosenfeld, 1873, 17, 69, 123; Radonic, 1950, 38-39, 180, 183-185, 297-298, 300, 337-339, 343; Martinovic, 1964, 60-62; Ghezzo, 1992, 37, 45, 47, 79, 100, 106, 133; Banac, Novak & Sbutega, 1993, 13-22; Butorac, 1999a, 46, 65-66, 105; Butorac, 1999b; Butorac, 1999c; Coralic, 2001, 102-103, 123-131, 144-145; Krasic, 2003, 345, 348-353; Milosevic, 2003; Stjepcevic, 2003, 66; Kovijanic & Stjepcevic, 2003, 39-40, 49-50, 61-62, 74, 83, 204, 226-227; Martinovic, 2005, 141-142; Franic Tomic & Novak, 2015, 148-156. 396 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Sl. 1: Grbovi obitelji Paskvali (Heyer von Rosenfeld, 1873, tabla 12). 397 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 unovačio dvije satnije i trebao je biti postavljen za njezinog bojnika (sargente maggiore). (DAZD, GPDA, kut. 60, 155-155v, 204-205). Godine 1713. postavljen je za guvernad-ura vrličke utvrde, a 1720. postao je bojnik šibenske utvrde s ugovorom o službi na pet godina (DAZD, GPDA, kut. 77, 273v; kut. 90, 168). Franjo Paskvali je 1727. godine postavljen za guvernadura Risna (DAZD, GPDA, kut. 97, 88). Sredinom Morejskoga rata jedan od vojnih poduzetnika koji je s mletačkim vlasti-ma uspio ugovoriti novačenje pješačke pukovnije (doduše, riječ je o novačenju dvjesto pedeset vojnika dok je uobičajena pukovnija Oltramarina u to vrijeme nominalno imala pet stotina ljudi) bio je Josip Paskvali koji je vec zapovijedao jednom pješačkom satnijom. Sudeci prema mletačkim izvještajima, Josip je loše organizirao posao, te u ugovorenom roku nije uspio izvršiti svoju obavezu. Umjesto toga unovačio je tek jednu satniju. Na čelo svojih postrojbi potom je kao kapetane postavio svoje sinove Tripuna i maloljetnog Jakova, umjesto kojeg je postrojbom stvarno zapovijedao guvernadur kojeg je Josip uzdržavao o vlastitom trošku (DAZD, GPDA, kut. 60, 74, 82-82v, 139-140). No, nevolje za ove časnike nisu prestale. U rujnu 1694. godine, točno godinu dana nakon što su maloljetnog Jakova potvrdile za kapetana satnije Oltramarina, mletačke su ga vlasti, želeci poboljšati djelotvornost vojske i prekinuti praksu kojom su postroj-bama zapovijedali maloljetni i neiskusni časnici, uklonile sa zapovjedničkog položaja i na njega postavile dotadašnjeg guvernadura Biaggija Ottonea koji je postrojbu vodio umjesto dječaka kapetana i kojeg je dječakov otac Josip bio uzdržavao o vlastitome trošku (DAZD, GPDA, kut. 60, 239). Godine 1708. Tripun je još imao dugovanje prema kotorskoj blagajni na račun iznosa (donativo) koji su mletačke vlasti koncem 1692. godine dodijelile njegovom ocu za novačenje i opremanje njegove i satnije brata mu Jakova (DAZD, GPDA, kut. 70, 183v-184). VOJNA KARIJERA BENEDIKTA PASKVALIJA Benedikt Paskvali, središnja figura ovoga rada, roden je 1704. godine u Kotoru te je u tamošnjoj katedrali svetoga Tripuna kršten u kolovozu iste godine. Sin je Josipa i Andelike Paskvali, a kao kum na krštenju bio je zabilježen ugledni kotorski plemic Nikola Bizanti.9 Njegova je vojnička karijera započela 1716. godine u jeku Drugoga morejskog rata izmedu Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, kada je kao dječak (in eta appena adulta a coprir l'Armi) s činom zastavnika (alfiere) uvršten u pješačku satniju brata (di lui fratello) Jakova. Potonji je, naime, od 1711. godine obnašao dužnost kapetana kotorskoga okružja (Contado) podredenu tamošnjem nadintendantu, a tu su funkciju početkom 18. stoljeca obnašali pripadnici mocne kotorske plemicke i vojničke obitelji Buca (Bucchia).10 Izbijanjem novoga rata izmedu Serenissime i Osmanlija bojnik vojske (sargente maggiore di battaglia) Jerolim Buca sklopio je s mletačkim vlastima 9 BAK, Matične knjige katedrale sv. Tripuna; Matične knjige krštenih III (1703.-1722.). Podatke nam je ljubazno ustupila dr. sc. Maja Katušič, na čemu joj zahvaljujemo. 10 U ovom se spisu njegovo prezime navodi kao Paskvali Pima (DAZD, GPDA, kut. 74, 405v). O spajanju obitelji Paskvali i Pima vidi u: Katušič, 2013, 58-60. 398 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 ugovor o novačenju pješačke pukovnije, te je tražio da za njezinog pukovnika bude postavljen njegov sin Stjepan (DAZD, GPDA, kut. 81, 225v-226; 267v-268; 350v). Kao jedan od klijenata u njegovoj poslovnoj mreži Jakov Paskvali je unovačio jednu satniju za pukovniju u ustrojavanju. Zato ga je Jerolim predložio za njezinog bojnika (treci čin po hijerarhiji unutar pukovnije), što su mletačke vlasti i potvrdile u veljači 1716. godine (DAZD, GPDA, kut. 81, 203v-204). Bucina je pukovnija, a s njom i novoizabrani bojnik Jakov i njegov maloljetni brat Benedikt, nakon ustrojavanja poslana na levantinsko bojište (Grčka s otocima, Jonsko i Egejsko more) gdje su mletačke snage od izbijanja rata trpile teške poraze. Nakon sklapanja mira (1718. godine) Bucina je pukovnija raspuštena, a Jakov je uvršten medu pričuvne časnike (rifformati). Kao što je to inače bio slučaj Oltramarini su se borili kao posade ratnih brodova, ali i u kopnenim bitkama.11 Tako je mladi Benedikt sudjelovao u pomorskoj bitci kod Paganije, u desantnoj operaciji mletačke vojske na Kreti, te u opsa-dama utvrda Prevese i Venizze (DAZD, GPDA, kut. 97, 305v-306; kut. 106, 107-107v; kut. 147, 234v-235). Godine 1745. Jakov je ponovno postavljen za kapetana kotorskoga okružja nakon što su preminuli Franjo Hijacint Paskvali i Bernardo Drago koji su tu službu bili obnašali u meduvremenu. Poslije dvije godine na tu je funkciju postavljen Antun Paskvali, pa je izgledno pretpostaviti kako je Jakov u meduvremenu preminuo (DAZD, GPDA, kut. 127, 67v-68). Iako se to ne može sa sigurnošcu utvrditi, vrlo je izgledno pretpostaviti kako je Benediktov brat bojnik Oltramarina i kapetan kotorskog kontada Jakov Paskvali isti onaj maloljetni Jakov za kojeg je otac Josip davne 1693. bio unovačio jednu pješačku satniju i kojeg su mletačke vlasti potvrdile za kapetana, da bi ga nakon godinu dana uklonile s njezinog zapovjedništva, odnosno da je vojni poduzetnik iz Morejskoga rata Josip Paskvali Benediktov otac. Spis koji gotovo da ne ostavlja mjesta sumnji u ovu pretpostavku je onaj kojim je generalni providur Dalmacije i Albanije Vincenzo Vendramin u travnju 1711. godine Jakova Paskvalija postavio za kapetana kotorskoga okružja. U spisu je providur izrijekom napisao kako se Jakovljev otac za prošlog rata angažirao novačeci za državu velik broj postrojbi Oltramarina te kako je Jakov u još dječačkoj dobio bio postavljen za kapetana jedne satnije koju je njegov otac unovačio.12 Bez obzira na to je li Josip Paskvali, kotorski vojni poduzetnik koji je u vrijeme Morejskog rata s mletačkim vlastima ugovorio novačenje pukovnije Oltramarina, Benediktov otac ili ne, započinjanje vojne karijere u dječačkoj dobi, kao što je to bio slučaj s Benediktom, za vojničke elite mletačkog istočnojadranskog posjeda bila je posve uobičajena praksa. Desetine su dječaka njihovi očevi, stričevi ili starija braca u razdoblju od 1684. do 1718. godine postavljali za zapovjednike (capitano) prekomorskih satnija mletačke vojske. Kako bi postrojba ostala funkcionalna morali su, medutim, o vlastitom 11 O borbenoj taktici i opremi prekomorskih pješačkih postrojbi vidi podrobnije u: Markulin, 2015, 223-243. 12 ... suo Genitore nell'amasso di molte Compagnie d'Oltramarini con dispendio non lieve della sua Casa all'ora quando nel tempo della passata Guerra correvano urgenti premure per la raccolta di Genti in augmento delle pubbliche Forze. Creato lui in quel tempo in età tenera Capitano d'una delle stesse Compagnie ... (DAZD, GPDA, kut. 74, 405v). 399 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 trošku uzdržavati guvernadura (governatore) koji bi njome stvarno zapovijedao. Kao što smo vidjeli, takav je bio put Benediktovog starijeg brata Jakova. Zapravo, baš se kroz ove prakse najjasnije ocrtavao udio privatničke incijative u mletačkoj vojnoj organizaciji. Naime, zato što su u njihovo novačenje, organizaciju i uzdržavanje ulagali vlastita mate-rijalna sredstva i organizacijske sposobnosti, vojne postrojbe su smatrane (polu)privatnim vlasništvom. Jedna od glavnih povlastica koju su poduzetnici koji su s državom ugovorili novačenje postrojbe imali bila je da sami imenuju časnički kadar postrojbe. To je bila i jedna od glavnih odredbi (capitulazioni) ugovora o novačenju. Postupci kao što je bio onaj kojim su mletačke vlasti maloljetnom Jakovu Paskvaliju oduzeli zapovjedništvo nad satnijom i koji svjedoče o pokušajima središnje vlasti da učvrsti svoju kontrolu nad vojnim postrojbama bili su rijetkost i možemo ih smatrati izuzecima. Medu nekoliko stotina ugovora o novačenju prekomorskih postrojbi koje su u razdoblju od 1684. do 1718. godine s lokalnim vojnim poduzetnicima sklopile mletačke vlasti ne postoji nijedan primjer da je nekom od poduzetnika odbijeno imenovanje časnika koje je predložio. Uo-stalom, takva je praksa u to vrijeme bila raširena u svim europskim vojskama.13 Više od trideset godina trajala je neprekinuta potreba Presvjetle Republike za vojnici-ma. Naime, izmedu dva rata protiv Osmanskoga Carstva morala je održavati ratni ustroj svoje vojne organizacije jer su se njezini talijanski posjedi našli ugroženi djelovanjem vojski sukobljenih europskih sila (sjeverna Italija stoljecima je bila „omiljena" ratna pozornica) u Ratu za španjolsku baštinu (1701.-1714.) u kojemu je Venecija proglasila naoružanu neutralnost. Nakon sklapanja Požarevačkoga mira 1718. godine Republika je mogla početi raspuštati svoje skupe profesionalne postrojbe i vojsku svesti na mirnodop-ski ustroj.14 U godinama koje su uslijedile mletačkoj se središnjoj administraciji pružila prilika da učvrsti kontrolu nad vlastitim vojnim snagama, a prva prepreka koja je tomu stajala na putu bila su vlasnička prava nad postrojbama ljudi koji su ih kroz ugovore s državom novačili, opremali i organizirali. Kroz 18. stoljece takva se nastojanja mogu uočiti u brojnim europskim državama, ali je državno-privatno partnerstvo u europskim vojnim snagama nastavilo egzistirati, kako je to nedavno pokazao britanski povjesničar David Parrott, puno snažnije i dulje nego li se to često smatralo, pa čuveni weberovski koncept državne monopolizacije nasilja u europskoj ranomodernoj prošlosti i nije bio tako jednoobrazan proces (Duffy, 2005, 45-55; Parrott, 2012, 260-306). Vojna karijera Benedikta Paskvalija nakon 1718. godine prilično jasno odražava neke od promjena u mletačkoj vojnoj organizaciji, a poglavito one koje su s jedne strane polazile za time da se udio privatne inicijative u njoj ograniči, a s druge da se časnički 13 O tomu vrlo opširno u vremenskom rasponu od 15. do 18. stoljeca i s brojnim razlikama koje su u pogledu shvacanja i priznavanja privatnog vlasništva nad vojnim postrojbama postojale medu europskim zemljama vidi u: Parrott, 2012. O vojnom poduzetništvu i privatnom udjelu u vlasništvu nad profesionalnim postrojbama, pogotovo o tomu kako su europski suvereni od sredine 18. stoljeca pokušavali napustiti sustav privatnog vlasništva nad vojnim postrojbama svojih vojski vidi u: Black, 1994, 89, 130, 155; Tallett, 1992, 72, 80, 114, 175, 203-204. O privatnom vlasništvu vojnih postrojbi u 18. stoljecu vidi u: Duffy, 2005, 52-54. Za mletačke profesionalne postrojbe u razdoblju do 1684. do 1718. godine vidi u: Markulin, 2015, 89-109. 14 O smanjivanju vojske i razmjerno tomu državnih troškova neposredno nakon Požarevačkog mira vidi u: Markulin, 2015, 258-263, 268-269. 400 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 kadar profesionalizira.15 Nakon sklapanja mirovnog sporazuma pukovnija Stjepana Buče zajedno je s još desetinama postrojbi mletačke vojske raspuštena. Ipak, mletački su ča-snici čije su postrojbe bile raspuštane, poglavito ako se radilo o zaslužnima i istaknutima, uvrštavani medu pričuvne (offitiali rifformati). Nastavljali su primati smanjenu plaču, a u slučaju da u nekoj od stalnih postrojbi (koje nisu raspuštane) bude upražnjeno neko časničko mjesto (dakako, njihovog ili nižeg čina) mogli su za njega konkurirati. Benedikt, pričuvni zastavnik, odlučio je nastaviti službu kao običan vojnik na mletačkoj flotili koja je nadzirala Jadransko more (Squadra del Golfo) istaknuvši se u nekoliko navrata u borbi protiv pirata (posebice se spominje Rais Beg). Strpljenje je urodilo plodom i 1726. godine Benedikt je ponovno postao (rimpiazzamento) aktivan zastavnik u satniji kapetana Stjepana Piljeviča (Piglievich) (DAZD, GPDA, kut. 97, 305v-306; kut. 106, 507). Nakon tri godine ukazala se nova prilika za napredovanje u službi te je, zahvalju-juči zaslugama (merito) i godinama službe (servizio passato), postavljen za dokapetana (capitano tenente) u pukovniji pukovnika Šimuna Cergne. Dokapetan se birao medu najzaslužnijim i najstarijim (po godinama službe) zastavnicima i narednicima (sargente) pukovnije i zapovijedao je pukovnikovom vlastitom satnijom (compagnia colonnella) (DAZD, GPDA, kut. 97, 305v-306).16 Na tom se položaju Benedikt prema pisanju svojih nadredenih takoder istaknuo revnošču i sposobnošču. Tako se posebice ističu njegove zasluge prilikom izbijanja epidemije u Osmanskome Carstvu kada je nadzirao granicu u Dalmaciji (zbog čega ga je posebno pohvalio providur zdravstva Contarini), potom pri čuvanju važne utvrde Imotski, te opet prilikom epidemije u mjestu Studenci (DAZD, GPDA, kut. 106, 107-107v). Godine 1733. pukovnik Šimun Cergna je preminuo ostavivši državi na raspolaganje (a pubblica dispositione) vlastitu satniju Oltramarina. Buduči da je njome u Cergnino ime kao njezin dokapetan bio zapovijedao Benedikt, promaknut je u kapetana te je, nakon osamnaest godina vojne službe, dobio vlastitu satniju (DAZD, GPDA, kut. 106, 107-107v). Čin kapetana donosio je Paskvaliju mjesečnu plaču od četrnaest dukata, a sada je iz vlastite satnije mogao izvlačiti i dodatnu korist uspješnim „menadžmentom".17 No, ovo nije bila jedina promjena u ovoj mletačkoj prekomorskoj pješačkoj pukovniji. Uslijed Cergnine smrti za njezinog je pukovnika postavljen pričuvni pukovnik Josip Antun Fanfonja, a njegova vojna karijera zorno oslikava prakse koje su postojale u vremenima kada je privatna inicijativa bila mnogo zastupljenija u mletačkoj vojnoj organizaciji i koje su mletačke vlasti sada nastojale ograničiti. Naime, Josip Antun bio 15 Takvi su se procesi, dakako, mogli uočiti i u drugim europskim državama 18. stolječa. Tako J. Black navodeči važne reformske inicijative europskih suverena piše: „Ove su promjene bile povezane s trendom (uočljivim) na duge staze u kojem su vojske postajale manje vlasničke (less proprietary), a više profesionalizirane. Sustav vojnog poduzetništva, privatnog vlasništva pukovnija koji je opterečivao djelotvornost vojske i ograničavao izglede za promaknuče sposobnih časnika postepeno je razmonitran." (prev. a.) (Black, 1994, 130). 16 Satnije Oltramarina u pravilu nisu imale poručnika (tenente), pa stoga ni dokapetan nije bio biran medu njima. O tome i o pojmu tenente u mletačkoj vojnoj terminologiji vidi u: Markulin, 2015, 61, 73. 17 Za plaču kapetana 1733. godine vidi u: DAZD, GPDA, kut. 106., 97. O problematici koristi od ustroja postrojbe vidi podrobnije u: Parrott, 2012, 208-210. 401 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 je sin generala Šimuna Fanfonje, najuspješnijeg vojnog poduzetnika iz redova vojnič-kih elita mletačkih istočnojadranskih posjeda i prvoga medu njima koji je promaknut u čin generala. Vjerojatno uslijed opterecenosti novim obavezama koje su mu donijela promaknuca u činove bojnika vojske i general-narednika (sargente-generale) Šimun je upravljanje pukovnijom povjerio bratu Antunu (koji je postavljen za pukovnika). Potonji je zbog zdravstvenih tegoba 1702. godine morao odustati od zapovjedništva, pa je Šimun, tvrdeci kako je unovačio i organizirao vlastitu pukovniju, od mletačkih vlasti tražio da joj se za pukovnika postavi njegov maloljetni sin Josip Antun (DAZD, GPDA, kut. 64, 598-598v). Mletačke su vlasti odobrile zahtjev svoga generala koji je svoje vojno-podu-zetničke aktivnosti nastavio i u poznoj dobi. Godine 1704. unovačio je konjaničku satniju (Croati a cavallo) i tražio da joj se na čelo kao kapetan postavi njegov najmladi sin Krsto koji je takoder bio maloljetan i umjesto kojega je Šimun bio spreman o vlastitom trošku uzdržavati guvernadura koji ce zapovijedati postrojbom. Vlasti su odobrile i ovaj Šimu-nov zahtjev (DAZD, GPDA, kut. 68, 136). Spis iz 1733. godine kojim je Josip Antun Fanfonja imenovan novim pukovnikom pukovnije kojom je dotad zapovijedao Šimun Cergna otkriva nekoliko postupaka kojima su mletačke vlasti nastojale raskinuti sa starim praksama. U spisu stoji kako su vlasti nakon Cergnine smrti odaslale cirkularni poziv, te kako je Fanfonja izabran na temelju vremena provedenog u službi (anzianita) i zasluga. Izrijekom se navodi da je sudjelovao u bitkama u dolini Neretve, napadu na Bar, opsadi Ulcinja, te u nizu pomorskih okršaja na Jadranu, gdje je nakon mira i raspuštanja pukov-nije neko vrijeme nastavio služiti na brodovima jadranske flotile.18 Piše, nadalje, kako je komisija proučila kvalitete svakog kandidata, kako je Josip Antun izabran kao najbolji, te kako je na taj način državnoj blagajni osigurana ušteda za placu jednog pukovnika koju je on ionako čitavo vrijeme bio primao. Naposljetku, na margini spisa stoji kako se u roku od više od godine dana nije pojavio niti jedan časnik koji bi osporio Fanfonjin izbor, te kako je stoga on postao važeci.19 Da su se te, 1733. godine u spisima mletačke vojne administracije mogli posve jasno uočiti obrasci postupaka koji su nastojali učvrstiti državnu kontrolu nad vojnim postroj-bama i istisnuti udio privatne inicijative u vlasništvu nad njima svjedoči još nekoliko odluka. U travnju je te godine Pietru Sograffiju generalni providur izdao patent kapetana pješačke satnije Oltramarina koju je nedavno unovačio. No, uvjeti pod kojima je Sograffi s mletačkim vlastima bio ugovorio novačenje donekle su se razlikovali od uobičajenih. Druga odredba ugovora propisivala je, naime, kako niže časnike (kaplare, narednike i zastavnike) Sograffi treba izabrati medu reformiranim časnicima (koji su vec služili u mletačkim postrojbama), te kako ce onda na uobičajen način magistrat Savio (di Terra 18 Scortato perciô dalli titoli della propria anzianità, merito, e Servizio, ed invitato da ' nostri circolarni Proclami, s' è presentato alla concorenza per ottenere il Reggimento vacante de Nazionali ... (DAZD, GPDA, kut. 106, 22v-23). 19 Non essendo comparso nel fratempo d'un anno e più alcun offitiale al magistrato al militar per opponer l'eletione seguita di colonello Conte Giuseppe Antonio Fanfogna colonnello rifformato alla testa del Regimento colonello Simon Cergna mancato di vita, resta l'elletione medessima da questo Consiglio approvata per la sua essecutione. (DAZD, GPDA, kut. 106, 22v-23). 402 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Ferma) alla Scrittura potvrditi njegov izbor.20 U prosincu 1733. godine Senat je objavio proglas kojim je pozvao vojne poduzetnike da unovače dvije tisuce i petsto ljudi (vje-rojatno uslijed rata za Poljsku baštinu: 1733.-1735.) koji ce služiti kao Oltramarini ili Croati a cavallo. Proglas je uobičajeno objavljen i razglašen u svim naseljima Dalmacije i Boke. No, u njemu je sadržano nekoliko, za minula razdoblja, posve neuobičajenih formulacija. Prvo, proglasom su (najprije) pozvani svi pričuvni časnici da prihvate punude za novačenje.21 Nadalje, u spisu stoji kako je neophodno da satnije koje ce se utemeljiti budu pokrivene pričuvnim časnicima, a tek ne bude li ovih da se izaberu najsposobniji ljudi. Potom je opet ponovljeno kako ce se prilikom odabira kapetana i nižih časnika davati prednost onima koji su vec služili u regularnim postrojbama, te da ce prednost pri dobivanju nižih činova imati čak i bivši vojnici.22 No, prilike su na terenu tražile fleksibilnost, pa je dukala od 23. XII. iste godine kojom je potvrden ugovor o novačenju pukovnije od šest stotina Oltramarina što su ga s državom sklopili kapetani Dupilla i Novakovic sadržavala odredbu prema kojoj ce više i niže časnike samo taj prvi put (per questa prima volta) izabrati njih dvojica koji ce, ispune li obavezu, biti postavljeni za pukovnika i dopukovnika (DAZD, GPDA, kut. 106, 123v-124). Godine 1738. Benedikt Paskvali je napredovao te je iz čina kapetana unaprijeden u čin bojnika pukovnije. Kao bojnik pukovnije Oltramarina, uz korist koju je posti-zao uspješnim upravljanjem vlastite stanije, mogao je računati na mjesečnu placu od dvadeset i pet dukata.23 U godinama koje su uslijedile osobito se istakao sprječavajuci sa svojim postrojbama širenje epidemija u Dalmaciji (N. N., Gazzetta di Zara, no. 96, 1. XII. 1845, 257-257v; no. 97, 4. XII. 1845, 260-260v; DAZD, GPDA, kut. 147, 234v-235). U službi je potom, kako se navodi u njegovom pukovničkom patentu, napredovao „regularnom procedurom" (con regolare trafilla) do čina dopukovnika, drugog čovjeka pukovnije Oltramarina. Postrojbom je zapovijedao pukovnik Duoda Cergna (u ovom spisu stoji Sergna), očito u bliskoj rodbinskoj vezi (vjerojatno sin) s pretprošlim zapovjednikom postrojbe Šimunom Cergnom, a to vrlo zorno svjedoči o tomu kako je podrijetlo još uvijek igralo odlučujucu ulogu pri napredovanju u voj-sci unatoč pokušajima središnjih vlasti da to postanu profesionalni kriteriji. Cergna je preminuo 1759. godine, a Benedikt Paskvali, aktualni dopukovnik, je zbog svoje dugogodišnje i zapažene službe (anzianita, e degno servizio) u kolovozu izabran za pukovnika (DAZD, GPDA, kut. 147, 234v-235). Placa pukovnika Oltramarina iznosila je četrdeset dukata mjesečno, a iako je sada bio na čelu postrojbe koja se nominalno 20 Riječ je o instituciji koja je, prema nekim autorima, imala funkcije ministarstva rata i čija je važnost (a izgledno je pretpostaviti kako je služila kao glavna poluga jačanja državne kontrole nad vojskom) osjetno jačala kroz 18. stolječe. Opširnije vidi u: Barbarich, 1910, 17-29. Za Sograffijevo novačenje vidi u: DAZD, GPDA, kut. 106, 7v-8, 28v-29. 21 Decreto perà sia Proclamache invita li offitiali Rifformati alla concorenza delle nouve Leve. (DAZD, GPDA, kut. 106, 97). 22 Necessario che le Compagnie da instituirsi siano coperte da Ufficiali Rifformati ... per trasciglere Capitanij, Subalterni, e bassi Ufficiali dando la precedenza a quelli che havessero servito nelle Truppe regolate, habilitando anche Soldati... al conseguimento d'alcune delli due ultimiPosti... (DAZD, GPDA, kut. 106, 97). 23 Za plaču bojnika pukovnije vidi u: DAZD, GPDA, kut. 106, 97. 403 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIC & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 sastojala od deset satnija, pukovnik je zadržavao „upravljanje" vlastitom satnijom (označavala se kao compagnia colonnella) iz koje je izvlačio korist i kojom je sada umjesto njega zapovijedao jedan dokapetan.24 Makar se oni u Paskvalijevom pukovničkom patentu eksplicitno ne navode, može se prilično pouzdano utvrditi kako je njegovo napredovanje u činove dopukovnika i pukov-nika uskladeno s novim, formaliziranim propisima o napredovanju u mletačkoj vojsci. U rekonstrukciji tih postupaka od pomoči je pukovnički patent Ivana Makedonije iz veljače 1759. godine. U njemu se navodi kako je za pukovnika postavljen nakon promaknuča dotadašnjeg pukovnika Petra Antičeviča u brigadira u skladu s propisanim normama „važečeg Zakona o promaknučima" te kako je Makedonija, čija je vojna karijera započela 1709. godine (nekoliko godina prije Paskvalija), promaknut kao po godinama službe najdugovječniji medu dopukovnicima Oltramarina2 „Važeči Zakon o promaknučima" koji se u Makedonijinom patentu izravno navodi, a u Paskvalijevom jasno nazire kao osnova promaknuča dvojice časnika donesen je u lipnju 1740. godine. Izradio ga je, pod izvornim imenom Legge di Ottazione uz pomoč niza mle-tačkih aktualnih i bivših providura i magistrata, te na osnovu spisa maršala Matthiasa Von Schulemberga, vrhovnog vojnog zapovjednika, Michiel Morosini aktualni Savio di Terra Ferma alla Scrittura, a potvrdio, dakako, Senat. Njime su se trebale „spriječiti dosadašnje zloupotrebe" (di togliere gli abusi sin hora corsi) i za osnovu promaknuča utemeljiti tri kriterija (tre fondamentali prerogative) - sposobnost (abilita), zasluge (merito) i godine službe (anzianita). Propisana su pravila za ispite (esami) i provjere (prove), te metode kojima če se vrednovati potvrde i patenti (fedi, rimesse, e patenti) svakog kandidata. Časnici čije su postrojbe raspuštene, a oni su postali pričuvni, upisani su u pukovnije vlastitih vojnih rodova i „nacija" (mletačka je vojna administracija, pored rodova, svoje postrojbe razlikovala prema njihovom porijeklu, što je označavano kao nazioni - Ol-tramarini, Italiani i Oltramontani) i prilikom upražnjenosti nekog čina mogli su se za nj natjecati. Prilično su precizno propisani uvjeti koje mora zadovoljavati kandidat za svaki čin od kaplara (caporale) do pukovnika, a najstrože je zabranjena prodaja časničkih činova (proibite le vendite de GradiMilitari) - jasan dokaz da je ta pojava, kao i u ostalim europskim vojskama, bila raširena i u mletačkoj. Trebalo je, najzad, pri unapredenjima spriječiti proizvoljne štetne interpretacije (togliere qualunque adito alle interpretazioni, ed arbitrii) nečijih zasluga i sposobnosti.26 24 Za plaču pukovnika Oltramarina u ovome razdoblju vidi u: DAZD, GPDA, kut. 106, 97. O tomu kako je satnija bila osnovna jedinica vojno poduzetničkih aktivnosti, poglavito u 18. stolječu za Europu vidi u: Parrott, 2012, 208-210; a za mletačku vojsku u: Markulin, 2015, 154-165. O vlastitim (propria compagnia), odnosno pukovničkim satnijama (compagnia colonella) Benedikta Paskvalija vidi drugi dio ovog rada u kojemu se analiziraju postrojbe pod njegovim zapovjedništvom. 25 A riempira questa vacanza, et a diriggere questo Reggimente fu dalla maturita degli Eccellentissimi Savij con la norma Statutaria della corrente Legge di Ottazione destinato e prescielto il piu anziano tra li Tenneti Colonelli della Truppa medessima che e il Tenente Colonello ZuanneMacedonia. (DAZD, GPDA, kut. 147, 227-227v). Ovdje još treba dodati kako se u istom spisu navodi da je Ivanov otac takoder bio pukovnik. 26 Danas se tiskani zakon Legge di Ottazione nalazi u arhivskom fondu obitelji Zanchi (DAZD, Zanchi, kut. 6, bez paginacije). Po svemu sudeči se izvorno nalazio u vlasništvu obitelji Lantana čemu u prilog govori i izvorni omot svežnja obiteljskih spisa naslovljen Volume II na kojem je napisan njegov sadržaj, gdje 404 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Iako je ovaj zakon trebao konačno ukinuti jednu od najvažnijih privilegija proi-zašlih iz (polu)privatnog vlasništva nad postrojbama - onu prema kojoj su vlasnici postrojbi imenovali časnike, u praksi su se mogučnosti središnje vlasti pokazale puno ograničenijima. Naime, 1744. i 1745. godine država je ponovno (izgledno uslijed rata za Austrijsku baštinu: 1740.-1748.) željela povečati svoju vojsku te je ugovoreno novačenje desetak satnija Oltramarina (valja takoder primjetiti kako su sve trebale imati osamdeset vojnika umjesto dotad uobičajenih pedeset). Prva odredba (capitulazione) identičnih ugovora o novačenju omogučavala je nosiocima ugovora da sami izaberu časnički kadar postrojbe (koje če potom potvrditi Savio alla Scrtittura). Štoviše, ne-kolicina je novačitelja (bojnik Luka Vučetič i kapetan Damjan Sudarevič) tražila da se za zapovjednike satnija koje če unovačiti postave njihovi sinovi (Andrija i Mihovil), a jedan (Nikola Čelovič) da kapetanom bude imenovan njegov nečak (Ilija). Svi su u roku izvršili svoje obaveze, a država je ispoštovala ugovore i za kapetane i časnike postavila ljude koje su oni predložili (DAZD, GPDA, kut. 127, 4-4v, 8-11v, 16v-17, 22-22v, 31v-42v, 50). Navadeni postupak jasno svjedoči o tomu koliko se država još uvijek, unatoč nastojanjima da preuzme kontrolu nad svojim vojnim postrojbama, poglavito prilikom podizanja novih postrojbi, morala oslanjati na materijalne resurse i organizacijske vještine privatne inicijative. Ubrzo nakon promaknuča u pukovnika Benedikt je postavljen i za guvernadura Her-ceg Novoga. Na toj je službi trebao ostati tri godine. Buduči da je njegova pukovnička plača bila veča od one koju su dobijali guvernaduri utvrda, Paskvali ju je trebao zadržati, ali je uz nju mogao računati na dodatak (beneffizio) od četiri lanze spezzatte kakav se uobičajeno bio dodijeljivao utvrdama važnosti drugog reda (spetante alli governi di Seconda Classe).27 Godine 1772. Benedikt je unaprijeden u prestižan čin bojnika vojske (sargente maggiore di battaglia) (N. N., Gazzetta di Zara, no. 97, 4. XII. 1845, 260-260v; Sabalich, 1908, 297; Peričič, 2000, 202). U mletačkoj je vojsci čin bojnika vojske bio iznad pukovnika i brigadira, a ispod generalskih činova. Sve do prvih godina 18. stolječa kada je Šimun Fanfonja postao general, to je bio najviši čin dohvatljiv vojničkim elitama mletačkog istočnojadranskog posjeda. Prvi je 1671. godine u taj čin unaprijeden Ivan Radoš, veteran Kandijskog rata. Od početka Morejskog rata barem je dvadesetak časnika iz Dalmacije i Boke postalo bojnicima vojske. Njihove su plače varirale ovisno o zaslugama i dužnostima koje su im u odredenom trenutku bile pov-jerene, ali su načelno iznosile od osam stotina do tisuču i dvjesto dukata na godinu.28 Ubrzo je poslan na otok Zakintos u Jonskom moru gdje je desetak mjeseci zapovijedao je naveden spomenuti zakon kojeg danas u tom omotu nema, več je iz nekog razloga premješten u fond obitelji Zanchi. Vidi u: DAZD, Lantana, kut. 6, sv. 106, izvorni omot je bez paginacije. 27 Za imenovanje Paskvalija guvernadurom Herceg Novoga vidi u: DAZD, GPDA, kut. 151, 1v. Za pojam lanza spezzatta kojim se od sredine 17. stolječa označavala vrsta dodatka na plaču vidi u: Madunič, 2012, 170, 418. 28 Buduči da su plače svih časnika od kapetana do pukovnika bile jednake onima kao s početka 18. stolječa, možemo prilično izgledno pretpostaviti kako su i plače bojnika vojske i generala u ovo vrijeme bile otprilike jednake onima s početka stolječa. O plačama mletačkih generala na početku 18. stolječa vidi u: Markulin, 2015, 65-68. 405 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 mletačkim snagama u delikatnoj diplomatskoj situaciji rata Rusije protiv Osmanskoga Carstva u kojem je ruska flota krstarila Sredozemljem (N. N., Gazzetta di Zara, no. 97, 4. XII. 1845, 260-260v; Peričic, 2000, 202). Godine 1778. Benedikt Paskvali je postao mletački general s činom general-narednika (sargente-generale), a 1783. je promaknut u najviši generalski čin mletačke vojske, onaj general-poručnika (tenente-generale) (N. N., Gazzetta di Zara, no. 97, 4. XII. 1845, 260-260v).29 Dok je, u pravilu, mletačko plemstvo popunjavalo različite providurske službe od kojih su neke podrazumijevale i vojne poslove, redovi ovih visokih profesionalnih vojnih zapovjednika u mletačkoj vojsci do konca Morejskoga rata najčešce su bili popunjavani strancima (Nijemcima, Francuzima, Talijanima rodenim izvan Venecije ...). U pravilu su generali bili podredeni visokim državnim službenicima - generalnim kapetanima, generalnim providurima, providurima konjaništva, providurima zdravstva - koji su se uvelike služili njihovim vojničkim znanjima i s njima brižljivo koordinirali svoje planove. Nerijetko su ovi skupo placeni vojni profesionalci, prije nego bi li ih angažirala Mletačka Republika, vec bili izgradili zavidne zapovjedničke karijere u europskim rato-vima promijenivši ponekad i nekoliko poslodavaca (kao što je to, primjerice, bio slučaj s generalom Claudijom San Polom u Morejskome ratu ili maršalom Matthiasom Von Schulembergom u Drugome morejskom ratu). Njihove place su varirale ovisno o prilikama i zaduženjima, ali bi se okvirno moglo procijeniti kako je placa general-narednika iznosila oko tri tisuce dukata, a general-poručnika oko šest tisuca dukata na godinu. Od početka 18. stoljeca generali mletačke vojske postaju i istaknuti pripadnici vojničkih elita mletačkog istočnojadranskog posjeda. Ovdje nam u boljem razumijevanju vojničke karijere Benedikta Paskvalija kroz koju se prilično jasno ocrtavaju promjene što su u mletačkoj vojnoj organizaciji nastupile kroz 18. stoljece može pomoci usporedba s karijerom skoro dvije generacije starijeg mletačk-og generala Šimuna Fanfonje. Nema sumnje kako je podrijetlo odigralo značajnu ulogu u njihovom usponu do najviših činova mletačke vojske. Naime, obojica su rodena u vrlo utjecajnim plemickim obiteljima dvaju najznačajnijih mletačkih uporišta na istočnoja-dranskoj obali - Zadru i Kotoru. Generacije pripadnika obje obitelji isticale su se svojim gospodarskim, političkim, crkvenim i vojničkim karijerama.30 Koliko je čvrsto obitelj Fanfonja ispreplela vlastite s interesima upravljačkih elita mletačkog pomorskog imperija svjedoči činjenica da je Šimunov krsni kum bio generalni providur (Peričic, 2000, 196). Vojna karijera s prilično dobrim izgledima na uspjeh nije bila posebnost elita mletačkog pomorskog carstva. Plemici diljem Europe izabirali su vojnu karijeru i okupirali su vecinu časničkih činova u svim europskim vojskama.31 Ipak, potrebno se još jednom osvrnuti na 29 Da je početkom 1782. godine još uvijek bio general-narednik svjedoči spis generalnog providura kojim njegovog nečaka Tripuna Paskvalija postavlja za fiskalnog savjetnika (avvocatofiscale) umjesto nekoliko dana prije preminulog mu oca Nikole Paskvalija čiji je fratello Benetto attuale sargente generale (DAZD, GPDA, kut. 194, 51-51v). 30 O obitelji Fanfonja i Šimunu vidi istoimene leksikografske natkunice: Dokoza Nikpalj, 1998, 130-132; Čoralič, 1998, 133. 31 Primjerice, austrijska je vojska u 18. stolječu bila najegalitarnija, pa su tamo i izgledi neplemiča za napredovanje bili največi. Opširnije vidi u: Duffy, 2005, 26-33. 406 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIC & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 mletački „Zakon o napredovanju" iz 1740. godine koji je trebao omoguciti napredovanje najsposobnijih. Naime, svi su se činovi unutar postrojbe trebali popunjavati na način da su za njih ravnopravno konkurirali pričuvni časnici istog čina upisani u tu postrojbu, kao i aktivni časnici (offitiale attuale) nižega čina. Iznimka je bio čin zastavnika u pješačkim, odnosno zastavnika/trubača (cornetta) u konjaničkim postrojbama. Pored pričuvnih zastavnika (trubača) upisanih u pojedinu pukovniju, te aktualnih narednika, za taj su čin konkurirali kadeti (dvojica u svakoj satniji), zapravo mladici plemickog podrijetla, sinovi zaslužnih časnika ili istaknutih gradana. Takav je postupak opravdan uz pomoc argumenta da je riječ o najnižem činu koji zahtijeva osobne kvalitete i vrline koje se „rijetko pronalaze u nižih časnika".32 Nema sumnje da su na takav način tvorci zakona nastojali omoguciti jednostavnije napredovanje pripadnika društveno viših slojeva. Slučajno ili ne, upravo je vojna karijera Benedikta Paskvalija započela od zastavničkog čina u dječačkoj dobi. Šimun Fanfonja je kapetan satnije Oltramarina postao kao dvadesetjednogodišnjak, a Paskvali u dobi od dvadeset i devet godina. Nadalje, Fanfonja je pukovnik postao u dvadeset i trecoj godini, a Paskvaliju je za to trebalo pedeset i pet godina. Razlika u brzini njihovog napredovanja posljedica je promjena u mletačkoj vojsci. Naime, Fanfogna je vec prve godine rata uspio unovačiti vlastitu pješačku satniju, iduce godine još jednu (ko-joj je na čelo postavio brata), a 1686. godine je unovačio čitavu pukovniju Oltramarina (prvu takve vrste uopce), da bi 1693. godine unovačio još jednu pukovniju. Njegova je pukovnija ostala u sastavu mletačke vojske i nakon sklapanja mira, a u iducim je godi-nama Fanfonja unovačio i dvije (znatno skuplje) konjaničke satnije. Dakle, za njegovo su napredovanje (makar do čina bojnika vojske) od presudne važnosti bile osobne vojno--poduzetničke vještine koje su u ratnim razdobljima bile, dakako, silno potrebne državi. S druge strane, Paskvalijevo je napredovanje bilo uvjetovano nastojanjima središnjih vlasti da ograniče udio privatne inicijative u vojsci, a poglavito se to odnosilo na udio vlasništva nad postrojbama. Očekivano, takve su inicijative s obzirom na ograničenja središnjih administracija u ratnim okolnostima, kada je trebalo osigurati priljev novih vojnika, bile nezamislive. Paskvali je, dakle, napredovao zahvaljujuci kriterijima koje je središnja vlast u to vrijeme nastojala formalizirati (vrhunac čega je „Zakon o napredovanju" iz 1740. godine), odnosno promaknuce u pukovnika je dugovao ponajprije dužini svoje službe (Ivan Makedonija koji je postao pukovnik Oltramarina nekoliko mjeseci prije njega vojnu je karijeru započeo sedam godina prije), zaslugama i sposobnostima.33 32 L'Alfiere, e Cornetta potra eleggersi dai Sergenti Attuali, ed Alfieri Rifformati del Reggimento; ma perché un tal Grado richiede qualita personali, e distinte, che raramente si ritrovano ne' Bassi Uffiziali, ed é il primo grado nobile degli Uffiziali di Goletta, dal quale si ascende ai Superiori, cosi doveranno esser rimessi in ogni Compagnia due Giovini, e non piü, in qualita di Cadetti, quali si comprenderanno nel numero respettivamente stabilito delle Compagnie, e doveranno essere o Figli d'Uffiziali Benemeriti, o Nobili, o Cittadini delle respettiveNazioni, dell'eta almeno diAnni quattordeci, e ció con l'oggeto non solo d'introdurre nella Milizia Giovini di nascita civile, e di espettazione, ma perché possano concorrere Alfieri, e Cornetti dopo tre Anni di servizio in difeto di Sergenti, che decentemente possano sostenere questo Grado. (DAZD, Zanchi, kut. 6, tiskovina Legge di Ottazione, bez paginacije). 33 Pritom valja istaknuti kako je dužina službe ili anzianita, kako je to mletačka vojna administracija označavala, bila jedini pouzdan i nedvosmislen kriterij. Tomu je tako bilo u svim onodobnim europskim 407 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka CORALIC & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Teško je posve odgonetnuti koje su zasluge bile presudne pri promaknucu Benedikta Paskvalija u čin bojnika vojske. Uglavnom se ističu njegove zasluge u zapovijedanju po-dredenim postrojbama prilikom brojnih epidemija u Dalmaciji, te u okršajima s piratima (s druge strane, Fanfonja je do svog promaknuca u taj čin u dobi više nego dvostruko mladoj od Paskvalijeve nanizao sudjelovanje u desetinama bitaka protiv Osmanlija u Dalmaciji, Boki i na Levantu) (Peričic, 2000, 196-202). Može se pretpostaviti kako je Paskvali dobro „upravljao" podredenim postrojbama (ponajprije pukovnijom čiji je bio zapovjednik), jer su se u to vrijeme, kako je to ocrtao C. Duffy, podjednako cijenile dvije vrste dobrih časnika - „karizmatski vode" s tradicionalnim ratničkim vrlinama i dobri organizatori, odnosno „vojni menadžeri". Dakako, idealno bi bilo kada bi se u jednoj osobi spojili svi talenti (Duffy, 2005, 48). Pri dobivanju generalskog čina, nema sumnje, presudne su bile Paskvalijeve zasluge sa Zakintosa i zapovijedanje tamošnjim pomorskim i kopnenim snagama u delikatnoj situaciji rata izmedu Ruskoga i Osmanskoga Carstva, u kojem je Mletačka Republika, bojeci se sve izraženije ruske prisutnosti na istočnome Sredozemlju, bila neutralna. Primjerice i Šimun Fanfonja je promaknut u čin generala, osim zbog svojih ratnih zasluga, takoder i zbog uspješnog vodenja puno vece mletačke vojske u Ratu za španjolsku baštinu u kojemu je Republika takoder bila neutralna. (N. N., Gazzetta di Zara, no. 97, 4. XII. 1845, 260-260v; Peričic, 2000, 201-202). Najzad, iako za to ne postoji izravna potvrda u nama dostupnim izvorima, vrlo se izglednom čini pretpostavka kako je Benedikt Paskvali, slično kao brojni njegovi eu-ropski kolege, svoje napredovanje u službi, makar dijelom, dugovao i teorijskim vojnim znanjima koja je usvojio. Naime, 17. i 18. stoljece u Europi je obilježeno ekspanzijom teorijskog znanja ponajprije u vidu tiskanih knjiga i priručnika. Osobito se to odnosilo na vojne rodove čija je uloga na bojištima svakodnevno jačala - pješaštvo, topništvo i inženjeriju. Vojnički priručnici za uvježbavanje pješačke paljbe u salvama, matematički i geometrijski izračuni za topnike, graditelje utvrda i opsadne stručnjake prevodili su se, tiskali i raspačavali diljem Europe. Suprotno nekim uvriježenim predodžbama i mletačke su profesionalne prekomorske postrojbe bile uvježbavane primjenjivati suvremenu vojnu taktiku. Posebice se to odnosilo na pješačke postrojbe Oltramarina. O tomu zorno svjedoči niz priručnika, od kojih su neki pisani hrvatskim jezikom, u posjedu lokalnih vojničkih elita, opisi borbi protiv Osmanlija u kojima su sudjelovali, izvještaji mletačkih službenika, te prisustvo glazbenika (bubnjara i pifarista) u njihovim postrojbama koji su sviranjem pomagali koordinirati kretnje velikog broja ljudi.34 Oltramarini su imali vojskama čije su vlade, usput, nailazile na slične probleme pokušavajuci ojačati svoj utjecaj u vojsci. Zorno o tomu svjedoče misli jednog pruskog časnika: „Sin velikaša, sklonost ljubavnice, bogatstvo u novcu - ništa nije u stanju djelovati kako bi onemogucilo dugo služecem časniku pripadajucu nagradu ... Dužina njegove službe pruža mu čvrsto pravo na napredovanje i nijedan pukovnik-vlasnik ne može ga u tomu zaustaviti..." (prev. a.) (Duffy, 2005, 46). Spobnost i zasluge - preostala dva kriterija bila su puno podložnija proizvoljnom tumačenju na što je uostalom spominjani mletački zakon jasno smjerao - togliere qualunque adito alle interpretazioni, ed arbitrii (DAZD, Zanchi, kut. 6, tiskovina Legge di Ottazione, bez paginacije). 34 O glazbenoj podlozi kao izvrsnom načinu za bolje koordiniranje sinkroniziranih kretnji velikih grupa ljudi vidi u: McNeill, 1995. O taktici mletačkih prekomorskih postrojbi, te o priručnicima za njihovo uvježbavanje u posjedu lokalnih vojničkih elita vidi: Markulin, 2015, 227-248, te o ulozi glazbenika u postrojbama Oltramarina: 242-243. Za glazbenike u sastavu Paskvalijevih postrojbi vidi drugi dio ovog rada. 408 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 dvostruku namjenu - služili su na mletačkim ratnim brodovima, ali i kao kopnena vojska (ugovori o njihovom novačenju sredinom 18. stoljeca predvidali su i različite plače ovisno o njihovoj službi - kada su služili na brodovima vojnici su mogli računati na dvadeset i četiri lire, šesnaest soldi i mjesečnu porciju dvopeka, a kada su bili u posadi utvrda primali su trideset lira mjesečno) (DAZD, GPDA, kut. 127, 9-10v). Iako nisu bili klasično linijsko pješaštvo - njihova standardna oprema umjesto bajonete je sadržavala sablju ili mač - mletački tiskani dril priručnici sredinom 18. stoljeca predvidali su da Oltramarini budu uvježbani u onodobnim standardnim pješačkim taktikama.35 Gotovo da nema mjesta sumnji kako je teorijska znanja potrebna za uvježbavanje postrojbi Oltramarina, kao i njihovo koordinirano kretanje posjedovao i general Benedikt Paskvali. Uostalom i njegov prethodnik general Šimun Fanfonja je na početku 18. stoljeca, u razdoblju kada su još ratne zasluge i vojno-poduzetničke sposobnosti mogle imati presudan utjecaj u napredovanju, prema riječima mletačkih službenika, uspješno uvježbavao nekoliko pukovnija Oltramarina (DAZD, GPDA, kut. 65, 288v-289). Mletački general, Kotoranin Benedikt Paskvali preminuo je 1790. godine u utvrdi Palma (Palmanova) na Terra Fermi gdje je zapovijedao tamošnjim postrojbama (Peričic, 2000, 202). U nastavku rada donosimo detaljnu analizu postrojbi kojima je zapovijedao kao pukovnik i bojnik vojske šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 18. stoljeca. BENEDIKT PASKVALI KAO ZAPOVJEDNIK MLETAČKIH PREKOMORSKIH PJEŠAKA: RAŠČLAMBA IZVORNIH DOKUMENATA U sklopu razmatranja serijalnih izvora koji se odnose na vojnu karijeru Kotoranina Benedikta Paskvalija važan su i do sada nekorišten izvor spisi pohranjeni u Archivio di Stato di Venezia. Riječ je o vec spomenutoj magistraturi Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli u sastavu kojega fonda su sadržani spisi koji se odnose na novačenje mletačkih prekomorskih kopnenih postrojbi. Spisi koji se izravno odnose na Paskvalija, odnosno njegovu karijeru u činu pukovnika, pohranjeni su u svežnjevima (bustama) 671-675 i u nastavku rada ukazat cemo na njihov sadržaj. Rečeni spisi, sačuvani u bilježnicama vecega formata, sadrže popise ljudstva u pojedi-nim satnijama koje su činile pukovniju kojom je zapovijedao Paskvali. U svakome su popisu na jednoobrazan, ustaljen način, navedeni zapovjednici satnija, časnički i dočasnički kadar, glazbeni pratitelji satnije (bubnjari/tamburo, pifaristiIpiffaro), kao i obični vojnici. Uz vecinu pripadnika vojnoga ljudstva pojedine satnije navedeno je njihovo zavičajno podrijetlo, a u nekim (vrlo rijetkim) primjerima i njihova dob.36 U popisima su, nadalje, zabilježene naknadne promjene koje se odnose na odlazak postojecih (upisanih) vojnika u novu postrojbu, dezerterstvo ili smrt, kao i na prispjece novoga ljudstva. 35 I ovaj se mletački tiskani dril priročnik naslovljen EsercizioMilitare, ERegola Universale deU'Infanteria della Serenissima Repubblica di Venezia iz prosinca 1752. godine danas nalazi u arhivskom fondu obitelji Zanchi, iako je prvotno bio dio obiteljskog fonda Lantana (DAZD, Zanchi, kut. 6, bez paginacije). 36 Mjesto podrijetla najčešče nije navedeno u primjeru časnika. Razlog tome vjerojatno je u tome što je to bio podatak koji su svi znali i podrazumijevali i nije ga bilo potrebno dodatno isticati. 409 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Vremenski raspon djelovanja pukovnije Benedikta Paskvalija možemo, prema ovim sačuvanim vrelima, datirati od 1759. do 1773. godine. Naime, iako je 1772. godine promaknut u čin bojnika vojske, sve do ljeta 1773. pukovnija se i dalje nazivala njegovim imenom, a takve primjere bilježimo i u slučaju drugih onovremenih pješačkih i konjaničkih pukovnija. Pukovnija Pasquali brojila je kroz navedeni vremenski raspon osam do deset satnija, a svaka je satnija sadržavala oko šezdeset časnika, dočasnika i vojnika.37 U popisima su sadržane i place koje su primali pojedini obnašatelji vojne službe u postrojbi. Primjeri-ce, prema popisu osobne pukovnije Benedikta Paskvalija iz 1770. godine, pukovnik je mjesečno dobivao četrdeset dukata, zastavnici (alfier) šezdeset lira, narednici (sargente) četrdeset i osam lira, kaplari (caporal) trideset i šest lira te obični vojnici (fanti, soldati) po trideset lira (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 674). Zapovjednici, najčašce kapetani, Paskvalijevih satnija, bili su zapaženi vojni časnici toga doba. U sljedecim redcima navesti cemo njihova imena, kao i mjesta djelovanja, odnosno popisivanja njihovih postrojbi. To su (abecednim slijedom prezimena) bili: - kapetan (capitan) Jerolim Antivari (Zadar, 5. VIII. 1766.; Venecija, 31. XII. 1766.; Venecija, 7. IV. 1767.; Verona, 30. V 1768.; Verona, 10. VIII. 1768.; Venecija, 30. XII. 1768.; Venecija, 28. VIII. 1769.; Kopar, 12. VII. 1771.; Kopar, 8. X. 1771.; Venecija, 31. XII. 1771.; Venecija, 31. III. 1772.; Venecija, 24. IX. 1772.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672, 673, 674, 675); - kapetan (capitan) Nikola Belafusa (Zadar, 28. VII. 1766.; Venecija, 31. XII. 1766.; Venecija, 30. VI. 1767.; Venecija, 30. VI. 1768.; Vicenza, 30. VII. 1770.; Vicenza, 19. XI. 1770.; Treviso, 12. VII. 1771.; Treviso, 8. VIII. 1771.; Venecija, 29. IX. 1771.; Treviso, 29. III. 1772.; Treviso, 30. V 1772.; Treviso, 30. III. 1773.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672, 673, 674, 675); - kapetan (capitan): Petar Antun Doda Cergna (Venecija, 3. III. 1770.; Udine, 5. V 1770.; Udine, 1. III. 1772.; Venecija, 30. VI. 1772.; Venecija, 28. XI. 1772.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 674, 675); - dopukovnik (tenente colonnello) Antun Grančic (Zadar, 5. X. 1759.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671); - kapetan (capitan): Petar Mida (Venecija, 12. VIII. 1767.; Bergamo, 30. VI. 1767.; Bergamo, 29. III. 1769.; Bergamo, 24. II. 1770.; Brescia, 31. VIII. 1770.; Brescia, 31. III. 1771.; Brescia, 20. III. 1772.; Brescia, 1. IX. 1772.; Brescia, 1. VII. 1773.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672, 673, 674, 675); - kapetan (capitan): Juraj Rado (Zadar, 20. VI. 1763.; Venecija, 3. XII. 1765.; Venecija, 30. XI. 1766.; Salo, 10. VIII. 1769.; Venecija, 8. V. 1770.; Padova, 3. I. 1771.; Vicenza, 28. III. 1772.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671, 672, 673, 674, 675); 37 Radi fluktuacije vojnika iz postrojbe u postrojbu rečena brojka nije konačna. Ponekad je, prilikom izrade nekog od popisa, satnija je mogla brojiti četrdesetak vojnika, ali i dosezati brojku od osamdeset pripadnika aktivnoga vojnog ljudstva. 410 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 - dopukovnik (tenente colonnello): Petar Rado (Venecija, 20. VI. 1766.; Kopar, 1. X. 1767.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672, 673);38 - kapetan (capitan) (od 1762. godine u činu bojnika - sargente maggiore) Marko Rosani (Venecija, 30. XII. 1760.; Venecija, 30. VI. 1762.; Venecija, 31. XII. 1762.; Venecija, 4. III. 1763.; Venecija, 30. VI. 1763.; Venecija, 30. II. 1764.; Rovigo, 9. V 1764.; Verona, 12. III. 1765.; Verona, 30. V 1765.; Rovigo, 20. II. 1766.; Rovigo, 13. V 1767.; Verona, 1. XII. 1767.; Verona, 11. I. 1768.; 30. VIII. 1768.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671, 672, 673); - dopukovnik (tenente colonnello): Nikola Scutari (Venecija, 31. XII. 1768.; Venecija, 5. VI. 1770.; Krf, 1. I. 1771.; Krf, 10. V 1773.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 673, 674, 675); - kapetan {capitan): Jerolim Smeca (Smacchia, Smecchia) (Salo, 2. XII. 1765.; Venecija, 17. XII. 1766.; Venecija, 7. IV 1767.; Venecija, 5. VI. 1770.; Krf, 15. XII. 1771.; Venecija, 16. I. 1772.; Udine, 16. II. 1773.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671, 672, 673, 674, 675);39 - kapetan (capitan): Jakov Vlatkovic (Venecija, 27. XII. 1760.; Venecija, 18. VIII. 1762.; Zadar, 30. VII. 1766.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671, 672);40 - kapetan (capitan) (od 1771. bojnik - Sargente maggiore) Andrija Vučetic (Zadar, 18. VIII. 1766.; Venecija, 28. XI. 1766.; Padova, 15. VIII. 1768.; Venecija, 31. XII. 1768.; Venecija, 5. VI. 1770.; Krf, 1. I. 1771.; Krf, 1. V 1773.) (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672, 673, 674, 675). Mjesta njihova djelovanja (uključivo i osobnu satniju Benedikta Paskvalija čiji cemo sastav u nastavku rada podrobnije razložiti) bili su Venecija (najvjerojatnije Lido, vojna baza u kojoj se vršio popis unovačenih vojnika i odakle ih se upucivalo na službu duž mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina), druge mletačke utvrde duž terraferme, kao i Dalmacija, Istra, Boka kotorska te Grčka. Razmotrimo omjere iskazane u grafikonu broj 1. Postotno su satnije Paskvalijeve pukovnije najučestalije bile popisivane u Veneciji (Lido), ali i u drugim gradovima-utvrdama duž Veneta i Furlanije (82,02 %). Najčešce se spominje sama Venecija, u nešto vecem broju primjera i Bergamo, Brescia, Treviso i Verona, a u vrlo malenome broju primjera Paskvalijeve su satnije bile zabilježene u Padovi, Rovigu, Salo, Udinama i Vicenzi. Dalmacija je kao njihovo zborno mjesto zabilježena u 8,99 % primjera, a kao mjesto spominjanja isključivo se bilježi onodobna mletačka prijestolnica Zadar, ujedno i središnje vojno uporište Serenissime na istočnome Jadranu. Glavni grad mletačke pokrajine Istre - Kopar -zabilježen je u istome kontekstu s 3,37 % zastupljenosti u popisivanju Paskvalijevih jedinica, dočim su na mletačkim posjedima u Grčkoj iste bilježene isključivo na otoku Krfu (5,62 %). Ovakvi omjeri očekivani su i potvrdeni raščlambom mjesta popisivanja drugih mletačkih prekomorskih pješačkih i konjaničkih jedinica, ali je zanimljivo pripomenuti da satnije Benedikta Paskvalija niti u jednome primjeru nisu zabilježene u njegovom rodnome Kotoru - glavnome gradu mletačke pokrajine Albanije (Albania Veneta).41 38 Tijekom 1768. godine satniju kojom je zapovijedao Petar Rado naslijedio je potpukovnik Nikola Scutari (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 673). 39 Jerolim Smeča bilježi se kao bojnik prekomorskih pješaka tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 18. stolječa. Od 1794. do 1797. zabilježen je i kao pukovnik. Zaseban rad o njegovoj vojnoj karijeri pripremaju u suautorstvu Lovorka Čoralič i Maja Katušič. 40 Vlatkovič je preminuo 27. IV. 1767. te je njegovu satniju naslijedio kapetan Petar Mida (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672). 41 Da Paskvali nije tijekom vojne karijere (veči dio života) boravio u Kotoru zorno nam govori podatak da se, osim da je ondje roden, u tamošnjim matičnim knjigama rodenih, vjenčanih i umrlih uopče ne spominje 411 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Grčka Dalmacija 5.62% s 99*. Mleci i Veneto 82,02% Grafikon 1: Područja popisivanja satnija u sastavu Paskvalijeve pu-kovnije od 1759. do 1771. godine. U nastavku ovoga rada podrobnije cemo razmotriti popise vojnoga ljudstva u satni-jama kojima je pukovnik Paskvali osobno zapovijedao. Ti su podaci, osim kao dodatak informacija o samome pukovniku, važno vrelo i za proučavanje zavičajnoga podrijetla vojnog ljudstva jedne, možemo kazati tipične onovremene mletačke prekomorske kopne-ne jedinice. Dio tih popisa objavit ce se u prilozima na kraju rada. Prvi popis kojime raspolažemo načinjen je u Zadru, 18. VIII. 1762. godine (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671; vidi prilog broj tri na kraju rada). U napomeni uz popis navedeno je da ce satnija, nakon popisivanja u Zadru, biti stavljena na raspolaga-nje mletačkome dužnosniku za terrafermu (Savio di Terra Ferma). Ukupan broj ondje popisanih časnika, dočasnika i običnih vojnika iznosio je četrdeset i osam. Naknadno je dopisano još njih trideset i dva, što znači da je kroz satniju od 1762. godine do oko 1765. godine (drugi popis Paskvalijeve osobne satnije) prošlo osamdeset vojnika. U prvome dijelu popisa navedeni su časnici, dočasnici i obnašatelji specijaliziranih službi u satniji (glazbena služba - bubnjar i pifarist), a njih je ukupno bilo devet. Slijedi poveci popis običnih vojnika kojih je u Zadru u trenutku izrade popisa bilo trideset i devet. Popis sadrži i podatak o njihovome zavičajnom podrijetlu (vidi: grafikon 2).42 Prednjače vojnici iz Dalmacije (50,00 %) koji se u izvoru katkada nazivaju de Dalma-zia, ali je najčešce njihov zavičaj zabilježen preciznijom, užom oznakom podrijetla. U velikome su broju zastupljeni vojnici iz zadarske kopnene i otočne (uže i šire) okolice (npr. u svojstvu kuma). Na ovome podatku zahvaljujemo dr. sc. Maji Katušič. O demografskoj strukturi Kotora u navedenom razdoblju, kao i o tamošnjim plemičkim obiteljima (medu kojima je bila i obitelj Paskvali) vidi podobno u: Katušič, 2013. 42 U raščlambu je uključen i osnovni popis, kao i naknadno dopisani vojnici. Za samo dva vojnika područje, odnosno mjesto njihovog podrijetla nisu navedeni. 412 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Grafikon 2: Zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i vojnika iz Paskvalijeve osobne sat-nije prema popisu iz 1762. godine. (Biograd na Moru, Diklo, Karin, Pag, Posedarje, Smokovic, Sutomišcica na otoku Ugljanu, Sveti Filip i Jakov, Turanj), kao i - ali u nešto manjem broju u odnosu na zadarski kraj- s područja Splita (Cetina, Drvenik, Imotski, Makarska, Metkovic, Sinj, Vrgorac) i Šibenika (Petrovo polje, Tisno na otoku Murteru, Vodice). Dio vojnika kao mjesto svojega podrijetla imenovao je same gradove Split, Šibenik i Zadar. Zapažen je broj vojnika i iz Boke kotorske i Crne Gore (ukupno 29,49 %). Oni najčešce potječu iz Kotora, Herceg Novog i drugih mjesta u Boki (Kumbor, Mrčevac, Orahovac, Perast), zatim iz Budve, dočim su vojnici s teritorija Crne Gore označeni kao de Montenegro ili užim zavičajnim podrijetlom (Grbalj, Crmnica ponad Budve). Postotni udio vojnika iz Istre u Paskvalijevoj osobnoj satniji prema prvome popisu iznosi 14,10 %. Opci naziv Istria najčešce je zastupljen pri imenovanju njihova podrijetla, a od naselja izrijekom su navedeni tek Labin i Zrenj (Sdrigna) kraj Oprtlja. Naposljetku, vojnici iz Albanije brojili su 6,41 % vojnoga ljudstva tadašnje Paskvalijeve satnije, a mjesta njihova užega podrijetla nisu naznačena.43 Drugi popis Paskvalijeve osobne satnije načinjen je u Veneciji 1. XII. 1765. godine. U napomeni uz datum navedeno je da se satnija upucuje u Veronu kako bi bila na raspo-laganju tamošnjemu kapetanu i načelniku (podesta) Marcu Zenu (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672). Satnija je u svome osnovnom sastavu raspolagala s čak osamdeset i jednim časnikom i vojnikom. Dio je njih naknadno prekrižen, a na njihovo su mjesto pri-spjela četiri nova vojnika. Uvidom u prethodno obradeni popis iz 1762. godine opažamo 43 Ovdje je potrebno napomenuti da se opčom oznakom Albania katkada podrazumijevalo i područje Crne Gore, a ponekad i Boka kotorska. Zbog nemogučnosti da to pobliže utvrdimo na konkretnim primjerima koji su uključeni u ovu raščlambu, područje Albanije odvojili smo i promatramo ga zasebno. 413 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 da su brojna imena vojnika istovjetna, kao i da se vojno ljudstvo nije bitnije promijenilo te da je u rečeni popis zasigurno bilo uključeno i ljudstvo koje je 1762. godine naknadno dopisivano. Iznimku do neke mjere čini dočasničko i časničko ljudstvo te se ovdje opažaju neke promjene. Tako je, primjerice, umjesto narednika Karla Kivica iz Šibenika na istu vojnu funkciju došao Splicanin Niko Nenovic; kao novi kaplari bilježe se Petar Gioni iz Albanije i Benedikt Morovic iz Zadra, a umjesto Mihovila Andela Soica novi je kadet Frane Bubic iz Budve. Bubnjar iz Crmnice Petar Popovic, zabilježen 1762. godine, ovom se prilikom više ne spominje, a na njegovo su mjesto prispjela dva nova bubnjara: Lovre Milkovic iz sela Lukoran na otoku Ugljanu i Marko Stankov iz Crne Gore. Popisu iz 1765. pridodan je i dušebrižnik satnije, kapelan (cappellano) Ivan Brajkovic kojemu zavičaj nije izrijekom naveden.44 Razmotrit cemo, nadalje, popis vojnoga ljudstva osobne satnije pukovnika Paskvalija načinjen u Bergamu 28. III. 1769. godine (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 673). U ovome popisu broj je dočasnika, dočasnika i običnih vojnika iznosio šezdeset i dva.45 Časnički kadar iz osnovnog sastava vrlo je nalik prethodnome popisu. Nove, pridružene osobe bile su jedino kaplar Lovre Lovrenčic iz Imotskoga i bubnjar Jakov Baric iz Zadra. Potrebno se, nadalje, osvrnuti i na zavičajni sastav vojnoga ljudstva i pokušati ga usporediti s prethodno raščlanjenim popisom iz 1762. godine (vidi: grafikon 3).46 Časnici, dočasnici i obični vojnici u Paskvalijevoj osobnoj satniji i u ovome su slučaju najčešce potjecali iz Dalmacije (54,24 %), što je nešto više u odnosu na popis iz 1762. godine. Kada je riječ o njihovom užem regionalnom podrijetlu, prednjače vojnici koji su označeni opcom oznakom (kao Dalmatinci), kao i vojnici iz vecih gradova (Split, Šibenik i Zadar) te iz manjeg mletačkog uporišta u unutrašnjosti - Imotskoga. Od drugih mjesta iz kojih su potjecali pripadnici Paskvalijeve jedinice upisane u Bergamu bilježe se još i gradovi Knin, Makarska, Pag, Trogir, Vrgorac, manja naselja Kadina Glavica (šibensko područje), Kukljica (na otoku Ugljanu) i Prvic,47 kao i područje Cetine, Poljica i Zagore (bez konkretnog imenovanja naselja). Postotak udjela Bokelja i Crnogoraca i ovdje je gotovo istovjetan prethodno razmatranom popisu. Iznosi 28,81 %, a izrijekom se bilježe vojnici iz Budve, Herceg Novoga, Kotora, kao i s područja Grbalja te neodredenog i nedovoljno definiranog područja definiranog kao Boka kotorska i Crna Gora. Nadalje, u odnosu na 14,10 % vojnika iz Istre zabilježenih u popisu iz 1762. godine, u ovoj je zabilježbi Paskvalijevih vojnika spomenuto njih 11,86 %, a uz opcu oznaku da je njihovo podrijetlo Istra, ponovno se bilježe vojnici iz Labina i Zrenja. Naposljetku, s područja Albanije potječe 5,08 % vojnika u satniji pukovnika Paskvalija iz 1769. godine. 44 U odnosu na popis iz 1765. godine, poimenično prebrojavanje vojnika u Paskvalijevoj satniji iz 1767. godine ne donosi značajnije promjene. Popis je načinjen 1. VII. 1767. u Bergamu (ASV, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 672). 45 U taj su broj uključene i dvije naknadno dopisane osobe. To su potkapetan (capitan tenente) Franjo Markovič i bubnjar (tamburo) Josip Braconi iz Istre. Za potonjeg je navedeno da je u dobi od 12 godina, što je prilično uobičajena dob za pripadnike ove vrste glazbene pratnje. 46 U ovome popisu zavičajno je podrijetlo (kao i u prethodnim popisima) uglavnom navedeno. Od šezdeset i dva pripadnika postrojbe samo za trojicu taj podatak nije izrijekom iskazan. 47 Riječ je o istoimenom otoku. Nije nam poznato da li se radi o naselju Prvič Luka ili Prvič Šepurine. 414 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Grafikon 3: Zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i vojnika iz Paskvalijeve osobne satnije prema popisu iz 1769. godine. Prethodni izračuni, u usporedbi s popisom iz 1762. godine, pokazuju da je struktura vojnika u compagniapropria Benedikta Paskvalija 1769. godine bila vrlo slična, a male-na razlika u postotnim omjerima uzrokovana je - tijekom protoka vremena - primitkom novih vojnika u jedinicu. Takoder, opaža se da su popisivači, kada je riječ o Dalmaciji i Boki kotorskoj nešto podrobnije bilježili i veča i manja mjesta zavičajnog podrijetla pripadnika satnije. To nije slučaj s vojnicima iz Albanije, Crne Gore i Istre koji su najčešče označavani opčom regionalnom (pokrajinskom) oznakom. Raspolažemo s još nekoliko popisa koji se odnose na satniju pukovnika Paskvalija, a svi su načinjeni u Bergamu. Prvi od njih datiran je na 9. XI. 1770. godine (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 674). Satnija je tada brojila pedeset i sedam časnika, dočasnika i vojnika od kojih večina nije naknadno prekrižena. Naknadno je u satniju prispjelo još osam novih vojnika. Struktura satnije je, u usporedbi s prethodnim popisima, vrlo slična, odnosno večina časnika, dočasnika i običnih vojnika i ovdje se ponavlja, a njihovo zavičajno podrijetlo u velikoj je mjeri nalik analizama koje su prethodno načinjene. U završnome svežnju (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 675) sadržani su popisi iz 1772. (dva popisa) i 1774. godine, a svi su načinjeni u Bergamu, očito prilično usta-ljenom mjestu djelovanja Paskvalijeve satnije (31. III. 1772.; 27. V 1772. i 3. I. 1774.).48 Razmotriti čemo popis koji se odnosi na 31. III. 1772., kada je Paskvali još uvijek izravno zapovijedao svojom pukovnijom i osobnom satnijom (vidi prilog broj četiri na kraju rada). Jedinica je tada brojila pedeset i dva časnika, dočasnika i vojnika, pri čemu je naknadno dopisan bubnjar Luka Karmarkovič s područja Grbalja. Ono što možemo ponoviti u odnosu na prethodne popise, a osobito na popis iz 1769. godine, jest uočljiva 48 Iako se i tada nazivala Paskvalijevom osobnom satnijom, jedinica iz 1774. godine bila je podredena potpukovniku Dimitriju Bua (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 675). 415 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Albanija 6,00% Boka i Crna Gora l 32,00% / \ Dalmacija H 48,00% Istra i 14,00% Grafikon 4: Zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i vojnika iz Paskvalijeve osobne sat-nije prema popisu iz 1772. godine. istovjetnost istih časnika, dočasnika i vojnika u Paskvalijevoj jedinici. Štoviše, veliki broj njih napisan je istovjetnim redoslijedom kao i u prethodnome popisu što ostavlja dojam da su popisivači, uz zabilježbu nekoliko novih prispjelih vojnika, pri aktualnom bilježenju koristili prethodni popis i - kako je ustaljeno - prezentirali ga na ustaljen način.49 Uvidom u zavičajnu strukturu omjera zastupljenosti pojedinih pokrajina ili regija dobivamo sljedece pokazatelje (vidi: grafikon 4): dalmatinski su vojnici prisutni s 48,00 %, a uže zavičajno podrijetlo podudara se s prethodnim raščlambama. Stoga su i ovom prigodom najčešce zastupljeni vojnici navedeni opcom oznakom Dalmacija (bez bilježenja užeg za-vičajnog podrijetla), kao i oni iz vecih dalmatinskih komunalnih središta (Split, Šibenik, Zadar). U manjemu su omjeru prisutni i vojnici iz Imotskoga, Kadine Glavice, Makarske, Paga i Vrgorca, kao i s područja Cetine, Dalmatinske zagore, Poljica te iz grada Trogira. Bokeljsko i crnogorsko područje u ovoj je raščlambi zastupljeno s vrlo zapaženih 32,00 %, a s obzirom na ponavljanje istovjednih pripadnika jedinice i ovdje predanjače vojnici podrijetlom s područja koje je u izvorima imenovano kao Crna Gora. Uz njih, zastupljeni su i vojnici s područja Grbalja, kao i iz Herceg Novoga i Kotora. U popisu iz 1772. godine zastupljeno je i 14,00 % vojnika iz Istre, a osim izrijekom spomenutih naselja Labina i Zrenja, svi ostali pripadnici satnije definirani su opcom oznakom Istria. Na kraju, sa 6,00 % prisutni su i vojnici imenovani albanskim zavičajnim podrijelom te - kao i u prethodnim primjerima - bez pobližeg označavanja uže regije ili naselja. Sveukupno razmatrajuci zavičajnu strukturu vojnoga ljudstva Paskvalijevih osobnih satnija možemo primjetiti da fluktuacija pripadnika jedinice nije bila osobito izražena. Neke se manje promjene u sastavu satnije opažaju koncem šezdesetih godina 18. stoljeca, 49 Cjelovit popis časnika, dočasnika i vojnika u satniji Benedikta Paskvalija iz 1772. godine vidi u prilogu broj četiri na kraju teksta. 416 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 ali je - zbirno gledajuči - zavičano podrijetlo vojnika prilično ujednačeno. To nam posv-jedočuje da su Paskvalijeve osobne satnije bile kompaktne, manje podložne izrazitijim promjenama te da je riječ o zapovjedniku koji je tijekom svoje karijere pukovnika bio u mogučnosti zadržati jezgru prvotnoga sastava jedinice koju je osobno vodio. ZAKLJUČAK Vojna karijera Benedikta Paskvalija, kotorskog plemiča koji se u dječačkoj dobi priključio mletačkoj vojsci u kojoj je u svojoj sedamdeset i četvrtoj godini promaknut u generala pruža izvrstan uvid u promjene, koje su uslijed snažne inicijative središnje državne administracije, ali i stvarnih mogučnosti koje su njihovu provedbu učinile mogučima - prestanak ratova protiv Osmanlija i smanjenje potreba za novim vojnim postrojbama, u 18. stolječu zahvatile mletačku vojnu organizaciju. Te su se promjene uglavnom svodile na težnju za eliminiranjem privatnog udjela u vlasništvu nad vojnim postrojbama, te s time isprepletenim nastojanjem da se časnički kadar profesionalizira. Dakako, posljedica tih promjena bilo je (znatno) povečanje državne kontrole nad vojskom. Desetine su pripadnika elita mletačkog istočnojadranskog posjeda (plemiči i imučni gradani dalmatinskih i bokeljskih gradova, vode brojnih zajednica „novih podanika" koje Mlečanima prilaze od početka Morejskog rata) još od Kandijskog rata započeli vojne karijere na način sličan Paskvalijevom - u postrojbama što su ih unovačili i organizirali, te na temelju toga dijelom i smatrali svojim vlasništvom, članovi njihovih obite-lji. No, za razliku od nekolicine njih, na prvom mjestu Šimuna Fanfonje, prvog koji se medu njima uspeo do generalskog čina, Paskvalijevo napredovanje u mletačkoj vojsci nije bilo uvjetovano velikim vojno-poduzetničkim pothvatima (kakav je, primjerice, bio novačenje jedne ili više pukovnija) več spomenutim administrativnim promjenama u mletačkoj vojsci. Jasno se to može uočiti na temelju izvornih spisa o njegovim promaknučima (časničkim patentima) u kojima su zadovoljeni opči kriteriji propisani „Zakonom o promaknučima" (Le-gge di Ottazione). Usporedbom Paskvalijeve i vojnih karijera generaciju starijih mletačkih visokih časnika podrijetlom s istočnojadranske obale mogu se, dakle, jasno ocrtati značajne promjene koje su u vremenskom rasponu od dvije generacije zahvatile mletačku vojsku. Pritom valja imati na umu kako su gotovo identične administrativne promjene otprilike u isto vrijeme prolazile i ostale europske vojske. Unatoč svemu rečenom, treba imati na umu kako je Benedikt Paskvali pripadao užem krugu lokalnih elita o čemu svjedoče položaji i službe ostalih pripadnika njegove obitelji (vojni časnici, državni fiskalni savjetnici). U tom smislu i prvi dio ovog rada otvara, za njegove ciljeve preambiciozna, pitanja o tomu na koje su se sve načine lokalne elite pozicionirale unutar (smanjujučeg) mletačkog pomorskog imperija 18. stolječa i na koji su način izgradile vlastite mreže moči. Drugi dio rada, raščlambom spisa središnje vojne administracije, pruža dragocjen uvid u sastav mletačkih prekomorskih postrojbi - u konkretnom je slučaju riječ o pješačkim satnijama Oltramarina iz druge polovice 18. stolječa. Na temelju tih spisa moguče je pratiti časnički sastav postrojbi kojima je Benedikt Paskvali zapovijedao, etničku struk-turu i zavičajno podrijetlo njihovog ljudstva. Najzad, rad kao cjelina ukazuje na važnost serijalnih izvora za proučavanje vojne i društvene povijesti istočnojadranske obale u ranom novom vijeku. 417 ACTA HISTRIAE • ZG • Z01S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 PRILOG I: PATENT MLETAČKIH VLASTI IZ 1733. GODINE KOJIM BENEDIKT PASKVALI POSTAJE KAPETAN PJEŠAČKE SATNIJE OLTRAMARINA (DAZD, GPDA, kut. 106., 107-107v) Patente di Capitan Benetto Pasquali. Noi. La Città di Cattaro Piazza la più importante della Superiore Provincia fù sempre feconda de Soggeti chiari per le lettere ed illustri nell'esercizio dell Armi; Tra le Famiglie Nobili di quel Consiglio che si distinguono nelle memmorie de secoli passati, e presenti si convenira anco quella di Benetto Pasquali Capitan Tenente del Reggimento Oltramarin Colonello Conte Giuseppe Antonio Fanfogna. Seguendo egli l' (?) benemerite, e degne de suoi concitadini, e degli (?), stimoli d' honore e di gloria lo condussero nell' anno 1716 in età appena adulta a coprir l'Armi ed incontrare nel Levante in occasione della passata Guerra i militari cimenti in figura d'Alfiere in piedi della Compagnia Sargente Maggiore Giacomo di lui fratello nel Reggimento Colonello Stefano Bucchia. Nel conflitto navale tra le Armate Veneta, e Turca in Pagania, e nelli Assedij di Prevesa, e Vonizza paleso il corragio l'intrepidezza dell'animo, e la buono dispositione d'imitare le valorose attioni de suoi Superiori, come chiaro si scorge da suoi ricapiti. Sucessa d'indi la Pace sogiaque egli con la rifforma del Reggimento anco alla propria in figura di Rifformato continuando il servizio sopra la Squadra del Golfo fino che nell'anno 1726 si aparse l'incontro del Suo rimpiazzamento nella Compagnia Capitan Steffan Piglievich. Vacata possia l'anno 1729 la Capitan Tenente del Reggimento in cui di presente s'atrova fù egli con Patenti dell Eccellentissimo Nostro Precessor Pietro Vendramin al grado stesso avanzato. Lo esercitô sino il giorno d'hoggi con habilita non inferiore all'aspetatione concepita de di lui ottimi talenti, ben anco dimostro atti negli ardui et gravi impegni del contaggio che afflisse gli anni decorsi la Provincia per quanto Spiega l'Eccellentissimo Provveditor alla Sanità Contarini in amplissime sue attestationi. Essendo per altro alla Custodia de Posti più importanti sopra Linea d'Imoschi alla testa della Compagnia, che da molto tempo dirige, e puntuale aparso nell essercitio delle ultimamente impiegate sue aplicazion nell' infetione di Studenze. Seppe per conciliarsi il pienissimo nostro aggradimento. Ridotto in tanto ad altro serio ed inabile da più anni al Pubblico Servizio il Colonello Simon Cergna cessé ultimamente di vivere, lassiando a pubblica dispositione la Compagnia predetta. Chiamati perciô alla Concorenza non colo di questa ma di tre altre vacanti gli offitiali della (?) habbiamo dalla Generalitia fatti prendere in essame li requisiti del merito, e servizio d'ogni uno, che si rilevare in un detaglio fedele e sincere a' noi già predetto in cui l'accenato Capitan Tenente aparisse scortato da' titolo d'honesta di Giustitia, e di convenienza per essere preferito al conseguimento della medessima. Per il merito dunque sopra espresso per il lungo servizio d'anni diciotto d'offitiale di Galeotta in Guerra et in Pace non meno che per il Grado, che attualmente sostiene nello stesso Reggimento, che lo chiama in ordine al Decreto d'ottazione al suo avanzamento con l'auttorita del Generalato nostro, et in vigor delle presenti elegemo, e destiniamo l'accenato Capitan Tenente Benetto Pasquali in Capitan della Compagnia fù prima del defonto Colonello Simon Cergna da lui per il corso de più anni diretta, e governata con la paga, rango, e 418 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 prérogative, spettanti al grado. Per tale dovrà essere riconosciuto, e nel Pubblico Servizio obbedito, ordinando delle presentí il Reggistro et essecutione dove occore, et a chi spetta. Spalato, primo Ottobre 1733. PRILOG II: PATENT MLETAČKIH VLASTI IZ 1759. GODINE KOJIM BENEDIKT PASKVALI POSTAJE PUKOVNIK OLTRAMARINA (DAZD, GPDA, kut. 147., 234v-235) Patente del Colonello Pasquali. Noi. Copiose, ed ample Pubbliche attestazioni qualificano il lungo, e distinto benemerito Servizio del Tenente Colonello Benetto Pasqualli nobile di Cattaro. Intrapresa da lui la millitar Cariera sin dall'anno 1717, ed in tempo in cui più ardeva l'ultima decorsa Guerra con Turchi passé in Levante sopra Pubblica Galeota, ed intervennè nel Sanguinoso ma-rittimo Conflitto di Pagania: nello sbarco fatto dall' armi Pubbliche nel Porto Selena in Candia, e nell' assedio, e conquista delle Piazze di Prevesa, e Venizza. Segnalata cosi la propria fede, e valore in ogni uno degli espressi ardui cimenti di Guerra non mancarano a Lui anco ne' suseguenti tempi di Pace nuove occasioni di azzardo per l'incontro della Tartana del Rais Bego alle Boiana in Albania e nel ricupero del vascello predato da Dul-cignoti l'anno 1725. Distinttosi poi nell'ostillità et attenzione non solo nell'esercizio delle peculiari inspezioni de gradi occupati, ma nell'adempire varie altre importanti incomben-ze, li ebbe similmente a fare coll'uso di un indefessa vigilanza, e faticha all'occasione dell'inscorto Contaggio nelle Terre confinanti di questa Provinzia, per cui disposto alla direzione d'una Compania ne' siti del maggior bisogno, suplij intieramente alle proprie parti et alle occorenze della molesta emmergenza. Poseso perô lui con regolara trafilla, e con la Scorta del merito al grado di Tenente Colonello, che attualmente occupa, volevano le raggioni di sua anzianità, e degno servizio, che attesa la morte del Colonello Duoda Sergnia, avesse ad esigere il proprio avanzamento. Fatta da noi sul fondamento delli espressi onorevoli titoli nelli 8. Luglio ultimo decorso, la di lui nomina allo stesso Grado di Colonello, e riportata avendo la piena approvazione dall' Eccellentissimo Senato con riverite sue Ducali 2. Agosto susseguente; veniamo in addeso in eseccuzione alle Ducali medessime, et in virtù delle presenti ad elleggere, e dichiarare il sudetto Tenente Colo-nello Benetto Pasqualli per Colonello attualle del Reggimento accenato de nazionali fù Colonello Sergnia, coll'anzianità da computarsi dal giorno di sua nomina, e con tutti gli obblighi, onori, rango, e prerogative, spetanti a detto grado. Dovrà per tale essere egli da cadauno riconosciuto, et obbedito in ogni incontro di Pubblico Servizio; e delle presenti ordiniamo il reggistro ove occorre la loro puntuale essecuzione. Data li 30. Agosto 1759. Spalato PRILOG III: POPIS VOJNOGA LJUDSTVA U OSOBNOJ SATNIJI PUKOVNIKA BENEDIKTA PASKVALIJA NAČINJEN U ZADRU 18. VIII. 1762. (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 671) 1. Pukovnik (colonnello): Benedikt Paskvali - Kotor 2. Dokapetan (capitan tenente): Jerolim Smeca - Perast 419 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 3. Zastavnik (alfier): Ivan Paravia 4. Narednik (sargente): Karlo Kivic - Šibenik 5. Narednik (sargente): Antun Tripovic - Frane - Split 6. Kaplar (caporal): Josip Tripovic - Frane - Split 7. Kadet (cadetto): Mihovil Andelo Soic 8. Bubnjar (tamburo): Petar Popovic - Crmnica 9. Pifarist (piffaro): Krstitelj - Kivic - Karlo - Šibenik Vojnici (soldati): 10. Marko Peric - Ilija - Split 11. Jure Spečic (Spechich) - Mate - Istra 12. Petar Cuconja (Cucogna) - Ivan - Albanija 13. Petar Gionni - Albanija 14. Juro Radov - Rado - Grbalj 15. Marko Gveric - Ivan - Istra 16. Šime Gruberic - Mate - Istra 17. Andrija Lukinovic - Šime - Zadar 18. Kristijan Lugotovic - Šime - Zadar 19. Šime Marinovic - Marin - Albanija 20. Mate Savkovic - Mate - Metkovic 21. Bože Morilovic - Šime - Dalmacija 22. Šime Ivaniševic - Dume - Zadar 23. Mate Zamarija - Mijo - Posedarje 24. Ante Sperazoni - Dume - Zadar 25. Ivan Gveric - Marko - Istra 26. Josip Gveric - Marko - Istra 27. Miloš Savin - Jakov - Mrčevac 28. Milutin Vukov - Vuko - Kotor 29. Nikola Škopic - Pero - Zadar 30. Nikola Menkovic - Juro - Crna Gora 31. Lovre Lorenčic - Toma - Imotski 32. Antun Markovic - Toma - Crna Gora 33. Bene Morovic - Antun - Zadar 34. Šime Bolic - Jadre - Dalmacija 35. Luka Šimunov - Šimun - Dalmacija 36. Filip Dukovic - Ivan - Dalmacija 37. Ivan Vukov - Vuko - Crna Gora 38. Damjan Pletikosa - Ante - Drvenik 39. Nikola Ivanov - Ivan - Biograd na Moru 40. Marin Knapic - Marin - Labin 41. Mate Lukavic - Jure - Pag 42. Jakov Jovic - Luka - Vrgorac 43. Ante Rušic - Ivan - Cetina 44. Mijat Cukušic (Cucusich) - Ivan - Istra 420 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 45. Marko Žepina - Ivan - Sveti Filip i Jakov 46. Ivan Vicetič - Marin - Istra 47. Stjepan Klarič - Lovre - Istra 48. Ive Jerkovič - Antun - Dalmacija Naknadono dopisani vojnici:50 1. Frane Nikov - Niko - Budva - 2751 2. Mate Mialovič - Ivan - Sinj - 18 3. Mate Stipanov - Stipan - Budva - 37 4. Jure Bačič - Mate - Turanj - 34 5. Ante Sladovič - Jakov - Vodice - 20 6. Šime Popovič - Andrija - Zagora - 18 7. Šime Planšič - Toma - Albanija - 19 8. Martin Topič - Toma - Labin - 35 9. Marko Živkovič - Jakov - Diklo - 19 10. Mate Devič - Šime - Diklo - 18 11. Vojin Martinovič - Toma - Crna Gora - 18 12. Savo Markovič - Ivan - Crna Gora - 24 13. Duje Zurač/Čurač - Jure - Smokovič - 23 14. Jakov Stojkovič - Juro - Herceg Novi - 23 15. Stipan Jovov - Jovo - Herceg Novi - 20 16. Šimun Patonič - Petar - Albanija - 20 17. Ivan Markov - Marko - Crna Gora - 28 18. Vuko Jovov - Jovo - Crna Gora - 28 19. Jovo Paripovič - Mijat - Herceg Novi - 23 20. Mijo Stojkovič - Simo - Herceg Novi - 22 21. Šimun Nikolin - Nikola - Herceg Novi - 18 22. Niko Ivanovič - Juro - Orahovac - 24 23. Tadija Stipojevič - Stipan - Makarska - 20 24. Miho Gulišič - Bare - Trogir - 20 25. Patar Gatanin - Matija - Trogir - 32 26. Mijat Bratič - Todor - Kumbor - 35 27. Grgo Marinovič - Pave - Petrovo polje - 20 28. Kajo Vukič - Vid - Karin - 23 29. Jure Bušič - Marko - Zrenj - 17 30. Mate Pisanovič - Nikola - Tisno - 24 31. Ilija Obradovič - Petar - Boka 32. Stjepan Grdovič - Dominik - Sutomiščica 50 Iako to u osnovnom popisu nije navedeno, možemo s velikom sigurnošču (usporedbom s popisima drugih pukovnija i satnija mletačkih prekomorskih vojnika) pretpostaviti da je dio vojnika (od njih prvotno popisanih 48) bio naknadno prekrižen (prijelaz u drugu satniju, dezertiranje, smrt i drugo). 51 Brojevi navedeni nakon zavičajnog podrijetla dopisanih vojnika označavaju njihovu dob. U kontekstu Paskvalijeve osobne satnije navedeni su samo u ovome popisu. 421 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 PRILOG IV: POPIS VOJNOGA LJUDSTVA U OSOBNOJ SATNIJI PUKOVNIKA BENEDIKTA PASKVALIJA NAČINJEN U BERGAMU 31. III. 1772. (ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 676) 1. Pukovnik (colonnello): Benedikt Paskvali - Kotor 2. Dokapetan (capitan tenente): Franjo Markovic 3. Zastavnik (alfier): Ivan Paravia 4. Narednik (sargente): Antun Tripovic - Frane - Split 5. Kaplar (caporal): Josip Tripovic - Frane - Split 6. Kaplar (caporal): Petar Gioni - Albanija 7. Kaplar (caporal): Benedikt Morovic - Antun - Zadar 8. Kaplar (caporal): Lovre Lorenčic - Toma - Imotski 9. Bubnjar (tamburo): Josip Braconi - Nikola - Istra Vojnici (soldati): 10. Petar Cuconja (Cucogna) - Ivan - Albanija 11. Šime Gruberic - Mate - Istra 12. Šime Marinovic - Marin - Albanija 13. Bože Morilovic - Šime - Dalmacija 14. Ante Sperazoni - Dume - Zadar 15. Andelo Sperazoni - Dume - Zadar 16. Ivan Gveric - Marko - Istra 17. Josip Gveric - Marko - Istra 18. Luka Šimunov - Šimun - Dalmacija 19. Ivan Vukov - Vuko - Crna Gora 20. Marin Knapic - Marin - Labin 21. Mate Lukavic - Jure - Pag 22. Ante Rušic - Ivan - Cetina 23. Ivan Vicetic - Marin - Istra 24. Stipan Jovov - Jovo - Herceg Novi 25. Jovo Paripovic - Mijat - Herceg Novi 26. Mijo Stojkovic - Simo - Herceg Novi 27. Tadija Stipojevic - Stipan - Makarska 28. Miho Gulišic - Bare - Trogir 29. Jure Bušic - Marko - Zrenj 30. Ilija Koseric - Nikola - Kadina Glavica 31. Martin Vuškovic - Marin - Crna Gora 32. Julije Maršic - Dume - Šibenik 33. Filip Bilas - Josip - Dalmacija 34. Frane Radošic - Matija - Poljica 35. Jure Sekošic - Frane - Makarska 36. Andrija Marovic - Marko - Crna Gora 37. Juro Nikov - Niko - Crna Gora 38. Jovo Andric - Marko - Crna Gora 39. Andrija Petrovič - Milo - Crna Gora 422 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIC & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 40. Andrija Pini - Gaetan - Šibenik 41. Andrija Nikov - Niko - Crna Gora 42. Antun Radie - Tadija - Vrgorac 43. Jakov Rogic - Matija - Grbalj 44. Križan Ožic (Oxich) - Mihovil - Grbalj 45. Mate Lendic - Ivan - Grbalj 46. Josip Reljanovic (Raglionich) - Ivan - Šibenik 47. Acim Milinovic - Petar - Boka 48. Jakov Ivov - Ivo - Imotski 49. Ivan Koludric - Antun - Dalmacija 50. Luka Marinovic - Martin - Gorica 51. Bartol Markešic - Mihovil - Dalmacija Naknadno dopisan: 1. Bubnjar (tamburo): Luka Karamarkovic - Luka - Grbalj 423 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 THE NOBLEMAN OF KOTOR BENEDICT PASQUALI (1704-1790) -A COMMANDER OF VENETIAN OVERSEAS INFANTRY UNITS Lovorka ČORALIC Croatian Institute of History, Opatička 10, 10000 Zagreb, Croatia e-mail: lovorka@isp.hr Nikola MARKULIN Nikole Tesle 14D, 23000 Zadar, Croatia e-mail: nikola.markulin@gmail.com SUMMARY The life and agency of Benedict Pasquali (1704-1790), a nobleman of Kotor and general of Venetian army, are central themes of this article. In the first part of the article, the authors, based on the documents of Venetian military administration, in the first place decrees of the Provisors General of Dalmatia and (Venetian) Albania, analyse his military career from the rank of ensign, which he received entering as a boy in Venetian army, through his advancing from lieutenant to colonel, andfinally his promotion into the ranks of brigadier and general of Venetian army. The comparison of Pasquali's military career and those of a generation older Venetian high officers who were by their origin from the East Adriatic coast enables us to trace clearly important changes which reached Venetian army within an interval of two generations. Namely, in an attempt of increasing control over the army, central authorities tried to diminish proportion of private ownership over military units and, in connection to that, to professionalise officer corps. Therefore, Pasquali's advancement is more conditioned by formalised rules created for that purpose by state administration, than by military exploits as was the case in careers of a generation older high officers of Dalmatia and Boka. In the second part of the article, the authors analyse composition of the military complement of overseas infantry units (Oltramarini) commanded by Pasquali in the second half of the eighteenth century, providing new and widening previous knowledge of structure of Venetian units recruited in Venetian East Adriatic dominions regarding social background, homeland origin and ethnicity of their soldiers. Keywords: Benedict Pasquali, Kotor, Republic of Venice, overseas infantry, military history, 18th century 424 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 IZVORI I LITERATURA ASVE, Inquisitori ... pubblici ruoli - Archivio di Stato di Venezia (ASVE), Inqui-sitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli (Inquisitori ... pubblici ruoli), b. 671-675. BAK - Biskupski arhiv u Kotoru (BAK), Matične knjige katedrale sv. Tripuna; Matične knjige krštenih III (1703.-1722.). DAZD, GPDA - Državni arhiv u Zadru (DAZD), Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju (GPDA). kut. 60., 64., 65., 68., 74., 77., 81., 90., 97., 103., 106., 127., 151., 194. DAZD, Zanchi - DAZD, Fond obitelji Zanchi (Zanchi), kut. 6. DAZD, Lantana - DAZD, Fond obitelji Lanatana (Lantana), kut. 6. Banac, I., Novak S. P. & B. Sbutega (1993): Stara književnost Boke. Zagreb, Slon. Barbarich, E. (1910): La Campagna del 1796 nel Veneto. Parte I, La decadenza militare della serenissima. Uomini ed armi. Roma, Enrico Voghera editore. Black, J. (1994): European Warfare, 1660-1815. London, UCL Press. Butorac, P. (1999a): Kotor za samovlade (1355.-1420.). Perast, Gospa od Škrpjela. Butorac, P. (1999b): Opatija Sv. Jurja pred Perastom. Perast, Gospa od Škrpjela. Butorac, P. (1999c): Kulturna povijest grada Perasta. Perast, Gospa od Škrpjela. Coralic, L. (1998): Fanfonja, Šimun. U: Macan, T. (ur.): Hrvatski biografski leksikon, sv. IV (E-Gm). Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 133. Coralic, L. (2001): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Zagreb, Dom i svijet. Coralic, L. (2006): Kotorski plemiči Nikola Paskvali i Bartul Pima - kavaljeri Svetoga Marka (1634.). Istorijski zapisi, 79, 1-4, 75-84. Coralic, L. (2011): Crmničanin Marko Bikanovič - pukovnik mletačkih prekomorskih postrojbi (Fanti oltramarini). Istorijski zapisi, 83, 3-4, 63-86. Coralic, L. (2012a): Šibenski plemič Nikola Divnič (1654.-1734.) - pukovnik hrvatske lake konjice (Cavalleria Croati). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 54, 125-145. Coralic, L. (2012b): Zadarski patricij Šimun Nassi - pukovnik hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci (početak 18. stolječa). Povijesni zbornik - godišnjak za kulturu i povijesno naslijede, 4, 5, 7-31. Coralic, L. (2014): Zadarski patricij Lujo Detriko (1672.-1749.) - zapovjednik hrvatske konjice (Cavalleria Croati). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 32, 99-129. Coralic, L. & N. Balic Nižic (2006): Iz hrvatske vojne povijesti - Croati a cavallo i Soldati Albanesi, njihova bratovština i gradivo o njezinu djelovanju od 1675. godine do sredine XVIII. stolječa. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 24, 71-130. Coralic, L. & M. Katušic (2009): Andrija Mladinič i Mihovil Andelo Filiberi - časnici postrojbe Croati a cavallo (iz društvene i vojne povijesti Dalmacije u XVIII. stolječu). Povijesni prilozi, 28, 37, 247-282. 425 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Čoralic, L. & M. Katušic (2010a): Od afričke obale do dalmatinske prijestolnice -mletački general Marko Antun Bubič (1735.-1802.). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 28, 139-172. Čoralic, L. & M. Katušic (2010b): Crnogorac Rade Maina - mletački general u Zadru (druga polovica XVIII. st.). Povijesni prilozi, 29, 39, 125-152. Čoralic, L. & M. Katušic (2012a): Kotorski plemiči Frano Buča, Gabrijel Vračen i Nikola Paskvali - zapovjednici mletačkih prekomorskih vojnih postrojbi (prva polovica XVIII. stolječa). Povijesni prilozi, 31, 42, 249-273. Čoralic, L. & M. Katušic (2012b): Peraštanin Tripun Štukanovič (+ 1769) - pukovnik mletačkih oltramarina. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 50, 385-410. Čoralic, L. & M. Katušic (2015): Pukovnici, bojnici, kapetani - časnici iz kaštelanske obitelji Kumbat u službi Mletačke Republike (18. stolječe). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 57, 145-183. Da Mosto, A. (1937): L'Archivio di Stato di Venezia, 1. Roma, Biblioteca d'arte. Dokoza Nikpalj, S. (1998): Fanfonja. U: Macan, T. (ur.): Hrvatski biografski leksikon, sv. IV (E-Gm). Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 133. Duffy, C. (2005): The Military Experience in the Age of Reason. London, New York, Routlege & Kegan Paul. Franic Tomic, V. & S. P. Novak (2015): Književnost ranog novovjekovlja u Boki kotorskoj. Hrestomatija za studente: Tekstovi, pisci, dokumenti. Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada. Fynn-Paul, J. (ur.) (2014): War, Entrepreneurs, and the State in Europe and the Mediterranean, 1300-1800. Leiden, Boston, Brill. Ghezzo, M. P. (1992): I Dalmati all'Universita di Padova dagli atti dei gradi accademici 1601-1800. Atti e memorie della Societa Dalmata di Storia Patria, 21, 1-210. Heyer von Rosenfeld, C. G. F. (1873): Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg, Verlag Von Bauer und Raspe. Katušic, M. (2013): Društvena i demografska struktura Kotora u 18. stolječu. Doktorska disertacija obranjena pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Kiernan, V. G. (1957): Foreign Mercenaries and Absolute Monarchy. Past & Present, 11, 66-86. Kovijanic, R. & I. Stjepčevic (2003): Kulturni život staroga Kotora (XIV-XVIII vijek). Perast, Gospa od Škrpjela. Krasic, S. (2003): Dominikanci u bokokotorskom zaljevu od XIII. do XIX. stolječa. U: Obad, S. (ur.): Hrvati Boke kotorske. Posebno izdanje Zbornika Pomorskog muzeja Orebič. Orebič, Sveučilište u Zadru, Zaklada „Dr. Cvito Fiskovič" Orebič, 323-361. Ljubic, Š. (1856): Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna, Zara, R. Lechner, Battara e Abelich. Madunic, D. (2012): Defensiones Dalmatiae: Governance and Logistics of the Venetian Defensive System in Dalmatia during the War of Crete (1645-1669). Doktorska disertacija obranjena pri Central European University, Budimpešta. 426 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Markulin, N. (2014): Vojno poduzetništvo u mletačkoj Dalmaciji i Boki za vrijeme Morejskog rata (1684.-1699.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 56, 91-142. Markulin, N. (2015): Mletačka vojna organizacija u Dalmaciji i Boki od Morejskog rata (1684.-1699.) do Požarevačkog mira 1718. Doktorska disertacija obranjena pri Sveučilištu u Zadru. Martinovic, J. (1964): Prilozi proučavanju genealogije i heraldike znamenitih vlaste-oskih rodova u Kotoru prve polovine XIV vijeka, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 12, 33-70. Martinovic, J. (2005): Popis plemickih porodica Kotora za godine 1834.-1842. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 53, 139-145. Mayhew, T. (2008): Dalmatia between Ottoman and Venetian Rule: Contado di Zara 1645-1718. Roma, Viella. McNeill, W. (1982): The Pursuit of Power. Technology, Armed Force, and Society since A. D. 1000. Chicago, The University of Chicago Press. McNeill, W. (1995): Keeping Together in Time: Dance and Drill in Human History. Cambridge, Harvard University Press. Milosevic, M. (2003): Pomorski trgovci, ratnici i mecene (Studije o Boki Kotorskoj XV-XIX stoljeca). (Priredio V. Bokic). Beograd, Podgorica, Equilibrium, CID. N. N. (1845): Gazzetta di Zara, no. 96, 1. XII., 257-257v; no. 97, 4. XII., 260-260v. Parker, G. (2003): The Military Revolution. Military innovation and the rise of the West, 1500-1800. Cambridge, Cambridge University Press. Parrott, D. (2001): Richelieu's Army. War, Government and Society in France, 1624-42. Cambridge, Cambridge University Press. Parrott, D. (2012): The Business of War. Military Enterprise and Military Revolution in Early Modern Europe. Cambridge, Cambridge University Press. Peričic, Š. (2000): Neki Dalmatinci - generali stranih vojski. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 42, 195-220. Radonic, J. (1950): Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Posebna izdanja SANU, 155, Beograd. Redlich, F. (1965): The German Military Enterpriser and his Work Force. 2 sv. Wiesbaden, Franz Steiner Verlag GMBH. Sabalich, G. (1908): Huomeni d'arme di Dalmazia. Rivista Dalmatica, 2, 253-301. Stanojevic, G. (1962a): Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699. Beograd, Vojno-izdavački zavod JNA „Vojno delo". Stanojevic, G. (1962b): Dalmacija u vrijeme mletačko-turskog rata 1714-1718. godine. Istorijski glasnik, 1-4, 11-49. Stanojevic, G. (1970): Jugoslovenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka. Beograd, Izdanje Istorijskog instituta. Stjepčevic, I. (2003): Arhivska istraživanja Boke kotorske. Perast, Gospa od Škrpjela. Šunjic, M. (1962): Stipendiarii veneti u Dalmaciji i Dalmatinci kao mletački placenici u XV vijeku. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 13, 251-286. 427 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Lovorka ČORALIČ & Nikola MARKULIN: KOTORSKI PLEMIČ BENEDIKT PASKVALI (1704.-1790.) ..., 393-428 Tallett, F. (1992): War and Society in early-modern Europe, 1495-1715. London, Rou- tledge. Thompson, I. A. A. (1976): War and Government in Hapsburg Spain, 1560-1620. London, Athlone Press. Thomson, J. E. (1994): Mercenaries, Pirates, and Sovereigns. State-building and Extraterritorial Violence in Early Modern Europe. Princeton, New Jersey, Princeton University Press. Vrandečic, J. (2013): Borba za Jadran u ranom novom vijeku: mletačko-osmanski ratovi u venecijanskoj nuncijaturi. Split, Filozofski fakultet u Splitu - Odsjek za povijest. 428