PALEOLITSKA NALAZIŠTA HRVATSKE
M IR K O M A L E Z
Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš JAZU, Zagreb
Uvod
Poznavanje i istraživanje paleolita započinje u Hrvatskoj otkrićem 
krapinskog nalazišta. Ovo otkriće dogodilo se posve slučajno na završetku 
prošlog stoljeća.
Na Hušnjakovoni brdu u samom mjestu Krapini kopao se pijesak za 
potrebe gradnje kuéâ i nasipavanje ulica, pa se prilikom vadjenja pijeska 
naišlo na jednu veću polupećinu, koja je posve do vrha bila ispunjena 
raznim pleistocenskim naslagama. U tim naslagama bile su uložene brojne 
životinjske kosti i zubi, kremeni artefakti i drugi nalazi, koji su kod 
eksploatacije pijeska došli u ruke radnika, a preko njih do ondašnjeg 
krapinskog učitelja S. Retorica. On je sakupio jednu kolekciju raznih 
kostiju iz pijeska na Hušnjakovoni brdu i to poslao u Zagreb onda već 
poznatom hrvatskom geologu i paleontologu Dragutinu Gorjanović- 
K r a m b e r g e r u. To je bilo 1895. godine. No kako jeGor janoviću to 
vrijeme bio zauzet drugim poslovima, on se tek četiri godine kasnije, 
tj. 1899., navraća u Krapinu, da pregleda nalazište gdje su otkrivene kosti. 
I toga dana, a to je bilo u srijedu 23. kolovoza 1899. godine, otkrio je 
Gorjanov ić jedan od najvećih paleoantropoloških nalazišta u Evropi 
i ujedno prvi paleolitski lokalitet na području današnje Jugoslavije.
Već prilikom svojeg prvog posjeta Gorjanović je u otvorenom 
profilu pleistocenskih naslaga na Hušnjakovoni brijegu opazio više og­
njišta, a iz sedimenata je sakupio uz brojne životinjske kosti i jedan zub 
pračovjeka, te više kremenih artefakata. Na temelju tih nalaza on je za­
ključio, da je u ovoj polupećini nekada davno boravio pračovjek, pa je 
još iste godine i to svega za nekoliko dana od otkrića (2. rujna 1899.) za­
počeo sa sistematskim iskopavanjima i istraživanjima polupećine na Huš­
njakovoni brdu.
Istraživanja u Krapini vršio je Gorjanović sve do 1905. godine. 
Na Hušnjakovoni brdu sabrao je vrlo bogati paleontološki, paleoantropo- 
loški i paleolitski materijal, kojeg je Gorjanović obradio u brojnim 
naučnim raspravama (vidi popis njegove literature o Krapini u radu
M. M a 1 e z a , 1965 a, str. 309—324). Najznačajniji Gorjanovićev rad 
o paleolitskoj kamenoj industriji krapinskog nalazišta objavljen je 1913. god, 
pod naslovom »Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hr­
vatskoj« (Djela JAZU, 23, Zagreb 1913). U toj monografiji prikazao
je Gor janović jedan dio sakupljenog paleolitskog inventara iz na­
slaga polupećine na Hušnjakovom brdu i on smatra, da je krapinska 
kamena industrija jedinstvena, te da ona pripada isključivo musterijenu.
Drugo paleolitsko nalazište na području Hrvatske otkriveno je 1911. go­
dine u pećini Bukovac kod Lokava u Gorskom kotaru. U toj pećini otkri­
veni su po prvi puta sigurni tragovi o boravku paleolitskog lovca na 
području Dinarskog krša. T. Karm os (1912) spominje iz ove pećine uz 
ostatke pleistocenskih životinja i jedan koštani šiljak, probušene kosti 
i ognjišta, što ukazuje da je na ovom lokalitetu zastupljen gornji orinjasen 
(Aurignacien II).
Dugo vremena bila su Krapina i pećina Bukovac jedina nalazišta 
paleolita u Hrvatskoj. Godine 1928. njima se pridružuje treće nalazište — 
pećina Vindija kod Voće sjevernije od Ivanca. Paleolitski inventar na 
ovom lokalitetu otkrio je S. V u k o v i ć. On je više od trideset godina s 
manjim prekidima vršio iskopavanja u pećini Vindiji, pa je tokom vre­
mena sakupio vrlo zanimljivi paleontološki i paleolitski materijal, koji 
je pohranjen u Prethistorijskom odjelu Gradskog muzeja u Varaždinu.
Tridesetih godina ovog stoljeća bio je otvoren kamenolom u Vuglovcu 
zapadnije od Ivanca i kod miniranja otvorila se jedna manja pećina, koja 
je bila ispunjena pleistocenskim sedimentima. Iz tih sedimenata sabrani su 
osteološki ostaci pećinskog medvjeda i koštani šiljci gornjeg paleolita.
Osnovne podatke i djelomičnu problematiku ovih četiri paleolitskih 
lokaliteta u Hrvatskoj prikazao je S. B r o d a r (1938) u sastavu ostalih 
paleolitskih nalazišta Jugoslavije. Krapina, pećina Vindija i Vuglovec, ta- 
kodjer su registrirane kao paleolitske stanice na prvom publiciranom listu 
Ptuj 1 : 100.000 Arheološke karte Jugoslavije (J. Klemenc, B . Saria, 
1936). Kratki pregled nekih paleolitskih nalazišta u pećinama dao je u 
novije vrijeme F. O s o le (1965).
God. 1933. objavio je B. d e Lengyel prethodni izvještaj o svojim 
pokusnim sondiranjima u nekim pećinama Učke i Kvarnera, tj. područja 
koje se u to vrijeme nalazilo pod okupacijom Italije. On je u pećini Opo- 
rovini na sjevernoj strani Lovranske drage otkrio zube pećinskog med­
vjeda zajedno s drugim prethistorijskim nalazima. Detaljnija istraživanja 
na ovom nalazištu nisu još do danas vršena.
Pred sam početak Drugog svjetskog rata vršio je u 1940. god. u Šup- 
ljatoj pećini kod Markuševca nedaleko Zagreba pokusna iskopavanja 
antropolog F. Ivaniče k. Poslije rata (1945. god.) nastavio je sondiranja, 
ali su ona nakon kratkog vremena prekinuta. On je u sedimentima ove 
pećine naišao na brojne kosti i zube pećinskog medvjeda, zatim na njegove 
razbijene i opaljene kosti, te ognjišta sa pepelom. Na taj način on je u 
neku ruku ustanovio prvu prethistorijsku stanicu u neposrednoj blizini 
Zagreba.
To bi uglavnom bila sva nalazišta paleolita i istraživanja poduzeta u 
tom pravcu do Drugog svjetskog rata. Ratne prilike posve su onemogućile 
bilo kakva terenska istraživanja. Prvih godina nakon završetka rata istra­
živanja paleolita ograničena su samo na iskopavanja u pećini Vindiji kod 
Voće.
1 Krapina
2 Bukovac pećina
3 Vindija
4 Vuglovec
5 Opo rovina
6 Markuševac
7 Veternica
8 Velika pećina
9 Samobor
10 Cerovačke pećine
1 1 Pećine u Brini
12 Pećina na Gradini
13 Srednji Lipovac
14 Romualdova pećina
1 5 Šandalja
1 6 Varaždinske Toplice
17 Punikve
1 8 Vilenica
1 9 Golubovec
20 Ražanac
21 Veli Rat
Tek 1951. god. dolazi do otkrića bogatog paleolitskog nalazišta u pe­
ćini Veternici iznad Gornjeg Stenjevca kod Zagreba. Ovim odkrićem za­
počinje intenzivniji rad na istraživanju paleolita u Hrvatskoj. Iskopavanja 
u Veternici vršena su sve do 1955. god. i do sada su iz tog lokaliteta ob- 
radjeni i publicirani opći speleološki odnosi nalazišta, sedimentno ispu­
njenje i njegova stratigrafija, faunistioki ostaci, a djelomično i paleolitski 
nalazi (M . Malez, 1965a, 1958, 1959a, 1961a, 1963a, 1965 a i 1965b).
Nakon završetka terenskih istraživanja u Veternici započeta su siste­
matska iskopavanja u Velikoj pećini kod Goranca na Ravnoj gori u sje­
verozapadnoj Hrvatskoj. Prva sondiranja u toj pećini poduzeta su još 
1948. god. (M. Malez, 1951) i tada je ustanovljeno, da je to jedan zna-
T ab ela 1 — T ab elle 1
N a L a z i š t e
u pećini £ 
n a otvorenom n
p A LEO L T
CH ELLÉEN 1 
A C H E U L É E N
M O U STÉR IEN
PROTO - 
-A U R I G NACIEN
A U R IG N A C IE N I
Z 
U J 
U 
< 
z - 
o 
o :
3
< G R AVETTIEN
K R A P IN A
1 1 
1
•
B U K O V A C P E Ć IN A •
V I N D IJ A |J • • • •
V U G L O V E C 1 đ k \
?
O P O R O V /N A 1 A '
?
M A R K U Š E V A C
I 1 
1 4 * 1
?
V E T E R N IC A
1 1 
1 1
•
? ?
V E L IK A P E Ć IN A
S A M O B O R
! '■
•
C E R O V A Č K E P E Ć IN E
i I '
•
P E Ć IN E u B R IN I
?
•
P E Ć IN A n a G R A D IN I i aJ
I 1
?
S R E D N J I L IP O V A C
?
R O M U A L D O V A P E Ć IN A I A ! •
S A N D A L O A
?
• •
V A R A Ž D IN S K E T O P L IC E 1 a[ •
P U N I K VE
! !■
•
V IL E N IC A J a I ? ?
G O L U B O V E C j K ?
R A Z A N A C {■ •
? • •
V E L ! R A T
! !■ 
— i_ i __
• •
Paleolitska nalazišta Hrvatske.
Paläolithische Fundstellen in Kroatien.
A — Höhlen- R — Freilandstationen
čajan i perspektivan speleološki objekt za paleolitska istraživanja. Isko­
pavanja u Velikoj pećini trajala su s manjim prekidima sve do 1965. god.
U 1959. god. poduzeta su rekognosciranja u pećinama zapadne i južne 
Istre. Tom je prilikom izvršeno sondiranje u Romualdovoj pećini n Lim- 
skom kanalu. U sedimentima je ustanovljena gornjopleistocenska fauna 
i otkriveni su tragovi paleolita, pa su u 1960. god. nastavljena iskopavanja 
u toj pećini.
Već slijedeće godine (1961) otkriveno je jedno od najvećih paleolitskih 
nalazišta u Istri. To je Šandalja — sistem od više pećina u istoimenom 
kamenolomu kod Pule. Pećine su posve ispunjene pleistocenskim sedimen­
tima, koji su vrlo bogati paleontološkim i paleolitskim materijalom. Te­
renska istraživanja ovog nalazišta još su uvijek u toku.
Paralelno sa iskopavanjima na spomenutim najvećim paleolitskim 
nalazištima — Vindiji, Veternici, Velikoj pećini, Romualdovoj pećini i 
Sandalji — u Hrvatskoj dolazi do otkrića cijelog niza manjih, ali zna­
čajnih lokaliteta. Tako su npr. tragovi paleolita otkriveni u zajednici 
s pleistocenskom faunom u Samoboru kod Zagreba i Srednjem Lipovcu 
u Slavoniji (1955. godine), Cerovačkim pećinama kod Gračaca u Lici i Va­
raždinskim Toplicama (1956. godine), Pećinama u Brini kod Drniša u Dal­
maciji (I960, godine) i Pećini na Gradini kod Velih laza u Kastavštini 
(1961. godine). U posljednjih nekoliko godina pridružuju se već spome­
nutim paleolitskim lokalitetima još ovi: Punikve kod Ivanca, pećina Vi­
lenica kod Novog Marofa, Goluhovec, Ražanac sjeverno od Zadra i Veli 
Rat na Dugom otoku.
Danas je ukupno na području Hrvatske poznat 21 lokalitet s paleo­
litskim nalazima. Pretežno su paleolitska nalazišta smještena u pećinama 
i to njih 16, a svega 5 ih se nalazi na otvorenom prostoru. Na spomenutim 
nalazištima u Hrvatskoj zastupane su uglavnom sve paleolitske kulture — 
od donjeg do gornjeg paleolita i mezolita. Rasprostranjenje tih nalazišta 
s oznakom materijalnih kultura koje sadržavaju, prikazuje priložena kar­
tica (sl. 1). Na tabeli 1. prikazano je koje se sve paleolitske kulture po­
javljuju na pojedinim nalazištima i kakvog je tipa nalazište, tj. dali je 
ono u pećini ili na otvorenom prostoru. Niže je dat kratki i osnovni opis 
svakog pojedinog nalazišta s prikazom stratigrafskih, faunističkih, paleo- 
antropoloških i paleolitskih odnosa, a zadržan je kronološki redoslijed 
kako su nalazišta otkrivana.
Krapina
U zapadnom dijelu samog mjesta Krapine, a uz desnu obalu potoka 
Krapinice, uzdiže se manji brežuljak nazvan Hušnjakovo. Na njegovoj sje­
veroistočnoj strani, odmah nešto poviše nekadašnjeg Kneipovog kupališta, 
nalazila se oveća polupećina, koja je posve bila ispunjena raznim sedi­
mentima. Ova polupećina leži oko 23 metra iznad današnjeg nivoa po­
toka Krapinice. Geografski položaj nalazišta je 46° 9' 58" sjeverne širine i 
1303p 45" istočne dužine od Pariza, a baza polupećine leži na 120 m ap­
solutne visine.
Cijelo Hušnjakovo brdo izgradjeno je iz miocenskih pješčenjaka i 
konglomerata, koji su debelo uslojeni i blago nagnuti prema jugoistoku. 
U geološkoj prošlosti i to najvjerojatnije u srednjem pleistoceni! tekao je 
potok Krapinica znatno više nego danas, pa je on tada erozionim djelo­
vanjem izdubio veću polupećinu uzduž ploha slojevitosti u pješčenjaku. 
Uslijed postepenog snižavanja erozione baze potok je sve dublje usjecao 
svoje korito i tada je samo povremeno, za vrijeme vrlo visokog vodostaja, 
preplavljivao polupećinu.
Na tlu polupećine bila je najprije nataložena naslaga potočnog valuća, 
pijeska i mulja, sa ostacima ljuštura školjaka roda Unio, te kostima i zu­
bima dabra (Castor fiber). Debljina ove naslage iznosila je 0,80 m, a D. 
Gorjanović-Kramberger (1913, str. 2) označio je ovu taložinu kao 
»kompleks I«. Na tome je ležala 8 m debela serija raznih pjeskuljastih 
ilovača, koje su sadržavale brojne životinjske i ljudske kosti, artefakte, 
ognjišta itd. D. Gorjanović-Kramberger (1913, str. 2) je cijelu 
ovu seriju označio kao »kompleks II«. U toj sedimentnoj seriji on je raz­
lučio tri zone: Najnižu, u kojoj su prevladavali ostaci toplodobnog noso­
roga (Dicerorhinus kirchbergensis = Rhinoceros merckii), srednju sa osta­
cima divljeg goveda (Bos primigenius) i gornju, u kojoj su dominirali 
ostaci pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus). G o r janović u svojim 
brojnim djelima i raspravama daje uvijek samo jedan i to pojednostavljeni 
shematski profil kroz sedimentno ispunjenje polupećine na Hušnjakovom 
brdu, no u njegovim terenskim bilješkama sačuvano je oko 15 raznih 
profila i skica s tog nalazišta. Kod revizije stratigrafskih, paleontoloških 
i drugih odnosa ovog lokaliteta, a koja je upravo u toku, biti će prikazani 
i interpretirani svi sačuvani Gorjanovićevi profili, skice i drugi 
podaci, jer daju mnoge nove i potpunije poglede na ovo značajno nala­
zište.
U drugom sedimentnom kompleksu, tj. u osam metara debeloj seriji 
raznih pjeskuljastih ilovača, sabrana je vrlo bogata gomjopleistocenska 
fauna. Cjelokupna fauna ovog nalazišta nije do sada detaljno paleonto­
loški obradjena, no pregledom sakupljenog osteološkog i odontološkog 
materijala u depou Geološko-paleontološkog muzeja u Zagrebu, ustanov­
ljene su ove gornjopleistocenske životinje: Marmota marmota, Castor fiber, 
Glis glis, Cricetus cricetus major, Canis lupus, Ursus arctos priscus, Ursus 
spelaeus, Mustela foina, Lutra cf. vulgaris, Panthera pardus, Felis sil­
vestris, Dicerorhinus kirchbergensis, Palaeoloxodon cf. antiquus, Equus 
caballus fossilis, Sus scrofa, Megaceros giganteus, Alces alces, Cervus 
elaphus, Capreolus capreolus, Bos primigenius, Emys sp., Aves i Mollusca. 
Iz gornjeg popisa je vidljivo, da su u krapinskoj fauni zastupljeni 
predstavnici tople klime (Dicerorhinus kirchbergensis, P alaeoloxodon cf. 
antiquus i dr.), zatim umjerene klime (većina faunističkih predstavnika) 
i hladne klime (Marmota marmota i Alces alces).
Naslage polupećine na Hušnjakovom brdu sadržavale su i vrlo brojne 
osteološke ostatke pračovjeka neandertalskog tipa. Prema D. Gorja- 
nović-Krambergeru (1913, str. 2) ležali su ostaci pračovjeka pre­
težno oko jedan metar poviše najdonjeg naplavnog potočnog kompleksa (I). 
Sakupljeno je oko 650 komada zubi i kostiju svih skeletnih dijelova. Gor- 
janović je mislio da oni pripadaju bar desetorici individuuma razne 
starosti, uzrasta i spola. Kasnije su neki autori ustanovili da je u sakup­
ljenom materijalu zastupano 23—28, a neki drže čak oko 40 individuuma. 
Pretežno su sve ljudske kosti i to osobito lubanje i cjevanice, razbijene 
i opaljene vatrom, pa Gorjanov ić (1913, str. 37), a i neki drugi autori, 
vide u tome tragove kanibalizma.
Proučavajući bogati paleoantropološki materijal D. Gorjanović- 
Kramberger (1913, str. 6) bio je mišljenja, da su u okolici krapinske
polupećine živjele za vrijeme pleistocena dvije rase neandertalaca. Jedna 
od njih. bila je visokog uzrasta i posjedovala je visoke čeljusti, dok je 
druga rasa bila nešto nižeg rasta i imala je niske čeljusti. Prva spomenuta 
rasa imala je dolihokefalnu lubanju, a G o r janović je ovu rasu na­
zvao Homo ne ander thalensis (= primigenius) var. spyensis, jer pokazuje 
veliku sličnost sa neandertalcima iz Spya u Belgiji. Druga rasa iz Krapine 
ima brahikefalnu lubanju, pa ju je G o r j a n o v i ć označio kao novu 
i posebnu varijaciju, nazvavši je Homo neanderthalensis ( = primigenius) 
var. krapinensis. Cjelokupni paleoantropološki materijal iz Krapine tre­
balo bi danas revidirati i prikazati u novom svjetlu i modernijim Bio­
genetskim svaćanjima.
Faunistički ostaci u zajednici s paleoantropološkim nalazima i paleo­
litskom k u lln ro m mogu poslužiti za stratigrafsko članjenje naslaga ovog 
lokaliteta. D. Gorjanović-Kramberger (1913, str. 5) o starosti 
krapinskog nalazišta piše: »Značaj pak krapinske faune nosi oznaku t. zv. 
,tople faune1 , koju nam valja svrstati u treće (Riss-Würmsko) interglaci- 
jalno doba.« Medjutim, danas treba na osnovu novijih podataka iz ovog 
nalazišta, kao i njegovom usporedbom s okolnim sličnim istraženim loka­
litetima (Veternica i Velika pećina), pomaknuti na više krapinski pleisto- 
cen u stratigrafskoj shemi raščlanjivanja. Neki autori (E. W. Giienther, 
1959; M. Malez, 1963a) drže, da je vremenski raspon krapinskog na­
lazišta od gornjeg dijela Riss-Würmskog interglacijala do završetka Würm 
I stadijala.
U naslagama krapinskog lokaliteta sakupljeno je preko 600 komada 
sileksa, no pretežno su to odbitci, a manji dio pripada obradjenim arte­
faktima. D. Gorjanović-Kramberger (1913) opisao je samo oko 
150 komada artefakata, iako ih u depou Geološko-paleontološkog muzeja 
u Zagrebu ima znatno više. On je za obradu izabrao tipičnije, bolje ob- 
radjivane i retuširane komade. Petrografski materijal iz kojeg su izradjeni 
krapinski artefakti vrlo je različit. Pretežni broj artefakata izradjen je 
odbijanjem i obradom potočnog valuća, koje se nalazilo u neposrednoj 
blizini polupećine, tj. u koritu potoka Krapinice. Kremene valutice do- 
valjao je spomenuti potok sa sjevera iz gorskih dijelova Strahinčice i Bre­
zovice, a potječu iz pograničnih zona eruptivnih masa. Artefakti su iz­
radjeni iz raznog finozrnatog zelenkastog eruptivnog kamenja, vulkanskog 
tufa, finozrnatog i gustog crnog, sivog i smedjeg kremena. Zatim iz raznih 
rožnjaka, opala, jaspisa, kalcedona i kvarcita.
Krapinski paleolitski inventar vrlo je raznolik i u njemu nalazimo sve 
vrste i tipove oruđja i oružja srednjeg paleolita. D. Gorjanović- 
Kramberger (1913) izdiferencirao je u tom inventaru ove tipove: 
Jezgre, diskove, batiće ili ručne klinove, strugala (jednostrano ili dvostrano 
retuširana), razne šiljke, grebala, noževe, pile i svrdla. Pretežni dio kra­
pinskih artefakata čine razna strugala i ručni šiljci (T. 1), a zatim slijede 
brojčano drugi tipovi artefakata. Jedan dio artefakata načinjen je od 
kremenih odbitaka na kojima je još vidljiva zaobljena površina prvobitne 
valutice, a drugi dio artefakata načinjen je od odbitaka koji su dobiveni 
odbijanjem od pripremljene jezgre i na njima se redovito okorina ne opaža. 
Najveći broj artefakata nosi jednostranu retušu, samo manji dio orudja 
retuširan je dvostrano. Medju sakupljenim sileksima ima osim tipičnih
artefakata i nešto nukleoartefakata, vrlo mnogo atipskih komada, zatim 
neretuširanih odbitaka klaktonskog tipa itd. Cjelokupni paleolitski ma­
terijal iz Krapine zahtijeva danas jednu osnovnu obradu sa statističkom 
analizom i usporedbom prema istovremenim paleolitskim kulturama dru­
gih poznatih nalazišta u Evropi.
Kojem kulturnom stupnju paleolita pripada krapinska kamena in­
dustrija, bila je česta tema brojnih prethistoričara. Sam njezin istraživač 
D. Gorjanović-Kramberger (1913, str. 34) o njoj piše ovo: »Što 
se napose Krapine tiče, to smo za njezinu moustériensku industriju učinili 
vjerojatnim, da je ona ondje više tisuća godina trajala, pa da nam ona, 
s obzirom na prisutnost nekih tipova starijeg lica, koji sjećaju na acheul- 
ćen, dopušta u njoj vidjeti cjelokupnu, tipsku i klasičnu moustićriensku 
industriju, jednaku takovim industrijama Španije (Castillo), Francuske 
i sjeverne Italije«. Dakle Gorjanović drži da je u Krapini zastupljen 
klasični mušterije®. Medjutim neki su autori ovu industriju označavali 
»kasno-chellćenskom bez ručnih klinova«, drugi su u krapinskoj industriji 
vidjeli i tipičnih acheulćenskih oblika, treći je drže za donji aurignacien 
itd. Buduća svestrana obrada sakupljenog paleontološkog i paleolitskog 
materijala vjerojatno će osvijetliti i riješiti mnoge dosadašnje probleme 
krapinskog paleolita.
Bukovac
Pećina Bukovac nalazi se kod Lokava u Gorskom kotaru. Ulaz joj 
leži na sjeverozapadnoj padini brda Sleme na oko 864 m apsolutne visine, 
a nedaleko ceste iznad tunela Sleme. Formirana je u uslojenim trijaskim 
vapnencima. Pećinski ulaz je prostran i kroz njega se dolazi u horizontalni 
kanal, koji je širok 4— 6 m. Taj kanal dugačak je oko 50 m i na kraju se 
proširuje u jednu 20 m dugačku poprečnu dvoranu tako, da tlocrt ove 
pećine ima oblik slova T. U istočnoj strani dvorana se nastavlja u kosi 
30 m dugački kanal. Po bočnim stijenama završnog dijela pećine opažaju 
se tzv. »medvjedja brušenja« (Bärenschliff).
God. 1911. je madjarski paleontolog T. Kormos (1912) zajedno sa 
šumarom L. Szilâgyem izvršio pokusna sondiranja na dva mjesta 
u pećini Bukovac. Prvu manju sondu iskopali su u prednjem dijelu pećine, 
ali bez ikakva rezultata. Druga veća sonda iskopana je u poprečnoj dvo­
rani na završetku pećine, a prekopana je kroz pet raznih naslaga.
Najzanimljivija naslaga je smedja pećinska ilovača (sloj c). koja leži 
ispod sigaste ploče. Ona sadrži brojne kosti i zube pećinskog medvjeda 
(Ursus spelaeus), a uz njega otkriveni su u toj naslazi još ostaci fosilnog 
smedjeg medvjeda (Ursus ardos priscus), leoparda (Panthera pardus), 
običnog jelena (Cervus elaphus), nekog zeca (Lepus sp.) i alpske sniježne 
jerebice (Lagopus alpinus l=mutusl).
U navedenoj naslazi otkriveno je više tragova o boravku paleolitskog 
lovca u toj pećini. Otkrivene su mnoge opaljene i raskoljene životinjske 
kosti, zatim je sakupljeno više kostiju pećinskog medvjeda koje su pro- 
bušene, a osobito je važan nalaz jednog šiljka iz jelenjeg roga. U jednom 
ognjištu ležalo je više komada drvenog ugljena od omorike i mnogo na- 
gorjelih kostiju.
Najznačajniji paleolitski nalaz iz Bukovac pećine je šiljak iz jelenjeg 
roga. On je 12,6 cm dugačak, na najširem mjestu, koje je približno u sre­
dini, širok je 2,8 cm, a na bazi 1,6 cm; debljina ovog šiljka približno 
je 1 cm. Njegova baza je odlomljena. Šiljak ima pomno obradjen vrh, pa 
je on zajedno sa bočnim rubovima lijepo uglačan. Prednja strana ovog 
šiljka je plitko konveksna, a stražnja je plitko konkavna.
Svi sakupljeni paleontološki i paleolitski nalazi u ovoj pećini ipak 
nisu dosta dovoljni za jedno tačno vremensko datiranje. Od paleolitskih 
nalaza svakako je najvažniji šiljak iz jelenjeg roga. O. K a d i ć (1934, 
str. 138) navodi, da ovaj šiljak imade izvjesnu sličnost sa koštanim šiljcima 
iz Jankovič pećine u Mađarskoj i da spomenuti koštani artefakt iz Bu­
kovac pećine vjerojatno pripada jednom odjelku solutrenske kulture. 
Prema navodima S. Brodara (1938, str. 149) nalaze iz Bukovac pećine 
odredili su Kormos, Maška i Gorja nović-Kramberger kao 
stariji magdalénien, a J. B a y e r ih je uvrstio u aurignacien i to u okvir 
Olševske kulture. Istog mišljenja je i S. Brodar, koji drži da je u Bu­
kovac pećini zastupana ista kultura kao i u Potočkoj zijalki na Olševi. 
U duhu raščlambe paleolita u Hrvatskoj mislim da je najbolje ako šiljak 
s ostalim nalazima iz Bukovac pećine uvrstimo u gornji orinjasen (Aurig­
nacien II).
U Bukovac pećini poduzeo sam u 1956. god. istraživanja s ciljem, da 
sakupim što više stratigrafskih i paleontoloških podataka, koji bi poslužili 
za rješavanje pojedinih problema geologije kvartara, jer je područje Gor­
skog kotara u tom pogledu slabo poznato (M. M a 1 e z , 1959 b, str. 34? 
do 349). Tom prilikom iskopao sam u pećini tri sonde; prvu na ulazu u 
pećinu, drugu na 52 m dužine od ulaza i treću u poprečnoj dvorani na 
mjestu ranije Kormosove sonde. Stratigrafski odnosi sedimentnog ispu­
njenja približno su isti kao što ih navodi T. Kormos (1912). Prva i druga 
sonda dale su relativno malo paleontološkog materijala, no u trećoj sondi 
sakupljeno je mnogo kostiju i zubi pretežno od pećinskog medvjeda. Za­
nimljivo je napomenuti, da i pokraj najpomnijeg pretraživanja sedimenata, 
nisu otkriveni nikakvi tragovi, kao npr. artefakti, opaljene kosti ili ugljeno 
trunje, a koji bi ukazivali na boravak paleolitskog lovca u ovoj pećini. 
Naša istraživanja su pokazala, da je Bukovac pećina u gornjem pleistoceni! 
prvenstveno služila brojnim generacijama pećinskih medvjeda za brlog, 
a to dokazuje velika količina njihovih kostiju i »medvjedja brušenja« na 
bočnim stijenama završne poprečne dvorane i njezinih odvojaka. Paleo­
litski nalazi, što ih je u toj pećini otkrio T. Kormos, dokazuju, da je 
ovaj lokalitet tek po koji puta posjetio i gornjopaleolitski lovac s ciljem, 
da u pećini ulovi kojeg pećinskog medvjeda za svoje životne potrebe. 
Prema tome pećina Bukovac spadala bi u grupu prolaznih paleolitskih 
lovačkih stanica.
V indija
Vindija je vrlo značajna pećina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nalazi 
se sjevernije od Ivanca kod sela Donja Voća. Ulaz joj leži na oko 275 m 
apsolutne visine na jugozapadnoj strani Krisnjakovog vrha (379). Formi­
rana je u gromadastom litotamnijskom vapnencu, a ima oblik prostrane
podzemne dvorane, koja je dugačka preko 50 m, široka oko 25 m i visoka 
u centralnom dijelu preko 10 m. Njezin ulaz je polukružno zasvodjen, 
a širok je oko 16 m. Tlo pećine je manje-više horizontalno i pokriveno 
debelim sedimentnim ispunjenjem.
Iskopavanja u pećini Vindiji započeo je S. Y u k o v i ć još 1928. godine. 
O postignutim rezultatima napisao je više prikaza (S. Vukovič, 1935, 
1950, 1954, 1961 i 1962), no treba napomenuti, da od ovog lokaliteta još 
nisu dovoljno proučeni stratigrafski odnosi, nije do sada obradjena cjelo­
kupna pleistocenska fauna itd. Od faunističkih elemenata iz ove pećine 
obradjeni su do sada jedino ostaci pećinske hijene (M . Malez, 1961 b) i 
djelomično pećinskog medvjeda (M . H e r a k , 1947).
Stratigrafski odnosi Vindije najjasnije su istaknuti u jednom profilu 
u završnom dijelu pećine, a koji je udaljen 30,5 m od ulaza (S. V u ­
kovič, 1935, str. 77). Tu je iskopavanjima zahvaćeno osam naslaga 
u debljini od 4,35 m. Potpuniji profil sedimenata u kojem su naslage 
više izdiferencirane i veće debljine (8,50 m) navodi S. V uk o v i ć (1962, 
str. 12) iz pretpećinskog terena neposredno pred ulazom u pećinu. Sve 
do sada poznate naslage Vindije nastale su za vrijeme gornjeg pleistocena, 
postpleistocena i holocena. Toplije ili hladnije faze gornjeg pleistocena 
više su ili manje istaknute u profilu naslaga; tek će detaljna faunistička 
analiza i ostala sedimentološka ispitivanja dati potrebne podatke za pot­
punije stratigrafsko raščlanjivanje naslaga pećine Vindije.
Pleistocenska fauna Vindije osobito je bogata vrstama, pa iako još 
nije posve obradjena, ipak je potrebno spomenuti neke značajnije fauni- 
stičke predstavnike. U taložinama su najbrojniji ostaci pećinskog med­
vjeda (Ursus spelaeus) i on čini preko 95 % svih nalaza u toj pećini. Neke 
naslage Vindije sadržavaju toplođobnu faunu, osobito ostatke toplodobnog 
nosoroga (Dicerorhinus Icirchbergensis), divljeg goveda (Bos primigenius), 
srne (Capreolus capreolus), divlje svinje (Sus scrofa) itd. Druge naslage 
opet sadržavaju predstavnike hladnije klime, kao što su npr. vunasti noso­
rog (Coelodonta antiquitatis), alpski svizac (Marmota mar mot a ), sniježni 
zec (Lepus timidus), sniježna jarebica (Lagopus sp.) itd. Osim navedenih 
životinja u naslagama ima pretežno klimatski indiferentnih faunističkih 
tipova, a značajniji su velika pećinska mačka (Panthera spelaea), pećinska 
hijena (Crocuta spelaea), vuk (Canis lupus), zatim razne kune, jeleni, neki 
glodavci, ptice itd.
U pleistocenskim taložinama Vindije sakupljen je do sada vrlo bogati 
paleolitski materijal. Pretežni sadržaj paleolitskih kultura čine kameni 
artefakti iz raznih vrsta kremenih stijena, a manji dio čine koštane ruko­
tvorine. Najtipičnije kremene artefakte paleolitskih kultura i mezolita 
objavio je S. Vukovič (1950 i 1961). Za artefakte iz najdonjih naslaga 
autor piše (S. Vukovič, 1950, str. 241): »Medju najstarijom kamenom 
industrijom donjih slojeva spilje Vindije susrećemo dvije vrste artefakata, 
jednu, koja je izradjena izravno iz jezgre, i drugu, koja je izradjena iz 
sekundarnoga kalotinskog materijala. Promotrimo li ovu pojavu, doći ćemo 
do zaključka, da se tu radi o moustćrienskoj kamenoj industriji, u kojoj 
uz kalotinske artefakte susrećemo još i neznatan broj artefakata nucleo 
oblika, kao degeneriranu ostavštinu prijelaznih oblika od gornjo-acheu-
léenske kamene industrije k moustérienskoj industriji. Osim toga, malo­
brojna zaostala tehnika naveruganih oštrica prema pretežnom broju arte- 
fakata s jednostranom obradbom još više govori u prilog našoj tvrdnji
0 pripadnosti ove industrije u mousterien.«
Ovu musterijensku kulturu iz Vindije autor dokumentira s jednim 
nukleoartefaktom (ručna sjekira), dva ručna klina (to su u stvari ručni 
šiljci!), tri ručna šiljka, jednom plosnatom sjekirom i tri razna strugala. 
Iz ovog kratkog pregleda vidi se, da u musterijenu Vindije prevladavaju 
ručni šiljci i razna strugala (T. 2), a isti slučaj je u Krapini i pećini Ve- 
ternici.
Na taložinama s musterijenskom kulturom leže naslage koje sadrža­
vaju kremene i koštane artefakte orinjasena. S. Vukovič (1950, str. 248) 
navodi: »Drugi kulturni stupanj, koji se pojavljuje na Voći, jest aurigna- 
cien, a dolazi kao nastavak na moustérien. Kameno orudje i oružje ovoga 
kulturnog stupnja, uz stanovit broj surovih instrumenata, izradjenih od 
bjelutka, zastupano je tipski vrlo lijepim i pomno obradjenim primjer­
cima iz naročito biranog materijala. Tu susrećemo više vrsta artefakata, 
kao što je: šiljak, strugalo, svrdlo, nož i dlijeto«. Od artefakata opisuje 
samo dva strugala, jedan šiljak i jedan dvostrani nož. Koštani artefakti 
iz ovih naslaga još nisu publicirani.
Najgornje pleistocenske naslage Vindije sadržavaju prema S. V u - 
ko v i ću (1950, str. 248) artefakte magdalćniena: »Kao treći i posljednji 
paleolitski kulturni stupanj za spilju Vindiju utvrdjen je magdalénien. 
Kamena industrija ovoga stupnja sastoji se uglavnom od pretežnog broja 
oštrica, med ju kojima se uz lijepe tipske primjerke nalazi i stanoviti broj 
atipskih primjeraka.« Od artefakata opisuje samo jedan jednostrani nož
1 dva dvostrana noža. Medjutim, ova tri artefakta nisu dovoljno karakte­
ristična, a da bi dokazivali pojavu magdalćniena na ovom lokalitetu u 
pravom smislu te kulture. Koštani artefakti ove kulture takodjer nisu do 
sada publicirani, a oni bi u tom smislu bili od presudne važnosti za dokaz 
o prisutnosti tipičnog magdalćniena u Vindiji. Po mojem mišljenju na 
ovom je nalazištu zastupljen gravettien, koji se pojavljuje i u nedalekoj 
Velikoj pećini na Ravnoj gori.
Iz sive gline lesnog izgleda, koja je debela 115 cm i leži ispod humusa, 
objavio je S. Vuković (1961) 56 komada kremenih i jedan koštani 
artefakt, koje on uvrštava u mezolit. Medjutim, u opisanim artefaktima 
zastupljene su tipične »gravetke«, a i drugi oblici artefakata završnog 
gravettijena, pa vjerojatno većina opisanih artefakata (iz zone c i b) pri­
pada gravettijenu, po svoj prilici njegovoj završnoj fazi. Na ovakvu 
tvrdnju ukazuje i usporedba s nedalekom Velikom pećinom, u kojoj na­
slaga d (svijetlomaslinasta pjeskuljasta ilovača lesnog izgleda) sadržava 
kremene i koštane rukotvorine gravettijenske kulture.
Nema sumnje da je pećina Vindija vrlo značajan paleolitski lokalitet 
u Hrvatskoj. Poželjno je da se terenska istraživanja u toj pećini čim prije 
završe, te da se bogati sakupljeni paleontološki i paleolitski materijal 
obradi i objavi, jer on zajedno s naučnim materijalom iz Krapine, Veter- 
nice i Velike pećine, čini osnovu cjelokupnog paleolita u sjeverozapadnoj 
Hrvatskoj.
Vuglovec
Selo Vuglovec leži zapadnije od Ivanca, a smjestilo se na sjevernom 
podnožju Ivančice. Južnije od sela otvoren je 1930. g. kamenolom u svijetlo- 
sivom gornjotrijaskom dolomitičnom vapnencu i po vlasniku kamenolom 
je nazvan »Severov«. Prilikom miniranja otvorila se u stijeni jedna manja 
pećina, koja je posve bila ispunjena pleistocenskim sedimentima. U ovim 
sedimentima bile su uložene kosti i zubi pećinskog medvjeda (Ursus spe- 
laeus) i običnog jelena (Cervus elaphus), a uz njih su otkrivene rukotvorine 
u obliku lijepo obradjenih koštanih šiljaka, te jedno ognjište. Ovaj sav 
materijal sakupio je pokojni O. Hrazdira iz Ivanca. Materijal iz 
ovog nalazišta nije do danas objavljen. Koštani šiljci pripadaju gornjem 
paleolitu, najvjerojatnije gravettienu. Ovaj lokalitet spominje S. V u k o - 
v ić (1935, str. 80) i J. Klemenc, B . Saria (1936, str. 79).
Oporovina
Pećina Oporovina nalazi se na Učki i to s lijeve strane duboke doline 
nazvane Lovranska draga. Geografski položaj pećine je 45° 16' 34" sjeverne 
širine i 14° 15' 46" istočne dužine od Greenwicha, a ulaz joj leži na 325 m 
apsolutne visine. Opis pećine nalazi se u radu M. M a 1 e z a (I960 a, 
sir. 211—213).
Prva pokusna sondiranja u Oporovini izvršio je 1929. godine B. de 
Lengyel (1933) iz Rijeke i tom je prilikom otkrio prvu prethistorijsku 
stanicu na Kvarnerskoj obali. On je tom prilikom sabrao prethistorijske 
predmete, osobito koštane i kremene rukotvorine. U gornjim naslagama 
otkrio je fragmente keramike i obradjene životinjske kosti. U dubljim na­
slagama otkrio je čvrsto zbijena i prirodnim cementom povezana ležišta 
kostiju zajedno s kućicama morskih puževa roda Turbo, Patella i Fis- 
surella. Nadalje spominje da je u tim naslagama otkrio zube pećinskog 
medvjeda (Ursus spelaeus) i odbitke kremena.
Prema L e n g y e 1 u (1933) pretežni dio nalaza iz Oporovine pripada 
najstarijem neolitu, a možda i gornjem paleolitu. On ne isključuje moguć­
nost, da su čvrsti i zbijeni kostonosni slojevi iz dubljih horizonata iskopane 
sonde pleistocenske starosti. Poneki obradjeni kremen sličan je prema 
Lengyelu tzv. »alpskom musterijenu«. Koštane rukotvorine iz Opo­
rovine Lengyel povezuje s koštanom kulturom pećine Wildkirchli u 
Alpama. Iz kratkog i nepotpunog izvještaja ovog autora ne može se 
utvrditi, što pripada neolitu, a što paleolitu. Stratigrafiju ovog nalazišta 
on uopće nije prikazao. Za vrijeme naših speleoloških istraživanja na 
Učki u 1953. g. (M. Malez, 1960 a) postojao je još u Oporovini otvoren 
profil naslaga na mjestu ranije iskopane Lengyelove sonde. U profilu 
se jasno luče šest naslaga, od kojih je nadublja crvenkasta kompaktna 
ilovača prekopana svega 30 cm, a sadržava kosti i zube pećinskog med­
vjeda. Potrebno je u toj pećini izvršiti detaljna istraživanja, jer je to vrlo 
perspektivan objekt za paleolitske nalaze.
Markušeoac
Pod ovim nazivom misli se ustvari na Šupljatu peć, koja leži na desnoj 
obali potoka Markuševca, a udaljena je oko 1800 m u pravcu sjevero­
zapada od mjesta Markuševca na južnoj padini Medvednice. To je manja 
pećina, a sastoji se iz jedne nepravilne dvorane, koja je nastala uzduž 
pukotina u tektonski poremećenim modrikastosivim karbonskim vapnen­
cima.
Prvo sondiranje u Šupljatoj peći izvršio je J. Poljak (1933, str. 258 
i 259). On je ustanovio više naslaga, a neke od njih sadržavale su ostatke 
pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus).
Kasnije je u toj pećini (1940. i 1945. godine) vršio iskopavanja an­
tropolog F. Ivaniček. U pećini je iskopao dvije sonde i tom je pri­
likom sabrao brojne kosti i zube pećinskog medvjeda. Naslaga koja je 
sadržavala ostatke pećinskog medvjeda bila je ispunjena zdrobljenim i 
opaljenim kostima, a Ivaniček je uz to naišao na jedno ognjište i 
koštane šiljke. Na taj način on je ustanovio prve tragove paleolita u ne­
posrednoj blizini Zagreba. Medjutim, rezultate svojih iskopavanja nije do 
sada objavio. U 1961. godini mi smo u toj pećini ponovo poduzeli sondi­
ranja i izvještaj o tim iskopavanjima je publiciran (M . M a 1 e z , 1963 b, 
str. 255—258), dok naučna obrada sakupljenog materijala još mije završena.
V eternica
Veternica je najveća pećina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a leži 9 km 
zapadnije od centra Zagreba u jugozapadnom dijelu Medvednice. Njezin 
geografski položaj je 45° 50' 36" sjeverne širine i 13° 32' 24" istočne dužine 
od Pariza, a ulaz joj leži na 306 m apsolutne visine. Pećina se sastoji iz 
sistema horizontalnih kanala, hodnika i dvorana u ukupnoj duljini od 
preko 2000 metara. Nastala je na transgresiji izmedju gornjotrijaskih dolo- 
mitičnih vapnenaca i tortonskih naslaga (litavca) i to erozionim djelo­
vanjem podzemnog potoka, koji ponire na malom krškom polju Ponikve 
u zapadnom dijelu Medvednice. Morfološki opis pećine Veternice, njezini 
geološki, hidrološki, speleogenetski i mikroklimatski odnosi, prikazani su 
detaljnije u posebnom radu (M. Malez, 1965b).
Iskopavanja u Veternici započeta su u 1951., a završena u 1955. godini. 
Ona su vršena samo u prednjem njezinom dijelu i pretpećinskom terenu. 
Početni dio pećine ispunjen je raznim kvartarnim naslagama, debljine 
preko 4 metra, a taložene su od riškog glacijala do liolocena. Detaljan 
opis kvartarnih naslaga pećine Veternice s paleontološkim i paleolitskim 
inventarom, prikazom granulometrijskih i kemijskih analiza, te stratigraf- 
skim položajem svake naslage, dat je takodjer u gore spomenutom radu 
(M . Malez, 1965b). Na temelju sedimentološke, paleontološke, paleo­
litske i druge dokumentacije, uvrštene su naslage u Soergelov sistem 
članjenja kvartara, a koji je nadopunjen po Zeuneru i drugim auto­
rima.
Sedimentno ispunjenje početnog dijela Veternice dijeli se na kolo- 
censke i gornjopleistocenske naslage. Na kamenoj podlozi početnog dijela
pećine leži naslaga iz završetka riške glacijacije (Riss II). Na toj naslazi 
leži sloj kompaktne ilovače, koja je nastala za vrijeme ris-virmskog inter- 
glacijala; taj sloj je bogat ostacima toplodobne faune i artefaktima pri­
mitivnog musterijena. Ovaj sloj prekrivaju naslage iz vilinskog glacijala, 
a raščlanjene su na tri stadijala i dva interstadijala. Osobito je dobro 
istaknut posljednji ili treći stadijal (Würm III), a sadržava tipične fauni- 
stičke ostatke predstavnika glacijalne klime. Na kompleksu naslaga iz 
virmske glacijacije leži sloj koji je nataložen u ranom postglacijalu, a 
fauna je predstavljena šumskim oblicima umjerenog podneblja i nekim 
životinjama alpske faune. Holocenske naslage odijeljene su od gornjo- 
pleistocenskih debelom kristaliničnom sigastom pločom, a izlučena je u 
atlantiku. Holocenu pripadaju dva sloja humusa, koji uz predstavnike 
današnje faune sadržavaju i razne prethistorijske nalaze iz neolita, bron- 
čanog, željeznog i rimskog doba.
Za vrijeme višegodišnjih iskopavanja sabran je u Veiernici mnogo­
brojan i značajan paleontološki materijal. Njegovim proučavanjem (M . 
Malez, 1963 a) dobila se potpunija slika o faunističkim odnosima, koji 
su vladali na našem području za vrijeme gornjeg pleistocena i holocena. 
U sakupljenoj kvartarnoj fauni Veternice uspjelo je determinirati 94 raz­
nih rodova, vrsta i podvrsta, a od toga broja 77 predstavnika pripada 
gornjopleistocenskoj fauni, 17 holocenskoj fauni, a samo 10 predstavnika 
je zajedničkih.
U faunističkom spektru kvartarne faune Veternice skoro 75% svih 
nalaza zauzimaju ostaci vrste Ursus spelaeus, a tek onda dolaze po kon- 
statiranom broju individuuma ostali Carnivora, zatim Artiodactyla, Ro­
dentia itd. Sakupljeni fosilni ostaci pretežno pripadaju vertebratima, a 
posve neznatni broj invertebratima. Medju vertebratima s golemom veći­
nom dominiraju sisavci (Mammalia), dok su ptice (Aves) i vodozemci 
(Amphibia) zastupljeni vrlo malobrojno. Invertebrati predstavljeni su sku­
pinom Gastropoda. Pleistocenska fauna Veternice osobito je značajna u 
taksonomskom, stratigrafskom, paleoklimatološkom, paleogeografskom i 
drugim pogledima, a sastoji se od izumrlih životinja (9 vrsta), zatim od ži­
votinja koje danas više ne nastavaju naše krajeve (25 rodova i vrsta) i ko­
načno ona se sastoji od životinja koje su se do danas zadržale na širem 
području Medvednice (43 rodova i vrsta).
Faunistički ostaci iz naslaga fj, i, h) nastali za vrijeme ris-virmskog 
interglacijala, prvog virmskog stadijala i interstadijala, pretežno potječu 
od lovačkog plijena paleolitskih stanovnika Veternice. U navedenim na­
slagama odkriveni su uz kosti i zube raznih životinja i brojni artefakti 
musterijenske kulture, zatim ognjišta, pougljenjene kosti, kremeno iverje 
i nukleusi, što sve dokazuje da je Veternica bila naseljavana paleolitskim 
lovcima za vrijeme taloženja donjeg sedimentnog kompleksa u početnom 
dijelu pećine. Naslage iz trećeg virmskog stadijala osobito su bogate ske­
letnim ostacima pećinskih medvjeda iz svih stadija ontogenetskog raz­
vitka, jer je u to vrijeme pećina isključivo služila ovim životinjama za 
brlog.
Konstatacijom nekih životinja karakterističnih za polarne krajeve u 
gornjopleistocenskim naslagama Veternice ustanovljena je ujedno i njihova
najjužnija granica areala rasprostranjena za vrijeme maksimalnog zahla- 
djenja u virmskoj glacijaciji. Biološko-ekološka analiza kvartarne faune 
pokazala je, da se ona sastoji iz heterogenih ekoloških tipova životinja. 
To je uzrokovano samim položajem pećine, jer su u njezinoj okolici za 
vrijeme gornjeg pleistocena i holocena postojali razni biotopi. U najdonjoj 
fosilonosnoj naslazi Vetemice ustanovljena je karakteristična toplodobna 
životinjska zajednica iz Riss-Würmskog interglacijala, a u višim gornjo- 
pleistocenskim naslagama iz Würmske glacijacije dolaze faunističke za­
jednice umjerenog i izrazito hladnog podneblja. Osobito su naslage iz 
trećeg virmskog stadijala markirane s predstavnicima izrazito glacijalne 
klime, pa se na osnovu nalaska takve faune može zaključiti, da je ta faza 
virmske glacijacije bila najhladnija u našim krajevima.
Veternica je značajna i kao paleoantropološki lokalitet (M . M a 1 e z , 
1965 a). U tamnoj žutosmeđjoj ilovači (sloj h) otkrivena je zajedno s mu- 
sterijenskim artefaktom (strugalom iz lidita) izrazito dolihocefalna kalota, 
koja po svojim morfološkim osebinama pripada neantropu iz skupine 
Homo sapiens fossilis.
Paleolitski inventar pećine Veternice dosta je bogat i raznolik, a do 
sada je prikazan samo djelomično (M. Malez, 1958 i 1959a). Osobito je 
donja sedimentna serija Veternice (sloj h, i, j) bogata artefaktima, ognji­
štima i drugim tragovima o boravku paleolitskih lovaca u ovoj pećini. 
Ognjišta, artefakti, nukleusi i kremeni odbici bili su uglavnom koncen­
trirani u početnoj dvorani Veternice i pretpećinskom terenu. U lijevom 
hodniku predvorja otkriveni su samo pojedinačni nalazi artefakata.
U donjem sedimentnom kompleksu (sloju h, i, j,) sakupljeno je više sto­
tina sileksa, od kojih veći broj pripada obradjenim i tipološki formiranim 
artefaktima. Kremeni materijal od kojeg su izradjeni artefakti vrlo je 
raznolik u petrografskom pogledu. Veći dio artefakta izradjen je iz fino- 
zrnatih, gustih i amorfnih kremenih stijena, raznobojnih jaspisa, rožnjaka, 
lidita, crnog efuzivnog eruptiva porfirne strukture itd. Jedan znatan broj 
artefakata izradjen je iz bijelog kvarcita i redovno su takvi artefakti grub­
lje obrade. Za pripremu nukleusa i izradu artefakata upotrebljeno je po­
točno valuće i na mnogim kamenim alatkama još se opaža ostatak zaobljene 
i glatke površine ranije valutice. Kod obrade pretežno je korištena tehnika 
odbijanja, a odbijeni komadi uglavnom su stepeničasto retuširani. Nukleo- 
artefakti su rijetki i susreću se samo u najdonjoj kulturnoj naslagi (sloju j). 
Paleolitski stanovnici Veternice pronalazili su kremene valutice za izradu 
artefakata u aluvijalnim naplavinama Save, gorskim potocima Medvednice 
i pliocenskim konglomeratima koji se protežu uzduž južnih padina Med­
vednice.
Donji sedimentni kompleks Veternice, tj. slojevi h—j, sadržavali su 
brojne nalaze materijalne kulture srednjeg paleolita, pa su oni na osnovu 
tipologije i načina obrade podijeljeni u tri stupnja musterijenske kulture. 
U najdonjem sloju j sabrani su nukleoartefakti s naizmjeničnom (cik-cak) 
retušom, zatim dvostrano obradjeni ručni šiljci i artefakti klaktonskog 
tipa, pa je paleolitski materijal iz ovog sloja uvršten u »primitivni mu- 
sterijen«. Sloj i sadržavao je artefakte »tipičnog musterijena«, a pred­
stavljen je tipičnim ručnim šiljcima, raznim tipovima strugala, grebalima,
diskovima i koštanim retušerima. Na bazalnom dijelu ručnih šiljaka redo­
vito je sačuvana okorina prvobitne valutice. Artefakti su isključivo jedno­
strano stepeničasto retuširani. Paleolitski inventar iz sloja h uvršten je 
u »visoko razvijeni musterijen«, a sastoji se iz ručnih šiljaka, strugala, 
grebala, rezala, koštanih retušera itd. Artefakti posjeduju detaljniju, pot­
puniju i finiju obradu, baza na ručnim šiljcima je odbijena, često faseti- 
rana, a uz stepeničastu retušu upotrebljena je plitka školjkasta. Prosječno 
su artefakti iz sloja h veličinom manji od artefakata iz dubljih slojeva ii], 
što vjerojatno ukazuje na početak mikrolitizacije. U cjelini gledano pa­
leolitski inventar Veternice imade sve karakteristike musterijenske kulture. 
Kamena industrija pretežno je zastupana ručnim šiljcima i raznim struga- 
lima (T. 3), te pokazuje velike sličnosti s paleolitskim materijalom iz Kra­
pine (T. 1) i pećine Vindije (T. 2).
U Veternici je otkriveno i više tragova koji ukazuju, da su paleolitski 
stanovnici ove pećine njegovali i »kult pećinskog medvjeda« (M. Malez, 
1959 a).
Velika pećina
Vrlo značajan paleolitski lokalitet u sjeverozapadnoj Hrvatskoj je 
Velika pećina kod Goranca na Ravnoj gori, a udaljena je 12 km u pravcu 
SZ od Ivanca kod Varaždina. Geografski položaj pećine je 46° 17’ 10” 
sjeverne širine i 16° 2’ 22” istočne dužine od Greenwicha, a leži na 428 m 
apsolutne visine.
Velika pećina sastoji se iz dvije horizontalne dvorane ukupne duljine 
oko 20 m, a nastala je uzduž brojnih pukotina u gomjotrijaskim dolomi- 
tičnim vapnencima.
Sedimentno ispunjenje debelo je preko 10 metara i na osnovu sedi- 
mentoloških, paleontoloških i paleolitskih karakteristika jasno je izdvojeno 
16 naslaga (slojevi a do p). Naslage su taložene od ris-virmskog inter- 
glacijala do holocena. Pojedine tople i hladne faze gornjeg pleistocena 
markirane su odgovarajućim sedimentima i faunističkim zajednicama, 
U pleistocenskoj fauni pretežu ostaci pećinskog medvjeda (više od 90 % > ) 
i od ove životinje sabrano je nekoliko hiljada kostiju i zubi. Na osnovu 
proučavanja samo izoliranih zubi odraslih pećinskih medvjeda, dobiven 
je približan broj ovih životinja u pojedinim pleistocenskim naslagama 
Velike pećine i ustanovljeni su ostaci od 453 odraslih primjeraka pećinskih 
medvjeda (M . Malez, 1965 c). Gornjopleistocenska fauna Velike pećine 
sastoji se iz ovih rodova i vrsta: Marmota marmoia, Canis lupus, Canis 
cf. aureus, Alopex cî.lagopus, Vulpes vulpes, Ursus arctos priscus, Ursus 
spelaeus, Ursus sp., Martes sp., Gulo gulo, Crocuta spelaea, Lynx lynx, 
Panthera spelaea, Leopardus pardus, Sus scrofa, Megaceros giganteus, Cer­
vus elaphus, Alces alces, Rangifer sp., Bos primigenius, Bison priscus, Ru­
picapra rupicapra i Capra ibex.
Velika pećina je i značajan paleoantropološki lokalitet, jer je u sloju 
j otkriven fragmenat desne frontalne kosti sa nadočnim rubom, koji pripada 
nekom neandertaloidnom hominidu (M. Malez, 1965 a). U najnovije vri­
jeme odred jena je u Groningenu pomoću radiokarbonske analize apsolutna 
starost ugljena iz ognjišta u kojem je ležao spomenuti ljudski ostatak i
dobivena je starost od 54.000 godina. Ovaj podatak pokazuje da je nalazi 
fosilnog čovjeka iz Velike pećine čak nešto stariji od poslednjih neander­
talaca u Krapini, kojima je takodjer odredjena u najnovije vrijeme apso­
lutna starost od oko 30.000 godina (P. K. Oakley, 1965).
U pleistocenskim naslagama Velike pećine otkrivene su brojne paleo­
litske rukotvorine i ostali tragovi o boravku paleolitskih lovaca u ovoj 
pećini. Velika pećina je jedno od rijetkih nalazišta na kojemu se susreće 
skoro cijeli slijed paleolitskih materijalnih kultura i to sve od musterijena 
do mezolita (M. M a 1 e z , 1966 a i 1967).
U najdonjim naslagama Velike pećine (slojevi k—p), koje su taložene 
u interglacijalu Riss-Würm i prvom virmskom stadijalu (Würm I) sabrane 
su kremene rukotvorine, koje po svojoj tipologiji i načinu obrade ukazuju 
na tzv. »zupčasti musterijen« (moustérien à dénticulés). To je prvo na­
lazište ovakvog tipa musterijena u Jugoslaviji i uopće u jugoistočnoj 
Evropi. Velika pećina čini u neku ruku vezu izmedju nalazišta zupčastog 
musterijena u Španiji, Francuskoj i Italiji s nalazištima ovakvog tipa 
musterijena na području Kavkaza i Srednjem Istoku.
Najgornji dijelovi naslage k i naslaga j sadržavala je relativno malo 
paleolitskih nalaza, pa su artefakti iz ovih naslaga na osnovu stratigraf- 
ske i kronološke superpozicije, kao i položaja u paleolitskim materijalnim 
kulturama ovog nalazišta, uvršteni u protoaurignacijen.
U naslagama i i h sakupljene su brojne kamene i koštane rukotvorine, 
konstatirana su ognjišta, a i ostali tragovi, koji dokazuju da je Velika 
pećina bila takodjer korištena od paleolitskih lovaca za vrijeme drugog 
virmskog stadijala (Würm II) i drugog virmskog interstadijala (Würm 
II/III). Iz ovih naslaga osobito su karakteristične koštane rukotvorine. One 
su isključivo zastupane koštanim šiljcima s raskoljenom bazom (T. 4: 1, 2), 
a takav tip šiljaka »provodan« je za donji orinjasen, tj. za aurignacien I. 
Do sada su takvi koštani šiljci s raskoljenom bazom otkriveni u Jugosla­
viji samo u dvije alpske pećine u Sloveniji (Potočka zijalka i Mokriška 
jama). Otkriće koštanih šiljaka s raskoljenom bazom u Velikoj pećini od 
posebnog je značaja za proučavanje geografskog rasprostranjen ja donjeg 
orinjasena u jugoistočnoj Evropi.
Naslage g i /, koje su taložene za vrijeme trećeg virmskog stadijala 
(Würm III), sadržavaju takodjer brojne kamene i koštane rukotvorine, 
kao i ostale tragove o boravku paleolitskih lovaca. Koštani artefakti iz 
ovih naslaga karakteristični su za gornji orinjasen, tj. za aurignacien II
(T.4: 3).
U naslagama e i d, koje su nataložene na završetku trećeg virmskog 
stadijala i u ranom postglacijalu, otkrivene su kamene i koštane ruko­
tvorine karakteristične za gravettiensku materijalnu kulturu. Medju kre- 
menim artefaktima iz ovih naslaga nalaze se tipični gravetinirani komadi 
i oni dokazuju sigurnu pripadnost spomenutoj gornjopaleolitskoj kulturi. 
Koštani šiljci često su ukrašeni spiralnim ornamentom (T. 4: 4). Za sada 
su Velika pećina i Vindija jedina nalazišta gravettienske kulture na 
području sjeverozapadne Hrvatske.
Naslaga c, koja je nataložena u kasnom postglacijalu, a infiltrirana 
je sigom u atlantikumu, sadržavala je više kremenih i koštanih rukotvorina
mezolitskog facijesa. Osobito su zanimljivi okrugli koštani šiljci sa spi­
ralnim ornamentom na apikalnom vrhu. Isti takvi šiljci otkriveni su i u 
obližnjoj pećini Vindiji kod Voće, a iz toga se može izvući zaključak, 
da su obje pećine bile naseljene istovremeno i s istim nosiocima materi­
jalne kulture.
U najgornjem humusnom kompleksu naslaga (slojevi b i a) iz holocena, 
sabrani su vrlo brojni nalazi iz neolita, eneolita, brončanog, željeznog i 
rimskog doba. Ovi nalazi dokazuju da je Velika pećina bila korištena od 
brojnih ljudskih generacija i tokom holocena. Sakupljeni materijal ovih 
mladjih materijalnih kultura potrebno bi bilo detaljno proučiti, jer bi 
vjerojatno njegovim istraživanjem i obradom bilo unijeto više svijetla 
u pojedine probleme prethistorijske arheologije sjeverozapadne Hrvatske.
Srednji Lipovac
Selo Srednji Lipovac leži 6 km sjevernije od Nove Kapele u Slavoniji. 
Oko 700 m istočnije od sela proteže se dolina potoka Jezer i na kraju te 
doline, a na lijevoj strani spomenutog potoka nalazi se manja polupećina 
zvana Kamenika. Polupećina je u litotamnijskom vapnencu, orijentirana 
je prema zapadu, a leži oko 14 m iznad današnjeg nivoa potoka Jezer. 
Polupećina je ranije bila veća, no eksploatacijom kamena za gradjevinske 
potrebe danas je svedena na posve neznatne dimenzije.
Spomenuta polupećina ispunjena je relativno debelim kvartarnim 
sedimentima, a neki od njih osobito su bogati gornjopleistocenskom faunom 
(M . Malez, 1957 i 1966b). U preko 10 metara debelom profilu naslaga 
jasno se razlučuje šest slojeva. Naslage d i e bogate su ostacima raznih 
životinja, a zastupljeni su ovi rodovi i vrste: Talpa europaea, Lepus sp., 
Ochotona pusilla, Spalax leucodon, Citellus cUellus, Arvicola terrestris, 
Microtus arvalis-agrestis, Cricetus sp., Cajiis lupus, Ursus spelaeus, Cro- 
cuta spelaea, Cervus elaphus, Bison priscus, Aves i Amphibia. Ova fau- 
nistička zajednica ukazuje na stepski karakter, a vremenski je uvrštena u 
završni dio Würm III stadi jala.
U gornjem dijelu crvenkastosmedje ilovače (sloj ej otkriveno je mnogo 
razbijenih i opaljenih kostiju, komadića drvenog ugljena i više koštanih 
šiljaka, od kojih su neki protolitskog izgleda. Uz to je sabran samo jedan 
odbitak kremena bjelutka. Svi ovi nalazi ukazivali bi na prisutnost gornjo- 
paleolitskog lovca na ovom lokalitetu. Sakupljeni nalazi nisu dovoljni 
za tačnu odredbu materijalne kulture, no vremenski bi to po svoj prilici 
odgovaralo gravetijenu ili možda gornjem orinjasenu.
Samobor
Jedno lijepo izradjeno strugalo musterijenskog tipa otkriveno je 1956. g. 
prilikom kopanja temelja za novu školu na lokalitetu zvanom Podstražnik, 
koji leži na pleistocenskoj riječnoj terasi u samom Samoboru (M. Malez, 
1956 b). Ovaj artefakt ležao je 5.10 m duboko u svijetlosmedjoj pjesku- 
ljastoj ilovači. Načinjen je iz svijetlosivog gustog opala oolitske strukture.
Na bazalnoj strani artefakta opaža se površina nekadašnje valutice. Ob- 
radjen je stepeničastom retušom i pokriven patinom. Uz njega je otkriveno 
ugljeno trunje i više neobradjenih kremenih odbitaka.
Nešto sjeverozapadnije i u podnožju spomenute terase otkrivene su 
u manjem gliništu obližnje ciglane u sivozelenim do maslinastim ilovačama 
brojne kosti i zubi pleistocenskih životinja. One su ležale na dubini iz- 
medju 7 i 8 metara, a pretežno pripadaju mladim nedoraslim primjercima 
mamuta (Mammonteus primigenius). Osim mamuta otkriveni su ostaci 
bizona, losa i divljeg konja. Najvjerojatnije su ova dva nalaza — artefakt 
i faunistički ostaci — u medjusobnoj povezanosti, jer se može pretpostaviti 
da su paleolitski lovci imali svoje naselje na terasi, a kosti i zubi pleisto­
censkih životinja su ostatak njihovog lovačkog plijena.
Cerovačke pećine
Najveće pećine u Hrvatskoj su Cerovačke pećine kod Gračaca u Lici. 
Leže 4 km jugoistočno od Gračaca na sjeveroistočnoj padini Crnopca (1404) 
u Velebitskom masivu. Gornja pećina leži iznad željezničke pruge Gračac— 
Kniu i dugačka je oko 1200 m, Srednja pećina nalazi se u samom usjeku 
pruge i dugačka je 390 m, a Donja pećina leži ispod pruge i dugačka je 
preko 2000 m (M . Malez, 1965 d). Ostaci paleolitskog lovca otkriveni su 
u Cerovačkoj gornjoj pećini, kojoj ulaz leži na 671 m apsolutne visine.
Za vrijeme gornjeg pleistocena Cerovačke pećine služile su kao brlog 
brojnim generacijama pećinskih medvjeda. One spadaju u grupu tipičnih 
»medvjedjih pećina«. U naslagama iz trećeg virmskog stadijala uklopljene 
su brojne lubanje, donje čeljusti, kralješci, rebra i ekstremitetne kosti 
pećinskih medvjeda iz svih faza njihovog ontogenetskog razvitka. U plei- 
stocenskoj fauni ovih pećina čini pećinski medvjed (Ursus spelaeus) gotovo 
99 % svih nalaza. Uz ostatke pećinskog medvjeda sakupljeni su pojedi­
načni ostaci ovih životinja: Panthera spelaea, Ursus arctos priscus, Mustela 
sp., Equus sp., Cernus elaphus, Rupicapra sp. itd.
U Cerovačkoj gornjoj pećini, na lijevoj strani dvorane što se nalazi 
na 400 m dužine, pronadjena je u sloju crvenkastosmedje ilovače ispod 
debele sigaste ploče, a zajedno s mnogim kostima pećinskih medvjeda 
i drugih pleistocenskih životinja, jedna fosilna čovječja kost (M. Malez, 
1956 b, 1965 a i 1965 d). To je cijela i dobro sačuvana desna tibija, koja 
pripada neantropu iz skupine Homo sapiens fossilis. Ova čovječja kost 
otkrivena je u sigurno utvrdjenim pleistocenskim naslagama i to u zajed­
nici s karakterističnom gornjopleistocenskom faunističkom zajednicom. 
Čovječja tibija uklopljena je u sediment istovremeno kada i kosti pećin­
skih medvjeda i drugih životinja. Prema tome ona bi najvjerojatnije pri­
padala lovcu na pećinske medvjede.
Nadalje postoje još neki nalazi koji takodjer dokazuju prisustvo fo­
silnog čovjeka u ovoj pećini za vrijeme gornjeg pleistocena. Na istom 
mjestu gdje je otkrivena čovječja kost nadjena su dva koštana šiljka i 
jedno koštano »dugme«. Oba su šiljka načinjena iz cjevanice neke veće 
životinje, a dugačka su oko 10 cm. Jedan od njih bio je dugo u upotrebi, 
jer je znatno izlizan, a drugi ima na bazi sa svake strane po jednu udu­
binu, pa se pomoću veziva mogao pričvrstiti na kolac i služiti kao koplje. 
Uz sve spomenute nalaze sabrane su opaljene i pougljenjene kosti i ugljeno 
trunje, dakle nepobitni dokazi o prisustvu čovjeka za vrijeme gornjeg 
pleistocena u toj pećini.
Velika količina kostiju pećinskih medvjeda i dobro istaknuta »med- 
vjedja brušenja« u Cerovaškim pećinama dokazuju, da su one služile 
kao boravišta i skloništa tih životinja u gornjem pleistoceni! kroz vrlo 
dugi vremenski period. Pećinski medvjed bio je glavna lovna životinja 
čovjeka u to doba na širem alpskom području, pa tako i u našim kra­
jevima. Nema sumnje, da je ondašnji »lovac na pećinske medvjede«, kako 
to dokazuju spomenuti nalazi, povremeno ulazio i u Cerovačke pećine 
za plijenom, služeći se lučima i bakljama za rasvjetu. Prema dosadašnjim 
istraživanjima Cerovačke pećine su zapravo bile samo prolazne lovačke 
stanice, a nikako stalna boravišta gornjopaleolitskog čovjeka. Vjerojatno 
je paleolitski lovac zaglavio u Cerovačkoj gornjoj pećini, a njegove su 
kosti bile postmortalno razbacane i izmiješane s medvjeđjim kostima. To 
je ujedno prvi nalaz gornjopaleolitskog čovjeka na području Like.
Pećine u Brini
Oko 4 km zapadnije od centra Drniša leže tri pećine na desnoj 
strani kanjonske doline rijeke Čikole, a nazvane su »Pećine u Brini«. 
Njihovi ulazi leže na oko 250 m apsolutne visine. Pećine su nastale ero­
zijom vode uzduž slojnih ploha i pukotina u debelo uslojenim gornjo- 
krednim vapnencima. Sve tri pećine imadu oblik horizontalnog rova i tlo 
im je pokriveno raznim kvartarnim sedimentima. U 1960. godini izvršena 
su pokusna sondiranja (M . Malez, 1960b) i tom je prilikom ustanov­
ljeno pet naslaga u njihovom sedimentnom ispunjenju. Ujedno je sakup­
ljen bogat paleontološki materijal u kojem su determinirani ovi rodovi 
i vrste: Erinaceus sp., Crocidura sp., Lepus Umidus, Marmota marmoia, 
Alactaga sp., Criceius sp., Arvicola scherman, Microius sp., Ursus spe- 
laeus, Mustela sp., Crocuta spelaea, Equus caballus fossilis, Asinus hy- 
druntinus, Sus scrofa, Cervus elaphus, Alces sp., Bovidarum gen. et spec, 
ident, i Capra cf. ibex. Osim spomenutih sisavaca otkriveni su i ostaci 
brojnih ptica, amfibija i puževa. Ova faunistička zajednica sastoji se 
iz hladnih i umjerenih tipova životinja i djelomično ukazuje na stepski 
karakter biotopa, koji je postojao u okolici ovih pećina za vrijeme gornjeg 
pleistocena.
U četvrtoj i petoj naslazi, koje su gornjopleistocenske starosti, otkri­
veni su tragovi koji nesumljivo dokazuju, da su pećine posjećivali paleo­
litski lovci. U tim je naslagama osim raznih životinjskih kostiju otkriveno 
i mnogo ugljenog trunja, te opaljenih kostiju. Od naročitog je značaja 
i važnosti otkriće više kamenih artefakata, koji su izradjeni iz raznog 
finozrnatog kremenog materijala. Uz strugala i oštrice otkrivena su i dva 
nukleusa; jedan od njih predstavlja nukleoartefakt. Kremeni materijal 
za izradu artefakata potječe od potočnih valutica i rožnjačkih opalnih 
konkrecija, koje su na više mjesta u Dalmaciji uložene u mezozojskim i 
tercijarnim vapnenim stijenama. Prilikom sondiranja otkrivena je jedna 
lijepa oštrica iz lidita, druga iz pjegastog svijetlozelenkastog jaspisa, a
treća iz gustog i finozrnatog sivoplavkastog rožnjaka. Lijepo retuširano 
strugalo izradjeno je iz zrnatog opaliziranog kremenog materijala, koji 
potječe od jedne konkreeije iz gornjokrednih ili eoccnskih vapnenaca. 
Osim gotovih izradjenih artefakata sakupljeno je i više raznog kremenog 
iverja. Svi otkriveni artefakti pripadaju mladjem paleolitu i to najvjerojat­
nije orinjasenu ili možda čak ranom gra veti jenu. Sigurno datiranje paleo­
litske industrije biti će moguće nakon završenih sistematskih iskopavanja 
u tim pećinama, osobito nakon obrade sedimentoloških odnosa i fauni- 
stičkog materijala.
Pećina na Gradini
Pećina na Gradini nalazi se kod Velili Laza u Kastavštini. Dugačka 
je oko 50 m, a sastoji se iz dvije horizontalne dvorane, koje su odijeljene 
sigastom nakupinom. Nastala je erozivnim i korozivnim djelovanjem vode 
u sivim gorn jokrednim vapnencima. Ulaz pećine leži na 393 m apsolutne 
visine.
Godine I960, izvršena su u drugoj dvorani ove pećine pokusna sondi­
ranja i tom prilikom ustanovljeni su pleistocenski sedimenti s ostacima 
ovih životinja: Marmota marmota, Canis lupus i Ursus spelaeus (M. M a- 
lez, 1960c). Starost ovih naslaga pripisana je trećem virmskom stadijalu.
U naslagi tamnosmedje ilovače otkriveno je zajedno s kostima i zu­
bima pećinskog medvjeda i jedno manje ognjište s ugljenim trunjem i 
pougljenjenim fragmentima životinjskih kostiju. Taj nalaz dokazuje da je 
pećinu posjećivao paleolitski lovac u gornjem pleistocenu. U okviru isko­
pane sonde nisu otkriveni kremeni ili koštani artefakti, no buduća siste­
matska iskopavanja u toj pećini biti će vjerojatno i u tom pravcu plodo­
nosna.
Varaždinske Toplice
U zapadnom dijelu Varaždinskih Toplica nalaze se kamenolomi u 
vapnenoj sedri. Prilikom kopanja sedre često se nailazi na pukotine i 
manje šupljine, koje su ispunjene raznim sedimentima. Na jednu takvu 
šupljinu naišao je 1955. god. S. Vuković (1957) i u njoj je ustanovio 
tri naslage. Na granici izmedju crvenkastosmedje ilovače (sloj b) i sivo- 
zelenkaste gline (sloj c) otkrio je uklopljene kosti i zube pećinskog med­
vjeda (Ursus spelaeus), a u ranije odkopanom materijalu u podnožju šup­
ljine pronašao je više artefakata. Kasnije je našao u naslazi crvenkaste 
ilovače neke druge pukotine jedan kameni artefakt, kojeg S. Vuković 
(1957, str. 127) sa sigurnošću opredjeljuje u musterijen. On je iz otvorenih 
profila pukotina i šupljina u sedri sakupio i opisao šest artefakata, koji 
imaju pretežno karakter srednjopaleolitskih rukotvorina.
Romualdona pećina
Romualdova pećina nalazi se na završetku Limskog kanala kod Ro­
vinja u Istri. Njezin geografski položaj je 45° 7' 44" sjeverne širine i 13° 
14'17" istočne dužine od Greenwicha, a ulaz joj leži na 120 m apsolutne 
visine.
Pećina ima oblik horizontalnog nešto vijugavog i dobro prohodnog 
kanala duljine oko 100 ni. Nastala je erozivnim i korozivnim djelovanjem 
vode uzduž brojnih dijaklaza i slojnih ploha u gornjojurskim vapnencima.
Tlo pećine ispunjeno je raznim sedimentima. Pokusna sondiranja pro­
vedena su 1960. i 1962. godine (M . Malez, 1962). Najdublja naslaga je 
smedježuti sitnozrni kremeni pijesak, koji leži na kamenom dnu pećine. 
Na pijesku leži žućkastocrvena masna ilovača, a na njoj deblji sloj tamno- 
smedje ilovače s kostima pleistocenskih životinja; taj sloj prekrivaju dvije 
naslage kompaktnih ilovača bez osteoloških ostataka.
Iz sloja tamnosmedje ilovače sabrano je mnogo osteološkog materijala 
u kojem su determinirani ovi rodovi i vrste gornjopleistocenskih životinja: 
Talpa europaea, Erinaceus europaeus, Lepus Umidus, Microius sp., Arvi­
cola terrestris, Castor fiber, Canis lupus, Canis sp., Vulpes vulpes, Ursus 
arctos priscus, Ursus spelaeus, Martes martes, Meles meles, Crocuta spelaea, 
Felis silvestris, Lynx sp., Panthera spelaea, Equus caballus germanicus, 
Sus scrofa, Cervus cf. elaphus, Alces alces, Capreolus sp.. Rupicapra cf. 
rupicapra, Capra cf. ibex, Aves, Amphibia, Pisces i Mollusca. Ovo je ti­
pična gornjopleistocenska faunistička zajednica, a kako se u njoj nalaze 
životinje koje ukazuju na hladniju klimu (sniježni zec, vuk, los, divokoza 
i kozorog), uvrštena je ova naslaga vremenski u Würm III stadijal. U fau- 
nističkom spektru dominira pećinski medvjed i njegovi ostaci čine gotovo 
90 % svih nalaza. U završnom dijelu pećine nalaze se na bočnim stijenama 
»medvjedja brušenja«, koja ukazuju da je pećina služila kao brlog brojnim 
generacijama pećinskih medvjeda.
U pećini je do sada iskopano pet sondi na raznim mjestima. Značajan 
nalaz otkriven je u četvrtoj sondi, koja se nalazi na završetku dugoljaste 
dvorane prije ulaza u završni pećinski kanal. U sloju tamnosmedje ilovače 
s ostacima gornjopleistocenske faune otkriven je jedan čovječji zub i to 
Mj dext. juvenilnog individuuma. Obzirom na geološku starost sloja, po­
pratnu faunu i odontološke karakteristike spomenutog zuba, najvjerojat­
nije da on pripada gornjopaleolitskom lovcu iz skupine Homo sapiens 
fossilis (M. Malez, 1965 a).
Na samom završetku pećine u petoj iskopanoj sondi otkriveni su 
i paleolitski nalazi. Oni su predstavljeni jednim lijepo obradjenim »gra- 
vetiniranim« mikrolitom geometrijskog oblika, jednom kremenom lamelom 
u obliku oštrice i probušenim jelenjim očnjakom, tj. »grandlom«. Spo­
menuti artefakti po stratigrafskom položaju, načinu obrade i tipologiji 
pripadaju gravettienskoj kulturi i to najvjerojatnije ranom gravettienu.
Šandalja
Pod imenom »Šandalja« obuhvaćeno je više »fosilnih« pećina, koje su 
otkrivene prije nekoliko godina u kamenolomu na istoimenom brdu ne­
daleko Pule. Geografski položaj Šandalje je 44° 52' 57" sjeverne širine i 
13° 53' 48" istočne dužine od Greenwicha, a leži na 72 m apsolutne visine.
Srednja otkrivena pećina je najveća i bila je posve do stropa ispunjena 
raznim sedimentima, koji su osobito bogati paleontološkim i paleolitskim 
materijalom. U sedimentnom ispunjenju jasno se luči osam slojeva, koji su
taloženi u Wiirinu i ranom postglacijalu. Stratigrafski pregled naslaga i 
njihov odnos prema paleolitskim kulturama i relativnoj kronologiji pri­
kazan je u radu M. Maleza (1964).
Najgornja naslaga je svijetlosmedja šupljikava zemlja bez kamenja, 
koja je sve do stropa ispunila nekadašnju pećinu. Osteološki ostaci u njoj 
vrlo su rijetki; otkriveno je samo nekoliko fragmentarnih kostiju u donjem 
dijelu ove naslage. Uz njih sakupljeno je i nekoliko sileksa.
Ispod ovog sloja leži debela naslaga (sloj b) kompaktne i zbijene 
smedje ilovače, u kojoj ima samo mjestimice uloženog kamenja, uglavnom 
većih blokova. Taj sloj prepun je osteoloških ostataka raznih životinja, 
a vrlo je bogat i paleolitskim artefaktima i drugim tragovima o boravku 
čovjeka u nekadašnjem pećinskom prostoru.
Sve životinjske kosti u tom sloju su razbijene, a mnoge od njih su opa­
ljene vatrom ili posve pougljenjene. U osteološkom materijalu pretežno 
su zastupani veliki sisavci, dok uz bočne stijene pećine ima jedino više 
ostataka od mikromamalija, ptica, amfibija, gastropoda itd. Do sada su iz 
sakupljenog materijala determinirane ove životinje: Talpa europaea, Cro­
cidura sp., Chiropiera, Lepus timidus, Lepus sp., Arvicola terrestris, Mi- 
crotus sp., Marmota marmota, Castor fiber, Canis lupus, Canis sp., Vulpes 
vulpes, Vulpes sp., Ursus arctos priscus, Ursus spelaeus, Maries martes, 
Mustela nivalis, Meles meles, Felis silvestris, Lynx lynx, Panthera spelaea, 
Equus caballus fossilis, Sus scrofa, Cervus elaphus, Megaceros giganteus, 
Alces alces, Capreolus capreolus, Bos primigenius, Bison sp., Capra sp., 
Aves, Bufo sp., Rana sp., Testudo sp., Pisces, Gastropoda i Lamellibran- 
chiata. To je do sada vrstama najbogatija gornjopleistocenska fauna na 
području Istre.
Sivomaslinasta i finotinjčasta ilovača (sloj c) sa vrlo mnogo kamenja, 
koja posjeduje izgled pećinskog lesa, takodjer je fosilonosna i ispunjena 
sileksima. Fauna ovog sloja c je nešto različitija od predhodnog sloja; 
divlji konji i veliki preživači rijetko se nalaze, ali su zato ostaci glodavaca 
i ptica brojniji. Od velikih preživača otkriveni su u tom sloju ostaci sje­
vernog jelena (Rangifer tarandus), koji je važan indikator za hladnu klimu. 
Osim njega otkrivene su brojne kosti i donje čeljusti sniježnog zeca (Lepus 
timidus) i rosomaha (Gulo gulo). U donjem dijelu sloja c pojavljuje se 
u većem broju i pećinski medvjed (Ursus spelaeus). I u tom sloju sakup­
ljeno je mnogo paleolitskih artefakata, nukleusa, a napose mnogo kremenih 
odbitaka. Ostali dublji slojevi (cl—h) takodjer posjeduju paleontološke i 
paleolitske nalaze, ali je njihova količina znatno siromašnija, nego u na­
slagama b i c.
Spomenuta kompaktna smedja ilovača (sloj b) s brojnim osteološkim 
ostacima sadržava i veliki broj tragova o boravku paleolitskih lovaca u 
nekadašnjoj pećini. U prvom redu to su ognjišta, koja su osobito česta u 
gornjem dijelu sloja b. Sistematskim otkopavanjem otkrivena su četiri 
lijepo istaknuta i formirana ognjišta. Ona su bila obložena kamenim blo­
kovima, koji su opaljeni vatrom, a unutar njih ležalo je ugljeno trunje, 
pepeo, te zdrobljene i pougljenjene životinjske kosti. Okolo ovih ognjišta 
ležale su razbacane razne veće životinjske kosti, od kojih su cjevanice 
redovito po duljini raskoljene ili su im odbijeni zglobovi. U nivou ognjišta 
naslaga je upravo prepuna sileksa, a jedan znatan dio obradjen je u arte-
fakte. Položaj spomenutih ognjišta visoko u profilu naslaga dokazuje, da 
su paleolitski lovci koristili pećine u Šandalji za svoja skloništa tako dugo, 
dok ona nije bila skoro posve do stropa ispunjena sedimentima.
Paleolitskih sileksa sakupljeno je u navedenom sloju (b) nekoliko 
hiljada. Kremeni materijal vrlo je različit u petrografskom pogledu, no 
pretežno su zastupljene finozrnaste i amorfne kremenaste stijene, kao 
jaspisi, rožnjaci, opali, kalcedoni itd. Medju artefaktima zastupljene su 
tipične gravetke (T. 5), zatim razni tipovi nožića i oštrica, strugala, gre- 
bala, šiljaka, svrdla, ubadača itd. Od koštanih artefakata otkriveno je 
više lijepo izradjenih šiljaka, a neki od njih posjeduju ornamente u obliku 
paralelnih ureza. Sakupljeno je i više probušenih životinjskih zubi, a 
medju njima i »grandia«. Artefakti po načinu obrade i tipologiji pripadaju 
raznim fazama gravettienske kulture. Paleolitski inventar Šandalje posve 
se podudara i liči gravettienu, koji je otkriven na nekim lokalitetima u 
Sloveniji (F. O s o 1 e , 1963) i sjevernoj Italiji (P. L e o n a r d i , A. B r o - 
glio, 1962). U Istri su tragovi gravettienske kamene industrije otkriveni 
do sada samo u Romualdovoj pećini u Limskom kanalu, ali Šandalja je 
znatno veće i bogatije nalazište. Osim toga u dubljim naslagama Šandalje 
(sloj d—h) pojavljuju se artefakti, koji su po svojoj tipologiji slični nekim 
facijesima aurignaciena.
Jedan od vrlo značajnih nalaza otkriven je u Šandalji prilikom isko­
pavanja u jesen 1963. god. (M . Malez, 1965 a). Približno u sredini sloja 
b, tj. u kompaktnoj smedjoj ilovači zajedno sa životinjskim kostima i 
artefaktima gravettienske kulture otkrivena su dva fragmenta čovječje 
kalote. Kasnija iskopavanja u 1965. i 1966. godini upotpunila su nalaze 
fosilnog čovjeka u Šandalji. Na osnovu anatomskih i odontoloških karakte­
ristika svi dosada sakupljeni ostaci pripadaju naprednom fosilnom čo­
vjeku (Homo sapiens fossilis). U najnovije vrijeme izvršena je u Groningenu 
radiokarbonska analiza ugljena iz ognjišta u sredini sloja b i dobivena 
je starost od 12.500 godina. Dalnja terenska istraživanja ovog lokaliteta 
još su u toku.
Punikve
Na području sela Punikve istočnije od Ivanca sabrao je S. Vukov ić 
(1963 a) u vododerinama i na oranicama više artefakata. On piše (str. 23 
i 24): »Na tome je nalazištu sakupljena jedna vrlo stara paleolitska ka­
mena industrija razasuta po površini zemlje, a ta tipološki najbolje od­
govara i najbliže stoji donjopaleolitskim kamenim kulturama — najvjero­
jatnije ranom acheuleenskom kulturnom stupnju sa još vidljivo izraženom 
cheleenskom tradicijom. Zastupana je ručnim klinovima (Faustkeil), ruč­
nim šiljcima (Handspitze), primitivnim i jednostrano ukošenim cjepačima 
(Spalter), golemim grebalima (Kratzer) i drugim primitivnim orudjima. 
Sve su to orudja oblikovana za udaranje, a glavna im je karakteristika 
glomaznost i surova obrada. Usprkos svojoj surovosti, grubosti i primitiv­
nosti, kameni artefakti iz nalazišta Punikve pokazuju jednu potpunu, 
cjelovitu i tipičnu paleolitsku kamenu industriju (kulturu) koja je mogla 
nastati jedino za donjeg odsjeka paleolitika«.
S . Vukovič (1963 a, str. 24) dalje napominje, da na lokalitetu ne 
postoje stratigrafski odnosi i tragovi diluvijalne faune i svoju determina­
ciju paleolitske kulture osniva isključivo na tipološkim karakteristikama 
sakupljenih artefakata, jer navodi: »Bazirajući dakle cijelo svrstavanje 
paleolitskih kamenih artef akata iz nalazišta Punikve jedino na njihovoj 
tipologiji, stavio sam ih u donji paleolitik — time da stoje najbliže ranom 
acheuleenskom kulturnom stupnju. Najviše povoda za to svrstavanje dao 
mi je artefakt prikazan na tabli I (vidi T. 6 u ovoj raspravi). To je vrlo 
lijepo obradjen i tipičan primjerak ručnog klina (Faustkeil) eliptičnog ili 
ovalnog oblika. Izradjen je iz kremena koji je jače patiniran i raznobojan 
od bijelo-žuto-smedje do sive boje. Njegova duljina iznosi oko 17 centi­
metara, širina oko 8,5 centimetara, a debljina nešto više od 3,5 centimetara. 
On se razlikuje od ostalih paleolitskih kamenih artefakata iz tog nala­
zišta po tome, što je u pored jen ju s njima znatno ljepše oblikovan i pom­
nije obradjen. Obostranom obradom dorzalne i ventralne strane postig­
nuta je kod tog ručnog klina valovito naverugana oštrica koja obilazi 
artefakt cirkumlateralno. Zanimljivo je da ova valovita naveruganost 
oštrice nije ni najmanje narušila lijep i pravilan eliptični oblik ovog 
klina. Njegova je dorzalna ploha lahko ispupčena ili konveksna, a ob- 
radjena je dugim lamelasto plitkim odlomima koji se većinom pružaju 
od ruba oštrice prema srednjem polju artefakta. Kao dokaz da je za 
izradbu ovog ručnog klina korištena kremena valutica mogu da posluže 
još mjestimično zaostali tragovi okorine na đorzalnoj plohi. Ventralna je 
ploha nešto manje konveksna, a njezina je obrada više stepeničastog ka­
raktera. Komparacije za ovaj naš primjerak ovalnog ručnog klina i dokaze 
za njegovu pripadnost ranom acheuleenskom kulturnom stupnju nalazimo 
u ručnim klinovima ovalnog oblika iz St. Acheul-a«.
U spomenutoj raspravi opisuje Vukovič samo sedam artefakata 
i napominje (str. 28), da su to najtipičniji i najljepši primjerci paleolit­
skih kamenih orudja iz nalazišta Punikve. V
V ilenica
Pećina Vilenica nalazi se u Vrtarovu kamenolomu u selu Moždjencu 
kod Novog Marofa. Geografski položaj Vilenice je 46° 8' 10" sjeverne ši­
rine i 14° 0' 2" istočne dužine od Pariza, a leži na oko 260 m apsolutne 
visine.
Ovaj lokalitet istraživao je S. V u k o v i ć (1963 b) u 1961. i 1962. go­
dini. On navodi da je pećina Vilenica uskog i dugog oblika, pretežno ima 
oblik vijugavog kanala, koji je blago nagnut od juga prema sjeveru. 
Pećina probija greben koji je izgradjen iz miocenskih vapnenaca i pje­
ščenjaka. Vilenica je imala dva ulaza, jedan sa sjeverne, a drugi s južne 
strane grebena. U južnom dijelu pećine odvajala se od uskog kanala jedna 
pokrajna prostorija, kojoj je površina iznosila oko 40 nr. Vremenom je 
kod intenzivne eksploatacije kamena pećina posve nestala.
S. Vuković (1963 b, str. 5 i 6) je u preostalom dijelu pokrajnje pro­
storije otkrio na njezinoj sjevernoj strani sačuvane i intaktne naslage, pa 
dalje navodi: »Nakon pažljivog istraživanja ovih naslaga otkrio sam u
njima niz od deset slojeva, unutar kojih su ustanovljena tri paleolitska kul­
turna stratuma. Sadržaj paleolitskih kulturnih stratuma činio je pepeo 
i ugljen ognjišta, zatim paleolitski kameni artefakti i zubi spiljskog med­
vjeda (Ursus spelaeus Ros.)«.
U prvoj naslagi (a) otkrio je Vukovič fragmente rimske kera­
mike, jedan kameni i jedan koštani artefakt, nukleus, zatim zube konja, 
dabra i fragmenat roga srndača. Naslaga je aluvijalne starosti.
Druga naslaga (b) nije sadržavala nikakvih nalaza, a Vukovič 
drži da je nastala u atlantikumu.
Treća naslaga (c) takodjer nije sadržavala nikakvih nalaza, a po sta­
rosti je uvrštena u pleistocen.
U četvrtoj naslazi (d) nalazili su se raspršeni ostaci ugljena i pepela. 
Pretežno u donjem dijelu naslage nadjeni su kameni artefakti, te raspad­
nute kosti i zubi pećinskog medvjeda. Vukovič je ovu naslagu označio 
kao »prvi paleolitski stratum«, a u njoj su sabrani osim artefakta od kvar- 
cita i jedan fragmentarni koštani artefakt. U istom sloju na drugom dijelu 
dvorane otkrivena su dva artefakta iz maslinastozelenog kremena.
Peta naslaga (e) bila je takodjer bez ikakvih paleontoloških ili paleo­
litskih nalaza. Šesta naslaga (f) izgledom je posve ista s taložinom d, a 
sadržavala je kamene artefakte i ostatke pećinskog medvjeda. Vukovič 
je ovu naslagu označio kao »drugi paleolitski kulturni stratum«.
Sedma naslaga (g) posve je izgledom jednaka s naslagom e; paleonto­
loški i paleolitski ostaci u njoj nisu pronadjeni. Osma naslaga (h) jednaka 
je po sedimentološkim osobinama ranije spomenutim naslagama d i f. Na­
slaga je sadržavala mnogo ugljenog trunja i pepela, kamene artefakte i 
rastrošene kosti pećinskog medvjeda. Vukovič je ovu naslagu označio 
kao »treći ili najdonji paleolitski kulturni stratum«. Deseta naslaga (i) bila 
je takodjer bez paleontoloških i paleolitskih nalaza, a ležala je direktno 
na matičnoj stijeni od miocenskih vapnenaca.
S. Vukovič (1965b, str. 15, tabela) pokušava ove naslage uvrstiti u 
stratigrafsku shemu članjenja kvartara i paleolitsku podjelu kultura, a 
osnova za to su mu samo tri artefakta (jedan ubađač iz lidita i dva oštrična 
grebala). Iz njegovog tabelarnog prikaza je vidljivo da paleolitski inventar 
iz sloja h pripada posljednjoj fazi »hladnog mousteriena«, iz sloja f »Sze- 
letienu«, starijem i srednjem aurignacienu, a iz sloja d »kasnom aurignaci- 
enu i gravettienu«.
Iz pećine Vilenice opisuje S. Vukovič (1963 b, str. 10—16) paleo­
litsku kvarcnu industriju. Navodi da se po tehnici obrade može ova kamena 
industrija podijeliti na jednoplošno, đvoplošno i višeplošno odbijene (ob- 
radjene) artefakte. U navedenom radu spomenuti autor opisuje samo jedno- 
plošne artefakte iz trećeg paleolitskog kulturnog stratuma, tj. iz naslage 
h. On navodi (str. 11): »Jednoplošno ili jednostrano odbijeni artefakti ove 
kvarcove industrije svojom jednostavnošću i neuobičajenim oblicima više 
podsjećaju na neke vrste pseudoartefakte, nego na stvarne rukotvorine 
čovjeka. To su bez sumnje po obliku i obradi najjednostavniji artefakti što 
uopće mogu postojati«. Iz trećeg stratuma on opisuje 55 komada na razne 
načine raskoljene, odnosno prebijene kvarcitne valutice, pa uvijek veći 
dio artefakta čini okorina ili obla ploha valutice, a manji dio je odlomljena
ploha s oštrim rubovima. Taj rub mogao se upotrebljavati kao strugalo, 
grebalo itd.
Osim spomenutih prelomljenih kvarcnih valutiea, koje su gotovo bez 
ar tifici jelnog karaktera, otkrivena su u taložinama pećine Vilenice i tri ne­
sumljiva artefakta, koji sigurno dokazuju da je ovaj lokalitet posjećivao 
paleolitski lovac. U najdonjem trećem paleolitskom stratumu otkrio je V u- 
ković jedan artefakt načinjen iz Udita, a predstavlja ubadač u kombi­
naciji s malenim strugalom. Druga dva artefakta otkrio je u prvom paleo­
litskom stratumu, načinjena su iz maslinastozelenog kremena i predstavljaju 
oštrična grebala. Uz ove kremene artefakte otkriveni su i koštani artefakti, 
ali za odredbu kulturnom stupnju nisu povoljni.
Golubovec
U Geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu pohranjeno je nekoliko 
kremenih artefakata, koje je sakupio F. Koch na području Golubovca, 
kada je početkom ovog stoljeća zajedno s D. Gorjanović-Kram- 
bergerom vršio geološko snimanje lista Krapina u. Zlatar, mjerila 
1 : 75.000. Artefakti su izradjeni iz sivog do mliječno bijelog opala, a po­
kriveni so tanmosivom patinom. Na svima se opaža zaobljena površina 
prvobitne valutice, a posjeduju bulbus i retušu. Po obliku to su jednostavni 
ručni klinovi, strugala i nukleoartefakti. Prije četiri godine dobio sam od 
geologa J. O g u linča jedno veće strugalo trapeznog oblika, koje je ta- 
kodjer izradjeno iz sivog opala, a potječe iz Golubovca. Svi do sada sa­
kupljeni komadi liče na donjopaleolitske artefakte, medjutim, premalo je 
materijala za tačno odredjivanje paleolitske kulture. Nužno je potrebno u 
buduće na tome lokalitetu izvršiti sabiranje materijala, te treba prikupiti 
stratigrafske i druge podatke.
Ražanac
Pod ovim imenom obuhvaćeno je područje s paleolitskim artefaktima 
koje se proteže južno od Ražanca izmedju sela Posedarja i Ljupča, od­
nosno na tromeđji sela Radovin, Slivnica i Joviči. Š. Batović (1965), koji 
je sakupio kremene artefakte na spomenutom području napominje, da su 
to površinski nalazi i da je najviše kremenih izradjevina sakupio na loka­
litetima Bojana i Bili brig uz koje su smješteni najzapadniji zaseoci Sliv­
nice, Kneževići i Veržići, te na podnožju Beretinove gradine kod Radovina.
Pretežni dio sakupljenih sileksa izradjen je iz žućkastog kremena u 
kojem se opažaju još ponegdje fosilni foraminiferi (numuliti), što ukazuje 
da su za izradu korištene rožnjačke konkrecije iz eocenskih naslaga Dal­
macije. Sakupljeno je više stotina neretuširanih sileksa, a uz njih i veliki 
broj retuširanih i potpuno definiranih artefakata. Pretežni dio obradjenih 
artefakata pripada raznim strugalima. Sakupljeni su nukleusi i na hiljade 
odbitaka. Š. Batović (1965, str. 206) drži da većina artefakata iz ovog 
područja pripada srednjem paleolitu, tj. musterijenu, ali se pojavljuju i 
rukotvorine gornjeg paleolita.
Veli Rat
Prilikom paleontološkog istraživanja koštanih breča na sjevernom di­
jelu Dugog otoka u 1965 godini, otkrio sam na lokalitetu Panjorovica više 
desetaka artefakata i na stotine neretuširanili sileksa. Taj lokalitet nalazi 
se u neposrednoj blizini svetionika na Velom Ratu.
Kremeni artefakti i neretuširani sileksi leže na površini terena i raza­
suti su na oko 500 m2 . Izradjeni su iz bijelog, sivog i žutog rožnjaka, koji 
se pojavljuje u obliku konkrecija uloženih u gornjokrednim naslagama 
sjevernog dijela Dugog otoka. Artefakti su predstavljeni ručnim šiljcima, 
raznim strugalima i rezalima. Na osnovu tipologije i načina obrade može 
se zaključiti da pripadaju musterijenu i orinjasenu. Obrada materijala iz 
ovog lokaliteta još je u toku.
Literatura
B a t o v i ć Š., 1965. Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji. Diadora 5. Zadar. 
Brodar S., 1958. Das Paläolitliikum in Jugoslawien. Quartär 1 . Berlin. 
Gorjanovié-Kram berger D., 1915. Život i kultura diluvijalnoga čovjeka 
iz Krapine u Hrvatskoj. Djela JAZU 25. Zagreb.
G ii en t h e r W . E., 1959. Zur Altersdatierung der diluvialen Fundstelle von Kra­
pina in Kroatien. Ber. über die 6. Tagung der Deutschen Ges. f. Anthropologie. 
H e r a k M.. 1947. Starost i sistematske značajke spiljskog medvjeda Hrvatske. 
Geol. vjesnik 1. Zagreb.
Kadić O., 1954. Der'Mensch zur Eiszeit in Ungarn. Jahrb. der kgl. ungar, geolog. 
Anstalt 50, 1 . Budapest.
Klemenc J.. Saria B., 1956. Archaeologische Karte von Jugoslawien: Blatt 
Ptuj. Beograd—Zagreb.
K o r m os T., 1912. Die ersten Spuren des Urmenschen im Karst-Gebirge. Földt. 
Közl. 45. Budapest.
L e n g y e 1 de B., 1955. Scoperta delle vestigia đelTuomo preistorico nelle caverne 
della riviera liburnica. Atti del I. congr. speleolog, nazionale. Trieste. 
Leonardi P ., Broglio A.. 1962. Le Paléolithique de la Vénétie. Annali dell’ 
Università di Ferrara, (N. S.), see. 15, 1 . Ferrara.
Malez M., 1951. Mačkova špilja u Velikoj Sutinskoj. Naše planine 4/5. Zagreb. 
Malez M.. 1956a. Die Höhle Veternica eine neue paläolithische Fundstelle in 
Kroatien. Bull, scient. 5/1. Zagreb.
Malez M., 1956 b. Paläolithikum in Samobor bei Zagreb. Bull, scient. 5/2. Zagreb. 
Malez M., 1956 c. Erster Fund des oberdiluvialen Menschen im dinarischen Karst. 
Bull, scient. 5/2. Zagreb.
Malez M., 1957. Höhlenhyänenfund in Slawonien. Bull, scient. 5/5. Zagreb. 
Malez M., 1958. Neki noviji rezultati paleontološkog istraživanja pećine Ve- 
ternice. Palaeontologia Jugoslavica 1. Zagreb.
Malez M., 1959 a. Das Paläolithikum der Veternicahöhle und der Bärenkult. 
Quartär 10/11 (1958/59). Bonn.
Malez M.. 1959 b. Speleološka istraživanja krša u 1956. god. Ljetopis JAZU 65. 
Zagreb.
Malez M., 1960 a. Pećine Ćićarije i Učke u Istri. Acta geol. 2. Zagreb.
Malez M.. 1960b. Entdeckung des ersten paläolithischen Fundortes in Dal­
matien. Bull, scient. 5/4. Zagreb.
Malez M., 1960c. Rad na speleološkom istraživanju u Hrvatskoj. Ljetopis JAZU 
64. Zagreb.
Malez M., 1961 a. Pećina Veternica kao paleolitsko nalazište s tragovima kulta 
medvjeda. Drugi Jug. speleol. kongres, Split i Dalmatinska Zagora 1 .—4. VI. 
1958. Zagreb.
M a le z M.. 1961b. Pećinska hijena iz Vindije kod Voće. Geol. vjesnik 14. (1960). 
Zagreb.
M a le z M., 1962. Romualdo Cave, a new significant pleistocene site in Istria. 
Bull, scient. 7/6. Zagreb.
Malez M., 1965 a. Kvartarna fauna pećine Veternice u Medvednici. Palaeonto- 
logia Jugoslavica 5. Zagreb.
Malez M., 1963b. Istraživanje pleistocenske stratigrafije i faune u 1962. godini. 
Ljetopis JAZU 69. Zagreb.
Malez M., 1964. Šanđalja bei Pula — ein neuer und wichtiger paläolithisclier 
Fundort in Istrien. Bull, scient. 9/6. Zagreb.
Malez M.. 1965 a. Nalazišta fosilnih hominida u Hrvatskoj. Geol. vjesnik 18/2 
(1964). Zagreb.
Malez M., 1965 b. Pećina Veternica u Medvednici. I. Opći speleološki pregled.
II. Stratigrafija kvartarnih taložina. Acta geol. 5. Zagreb.
Malez M., 1965 c. Novi opći varijacioni raspon vrste Ursus spelaeus Rosenm.
& Heinroth. Geol. vjesnik 18/1 (1964). Zagreb.
Malez M.. 1965 d. Cerovačke pećine. Izd. Speleol. dr. Hrvatske, 1 . Zagreb. 
Malez M.. 1966 a. Über das Paläolithikum der Höhle Velika pećina auf der 
Ravna Gora in Nordwest-Kroatien. IV. Congrès Internat, de Speleologie, Ljub­
ljana 12.—28. IX 1965. (U tisku).
Malez M., 1966 b. Die Gattung Ochotona Link. 1795 (Lagomorpha Brandt 1855) 
in Jugoslawien. Bull, scient.. Sec. A 11, 1/2. Zagreb.
Malez M.. 1967. Paleolit Velike pećine na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvat­
skoj. Arheološki radovi i rasprave JAZU 4/5. Zagreb.
Oakley K. P., 1965. Radiocarbon Dating of Fossil Hominids. Proc, of the Sixth 
Inter. Conf. Radiocarbon and Tritium Dating. Pullman.
Osole F.. 1963. Mlajši paleolitik iz Ovčje jame. Arheološki vestnik 15/14. Ljub- 
ljana.
Osole F.. 1965. Les stations paléolithiques dans des grottes en Yougoslavie. Naše 
jame 7. Ljubljana.
Poljak J., 1955. Nekoje pećine Zagrebačke i Samoborske gore. Hrvatski pla­
ninar 29 godište. Zagreb.
Vukovič S., 1955. Istraživanje prethistorijskog nalazišta u spilji Viridiji kod 
Voće. Spomenica varaždinskog muzeja. Varaždin.
Vukovič S„ 1950. Paleolitska kamena industrija spilje Vindije. Historijski 
zbornik 5. Zagreb.
V u k o v i ć S., 1954. Istraživanje pretpećinskog terena Y indi je. Speleolog 1 . Zagreb. 
Vukovič S., 1957. Tragovi spiljskog medvjeda i kulture ljudi paleolitske dobe
na teritoriju Varaždinskih Toplica. Arheološki vestnik 8/2. Ljubljana. 
Vukovič S., 1961. Mezolitska kamena industrija spilje Vindije. Godišnjak Grad. 
muz. Varaždin 1 . Varaždin.
Vukovič S., 1962. Prilog spilje Vindije rješavanju kronologije krapinskog di- 
luvija. Arheološki radovi i rasprave JAZU 2. Zagreb.
V u k o v i ć S., 1963 a. Paleolitska kamena industrija nalazišta Punikve kod Ivanca.
Godišnjak Grad. muz. Varaždin 2/3. Varaždin.
Vukovič S., 1963 b. Istraživanje paleolitskog lokaliteta spilja Vilenica u go­
dini 1962. Godišnjak Grad. muz. Varaždin 2/3. Varaždin.
Vukovič S.. 1963c. Hrvatsko zagorje u prethistoriji. Naše planine 9/10. Zagreb.
Z U S A M M E N F A S S U N G
Paläolitliische Fundstellen in Kroatien
Die Kenntnis und Erforschung: des Paläolithikums in Kroatien begann mit der 
Entdeckung der Fundstelle Krapina durch den bekannten Geologen und Paläonto­
logen D. Gorjanović-Kramberger am 23. August des ] ahres 1899.
Die zweite paläolitliische Fundstelle entdeckte im Jahre 1911 der ungarische 
Paläontologe T.Kormos in der Höhle Bukovac bei Lokve im Gorski kotar. Zu 
diesen zwei Fundstellen kam im Jahre 1928 die Höhle Vindija bei Voća. worin 
S. Vukovič paläolitliische Artefakte entdeckte. Einige Jahre nachher wurden 
in einer Höhle des Severischen Steinbruches bei Vuglovec, unweit von Ivanec, dann 
in der Höhle Oporovina an der Učka und in der Supljata pećina bei Markuševac, 
in der Nähe von Zagreb, paläolitliische Funde gemacht.
Nach dem zweiten Weltkrieg begann eine intensive Erforschung des Paläo­
lithikums in Kroatien und es wurde eine ganze Reihe von paläolithischen Fund­
stellen entdeckt. Heute sind im Gebiete Kroatiens schon 21 Lokalitäten mit paläo­
lithischen Funden bekannt; 16 dieser Fundstellen befinden sich in Höhlen und 
nur 5 liegen im Freien.
In Kroatien sind alle paläolithischen Kulturen — vom alten bis zum jungen 
Paläolithikum und Mesolithikum — vertreten. Geräte des alten Paläolithikums 
der Ghelléen- und Acheuléen-Form wurden im Freien in Punikve bei Ivanec 
und in Golubovec entdeckt. Das mittlere Paläolithikum ist durch die Moustérien- 
Kultur (Handspitzen und verschiedene Schaber) vertreten. Hauptfundorte sind: 
Krapina. Vindija, Veternica, Velika pećina, Samobor, Varaždinske toplice und 
Ražanac in Dalmatien. In der Velika pećina erscheint das Moustérien à denti- 
culés. Feuerstein- und Knochenartefakte der Aurignacien-Kultur wurden in der 
Bukovac Höhle in Gorski kotar, in den Höhlen Vindija bei Voća, Velika pećina 
auf Ravna gora, Šandalja bei Pula, Vilenica bei Novi Marof, Ražanac nördlich 
von Zadar und in Panjorovica auf Dugi otok entdeckt. Knochenspitzen mit ge­
spaltener Basis sind aus der Llöhle Velika pećina zu erwähnen. Das jüngste Pa- 
läolithikum ist überwiegend vertreten durch die Gravettien-Kultur in den Fund­
orten Vindija, Velika pećina, Cerovačka gornja pećina bei Gračac, Pećine u Brini 
bei Drniš, Romualdo-Höhle im Limkanal und Šandalja bei Pula. Die paläolithi­
schen Funde aus Vuglovec, Oporovina, Markuševac, Pećina na Gradini und Sred­
nji Lipovac gehören dem Endabschnitt des Paläolithikums an.


T. 3.
Koštani šiljci iz Velike pećine na Ravnoj gori. 
Knochenspitzen ans der Höhle Velika pećina auf Ravna gora. 1—5 = V i
Razni tipovi artefakata gravettienske kulture iz Šandalje. 
Verschiedene Typen von Artefakten der Gravettienkultur aus Šandalja. 1—15 = V i
Ovalni ručni klin iz nalazišta Punikve kod Ivanca.
Ovaler Faustkeil von der Fundstätte Punikve bei Ivanec. 1 a, b = 1 /i