Godina 4./ Broj 6./ 2021. Varaždinski ucitelj digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Varaždin, svibanj 2021. Nakladnik Varaždinski ucitelj-digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Glavni i izvršni urednik Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Graficka priprema i dizajn Zoran Hercigonja Izdanje casopisa Godina 4 / Broj 6/ 2021. Kontakt e-mail: zoran.hercigonja@gmail.com ISSN 2623-7237 PROFESIONALNI IDENTITET ŠKOLSKOG PEDAGOGA Nikola Vukovic 5 TAMAGOTCHI U NASTAVI PROGRAMIRANJA Zoran Hercigonja 23 OBRAZOVANJE NA DALJINU DJECE S POSEBNIM POTREBAMA Bojana Posavec Vaupotic 32 POSLJEDICE NISKOG SAMOPOŠTOVANJA KOD UCENIKA Bojana Posavec Vaupotic 44 PROCITATI DOBRU KNJIGU JE KAO PRONACI ZLATNI DUKAT Tatjana Hren 53 MOTIVACIJA ZA CITANJE Nives Miljuš 59 KOMPETENCIJE ODGAJATELJA ZA RJEŠAVANJE SUKOBA U UCENICKOM DOMU Jelena D. Stojkovic Nedeljko M. Milanovic 67 ULOGA UCITELJICE TIJEKOM ODRŽAVANJA NASTAVE NA DALJINU Tatjana Hren 80 PROMAŠENI (NADARENI) UCENICI Bojana Murko 90 ULOGA ŠKOLSKOG PEDAGOGA U PRACENJU NASTAVNOG PROCESA Nikola Vukovic 97 ZNAJU LI UCITELJI PREDZNAJU SKOTOPICKI SINDROM? Petra Podbevšek Žigman 112 PROJEKT „I ŽIVOTINJE TREBAJU NAŠU BRIGU“ Martina Jembrih 119 IGRE S LOPTOM U PRODUŽENOM BORAVKU Mojca Debeljak 127 VRIJEME ZA BAJKU U 1. RAZREDU Mojca Debeljak 135 KULTURNI DAN ODRŽAN UZ POMOC IMPROVIZACIJSKIH KAZALIŠNIH METODA Tanja Pangerc Žnidaršic 143 MJERENJE SOCIOMETRIJSKOG STATUSA UCENIKA U RAZREDNOJ NASTAVI Bruno Matijaševic 152 STAJALIŠTA ODGAJATELJA O AKTIVNIM LIKOVNIM METODAMA I OBLICIMA RADA NA OSNOVI PROFESIONALNOG RAZVOJA Uroš Klobas 158 MODERNO DOBA U FILMOVIMA Bojana Murko 167 ELEMENTARNE IGRE S LOPTOM U PRODUŽENOM BORAVKU ZA 1. RAZRED Damjana Strgar 175 ŠKOLSKA KNJIŽNICA , ZAIGRANA I ZELENA Ankica Karakaš Radoševic 182 NASTAVA UZ POMOC PLATFORME ZA UCENJE KAHOOT Boštjan Groznik 190 NASTAVA KUCANSTVA U VRIJEME COVIDA-19 Vasja Avsec 204 RAZVOJ FINE MOTORIKE I GRAFOMOTORICKIH VJEŠTINA U OKVIRU JUTARNJEG DEŽURSTVA Stanka Erjavec 224 ŠIRENJE EKOLOŠKE SVIJESTI U NASTAVI SLOVENSKOG JEZIKA U SREDNJOJ ŠKOLI Vesna Sever 231 KAKO PRIBLIŽITI NASTAVU IZBORNOG PREDMETA Doroteja Kostanjevec 239 PRIPREMA DANA AKTIVNOSTI I KULTURNIH DOGAĐANJA U NASTAVI NA DALJINU Doroteja Kostanjevec 246 KAKO MOTIVIRATI UCENIKE KOD NASTAVE NA DALJINU Doroteja Kostanjevec 255 USPOSTAVA NASTAVE NA DALJINU I KOMUNIKACIJSKI KANALI U OSNOVNOJ ŠKOLI KNEŽEVI VINOGRADI Ivana Norac Dunja Kufner 263 IZAZOVI MOBILNIH SPECIJALNIH I REHABILITACIJSKIH PEDAGOGA U VRIJEME ŠKOLOVANJA NA DALJINU Tina Tanacek 270 ŠKOLSKI CASOPIS LEDINA SE PREDSTAVLJA Nataša Colja 277 OBLICI RADA I OCJENJIVANJA TIJEKOM EPIDEMIJE COVID-19 Maja Kranjc 286 NAUCIMO UCENIKE PREŽIVJETI SAMOSTALNO Boris Györköš 296 IDENTIFICIRANJE SPOSOBNIJIH UCENIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI Maja Obrenovic Ovcar 308 INOVATIVNI PRISTUP UCENJU ZA MLAĐE UCENIKE Marjetka Novak 314 NOVI PRISTUPI KOD MLAĐIH UCENIKA Maja Obrenovic Ovcar 319 UCENJE KROZ DIDAKTICKE IGRE Julija Grm 325 UCENJE I ISTRAŽIVANJE ŠUME KROZ IGRU Julija Grm 331 ZNANOST KAO POTICAJ ZA KREATIVNI POKRET Marjetka Novak 336 MOTIVACIJA KOD NAJMLAĐE DJECE Simone Golež 341 UCENJE JEZIKA KROZ IGRE POKRETA Simone Golež 347 MODERNA TEHNOLOGIJA ZA PRACENJE TJELESNE AKTIVNOSTI Jure Vracun 355 RAZLICITOST NAS UCI PRIHVACANJU – DRUGACIJA DJECA UCE NAS SUOSJECANJU Žana Vracun 364 TKO JE UCITELJ NOVOG DOBA? Žana Vracun 372 ŽONGLIRAJ I URAVNOTEŽI LIJEVU I DESNU POLUTKU MOZGA Jure Vracun 381 UCENJE ISTRAŽIVANJA U PRVOM RAZREDU Darja Bastl 387 NEOVISNOST DJECE S POREMECAJIMA U RAZVOJU Andreja Zagoršek 393 UCINKOVITOST KORIŠTENJA ALTERNATIVNE KOMUNIKACIJE U DJECE S RAZVOJNIM POREMECAJIMA Andreja Zagoršek 401 DODATAN ŠPORTSKI PROGRAM U OŠ Vanesa Princl 410 STRIP KAO NASTAVNO GRADIVO Vesna Penec 418 IGRE I VJEŽBE OPUŠTANJA ZA UCENIKE 1. RAZREDA Damjana Strgar 429 STRES KOD UCENIKA ZA VRIJEME PANDEMIJE Bojana Posavec Vaupotic 435 ODRŽIVA MOBILNOST U OSNOVNIM ŠKOLAMA Dragica Kolednik 446 ŠTO SMO NAUCILI TJEKOM ŠKOLOVANJA DJECE OD KUCE Barbara Novak 455 TURISTICKE ZNAMENITOSTI NAŠEG GRADA (RAD S NADARENIM UCENICIMA) Boštjan Groznik 463 OSVRT NA BUDUCNOST KURIKULUMA Martina Galekovic 472 TEHNIKE OPUŠTANJA KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST Damjana Strgar 483 SVLADAVANJE STRESA UCITELJA U VEZI S RADOM NA DALJINU Aleksandra Jagarinec 490 SOCIJALNA INKLUZIJA-PROJEKT Jasmina Zadravec 496 PECENJE MEDENJAKA-PROJEKT Jasmina Zadravec 504 KREATIVNOST NA SATOVIMA LIKOVNE UMJETNOSTI NA OSNOVNOJ ŠKOLI S PRILAGOĐENIM PROGRAMOM Ela Leskovšek 516 UCENJE PISANJA UZ POMOC FONOMSKE METODE Andreja Živko-Rožman 527 MENTALNO ZDRAVLJE UCENIKA Valentina Bolcevic Novak Gabrica Dvekar-Bešenic 533 PROBLEMSKO UCENJE NA DALJINU Tanja Jagarinec 544 NADARENI UCENICI SUKREIRAJU SPORTSKI DAN Božena Idžojtic 549 NASTAVA TJELESNOG ODGOJA NA DALJINU Božena Idžojtic 562 STRATEGIJE UCENJA CITANJA ZA POUCAVANJE POVIJESTI – UPOZNAVANJE SREDNJOVJEKOVNIH SLOJEVA Bojana Murko 575 FILMOVI I POVIJEST 8 Bojana Murko 584 RANO UVOĐENJE UCENIKA U KONSTRUKTIVNO RJEŠAVANJE KONFLIKTA Dalija Cosic 595 PJETLIC TRAŽI SRECU-AUTORSKA PRICA Alja Benkoc Sušnik 607 UCENJE NJEMACKOG JEZIKA OD OSNOVNE ŠKOLE DO DRŽAVNE MATURE Geriena Karacic 617 SNIMANJE VLOGOVA KAO OBLIK RADA S NADARENIMA U NASTAVI ENGLESKOG JEZIKA Dragica Kolednik PROJEKT PASAVCEK U 4. RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE Nina Urška Cafuta 637 627 Strucni rad PROFESIONALNI IDENTITET ŠKOLSKOG PEDAGOGA Nikola Vukovic,prof. Osnovna škola Đurdevac Sažetak: Od samog pocetka uvodenja školskog pedagoga u odgojno-obrazovni rad pitanja oko identiteta i profesionalnog djelovanja stalno su aktualna. Definiranje uloge i podrucja njegovog rada aktualne su i danas, a posebno u vrijeme školskih reformi i sadašnje situacije vezane za razlicite modele izvodenja nastavnog procesa. Školski pedagog stalno je ukljucen u pedagoški proces i to od planiranja, programiranja i neposrednog izvodenja do pracenja, analiziranja i vrednovanja istog. Njegova temeljna uloga unapredivanje je rada škole te doprinos razvoju škole u kojoj radi, pa i šire. Tu ulogu ostvaruje kroz razlicita podrucja djelovanja. Neposredni rad školskog pedagoga sa sudionicima odgojno-obrazovnog procesa ostvaruje se u razlicitom kontekstu školskog i izvanškolskog okruženja. Radna sredina u kojoj djeluje važan je kontekst za uspješno ostvarivanje njegovog profesionalnog identiteta. Uspješnost rada ogleda se i u uspješnosti rada škole te njezinih prepoznatljivih odlika kao što su programi, opremljenost škole, kultura škole, ucitelji, drugi strucni suradnici i ravnatelj škole. Školski pedagog u suradnji s ostalim sudionicima nastavnog procesa doprinosi ostvarivanju zajednicke školske misije i vizije, ciljeva, kurikuluma i ishoda koji dovode do što boljih postignuca svakog ucenika. Profesionalni identitet školskog pedagoga gradi se kroz njegove osnovne uloge u planiranju i projektiranju, informiranju, savjetovanju, istraživanju, analiziranju i unapredivanju odgojno-obrazovnog rada. Rad bi trebao odgovoriti na pitanje Tko su školski pedagozi, odnosno što ih cini profesionalcima? Ovaj rad bavi se mogucnostima doprinosa školskog pedagoga na podrucju ucinkovite škole, a time i jacanju njegovog profesionalnog identiteta. Kljucne rijeci: identitet, profesionalnost, školski pedagog, ucinkovita škola 1. Razvojni put profesije školskog pedagoga Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeca pocinje zapošljavanje prvih pedagoga u školama. Zakon o osnovnoj školi iz 1964. godine obvezuje zapošljavanje pedagoga u škole. U 111. clanku navedenog Zakona o osnovnoj školi navodi se: „ …u svrhu što uspješnijeg ostvarivanja odgojno-obrazovnih ciljeva škole, proucavanja i unapredivanja odgojno-obrazovnog rada i rada pomaganja direktoru škole u provodenju instruktivno-pedagoških zadataka…škola zapošljava pedagoga.“ Ubrzo je zapocelo kontinuirano obrazovanje školskih pedagoga na fakultetu u Zagrebu i Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi u Rijeci. Osam godina od zapošljavanja prvog pedagoga u osnovnoj školi donesen je Orijentacijski program rada školskog pedagoga. Intenzivno proucavanje njegovog rada, izdavanje strucne literature kao i pisanje knjiga o radu školskog pedagoga pocinje iza 1970. godine. Do te godine isticalo se da je njegova uloga pomaganje ravnatelju škole, a vladalo je i mišljenje da je pomocnik ravnatelja. Osnovna uloga pedagoga na taj nacin gubi smisao i on se smatra kao rukovodeci kadar u školi što nije bila svrha uvodenja pedagoga u škole. Ladislav Bognar 1972. godine ulogu pedagoga vidi u tome što ce pedagog „…predstavljati sponu izmedu nauke i prakticne djelatnosti, te zahvaljujuci svom obrazovanju, moci pratiti razvitak pedagoške znanosti i biti sposoban u sredini u kojoj djeluje primjenjivati nauku.“ [3] Vidljiva je promjena u shvacanju rada školskog pedagoga. Unapredenje neposrednog rada i povezivanje znanosti i školske prakse u fokusu su njegovog rada. Osim rada s ucenicima, sve se više naglašava i neposredni rad s uciteljima. Objavljivanjem „Metodike rada školskog pedagoga“ vodeceg pedagoga Vladimira Jurica, jaca uloga školskog pedagoga, a time i profesionalizacija rada. Naglašava se suradnja sa strucnim suradnicima u školi, roditeljima i vanjskim sudionicima neposrednog rada, govori se o njemu kao strucnom suradniku. Pocetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, školski se pedagog spominje u kontekstu razvojno-pedagoške službe koja ima cilj unapredenja neposrednog rada u školi te otvaranje škole prema okruženju u kojem ista djeluje. Važni trenutak u razvoju radnog mjesta školskog pedagoga je 1986. godina kada je donesena Koncepcija razvojno pedagoške službe. U dokumentu se istice: „Razvojna pedagoška funkcija ostvaruje se u svakoj odgojno-obrazovnoj organizaciji, a svojim razvojno-istraživackim i inovacijskim karakteristikama usmjerena je na stalno unapredivacko djelovanje na podrucju odgojno-obrazovnog rada.“ [14] Organizacijske sposobnosti školskog pedagoga važne su za uspješan neposredni rad s ucenicima kao i ostvarivanje plana i programa škole u cjelini. O razvoju smisla školskog pedagoga za organizaciju rada u školi i provodenju ideja u djelo, Juric piše: „Pedagog prije svake odluke treba da razumije, a zatim psihološki tretira sve vrste ljudskog ponašanja, ne ispoljavajuci autoritativno ponašanje ili socijalne pritiske kojima bi podvrgnuo suradnika.“[5] Koordinacija rada i suradnicki odnosi unutar škole i izvan nje važan su dio poslova školskog pedagoga. U ulozi koordinatora pojedinih aktivnosti, pokazuje svoje organizacijske i suradnicke kvalitete, a posebno ulogu voditelja pojedinog rada: „Vodenje je utjecaj na ljude koji ih treba navesti da promjene svoja stajališta i smjer ponašanja, što znaci da je to proces u kojemu osoba utjece na druge, inspirira, motivira i usmjerava njihove aktivnosti u smjeru ostvarenja ciljeva.“[6] Školski pedagog mora posjedovati i razvijati uspješnu komunikaciju, a posebno pedagošku komunikaciju. Pod pojmom pedagoške komunikacije podrazumijeva se prenošenje, priopcavanje, izlaganje, primanje, razmjena poruka kao i uspostavljanje odnosa medu sugovornicima u odgojno-obrazovnom procesu. Osnovna funkcija rada je unapredenje rada i razvoj, cemu doprinose inovacije i istraživacki rad u radu školskog pedagoga. U tom razdoblju valja spomenuti Milu Silova koji u svojim radovima polazi od teorija razvoja društva, škole i licnosti, a posebno od teorije sustava. Akcijska istraživanja u radu školskog pedagoga zauzimaju sve veci prostor i imaju cilj unapredenja pedagoške prakse. Stjepan Stanicic 1989. godine u svojoj knjizi Razvojno-pedagoška djelatnost u školi naglašava timski rad školskog pedagoga i potrebu za formiranjem strucnih timova u školi. Razvojnu pedagošku službu operativno definira kao „tim strucnjaka razlicitih profila kojemu je temeljna funkcija da anticipira, potice, usmjerava razvoj i unapreduje cjelokupnu odgojno-obrazovnu djelatnost škole, na osnovi znanstvenih spoznaja… Strucnu jezgru razvojno-pedagoške djelatnosti cine specijalizirani strucnjaci kao što su: pedagog, psiholog, programer, socijalni radnik, defektolog i bibliotekar-informaticar“.[10] Nakon 1990. godine zapocinje intenzivan razvoj uloge školskog pedagoga. Na fakultetima u Zagrebu i Rijeci nastaju strucno-znanstveni radovi i mnogobrojne knjige koje opisuju njegov rad i ulogu. O promjenama u Koncepciji razvojno-pedagoške službe u razdoblju od 1990. do 2000. godine pisali su mnogi pedagozi, a najviše Juric, Mušanovic, Stanicic, Bognar, Vrgoc, Lavrnja, Matijevic, Silov i drugi. Ministarstvo prosvjete i športa RH i Prosvjetno vijece 2002. godine tiskalo je publikaciju Razvojno-pedagoška djelatnost u: Koncepcija promjena odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. U navedenoj publikaciji navodi se suvremeni pogled na ulogu školskih pedagoga. Osnovne funkcije razvojne djelatnosti školskog pedagoga, prema tom su dokumentu sljedece: „operativna, studijsko-analiticka, informativna, instruktivna, savjetodavna, terapijska, supervizijska, istraživacka i normativna.“ [8] Nakon te godine pa sve do danas, u znanstvenim i strucnim radovima i prikazima prakse, govori se o školskom pedagogu kao profesionalcu. Naglasak je na suradnickim odnosima, timskom radu, inovacijama i poticanju razvoja neposrednog rada u školi i izvan škole. Profesija rada školskog pedagoga temelji se na znanosti i znanstvenim disciplinama te na neposrednoj praksi. „Za pedagoge u praksi nedvojbeno su relevantne discipline kao što su: opca pedagogija, školska pedagogija, didaktika, metodologija pedagoškog istraživanja, pedagoška i razvojna psihologija, sociologija obrazovanja i metodika rada pedagoga.“ [11] Šezdeset godina nakon uvodenja školskog pedagoga u škole, osim profesionalizacije struke, sve više se govori o funkciji pedagoškog vodenja škole, odnosno o školskom menadžmentu. Kljucna zadaca školskog pedagoga je vodenje škole zajedno s ravnateljem. To ne znaci da je on pomocnik ravnatelju, vec je dio školskog tima. Rukovodenje i pedagoško vodenje škole traži specificna znanja i vještine koji bi osigurali uspješno i kvalitetno postizanje odgojno-obrazovnih ciljeva. Buduci da je osnovni zadatak menadžmenta voditi organizaciju prema ispunjenju ciljeva [5], sukladno postojecoj društvenoj situaciji, došlo je vrijeme da i odgojno-obrazovne ustanove, što ukljucuje i škole, postupno uvode pedagoški menadžment radi postizanja što bolje kvalitete. 2. Školski pedagog i suštinske promjene u obrazovnom sustavu U posljednjih dvadesetak godina bili smo svjedoci nekoliko reformskih pokušaja koji su obilježili obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo prosvjete i športa još 2002. godine izradilo je Projekt hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava za 21. stoljece. Taj dokument nije usvojen u Hrvatskom saboru i poslan je na doradu. Uslijed promjene vlasti dorada navedenog Projekta nije napravljena i dokument je propao. Nakon toga svjedocili smo reformi koja je bila usmjerena na izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa 2005. godine intenzivno je radilo na navedenoj reformi. Nastavak reforme bio je do 2011. godine kada je uslijedila izrada Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opce obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. U Hrvatskom Saboru 2014. godine usvojena je Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije nakon cega se zapocelo s Cjelovitom kurikularnom reformom cemu i danas svjedocimo. Nažalost, do 2019. godine nismo svjedocili uspjehu navedenih reformi jer niti jedna nije u potpunosti ostvarena. Projekt Ministarstva znanosti i obrazovanja „Škola za život“ trenutno je u eksperimentalnoj fazi. Intenzivno se radi na uvodenju novih kurikula za sve predmete te na pojacanom strucnom usavršavanju ucitelja, strucnih suradnika i ravnatelja. Za uspješnu provedbu obrazovne reforme i postizanje kvalitete obrazovanja, potrebno je osposobiti ucitelje i strucne suradnike za kvalitetnu nastavu, izabrati kvalitetne ucitelje i strucne suradnike za nositelje reformskih procesa te osigurati kvalitetne uvjete za ucenje svih ucenika. Školski pedagog u svom radu svakako treba odabrati najbolje iz predloženih reformskih projekata i u neposrednom radu s ucenicima, uciteljima i ostalim strucnim suradnicima raditi na reformi u vlastitoj školi. Govorimo o unapredenju školske prakse, provodenju malih akcijskih istraživanja, školskih projekata i stvaranju prepoznatljivosti škole. Školski pedagozi prakticari trebaju u svojim planovima i programima rada promišljati o kvaliteti obrazovanja i uvoditi inovacije s ciljem unapredenja neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Na njemu je velika odgovornost kao jednog od nositelja školskog strucnog usavršavanja. U odnosu na ucenike, školski pedagog zajedno s ravnateljem i uciteljima treba osigurati kvalitetnu nastavu u kojoj ce ucenik biti aktivan nositelj procesa i biti u poziciji da i sam poucava. Nastava predstavlja kljucnu pretpostavku za kvalitetu procesa ucenja ucenika. Prema tome, suštinske promjene mogu se ostvariti samo vodeci racuna o tome što se dogada na nivou škole. Školski pedagog kao inicijator promjena treba i osobno sudjelovati u tim promjenama i na kraju zajedno sa svim sudionicima vrednovati reformske napore. Primjere dobre prakse svakako treba prezentirati izvan škole, a posebno na županijskim strucnim vijecima kao i državnim skupovima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja. U radu s uciteljima i strucnim suradnicima, školski pedagog svakako treba staviti naglasak na jacanje ucitelja i njihovih kompetencija. Važno je za sve odgojno-obrazovne djelatnike da prepoznaju cinjenice koje su bitne za odredeno podrucje i da ih prilagode ucenicima. Naglasak na strucnom usavršavanju je i na pracenju i vrednovanju rada ucenika te davanju povratnih informacija kako bi oni mogli što samostalnije sudjelovati u nastavnom procesu. Kada se govori o povratnim informacijama, one svakako trebaju biti što kvalitetnije i pravovremene. Dio pedagoških radionica, debata i panel diskusija u okviru školskih strucnih aktiva svakako se treba odnositi na motivaciju za rad, uvodenje inovacija i poucavanje ucenika da aktivno sudjeluju u svim etapama nastavnog procesa. Ovaj dio školski pedagog svakako treba odraditi u timu s ostalim strucnim suradnicima, a prvenstveno sa strucnim suradnicima psiholozima. Kvalitetna suradnja i rad u timu osigurava primjer dobre inkluzivne prakse gdje je svaki clan tima važan i ima svoju ulogu. Kvalitetnim suradnickim radom u kojem je svaki clan sudjeluje djelotvorno, motivirano i iskreno može se postici puno više, nego pri individualnom, odvojenom radu. Uzimanjem u obzir tudih mišljenja i prijedloga, stvara se pouzdano i kvalitetno okruženje koje pospješuje suradnju izmedu strucnjaka. [2] Kvalitetna nastava prepoznaje se u ucionicama u kojima ucitelji vjeruju u mogucnosti svojih ucenika i pomažu im postici uspjeh sukladno tome. Jedna od tema koju školski pedagozi trebaju uvrstiti u podrucje strucnog usavršavanja je postavljanje ciljeva i ishoda ucenja. Ucitelji koji postavljaju izazovne ciljeve i naglašavaju ishode ucenja doprinose kvaliteti ucenja. Osim obrazovnih sadržaja, važan je i odgojni trenutak nastavnog procesa jer krajnji cilj obrazovanja nije dobra ocjena i kolicina usvojenih podataka, vec razvoj životnih vrijednosti, kompetencija potrebnih za samostalnost u ucenju i radu, kriticko razmišljanje i sudjelovanje ucenika u svakodnevnim nastojanjima da se njihovo okruženje mijenja na bolje. Školski pedagog u svom radu potice ucitelje i strucne suradnike na kvalitetno i stalno strucno usavršavanje. Osim tradicionalnih oblika strucnog usavršavanja, predavanja i radionica, potrebno je naglasak staviti na promišljanje o pedagoškoj praksi, uvodenju inovacija, zajednickom pracenju inovacija, suradnickom ucenju medu uciteljima što je usmjereno na razvoj kreativnosti ucitelja, suradnickih i refleksivnih kapaciteta ucitelja i strucnih suradnika. Zajednicki školski projekti i akcijska istraživanja u školi mogu unaprijediti rad na podrucju strucnog usavršavanja. Kako bi školski pedagog mogao kvalitetno voditi i koordinirati reformske procese u školi, mora se i sam usavršavati. Suradnjom sa znanstvenicima obrazovanja i njihovim povremenim ukljucivanjem u rad škole u smislu povezivanja teorije i prakse, dolazi se do kvalitete obrazovanja. Tu svakako dolazi do izražaja uloga pedagoga kao koordinatora na pojedinim aktivnostima. I na kraju valja istaknuti suradnju školskog pedagoga i ravnatelja. Vodenje škole i kreiranje školskih programa, projekata i kurikuluma pretpostavlja dobru suradnju i timski pristup radu ravnatelja i pedagoga. Samo dobrom suradnjom, stvaranjem vizije i misije škole i organizacijom školskih timova za kvalitetu mogu se provesti obrazovne reforme u kojima je krajnji rezultat obrazovnog procesa uspjeh ucenika, njegov napredak i razvoj. 3. Djelovanje školskog pedagoga na podrucju stvaranja ucinkovite škole Reformski procesi tijekom povijesti razvoja školstva nastojali su, a i danas još više nastoje stvoriti kvalitetnu, uspješnu i nadasve ucinkovitu školu. Kada govorimo o ucinkovitoj školi onda se misli na školu koja ima jasno odredenu viziju, kvalitetan uciteljski kadar koji vjeruje da svaki ucenik može postici uspješan rezultat te strucni tim koji pomaže ravnatelju u stvaranju prepoznatljive kulture škole temeljene na zajednickom radu s ciljem ucenja i profesionalnog razvoja svih sudionika nastavnog procesa. Ucinkovitu školu karakterizira i stupanj ostvarenosti postavljenih ciljeva. Ucinkovitost škola definira se sukladno razlicitim kriterijima za procjenu ucinkovitosti kao što su produktivnost, adaptibilnost, ukljucenost, kontinuitet, upravljanje kvalitetom, zadovoljstvo, suradnja s dionicima. [1] Ucinkovitost škole može se promatrati na nivou razrednog odjela, pojedine škole u cjelini ili škola na nacionalnoj razini. U ovom radu govori se o ucinkovitosti jedne škole u kojoj radi strucni suradnik školski pedagog. Školski pedagog kao strucni suradnik koji ima najšire podrucje djelovanja ima važnu ulogu da u suradnji s ravnateljem škole potice sve sudionike rada u školi na povezanost, timski rad i medusobnu suradnju. U radu s uciteljima i ostalim strucnim suradnicima ima ulogu promicanja standarda kvalitete tako da svi sudionici prihvate iste standarde i zajednicki unapreduju kvalitetu nastavnog procesa. U radu s ucenicima prati njihovo napredovanje, identificira darovite ucenike kao i ucenike kojima je potrebna dodatna pomoc te u suradnji s uciteljima i ostalim strucnim suradnicima pronalazi primjerena rješenja za nastavak školovanja svih ucenika. Jedno od važnih podrucja rada školskog pedagoga s ucenicima je ucenje. Najcešce se ova tema ostvaruje kroz predavanja i radionice na satu razrednika. Znanja i vještine o tome kako djelotvorno uciti valja steci što ranije. Strategije i vještine ucenja treba uvježbavati u okviru pojedinog nastavnog predmeta, ali je moguce o tome poucavati ucenike i na satovima razrednih odjela. Upravo zato sat razrednika važan je kako bi razrednik i/ili školski pedagog ucenicima ukazao na to kako nauceno mogu upotrijebiti i poboljšati svoje vještine ucenja. Uciti kako uciti jedna je od 8 kljucnih kompetencija koja se nalazi u Preporuci o kljucnim kompetencijama za cjeloživotno ucenje koju je usvojilo Vijece Europske unije i Europski parlament 2006. godine.[13] Važna je uloga školskog pedagoga rad s roditeljima ucenika kao i s vanjskim sudionicima ukljucenima u odgojno-obrazovni proces, a s ciljem prezentacije škole i školskih nastojanja da se nastavni proces osuvremeni i prilagodi ucenicima kako bi oni što uspješnije prema svojim mogucnostima postigli uspjeh u ucenju i radu. Ovako izdvojene uloge školskog pedagoga stavljaju u položaj inovatora i koordinatora pedagoškog razvoja škole koji dovodi do ucinkovite škole. Postavlja se temeljno pitanje, kako školski pedagog može doprinijeti ucinkovitoj školi? U prvom redu njegov plan i program rada treba imati jasnu orijentaciju. U svom programu školski pedagog afirmira misiju škole i zajednicku viziju koju je odredio školski tim za kvalitetu. Kroz planirane sadržaje priprema podlogu za što uspješnije ostvarivanje ishoda ucenja i rada kako bi ucenici bili što uspješniji, a ucitelji razvili svoje profesionalne kompetencije. Važno je da svaki školski pedagog ima visoka ocekivanja od svih sudionika u neposrednom nastavnom procesu. Tijekom svog neposrednog rada s ucenicima afirmira ocekivanja od ucenika i to prema njihovim sposobnostima. U skladu s tim, od ucitelja ocekuje i potice ih na individualizaciju i diferencijaciju pristupa u radu s ucenicima te ih osposobljava za objektivno sagledavanje sposobnosti svakog ucenika. Od školskog pedagoga ocekuje se ucinkovito vodenje kroz neposredni rad s ucenicima i uciteljima na nacin da ih potice na donošenje odluka važnih ucenje, rad i za školu u cjelini. U sklopu strucnog usavršavanja u školi potice ucitelje na inovacije, kreativnost, stvaranje novih strategija ucenja i poucavanja, a time i donošenje odluka važnih za školu. Samo kreativnim i inovativnim pristupom ostvarivanju nastavnog procesa stvaraju se uvjeti za unapredenje rada škole i gradi se njezina prepoznatljiva kultura. Stvaranjem malih školskih timova postiže se ucinkovitost u radu, a time se afirmira i kolegijalno vodenje u školi. Jedna od odlika ucinkovite škole je suradnja i komunikacija. Školski pedagog kao strucni suradnik najcešce je koordinator na ostvarivanju razlicitih programa, školskih projekata i zajednickih aktivnosti. Njegova zadaca je u okupljanju ucitelja u male timove koji ce kroz medusobnu komunikaciju, suradnju i rasprave stvarati nove ideje i dovesti do unapredenja odgojno-obrazovne prakse. Savjetodavni rad i komunikacija sa svim sudionicima nastavnog procesa svakako doprinosi kulturi medusobnog povjerenja, pomaganja, dijeljenja primjera dobre prakse, a time i dijeljenja znanja. Kao strucni suradnik i profesionalac, školski pedagog skrbi o zakonskoj utemeljenosti rada škole, školskih programa i kurikuluma. Temeljna zadaca je informirati ucitelje, strucne suradnike, ucenike i roditelje o svim novinama koje se odnose na rad škole i provedbu školskih propisa i pravilnika. Te svoje zadace školski pedagog ostvaruje putem predavanja, radionica, informativnih panoa, brošura ili neposredno u razgovoru sa sudionicima odgojno-obrazovnog rada iz škole ili izvan nje. Svakako treba spomenuti i savjetodavni rad školskog pedagoga, a posebno na podrucju osobnog razvoja ucitelja kao i rješavanju svakodnevnih školskih problema ili raznih stresora. Jedan od najcešcih izvora nastavnickog stresa i u osnovnoj i u srednjoj školi jesu „teški“ roditelji, zatim razredna (ne)disciplina, konflikti s kolegama, brze promjene u informacijskoj tehnologiji i nasilje medu ucenicima. Strategije za rad s uciteljima koji su pod stresom su redovni savjetodavni razgovori, organiziranje pedagoških radionica ili predavanja na temu stresa, strucna usavršavanja, hospitacije, kvalitetna suradnja, timski rad, ugodna radna atmosfera, dobri medusobni odnosi, supervizija i metoda medijacije.[4] U radu s uciteljima, a posebno s uciteljima pripravnicima, zalaže se za jasno odredivanje ciljeva i zadaca rada kao i ishoda ucenja koji ce biti jasni svim sudionicima nastavnog procesa. Važno je istaknuti stalnu primjenu individualizacije i diferencijacije nastavnog procesa s ciljem da svi ucenici prema svojim sposobnostima postignu uspjeh u radu te da usvoje predvidene ishode rada u školi. Da bi se to postiglo školski pedagog treba stalno isticati potrebu da se vrednovanje i samovrednovanje integrira u cjelokupni nastavni proces kako za ucenike tako i za ucitelje. Uspješna i ucinkovita škola prepoznaje se po tome što ucitelji dobro poznaju i primjenjuju strategije koje jamce uspjeh. Ucitelji u svom radu s ucenicima primjenjuju poticajne oblike i metode rada kako bi ucenici mogli svaki prema svojim mogucnostima ostvariti postavljene ishode ucenja. Tu je jako važna integracija i inkluzija ucenika s odredenim teškocama kao i rad s darovitim ucenicima. Školski pedagog tijekom svog rada prati rad ucenika i ucitelja, prati razvoj i napredovanje ucenika s ciljem prikupljanja dokaza o razini kvalitete nastavnog procesa u školi. O vezi školskog pedagoga s nastavom Juric navodi „Povezanost s nastavom omogucuje pedagogu kompleksniji utjecaj na nastavu. Uocavanjem, pracenjem i mijenjanjem pojedinih važnih cinilaca, pedagog u suradnji s uciteljem može neposredno i posredno utjecati na uspjeh ucenika u nastavi.“ [5] Nakon posjeta nastavi važno je pravovremeno dati povratne informacije uciteljima o kvaliteti njihova rada, komunikacije s ucenicima, dobivenim rezultatima u odnosu na postavljene ishode ucenja i rada. Jako je važan i rad s uciteljima na vrednovanju postignuca ucenika te njihovo provjeravanje rada ucenika. Osim brojcanih ocjena važno je opisno pracenje i vrednovanje rada ucenika te je jedna od uloga školskog pedagoga rad s uciteljima na unapredenju vrednovanja, a pogotovo davanja pravovremenih i jasnih povratnih informacija ucenicima. Velik dio rada školskog pedagoga s uciteljima odvija se kroz zajednicke aktivnosti na školskim strucnim aktivima. On, zajedno s voditeljima školskih strucnih aktiva, identificira potrebe profesionalnog razvoja ucitelja. Nakon odabira tema i podrucja rada izraduje se plan i program strucnog usavršavanja u školi. Osim predavanja i pedagoških radionica, važan dio strucnog usavršavanja ostvaruje se prikazom dobrih primjera iz prakse, zajednickim analizama i vrednovanjem ostvarenih aktivnosti, izradom baze podataka o pojedinim aspektima nastavnog rada i stvaranjem zajednica ucenja. Profesionalni razvoj svih djelatnika u školi temelji se na zajednickim ciljevima postavljenim u školskom kurikulumu, ostvarivanju školske vizije i misije kao i na osobnom profesionalnom razvoju svakog pojedinca. Uspješnost i ucinkovitost škole ogleda se i u napredovanju ucitelja i strucnih suradnika u viša zvanja, objavljenim strucnim radovima, dijeljenju primjera dobre prakse kao i raznolikošcu aktivnosti koje ucitelji i strucni suradnici rade u školi i izvan nje. Profesionalni rast i razvoj ucitelja i strucnih suradnika moguc je u školi cije vodstvo, a posebno ravnatelj škole, stalno motivira i podupire napredovanje svakog pojedinca. U školskom okružju koje je poticajno za ucenje svih sudionika, ucenika i ucitelja, razvija se medusobno povjerenje, jaca komunikacija, a samim tim i produktivnost zajednickog rada i ucenja. Mogucnosti doprinosa školskog pedagoga na ovom podrucju su velike. Kao strucni suradnik potice povezanost izmedu ucenika i ucitelja, škole i roditeljskog doma te škole i okruženja u kojem škola djeluje. Školski pedagog potice stvaranje ugodnog školskog okružja u kojem svi dolaze do izražaja i koriste svoje potencijale kako bi došli do dobrog uspjeha. Posebnu pažnju treba posvetiti ucenicima s teškocama u razvoju, ucenicima koji imaju odredene zdravstvene teškoce kao i svakom pojedincu koji treba dodatnu pomoc ucitelja. Školski pedagog treba poticati unapredenje personaliziranog odnosa s ucenicima koji imaju poteškoce ne samo u školi vec i u obitelji. Jedan od pokazatelja ucinkovite škole je ukljucenost obitelji i zajednice u rad škole. Školski pedagog jedini je strucni suradnik koji od pocetka školovanja do završetka osmog razreda prati rad i razvoj ucenika, suraduje s njegovim roditeljima te zajednicom u kojoj škola djeluje. U svom radu analizira i utvrduje stupanj suradnje škole s okruženjem, predlaže nove oblike suradnje, potice ucitelje na ukljucivanje vanjskih suradnika i roditelja u neposredni rad s ucenicima, a sve s ciljem pripremanja ucenika za ukljucivanje u život zajednice u kojoj stanuje. Strucna suradnja školskog pedagoga s uciteljima ogleda se u kreiranju razlicitih programa za ukljucivanje roditelja i vanjskih suradnika u neposredni rad škole. Isto tako u suradnji sa clanovima školskog strucnog tima, projektira dugorocni razvoj škole i školskih projekata koji ukljucuju vanjske suradnike. Pobrojani su samo neki elementi koji karakteriziraju ucinkovitu školu te ulogu školskog pedagoga u unapredenju istih. Važno je napomenuti da se ucinkovita škola stalno mijenja i razvija na dobrobit svih koji rade u njoj. Na tom putu promjena važna je uloga školskog pedagoga kao strucnjaka za razvoj i unapredenje rada škole. On kao clan i najcešce kao koordinator školskog tima za kvalitetu zajedno s ostalim clanovima svoj rad treba usmjeriti na analizu postojeceg stanja u školi i predlaganje mjera za unapredenje rada kako bi škola postala ucinkovitija. Neki od pokazatelja ucinkovite organizacije škole su: opremljenost škole nastavnim sredstvima i pomagalima, broj specijaliziranih ucionica, broj izbornih predmeta, izvannastavne aktivnosti u školi, organizacija izvanucionicke nastave, terenske nastave, izleta i školskih ekskurzija, vrste programa koje se provode u školi (preventivni, ekološki, volonterski, sportski, kulturno-umjetnicki…), ukljucenost škole u neke od EU projekata ili programa, ostvarivanje vlastitih projekata i programa u koje se mogu ukljuciti i druge škole. Osim nabrojenog pokazatelj ucinkovite škole mogu biti i didakticki pristupi i strategije koje strucni suradnici i ucitelji primjenjuju u radu s ucenicima. Tu se misli na ideje i kreativne uratke ucitelja i strucnih suradnika kao što su: izrada digitalnih sadržaja, nastava putem društvenih mreža, online kvizovi, prezentacije za nastavu, online portali (e Twininig, Baltazar…) te korištenje obrazovnih platformi kao što su Edmondo, Nearpod itd. Školski pedagog ima zadacu inicirati promjene, stvarati male školske timove koji ce u svom podrucju djelovanja stvarati nove ideje i didakticke materijale te motivirati ucitelje i strucne suradnike za što vecu podršku na putu promjena i inovacija u školi. Osim toga školski pedagog sudjeluje u vrednovanju rada te rezultate vrednovanje zajedno sa sudionicima primjenjuje u daljnjem radu. Ucinkovita škola prepoznaje se po jasno postavljenim ciljevima, zajednickoj misiji i viziji razvoja, a školski pedagog kao strucni suradnik itekako može doprinijeti unapredenju rada škole. 4.Izgradnja identiteta školskog pedagoga Od prvog dana zapošljavanja u školi pocinje razvojni put svakog školskog pedagoga, a time i stvaranje prepoznatljivog profesionalnog identiteta. Pocetak profesionalnog puta zapocinje pripravnickim stažem i polaganjem strucnog ispita. Tijekom prve godine rada uz pomoc mentora, školski pedagog vec pokazuje svoje profesionalne interese i smjer kojim ce se graditi njegova profesija. Strucni ispit prva je stepenica potvrde njegovog rada. Daljnji put ovisi o spremnosti školskog pedagoga na ucenje i strucno usavršavanje. Individualno strucno usavršavanje temelj je za rast i razvoj profesije, a sudjelovanje u razlicitim oblicima kolektivnog usavršavanja u školi i izvan nje nadogradnja su cjelokupne izgradnje školskog pedagoga. Uspjeh u strucnom usavršavanju ovisi o uvjetima u kojima pedagog radi, potpori ravnatelja škole te strucnoj pomoci kolega iz drugih škola, viših savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje kao i potpori Ministarstva znanosti i obrazovanja. Važno je istaknuti i mogucnost napredovanja u struci. Upravo je u tome motivacija za bolji rad, stvaranje novih strategija, povezivanje s pedagozima prakticarima i pedagozima znanstvenicima te ukljucivanje u razlicite projekte koji doprinose unapredenju rada. Profesionalni identitet školskog pedagoga ogleda se u rezultatima njegova rada, korištenju novih alata kojima se služi u svakodnevnom radu, nacelima kojih se pridržava u radu s ucenicima, uciteljima i vanjskim suradnicima. Od pocetka uvodenja školskog pedagoga u škole pa sve do danas, njegova je temeljna uloga razvojno-pedagoška djelatnost sa svrhom unapredenja odgojno-obrazovnog procesa u kvalitetnoj i ucinkovitoj školi u kojoj ucenici prema svojim mogucnostima postižu uspjeh. Dakle, svoj profesionalni put gradi u ucinkovitoj školi koja ima sve karakteristike ucece organizacije. Pedagozi bi trebali poboljšati sustav funkcioniranja pedagoškog procesa po shemi: planiraj, provedi, provjeri i djeluj.[7] To znaci da školski pedagog treba svaku svoju aktivnost pažljivo planirati kako bi ostvarenje iste bilo što uspješnije. Nakon toga slijedi vrednovanje u kojem usporeduje planirano s ostvarenim. Dobivene rezultate analize i vrednovanja koristi za unapredenje rada. Profesionalni identitet gradi se na temeljima zadovoljstva poslom kojeg obavlja školski pedagog u ucinkovitom okruženju i sa suradnicima koji su spremni na pomoc i unapredenje rada. Profesiju školskog pedagoga moguce je razmatrati iz nekoliko podrucja koja je na prepoznatljiv nacin obilježavaju. Jedno se podrucje odnosi na prednosti njegovog djelokruga rada i doprinos obrazovanja kvaliteti življenja, drugo na promjene koje se dogadaju u sklopu procesa odgoja i obrazovanja te statusa, dok se trece podrucje dotice motivacije za posao i rad strucnog suradnika školskog pedagoga. Za razvoj profesionalnog identiteta školskog pedagoga važna je i percepcija okruženja u kojem on djeluje te obrazovna politika nadležnog ministarstva koje kreira odgojno-obrazovnu politiku. Poznato je da je kvaliteta odgojno-obrazovnog sustava prije svega ovisi o kvaliteti ucitelja i strucnih suradnika. To dakako ne znaci kako je svaki ucitelj ili svaki školski pedagog u stanju doprinijeti kvaliteti ucenja svojih ucenika, a još manje da o kvaliteti pojedinih ucitelja i školskih pedagoga ovisi kvaliteta obrazovnog sustava. Podrucje strucnog usavršavanja, unapredenje kulture škole i izgradnja kvalitetne škole jedno je od važnih podrucja i izazova u radu školskog pedagoga. Kad govorimo o izgradnji njegovog profesionalnog identiteta moramo spomenuti reformska nastojanja u proteklih tridesetak godina. Reforme su se uglavnom odnosile na promjenu nastavnih planova i programa te predmetnih kurikuluma. Manje se pažnje, gotovo nimalo, posvetilo pitanjima o tome kako postici da u školama imamo što više izvrsnih ucitelja i školskih pedagoga. Postoji nekoliko puteva da bi se stvorio prepoznatljiv identitet školskog pedagoga. Za pocetak valjalo bi poraditi na upisu najboljih studenata na uciteljske studije, studijske kurikulume osuvremeniti i uciniti kvalitetnijim za pripremanje buducih ucitelja i strucnih suradnika. „Krajnje je vrijeme da se studijski programi usklade s potrebnim kompetencijama, a strucno usavršavanje i savjetodavna pomoc optimiziraju.“ [7] Važno je osigurati uciteljima i školskim pedagozima kvalitetno strucno usavršavanje tijekom rada. O svemu tome važnu ulogu imaju Fakulteti i Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Agencija koji prate i podržavaju rad ucitelja i strucnih suradnika. Oblici strucnog usavršavanja školskih pedagoga svakako trebaju biti temeljeni na svakodnevnoj praksi i usmjereni na razvoj suradnickih i inovativnih kapaciteta školskih pedagoga. Takoder je vrlo važno da školski pedagozi preuzmu aktivnu ulogu u ostvarivanju i vrednovanju promjena koje se dogadaju u školstvu, a razlog je taj što oni u svom inicijalnom obrazovanju uce o svim bitnim aspektima odgojno-obrazovnog sustava. Obrazovni sustav Republike Hrvatske prolazi kroz reformsko razdoblje, a reformski tijek ima naziv „Škola za život“. Školski pedagozi trebaju što više sudjelovati u reformskim nastojanjima jer se od njih ocekuje da budu nositelji inovacija u školama. Iz tog razloga moraju biti upoznati s ciljevima europskih i nacionalnih obrazovnih politika te na osnovu svoje prakse u školi ponuditi rješenja koja ce pomoci u reformi odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. 5.Zakljucak Pod profesionalnim identitetom školskog pedagoga mislimo na skup poslova koje obavlja, a koji ga cine posebnim u odnosu na druge strucne suradnike i ucitelje u školi. Profesionalni identitet odreduje njegova orijentiranost u struci, postavljeni ciljevi i zadace, nacela rada kao i niz kompetencija koje posjeduje. Važna odrednica u radu školskog pedagoga su instrumenti koje u svom radu koristi te dokumentacija kojom potvrduje svoje aktivnosti i dokumentira rad. Njegov rad nezamisliv je bez ostalih suradnika u školi, u prvom redu ucitelja, razrednika te ostalih strucnih suradnika s kojima najcešce radi pojedinacno ili u timovima. Bitna odrednica profesionalnog identiteta školskog pedagoga je eticnost. U svom radu uvažava i primjenjuje eticka nacela, a glavni cilj djelovanja je dobrobit svih ucenika. Da bi uspješno gradio profesionalni identitet važni su uvjeti u kojima radi te stalna podrška ravnatelja škole i svih zaposlenika škole. Školski pedagog je suradnik, koordinator, savjetnik, ucitelj, organizator, sudionik nastavnog procesa, istraživac, valorizator i strucnjak za unapredenje odgojno-obrazovnog procesa, ne kao pojedinac, vec u zajedništvu sa svim sudionicima neposrednog odgojno-obrazovnog rada u školi i izvan nje. 6.Literatura 1. Adžic-Bastalic,A. 2018. Ucinkovitost osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad. Filozofski fakultet. Rijeka 2. Beneš,J. (2020), Suradnja izmedu strucnjaka u inkluzivnom obrazovanju,Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb; pregled 5.sijecnja 2021.dostupno https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:185969 3. Bognar, L.1972. Za radikalnije rješavanje uloge pedagoga u osnovnom školstvu. Pedagoški rad. 205-209. Zagreb 4. Dekanic,M. (2019), Uloga pedagoga u prevenciji nastavnickog stresa, Diplomski rad, FF Osijek; pregled; 6.sijecnja 2021. dostupno https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:006192 5. Juric, V. 2004. Metodika rada školskog pedagoga. Školska knjiga. Zagreb 6. Juric, V. 2007. Kurikulum suvremene škole, u: Previšic (ur) Kurikulum. Školska knjiga. 253-307. Zagreb 7. Ledic, J.,Stanicic, S. i Turk, M. 2013. Kompetencije školskih pedagoga. Filozofski fakultet u Rijeci. Rijeka 8. Mušanovic, M. 1999. Kritika koncepcije cjelovitog upravljanja kvalitetom u odgoju i obrazovanju u: Nastavnik-cimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju-Zbornik radova str.243-249. Filozofski fakultet. Rijeka 9. Mušanovic, M., Stanicic, S., Juric, V., Vrgoc, H. 2001. Koncepcija razvojno-pedagoške djelatnosti strucnih suradnika – prijedlog, Školske novine 22, Prilog 9. Zagreb 10. Stanicic, S.1989. Razvojno- pedagoška djelatnost u školi, Zavod za prosvjetno-pedagošku službu. Zagreb 11. Stanicic, S. 2001. Kompetencijski profil školskog pedagoga. Napredak 142(3); 279-295. Zagreb 12. Stanicic, S., Resman, M., 2020. Pedagog u vrticu, školi i domu, Znamen, Zagreb 13. Ugarkovic,V, (2019), Analiza planova i programa sata razrednog odjela razredne i predmetne nastave, Diplomski rad, FF Osijek, pregled; 5.sijecnja 2021.;dostupno; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:141:148278 14. Žužic,S.i Markušic,P. (2017) Percepcija profesionalnog statusa i ugleda pedagoga.U Suvremeni izazovi u radu (školskog)pedagoga, Zbornik u cast Stjepana Stanicica (gl.ur.M.Turk), str 156-176, Rijeka,Filozofski fakultet 15. Koncepcija razvojno-pedagoške djelatnosti. 1986. Prosvjetni savjet Hrvatske. Zagreb Strucni rad TAMAGOTCHI U NASTAVI PROGRAMIRANJA Zoran Hercigonja, mag.edu.inf., V. osnovna škola Varaždin Sažetak Programiranje u nastavi informatike u smislu usvajanja osnovnih programskih struktura, zanimljivije je kada se doda stvarni kontekst. Konkretizacija znanja i vještina ucenika postiže se kroz realni kontekst u kojem je moguce izraditi program to jest algoritam s jasnim i opipljivim rezultatom. Ucenici dodatne nastave informatike pomocu micro:bit tehnologije, odlucili su se za programiranje povijesnog digitalnog uredaja vrlo atraktivnog 90-ih godina prošlog stoljeca. Radi se o Tamagotchi uredaju koji se zbog svoje popularnosti zadržao sve do 2000 godine. Animirani pokreti i primitivna umjetna inteligencija digitalnih kucnih ljubimaca ucenicima se svidjela kao ideja za kreiranje vlastitih digitalnih ljubimaca sa željenim pokretima i ponašanjima. Tako se krenulo u izradu vlastitog Tamagotchi kucnog ljubimca preko micro:bit uredaja koji je u ovome dobio ulogu digitalnog uredaja nalik Tamagotchi uredaju. Kljucne rijeci: Tamagotchi uredaj, digitalni kucni ljubimac, programske rutine 1.Uvod Kako su ucenici na samom pocetku ucenja programiranja i usvajanja osnovnih programskih koncepata iskazali izniman interes i oduševljenje ucenjem preko micro:bit-a rodila se ideja da se u nastavu programiranja ukljuci i ponešto noviji povijesni kontekst programiranja digitalnih uredaja koji su se u pocecima razvoja igara kroz samostalne igrace konzole razvijali i preko popularnog uredaja Tamagotchi. Tamagotchi je bio vrlo popularan uredaj 90-ih godina koji je predstavljao programiranog rucnog kucnog ljubimca poput psa, zeca, macke o kojem je trebalo brinuti koristeci se s nekoliko tipki na samom uredaju. Njegovim utemeljiteljima smatraju se Akihiro Yokoi iz WiZ-a i Aki Maita iz Bandaija. Bandai ga je objavio 23. studenog 1996. u Japanu i 1. svibnja 1997. u ostatku svijeta, ubrzo postajuci jedan od najvecih igracaka za zabavu s kraja 1990-ih i pocetka 2000-ih. Slika 1.Primjer klasicnog Tamagotchi uredaja s crno bijelim monitorom (preuzeto s https://images.app.goo.gl/JqJAEq9RRnLzS9858 ) Tamagotchi nije bio samo hit u smislu novog uredaja nego i programiranih rutina koje su digitalnog kucnog ljubimca pretvarale u inteligentno bice koje je u odredenim vremenskim razmacima odradivalo neke radnje. Tako je tog digitalnog ljubimca bilo moguce dresirati, voditi u šetnju, hraniti, lijeciti jednom rijecju brinuti o njemu kao o pravom kucnom ljubimcu. Ova ideja u nastavi programiranja ucenike je zainteresirala prije svega iz istraživackog aspekta jer su prije samog programiranja rutina ponašanja digitalnog kucnog ljubimca trebali istražiti Tamagotchi uredaj i njegove rutine. To je metodicki bilo opravdano jer su ucenici ucili i usvojili osnovne programske strukture, njihovu funkcionalnost i zadace. Stoga su ih mogli identificirati na temelju naucene funkcionalnosti. Tako su ucenici pretraživali Internet u potrazi za objašnjenjima. Pregledavali su slike, a ponajviše video materijale iz kojih su mogli uociti osnovne programske strukture na temelju rutina ponašanja digitalnih kucnih ljubimaca. Zajedno s uciteljem informatike ucenici su na dodatnoj nastavi informatike identificirali neke od osnovnih programskih struktura i detaljno raspravili algoritme ponašanja digitalnih kucnih ljubimaca. Nakon toga su utvrdili nekoliko najjednostavnijih algoritama ponašanja digitalnih kucnih ljubimaca koje ce isprogramirati pomocu micro:bit aplikacije koristeci se gotovim programskim blokovima. 2.Programiranje vlastitog Tamagotchi digitalnog kucnog ljubimca Na dodatnoj nastavi informatike, dogovoreno je nekoliko kljucnih elemenata koji su predstavljali smjernice u izradi i programiranju vlastitog Tamagotchi digitalnog kucnog ljubimca. Ponajprije ucenici su trebali odluciti kojeg ce kucnog ljubimca izraditi pomocu matrice dioda samog micro:bit uredaja. Zbog jednostavnijeg digitalnog prikaza ucenici su odabirali za digitalnog kucnog ljubimca psa ili žirafu jer je na taj nacin pomocu matrice led dioda bilo moguce stvoriti efekt pokreta tijela digitalnog ljubimca. Ucenici su trebali konstruirati dva algoritma ponašanja odabranog kucnog ljubimca koristeci se osnovnim programskim strukturama (programskim petljama, programskim odlukama i programskim slijedom). Kada bi na micro:bit uredaju odabrali tipku A pokrenuo bi se jedan algoritam ponašanja; odabirom tipke B aktivirao bi se drugi algoritam ponašanja kucnog ljubimca znatno razlicit od prvog. Za izradu algoritama ponašanja, ucenici su imali cetiri školska sata. Algoritme su razvijali samostalno uz mogucnost konzultacija s uciteljem informatike. Vecina ucenika se odlucila za psa kao digitalnog kucnog ljubimca i razvoj algoritama za ponašanje psa. No prije same izrade algoritama i programiranja ucenici su temeljem matrice dioda micro:bit uredaja na papiru izradili presliku te matrice da bi mogli nacrtati likove digitalnog ljubimca psa u pokretu. Takoder u bilježnicama su razradili i dijagram tijeka njihovog programa. Ucenici su morali odrediti pocetni položaj svojeg digitalnog kucnog ljubimca da bi se nakon toga mogla vidjeti razlika prilikom primjene odnosno aktivacije algoritama pokreta. Jedan od boljih primjera programiranog micro:bit digitalnog kucnog ljubimca je pas koji laje prilikom pritiska na tipku A i odlazi prilikom pritiska na tipku B. Slika 2: Pocetni položaj digitalnog kucnog ljubimca psa (prikaz u simulatoru) Pocetni položaj psa sa slike 2 je sjedeci položaj koji se pojavljuje svaki puta kada nije pritisnuta ni jedna tipka. Drugim rijecima pocetni položaj ostaje tako dugo dok se pomocu tipke A ili B na samom micro:bit uredaju fizicki ne aktiviraju programske rutine. Dakle micro:bit uredaj sada predstavlja Tamagotchi digitalni uredaj koji u ovom slucaju ima dvije tipke: A i B za pokretanje programskih rutina. Slika 3:Aktivirana programska rutina odabirom tipke A na micro:bit uredaju Položaj psa se mijenja pritiskom tipke A na micro:bit uredaju. Stvara se dojam pokreta psa koji laje, a cije se celjusti micu tako dugo dok je tipka A aktivirana. Slika 4: Aktivirana programska rutina odabirom tipke B na micro:bit uredaju Druga programska rutina predstavlja algoritam odlaska psa do potpunog išceznuca s matrice led dioda micro:bit uredaja. Na slici 4 prikazano je pocetno kretanje psa prema lijevoj strani matrice led dioda micro:bit uredaja. Cijelo vrijeme kako je ukljucena tipka B na uredaju, pas odlazi na lijevu stranu uredaja dok potpuno ne išcezne cime se stvara dojam pokreta. Naravno to nisu precizni pokreti jer je uredaj micro:bit ogranicen led diodama koje ne daju prevelike mogucnosti animiranja pokreta. Slika 5: Oznaka završetka programske rutine Kada završi algoritam aktiviran tipkom B ukljucuju se cetiri diode kojima je oznacen odlazak psa. Naravno tako dugo dok je tipka B ukljucena, rutina se iznova i iznova ponavlja u zatvorenoj petlji. Slika 6: Prikaz pocetnog stanja i aktivacija programskih rutina na fizickom micro:bit uredaju Programski kod sastavljen od gotovih blokova cini se prilicno jednostavan jer se koristi samo while petlja u kombinaciji sa if-else odlukom i simulacijskom plocom dioda na kojima se mogu kreirati likovi. No slijed naredbi je nešto kompleksniji jer je trebalo razmišljati o redoslijedu izvršavanja naredbi i o uvjetima koji se postavljaju da bi odredeni blokovi mogli biti aktivirani. Slika 7: Programske rutine u gotovim programskim blokovima Tako je trebalo za postavljanje logickih uvjeta odabirati i neke dosad nepoznate gotove blokove poput button pressed. Naravno ovdje je trebalo razmišljati i o intenzitetu pokreta. Na primjer pas koji laje treba imati nekoliko položaja koje je potrebno izraditi pomocu simulacijske ploce dioda i odrediti redoslijed. Primjerice prvi položaj kada su usta psa zatvorena i položaj kada su usta otvorena. U algoritam je trebalo ukljuciti oba položaja i odrediti im redoslijed izvršavanja. Kod kretanja digitalnog ljubimca psa prema lijevom rubu micro:bit uredaja bilo je potrebno preko simulacijske plocice izraditi nekoliko položaja kako bi se stvorio dojam pokreta. Sami ucenici bili su zadovoljni postignutim jer su samostalno uspjeli kreirati programsku rutinu odnosno algoritme koji oponašaju vrlo primitivnu umjetnu inteligenciju. 3.Zakljucak Primjenom micro:bit uredaja ucenici su programirali zadani scenarij u nekom stvarnom kontekstu što je još više pojacalo dojam i doživljaj programiranja. Ucenici su na zabavan i zanimljiv nacin osvijestili funkcionalnosti temeljnih programskih struktura. Ovakav nacin rada je pokazao dosta velik interes ucenika za još ponekim realnim kontekstom u kojem je potrebno izraditi algoritam. Ono što se ucenicima jako svidjelo je sama ideja da ce sami moci izraditi uredaj koji simulira kucnog ljubimca nalik Tamagotchi digitalnom uredaju što predstavlja konkretizaciju njihovog znanja, vještine i logickog razmišljanja. Programiranje kao radnja, kao aktivnost im je kroz ovu ideju dalo odredenu svrhu i krajnje opipljiv rezultat. 4.Literatura 1. https://images.app.goo.gl/JqJAEq9RRnLzS9858 2. https://pcchip.hr/gaming/vraca-nam-se-tamagotchi/ Strucni rad OBRAZOVANJE NA DALJINU DJECE S POSEBNIM POTREBAMA USPOREDBA PROLJECE-JESEN Bojana Posavec Vaupotic, univ. dipl. ped. III. gimnazija Maribor, Slovenija Sažetak Živimo u vremenu kada su promjene na dnevnom redu, a nacin obrazovanja postao je veliki izazov. Ucenici su postavljeni u potpuno nove situacije, koje nisu samo pozitivne za sve. To je bio jedan od razloga zašto sam u III. gimnaziji Maribor osmislila kako pomoci djeci s posebnim potrebama. Trenutno imamo 53 takve djece.Provela sam internetsku anketu kako bih dobila najbolji moguci uvid u njihovu dobrobit i otkrila razlike izmedu proljetnog razdoblja ucenja na daljinu i jesenskog. Istraživanje je pokazalo da je za vecinu spomenute djece rad na daljinu postao još teži. Ucenici su u oba razdoblja podjednako zadovoljni s isporukom sadržaja. Komunikacija s nastavnicima cinila im se na proljece boljom. Ucenici utvrduju da postoji i razlika izmedu rada u školi i rada na daljinu. Tako škola dnevno u nastavi troši u prosjeku 6 i pol sati dnevno, a kod kuce malo više od 2 sata. Medutim, u ucenju na daljinu vrijeme je ravnomjernije rasporedeno. Ucenici smatraju da je procjena realnija na jesen i izvršavanje zadataka i zaduženja se popravilo ove jeseni. Ucenici takoder na jesen bolje prate zadatke, što takoder ukazuje na to da smo se nekako naviknuli na novi nacin rada. Kljucne rijeci: anketa, ocjene, zadovoljstvo, doživljaj 1. Uvod Živimo u vrlo razlicitim i izazovnim vremenima na koja nismo navikli. Preko noci morali smo se prilagoditi radu na daljinu, a ucenici su zamijenili ucionicu za svoju sobu i ucitelja su vidjeli samo kroz racunalne zaslone. Kad se ljudi suoce s nepoznatim, suocavamo se s razlicitim oblicima straha. Situacija kojoj smo izloženi velik je izazov, stoga je posebno važno da djelujemo preventivno. Nedavno je evaluacijska studija na Odsjeku za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani pokazala kako je duga tradicija savjetovanja unutar pojedine obrazovne ustanove dobrodošla u normalnom obrazovnom procesu, a kamoli u ovim teškim vremenima. [1] Iz tog razloga odlucila sam provesti anketu medu ucenicima s posebnim potrebama na III. Gimnazija Maribor. Anketa je obuhvatila svih 53 ucenika. Poslala sam im internetsku anketu i vecina se odazvala. Pitala sam se koja je razlika izmedu proljetnog vremena rada na daljinu i jeseni. Kako rasporeduju svoje vrijeme i koliko troše uceci, kako se sada odmaraju i kako su se osjecali na proljece ili kako su zadovoljni komunikacijom s nastavnicima, koliko su zadovoljni s ocjenama, što im najviše nedostaje, u kojoj mjeri pravovremeno obnašaju svoje zadace? 1.1.TEŠKOCE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA Na III. gimnaziji Maribor trenutno imamo 53 djece s odlukom djeteta s posebnim potrebama. Za svako dijete koje ima odluku o djetetu s posebnim potrebama, strucna skupina priprema individualizirani program. Vrste teškoca, koje imamo na našoj školi: . deficit u pojedinim podrucjima ucenja . dugotrajno bolesno dijete, . dijete s govorno-jezicnim smetnjama, . dijete s emocionalnim poremecajima i poremecajima u ponašanju, . slabovidna djeca, . dijete s umjerenim oštecenjem sluha. Veliko truda vlagamo, da omenjenim otrokom pomagamo, da lahko premagujejo svoje primanjkljaje. Uložemo puno truda i pomoci spomenutoj djeci kako bi prevladali svoje nedostatke. Najcešce prilagodbe: . produženo vrijeme, . najavljeni ispiti i provjera znanja, . provjera znanja u manjim cjelinama, . provjera razumijevanja uputa od strane ucenika, . individualno ocjenjevanje znanja, . citanje uputa uceniku … 2.EMPIRIJSKI DIO U anketi je sudjelovalo 53 ucenika, 68% ucenica i 32% ucenika. Prosjecna dob anketiranih ucenika bila je 16,5 godina. Na pitanje kako doživljavaju ovo vrijeme obrazovanja na daljinu (slika 1), 75% je odgovorilo da je puno gore nego u školi. 8% ucenika zadovoljnije je ovom metodom rada, a 17% ispitanika ne osjeca nikakvu razliku. Vecina se, medutim, slaže da se jesensko razdoblje razlikuje od proljetnog. Što se tice rasporeda vremena, ucenici su prilicno jednoglasni kako bi ga olakšali u rasporedu ucenja na daljinu (slika 2). To je još vidljivije na jesen. Sa zadovoljstvom ucenika u izlaganju gradiva nastavnika, nema velike razlike izmedu proljeca i jeseni. U 71%, odnosno 75%, ucenici su zadovoljni. Samo je mali dio nezadovoljan, 8% nezadovoljnih ucenika u proljece, a samo 4% nezadovoljnih u jesen (slika 3). Slika 3: izvodenje nastave Velika se razlika, medutim, pokazala po pitanju komunikacije s nastavnicima. U proljece je 79% ucenika bilo zadovoljno komunikacijom s nastavnicima, a u jesen samo 42%. U oba razdoblja bili su nezadovoljni sa samo 4%. (Slika 4). Slika 4: komunikacija s nastavnicima Na pitanje kako nastavnici razumiju njihove probleme, medutim, nema znacajnih razlika izmedu proljeca i jeseni. Nešto manje od 40% u oba razdoblja odgovorilo je da ih nastavnici razumiju, da to uvelike ovisi o nastavniku, ali nešto manje od 60% u oba dogovorena razdoblja, a u oba razdoblja ima i 8% koji misle da ih nastavnici ne razumiju. (Slika 5). Slika 5: problemi i prilagodba Ucenici utvrduju da postoji i razlika izmedu rada u školi i rada na daljinu. Tako u školi ucenici dnevno u nastavi troše u prosjeku 6 i pol sati dnevno, a kod kuce malo više od 2 sata. Medutim, u ucenju na daljinu vrijeme je ravnomjernije rasporedeno - po 4 sata za pisanje domacih zadaca, tek u jesen je utvrdeno da imaju sat vremena više posla kod kuce (slika 6). Slika 6: iskorišteno vrijeme Na pitanje je li ocjena odraz vašeg znanja, postoji prilicno razlika izmedu ta dva razdoblja. U proljece se mislilo da je tako u 17%, a u jesen 38%. U proljece je 71% ucenika smatralo da to ovisi o predmetu, a u jesen 54%. Medutim, mali je dio onih koji se s tim ne slažu (slika 7). Rezultati ankete pokazali su nam kako ucenici ispunjavaju svoje obaveze u dogovoreno vrijeme. Na proljece su u dogovoreno vrijeme predali svoje zadatke u 29% slucajeva, a na jesen se rezultat malo popravio i iznosi 33%. Veliki udio i dalje ovisi o nastavnom predmetu. U proljece 46%, a u jesen se udio povecao na 63%. U proljetnom je razdoblju bilo mnogo ucenika koji nisu mogli pratiti vremenski okvir (25%), ali sada se situacija znatno popravila i takvih je samo 4% (slika 8). U obrazovanju na daljinu najviše im nedostaje kontakt sa školskim kolegama, 63% u proljece i 50% ucenika u jesen.Prijateljstvo je vrlo važno za ovo razdoblje života. Tinejdžeri osjecaju veliku potrebu za prihvacanjem i pripadanjem. [2] Nedostaje im obrazlaganje u školi u 29% ana jesen je takvih ucenika bilo puno više naime 37%. Oko 10% je onih kojima ništa ne nedostaje u oba razdoblja. Medutim, u oba razdoblja ispitanici ne propuštaju kontakt s nastavnicima (slika 9). Slika 9: što ti najviše nedostaje? Prednosti obrazovanja na daljinu prema nahodenju anketiranih ucenika: 1. lakše rasporedujem vrijeme, 2. manje opterecenja, 3. ocjenjivanje je više prijateljsko, 4. izvodenje nastave je živopisnije 5. ostalo. Nedostaci obrazovanja na daljinu prema nahodenju anketiranih ucenika: 1. vece opterecenje, 2. izvodenje nastave je nepregledno, 3. ocjenjivanje je neprijateljska, 4. teže rasporedujem svoje vrijeme 5. ostalo. Rezultati se u oba razdoblja ne razlikuju. Tijekom ucenja na daljinu, samo se 8% ucenika osjeca dobro u jesen, a 29% u proljece. Bolje im je kod kuce nego u školi - 21% u proljece i samo 17% u jesen. Škola na daljinu je loša u proljece za 29%, a u jesen za 46% ispitanika. Loše je za oko 25% u oba razdoblja. Njihovi dojmovi tijekom ovih stresnih razdoblja ucenja na daljinu: . Iscrpljujuce je provesti cijeli dan pred racunalom, nedostaje mi kontakt sa školskim kolegama i nastavnicima . Procjene nisu realne, gradivo je teško jer radimo sami . Ocjenjivanje na daljinu mi je vrlo neprikladno, stjecem manje znanja nego u školi . Voljela bih se vratiti u školu . Ne svida mi se što više vremena potrošim na školu nego kad sam u školi . Ne svida mi se, u školi je bolje! . Sve je u redu, ovisno o vremenu u kojem se nalazimo, ali bilo bi lakše da se vratimo u školu. Ako ste sami kod kuce, teško je pronaci motivaciju, a teže se pripremiti za maturu. Nastavnici imaju dobro pripremljen kurikulum i oni nam objašnjavaju gradivo i dobro ga objašnjavaju. . Posao je naporan, manja je koncentracija u ucenju na daljinu nego u školi . Možemo spavati duže, ali nedostaje nam kontakt sa školskim kolegama i nastavnicima uživo. Gradivo u školi lakše je pratiti nego kod kuce. U školi imamo vremenski okvir kada moramo završiti posao u tom razredu, ali kod kuce moramo sami rasporediti svoje vrijeme i ponekad odgodimo posao. . Zapamtim manje gradiva nego kada sam u školi, nedostaje mi kontakt s prijateljima . Osobno mi je lakše raditi na daljinu, jer predavanja idu kako treba i ne gubi se vrijeme kao u ucionicama . Obrazovanje je teže jer dobivamo puno materijala 3.ZAKLJUCAK Usporednom anketom došla sam do zakljucka da je radu od kuce za veliku vecinu djece gore ili teže nego u školi. djeca s posebnim potrebama trenutnu situaciju doživljavaju još teže. Medu njima su i djeca koja se suocavaju sa socijalnim poteškocama i anksioznošcu, ali takav nacin rada im odgovara, ali u malom omjeru. S obzirom na prezentaciju nastavnickog gradiva, ucenici su približno jednako zadovoljni s obzirom na prvi i drugi val epidemije. Razlika se javlja u komunikaciji s nastavnicima, s tim da je 79% ispitanika bilo zadovoljno s njom u proljece, a samo 42% u jesen. Ucenici utvrduju da postoji i razlika izmedu rada u školi i rada na daljinu. tako škola dnevno u nastavi troši u prosjeku 6 i pol sati dnevno, a kod kuce malo više od 2 sata. U ucenju na daljinu, medutim, vrijeme je ravnomjernije rasporedeno - 4 sata za nastavu i 4 sata za posao kod kuce, tek u jesen utvrduju da imaju sat vremena više posla kod kuce. Što se tice ocjenjivanja, medutim, oni vjeruju da je ocjena koju dobiju na jesen više odraz njihovog znanja nego što je bila na proljece. pisanje domacih zadaca se poboljšalo u jesenskom vremenu u odnosu na proljece. To takoder ukazuje na to da smo se nekako naviknuli na novi nacin rada. Medutim, u proljece je bilo mnogo ucenika s posebnim potrebama koji nisu mogli pratiti sve svoje obveze (25%), što je puno bolje na jesen, a ima ih samo 4%. Slika 10: rad na daljinu[3] U obrazovanju na daljinu, ucenicima najviše nedostaje kontakt sa školskim kolegama i tumacenje 'živog' gradiva. Zato svi moramo uciniti sve zajedno da se što prije vratimo u školu. 4.LITERATURA [1] https://zdpds.si/wp-content/uploads/2020/06/SSS_epidemija_raziskava_FF_2020.pdf (29.12.2020) [2] Moc najstništva, Pia Back Rydahl, Radovljica, Didakta 2010 [3] https://safe.si/ucitelji/priporocila-za-sole-in-ucitelje-pri-izobrazevanju-na-daljavo-varnostni-vidik (29.12.2020) Strucni rad POSLJEDICE NISKOG SAMOPOŠTOVANJA KOD UCENIKA Bojana Posavec Vaupotic, univ. dipl. ped. III. gimnazija Maribor, Slovenija Sažetak Važan dio stvaranja slike o samome sebi oblikuju drugi, jer oni utjecu na to kako doživljavamo sebe. Oni važni drugi obicno su ljudi koji igraju važnu ulogu u našem životu. U svom radu u savjetodavnoj službi susretala sam se posljednjih godina s puno osobnih poteškoca i neprimjerenih rješenja. Primjecujem vrlo nisko samopoštovanje u djece koja pribjegavaju neprimjerenim nacinima rješavanja problema koji dolaze s tinejdžerskim životom. Rješavanje problema cesto je povezano i s hranom. Stoga sam odlucila provesti anketu o cjelokupnoj populaciji ucenika u programu predškolskog odgoja. Rezultati su pokazali da je velik dio ucenika bio nezadovoljan svojim tijelom i da su mnogi od njih koristili i neku vrstu prehrane. Velika vecina vjeruje da su nisko samopoštovanje, emocionalni problemi, obiteljski problemi i neprikladno vršnjacko društvo uzrok stvaranja pogrešnog odnosa prema hrani. Škola na daljinu takoder je doprinijela promjenama u prehrambenim navikama ucenika. Stoga je važno da ohrabrimo djecu i stanemo uz njih kad nas trebaju i naucimo ih da su vrijedna i da su najbolji upravo takvi kakvi jesu. Kljucne besede: anketa, problem, vrijednost, rješavanje problema 1. Uvod Samopoštovanje je slika koju stvaramo sami o sebi. Oblikuje se od rodenja na temelju naših iskustava, iskušenja i izloženosti neugodama. Temelj predstavljaju naša vlastita iskustva i naš odnos prema njima. Medutim, važan dio slike o sebi nastaje na temelju onoga što je nama važno; roditelji, prijatelji, ucitelji ... razgovarali su o nama ili su ocekivali od nas; bez obzira jesu li bili u pravu ili nisu. [1]. Samopoštovanje predstavlja skup stavova, osobina, karakteristika, mišljenja i drugih psihickih sadržaja koje osoba sebi pripisuje. To je jedno od temeljnih podrucja osobnosti koje se postupno formira od djetinjstva nadalje te se mijenja i razvija tijekom života. Važan je dio osobnosti u svakom životnom razdoblju i u svakoj situaciji. Na prvom mjestu je naš odnos koji njegujemo prema sebi samima. To je skup percepcija, misli i ideja o nama samima, o tome tko smo i što smo. Mnoge od tih misli i percepcija takoder dolaze iz naše podsvijesti, što znaci da ih nismo svjesni. Samopoštovanje je sve što mislimo o svojim sposobnostima, osobinama, o svom tijelu, životnim šansama, uspjesima i neuspjesima. Naime, ako sebe smatramo sposobnima i vrijednima uspjeha, onda nas to podupire u našem životu. Opcenito, ako imamo dobru i stabilnu sliku o sebi samima, uspješnije se suocavamo s problemima i izazovima u životu. Medutim, razliciti stresni dogadaji u našem životu, poput zlostavljanja, uznemiravanja, diskriminacije, problema u obitelji, tjelesnih i mentalnih bolesti i fizickog izgleda, cesto nas navode na razmišljanje o sebi samima i vjerujemo da nismo dovoljno dobri i sposobni rješavati svakodnevne probleme. U posljednje vrijeme u svom poslu cesto se susrecem s psihickim poremecajima i problemima koje ucenici rješavaju raznim oblicima prehrambenih poremecaja. Iz navedenih cinjenica suvremenog doba odlucila sam provesti anketu medu ucenicima programa predškolskog odgoja na III. gimnazija Maribor. Ukljucila sam ucenike svih razreda, ukupno 189 ucenika. Spomenutim programom prevladavaju djevojke. Zanimalo me kako nisko samopoštovanje ucenika utjece na njihov odnos prema tijelu i hrani te razvoju poremecaja prehrane. Kako se ucenici nose sa školom na daljinu i prehrambenim navikama. Koliko ova hitna situacija utjece na odnos prema hrani i prehrambenim navikama. U nastavku cu detaljno iznijeti empirijske rezultate ankete. 1.1.PODJELA SAMOPOŠTOVANJA Dijelimo na : . Akademsko samopoštovanje, koje ukljucuje percepciju vlastitih vještina i sposobnosti te naše vjerovanje u vlastitu inteligenciju i naše talente te radnu sposobnost. To je takoder naša vlastita percepcija psihickog i fizickog zdravlja. . Neakademsko samopoštovanje, koje se dalje dijeli na tjelesnu, socijalnu, emocionalnu i religijsku sliku o sebi. . Tjelesno/fizicko samopoštovanje u osnovi je sve što vidimo kada ugledamo vlastit odraz u ogledalu. To je naše mišljenje koliko smo atraktivni i kakav je naš stil odijevanja. To je takoder mišljenje o tome koliko smo u formi. Ljudi cesto usporedujemo svoj izgled s izgledom drugih, a to takoder oblikuje sliku o vlastitom tijelu. . Socijalno samopoštovanje predstavlja naš odnos . Socialna samopodoba predstavlja naš odnos s vršnjacima i važnim osobama . Emocionalno samopoštovanje usko je povezano s našim uvjerenjem u to koliko smo sposobni izraziti i upravljati osjecajima. . Religijsko samopoštovanje samo je procjena naše vjere ili nevjere. [2] 1.2.NISKO SAMOPOŠTOVANJE Jedan od pokazatelja niskog samopoštovanja je stalna potreba za pažnjom i stalna potreba za potvrdivanjem od strane drugih. To znaci da je za ljude s niskim samopoštovanjem mišljenje drugih izuzetno važno. Pretjerana briga za ono što drugi misle o njima takoder je opasno jer u slucaju negativnog mišljenja, može dodatno potkopati njihovo samopoštovanje. Netko koga karakterizira negativna slika o sebi samome nema dobro mišljenje o sebi samome, ali se neprestano podcjenjuje i pretjerano kritizira. Kao rezultat, takva osoba ima nisko samopoštovanje i posljedicno tome ne vjeruje sebi samome. Staje na svakoj prepreci. Svaki neuspjeh samo je dodatna potvrda njegove nesposobnosti. Samopoštovanje se najjace formira u ranom djetinjstvu, kada dolazimo u kontakt s drugim važnim ljudima. Stoga naši roditelji imaju velik utjecaj na naše samopoštovanje. Fizicko samopoštovanje postalo je vrlo važno tijekom adolescencije. [2] 2.EMPIRIJSKI MODEL U svom radu susrecem se s puno mladih ljudi i njihovih problema, i to je bio razlog zašto sam odlucila provesti anketu medu ucenicima programa predškolskog odgoja i obrazovanja obuhvacajuci sve kronološke dobi. 2.1.RAZINA SAMOPOŠTOVANJA NAŠIH UCENIKA Uglavnom mje zanimala njihova negativna slika o sebi, jer svake godine ima sve više poteškoca koje ucenike vode do pogrešnog odnosa prema hrani. Pitala sam ih jesu li zadovoljni svojim izgledom. U 1. godini 55% je zadovoljno tjelesnom gradom, u 2. godini 42%, u 3. godini 70% i u 4. godini 47% ucenika. Što je vrlo malo, ali nisu spremni uciniti puno kako bi to postalo drugacije. Velika vecina ucenika odgovorila je potvrdno na pitanje jesu li ikada odlucili smršavjeti. U 1. i 2. godini takvih je ucenika bilo 73%, u 3. i 4. godini nešto manje. U medunarodnom istraživanju HBSC, 2018., 16,5% adolescenata izvijestilo je o prehrambenim navikama. Takoder postoji znacajna razlika medu spolovima. Za dijetu se odlucilo više djevojcica (21%) nego djecaka (12,3%). Najveci postotak adolescenata na dijeti je medu 17-godišnjacima. [3] Velika vecina vjeruje da su nisko samopoštovanje, emocionalni problemi, obiteljski problemi i neprikladno vršnjacko društvo uzrok iskrivljenih prehrambenih navika (slika 1). Slika 11: uzroci poremecaja u prehrani Karen Brunger: Kakšna je vaša samopodoba? Slika 12: niska razina samopoštovanja[7] Tako je ženska predstava o lastni vrednosti in samospoštovanje pogosto povezana z zunanjo podobo (slika 2). Velika vecina ucenika u svim kronološkim dobima predškolskog programa takoder vjeruje da se veci udio žena suocava s bilo kojim poremecajem prehrane. To se može pripisati sociokulturnoj stvarnosti. U zapadnom svijetu vitko tijelo obecava samopoštovanje, autonomiju, uspjeh i kontrolu. [4] Adolescenti su jako zabrinuti za fizicku sliku o sebi, jer se tada tijelo vrlo brzo mijenja, a fizicke karakteristike su u središtu vlastite i medusobne procjene. Djevojke puno pažnje pridaju izgledu, dok djecaci više pažnje posvecuju sposobnostima, snazi i vještinama. Dakle, ženski pojam vlastite vrijednosti i samopoštovanja cesto je povezan s izvanjskom slikom sebe. (slika 2). Istraživanje je pokazalo da bi ucenici, ako imaju problema s prehranom, prvo trebali razgovarati s roditeljima, tražiti pomoc lijecnika ili strucnjaka, prijatelja i u školi. Vrlo mali broj ucenika potražio bi pomoc putem interneta (slika 3). Mnogo puta se toga srame i osjecaju se vrlo neugodno. Iznad svega brinu se što ce drugi misliti o njima. [5] Podrucje poremecaja prehrane i dalje je prilicno tabu tema. Ne žele razgovarati o tome, posebno u tinejdžerskoj dobi. Slika 13: gdje biste potražili pomoc Svi oblici ovisnosti o hrani - od lošeg samopoštovanja, težnje ka savršenstvu, nemogucnosti pronalaženja rješenja i rješavanja problema do nesposobnosti prihvacanja negativne kritike, nesposobnosti zauzimanja za seve i reci ne, krivnje, loše savjesti, nesposobnosti, neuspjeha, osjecaja da me ljudi promatraju cijelo vrijeme, procjenjuju me, jesu svojevrsno fizicko nasilje nad tijelom, zbog cega pojedinac zapocinje vlastito samouništenje. [6] Ucenici su najviše informacija o poremecajima prehrane dobili u školi putem predavanja i putem interneta. Što nam daje povratne informacije o cinjenici da imamo dobar set aktivnosti za podizanje svijesti ucenika o razlicitim ovisnostima, ukljucujuci hranu. S obzirom na to da vecinu ispitanika u programu predškolskog odgoja i obrazovanja cine žene, to rezultira cinjenicom da se o više tih problema govori medu djevojcicama i da su ih i svjesnije. O tome izvještavaju ucenici svih razreda, nakon cega slijede podaci dobiveni od prijatelja, roditelja, televizije, knjiga, a takoder i neki iz vlastitog iskustva. Zanimalo me je takoder kako je škola na daljinu utjecala na prehrambene navike ucenika. Kao što grafikon pokazuje, u proljece je više ucenika primijetilo promjene u rasporedu hranjenja nego u jesen. Za sve nas ovo je bila nova, nepoznata situacija. Medutim, u jesen smo nekako mogli predvidjeti tijek dogadaja (slika 4). Slika 14: utjecaj ucenja na daljinu na prehrambene navike ucenika 3.ZAKLJUCAK Samopoštovanje je osobni doživljaj samog sebe na koje utjece mnogo razlicitih cimbenika. Važan dio naše slike o sebi u osnovi grade drugi. Ako imamo nisko samopoštovanje, to utjece na naš život i rješavanje problema. Istraživanje koje sam provela medu ucenicima u programu predškolskog odgoja i obrazovanja pokazalo je da su mnogi ucenici nezadovoljni svojim izgledom i da je velik postotak njih odlucio smršavjeti. Kad se pojave pormecaji prehrane, prvo se trebamo obratiti roditeljima, profesionalcima, prijateljima ... Prema ucenicima, žene su one koje su sklonije problemima s hranom. To pripisuju idealima društva koje još uvijek teži vitkim, lijepim, urednim ženama. Medutim, ako se i vi suocite s lošom slikom o sebi, brzo steknete dojam da niste dovoljno dobri i brzo pribjegavate neprimjerenim rješenjima. 4.LITERATURA [1] https://www.napovednik.com/dogodek116309_samopodoba_-_kdo_ali_kaj_jo_oblikuje (22.12.2020) [2] https://neodvisnost.si/samopodoba-kaj-moram-vedeti/ (22.12.2020) [3] H. Jericek Klanecek, M. Roškar, A. Drev, T. Zupancic, P. Prelec Poljanšek. Z zdravjem povezana vedenja v šolskem obdobju med mladostniki v Sloveniji: izsledki mednarodne raziskave HBSC, 2018. NIJZ Ljubljana, 2019 [4] D.Strnad. Motnje hranjenja:od besed, ki ranijo k besedam, ki celijo. Ljubljana, 2001 [5] B. Colclough. Ne kaj ješ- kaj te žene, da ješ! Ljubljana, 2000 [6] https://ksenijajovanovic.si/clanki/ (20.12.2020) [7] https://lepotazdravje.si/nasveti/samopodoba/ (20.12.2020) Strucni rad "PROCITATI DOBRU KNJIGU JE KAO PRONACI ZLATNI DUKAT" Tatjana Hren, prof., uciteljica razredne nastave Osnovna škola Žužemberk, PŠ Dvor, Slovenija Sažetak Da citanje u razredu ne postane monotono i po utvrdenom redoslijedu, ucitelj može obogatiti nastavu. Ucenice motiviraju razliciti nacini citanja i citanje kroz igru jer tako puno citaju usput, a da toga nisu ni svjesni. Postoji nekoliko nacina na koje se može u školi djecu poticati na citanje.Od velike važnosti je i kakav primjer pružaju roditelji, ucitelji i odrasli opcenito. Djeca upijaju naše postupke više od naših rijeci. Kljucne rijeci: citanje, zanimanje za knjige, obogacivanje rjecnika, razliciti nacini za poticanje citanja 1. Uvod Kako djeci objasniti zašto je citanje važno? Da je važno citati knjige, a ne samo titlove crtica i upute tijekom igranja video igrica. U biti, djeca su još uvijek samo djeca i nisu se promijenila. Još su uvijek cista poput jutarnje rose, naivna i bezazlena. Tijekom svoje dvadesetogodišnje uciteljske prakse još ih uvijek pokušavam zainteresirati za neku pricu naglašavajuci koliko je važno citati, slušati, upijati svaku pojedinu rijec. Jer kad se nadu u situaciji kad ce morati nešto samostalno napisati ili izreci, jednostavno ce otvoriti magicne ladice u svojim glavicama, ispunjene tisucu i jednom rijecju, i rijeci ce poceti navirati same po sebi, baš kao da naviru iz najcišceg izvora. 2. Zanimanje za citanje Kad u djeci uspijem pobuditi zanimanje, najveca prepreka je otklonjena i možemo se baciti na posao. Jedan od nacina je svakodnevno citanje. U ovu aktivnost ukljuceni su i roditelji, a vodimo racuna i da vrijeme citanja bude prilagodeno svakom pojedinom djetetu. Nekoj djeci pet minuta citanja predstavlja isto što i 15 minuta citanja djeci koja su znatno bolje savladala ovu vještinu. S djecom najprije razgovaramo o stvarima koje ih zanimaju. Zatim zajedno tražimo ono što bismo mogli procitati na tu temu. Tako stižemo do razlicitih tema: jedni više vole bajke, drugi fantasticne price, treci smiješne price objavljene u raznim casopisima. 3. Poticanje citanja u školi i kod kuce Neka djeca jednostavno ne vole citati. Ovdje je ukljucivanje roditelja od presudnog znacaja. Odaberemo varijantu nasumicnog citanja. "Molim procitaj mi vremensku prognozu, zanima me kakvo ce biti vrijeme." Ili: "Koja je momcad vec pobijedila u košarci? Molim te, procitaj mi tu vijest, ja stvarno nemam vremena...". Od velike važnosti je i kakav primjer pružaju roditelji, ucitelji i odrasli opcenito. Djeca upijaju naše postupke više od naših rijeci. Važno je da nas unatoc obilju svakodnevnih poslova koje trebamo obaviti ponekad vide i s knjigom ili barem casopisom ili novinama u ruci. U školi djeca puno citaju usput, a da toga nisu ni svjesna. Na primjer: citanje uputa za rješavanje zadataka, tekstualnih zadataka iz matematike, citanje odgovora ili rješenja, teksta napisanog na školskoj ploci ili teksta prezentacije. Nacini za poticanje citanja Postoji nekoliko nacina na koje u školi djecu poticem na citanje: 1. Kutak za citanje Mjesto gdje se ucenici okupljaju, gdje mogu odabrati knjigu koja im se svida, prolistati ju, procitati barem jedan njezin dio ili razgovarati o sadržaju s drugim ucenicima. 2. Citanje u nastavcima U dogovoru s ucenicima citanje se može odvijati svaki dan po nekoliko minuta na pocetku nastave, a kao nagrada prije završetka nastave, ova se aktivnost može obavljati i jednom tjedno, na tocno odredeni dan. Uvijek se trudim odabrati pricu koja je zanimljiva, napeta, primjerena njihovoj dobi i barem donekle šaljiva. Cinjenica je da djeca vole humor. 3. Pet minuta dnevno na pocetku nastave za tiho citanje sadržaja po vlastitom izboru Djeca mogu odabrati bilo što za citanje, od kuce ili iz knjižnice mogu sobom ponijeti casopis ili neku knjigu, isto tako mogu nešto pronaci u školskom kutku za citanje. 4. Citanje za citalacku znacku Da bi dobio citalacku znacku, svaki ucenik 3.r. mora procitati i prepricati sadržaj tri knjige i nauciti napamet 3 pjesme. 5. Razredno natjecanje u citanju Od tkanine sam sašila džepice na koje sam pricvrstila oznake s imenima ucenika. Razredno natjecanje u citanju obicno zapocinjemo nakon natjecanja u citanju za citalacku znacku, tako da niceg nije previše. Za svaku procitanu knjigu ucenici ispunjavaju kratki ocjenjivacki listic na koji upisuju naziv knjige, ime autora, ono o cemu se u knjizi govori i broj stranica knjige. Utvrdujemo vremenski okvir, odnosno od kada do kada ce se natjecanje održavati. Nakon natjecanja prebrojimo prikupljene listice, a pobjednik je ucenik koji je procitao najviše knjiga i od uciteljice dobiva nagradu. Obicno je to knjiga s posvetom. 6. Torba za citanje Torba sadrži razne knjige, casopise i bilježnicu s bilješkama i crtežima koji se odnose na odredeni sadržaj. Ucenik koji dobije torbu za citanje odabere iz nje jednu knjigu, procita ju, zatim napiše nekoliko recenica o njoj i ilustrira njezin sadržaj. Tako nastaje zbirka dojmova o procitanim knjigama. 7. Okretanje strelice u krug - igra tko je sljedeci na redu za citanje Ovu igru biramo kada citamo krace tekstove i jednostavne zadatke. Ucenici sjede u krugu i okrecu strelicu koja je zalijepljena za plasticnu bocu. Ucenik prema kojemu se strelica okrene sljedeci je na redu za citanje i izvršavanje zadatka. Na primjer: napravi pet cucnjeva, mahni kolegi koji se nalazi s tvoje desne strane, pokupi otpatke oko koša, ispricaj neku šalu... 8. Obogacivanje rjecnika slušanjem Izvannastavna aktivnost "Knjiški moljac" ukljucuje citanje knjiga. Ako su djeca mlade školske dobi, biram slikovnice, a za ucenike 3. i 4. razreda i knjige u nastavcima. Ucenici slušaju sadržaj, razgovaraju o procitanom, objašnjavamo manje poznate rijeci, smijemo se ili suosjecamo s glavnim likovima koji proživljavaju tužne dogadaje. 9. Pobudivanje zanimanja pripovijedanjem kratkih prica Ovu aktivnost provodimo ponedjeljkom u jutarnjem krugu, tijekom kojeg ucenici izvještavaju o dogadajima proteklog vikenda ili ukratko predstavljaju procitanu knjigu koja im se svidjela. Na taj nacin cesto potaknu druge ucenike da procitaju tu knjigu. 10. Razredna zbirka šala Bilježnica putuje od ucenika do ucenika, svaki od njih je nosi kuci, traži neku šalu, zapisuje ju pisanim slovima u bilježnicu. Prije toga cita sve šale koje su zapisali ostali ucenici. 11. Izrada knjižnih oznaka Knjižne oznake izradujemo na satovima likovnog odgoja. Svatko izraduje svoju knjižnu oznaku, ukrašava ju i njome oznacava procitane stranice u knjizi. 12. Zanimljivi listovi za citanje sa zadacima Citanje listova još je zabavnije kad se citanje odvija na razlicitim, manje uobicajenim mjestima. Na primjer, upute su: citaj ispod stola, ispod deke pomocu svjetiljke, citaj svom kucnom ljubimcu, citaj s tatinim carapama na nogama, sa šeširom na glavi... U tablicu na listu za citanje ucenici zapisuju vrijeme citanja i ono što su procitali. Nacin citanja mogu odabrati izmedu predloženih nacina, a mogu ga i sami izmisliti. 13. Citanje mladim ucenicima Neki od ucenika 3. razreda vec jako dobro citaju i ponosni su ako mogu citati mladim ucenicima. Stoga povremeno, na pocetku nastave, nekoliko minuta citaju mladim ucenicima (pjesmica, dio bajke). 14. Suradnja s gradskom knjižnicom Buduci da imamo srecu da je narodna knjižnica u osnovi smještena u dijelu naše školske zgrade, možemo ju cešce posjecivati. Knjižnicarka nas upoznaje s knjižnicom, njezinim skrivenim kutovima i procita nam koju bajku. 4. Zakljucak Djeca su medusobno razlicita, stoga im dopuštam da mogu birati aktivnosti u kojima ce sudjelovati, a u kojima nece. Tijekom provodenja nastave na daljinu djeca su razvila racunalnu pismenost, navikla su se na brzo pronalaženje potrebnih podataka, pretvaranje dokumenata u razlicite formate i njihovo slanje, isto tako su se susrela s brojnim novim aplikacijama. Ipak, nedostajalo im je citanja na dobri stari nacin. Kad sam im putem Zooma procitala cijelu bajku, bili su oduševljeni, nedostajao im je kontakt s uciteljicom i citanje uživo koje se ipak znatno razlikuje od slušanja snimke. Naravno, poticaj je vrlo važna stvar, treba pohvaliti svaki uloženi napor ucenika, cak i ako nema vidljivog napretka jer jedino tako pomažemo djetetu da ustraje. Važno je da se ne preda i da se osjeca dobro jer je izvršilo zadatak. Samo na taj nacin izrast ce u samouvjerenu odraslu osobu s mnogo ideja i bit ce na pravom putu do ostvarenja svojih ciljeva. Strucni rad MOTIVACIJA ZA CITANJE Nives Miljuš III. osnovna škola Bjelovar Sažetak U radu se govori o izazovima i odgovornosti ucitelja u nastavnom procesu. Citanje s razumijevanjem preduvjet je za uspješno ucenje, no danas, kada su sve informacije o književnom djelu dostupne na internetu, ucenici posežu za bržim i lakšim nacinima umjesto da sami procitaju književno djelo. Pokušava se odgovoriti na pitanja: kako motivirati ucenike za citanje i osvijestiti važnost samostalnog rada i kritickog razmišljanja, koje su negativne strane pretjerane uporabe digitalne tehnologije i kako ju u nastavnom procesu možemo primijeniti na ucinkovit nacin. Prikazana su dva primjera motivacije za citanje i mogucnost bogacenja rjecnika ucenika viših razreda osnovne škole pomocu digitalnog alata Padlet. Kljucne rijeci: razumijevanje smisla teksta, poticanje na citanje, Padlet 1. Zašto citati knjige? Ovim pitanjem cesto pokušavamo u nastavi Hrvatskoga jezika motivirati ucenike za citanje. Najcešci su odgovori: citanjem obogacujemo rjecnik, citanjem razvijamo maštu, saznajemo nove cinjenice o svijetu oko sebe. No, sve to, razvojem interneta može se puno brže i jednostavnije. Sve što nas zanima pronaci cemo guglajuci. Ucenici „procitaju“ knjigu, prepišu sažetak ili prijateljski podijele svoja razmišljanja i interpretaciju teksta. Danas je lako doci do informacija, biografskih podataka, sadržaja. No, kad razgovaramo s ucenicima o književnom djelu koje su trebali procitati, uvidamo da samo nekolicina razumije što je procitala, može kriticki razgovarati i objasniti svoje doživljaje i razumijevanje teksta. 2. Citanje je složen kognitivni proces Razumijevanje procitanog teksta važno je ne samo u nastavi Hrvatskoga jezika, vec u svim nastavnim predmetima. Kao jedan od temeljnih kognitivnih procesa, citanje je složen proces i osnovni preduvjet za razumijevanje sadržaja. „Citanje i pisanje dvije su temeljne kognitivne sposobnosti kojima dijete mora ovladati u ranoj dobi kako bi moglo nastaviti sa svojim daljnjim obrazovnim procesom, a potom i drugim mentalnim i komunikacijskim procesima tijekom života“. [3] Ocekuje se da ucenici u nižim razredima osnovne škole ovladaju tehnikom citanja (vještina prepoznavanja rijeci, brzina citanja, tecnost). To je bitno i u višim razredima i osnovni je preduvjet za razumijevanje procitanoga. U ovom tekstu ne osvrcemo se na sve poteškoce u savladavanju citanja koja djeca imaju, vec na problem siromašnog rjecnika ucenika, odnosno na sve manji broj rijeci kojima raspolaže. Vecina školske djece odgovorit ce da je citanje važno za razvijanje rjecnika, no kako ih potaknuti da to i primijene? 2.1.Razumijem što citam ili copy paste Citanjem s razumijevanjem bavimo se u nastavi u svim razredima osnovne škole. Cilj takvog citanja je razumijevanje poruke, jasno i tocno primanje napisane obavijesti. Naglasak je na spoznajnoj razini, a postižemo ga razlicitim metodama ili metodickim postupcima. Doživljajna razina teksta sljedeca je razina citanja kojom dublje poniremo u tekst, ucenici otkrivaju svoje razumijevanje i doživljaj ili se kriticki osvrcu na tekst svojim tvrdnjama i razmišljanjima. [2] U svim citankama nastavnoga predmeta Hrvatski jezik metodicki je dio koji se odnosi na razumijevanje teksta (Razumijem što citam, Razgovaramo, Doživljavam, razmišljam, razumijem,…) Nakon citanja, najcešce razgovorom provjeravamo razumiju li ucenici procitano i uvodimo ih u daljnji rad na tekstu. Objašnjavamo nepoznate rijeci, rijeci koje ne koriste u svakodnevnoj komunikaciji ili su posudenice, lokalizmi, dijalektizmi ili žargonizmi. Cesto nakon takve analize i razgovora pretpostavljamo da su svi tekst razumjeli. No, je li baš tako? Ponekad smatramo da je objašnjenjem i upoznavanjem s nepoznatim rijecima koje su vec navedene u citanci ili bilo kojem udžbeniku nekog nastavnog predmeta naš posao završen. Smatramo da oni razumiju tekst. Iznenadimo se kad shvatimo da npr. ne razumiju znacenje recenice: Ekipa je zaigrala nogomet na ledini. Ili kad ni jedan od 24 ucenika šestoga razreda ne zna znacenje rijeci krnja ( motivacija prije obrade krnjeg perfekta). U posljednje vrijeme nastavnici uocavaju velike promjene u nacinu ucenja, analiziraju, razmjenjuju iskustva i cesto dolaze do zakljucka da djeca danas ne razumiju što citaju. Cak i oni koji su dobro ovladali tehnikom citanja. U knjizi Citanjem do (spo)razumijevanja: Od citalacke pismenosti do citateljske sposobnosti. autorica Anita Peti – Stantic razlikuje pojmove citac i citatelj.[3] „U mojemu je pojmovnom sustavu citac onaj koji cita zato što je prekoracio prag bespismene kulture i zakoracio u pismenu, dakle onaj koji može citati. Citatelj je, s druge strane, onaj koji uživa u citanju, svakim novim citanjem nadogradujuci svoju spoznaju i pretvarajuci je u sredstvo izgradnje svojega svijeta i sebe kao intelektualnoga bica.“[3] Uslijed brze razmjene informacija, do mnogih ucenika ne dopire informacija ili poruka teksta. Usporedujuci ih s generacijama od prije interneta, uvidamo razlike. Generacija ucenika odrasla s racunalom, djeca koja su i slova upoznala tipkajuci po tipkovnici, drugacije obraduju primljene informacije. Površnost, nasumicno traženje informacija o postavljenom problemu, nemogucnost snalaženja u šumi ponudenih informacija, nemogucnost razlikovanja bitnog od nebitnog i istinitu informaciju od lažne. Sve su to negativnosti uzrokovane ponašanjem mladih usmjerenih na internet i druge medije. Iako postoje i drugacija razmišljanja prema kojima mlade generacije bolje i kreativnije koriste internet od njihovih ucitelja, to su znanstvenici istraživanjem opovrgli.[1] Nastavnici su suoceni s izazovom kako motivirati ucenike, kako obraditi sadržaj, koliko cinjenica im pružiti, a da ih to brzo ne zasiti i umori i da ne pobjegnu od ucenja u njima zanimljivije sfere društvenih mreža i igrica. 2.2.Aktivno ucenje S promjenama koje su se dogodile u društvu mijenja se i škola i ucitelj. Ucenike više ne možemo zainteresirati za citanje cjelovitog književnog djela navodeci im samo naslov i podatke o autoru te zadatke za samostalan rad. Cilj nam je osposobiti ucenike za samostalno stjecanje znanja i kriticko mišljenje. Aktivnim ucenjem ucenik je u središtu, a ucitelj kao organizator i moderator ucenja odabire aktivnosti i strategije poucavanja kojim ce potaknuti ucenika na samostalan rad. Tijekom rada pruža im podršku i usmjerava. Ucitelj moderator potice ucenika da sam dode do znanja otkrivanjem, istraživanjem, postavljanjem pitanja. Za vrijeme procesa ucenja, samostalno ili u timu, ucenik procjenjuje svoj rad, preuzima odgovornost za uspjeh ili neuspjeh i rezultate svog rada na kraju predstavlja ostalim ucenicima u razredu. Ostali ucenici raspravljaju i vrednuju rad ucenika. Ucitelj prati i analizira te vrednuje uspjeh ucenika.[4] Digitalna kompetencija ucitelja i ucenika pridonosi motivaciji i postizanju aktivnoga ucenja. No, da bismo sprijecili one negativne strane uporabe digitalnih medija, važno je usmjeriti ucenika, davati pravovremenu povratnu informaciju i podršku. Osim roditelja, ucitelji imaju veliku odgovornost usmjeravati mlade generacija na pozitivnu, umjerenu i „pametnu“ uporabu IKT-a. Za vrijeme nastave na daljinu uvjerili smo se koliko je bitna neposredna komunikacija koju je teško ostvariti u digitalnom okruženju. Stoga je izazov bio pronaci digitalne alate kojima ce se svi ucenici znati služiti i pomocu kojih cemo ostvariti zadane ishode. 2.3.Primjeri za poticanje citanja i razumijevanja procitanog Ucenici sedmoga i petog razreda tijekom nastave na daljinu samostalno su rješavali zadatke pomocu digitalnog alata Padlet. Cilj je bio potaknuti ucenike na razmišljanje o nepoznatim rijecima i samostalno traženje podataka i izvora znanja. Ucenici sedmoga razreda dobili su zadatak da tijekom ucenja sadržaja bilo kojeg predmeta zapišu nepoznatu rijec. Uputila sam ih na Hrvatski jezicni portal, Školski rjecnik hrvatskoga jezika i tiskana izdanja koja imaju kod kuce. Ucenici su tijekom travnja, svibnja i lipnja upisivali rijeci na koje su nailazili citajuci tekst. Pratila sam njihov rad i reagirala na pravopisnu pogrešku. U komentare sam upisala uputu da pogrešku isprave. Rad cemo nastaviti i tijekom redovne nastave u školi. Ucenici samostalno rješavaju zadatke kod kuce, a u školi cemo povremeno analizirati rijeci i vršnjacki vrednovati. Naša rjecnicka baza polako ce postajati sve opširnija, a ucenici ce, vjerujem, znacenje nekih rijeci upamtiti jer su ih sami zapisali i aktivno sudjelovali. Slika1: Otkrivam znacenje rijeci Slika 2. prikazuje primjer samostalnog rada ucenika kojim se potice citanje i razmjena doživljaja citanja. Takoder je zapocet tijekom nastave na daljinu, a nastavljamo i dalje. Ukljuceni su ucenici dva osma i dva šesta razreda (bivši sedmi i peti). Slika 2: Citamo u slobodno vrijeme 3. Zakljucak Razumijevanje smisla procitanog teksta preduvjet je za uspješno ucenje, a time i razvoj kompetencija i samopoštovanja. Ucitelji svih nastavnih predmeta trebali bi biti svjesni važnosti citanja i razumijevanja procitanoga te cesto provjeravati razumiju li svi ucenici tekst. Reproduciranje opširnog sadržaja u današnje vrijeme dostupnosti informacija besmisleno je. Važnije je motivirati ucenike i poduciti ih strategijama aktivnoga ucenja, razgovarati što cešce o procitanom, poticati ih na kriticko promišljanje i suradnju i ucinkovitu uporabu digitalne tehnologije. 4.Popis literature [1.] Spitzer, M. (2018.) Digitalna demencija-Kako mi i naša djeca silazimo s uma, Zagreb, Ljevak [2.] Težak, S. (1996.) Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, Zagreb, Školska knjiga [3.] Hrvatski jezik : znanstveno-popularni casopis za kulturu hrvatskoga jezika [4.] Vol. 6 No. 3, 2019. Blagus, G. Citanjem do znanja [5.] URL:https://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=18054 ( 28.8.2020.) [6.] Škola za život URL: https://skolazazivot.hr/prezentacije/ ( 28.8.2020.) Strucni rad KOMPETENCIJE ODGAJATELJA ZA RJEŠAVANJE SUKOBA U UCENICKOM DOMU Jelena D. Stojkovic Master domski vaspitac Nedeljko M. Milanovic Student doktorskih studija Filozofski fakultet Univerzitet u Nišu Departman za pedagogiju Sažetak U ovom radu predstavljeni su rezultati empirijske studije koja je imala za cilj ispitati stavove domskih odgajatelja o njihovim kompetencijama za rješavanje sukoba medu ucenicima. Istraživanje je provedeno u studentskim domovima u Srbiji, na uzorku od 61 odgajatelj, 28 odgajatelja i 33 odgajateljice. Za ispitivanje stavova odgajatelja koristili smo instrument N. Suzic [1], koji smo prilagodili za potrebe ovog istraživanja. Rezultati koje smo dobili pokazuju da odgajatelji imaju sve potrebne kompetencije za posredovanje u sukobima medu ucenicima i da prepoznaju da je njihova uloga u rješavanju sukoba medu ucenicima relevantna. Osim što odgajatelji navode da posjeduju potrebne kompetencije za posredovanje u sukobima medu ucenicima, potrebno je posvetiti više pozornosti sukobima u domovima ucenika i kompetencijama odgajatelja za njihovo rješavanje. Kljucne rijeci: kompetencije, sukobi, komunikacija, odgojitelj, ucenicki dom. 1. Uvod Komunikacija je fenomen koji se prožima kroz citavu povijest ljudskog covjecanstva. Kvalitetna komunikacija omogucuje ljudima da se bolje razumiju, shvate svoje i potrebe drugih, prenose poruke i usmjeravaju druge. Sukobi su dio komunikacije. Kad nema razumijevanja u komunikaciji, dolazi do sukoba. Sukob se dogada kada se suprotstave strane koje su u interakciji, odnosi se na neslaganje izmedu ljudi ili clanova grupe [2]. Neslaganja u stavovima i argumentima poticu sukob. Covjek koji se suocava s argumentima koji se razlikuju od njegovih vlastitih, odgovara boreci se da brani svoje ideje, argumente [3]. Medutim, nacin kojim se vodi za obranu svog stava definirat ce ishod sukoba. Kada primijenimo lošu komunikaciju u konfliktnoj situaciji, što znaci da ne slušamo što druga strana ima za reci, dvosmislene poruke, cvrsto stojimo sa svojom idejom i ne prihvacamo drugu, prebacujemo krivnju na drugog, ne pristupamo sukobu kako bi ga riješili, vec radimo na njegovom pogoršanju. Sukobi se cesto javljaju tijekom adolescencije. Adolescencija je razdoblje kada mlada osoba doživljava kognitivne, emocionalne i fizicke promjene. Prvenstveno je važna svijest odgajatelja da rade sa ucenicima koji su u ranjivoj fazi i da su sukobi normalna i svakodnevna pojava u ovoj fazi života mladih. Mladi osim što su u osjetljivom razdoblju, dolaze u potpuno novo okruženje, upoznaju nove ljude, nova pravila, navike, pa je stoga sasvim ocekivano da ce dolaziti do sukoba medu ucenicima. Loša komunikacija može biti najcešci uzrok sukoba medu ucenicima. Problem nastaje kada ucenici zbog nepoznavanja tehnika i vještina za konstruktivno rješavanje sukoba, sukob produbljuju i pogoršavaju. Stoga odgajatelji imaju vrlo važnu ulogu u sprecavanju pojave sukoba i njihovom optimalnom rješavanju ako ih je nemoguce sprijeciti. Zadatak koji imaju odgajatelji nije nimalo lak, ali ukoliko posjeduju potrebne kompetencije, zadatak ce izvršiti u potpunosti. Odgajatelji moraju uzeti u obzir sve što se dogada u životu ucenika i moraju primijeniti adekvatne nacine pomocu kojih ce razvijati kod ucenika vještine kvalitetne komunikacije i konstruktivnog rješavanja sukoba. Kvalitetna komunikacija važan je cimbenik u postizanju odnosa s drugim pojedincima. Pored toga, komunikacija je vrlo važna u odgojno-obrazovnom radu s ucenicima, jer uz njezinu pomoc odgajatelj usmjerava ucenike, upoznaje njihove interese, želje i sposobnosti. ,,Pod pojmom pedagoška komunikacija podrazumijeva se prenošenje, saopštavanje, izlaganje, primanje, jednom rijecju razmjena poruka kao i uspostavljanje odnosa, sporazumijevanje, sredstva i nacin ophodenja medu ucesnicima u vaspitno-obrazovnom procesu i procesu ucenja’’ [1]. Primjena kvalitetne komunikacije u radu sa ucenicima može biti mocno oružje u boljem uspostavljanju socijalnih odnosa i sprjecavanju neželjenog ponašanja. Medutim, kada mjesto kvalitetne komunikacije zauzmu kritika, prigovor, protivljenje u mišljenju, pojavljuju se sukobi. ,,Pod pojmom loše komunikacije podrazumijeva se prisutnost kritiziranja, okrivljavanja, prigovaranja, kažnjavanja i sl., što ima negativan utjecaj na odnose’’ [4]. Ukoliko odgajatelji posjeduju potrebne kompetencije, uspješno ce rješavati sukobe. Ali isto tako, odgajatelj treba stalno preispitivati svoj nacin rada, jer kljuc uspjeha leži upravo u kritickom preispitivanju samog rada kako bi se kvalitet rada poboljšao. Uz to, razumijevanje osnovnih pojmova i vrijednosti, razvijanje vještina i stjecanje potrebnih kompetencija u podrucju vlastitog poziva važan su preduvjet za poboljšanje kvaliteta rada i potrebe suvremenog društva [5]. Bez posjedovanja potrebnih kompetencija, odgajatelji ne mogu uspješno realizirati obrazovni proces s ucenicima. Odgajatelji bi kod ucenika trebali razviti komunikacijske vještine i djelovati preventivno kako bi izbjegli sukobe. Ucenici koji posjeduju komunikacijske vještine rjede ce ulaziti u sukobe i moci ce uspješno riješiti problem. Zadaca odgajatelja je da kod ucenika razvija vještine koje ce mu pomoci da dalje funkcionira u društvu. Jedna od vještina koju bi ucenici trebali razviti i koja zahtijeva adekvatan model ponašanja je rješavanje sukoba. Rješavanje sukoba društvena je vještina koja se usvaja metodom ucenja po modelu [6]. Promatrajuci postupke odgajatelja u konfliktnim situacijama, ucenici podsvjesno usvajaju nacin rješavanja sukoba. Suzic [1] istice da odgajatelji koji uce ucenike rješavanju sukoba prvo moraju znati prirodu sukoba, zatim odgovarajuce tehnike i metode za rješavanje sukoba, ali i pedagoške metode i postupke za osposobljavanje ucenika za suocavanje sa sukobima. Odgajatelj koji nema znanja o tehnikama i metodama za rješavanje sukoba i nije kompetentan za razvijanje vještina kod ucenika, ne može prenijeti znanje ucenicima kako konstruktivno prevladati sukobe. 2. Metodološki okvir istraživanja 2.1. Problem i predmet istraživanja Problem istraživanja je ispitati stavove odgajatelja o tome jesu li i u kojoj mjeri osposobljeni za posredovanje i rješavanje sukoba medu ucenicima u ucenickom domu? Predmet istraživanja je osposobljenost odgajatelja da riješe sukobe u ucenickom domu. 2.2. Cilj i zadaci istraživanja Cilj istraživanja je ispitati stavove domskih odgajatelja o njihovim kompetencijama za rješavanje sukoba medu ucenicima u ucenickom domu. Iz definiranog cilja istraživanja proizlaze sljedeci zadaci: • Ispitati i analizirati stavove domskih odgajatelja o ponašanju ucenika u konfliktnim situacijama. • Ispitati i analizirati stavove odgajatelja o vlastitoj ulozi u rješavanju sukoba medu ucenicima. • Istražite kako odgajatelji procjenjuju vlastitu sposobnost rješavanja sukoba medu ucenicima. 2.3. Metode, tehnike i instrument istraživanja U istraživanju je korištena deskriptivno-analiticka metoda, a od neparametrijskih metoda korišceno je odredivanje osnovnih statistickih pokazatelja - frekvencije i prostoci. Anketni upitnik preuzet je od Nenada Suzica [1] i prilagoden je potrebama ovog istraživanja. Upitnik je u obliku skale procene Likertovog tipa. Pitanja su zatvorenog tipa. Upitnik se sastoji od dva dijela: prva tri pitanja odnose se na opce podatke o uzorku, dok se u drugom delu nalazi dvanaest stavki kojima se ispituje osposobljenost domskih odgajatelja za riješavanje sukoba medu ucenicima. 2.4. Populacija i uzorak istraživanja Populaciju cine odgajatelji iz ucenickih domova u Jagodini, Svilajncu, Cupriji, Rekovcu, Negotinu i Novom Sadu. U istraživanju je sudjelovao 61 odgajatelj, i to 45,9% (f=28) odgajatelja muškog spola i 54,1% (f=33) odgajatelja ženskog spola. Kada je u pitanju strucna sprema odgajatelja, 57,4% (f=35) odgajatelja imaju završene master studije, 39,3% (f=24) odgajatelja imaju završene osnovne studije i 3,3% (f=2) odgajatelja završila su višu školu. Takode, dobijeni podaci o radnom stažu odgajatelja su sljedeci: 9,8% (f=6) odgajatelja je u radnom odnosu od 0-5 godina, 19,7% (f=12) je u radnom odnosu od 5-10 godina. 10-15 godina je 14,8% (f=9), dok je više od polovine odgajatelja 55,7% (f=34) u radnom odnosu preko 15 godina. 3. Rezultati istraživanja i njihova interpretacija Prvi zadatak je bio da ispitamo stavove domskih odgajatelja o ponašanju ucenika u konfliktnim situacijama. Odgovori odgajatelja pregledno su prikazani u tabelu 1. Tabela 1. Stavovi odgajatelja o ponašanju ucenika u konfliktnim situacijama Tvrdnje Uop Ne slažem se Ne Slažem se Sas Ukupno f % f % f % f % f % f % Ucenici ne mogu sami riješiti konfliktne situacije. 3 4,9 28 45,9 2 3,3 24 39,3 4 6,6 61 100 Ucenici stupaju u konfliktne situacije zbog nevažnih - - 32 52,5 17 27,9 4 6,6 8 13,1 61 100 stvari. Ponašanje ucenika u konfliktnim situacijama odraz je obiteljskog ponašanja. 8 13,1 9 14,8 7 11,5 24 39,3 13 21,3 61 100 Ucenici poznaju tehnike nenasilne komunikacije. - - 18 29,5 10 16,4 21 34,4 12 19,7 61 100 Sukobi su normalna pojava kod ucenika adolescentnog uzrasta. - - - - 6 9,8 19 31,1 36 59,0 61 100 Prva tvrdnja kojom smo željeli da ispitamo stavove odgajatelja o ponašanju ucenika tijekom sukoba glasi: ,,Ucenici ne mogu sami riješiti konfliktne situacije“. Mali broj odgajatelja 4,9% (f=3) se uopce ne slaže da ucenici ne mogu sami riješiti sukob, 45,9% (f=28) se ne slaže sa navedenom tvrdnjom, 3,3% (f=2) odgajatelja je neodlucno, dok se 39,3% (f=24) odgajatelja slaže i 6,6% (f=4) sasvim slaže da ucenici ne mogu sami riješiti sukob. Dobijeni rezultati pokazuju da je bilo podeljenog mišljenja medu odgajateljima po pitanju da li ucenici mogu sami riješiti konfliktnu situaciju. Ukoliko su ucenici osposobljeni za primjenu tehnika nenasilne komunikacije i aktivnog slušanja mogu sami riješiti ili ublažiti sukob. Odgajatelji moraju raditi na razvoju navedenih veština kod ucenika i samim tim im omoguciti da sukobu pridu sa ciljem da ga riješe ili ublaže. Sukobi su veoma cesta pojava u adolescentnom periodu, zbog toga smo željeli da ispitamo zašto ucenici stupaju u konfliktne situacije. Naredna tvrdnja glasi: ,,Ucenici stupaju u konfliktne situacije zbog nevažnih stvari“. Više od polovine odgajatelja 52,5% (f=32) se ne slaže sa tvrdnjom da ucenici stupaju u sukobe zbog nevažnih stvari, dok je 27,9% (f=17) neodlucno. Mali broj odgajatelja se slaže 19,7% (f=12) da ucenici stupaju u konfliktne situacije zbog nevažnih stvari. Odgajatelji su svjesni da razlozi zbog kojih ucenici stupaju u konfliktne situacije nisu nevažni. Analizirujuci istraživanje koje je obavio Petrovic [7] i ispitivao najcešce razloge za zapocinjanje sukoba medu ucenicima u adolescentnom periodu, kao najcešci razlozi navode se laž, ogovaranje, sukob mišljenja. Za navedene razloge ne možemo reci da su nevažni za zapocinjanje sukoba. Sasvim je ocekivano da ce se sukob dogoditi ukoliko ucenik sazna da je predmet ogovaranja od strane svojih vršnjaka ili ukoliko sazna da ga je prijatelj slagao. Navedeni razlozi su prisutni i kod odraslih i cesto eskaliraju u konflikte. Sljedeca tvrdnja u upitniku glasi: ,,Ponašanje ucenika u konfliktnim situacijama odraz je obiteljskog ponašanja''. Za navedenu tvrdnju 13,1% (f=8) odgajatelja je iznelo stav da se uopce ne slaže i 14,8% (f=9) da se ne slaže da je ponašanje ucenika u sukobu odraz ponašanja u obitelj. Neodlucan stav po ovom pitanju je iznelo 11,5% (f=7) odgajatelja. Dok se 39,3% (f=24) odgajatelja slaže i sasvim slaže 21,3% (f=13) da je ponašanje ucenika u sukobu odraz ponašanja u obitelj. Rezultati do kojih smo došli pokazuju da se preko polovine odgajatelja slaže da ponašanje koje ucenici ispoljavaju tijekom sukoba je ponašanje koje su usvojili od svojih obitelj. Bulic [8] je ukazao da ucenici usvajaju stilove riješavanja sukoba od svojih roditelja, odnosno da je odgojna uloga roditelja kao modela ogromna. Možemo se delimicno složiti da ponašanje koje ispoljavaju ucenici tijekom sukoba je ponašanje koje su usvojili od svojih roditelja. Medutim, pored roditelja modeli, odnosno uzori ucenicima mogu biti I vršnjaci, omiljeni glumci iz filmova, serija, odgajatelji, nastavnici. Shodno tome odgajatelj mora da postupa adekvatno kako u konfliktnim situacijama, tako i u svim ostalim prilikama i pruži ucenicima ispravan model za ponašanje. Važan preduvjet za konstruktivno riješavanje sukoba je nenasilna komunikacija. Shodno tome naredna tvrdnja koju smo postavili odgajateljima glasi: ,,Ucenici poznaju tehnike nenasilne komunikacije“. Sa navedenom tvrdnjom ne slaže se 29,5% (f=18) odgajatelja, dok je 16,4% (f=10) odgajatelja neodlucno po ovom pitanju. Više od polovine odgajatelja se slaže 54,1% (f=33) da ucenici poznaju tehnike nenasilne komunikacije. Iz rezultata možemo vidjeti da više od polovine odgajatelja smatra da ucenici poznaju tehnike nenasilne komunikacije što znaci da se nadaju da ce sukobe riješavati konstruktivno. Primjenjujuci nenasilne komunikacije drugima se obracamo s poštovanjem i empatijom i samim tim preventivno delujemo da do sukoba ne dode [9]. Posljednja tvrdnja kojom smo želeli da ispitamo stavove odgajatelja o ponašanju ucenika u konfliktnim situacijama glasi: ,,Sukobi su normalna pojava kod ucenika adolescentnog uzrasta''. Sa tvrdnjom da su sukobi normalna pojava u ovoj fazi života slaže se više od polovine odgajatelja 90,1% (f=55), dok je 9,8% (f=6) odgajatelja neodlucno o tome. Dobijeni rezultati pokazuju da odgajatelji poznaju karakteristike adolescentnog perioda ucenika sa kojima rade. Sasvim je ocekivano da su u ovom periodu sukobi cešci jer su emocije intenzivnije, znacaj vršnjaka veliki kao i želja za dokazivanjem. Trikic i saradnci [10] navode da su sukobi u adolescentnom periodu veoma poželjni jer se njihovom pojavom odnosi izmedu ucenika poboljšavaju. Kada se nastali sukob uspješno riješi dolazi do zbližavanja medu ucenicima koji su bili ucesnici u sukobu i odnosi medu njima postaju bolji. Rezimirajuci odgovore na postavljene tvrdnje uvidamo da odgajatelji poseduju znanja o adolescentnom razdoblju, takoder da su svjesni da se sukobi medu ucenicima ne dešavaju zbog nevažnih stvari i da se zbog vulnerabilnosti ucenika sukobi cešce javljaju i da su sasvim ocekivani. Medutim, ne možemo da budemo potpuno sigurni da li su odgovori odgajatelja u skladu sa njihovim djelovanjem u praksi, jer odgovori do kojih smo došli mogu biti društveno poželjni. Ono što nas raduje jeste to da domski odgajatelji poseduju znanja o sukobima i svesni su da su sukobi ocekivani u adolescentnom razdoblju. Naredni zadatak u našem istraživanju odnosi se na ispitivanje stavove odgajatelja o vlastitoj ulozi u riješavanju sukoba medu ucenicima. Tabela 2. Stavovi odgajatelja o vlastitoj ulozi u riješavanju sukoba medu ucenicima Tvrdnje U Ne slažem se Neodlucan/na sam Slažem se Sasvim Ukupno f % f % F % f % f % f % Odgajatelj mora da presudi u vršnjackim sukobima. 6 9,8 11 18,0 5 8,2 21 34,4 18 29,5 61 100 Prilikom riješavanja sukoba odgajatelj treba da ostane neutralan. - - 33 54,1 7 11,5 12 19,7 9 14,8 61 100 Odgajatelj bi trebalo da jednako razumije obje strane koje ucestvuju u sukobu, bez obzira na to cija je krivica. - - - - 4 6,6 21 34,4 36 59,0 61 100 Odgajatelj nije odgovoran za ishod 25 41 20 32,8 7 11,5 9 14,8 - - 61 100 konfliktne situacije medu ucenicima. Prva tvrdnja za navedeni zadatak bila je: ,,Odgajatelj mora da presudi u vršnjackim sukobima“. Kod ove tvrdnje nije bilo podijeljenog mišljenja medu odgajateljima, više od polovine odgajatelja se sasvim slaže 29,5% (f=18) i slaže 34,4% (f=21) da treba presuditi u vršnjackim sukobima. Po ovom pitanju neodlucan stav iznelo je 8,2% (f=5) odgajatelja, dok se 27,8% (f=17) odgajatelja ne slaže da odgajatelj treba da presudi u sukobima medu ucenicima. Usporedivanjem odgovora sa prvom tvrdnjom iz prvog zadatka uvidamo nedosljednost u stavovima odgajatelja. Više od polovine odgajatelja se složilo u okviru prvog zadatka da ucenici mogu sami riješiti konfliktne situacije, dok kod ove tvrdnje vidimo stav da odgajatelji smatraju da oni treba da presude u vršnjackim sukobima. Dobijeni rezultati nam pokazuju da odgajatelji ipak nemaju povjerenja u ucenike i u njihove kompetencije za rješavanje sukoba. U situacijama kada ucenici ne mogu doci do dogovora i postoji mogucnost da se sukob pogorša poželjno je da se odgajatelj umeša u sukob i pomogne ucenicima da sami pronadu najbolje rješenje. On mora delovati kao medijator koji ce usmjeravati ucenike ka problemu i njegovom rješavanju, a ne da odgajatelj odlucuje kako ce se sukob završiti. Ucestalo se postavlja pitanje koja je uloga odgajatelja u rješavanju sukoba medu ucenicima i kako odgajatelj treba reagirati i postupati u takvoj situaciji. U skladu sa tim sljedeca tvrdnja koju smo postavili odgajateljima kako bi ispitali njihov stav o ovom pitanju glasi: ,,Prilikom rješavanja sukoba, odgajatelj treba da ostane neutralan“. Više od polovine odgajatelja 54,1% (f=33) se ne slaže sa ovom tvrdnjom, dok je 11,5% (f=7) odgajatelja neodlucno. Sa navedenom tvrdnjom slaže se 34,5% (f=21) odgajatelja. Neutralnost se ne smije mešati sa izbjegavanjem. Neutralnost znaci da ne zauzimamo stranu u sukobu, dok izbjegavanje oznacava ne ulaženje u sukob koji se dešava medu ucenicima. Suzic [1] je ukazao na to da ponekada odgajatelji izbjegavaju konfliktne situacije zato što se osecaju neprijatno ili ne znaju tocno kako treba da postupe. Važno je da odgajatelj ne izbjegava sukob, vec da ostane neutralan. U ovakvim situacijama odgajatelj treba da preuzme ulogu medijatora, odnosno trece osobe koja ce pomoci ucenicima da sami ili uz njegovo vodenje konstruktivno razriješe sukob i da ih usmerava na rješavanje problema. Naredna tvrdnja za koju su odgajatelji izneli svoje stavove glasi: ,,Odgajatelj bi trebalo da jednako razumije obje strane koje ucestvuju u sukobu, bez obzira na to cija je krivica“. Skoro svi odgajatelji 93,4% (f=57) se slažu sa tvrdnjom da odgajatelji moraju podjednako razumjeti obje strane koje su u sukobu. Dok je 6,6% (f=4) odgajatelja neodlucno po ovom pitanju. Kao što smo naveli odgajatelj ne smije da zauzima strane u konfliktnim situacijama medu ucenicima, ukoliko on pokaže više razumijevanja za jednog sudionika samim tim pokazuje da je zauzeo stranu i više nije neutralan. Bez obzira na to cija je krivica za nastanak sukoba, odgajatelj treba da pokaže razumijevanje za obje strane i usmerava sudionike koji su u sukobu da saopšte svoja osecanja jedni drugima, da saslušaju jedni druge i da dogovorom riješe nastali problem. Sa tvrdnjom da odgajatelj nije odgovoran za ishod konfliktne situacije medu ucenicima uopce se ne slaže 41% (f=25) odgajatelja i ne slaže se 32,8% (f=20) odgajatelja. Neodlucan stav po ovom pitanju iznelo je 11,5% (f=7) odgajatelja, dok se 14,8% (f=9) odgajatelja slaže sa tim da odgajatelj nije odgovoran za ishod sukoba. Odgajatelj jeste odgovoran za pokušaj posrjedovanja medu ucenicima ali nije za ishod konfliktne situacije medu ucenicima. Odgajatelj treba preventivno da radi sa ucenicima na tehnikama i komunikaciji za optimalno rješavanje sukoba. Tijekom konfliktnih situacija on vodi, usmerava sudionike da na najbolji nacin riješe sukob samostalno. U istraživanju smo nastojali da ispitamo stavove odgajatelja o njihovoj ulozi u rješavanju sukoba medu ucenicima. Odgajatelji su izneli stavove da je važno da znaju razlog za nastanak sukoba, da odgajatelj ne smije da izbjegava sukob, vec mora adekvatno reguirati i da posreduje u konfliktnim situacijama medu ucenicima. Možemo zakljuciti da su odgajatelji svjesni svoje uloge koje imaju i da shodno tome adekvatno postupaju u svom radu. Posljednji zadatak u našem istraživanju bio je da ispitamo na koji nacin odgajatelji procjenjuju sopstvenu osposobljenost za rješavanje sukoba medu ucenicima. Navedeni zadatak nam je kljucan, jer od osposobljenosti odgajatelja za rješavanje sukoba zavisi kako ce se sukob medu ucenicima rješavati. Kako bismo ispitali kako odgajatelji procjenjuju svoju sposobnost za rješavanje sukoba, odgajateljima smo postavili nekoliko tvrdnji za koje su oni iskazali svoje stavove. Tabela 3. Kompetencije odgajatelja za rješavanje sukoba medu ucenicima Tvrdnje Uop Ne slažem se Neodlucan Slaže Sasvi Ukupno f % f % f % f % f % f % Odgajatelji imaju dovoljno znanja i vještina za kvalitetnu pedagoški komunikaciju. - - - - 3 4,9 21 34,4 37 60,7 61 100 Odgajatelj - - - - 2 3,3 36 59,0 23 37,7 61 100 Odgajatelj stalno mora da usavršava svoju pedagošku komunikaciju. - - - - 1 1,6 27 44,3 33 54,1 61 100 Tvrdnja koju smo postavili odgajateljima glasi:,,Odgajatelji imaju dovoljno znanja i vještina za kvalitetnu pedagošku komunikaciju''. Veliki broj odgajatelja se slaže 95,1% (f=58) da poseduje znanja i vještine za kvalitetnu pedagošku komunikaciju, dok je 4,9% (f=3) odgajatelja neodlucno. Kvalitetan odgojno-obrazovni rad iziskuje kvalitetnu komunikaciju. Odgajatelj koji zna kako da prenese poruku, da bude jasan u svom izlaganju i da usmjerava ucenike poseduje vještine za kvalitetnu komunikaciju i svoj odgojno-obrazovni rad izvršavace uspješno. Tvrdnja koju smo postavili odgajateljima bila je: ,,Odgajatelj poznaje tehnike kontrolisanja bijesa i drugih negativnih emocija koje primjenjuje u svom ponašanju“. Veliki broj odgajatelja 37,7% (f=23) se sasvim slaže i slaže se 59% (f=36) odgajatelja da poznaju tehnike kontroliranja bijesa i da ih primjenjuju u svom ponašanju. Neodlucan stav iznelo je 3,3% (f=2) odgajatelja. Ukoliko odgajatelj ne primjenjuje tehnike u svom ponašanju ne može ocekivati ni da ucenici to rade. Prirodno je da odgajatelj poseduje i negativne emocije, medutim, on mora kontrolirati svoje emocije i reagirati smireno. Takvim ponašanjem daje primjer ucenicima kako se treba ponašati i kako treba upravljati svojim emocijama tijekom sukoba. Sljedeca tvrdnja koju smo postavili odgajateljima glasi: ,,Odgajatelj stalno mora da usavršava svoju pedagošku komunikaciju“. Sa navedenom tvrdnjom sasvim se slaže 54,1% (f=33) odgajatelja i slaže se 44,3% (f=27) odgajatelja. Na ovu tvrdnju 1,6% (f=1) odgajatelja je iznelo neodlucan stav. Rezultati istraživanja [11] koje se bavilo kvalitetom komunikacije domskog odgajatelja sa ucenicima ukazuju na to da ucenici smatraju da odgajatelji posjeduju razvijene vještine verbalne i neverbalne komunikacije. Ono što najviše razlikuje obrazovnu profesiju od svih drugih jest upravo pedagoška komunikacija. Pri prenošenju poruka, uspostavljanju odnosa sa ucenicima odgajatelj treba biti pažljiv, on ne smije prenijeti ucenicima dvosmislene poruke, ne smije se koristiti sarkazmom ili manipulacijom. Kako je permanentno obrazovanje potrebno u svim podrucjima isto je potrebno da domski odgajatelj kontinuirano usavršavaju svoju pedagošku komunikaciju. 4. Zakljucak Neizostavni dio života svakog covjeka cine sukobi. Burno razdoblje adolescencije praceno je svakodnevnim sukobima kako zbog vulnerabilnosti samog razdoblja tako i zbog vulnerabilnosti samog adolescenta. Zbog osjetljivosti adolescenta i burnog razvoja u ovom razdoblju, dolazi do cestih konflikata u komunikaciji. Kako ne bi došlo do eskalacije sukoba medu ucenicima važna je uloga odgajatelja. Odgajatelj ce konstruktivno i optimalno rješavati sukobe medu ucenicima ukoliko posjeduje odgovarajuca znanja i vještine iz oblasti komunikacije. Kompetencije koje treba odgajatelj da posjeduje su sljedece: neutralnost, poznavanje ja govora, empatija, istinoljubivost, strpljenje, smirenost. Polazeci od znacaja kvalitetne pedagoške komunikacije i važnosti poznavanja tehnika rješavanja sukoba medu ucenicima, smatrali smo opravdanim istraživanje kojim smo željeli da ispitamo osposobljenost domskih odgajatelja za posredovanje u rješavanju sukoba medu ucenicima. Rezultati do kojih smo došli u našem istraživanju su sljedeci: Prvi zadatak je bio da ispitamo stavove domskih odgajatelja o ponašanju ucenika u konfliktnim situacijama. Dobijeni rezultati ukazuju da se odgajatelji nadaju da ucenici poznaju tehnike i da mogu samostalno rješiti sukob. Stav odgajatelja da ucenici ne stupaju u konfliktne situacije zbog nevažnih stvari nam pokazuje razumjevanje odgajatelja za probleme sa kojima se ucenici susrecu. Iako se nadaju da ucenici mogu samostalno da rješe sukob, praksa im ipak pokazuje suprotno. Veliki broj njih navodi da ucenici ne znaju kako da se ponašaju u konfliktnim situacijama. Takoder, veliki broj odgajatelja navodi da ucenici poznaju tehnike nenasilne komunikacije, ali iz prethodnih odgovora uvidamo da ucenici ove tehnike ne primjenjuju u konfliktnim situacijama. Drugi zadatak našeg istraživanja odnosio se na ulogu odgajatelja u rješavanju sukoba medu ucenicima. U ovom zadatku primjetili smo nedosljednost u odgovorima odgajatelja. Odgajatelji su izneli stav da smatraju da ucenici mogu sami da riješe sukob, ali odgovarajuci na tvrdnju da odgajatelj treba da presudi u sukobu, jasno pokazuje da oni ipak nemaju povjerenja u ucenike i njihove sposobnosti da sami dolaze do rješenja u konfliktnim situacijama. To potvrduje i podatak da više od polovine odgajatelja smatra da prilikom rješavanja sukoba medu ucenicima odgajatelj ne treba da ostane neutralan. S druge strane, isto tako veliki broj ispitanih odgajatelja navodi da treba podjednako da razumje obe strane koje su u sukobu. Ovakvi stavovi odgajatelja jasno pokazuju da odgajatelji znaju kako treba da odgovore na pitanje, što znaci da su povremeno davali društveno poželjne odgovore, dok su na druga pitanja iskazivali svoje stvarno mišljenje, što je dovelo do nedosljednosti u njihovim odgovorima. U posljednjem zadatku želeli smo da ispitamo da li odgajatelji poseduju kompetencije za rješavanje sukoba medu ucenicima. Najveci broj odgajatelja je iznelo stav da je osposobljeno za posredovanje u konfliktnim situacijama medu ucenicima i najveci broj njih je naveo da je potrebno da stalno usavršava svoju pedagošku komunikaciju. Pedagoškoj komunikaciji i pitanju rešavanja sukoba, treba posvetiti veliku pozornost i posebno je potrebno intenzivirati obuku odgajatelja u delu osposobljavanja za prevazilaženje i rješavanje sukoba, kao i primenu tehnika nenasilne komunikacije. Zbog ucestale pojave sukoba medu ucenicima sukobu su tema kojoj treba posvetiti više pažnje. S obzirom da je ovo istraživanje otvorilo niz pitanja i dilema vezanih za kompetencije odgajatelja u rješavanju sukoba, smatramo da dobijeni rezultati mogu poslužiti kao inspiracija za buduca istraživanja koja ce se baviti rješavanjem konfliktnih situacija u ucenickom domu. 5. Literatura [1.] Suzic N. Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT-Centar; 2005. [2.] Divijaysinh T. Conflict and Conflict Management. IOSR Journal of Business and Management. 2013; 8 (6): 07-16. [3.] Runde C, Flanagan T. Becoming a Conflict Competent Leader. New York: John Wiley & Sons Inc; 2006. [4.] Skelac M. Sukobi u komunikacijskim odnosima izmedu ucenika i ucitelja. Život i škola. 2017; 64 (2): 49-58. [5.] Sucevic V. Socijalne i radne kompetencije vaspitaca kao preduslov kvalitetnog vaspitno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi. Norma. 2009; 14 (2): 178-188. [6.] Sladovic B. Evaluacija programa ucenja rješavanja sukoba u djecijoj dobi. Ljetopis socijalnog rada. 1995; 2 (1): 13-26. [7.] Petrovic J. Karakteristike vršnjackih konflikata u adolescenciji. Primenjena psihologija. 2010; 3: 223-237. [8.] Bulic A. Roditeljski stilovi rešavanja interpersonalnih konflikata u odnosu na pol i obrazovni nivo roditelja. Nastava i vaspitanje. 2018; 67(1): 191-204. [9.] Rosenberg B. M. Nenasilna komunikacija- Jezik života. Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava; 2006. [10.] Trikic Z, Koruga D, Vranješevic J, Dejanovic V, Vidovic S. Vršnjacka medijacija: od svade slade. Beograd: Nemacka organizacija za tehnicku saradnju (GTZ) GmbH; 2006. [11.] Milanovic N. Teacher communication quality with students in boarding schools. Sinteze – casopis za pedagoške nauke, književnost i kulturu. 2019; 8 (16): 1-12. Strucni rad ULOGA UCITELJICE TIJEKOM ODRŽAVANJA NASTAVE NA DALJINU Tatjana Hren, prof. OŠ Žužemberk, Podrucna škola Dvor Sažetak Nastava na daljinu postala je dio naše svakodnevnice, stoga i u ovom slucaju treba prepoznati neke njezine dobre strane. Ucenici, kao i njihovi ucitelji, stekli su obilje novog iskustva i znanja, prije svega u podrucju informaticke pismenosti. Tijekom održavanja nastave na daljinu djeca možemo motivirati i aktivirati uz pomoc raznih igara, a povremeno organiziramo i razlicite oblike online aktivnosti. Kljucne rijeci: nastava na daljinu, iskustvo, igre, dani aktivnosti 1. NASTAVA NA DALJINU Kao i svugdje u Sloveniji, i kod nas je, nakon jesenskih školskih praznika 2020. godine, ponovo zapocelo održavanje nastave na daljinu. Doista smo se nadali da se to nece dogoditi, ali iz svake situacije mora se izvuci ono najbolje i sve je odmah nekako lakše. Tim smo putem doista krenuli lakšim korakom nego u proljece jer smo i mi, ucitelji, i naši ucenici bili znatno bolje pripremljeni i osposobljeni za nastavu na daljinu. Vec u prvim jesenskim mjesecima upoznali smo ucenike s mogucnošcu korištenja asistenata u nastavi, internetskih ucionica, predajom materijala u virtualne ucionice. Uz to što mi, ucitelji, svoj posao obavljamo marljivo i s velikim entuzijazmom, istovremeno neprestano otkrivamo i nove nacine i tehnologije u poucavanju. Naš je zajednicki cilj približiti gradivo ucenicima i održati istinske kontakte s njima tijekom savladavanja nastavnog gradiva. Jedan od prvih koraka prije pocetka održavanja nastave na daljinu bilo je uskladivanje vremena održavanja videokonferencija s ucenicima na razini cijele škole. Bilo mi je vrlo važno da djeca i roditelji ne budu optereceni s ove tocke gledišta, odnosno da zbog pomanjkanja racunalne opreme ucenici ne bi mogli sudjelovati u videokonferencijama. Trebalo je pretpostaviti da neka djeca možda žive u nepovoljnim životnim uvjetima ili da je sada cijela obitelj kod kuce i da svima trebaju racunala za rad. Ucenici su nastavu na daljinu usvojili dobro, marljivo, uglavnom redovito dostavljaju materijale i tako stjecu nova znanja, ucvršcuju i provjeravaju vec obradeno nastavno gradivo. Veci dio dana provodi se u pripremi materijala i slanju povratnih informacija. Smatram da je, cak i u ovo vrijeme, vrlo važno roditeljima i ucenicima dati povratne informacije o tome kako su odradili svoje školske obaveze. Ucenike motivira i veseli svaka pohvala i ohrabrenje, pogotovo ako ih uputimo svakom od njih zasebno. Gradivo koje treba obraditi ucitelj mora poslati putem elektronickih kanala na nacin koji ce ucenicima biti dovoljno razumljiv. I ucenje i priprema za proces ucenja zahtijevaju puno više vremena nego da sam fizicki prisutna i gradivo tumacim ucenicima u razredu. Djeci pokušavam gradivo približiti pomocu videozapisa koji sadrže objašnjenja gradiva, koristim i interaktivne zadatke za koje ucenicima dajem jasne upute kako bi ih svi mogli razumjeti. Istodobno treba voditi racuna da se ucenicima ne namece previše zadataka i obveza te da se vješto balansira izmedu kolicine poslanog materijala i još uvijek zadovoljavajuce granice usvojenog znanja. Ucenici se medusobno razlikuju i ne mogu postizati jednake rezultate na svim podrucjima, stoga je potrebno prilagoditi nacin usvajanja nastavnog gradiva prema njihovim individualnim sposobnostima. Takoder je potrebno uzeti u obzir predznanje ucenika kako bi mogli dalje nadogradivati usvojeno znanje. 2. DJECU MOTIVIRA RAZNOLIKOST Tijekom održavanja nastave ne smijemo zaboraviti na kretanje, stoga tijekom svake videokonferencije odvojimo nekoliko minuta za zdravlje. Nešto vremena odvojimo za izvodenje vježbi istezanja, pretklona, otklona, za skakanje, cucnjeve, plešemo uz glazbu. 2.1.IGRE KORISNE ZA IZVOĐENJE NASTAVE NA DALJINU 1. PRONAĐI PREDMET U uputama uciteljica objašnjava uceniku koji predmet treba potražiti u njegovoj blizini i pokazuje ga ispred zaslona, npr .: donesi mi nešto mekano, nešto okruglo, nešto plavo, nešto trokutasto, nešto prozirno, nešto malo, nešto pahuljasto, nešto ukusno. 2. IGRA SKRIVACA Ucitelj ili ucenik broji do 10, za to se vrijeme ostali ucenici skrivaju. Zatim ucenik koji je žmirio govori o tome gdje bi se ostali mogli skrivati, primjerice iza stola, ispod stolice, u ormaru, ispred kauca. 3. POGODI RIJEC Ucitelj iskljucuje svoj mikrofon i jasno izgovara odabranu rijec na zaslonu racunala. Ucenici pokušavaju odgonetnuti o kojoj se rijeci radi. 4. POGODI OSOBU Zamislim odredenu osobu koju svi poznajemo. Ucenici zatim postavljaju ucitelju/uciteljici pitanja na koja on ili ona mogu odgovoriti samo s "da" ili "ne", npr. "Ima li ta osoba smede oci?", "Je li ta osoba dijete?", "Ima li ta osoba dugu kosu?". 5. ZAPAMTI ŠTO VIŠE PREDMETA Ucitelj/uciteljica na zaslonu prikazuje sliku koju ucenici neko vrijeme promatraju. Ucitelj/uciteljica zatim ukloni sliku, a djeca zapisuju predmete koje su na njoj vidjeli. Pobjednik je onaj koji zapamti i zapiše najviše predmeta sa slike. 6. IGRA PANTOMIME Ucitelj/uciteljica ili odabrani ucenik bira odredenu osobu (tema je utvrdena vec ranije, npr. zanimanja) i pokušava je prikazati pokretom, bez govora. Ostali pogadaju što im taj ucenik pokušava prikazati. 7. SKRIVENI PREDMET U TORBI UCITELJA/UCITELJICE Ucitelj/uciteljica pripremi neprozirnu vrecicu u koju sakrije razne predmete. Ucenici postavljaju razlicita pitanja, npr.: "Je li taj predmet izraden od plastike?", "Koristi li se za pisanje?" "Možemo li u njega nešto pospremiti?". 2.2.DANI AKTIVNOSTI Primjer dana aktivnosti na daljinu: - Dan prirodoslovlja: pastirski dan organiziran u suradnji s Centrom šolskih in obšolskih dejavnosti. U suradnji s CŠOD organizirali smo dan prirodoslovlja pod nazivom "Pastirski dan". Uciteljica CŠOD-a predstavila nam je nekadašnji nacin života, kada su djeca uvelike pomagala u obavljanju razlicitih poslova na obiteljskom gospodarstvu. Morala su brinuti o domacim životinjama, voditi ih na pašu i paziti na njih. Ovaj posao uglavnom su obavljali djecaci. Djeca su nekoc sama izmišljala razlicite igre, što je zahtijevalo veliku dozu maštovitosti i kreativnosti jer su mogla koristiti samo materijale koje su pronašli u prirodi: štapove, kolce, kamencice, lišce, koru drveca. Zajedno smo poslušali dvije stare belokranjske narodne pjesme: "Pastirce mlado" i "Pobelelo pole", procitali kratku pricu o pastiru i pogledali kratki film koji prikazuje pastirske igre. Ucenici su se zatim prihvatili posla i sami su izmislili tri igre prema uputama: "NEBESICALJKA", "BACANJE PRSTENOVA", "BALANJE KOZE". Jednu su igru izmislili i sami. Nakratko smo se, bez korištenja suvremene tehnologije i postojecih igracaka, vratili u prošlost i prirodi pristupili na drugaciji nacin. Djeca su uživala i, koristeci vlastitu maštu, stvarala razne igre. Slika 1: Vlastita igra. Slika 2: Vlastita igra ucenika. - Dan kulture na daljinu: pracenje predstave "Petar Pan" Predstavu "Petar Pan" pratili smo na mrežnoj poveznici Kazališta lutaka Ljubljana. Izvodaci su se okušali u više uloga i tako na zanimljiv nacin djeci predstavili pricu o putovanju djevojcice Wendy i njezina dva brata u zemlju Nigdjezemsku, gdje su ih ocekivale zanimljive avanture. U predstavi su nastupili poznati slovenski glumci. Nakon predstave ucenici su usmeno odgovarali na postavljena pitanja i na taj nacin ponovili sadržaj odgledane predstave. Nakon toga uslijedio je zadatak izrade lutki od materijala koji imaju kod kuce. Tijekom izvršenja tog zadatka medusobno su si pomagali prateci nacin izrade lutaka na mrežnoj poveznici Kazališta lutaka Ljubljana i tako dobivali nove ideje za vlastite kreacije. Fotografije izradenih lutki poslali su u internetsku ucionicu. Zatim je uslijedilo igranje društvene igre "U zemlji Nigdjezemskoj", kada su putovali kroz Vilinsku šumu, indijanski logor, Lagunu Sirena i Zaljev morskih ježeva. Na kraju su procitala odlomak o Petru Panu iz udžbenika i tako smo uspješno završili dan. Slika 3: Lutka Petar Pan. - Dan kulture povodom Dana neovisnosti i jedinstva Ovogodišnji oproštaj od stare godine bio je prilicno neuobicajen. Prošao je bez prisnih zagrljaja, rukovanja i osobno upucenih želja. Ipak, doživjeli smo prednovogodišnji ugodaj i dobre želje uputili si na daljinu. Posljednji prednovogodišnji susret s ucenicima zapoceli smo gledajuci video zapis o kulturnom dogadaju. Razgovarali smo o znacaju ovog državnog praznika, Dana neovisnosti i jedinstva, koji se obilježava 26. prosinca. Rješavajuci kviz, takoder smo testirali svoje znanje i ustanovili da znamo vec puno toga. Uslijedila je proslava putem Zooma: igre po izboru ucenika - igra skrivaca, pogadanje predmeta koji se krije u torbi uciteljice, prepoznavanje zvukova, glasanja životinja, naucili smo crtati na bijeloj ploci i na kraju podijelili u sobe u kojima su još uvijek mogli medusobno razgovarati i poigrati se. Njihov zadatak je pomagati roditeljima i ostalim clanovima obitelji u kucanskim poslovima i stvoriti svecani ugodaj u kuci tijekom praznika. Ucenici su pogledali kratki prizor o mišu koji se spremao na odlazak na zimske praznike. Takoder smo se složili da ce jedan od njihovih glavnih zadataka biti da tijekom praznika pokušaju što više razveseliti clanove svoje obitelji jer vec jednim osmijehom i dobrom voljom cijeloj obitelji možemo uljepšati dan. Zaželjeli smo si sretnu i prije svega zdravu i sigurnu Novu godinu punu smijeha, a zatim se oprostili u ugodnoj atmosferi. Slika 4: Dan kulture na daljinu. - Plesni sportski dan na daljinu Tijekom izvodenja nastave na daljinu organizirali smo i plesni sportski dan tijekom kojeg su se ucenici zabavili uz glazbu i nove plesne korake, razgibali se i opustili. Ucenici najprije su usvojili nešto teoretskog gradiva. Ponovili su što je ples, koje vještine mora posjedovati plesac i upoznali se s razlicitim vrstama plesova. Plesali su ples "Kauboj Jaka" i "Nagajiva pomlad" i razgibali se izvodeci razlicite plesne figure. Na kraju dana ispunili su i upitnik u internetskoj ucionici. Reakcije ucenika su bile pozitivne, odgovorili su da žele još takvih i slicnih dana. Slika 5: Ples na daljinu. 3. ZAKLJUCAK Sve se u našem životu dogada namjerno, a naš je zadatak iskoristiti to u vlastitu korist. Zahvaljujem svim mojim nadobudnim ucenicima i ucenicama i njihovim roditeljima na razumijevanju, suradnji, toleranciji, ljubaznosti, pomoci i obilju uložene energije tijekom održavanja nastave na daljinu; jednako tako zahvaljujem i cjelokupnom osoblju naše škole na nesebicnom i srdacnom dijeljenju nastavnog gradiva, iskustava i savjeta. Vjerujem da se svi problemi i poteškoce mogu riješiti i da je sve puno jednostavnije ako istim putem koracamo ruku pod ruku i zajedno pomažemo našoj djeci, ucenicima i ucenicama, da unatoc svemu napreduju u usvajanju novih znanja. Zahvaljujem na svakom poslanom zadatku, jednako tako sam zahvalna za svaki postignuti napredak svakog od mojih ucenika. Svaka stvar ima svoje znacenje i predstavlja tek jedan mali kamencic u konacnom mozaiku usvojenog znanja. Stoga vrijedi ustrajati. Ustrajmo zajedno i nadalje! Strucni rad PROMAŠENI (NADARENI) UCENICI Bojana Murko OŠ Breg, Slovenija Sažetak U ovom clanku opisat cu svoj pogled na ono što se dogada u ucionici, u redovnoj osnovnoj školi. Na primjer, u razredu s 20 ucenika, od kojih su 3 nadarena ucenika (takoder se svrstavaju medu ucenike s posebnim potrebama), 3 ucenika s posebnim potrebama (deficit) i 14 ucenika, što se u žargonu nazivaju „zlatnom sredinom“. U clanku sam napisala svoje misli o radu u ucionici. Ucim povijest vec 15 godina, u tom vremenu sam stekla brojna radna iskustva. Kljucne rijeci: povijest, ucenici s posebnim potrebama, dodatne dužnosti 1. Tko su nadareni ucenici? U strucnoj literaturi ne može se naci jedinstvena definicija talenta. Talent se ocituje u raznim oblicima i rasponima. Najcešce kažemo da su talentirani ucenici oni koji iliu vrticu iliu školi pokazuju visoke potencijale ili postignuca u intelektualnom, kreativnom podrucju. To znaci da talentiranima smatramo i one s zapravo visokim postignucima i one koji imaju potencijal samo za iznimna postignuca. [1] Uz uobicajene nastavne planove i programe, nadareni ucenici trebaju i prilagodene aktivnosti, kako bi razvili svoj potencijal, pa ih opravdano svrstavamo u skupinu djece s posebnim potrebama. [1] To se obicno smatra da uce jednostavno, puno pitaju i izuzetno su znatiželjni. Imaju smisla za humor i otvoreni su za nove ideje. Uz to, obicno koriste rjecnik širokog opsega, produbljen i zahtjevan. Sposobni su za trajne koncentracije i imaju originalan pristup rješavanju problema. [1] Njihovo je opce obrazovanje opsežno, strastveno se prepuštaju zanimljivim problemskim zadacima, žele ih dovršiti do savršenstva, a dosadili su im rutinski i mehanicki zadaci. Daju neobicne, rijetke i jasne odgovore. Kriticni su prema sebi i drugima, imaju visoko razvijenu empatiju, visoko samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno su uravnoteženi i veseli. [1] 1999 godine je u Sloveniji prihvacen koncept „Otkrivanje i rad s nadarenim ucenicima u devetogodišnjoj osnovnoj školi“ koji je formuliralo „Strucno vijece Republike Slovenije za opce obrazovanje“. Opisuje postupak identificiranja nadarenih ucenika, koji se odvija u tri koraka: . Dokazivanje, . Identifikacija, . Prezentacija roditeljima. 1. Dokazivanje U prvoj fazi, potencijalno nadareni ucenici, bilježe se bez uporabe posebnih dijagnostickih alata. Podaci se uglavnom temelje na zapažanjima djetetovih roditelja, ucitelja i drugih strucnjaka. Uzima se u obzir sljedece: . djecji uspjeh u ucenju . postignuca u obrazovnim aktivnostima . zapažanja ucitelja . natjecanja i hobiji u kojima je dijete ukljuceno . mišljenje školske savjetodavne službe. 2. Identifikacija Druga faza ukljucuje opsežni uvid registrirane djece. Postupak se sastoji od formiranja dijagnosticke procjene djecjeg funkcioniranja na temelju standardiziranih psiholoških testova (testova sposobnosti i testova kreativnog mišljenja). Testiranje ukljucuje: . pamcenje informacija . sposobnost rasudivanja . motivacija . tjelesne i motoricke sposobnosti . vještine vodenja itd. [1] Rad s nadarenom djecom temelji se na sljedecim osnovnim nacelima: • proširivanje i produbljivanje osnovnih znanja, • brži napredak u procesu ucenja, • razvijanje kreativnosti, • korištenje viših oblika ucenja, • razmatranje specificnih sposobnosti i jakih interesa, • razmatranje individualnosti, • promicanje neovisnosti i odgovornosti, • briga za integrirani osobni razvoj, • raznolikost ponude i omogucavanje slobodnog izbora studentima, • uspostavljanje mentorskih odnosa izmedu ucenika i ucitelja, • stvaranje mogucnosti za povremena druženja. [2] Predloženi oblici rada s nadarenom djecom: • unutarnja diferencijacija, • fleksibilna diferencijacija, • dodatne lekcije, • individualizirani programi za rad s nadarenim ucenicima, • paralelni programi, • programi obogacivanja (subotnje škole…), • sportske i kulturne sekcije, • izvannastavne aktivnosti, • dani aktivnosti, • kreativne radionice, • istraživacki kampovi, • priprema za sudjelovanje na natjecanjima, • programi razvoja socijalnih vještina, • programi za osobni i socijalni razvoj (vježbe interakcije, socijalne igre, radionice za mlade), • brži napredak, • osobno savjetovanje za ucenike i roditelje, • izborni predmeti, • seminarski radovi, • istraživacki zadaci, • savjetovanje nadarenih u odabiru profesije. [2] Vrlo je teško ili nemoguce ukljuciti ove predložene oblike rada u redovnu nastavu, jer su uglavnom namijenjeni radu izvan redovne nastave. 2. Tko su ucenici s posebnim potrebama (deficitima)? Djeca s posebnim potrebama su djeca s intelektualnim teškocama, gluha i nagluha djeca, slijepa i slabovidna djeca ili djeca oštecenog vida, djeca s govorno jezicnim poremecajima, djeca smanjene pokretljivosti, djeca s teškocama u ucenju, dugotrajno bolesna djeca, djeca s emocionalnim poremecajima i poremecajima u ponašanju te djeca s autisticnim poremecajima. [3] U svom radu susrecem djecu s razlicitim spektrom deficita (govorni i jezicni poremecaji, djeca s poteškocama u kretanju, djeca s poremecajima emocija i ponašanja, dugotrajno bolesna djeca, djeca s autisticnim poremecajima i djeca s nedostacima u odredenim podrucjima ucenja). U ovom cu se clanku usredotociti na djecu s nedostacima u pojedinim podrucjima. Imaju izraženih poteškoca u citanju, pisanju i pravopisu i / ili racunanje. Takoder se javljaju zastoji u razvoju i /ili poremecaji nedostatka pažnje, pamcenja, razmišljanja, koordinacije, komunikacije, socijalnih vještina i / ili emocionalnog sazrijevanja. Nedostaci utjecu na kognitivnu obradu verbalne i neverbalne informacije, ometaju stjecanje i automatizaciju školskih vještina i utjecu na ucenje i ponašanje tijekom života. [4] Kao ucitelj, moram razmotriti prilagodbe za ove ucenike, koje se za njih odreduju na temelju individualiziranog programa. 3. Tko su ucenici koje u žargonu nazivamo „zlatnom sredinom“? O ovom pitanju postoji dilema. Nisam pronašla nigdje literature za diskusiju o toj djeci. Zašto? To je vrlo cudno, s obzirom na to da je ove djece najviše u školi. Jesu li to djeca koja su ili nadarena ili imaju specificne probleme, ali su ih uspjeli sakriti kako ne bi bili uocljivi? Jesu li to nadarena djeca koja još uvijek nisu otkrivena u svom talentu? Jesu li to djeca koja imaju specificne probleme koje uspješno nadoknaduju? U ovom spektru djece, koja se nazivaju „zlatnom sredinom“, vidim ucenike koji imaju dobre, vrlo dobre ili cak izvrsne ocjene, ali se u školskom okruženju ne isticu nekim posebnim znanjem, nisu uspješni, perspektivni sportaši, ne sudjeluju u školskim natjecanjima, ... Skoru su nezapaženi. 4. Zašto mislim da se nadareni ucenici cesto zanemaruju pri radu u ucionici? Kao ucitelj, moram uzeti u obzir niz cimbenika u ucionici: . Školski sat traje 45 minuta, . Školska godina odreduje broj sati posvecenih mom predmetu (i svim ostalim predmetima), . Ministarstvo obrazovanja i Zavod za obrazovanje precizno propisuju ciljeve koje, kao ucitelj, moram postici u ucionici, . Navodi se minimalni broj ocjena koje ucenici moraju steci, . Lekcije trebaju biti individualizirane, fleksibilne, zanimljive, informativne, profesionalno implementirane, treba uzeti u obzir potrebe suvremenih pristupa ucenju, korištenje IKT-a, ... Uzimajuci u obzir sve navedene faktore, vrlo je vjerojatno da neki ucenici osjecaju se promašeni. Kad izvodim lekciju u kojoj ucimo o novoj temi, važno mi je da svi ucenici razumiju gradivo, a cesto se dogodi da ucenicima s deficitima na pojedinim podrucjima nekoliko puta objasnim gradivo koje oni ne razumiju. Tijekom istog, nadareni ucenici razumiju gradivo vec prvi put i za njih moram imati spreman dodatni posao, kako im ne bi bilo dosadno. Ucenici „zlatne sredine“,takoder, razumiju temu i trebala bi imati pripremljen dodatni posao i za njih. Ali povijest nije matematika. U povijesti kao predmetu potreban je veci angažman ucitelja prilikom pronalaženja dodatnih dužnosti koje im moraju biti zanimljive. Pritom potrebno je stvarati ucenicima osjecaj da nisu dobili dodatni rad, dodatno opterecenje, jer ce se inace poceti opirati, lagati, odustajati od nastave, ... U prosjeku, 80% sati je posveceno stjecanju novih znanja, a ostatak ucvršcivanju i ocjenjivanju znanja. Jako mi je teško uskladiti sve zahtjeve, preporuke i cinjenice u ucionici. Za ucenike koje znam da ce brzo shvatiti gradivo, ja sam spremila zanimljive, dodatne „zadatke”: . Pomoci ostalim ucenicima u razredu, . Križaljke, . Rebusi, . Suradivanje s prijateljima iz klupe, . Umjetnicko stvaranje, . Povremeno i tablet racunalo koje se može koristiti za dodatno istraživanje teme. Pripremila sam dodatni rad i odgodila ga na poznatom mjestu u ucionici, a ucenici mogu, ako žele, odabrati dodatne zadatke koji ih zanimaju. Oni mogu i odluciti da ne odaberu nijedan zadatak, ali morat ce mirno pricekati na njihovom mjestu. Praksa je vec pokazala u prvom tjednu korištenja spomenutih „zadataka“ da su ucenici oduševljeni tim zadacima. Cak sam i slabije ucenike mogla motivirati tim „zadacima“ da brzo zakljuce jedan rad, a da im ostane još vremena za dodatne „zadatke”. Takoder, primjecujem da medu usmenog ocjenjivanja, ucenici, koji su vec bili procijenjeni, vole se angažirati u tim „zadacima“. 5. Zakljucak Volim poducavati i obožavam svoj rad u ucionici. Takoder, mogu reci da je vecina ucenika zadovoljna mojim radom, ali svejedno, razmišljajuci o svom radu, ponekad osjecam da sam promašila nekog ucenika. Inace, vecina nadarenih ucenika nije problematicna u odgoju i ne prave nemir u ucionici kad završe. Još uvijek pokušavam i tražim nove nacine popunjavanja školskih satova nadarenim ucenicima na nacin da se ne osjecaju kažnjeni dodatnim radom samo zato što su brzo dovršili obvezni školski posao. 6. Popis literature [1] Center Motus. URL: https://www.center-motus.si/nadarjeni-ucenci/ (26.01.2021.) [2] Osnovna šola Bojana Ilicha. URL: https://www.osbi.si/o-soli/svetovalna-sluzba/nadarjeni-ucenci (26.01.2021.) [3] Zavod Republike Slovenije za šolstvo. URL: https://www.zrss.si/o-nas/usmerjanje-otrok-s-pp (26.1.2021.) [4] Zavod Republike Slovenije za šolstvo. URL: https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/kriteriji-puopp-2015/files/assets/basic-html/index.html#23 (26.1.2021.) Strucni rad ULOGA ŠKOLSKOG PEDAGOGA U PRACENJU NASTAVNOG PROCESA Nikola Vukovic, prof. pedagogije Osnovna škola Đurdevac Sažetak: Nastavni proces i unapredivanje odgojno-obrazovnog rada prioritet je u radu strucnog suradnika pedagoga. Aktivnosti koje planira u svome radu odnose se na nastavu i sve aktivnosti koje proizlaze iz nastavnog procesa. Time nastava postaje njegov trajni interes. Naravno, kada govorimo o nastavi, mislimo na sve aktivnosti koje se odvijaju u školi i izvan nje, a u kojima sudjeluju ucenici, ucitelji te ostali sudionici. Od uvodenja strucno-pedagoške službe u školu (sredina 20. stoljeca) pa sve do danas, aktualno je pitanje koje se odnosi na vezu školskog pedagoga s nastavom. Posjeti nastavi sastavni su dio godišnjeg plana i programa rada pedagoga. O planiranim i programiranim aktivnostima na tom podrucju pedagog ce izvijestiti ravnatelja škole i zajedno s njim odrediti prioritete i neke zajednicke aktivnosti. Time zapocinje unapredivanje nastave i to na prakticnim osnovama. U literaturi se govori o teorijskim osnovama posjeta nastavi, ali je premalo prakticnih primjera. U clanku se govori o ulozi školskog pedagoga i njegovoj vezi s nastavom s ciljem unapredivanja odgojno-obrazovnog rada. Naglasak je na pracenju ostvarivanja nastavnog procesa i na doživljaju nastave od strane ucitelja. Osim vec spomenutog pracenja nastave koji se odnosi na ostvarivanje godišnjeg plana i programa rada škole, školski pedagog planira i specificne oblike sudjelovanja u nastavi. Na taj nacin ostvaruje se suradnicki rad s uciteljima kao i suradnicko ucenje u zajednickom radu s ucenicima. U clanku se navode aktivnosti koje mogu unaprijediti nastavu i koje doprinose rasvjetljavanju uloge školskog pedagoga na poslovima pracenja nastavnog procesa. Kljucne rijeci: Nastavni proces, odgojno-obrazovni rad, pracenje nastave, suradnja, školski pedagog, unapredenje rada 1.Veza školskog pedagoga s nastavnim procesom Suvremena škola razvija se u novom okruženju koje pred nju postavlja sve vece i drugacije zahtjeve. Školska reforma koja je u tijeku pred sve sudionike nastavnog procesa stavlja izazove za unapredivanje rada. Nove zahtjeve nije moguce ostvariti tradicionalnim pristupom školi, vec se od svih sudionika nastavnog procesa ocekuju promjene u pristupu radu. Suvremeni pristup radu temelji se na istraživanju postojece prakse, pracenju nastavnog procesa, analiziranju i predlaganju novih didaktickih rješenja. Teži se stvaranju humane škole. Humana škola kvalitetna je škola koja pruža potrebna znanja ucenicima, prati društvene, znanstvene i tehnološke promjene i primjereno ih transformira u svoj rad, uvažava prirodne potrebe ucenika (djece i mladeži) i socijalizira ih u skladu s osobnim individualitetom svakoga pojedinca, u kojoj ucenici mogu stvaralacki iskazivati svoje mogucnosti i sposobnosti, koja uceniku omogucava socijalni život s vršnjacima tako da usmjerava njihove razvojno-emotivne privlacnosti pravim sadržajima i koja ih duhovno bogati, odgaja i usrecuje u njihovu življenju, a ne dehumanizira.[4] Školski pedagog zajedno s ravnateljem, uciteljima i ostalim strucnim suradnicima ima zadacu stvaranja uvjeta u kojima ce ucenici zajedno s uciteljima tijekom nastavnog procesa, osim znanja, stjecati odgojne vrijednosti i kvalitetne medusobne odnose koji ce rezultirati kvalitetnim ishodima. Škola buducnosti trebala bi se usmjeriti na: ...humanizaciju odnosa u školi, tj. na kvalitetan i stvaralacki rad. U svim svojim segmentima, škola buducnosti trebala bi biti više obogacena igrom kao sastavnicom stvaralackog ucenja i rada, te zadovoljstvom ucenika i ucitelja tijekom rada i radnim postignucima.[6] Razlicita podrucja djelovanja školskog pedagoga moguce je sažeti u tri temeljne skupine aktivnosti: 1. organizaciju pedagoškog procesa 2. pripremu i pracenje odgojno-obrazovnog procesa te 3. rad sa subjektima pedagoškog procesa. - sudjeluje u planiranju i programiranju rada škole - koordinira rad na izradi školskog kurikuluma - koordinira rad svih ucitelja i izraduje projekte koji su znacajni za školu i koji daju prepoznatljivost školi - prati pojedine ucenike ili skupinu ucenika u nastavnoj situaciji i to s razlicitih interesnih pozicija - u suradnji s razrednicima ispituje interese i opredjeljenja ucenika za pojedine izvannastavne aktivnosti - u sklopu strucnog tima škole radi na identifikaciji ucenika s posebnim potrebama, predlaže najpovoljnije oblike daljnjeg rada - radi na uvodenju novih ucitelja u rad, sudjeluje u njihovu radu i pomaže im u pripremanju strucnog ispita - u suradnji s uciteljima prati uspješnost inovacija u nastavnom procesu, predlaže nove inovacije i vrjednuje rad - pomaže razrednicima i uciteljima u ostvarivanju odgojne zadace, sam sudjeluje u pojedinim aktivnostima s ucenicima i njihovim roditeljima, a s ciljem odgojnog djelovanja - provodi akcijska istraživanja s ciljem unapredivanja nastave - sudjeluje u zajednickim oblicima strucnog usavršavanja ucitelja, prenosi na njih svoja pedagoška iskustva, prihvaca njihova iskustva i na taj nacin zajednicki unapreduju odgojno-obrazovni rad - sudjeluje u stvaranju prepoznatljivosti škole, suraduje s ravnateljem škole s kojim osmišljava glavne smjernice za rad škole - u suradnji sa školskim pedagozima iz drugih škola razmjenjuje iskustva, provodi zajednicka akcijska istraživanja i sudjeluje u unapredivanju nastavnog rada izvan škole u kojoj radi. U dosadašnjoj literaturi moglo se procitati dosta negativnih konotacija o pedagogu i njegovoj vezi s nastavom. Uglavnom ga se poistovjecuje s kontrolorom ili produženom rukom ravnatelja. Na srecu, postoji niz školskih pedagoga prakticara koji su u svojim radovima pokušali definirati svoje poslove. Strucni suradnici pedagozi u svom radu sudjeluju u unapredivanju cjelokupnog odgojno- obrazovnog rada. Svojim dodiplomskim obrazovanjem, diplomom i strucnim ispitom stekli su osnove za daljnje napredovanje u struci. Dobro poznavanje struke i metodike osnova je za brojne inovacije u nastavnom procesu i za timski pristup radu. Na taj se nacin ostvaruje suradnicki rad i suradnicko ucenje koje je prioritet u današnjem odgojno-obrazovnom radu. Iz tih pozicija valja shvatiti i ulogu školskog pedagoga i njegovo sudjelovanje u nastavi. Njegov posao i strucna suradnja nezamislivi su bez pracenja nastave. Povezanost s nastavom trebamo shvatiti kao namjeru za unapredivanjem nastave, što je jedan od njegovih osnovnih zadataka u radu. Radi boljeg shvacanja mjesta i uloge pedagoga u školi, pa tako i u nastavi, treba navesti osnovne poslove na unapredivanju nastavnog procesa: Naveden je dio poslova školskog pedagoga koji se odnose na nastavu i nastavni proces. Buduci da se nastava ne odvija samo u razredu i školi, vec i u okružju škole, njegova se uloga proširuje. Pedagog suraduje s vanjskim cimbenicima koji mogu pomoci u ostvarivanju nastave, koordinira rad ucitelja, ucenika, roditelja i clanova lokalne zajednice. O kojim ce oblicima sudjelovanja u nastavi biti rijec ovisi o njegovoj otvorenosti i suradnji s uciteljima u zajednickom radu. Timski pristup radu sve više prevladava u našim školama. Posebno dolazi do izražaja u radu s ucenicima s teškocama kao i u stvaranju inkluzivne kulture škole. Inkluzivno se obrazovanje može sagledati kao obrazovanje koje odgovara potrebama sve djece.[3] Buduci da je ovo široko podrucje, u ovom clanku naglasak je na jednom dijelu rada školskog pedagoga, a to je pracenje nastave i suradnja s uciteljima na pripremi, ostvarivanju i vrjednovanju nastavnog procesa. Kategorije pracenja nastave mogu biti: poticajno razredno ozracje i dobri odnosi ucitelja i ucenika, strukturiranje i planiranje nastavnog sata, naglašavanje ishoda ucenja, jasnoca poucavanja, ukljucenost i motiviranost ucenika, poucavanje metakognitivnih vještina, strategija ucenja i primjena naucenog, individualizacija i diferencijacija za pojedine ucenike i skupine ucenika, vrednovanje ucenika itd. Uvodenje inovacija u rad prioritet je svakog nastavnog djelatnika. U školi se taj posao ogleda kroz uvodenje novina u nastavni proces. Posebno je važna uloga školskog pedagoga u uvodenju promjena u pedagoški proces s ciljem njegova unapredenja, a posebno u vanrednim uvjetima u kojima se trenutno odvija nastavni proces. Njegov rad na uvodenju inovacija odnosi se prije svega na motivaciju, ohrabrivanje, suradnju te supervizijsko pracenje pedagoških inovacija. Da bi se uvodenje novih pedagoško-didaktickih inovacija moglo analizirati potreban je timski pristup. Važna je uloga školskog pedagoga upravo u suradnickom radu s uciteljima i ucenicima na pracenju ostvarivanja inovacija tijekom nastavnog procesa. Svojim znanjem, kompetencijama i radom, utjece na uvodenje inovacija, njihovu primjenu i unapredivanje istih. U cilju stvaranja timova koji ce sudjelovati u uvodenju pedagoško-didaktickih inovacija, školski pedagog ima zadacu predlaganja prioriteta u pojedinim projektima. Kao strucni suradnik u školi, zajedno s ravnateljem, izraduje koncepcije rada škole za odredeno razdoblje te u suradnji s clanovima školskog strucnog tima i školskog tima za kvalitetu izraduje prijedloge za rad po podrucjima. Nakon izradenih planova i programa i zajednicke suradnje ucitelja, ucenika, roditelja i strucnog suradnika pedagoga pristupa se ostvarivanju programa. Jedan od poslova strucnog suradnika pedagoga je i pracenje nastave. Kako bi pracenje nastave bilo što ucinkovitije, pedagog bi rebao na pocetku godine, na školskim strucnim aktivima, ucitelje pripremiti za zajednicke poslove i suradnju. Osim predavanja i objašnjavanja ciljeva posjeta nastavi preporuca se uciteljima dati pismene upute i primjerak protokola za pracenje. Na taj ce nacin ucitelji biti upoznati sa svrhom dolaska školskog pedagoga na nastavu kao i s eventualnim zajednickim radom na ostvarivanju nastavnog procesa. 2.Priprema i pracenje nastavnog procesa – rad sa sudionicima pedagoškog procesa Rad školskog pedagoga na unapredenju nastavnog procesa pocinje pracenjem nastave. U nacionalnom okvirnom kurikulumu (2011), kao temeljnom dokumentu, odreduju se vrijednosti, ciljevi, nacela, sadržaji i opci ciljevi odgojno-obrazovnih podrucja te vrednovanje ucenickih postignuca, koja moraju biti zajednicka svim školama. No, svaka škola mora izgraditi vlastiti školski kurikulum koji ce biti prilagoden posebnim uvjetima i zahtjevima same škole, a samim time preuzima odgovornost za vlastitu kvalitetu nastave. U izgradnji školskog kurikuluma i razvoju škole važno je pronaci odgovor na pitanje: Što je to kvalitetna nastava? Na to pitanje zasigurno nije jednostavno odgovoriti zbog mnogih elemenata koji na nju utjecu. Dio odgovora na pitanje o kvaliteti škole i kvaliteti nastavnog procesa može dati i školski pedagog provodeci sustavno opažanje i pracenje nastavnog procesa. Njegova uloga u pracenju nastavnog procesa izuzetno je velika jer uocavanjem, pracenjem i mijenjanjem pojedinih važnih cinitelja, zajedno s uciteljem, može neposredno i posredno utjecati na uspjeh ucenika tijekom nastave. Školski pedagog nikako ne bi trebao biti kontrolor, vec suradnik koji ce pomoci ucitelju u pripremi, realizaciji i vrednovanju nastave. Pracenje može biti strukturirano i nestrukturirano. U nestrukturiranom pracenju nema predvidenih ocekivanja, bilježe se upecatljivi detalji, otkrivaju potrebe i poteškoce, osmišljavaju prijedlozi za otklanjanje nedostataka, planiraju daljnji koraci u pracenju nastavnog procesa. Strukturirano pracenje odnosi se na rad i ponašanje ucitelja, rad i ponašanje ucenika, komunikaciju i odnos izmedu subjekata ucenja te primjenu inovacija i kreativnosti tijekom nastavnog procesa. Tijekom pedagoške prakse svaki bi školski pedagog trebao prvo nestrukturirano pratiti nastavu, a potom se usmjeriti na pracenje prema odredenim kriterijima. Dubina i smjer pracenja ovisit ce o njegovom zanimanju za unapredenje odredenog prakticnog dijela, a odreduju se nakon opceg uvida i detaljne analize nastavnog procesa. Svako pracenje podrazumijeva odgovarajucu pripremu. Priprema bi trebala sadržavati: utvrdivanje ciljeva, planiranje, pripremanje, dogovaranje, utvrdivanje protokola, stvaranje klime suradnje i nacine kasnijeg vrednovanja rada. Svaki školski pedagog obrasce i protokole može izraditi samostalno i to na osnovu pedagoškog iskustva i primjera dobre prakse. Pracenje nastavnog procesa može se odvijati s ciljem pracenja svih okolnosti vezanih za nastavu, a to je u prvom redu ostvarivanje plana i programa te predmetnih kurikuluma. Takvo pracenje nazivamo još i opce pracenje. Pracenje kod kojeg idemo s konkretnijim ciljevima, pratimo korištenje nastavnih sredstava i pomagala, primjenu novih oblika i metoda rada ili kad jednostavno pratimo rad u nekom razrednom odjelu, naziva se razredno ili klinicko pracenje. Opce pracenje u najvecoj mjeri školski pedagog ostvaruje u suradnji s ravnateljem škole. Zajedno posjecuju ucitelje u razrednim odjelima i prate ostvarivanje nastavnog procesa, njegovu kvalitetu te ostvarivanje postavljenih ishoda ucenja. Na taj nacin dobiva se uvid u uvjete u kojima ucitelji ostvaruju neposredni rad s ucenicima kao i predmetni kurikulum te na osnovi pracenja nastave predlažu se, u suradnji s uciteljima, mjere za unapredivanje uvjeta rada u školi. Drugu vrstu pracenja pedagog ostvaruje u suradnji s uciteljima i ona se odnosi na konkretne uvide u nastavu. U suradnji s uciteljima mogu se dogovoriti nacini pracenja rada pojedinih ucenika ili pracenja novih nastavnih strategija. Posao školskog pedagoga je priprema posjeta nastavi, sudjelovanje u izvodenju nastave (pracenje) i analiza nastave. O kakvoj ce pripremi biti rijec ovisi o cilju pracenja nastave. Ukoliko je namjera posjeta nastavnom satu pracenje ostvarivanja kurikuluma, priprema je jednostavnija. Može se izraditi protokol za pracenje nastave koji ce kasnije poslužiti za analizu nastave. Nakon obavljenog uvida u nastavu zajedno s uciteljima provodi se analiza rada. Prilikom analize neposrednog rada školski pedagog koristi bilješke koje je napravio tijekom nastavnog sata, uciteljevu dnevnu pripremu i nastavni materijal koji je koristio tijekom rada s ucenicima. Vrlo je važno ukljuciti i ucenike u analiziranje ili vrednovanje zajednickog rada s uciteljima. U tu svrhu školski pedagog može koristiti upitnike za ucenike kojima utvrduje njihov doživljaj pracenja nastave, vrednovanje razredne klime, samovrednovanje kao i vrednovanje ostalih ucenika u razrednom odjelu. Kako bi smanjio stres, napetost, strah ili nelagodu kod ucitelja prilikom dolaska na nastavu na pocetku svakog polugodišta na strucnim aktivima ili Uciteljskim vijecima može održati predavanja i razgovor s uciteljima na temu: - Stilovi ucenja, raznolikost i razlike u procesu ucenja - Planiranje nastavne jedinice, odredivanje ciljeva i zadaca i ishoda ucenja - Umijece izlaganja i umijece slušanja, razvoj komunikacije - Motivacija ucenika za rad i ucenje - Korištenje nastavnih sredstava i pomagala, izmjena oblika i metoda rada - Disciplina u razrednom odjelu, kreativni rad, radna klima - Razvoj samopouzdanja i samopoštovanja - Vrjednovanje i samovrjednovanje rada - Kako motivirati i ukljuciti ucenike u sve etape nastavnog sata? Osnovni cilj ovih predavanja povezivanje je s uciteljima, stvaranje medusobnog povjerenja, suradnickog odnosa i rad na razvijanju njihovih kompetencija. Zadatak pedagoga u radu s uciteljima poticanje je na zajednicku suradnju što podrazumijeva ukljucivanje svih sudionika u dijagnosticiranje potreba, odlucivanje, osmišljavanje, implementaciju i evaluaciju razvoja ucitelja. Usmjeravanje ucitelja prema onima koji imaju duži pedagoški staž olakšava odredivanje smjera i vlastitih ciljeva, a služenje profesionalnim sadržajima zadovoljenje potreba i stvaranje novih ideja i inovacija u pedagoškoj praksi. Primjeri dobre prakse dobra su osnova za strucno usavršavanje i medusobnu podršku ucitelja. Školski pedagog tijekom cijelog svog rada s uciteljima treba poticati kriticko i refleksivno mišljenje koje pomaže onima koji uce ispitati kulturne i organizacijske pretpostavke kao i vlastitu školsku praksu te njegovati ucenje za akciju, uz mogucnosti za odlucivanje i planiranje strategija ucenja. S ciljem unapredenja rada školskog pedagoga na podrucju pracenja nastavnog procesa predlaže se kontinuirani rad na ovim podrucjima: Planiranje posjeta nastavi i pracenje nastave -u godišnji plan i program rada školski pedagog treba planirati aktivnosti vezane za posjet nastavi i pracenje nastavnog procesa -potrebno je odrediti ciljeve i zadace pracenja te ishode, pri cemu valja voditi racuna o zajednickim ciljevima i suradnji s ravnateljem škole -priprema posjeta nastavi važna je za uspjeh pracenja nastavnog procesa, stoga je potrebno odrediti prioritete odnosno sadržaje koji su pedagoški mjerljivi -postupak pracenja i promatranja nastave treba biti znanstveno utemeljen, pouzdan i što objektivniji, te zbog toga školski pedagog treba izraditi protokol pracenja -u pripremu pracenja nastave valja ukljuciti ucitelje i na taj nacin stvoriti ozracje suradnje i timskog pristupa nastavnom procesu. 3.Pracenje nastavnog procesa – suradnja školskog pedagoga, ucitelja i ucenika -mjesto s kojeg ce pedagog pratiti nastavu u razrednom odjelu treba biti odabrano na nacin da ne ometa rad ucenika i ucitelja, niti da svojim prisustvom odvlaci pažnju ucenika -školski pedagog bilježi svoje dojmove, komentare i prijedloge te iste koriti u razgovoru s uciteljima nakon održanog nastavnog sata -kad je školski pedagog aktivni sudionik u dijelovima nastavnog sata, treba se na primjeren nacin ukljuciti u raspravu, a nikako nametati svoje ideje i moguca rješenja, on je sudionik u nastavi, prema tome jednak s ostalim sudionicima -pracenje, pisanje bilježaka, ispunjavanje protokola pracenja ili korištenje tehnike (video-kamera, fotoaparat, kazetofon) treba biti što diskretnije da ne ometa sudionike u nastavnom procesu -buduci da ucitelji traže povratnu informaciju, najcešce pogledom, dobro je da školski pedagog prati kretanje ucitelja i povremeno da podršku ucitelju – neverbalna podrška -prije kraja sata poželjno je obratiti se ucenicima, izraziti svoje doživljaje i osjecaje tog sata i na taj nacin i ucenicima dati povratnu informaciju o pracenju nastave. 4. Analiza sata, zakljucci te preporuke za unapredivanje nastave -sredivanje dojmova prvi je korak nakon pracenja nastave, školski pedagog proucava i analizira bilješke sa sata i eventualne listice za vrjednovanje nastavnog sata koje su popunili ucenici -predlaže se da u analizi nastavnog procesa školski pedagog pocne od opcih pitanja, uvjeta rada u ucionici, korištenja udžbenika i dostupnih nastavnih sredstava -u pocetnom dijelu razgovora s uciteljima dobro je da oni sami iznesu svoja zapažanja, osjecaje i ukratko analiziraju sat, izjava ucitelja dobra je polazna osnova za cjelovitu analizu nastavnog procesa -nakon toga pristupa se detaljnijoj analizi nastave i to po podrucjima: vrijeme, nastavni sadržaji, nastavna sredstva, oblici i metode rada, komunikacija izmedu ucenika i ucitelja, postavljeni i ostvareni ishodi ucenja -nakon analize nastave potrebno je navesti nekoliko zakljucaka i planova za buduci rad, to je zapravo i bit pracenja nastave, izrada prijedloga za unapredivanje rada -o razgovoru s uciteljima vodi se dokumentacija koja kasnije koristi školskom pedagogu za izradu analize rada kao i za vrjednovanje cjelokupnog rada. Valja napomenuti da se za svaku analizu nastavnog sata školski pedagog treba savjesno pripremiti. Temelj za analizu sata su bilješke koje je vodio tijekom pracenja nastavnog procesa. Nastavu zajedno analiziraju školski pedagog i ucitelj u konstruktivnom i argumentiranom razgovoru. Tu dolaze do izražaja komunikacijske kompetencije sudionika razgovora, a rezultat analize svakako doprinosi unapredenju kvalitete nastavnog procesa. Tijekom odvijanja nastavnog procesa školski pedagog suraduje sa svim sudionicima tog procesa pri cemu primjenjuje razlicite metode i postupke. S uciteljima najcešce suraduje na unapredenju nastave kao temeljnog odgojno-obrazovnog procesa u školi. „Povezanost s nastavom omogucuje pedagogu kompleksniji utjecaj na nastavu. Uocavanjem, pracenjem i mijenjanjem pojedinih važnih cinjenica, pedagog u suradnji s uciteljem može neposredno i posredno utjecati na uspjeh ucenika u nastavi.“[2] Neposredni rad s ucenicima odnosi se na pitanja vezana za njihovo odrastanje, ucenje, ostvarivanje školskih obveza, njihovo napredovanje i sl. U suradnji s roditeljima ucenika školski pedagog ima važnu ulogu motivirati roditelje za njihovo ukljucivanje u život i rad škole, a sve s ciljem dobrobiti njihove djece. Navedeni su glavni dijelovi pracenja nastave koji mogu koristiti za rad svakog strucnog suradnika školskog pedagoga. Zajednickim radom ucenika, ucitelja i školskog pedagoga razvijaju se interpersonalni odnosi; sigurnost, povjerenje, identifikacija, prihvacanje, podržavanje, suradnja, samostalnost i iskrenost. Važno je napomenuti da se uloga svakog sudionika nastavnog procesa treba mijenjati tijekom nastave. Svaki sudionik nastave trebao bi biti planer, programer, organizator, izvršitelj, analiticar i na kraju u ulozi vrjednovatelja. Pracenje nastave sastavni je dio poslova školskog pedagoga i ucitelja. Školski pedagog kao strucni suradnik u školi ima ulogu poticati ucitelja i ucenika na vrjednovanje rada u kojem zajedno sudjeluju s ciljem zajednickog unapredenja odgojno-obrazovnog rada. Njegova je stalna zadaca stvaranje ugodnog ozracja u školi, a pogotovo stvaranje suradnickih odnosa medu svim sudionicima nastavnog procesa. Naglasak treba biti na zajednickom planiranju, programiranju, ostvarivanju i vrjednovanju rada. Na taj se nacin postiže zajednicki uspjeh na usavršavanju odgojno-obrazovnog rada. Sudionici postaju odgovorni za (ne)uspjeh. Školski pedagog trebao bi u svoj godišnji plan i program uvrstiti što više tema i zadaca za unapredivanje komunikacije medu sudionicima nastavnog procesa i to kroz predavanja, razgovor, pedagoške radionice i zajednicko izvodenje nastave. Na taj ce se nacin smanjiti osjetljivost ucitelja na njegovo prisustvo na satovima. Ucenici ce takoder uvidjeti da je uloga pedagoga u školi koordinacija rada i pomoc njima i uciteljima da što uspješnije ostvare predmetne kurikulume kao i postavljene ishode ucenja. Pracenje nastavnog procesa i suradnja školskog pedagoga, ucenika i ucitelja treba postati svakodnevna aktivnost, a ne pojava koju ucitelji smatraju opterecenjem ili kontrolom njihova rada. Ucitelji i strucni suradnici u komunikaciji s ucenicima tijekom neposrednog rada moraju omoguciti ucenicima da vide sve svoje dobre osobine i da se osjecaju dobro kad misle o sebi. Zato je stalna povratna informacija o radu ucenika važna i pomoc ucitelja tijekom rada s ucenicima usmjerena prema razvoju osobine ucenika treba biti stalna. Važno je da ucenik ima znanje o sebi, da prepozna svoja ocekivanja te da može vrednovati svoj rad. Upravo je vrednovanje sebe važna dimenzija pojma o sebi.[7] Uspjeh rada na ovom podrucju bit ce veci ukoliko svi sudionici u odgojno-obrazovnom radu shvate potrebu za suradnickim ucenjem i timskim pristupom radu s ciljem dobrobiti ucenika. 5. Posao školskog pedagoga na utvrdivanju kvalitete nastavnog procesa i postignuca Osnovna je uloga školskog pedagoga poboljšati kakvocu odgojno-obrazovnog procesa. Kako bi ostvario tu svoju ulogu tijekom neposrednog rada sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa analizira pedagoški proces, provodi akcijska istraživanja na podrucjima gdje su uocene poteškoce kao i podrucjima odgojno-obrazovnog rada gdje ima prostora za unapredenje dosadašnje dobre prakse. Njegova zadaca je da trajno vrednuje nastavne procese i ostvarena postignuca. Dio poslova na utvrdivanju kvalitete nastavnog procesa ostvaruje kroz aktivnosti vezane za periodicne analize rada i postignuca ucitelja i ucenika, provedbom ciljanih akcijskih istraživanja te aktivnostima vezanim za utvrdivanje mjera koje ce stvoriti kvalitetnu školu i unaprijediti kulturu školske ustanove u kojoj zajedno s ostalim sudionicima radi i unapreduje nastavni proces. Kvalitetna suradnja školskog pedagoga i ucitelja podiže kvalitetu nastavnog procesa te kvalitetu škole u cjelini. Savjetodavni rad školskog pedagoga nakon ostvarenog uvida u neposredni rad ucenika i ucitelja važan je segment unapredenja kvalitete nastavnog procesa. U radu s uciteljima on se najcešce odnosi na konkretne školske i pedagoške situacije. Kvaliteta takvog rada ovisi o pedagoškom iskustvu, utjecajima pedagoške prakse, razlicitim objektivnim i subjektivnim okolnostima u kojima se odvija nastavni proces i savjetodavni rad. Osim savjetodavnog rada, školski pedagog u svom radu primjenjuje konzultacije s uciteljima. Svrha konzultacija je prikupljanje i razmjena informacija o ucenicima, njihovom radu, motivaciji, napredovanju ili poteškocama koje se javljaju tijekom nastavnog procesa. Školski pedagog i ucitelj tijekom konzultacija razmjenjuju informacije, uskladuju i zbližavaju svoja stajališta i pronalaze najbolja rješenja za pojedinog ucenika ili razredni odjel u cjelini. Savjetodavni rad i konzultacije temelje se na povjerenju. Važna je otvorena komunikacija, stvaranje osjecaja sigurnosti i zadovoljstva zajednickom suradnjom. Za kvalitetne kolegijalne odnose izmedu školskog pedagoga i ucitelja važna je empaticnost. Školski pedagog u ucitelju treba gledati strucnjaka od kojega može uciti. Isto tako, kada ucitelj školskog pedagoga doživi kao strucnjaka i osobu od povjerenja, možemo govoriti o kvalitetnom odnosu za unapredenje odgojno-obrazovnog rada i kvalitetnu brigu o ucenicima. U suradnji s ravnateljem škole, školski pedagog mora se baviti pitanjima razvojnih planova, rješavanjima odgojno-obrazovnih pitanja te vizijom škole, a sve s ciljem unapredenja rada škole i stvaranja njezine prepoznatljivosti. Suradnja s ravnateljem i zajednicki rad na podrucju stvaranja kvalitetne škole od velike je važnosti za uspjeh stvaranja kvalitete rada. Zajednicko planiranje, pracenje i analiziranje ostvarenih rezultata sastavni je dio suradnje školskog pedagoga i ravnatelja. Školski pedagog kljucni je sugovornik ravnatelju u: -koncipiranju pedagoških poslova i procesa u školi i oblikovanju odgovarajucih pedagoških dokumenata kojima se reguliraju -pitanjima kreiranja vizije i razvojnih planova škole kao pedagoške ustanove -izvodenju odgojno-obrazovnog procesa te rješavanja pitanja i problema što se u njima pojavljuju i -analiziranju potreba ucenika, stavova roditelja i lokalne zajednice te njihovom unošenju u program rada škole.[5] Škola se ne razvija samo uz mjere i propise izvana vec se njen razvoj ogleda u aktivnostima koje se provode u samoj školi. Ona se razvija na nacin da prilagodava svoj rad potrebama školskog okružja, a ponajprije potrebama ucenika i ucitelja koji zajednicki ostvaruju nastavni proces. Upravo je zadaca školskog pedagoga pokretanje inovacija koje ce rezultirati razvojem škole. 6. Zakljucak Smisao naših zanimanja u školi nije ispunjavanje ucenika cinjenicama nego poucavanje ucenika kako uciti. Smisao zajednickog rada ucitelja i školskog pedagoga je u suradnickom radu i ucenju. Posao školskog pedagoga vezan je za unapredivanje nastave. Jedan je od oblika unapredivanja nastave i zajednicko pracenje nastave u kojem ima važnu ulogu. Naglasak se stavlja na metodiku rada ucitelja, komunikacijske vještine, organizacijske kompetencije te primjenu pedagoško-didaktickih inovacija. Pracenje nastave ima cilj medusobnog pomaganja svih sudionika nastavnog procesa te unapredivanje odgojno-obrazovnog rada. Za uspješno pracenje nastave potreban je i dobar plan aktivnosti. Ucitelji u svojim dnevnim pripremama omogucuju ostvarivanje programa i isto tako daju mogucnost pracenja. Uloga ucitelja je višestruka; usredotocen je na sadržaj rada, metodiku rada, ucenike, nastavna sredstva i pomagala. Kako bi se kreativnost mogla što adekvatnije vrjednovati, u nastavnom procesu kao supervizor i podrška ucitelju povremeno sudjeluje i školski pedagog. Zajednickom analizom nastavnog sata ucitelj i školski pedagog predlažu mjere za unapredivanje nastavnog procesa, a time i ucenja. Pracenje nastavnog procesa bit ce uspješnije ukoliko se u njega ukljuce i ucenici. Ucenje kojemu je ucenik u središtu najbolje je ucenje. U tom smislu treba promatrati rad školskog pedagoga na podrucju i poslovima pracenja nastavnog procesa. 7.Literatura: [1.] Bognar, B.,2017., Ususret promjenama odgojno-obrazovnog sustava, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživacki i umjetnicki rad u Bjelovaru, 10(11), 143-166. [2.] Juric, Vladimir. 2004. Metodika rada školskog pedagoga. Školska knjiga. Zagreb [3.] Ledic, J., Šimek,L. Dorcic,M. 2020. Kompetencije pedagoga za inkluzivnu praksu, Napredak : Casopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 161 (2020), 3 - 4; 291-314 https://www.bib.irb.hr/1107903 [4.] Previšic, V. 1999. Škola buducnosti: Humana, stvaralacka i socijalna zajednica. Napredak, 140 (1), 7-16, str. 12. [5.] Stanicic,S., Resman, M.:2020., Pedagog u vrticu, školi i domu, Znamen, Zagreb [6.] Vrcelj, S., Mušanovic, M. 2001. Prema pedagoškoj futurologiji. Rijeka, Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 208 [7.] Vukovic,N. 2020; Ucitelji i ucenici u kreativnoj školi, Varaždinski ucitelj 3/2020 Strucni rad ZNAJU LI UCITELJI PREDZNAJU SKOTOPICKI SINDROM? Petra Podbevšek Žigman Osnovna šola Šmartno pod Šmarno goro Sažetak Ucitelji, unatoc previše obrazovanja, ne znaju sve posebnosti koje ucenici sa sobom donose u ucionice. Kao uciteljica u ucionici, susrela sam se sa skotopijskim sindromom kod svog sina, misleci da bi to mogla biti disleksija, jer su neki od znakova slicni. Kljucne rijeci: Skotopicni sindrom, filtri, Irlen klinika, procjena. 1. Uvod Današnje vrijeme, vrijeme brzog i masovnog prikupljanja informacija, istovremeno je vrijeme u kojem je ispravno imati kriticki pristup svemu novom što ucimo. Ali to s jedne strane zahtijeva dovoljnu kolicinu stvarnih informacija, a s druge strane prijenos tih informacija u život ili osmišljavanje onoga što smo naucili. Vecinu vremena tražimo informacije o stvarima koje nas zanimaju iz odredenog razloga. Ja, kao uciteljica u osnovnoj školi, po prirodi i takoder imam tendenciju tražiti informacije o promjenama koje primjecujem kod djece. I škola i moja djeca kod kuce. Naime, mudrost i znanje koje steknem u školi cesto prenosim svojoj djeci kod kuce i obrnuto. Ono što naucim, naucim ili postignem sa svojom djecom, a barem pokušavam i s ucenicima u školi. Nedavno sam, s iskustvom sa sinom, pocela puno razmišljati i istraživati te pratiti jednu posebnu temu i u školi. Ovako ide prica o iskustvu. 2. Kako je sve pocelo? Desetogodišnji sin nosi naocale s dioptrijom od svoje šeste godine. Ništa slicno, reklo bi se, ali tek do trenutka kad se poceo sustavno opismenjavati. Još od djetinjstva, puno prije nego što je sustavno naucio citati, svi smo mu citali price prije spavanja, ukljucujuci oca i baku i djeda, sa željom da potaknemo njegovu volju i zanimanje za citanje. A onda je strastveno slušao bajke i aktivno sudjelovao u citanju koliko je mogao sa svojim godinama. Gledao je ilustracije, zanimao ga je sadržaj onoga što je cuo. Sve dok nije poceo uciti citati. Bilo je to sa šest godina. Tada je njegova revnost za citanjem pocela jenjavati. I nismo mogli zamisliti zašto je to tako. Bilo je to i vrijeme kada se, gledajuci televiziju navecer, odjednom poceo žaliti da mu sve svijetli pred ocima, da ga peku i da ne može gledati u ekran. I sama sam nosila naocale za dalekovidost od svoje trece godine te do trineste godine, a suprug je prvih godina svog rada radio u optici, a kao opticki tehnicar brzo je shvatio da s vizijom našeg sina nije sve u redu. Nakon neposrednog oftalmološkog pregleda, sin je odmah dobio korektivne naocale. Zbog kratkovidnosti, dalekovidosti, a istodobno mu je dijagnosticiran astigmatizam ili neravnomjerna zakrivljenost lece. " Sin je odmah prihvatio naocale i skinuo ih samo kad je to prijeko potrebno. Snimao ih je u školi, u sportu i u plivanju. Revnost za citanjem je opadala. Nije više bio toliko uzbuden što smo ga citali kao odraslog, ali kad je morao sam vježbati, sve se više opirao. Nije bio oduševljen citanjem. U drugom razredu, kada je u slovenskoj školi zapocelo sustavno ucenje citanja, prihvatio je citanje kao nužno zlo. Citati je naucio relativno brzo i bez vecih problema. Ipak, više ne voli citati. U trecem je razredu za laickog slušatelja citao gotovo tacno, bez vecih problema ili zastoja. Shvatio je ono što je procitao, uglavnom. No, kako ne bi citao, poceo je tražiti razne izgovore. Opet, drugi put je citao s pogreškama. Nekad veci, nekad manji. Ponekad s više pogrešaka, opet drugi put s manje pogrešaka. I to je bilo vrlo zbunjujuce. "Zašto jednom ovako cita, a drugi put onako?" Svi smo se pitali oko njega. A kad je uopce okretao slova, b i d, a ponekad f i t ili cak slogove u rijeci, uvijek sam puno puta pomislila da bi mogao biti disleksicar. Naravno, cijelo sam vrijeme usporedivala njegovo citanje s citanjem vršnjaka u školi. I prenjivala iskustvo; od kuce do škole i obrnuto. S vremenom sam shvatila da je povremeno promijenio slog dviju rijeci, ili zato što se nije mogao sjetiti nove rijeci ili izraza za njega, izmislio je rijec koja mu je znacila rijec koju se nije sjecao. Tako je, na primjer, svog rodaka Dragota preimenovao u Darka i slicno, a ja sam sebi rekla; "To je gotovo disleksija." Znala sam da cu sama teško doci do dna. Uvjerena da cu dobiti odgovarajucu pomoc i odgovore na svoja pitanja, obratila sam se tada uciteljici svog sina i pitala je može li mog sina odvesti defektolog u njihovoj školi pod povecalo. Tamo sam naišla na odgovor koji me šokirao. Razrednik mog sina nije se složio s mojim zapažanjima u vezi s njegovim citanjem i rekao je da sin ima natprosjecne kognitivne sposobnosti. Odmah je dodala kako njegovo ponašanje, medutim, nije uvijek uzorno. Da se odupre i inzistira na svom. Pokušao sam joj objasniti svoja zapažanja o citanju i dodao sam da je nemiran pri citanju, zijeva, sjedi zatvoreno i ne voli sjediti za stolom dok cita, a ponekad previše radi i cini pogreške slicne osobama s disleksijom. sine, ako postoji, teško je obrazovati, a ne poducavati. Shvatio sam da joj ne odgovara što joj se sin prkosio uciteljima. Medutim, ona je kategoricki negirala njegove nedostatke u citanju. Odmah nakon toga i sama sam kontaktirala školsku savjetodavnu službu svog sina te ih upoznala sa svojom dilemom i pitala hoce li netko iz njihove službe nadzirati dijete u nastavi ili s njim napraviti testiranje ili bilo kakvu procjenu moje dileme. A takoder sam dobio odgovor od savjetodavne službe slican odgovoru razrednika, a da ga nitko nije samo trenutak promatrao na nastavi. Ogorcena, vidjela sam da se moram drugdje obratiti za odgovore o stanju svog sina. U cetvrtom razredu, kada se odvija faza citanja nazvana „citanje za ucenje“, bilo je važno pravilno citati, razumjeti procitano i uciti citanjem. Sin je kod kuce citao samo navecer, u mraku, uz svjetlost i uvijek u posebnoj pozi. Onaj koji se meni kao ucitelju uopce nije svidio. Uopce nije volio citati za stolom. Pritom je cesto poceo zijevati nakon nekoliko procitanih redaka. Ponekad se žalio da ga boli trbuh. A ponekad je citao gotovo bez greške; pod tim mislim, bez okretanja slova, procitao je svaku rijec do kraja i tocno, opet drugi put kad sam ocajavao da nije mogao citati. Još me više zbunila cinjenica da u školi nije imao loše ocjene. Medutim, kuci je nekoliko puta donio lošiju ocjenu u cetvrtom razredu jer nije u cijelosti procitao zadatke koji proizlaze iz teksta ili je pogrešno razumio cjelokupnu uputu zadatka. Kad se to dogodilo prilikom ocjenjivanja opisa struke na slovenskom jeziku, rekao sam sebi; "Za sada je dosta!" Citanje djeteta mora procijeniti strucnjak. Odveli smo sina na samoprocjenu. Specijalnom pedagogu koji takoder procjenjuje mogucu disleksiju, pa cak i skotopijski sindrom. Anomalija za koju sam saznao tocno na mreži kad sam tražio informacije o uzrocima citanja svog sina koje sam opisao. Kad nam je odreden datum pregleda, dobili smo uputu da tog dana ne puštamo sina u školu. Trebao bi se odmarati kod kuce i ni na koji nacin ne gledati televiziju, tablete ili bilo koji drugi zaslon, jer bi mu to moglo naškoditi prilikom ocjenjivanja. Sin je slijedio preporuke, odmorio se i zapoceo razgovor s procjeniteljem. Prije pocetka upozoren sam da se moj sin može žaliti na glavobolju, mucninu, vrtoglavicu, pospanost ... Procjena je podijeljena u dva dijela; u prvom je gledao bijele listove tiskane s crnim tekstovima, sekvence slova i druge znakove. Pritom je imao niz zadataka povezanih s vizualnom percepcijom. Na kraju prvog dijela, ocjenjivac je presudio da se sigurno radi o skotopijskom sindromu, a ne o disleksiji, kao što sam u meduvremenu sumnjao. Naime, otkrila je da u vizualnoj percepciji jedna boja zaostaje za njim u procesu stimuliranja podražaja duž vidnog živca. To uzrokuje da ono što je napisano na bijeloj pozadini opaža neispravno, vec iskrivljeno. Slika se može tresti, rotirati, zamagljivati ili iskrivljavati na bilo koji drugi nacin, cak se i slova u rijeci mogu okretati. A ovo je skotopijski sindrom. Na klinici Irlen skotopijski sindrom opisan je na sljedeci nacin: „Skotopicni sindrom je poremecaj senzorne regulacije koji uzrokuje niz simptoma, ukljucujuci nedostatke u obradi vizualnih informacija i osjetljivost na svjetlost. To je problem s obradom vizualnih informacija u mozgu, a ne problem s ocima. " Ili jednostavnije receno; da bi opazio bijeli spektar, koji je spektar svih šest duginih boja, opticki živac mora istodobno prenijeti cijeli spektar boja. Medutim, kod ljudi sa skotopijskim sindromom obicno jedna, rijetko dvije boje zaostaju minimalno. To rezultira iskrivljenom slikom, posebno na bijeloj pozadini. Velika vecina nastavnih materijala ima tekst na bijeloj podlozi. Procjeniteljica je nadalje objasnila da je u drugom dijelu morala otkriti koja je od duginih boja zaostajala za njim u procesu percepcije. Da bi to saznala, dala mu je folije razlicitih nijansi i boja kroz listove pune crnih tragova kako bi provjerila je li njegova percepcija uz pomoc obojenog filtra, mat folije, nešto drugacije. To bi trebalo ublažiti ili cak eliminirati kašnjenje u percepciji. Kad je preko lišca postavila nekoliko folija razlicitih nijansi, otkrila je da on zaostaje za dvije boje; plava i marelica. Uputila nas je da kupimo folije obje boje. Vaš bi vas sin trebao procitati kroz citanje koje bi procitao. Medutim, buduci da je malo ljudi koji zaostaju za dvije boje u procesu opažanja bijele boje, nazvala me tri dana kasnije i ponovno nas pozvala na pregled. I dalje je tvrdila da moj sin ima ovaj sindrom, ali rekla je da on ima toliko snažnu i dugotrajnu pažnju da je kad joj je sudila potvrdila da on možda zaostaje u boji. Sinu smo odmah dali prozirne folije koje ce mu pomoci u svakodnevnom citanju u školi. Uz to, mat folija uklanja odsjaj koji uzrokuju neonska svjetla koja su danas puna u školama. Taka; bijelo, hladno svjetlo tim ljudima još više otežava dešifriranje likova na bijeloj pozadini. Medutim, ako je papirnati materijal još uvijek gladak i sjajan, još im je teže. Ali to nije jedini nacin da se pomogne ljudima s skotopijskim sindromom. Ljudima najviše pomažu "Irlen spektralni filtri", koji se u laboratoriju u Kaliforniji, SAD, obraduju individualno odredenom bojom za svakog pojedinca. Da bi se odredili takvi filtri, osoba prvo izvrši drugi pregled ili dijagnozu, jer postoji oko jedanaest tisuca nijansi tih filtara. Ceka se nekoliko mjeseci, a trenutno je vrijeme cekanja još duže zbog virusa Sars Cov -19. 3. Zakljucak Sin trenutno ceka ovaj pregled, a s njim i sve rezultate filtara na novim lecama koje ima na novim okvirima. Novo odabrani okvir morao je biti u mat materijalu, a korektivne lece bez ikakvih prevlaka. Sve zajedno, medutim, cekamo da vidimo hoce li mu filtri pomoci do te mjere da ce tamni tekst na bijeloj pozadini doživljavati baš kao i ljudi bez ovog sindroma, a odsjaj neonskih svjetala nece osjetiti kao ometajucu element. Ti ce odgovori doci iz Amerike. Trenutno ne znamo kada tocno. 4. Popis literature 1. Irlen klinika. URL: https://www.irlenslovenia.com/o-kliniki/ (9. 2. 2021) Strucni rad PROJEKT „I ŽIVOTINJE TREBAJU NAŠU BRIGU“ Martina Jembrih, uciteljica matematike V. osnovna škola Varaždin Sažetak Na V. osnovnoj školi u Varaždinu vec sedmu godinu za redom uspješno se provodi projekt naziva „I životinje trebaju našu brigu“ u suradnji s udrugom za zaštitu životinja „Spas“. Projekt je od velikog društvenog znacaja ali iz znacaja za ucenike škole u smislu razvoja socijalnih vještina i jacanja odgojnih vrijednosti. Projekt je humanitarnog karaktera i u njemu dobrovoljno sudjeluju ucenici V. osnovne škole Varaždin prikupljajuci sredstva i potrepštine potrebne za šticenike udruge Spas. Projekt se odvija u dva dijela. Prvi dio odnosi se na prezentiranje realnog stanja šticenika udruge prikupljanje potrebnih sredstava. Drugi dio se odnosi na posjet udruzi i dopremanje prikupljenih potrepština. Kljucne rijeci: udruga Spas, socijalno ponašanje, odgoj, škola 1.Uvod Jedan od glavnih i temeljnih zadataka osnovne škole je odgoj i obrazovanje. Na strani odgoja ucenici razvijaju osjecaj za zajednicu i socijalno povezivanje s clanovima zajednice. Na taj nacin promice se socijalno ponašanje u djeteta cime mu se omogucava normalno funkcioniranje u ljudskoj zajednici. Ucenika osnovnoškolske dobi treba usmjeravati prema osjecaju pripadnosti zajednici i jacanju osjecaja za druge jer su to temeljne vrijednosti jednog buduceg gradanina ove zemlje. U razrednom okruženju ucenici dobivaju dio tog osjecaja i dio te obaveze (dužnosti) s kojom ih ispracamo u svijet nakon osam godina školovanja. Osnovna škola kao gotovo jedina odgojna institucija koja oblikuje i odgaja mlade ljude od prvog dana njihovog svjesnog ukljucivanja u zajednicu ima najvažniji zadatak usadivanja odgojnih vrijednosti u djeteta. Nažalost nisu sve aktivnosti u okvirima predmetnih kurikuluma usmjerene prema stvaranju i usadivanju socijalnih vrijednosti ucenika. Ponekad pored obrade novog gradiva što je isto tako važna komponenta ucenikovog života i prebivanja u osnovnoj školi jednostavno nema prostora za dodatno stvaranje izvrsnosti u odgojnim vrijednostima. Nasrecu tu su školski projekti kojima je moguce izvan predmetnih kurikuluma osnažiti odgojne vrijednosti ukljucivanjem ucenika u aktivnosti i provedbu tih projekata. Najzanimljiviji su humanitarni projekti u kojima ucenici mogu pokazati sav potencijal svoje socijalnu izvrsnost. Tako je u organizaciji i provedbi dviju uciteljica V. osnovne škole Varaždin: Martine Jembrih i Gordane Križanic uspostavljen i proveden vec sedmu godinu po redu socijalni i humanitarni projekt naziva: „I životinje trebaju našu brigu“ u suradnji s naširoko poznatim azilom u Hrvatskoj, udruzi Spas. Sama udruga Udruga za zaštitu životinja “Spas” osnovana je 2000. godine od male grupe entuzijasta s ciljem promicanja prava životinja i njihove zaštite. Nedostižno u tim davnim pocecima, želja i cilj volontera bila je osnutak NO KILL skloništa u gradu Varaždinu. Velikim angažmanom ljudi koji su bezuvjetno uložili svoje vrijeme i trud, sa željom da se pomogne lutajucim ili ozlijedenim životinjama koje je netko napustio i zaboravio sklonište je 2010. godine – uz potporu Grada Varaždina, dobilo status registriranog skloništa! Slika 1: Službeni logo udruge za zaštitu životinja „Spas“ Udruga uskoro slavi 20 godina od osnutka, a sklonište je prošlo 7000 pasa, 5000 sretnih njuškica u tim godinama pronašlo je svoj dom. Svake godine sklonište se adaptira i veliki trud i napor ulaže za poboljšanje uvjeta šticenika. (prema: https://spas.hr/o-nama/) 2.Nacin provedbe i organizacija ucenika Osnovni cilj projekta vec sedmu godinu zaredom što se pokazalo iznimno vrijednim je kod ucenika probuditi veci stupanj suosjecanja i senzibilnosti u ovom slucaju prema životinjama i svemu živom. Jacanje ucenikove empatije prema životinjama, zapravo je ucenje usmjereno prema svemu živome. Ovim projektom koji se vec sedam godina provodi s istom svrhom dobivaju se dugotrajni rezultati koji možda nisu vidljiv trenutno tijekom same provedbe projekta, ali dugotrajno donose zajednici mlade ljude spremne pomoci i suosjecati u teškim trenucima. Projekt su s ucenicima V. osnovne škole provodile uciteljice Martina Jembrih i Gordana Križanic. Aktivnosti ovog školskog projekta bile su realizirane tijekom mjeseca studenog u obliku dobrotvorne akcije istog naziva „I životinje trebaju našu brigu“. Ucenici škole bili su dobrovoljno ukljuceni u ovu akciju odnosno projektne aktivnosti. Slika 2: Akcija prikupljanja potrepština Na samom pocetku provedbe projekta, održana je kratka prezentacija realnog stanja šticenika udruge Spas gdje su ucenici bili suoceni s grubom realnosti koja je u njih probudila suosjecanje i empatiju te ostale pozitivne emocije. U svakom razredu, razrednici su s ucenicima prikupljali potrepštine koje su na kraju bile spremljene u jednu prostoriju škole u obliku hrane za pse, deka, zdjelica za hranu, gumenih i plasticnih igracaka za pse. Slika 3: Donošenje hrane za pse ucenika 8.a razreda Prilozi u obliku hrane, dekica, rucnika, zdjela i plasticnih igracaka, prikupljani su uzastopno nekoliko tjedana. Sakupilo se preko 300 kg hrane za pse što pokazuje koliko je ucenicima bilo bitno sudjelovati u toj projektnoj aktivnosti. Slika 4: Utovar potrepština namijenjenih udruzi Spas Nakon što su sva potrebita sredstva prikupljena, vozilima udruge Spas prevezena su u samo sklonište. Ucenici V. osnovne škole Varaždin uz djelatnike udruge osobno su pomagali utovariti sva prikupljena sredstva i potrepštine. Slika 5: Transport potrepština u udrugu Spas Ucenici su stvarno pokazali svu svoju socijalnu izvrsnost i najiskrenije namjere te veliko srce i suosjecanje s napuštenim životinjama, ali i suosjecanje prema svemu živome i životu. Na ovaj nacin ucenici su stekli nova iskustva i usvojili pozitivne odgojne vrijednosti suosjecanja i socijalnog ponašanje koje ce im uveliko koristiti u životu. Uspješnost provedenog projekta vidljiva je ponajviše u osobnom zadovoljstvu ucenika i njihovim sretnim licima. 3. Zakljucak Aktivacijom i participiranjem ucenika projektnim aktivnostima projekta „I životinje trebaju našu brigu“ dobivene su mnogostruke odgojne vrijednosti kao u prvom redu stvaranje pozitivnih stavova prema sebi, drugima i vlastitom angažmanu. Takoder sami ucenici su dobili prostor za svoje djelovanje i stvaranje osjecaja pripadnosti na temelju svojeg rada i doprinosa. Ovaj proces odgoja ucenika možda u ovom trenutku nije dao konacne rezultate, ali svakako ce im ta stecena iskustva i usvojene vrijednosti dugotrajno u životu biti glavna okosnica socijalnog ponašanja cemu zapravo škola kao odgojno obrazovna institucija treba težiti: stvaranju trajnih vrijednosti i pozitivnih obilježja karaktera. 4. Literatura 1. https://spas.hr/ Strucni rad IGRE S LOPTOM U PRODUŽENOM BORAVKU Mojca Debeljak Osnovna škola Orehek Kranj, Podrucna škola Mavcice, Slovenija Sažetak U 1. razredu igra je još uvijek vrlo važna jer se u tom razdoblju djeca suocavaju s prijelazom iz vrtica u školu, a istovremeno se moraju prilagoditi školskom radu, što ukljucuje više sjedenja. Stoga mislim da je važno, djecu u produženom boravku , do neke mjere "rasteretiti". Aktivnost opuštanja u produženom boravku namijenjena je odmoru, opuštanju i obnavljanju psihofizicke snage ucenika, ali cak i za to vrijeme postoje odredena pravila kojih se ucenici moraju pridržavati, što nastojimo uravnotežiti sa cim više gibanja. U clanku cu se prvenstveno usredotociti na osnovne igre s loptom koje povezuju ucenike, navikavaju ih na u život u zajednici, te ih dobro razgibaju, kako bi mogli brže i ucinkovitije obavljati školske obaveze, istovremeno trenirajuci motoricke sposobnosti, prirodne oblike gibanja i " baratanje " loptom. Kljucne rijeci: aktivnost opuštanja, igre s loptom, gibanje, produženi boravak 1. Uvod Ove školske godine predajem u produženom boravku, u 1. razredu. Dinamika rada prilicno se razlikuje od samog poducavanja, jer su djeca popodne vec umorna i zato im je potrebno više opuštanja. Tijekom nastave djeca još uvijek sjede odredeni dio dana, što takoder utjece na njihove motoricke sposobnosti. Za vrijeme ucenja na daljinu strucnjaci su ukazivali na njihovo opadanje. Moja je uloga važna i odgovorna, jer, osim što sam uciteljica, ja sam i u ulozi voditelja, motivatora, moderatora i animatora. Ucenike treba poticati na izražavanje stvaralaštva i inovativnosti. Ucenici u ovoj uzrastu vrlo su kreativni, znatiželjni, zanimaju ih mnoga podrucja, pa ih nastojim što manje ograniciti. 2. Aktivnosti opuštanja U sklopu produženog boravka u našoj školi provodimo nekoliko aktivnosti, ukljucujuci opuštanje. Ono je od iznimne važnosti za ucenike. Obicno ga izvodimo nakon rucka, tako da se ucenici za to vrijeme opuste i skupe novu snagu za daljnja psihofizicka opterecenja. Naravno, djeca su u svakom trenutku pod kontrolom, unatoc tome što su u to vrijeme minimalno vodeni. Ovo vrijeme provodimo u dvorani ili na igralištu, ako nam vremenski uvjeti dopuštaju Ciljevi koje pokušavamo postici u okviru aktivnosti za opuštanje, razlicitim metodama rada, su sljedeci [1]: • ucenici shvacaju opuštanje i odmor kao nužni element zdravog nacina života; • ucenici uce i savladavaju razlicite aktivnosti koje ih opuštaju; • ucenici zadovoljavaju svoje potrebe za odmorom, gibanjem, socijalnim kontaktima i igrom; • ucenici kroz igru stjecu i ucvršcuju znanje, intelektualne vještine i socijalne vještine; • ucenici u zaigranim situacijama prihvacaju pravila i norme, razvijaju maštu, kreativnost i smisao za humor; • ucenici interdisciplinarno (medupredmetno) povezuju znanja iz razlicitih školskih predmeta 3. Djeca i osnovne igre Kroz igru djeca razvijaju svoje fizicke sposobnosti i zadovoljavaju potrebu za gibanjem. Uz to, igra potice djetetovu socijalizaciju jer ga postupno privikava na život u široj zajednici. Na taj nacin se dijete privikava na odredena pravila, na prihvacanje kompromisa, na pobjede i poraze, a prije svega na suradnju, te je stoga važno, da ju ukljucimo u sve djetetove aktivnosti. Radi se o slobodnoj aktivnosti koja je ugodna i u velikoj mjeri proizlazi iz unutarnje motivacije. Igra znacajno utjece na djetetove motoricke i funkcionalne sposobnosti, te vještine. Uz to, dijete razvija govor, maštu i kreativnost, rješava probleme, uci i istražuje okolinu. Kroz igru savladava probleme i sukobe, opušta se i izražava svoje osjecaje, upoznaje sebe i svijet oko sebe, te razvija autonomiju. [2] Osnovne igre ukljucuju razvoj motorickih sposobnosti, a da dijete toga nije svjesno, te mu osim toga jacaju prirodne oblike gibanja. To su: hodanje, trcanje, skakanje i poskakivanje. Osnovne igre s loptom, s druge strane, utjecu na razvoj onih motorickih i mentalnih sposobnosti koje su slabije razvijene tijekom ovog razvojnog razdoblja. To su: koordinacija, brzina i tocnost. Uz to, dijete može vježbati brojanje i orijentaciju (lijevo, desno, gore, dolje), svjesno vlastitog tijela i prostora u kojem se nalazi zajedno s drugim ljudima. [3] 4. Primjeri dobre prakse Tijekom svih ovih godina kako predajem, primjecujem, da je lopta i dalje prva rekvizit koji djeca odaberu. Djecja mašta ne poznaje granice pa ponekad lopta nije samo lopta, vec predstavlja "životinju", "bebu", "opasnost" ... Ono što me izuzetno raduje je, da se djeca znaju igrati zajedno. Lopta je rekvizit koji ih spaja. Tada više nije važno što prije nekoliko trenutaka nisu bili u najboljim odnosima, nije bitan ni spol ... važno je samo okupiti dovoljan broj igraca za odredenu utakmicu. 4.1. Nogomet Za djecake je nogomet još uvijek prvi izbor, ali djevocice tu takoder ne zaostaju i rado im se pridruže. Snaga, pokretljivost, koordinacija, brzina, ravnoteža i tocnost su primarni oblici motorickih vještina koje djeca jacaju kroz nogometnu igru. Uz to, u ovoj je igri prisutna i izdržljivost, što je takoder izuzetno važno za djecu. U nogometu su djeca neizmjerno motivirana, što im daje energiju, usmjerava ih, te ih pokrece po igralištu. Cilj igre je dati što više golova protivniku, a pobjednicka momcad je ona koja postigne više golova. Djeca uglavnom jacaju dva prirodna oblika gibanja, to su trcanje i skakanje. Pritom se, naravno, navikavaju na loptu, njezino vodenje i dodavanje suigracu, te gadanje u odredenu metu, u ovom slucaju na gol (slika 1). Slika 1: Nogomet na školskom igralištu 4.2. Na dva koraka U ovoj igri sudjeluje bilo koji broj djece. Igra zapocinje kada ucitelj ubaci loptu medu ucenike, a jedan od njih mora je uhvatiti. Ucenik koji prvi uhvati loptu ima na rapolaganju dva koraka, kako bi se približio ostalim ucenicima, te ih pokušao pogoditi loptom. Za vrijeme približavanja ostali ucenici se ne smiju kretati. Dopušteno je gadanje od struka naniže. Ucenik koji je pogoden povlaci se na rub polja i ceka kraj igre, dok se ostali "bore", da bi ili uhvatili loptu ili se dovoljno povukli, da ne budu pogodeni (slika 2). I ovdje su takoder bitni brzina i preciznost, kao i hvatanje,te bacanje lopte. U ovoj igri djeca osnažuju sva cetiri prirodna oblika gibanja. Slika 2: Igra Na dva koraka izmedu ucenika prvog razreda 4.3. Preko klupe Igra Preko klupe prilicno je slicna igri Izmedu dvije vatre, ali ova igra nema granicare. Obicno se igra odvija u dvorani, u kojoj su dvije brojcano jednake ekipe odvojene klupom. Cilj igre je pogoditi sve igrace protivnicke momcadi. Kad je ucenik pogoden, povlaci se na rub terena, a kada njegov suigrac uhvati protivnicku loptu, prvi pogodeni igrac može se vratiti u igru (slika 3).Važno je da ucenici u "zapaljivoj borbi" ciljaju protivnike od struka naniže kako bi izbjegli ozljede. U našoj školi za ovu igru koristimo mekanu loptu. Brzina, koordinacija i preciznost takoder su važni u ovoj igri, kao i hvatanje i bacanje lopte. U ovoj igri djeca osnažuju sva cetiri prirodna oblika gibanja. Slika 3: Igra Preko klupe u dvorani 4.4. Cetiri kvadrata Površinu za igru podjelimo na 4 jednaka polja. Mi ih obicno odvajamo pomocu užadi za preskakanje. Igra zapocinje bilo kojim igracem na servisu ( izvodi se nakon što se lopta odbije od tla, odozdo prema gore s obje ruke). Svaki od ucenika može se kretati u svom polju, a cilj igre je odbiti loptu rukama, odozdo prema gore, u polje jednog od suigraca. Pritom se lopta može jednom odbiti na vlastitom polju i jednom na polju suigraca (slika 4). Slika 4: Igra Cetiri kvadrata Tijekom igre djeca vježbaju odbijanje i zaustavljanje lopte, te sve primarne oblike motorickih vještina (snagu, pokretljivost, koordinaciju, brzinu, ravnotežu, tocnost). Ovu igru ucenici jako vole. Svida mi se što su je prilagodili tako, da može igrati više igraca, a ne samo cetvorica, samo moraju pricekati da jedan od njih ispadne. Igra se možda cini jednostavnom, ali to nije tako, pogotovo za mlade igrace, jer je dinamicna i igraci se brzo mijenjaju. Mislim da je to jedan od razloga zašto je djeca vole, jer u relativno kratkom vremenu mogu nekoliko puta doci na red. 5. Zakljucak Motoricke sposobnosti ne utjecu samo na tjelesno stanje, nego i na pamcenje, percepciju, koncentraciju, orijentaciju u vremenu i prostoru, asocijativne procese, te sposobnost rješavanja problema. Medutim, sve su to sposobnosti koje su osnova za školsko, ali takoder i za cjeloživotno ucenje.[4] Igre koje sam predstavila prije nisam poznavala, osim nogometa. Sretna sam što mogu i sama uciti od ucenika, a ne samo obratno. Prije svega, drago mi je što ucenici naše škole i dalje vole igrati takve igre, unatoc upozorenjima strucnjaka, jer je produženi boravak vrijeme koje moramo iskoristiti za gibanje. Još uvijek postoji dio djece koju je potrebno poticati na gibanje, ali to za veliku vecinu djece predstavlja veselje, jer je razigrano gibanje užitak, opuštanje i radost. Za igru, kao i gibanje, nikad nismo prestari. 6. Popis literature: [1] Blaj, B., Chwatal, B., Cerpnjak, S., Kos Knez, S., Magolic, L., Murgelj, H., … Purgaj, S. (2005). Razširjeni program osnovnošolskega izobraževanja: Podaljšano bivanje in razlicne oblike varstva ucencev v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. [2] Videmšek, M., Stancevic, B. (2011). Ulovimo prosti cas. Ljubljana: Fakulteta za šport. [3] Videmšek, M., Stancevic, B. (2011). Ulovimo prosti cas. Ljubljana: Fakulteta za šport. [4] Frostig, M. (1998). Gibalna vzgoja. Ljubljana: Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše Ljubljana. Videmšek, M. in Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Fakulteta za šport. Strucni rad VRIJEME ZA BAJKU U 1. RAZREDU Mojca Debeljak Osnovna škola Orehek Kranj, Podrucna škola Mavcice, Slovenija Sažetak Citanje je privlacno jer nam otkriva nove svjetove, budi maštu, docarava razlicite osjecaje ... Takoder je važno za razvoj, ucenje, jacanje medusobnih veza... Ali kako približiti knjige i citanje djeci koja još ne citaju, koja su na pocetku svog životnog puta i u kojoj se ispreplice mnoštvo razlicitih emocija, s kojima se nisu uvijek u stanju nositi? Sama sam se odlucila to uciniti pomocu citanja slikovnica i takozvane "školske biblioterapije". Kljucne rijeci: citanje, djeca, emocije, školska biblioterapija. 1. Uvod U našoj školi citanje je jedna od poslije podnevnih aktivnosti. Ucenici koji vec znaju citati po završetku svojih domacih zadaca svoje vrijeme posvete citanju. Na taj nacin omoguce mir i tišinu kolegama iz razreda koji još nisu završili svoju domacu zadacu, a prije svega vježbaju citanje i razumijevanje procitanog. Pri tome imaju na raspolaganju svoje knjige, udžbenike, lektiru, literaturu, casopise, popularne znanstvene knjige... sve iz kutka za knjige ili iz školske knjižnice. 2. Citanje i "posljedice" citanja Citanje potice maštu i domišljatost, a s glavnim junacima doživljavamo uzbudljive dogadaje ili ucimo o temi koja nas posebno zanima. Istovremeno, bez prisile ucimo nove podatke koji se tako lakše utisnu u naše sjecanje. Osim toga, razvijamo pamcenje, održavamo koncentraciju i osnažujemo usredotocenost. Citanje nam pomaže obogatiti rjecnik, što poboljšava našu sposobnost pisanja i izražavanja. Sve u svemu, to takoder dobro utjece na naše samopoštovanje. Jacanje empatije takoder je jedna od „posljedica“ citanja, što je posebno važno za mladu djecu, jer su u ranoj razvojnoj fazi (prema Piagetu), egocentricni i nisu u stanju razlikovati vlastitu perspektivu od perspektive drugih. Kroz heroje iz knjiga, medutim, svi, djeca i odrasli, jacamo vlastitu empatiju, suosjecanje i osjecaj za bližnje. Bajke utjecu na djetetov razvoj osobnosti, kao i na njegovo ucenje kasnije u životu. Pomažu im da upoznaju razlicite emocije i lakše se nose sa svojim osjecajima i problemima. Kad tijekom dana dožive stresnu situaciju, slušanje bajki omogucuje im da zaborave na to, prepuste se fantaziji i opuste se. 3. Djeca i biblioterapija Pojam biblioterapija potjece od dvije grcke rijeci, naime biblion, što znaci knjiga, te therapein, što znaci izlijeciti. [1] Opcenito se dijeli na citateljsku i interaktivnu. Citatateljska biblioterapija je više raširena. Ovom metodom svatko sam rješava razlicite osobne probleme koji su za njega aktualni u odredenom trenutku. Citac je neovisan u procesu terapije, a knjiga mu je terapeutkinja i savjetnica. Djeca imaju manje iskustva s citanjem, slabiju koncentraciju i manje bogastvo rijeci... pa se ova vrsta biblioterapije razlikuje od biblioterapije za odrasle. Za izvodenje je važna dob djece, jer se u predškolskom uzrastu, kada dijete još ne zna citati, koriste prvenstveno audiovizualna pomagala. Važne su ilustracije koje izazivaju pozitivne, ali i negativne osjecaje. Ilustracije moraju biti živahne kako bi privukle djetetovu pažnju. Potrebno je uzeti u obzir višekratno citanje naglas, odnosno pripovijedanje. Aktivnost bi trebala biti kratka jer je i djetetova pozornost kratka. Istinite price treba iznijeti izravno, ali vrlo pažljivo. Prikladan uvod u biblioterapiju je terapija igrama, gdje se dijete može igrati s bilo kojom igrackom u sobi i medusobno pripovijedanje, gdje pricu prvo isprica dijete, a zatim terapeut. On prici dodaje nove aspekte i rješenja, koja dijete mora prepoznati. [2] Svako citanje ne predstavlja biblioterapiju, ali bi li i naše citanje u produženom boravku moglo biti oznaceno kao neka vrsta biblioterapije? Prema Burkeljci [3], „školska biblioterapija“ namijenjena je prvenstveno rješavanju manjih problema i osobnom razvoju, a ne rješavanju teških situacija, te je stoga važno da si ne postavljamo previsoke ciljeve. Iako strucnjaci vjeruju da u školi ne postoji biblioterapija ili biblioprevencija, iskustvo pokazuje da se ona može dogoditi spontano kada se dijete prepusti dogadajima, kada se uživi u junaka iz knjige, kada je opušteno i prihvaceno, kada vjeruje svom mentoru. .. naravno s pretpostavkom, da mentor sam doživljava književnost kao ljekovitu, prema njoj ima osobni odnos, te da i sam osobno raste i razvija se. 4. Vrijeme je za bajku u skupini Marsovci Moja znanja s podrucja knjižnicarstva, didaktike i obrazovanja potaknula su me na razmišljanje, da se odredene emocije koje se javljaju kod djece, mogu riješiti pomocu prica. Naša skupina s produženim boravkom broji 16 dijete. Djeca su ljubazna, ali i živahna, što znaci da medu njima postoje i nesuglasice koje uzrokuju loše raspoloženje i stanje u skupini. Jedan od nacina kako ucenicima predstaviti problem svakako je bajka. Iste s radošcu slušaju. Buduci da se nalazimo u podrucnoj školi i da je naša knjižnica prostorno mala, ali ipak sa velikim izborom dobrih knjiga, naše se aktivnosti odvijaju ili u ucionici ili na školskom igralištu. Vrijeme za bajku je vrijeme kojemu posvetimo svaki dan, nakon rucka, kada su puni trbušcici i kada se djeca trebaju smiriti prije novih izazova. Price koje citam ili pricam vrlo su razlicite. Izbor je tematski: godišnja doba, praznici, odnosi - obitelj, prijateljstvo, ekologija, higijena..., a sama sam usredotocena na to da se djeca poistovjecuju sa sadržajem i slušaju sa zanimanjem. Pri tome sam pozorna da su knjige napisane s fondom rijeci koji djeca poznaju, jer ce ih samo takve knjige kasnije još više približiti svijetu citanja , te radije ce vježbati citanje. Kada djeca cuju melodiju Pink Pantera, znaju da je to najava za smirenost i bajku. Okupljaju se na podu (u krug), te sjede ili leže (slika1). Slika 1: Slušanje bajke Na kraju bajke, vecina djece leži i želi cuti još koju. I sama sjednem na jednu od djecjih stolaca kako bi ilustracije bile vrlo vidljive. Pri citanju, a ponekad i pri pripovijedanju, oponašam glasove junaka iz bajke, što djeci dodatno povecava pozornost. Nakon citanja bajke obicno joj posvetimo nekoliko minuta, da ponovno pregledamo ilustracije, po potrebi prepricamo radnju (obicno djeca to urade sama, bez mog vodstva) i prenesemo je u naš život. Pri tome djeca zaista uživaju jer imaju priliku podijeliti sve osjecaje i dogadaje koji su im se dogodili. Istovremeno dijete takoder jaca svoje strpljenje i slušanje, jer mora pricekati da mu kolega isprica svoje iskustvo. Na taj nacin ucenici medusobno razmjenjuju mišljenja, iskustva, stavove, ... i tako si pomažu pomocu širega uvida u svoje probleme ili im se ukaže nacin na koji ih mogu riješiti. Cineci to, ucenik takoder vidi da nije sam u svojim mislima, da se i druga djeca ponekad osjecaju isto, da su zadovoljna sa istim stvarima ili imaju iste probleme. Dijete tako zna da je sve što osjeca nešto normalno, a posljedicno tome i lakše izražava svoje osjecaje. Kroz junake u bajkama uci i kako reagirati u odredenim situacijama. 5. Reproduciranje Predstavit cu dvije aktivnosti koje smo dodatno izveli, osim slušanja price i razgovora, a na temu prijateljstva, medusobnog nadmetanja, te ljutnje, odnosno stresa. Cesto se je medu djecom pojavljivalo takmicenje tko ce biti prvi u redu, tko ce prvi odabrati odredenu igracku, iako samo da bi zadirkivao kolegu iz razreda, tko ce biti pobjednik u društvenoj igri, tko ce prvi napraviti domacu zadacu, unatoc potrebi za popravkom ... Slikovnica Charise Neugebauer sa naslovom Pobijedit cu! (slika 2) ucinila mi se je prikladnom knjigom za rješavanje ovih problema! Prica je o Rokiju, koji uvijek želi pobjediti. Njegov prijatelj Hypohampri mu je pokazao kako je važno ne samo biti prvi, vec su važne i druge stvari, kao što su pomoc potrebitima i prijateljstvo. Slika 2: Slikovnica o prijateljstvu Nakon citanja bajke uslijedio je razgovor tijekom kojega su djeca razmišljala o svojim postupcima i mogucnostima vlastite preobrazbe. Poslije, u istom tjednu prisjetili smo se price o Rokiju, kratko je obnovili, te smo izradili kamencice prijateljstva (slika 3). Djeca su ih medusobno razmijenila i jedini uvjet bio je, da kamen daju nekome koga bi ga željeli još bolje upoznati, a do sada to nikako nisu uspjeli. Zadatak su djeca lijepo prihvatila i pri tome smatram najvažnijim, da nisu imala nikakvih problema i zadrški prilikom darivanja kamencica. Slika 3: Kamencici prijateljstva Jedan od osjecaja koji se pojave kod nesporazuma, kao i kod takmicenja je ljutnja. Razgovor u odredenom trenutku nije uvijek moguc. Stoga sam se odlucila da djeca trebaju napraviti antistres kuglicu, svatko svoju, te da prije toga pokušamo riješiti svoje osjecaje kroz pricu autora Roberta Starlinga pod naslovom Feri je ljut (slika 4). Slika 4: Slikovnica o kontroli ljutnje Prica govori o prijaznom zmaju Feriju, koji se, kad mu nešto nije po volji, jako naljuti i pocne rigati vatru. S njom uništava stvari, ali i prijateljstva. To postaje sve veci problem, pa ga mama savjetuje kako se može smiriti. Ako se želi družiti s drugim životinjama, morat ce nauciti ukrotiti svoj bijes na drugaciji nacin, jer su ponekad i druge životinje bijesne, ali su pronašle ucinkovit nacin kako da se nose s bijesom. Poruka price je jasna. Ponovno smo razgovarali i ucenici su znali projicirati Feria u naše školske situacije. Uslijedilo je izradivanje antistres loptice (slika 5), koju svaki ucenik ima na svom znaku. Naucili smo vježbe s lopticom, koje takoder s vremena na vrijeme ponavljamo. Loptica se je pokazala vrlo ucinkovitom i korisnom jer je djeca uzimaju u ruke, bilo za igru ili za opuštanje. . Slika 5: Antistresna loptica 6. Zakljucak Opuštajuci i pozitivan tekst s porukom zasigurno donosi rezultate koji se odražavaju na raspoloženje, razmišljanje, svijest... Isto tako je važan pristup problemu, prvenstveno kod djece. Svjesna sam, da je to dug proces i da ne treba tražiti brza rješenja. Djecu je potrebno stalno osvješcivati, podsjecati ih, te im predstavljati postupke (takoder putem price) koji su teže prihvatljivi u društvu ili uopce nisu, ali sigurana sam da ce naše vrijeme, volja i energija zasigurno donijeti uspjeh. Djeca u 1. razredu su na pocetku razdoblja opismenjavanja i knjige su u ovom procesu važne, korisne, možda cak i presudne. Zato jih je ispravno pokazati djeci na nacin koji zaslužuju. Kao što Burkeljca [4] kaže: "Knjige nam pomažu živjeti." 7. Popis literature: [1] Rešcic Rihar, T., Urbanija, J. Biblioterapija. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za bibliotekarstvo, 1999, str. 11. [2] Rešcic Rihar, T., Urbanija, J. »Nav.dj.«, str. 60 – 61. [3] Burkeljca, S. Knjige nam pomagajo živeti. Izkušnje z biblioterapijo v šoli. // Šolska knjižnica 4(2011), 243 – 248. [4] Burkeljca, S. »Nav.dj.«, str. 247. Strucni rad KULTURNI DAN ODRŽAN UZ POMOC IMPROVIZACIJSKIH KAZALIŠNIH METODA Tanja Pangerc Žnidaršic Osnovna škola Srecka Kosovela Sežana Sažetak S porastom broja elektronickih medija interes za kazalište opada. S namjerom da se kazalište približi mladima, u Sloveniji su vec izvedeni mnogi projekti koji su ukljucivali i ucitelje s ciljem da prenesu svoje znanje i ljubav mladima prema kazalištu. Naša škola svoju zadacu obavlja na razlicite nacine. Slijedi opis izvedbe kulturnog dana, u kojem smo uz pomoc metoda improvizacijskog kazališta poducavali mlade kako pratiti predstave te da postanu svjesni sebe i svoje okoline. Kljucne rijeci: kulturni dan, kazalište, kazališna improvizacija, sudjelovanje ucenika, društvene vještine 1. Uvod Kulturni djelatnici vec neko vrijeme isticu kako se broj gledatelja u kazalištima smanjuje te da medu gledateljima ima uglavnom starijih ljudi i da nedostaju mladi. Kako bi mlade gledatelje educirali, približili im kazalište i naucili ih gledati predstave, u Sloveniji je provedeno mnogo projekata. Naša se škola ukljucila organiziranjem kulturnog dana za ucenike devetih razreda. Proveli smo ga koristeci metode improvizacijskog kazališta koje su opisane u nastavku. Metode improvizacijskog kazališta provode se kretanjem koje je u osnovnoj školi najcešce omoguceno samo u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Osim toga, razvijaju asocijativno mišljenje i socijalne vještine. Kako istice Ranko Rajovic [1], kretanje je vrlo važno za djecji kognitivni razvoj jer je jedini važan utjecaj na razvoj onih struktura u mozgu koje omogucuju citanje, pisanje i racunanje. Ako slijedimo njegove preporuke, ukljucujemo kretanje i u druge nastavne predmete. Medutim, to se ne dogada baš cesto, pa je kulturni dan, uz pomoc metoda kazališne pedagogije, dobrodošla prilika za kretanje i upoznavanje svog tijela. Osim toga, improvizacijske kazališne vježbe omogucuju i puno asocijativnog razmišljanja. Kako kaže Rajovic [1], djecu je potrebno nauciti razmišljati i da bismo ih naucili tome, moramo im postavljati takva pitanja i zadavati im takve zadatke koji ce poticati razmišljanje. "Zato moramo promijeniti nacin ucenja, podižuci reproduktivno ucenje na razinu asocijacija. Zatim moramo uciti dijete povezivati asocijacije." [1] Staša Tome [2] kaže da visoko produktivno i brzo rastuce društvo zahtijeva kreativnu, prilagodljivu i inovativnu radnu snagu. „Potrebne su nam razlicite vrste znanja. Medu vještinama koje su danas potrebne i važne su socijalne vještine i kreativno razmišljanje, što osigurava uspješan radni rezultat cak i u razlicitim okolnostima. Ovisno o brzini promjene društva, ove karakteristike mogu biti presudne za karijeru i životni put pojedinca u odredenom trenutku." [3] Improvizacijske vježbe koristimo u dramsko-scenskim aktivnostima za zagrijavanje ili za razvijanje odredenih vještina. Sama ih koristim u nastavi prirode i kemije, zato mi nije bilo teško osmisliti kulturni dan uz pomoc improvizacijskih kazališnih vježbi. 2. Upotreba i rezultati Vježbe su opisane u nastavku. Svaka vježba objašnjava vještine koje se razvijaju izvodeci ju. 2.1.Šetnja u prostoru 1 Ucenici se rasporede u prostoriji i pocinju se kretati. Hodaju u svim smjerovima, pazimo da ne hodaju kružno, ne smiju se sudarati jedan s drugim. Na znak pljeska ucitelja, ucenici se zaustave i zažmire. Ucitelj im zadaje zadatak da pokažu odredeni predmet u prostoriji (npr. sat, plakat, prozor, koš za smece). Vježbu ponavljamo nekoliko puta i biramo predmete od opcenitijih / vidljivijih do specificnijih / skrivenijih. Kada pokažu u smjeru predmeta, otvaraju oci i provjere jesu li pokazali pravilno, a zatim se ponovno pocinju kretati po prostoru. Ovom vježbom poticemo ucenike da budu svjesni prostora u kojem se nalaze. 2.2 Šetnja u prostoru 2 Ucenici se krecu kao i prije. Na znak pljeska ucitelja, ucenici se zaustave i zažmire. Ucitelj im zadaje zadatak da pokažu na osobu koja ima ... (npr. rucni sat, žutu majicu, naocale, duge naušnice, …). Vježbu ponavljamo nekoliko puta, kao i u prethodnoj vježbi predmete za pokazivanje odabiremo od opcenitijih do skrivenijih. Kada pokažu u smjeru osobe koja bi trebala imati ono što tražimo, otvaraju oci i provjere jesu li pokazali pravilno, a zatim se ponovno pocinju kretati po prostoru. Ovom vježbom poticemo svijest ucenika o prostoru u kojem se nalaze, ljudima koji prolaze pored njih i uocavanje detalja na njima. Sve vještine potrebne su za primanje i pracenje kazališne predstave. 2.3 Šetnja u prostoru 3 Ucenici se krecu kao i u prethodne dvije vježbe. Njihova je zadaca zaustaviti se kao grupa bez vanjskog znaka i ponovno ,istovremeno, zapoceti hodati. Ovom vježbom poticemo svijest ucenika kao pojedinaca da su dio grupe koju cine. Za vrijeme izvodenja vježbe trebaju obratiti pažnju na svoje vršnjake i njihovo kretanje. Jedni trebaju preuzeti inicijativu i odgovornost, drugi trebaju zadržati želju za vodstvom. Vježbom se ucenici povezuju u grupi. Kao kazališni gledatelji dobiju osjecaj da glumci moraju biti povezani i da moraju osjetiti drugog glumca cak i ako ga ne vide, kako bi mogli kvalitetno odglumiti na pozornici. 2.4 Ogledalo Ucenici se rasporede u parove i okrenu se jedan prema drugome. Njihova uloga je da jedan u paru vodi kretanje, a drugi ga slijedi. Tijekom izvodenja vježbe zamijene uloge nekoliko puta. Ucitelj promatra parove te im, tijekom vježbe, može dati povratnu informaciju o tome tko je voda, a tko nije. Svrha vježbe je da ucenici shvate kako mogu osjetiti drugog glumca da bi osvijestili ogranicenja u kretanju te da shvate da je našem mozgu potrebno vrijeme da uoci promjenu, obradi ju i ponovi pokret - kada gledaju predstave, lakše shvate da je za taj nastup uložen veliki trud, puno sati vježbanja, na kojima su glumci misaono aktivni te da se kretanje može uskladiti s drugim glumcem ili s glazbom. 2.5 Sjena i voda Ucenik koji je izabran za vodu, izvodi pokret po prostoru, a ucenici ga slijede. Igra se ponavlja nekoliko puta, svaki put je netko drugi voda. Ovom igrom oni percipiraju prostor, stjecu spoznaju da voda mora predvidjeti što se dogada iza njega te mora osigurati dovoljno prostora drugim glumcima. Takoder uvidaju i doživljavaju moc vode i nalaze se u situaciji, kao voda, da sami donose odluke za cijelu grupu. „Zdravi odnosi u grupi zahtijevaju medusobnu suradnju pojedinaca na provodenju projekta, njihovu potpunu individualnu suradnju i osobni doprinos. .... Bez medusobnog djelovanja, pojedini glumac nema nikakvih mogucnosti jer za koga bi trebao glumiti bez grupnog djelovanja, gdje bi trebao dobiti materijal i kakve bi ucinke mogao postici? ..... Ali ako radi u grupi, glumi i proživi nešto zajedno s drugima, glumac-ucenik se ukljucuje i nalazi se unutar cijele aktivnosti." [4] 2.6 Slike Ucenici sjede u polukrugu i gledaju prema 'pozornici'. Ucitelj izabere jednog sa zadatkom da stoji na 'pozornici'. Slijedi ga drugi, koji se postavi na nacin kako razumije raspored prvog, prvoj dvojici se pridružuje treci, zatim cetvrti i peti. Ucenici neverbalnom komunikacijom- govorom tijela, pokušavaju predstaviti neki dogadaj i odrediti prostor. Glume bez razgovora, bez koordinacije i dogovora. Ucenici na 'pozornici' moraju stajati mirno i zadržati izraz na licu s kojim su došli na pozornicu. Kad svih pet ucenika sastavi "sliku", na redu su "gledatelji" kako bi opisali ono što vide. Ucitelj ih vodi s ciljem što preciznijeg opisa prostora, osoba (njihovu dob, odnose medu njima, socijalni status, ...) i dogadanja. Više ucenika izražava svoja mišljenja, koja su najcešce razlicita. Kad "gledatelji" završe, dajemo rijec "glumcima" da ispricaju kako su se osjecali i zašto su se tako postavili, kako su shvatili položaj drugih glumaca i što su željeli prenijeti svojim govorom tijela. Ovom vježbom ucenici dobivaju uvid da i samim držanjem tijela glume i prenose poruku. S tom spoznajom obicno su iznenadeni. Ovom vježbom nauce "promatrati" kazalište. Što su uciteljeva pitanja usmjerenija i detaljnija, usredotocenije vježbaju promatranje. "Intuicija, kreativnost, mašta i nadahnuce od kljucne su važnosti u stvaranju znanstvenih otkrica, kao i u stvaranju umjetnickih djela." [5] 2.7 Zvucna kulisa Ucenici se rasporede u grupe po petero u grupi. Njihov je zadatak zvukovima stvoriti prostor i dogadaj u njemu. Prije nastupa se pripremaju - dogovore se što ce biti prostor i što dogadaj te provjere produkciju zvukova. Kad su grupe spremne, prva grupa zapocinje svoj nastup, a ostale slušaju zatvorenih ociju. Slijedi analiza onoga što se culo. Ucitelj usmjeruje analizu pitanjima (Što se dogodilo? Gdje se dogodilo? Kakvo je bilo vrijeme? Tko su glumci?). Što su pitanja detaljnija, tocnija je analiza. Ovom vježbom uce da je u kazalištu važna glazba. Glazba pomaže stvoriti atmosferu, docarava prostor i vrijeme. Dobro je ponoviti vježbu nekoliko puta. Analizom, ucenike ucimo promatrati kako bi bili pažljiviji i precizniji pri sljedecim izvodenjima. 3. Zakljucak Ucenici veoma vole ovaj nacin nastave. Vole se kretati i razmišljati. Kod tih vježbi gotovo da i nema pogrešnih odgovora jer iste stvari možemo doživjeti na razlicite nacine. Pokazalo se da ovakav kulturni dan ima puno pozitivnih ucinka. Ucenici posvecuju više pažnje okolini i ljudima koje susrecu. Povezuju se kao grupa i lakše se razumiju i prihvacaju. Osim toga, razvijaju kreativnost, razigranost, uce se nastupanju i komunikaciji. Uciteljima je isto tako dragocjeno upoznati ucenike u drugacijoj situaciji, mogu promatrati njihove medusobne odnose u razredu. U takvom radu obicno nema problema s disciplinom. Kao što kaže osnivacica improvizacijskog kazališta, Vijola Spolin [4]: „Bez vanjskog autoriteta koji bi se nametnuo sudionicima predstave i diktirao im što im je i kako ciniti, svaki glumac je slobodan u odabiru samodiscipline prihvacajuci pravila predstave. Sa zanosom i povjerenjem sudjeluje u grupnim odlukama. Ako nema nikoga tko bi mu udovoljio ili zadovoljio, glumac može svu svoju energiju usmjeriti izravno na zadatak i nauciti ono što je došao nauciti. " Kulturni dan smo održali i u cetvrtim razredima i bili smo jednako uspješni kao i u devetim razredima. Neke uciteljice, tijekom cijele godine, u satove razrednog odjela ukljucuju pojedinacne vježbe što se pokazalo veoma ucinkovitim jer se vještine trebaju vježbati kako bi ih zaista usvojili. I kao što kaže Draga Ahacic [6], „Cinjenica je da je moguce pravilnom kazališnom metodom odgoja djeteta vježbati ispravno izgovaranje, osnove tehnike disanja i govora, fizicke vještine i skladno kretanje, opušteno ponašanje i nastupanje, razvijati njegovu maštu, domišljatost, snalažljivost i osjecaj promatranja, njegovu emocionalnu percepciju, obogacujuci njegov unutarnji svijet iskustva, njegov estetski i eticki smisao, razvijajuci njegov osjecaj za kolektivni rad, odgovornost i samodisciplinu. " 4. Popis literature [1] Rajovic, Ranko (2018): Kako so povezani ravni podplati in inteligenca. https://www.ntcslovenija.com/blog/kako-so-povezani-ravni-podplati-in inteligenca/ (Citirano: 4. 10. 2019) [2] Tome, Staša (2008): Umetnostna in kulturna vzgoja – potreba in izziv. V: Kultura in umetnost v izobraževanju – popotnica 21. stoletja: Predstavitev razlicnih pogledov o umetnostni in kulturni vzgoji v izobraževanju. Ljubljana: Pedagoški inštitut [3] Sitar, Jelena (2008): Lutkovna umetnost v okviru kulturne vzgoje. V: Kultura in umetnost v izobraževanju – popotnica 21. stoletja: Predstavitev razlicnih pogledov o umetnostni in kulturni vzgoji v izobraževanju. Ljubljana: Pedagoški inštitut [4] Spolin, Vijola (1980): Improvizacijske vaje. Ljubljana: Knjižnica Mestnega gledališca ljubljanskega [5] Planinšic, Gorazd (2008): Medpredmetno povezovanje naravoslovnih in umetniških predmetov: zakaj in kako?. V:Kultura in umetnost v izobraževanju – popotnica 21. stoletja: Predstavitev razlicnih pogledov o umetnostni in kulturni vzgoji v izobraževanju. Ljubljana: Pedagoški inštitut [6] Ahacic, Draga (1982): Gledališce pod vprašajem, polemike in obracuni. Ljubljana: Knjižnica Mestnega gledališca ljubljanskega Strucni rad MJERENJE SOCIOMETRIJSKOG STATUSA UCENIKA U RAZREDNOJ NASTAVI Bruno Matijaševic, mag.prim.educ. OŠ Lotršcak Sažetak: Odnos clanova u skupini važna je povratna informacija za svakoga ucitelja. Uvidom u odnos clanova to jest sociometrijski status ucenika može se uvidjeti potencijalna iskljucenost pojedinca, ali i prihvacenost pojedinca od ostatka razreda. Pitanja koja ispituju sociometrijski status ucenika u razredu trebala bi biti prilagodena dobi dok se ucenicima treba osigurati anonimnost kako bi odgovori bili što objektivniji. Ovakav tip ispitivanja odnosa u grupi, zbog svoje osjetljivosti ne bi se trebao provoditi cesto. Kljucni pojmovi: odnos u grupi, prihvacanje, odbacenost, prevencija poremecaja u ponašanju 1. UVOD Poznato je kako je škola ustanova koja osim svoje obrazovne zadace ima i odgojnu zadacu. Odgojni aspekt prisutan je u cijelom školovanju, no posebno u razrednoj nastavi u kojoj se ucenici prilagodavaju novoj okolini, stjecu prijateljstva i grade odnose. Vršnjackom interakcijom, ucenici uce kontrolirati svoje osjecaje, ispravno komunicirati, razvijaju samosvijest i samopouzdanje kao i vlastite vrijednosti. Medusobnom interakcijom unutar razrednoj odjela stvara se razredna hijerarhija. Osim razredne hijerarhije postoji i školska hijerarhija. Njezinom podjelom navode se vertikalna i horizontalna struktura. Vertikalnom strukturom objašnjavaju se odnosi pojedinaca na razlicitim hijerarhijskim pozicijama kao što su ravnatelj, ucitelj i ucenik [7].Struktura koja ce se pobliže promatrati u ovome radu jest horizontalna struktura koja objašnjava odnose pojedinaca na istome položaju. U ovome slucaju to su ucenici koji se nalaze na istom položaju to jest iste su dobi i u istom su razredu [3]. Prelaskom iz vrtica u školu, dijete pocinje razvijati cvršce i intenzivnije odnose to jest okolina pocinje imati sve veci utjecaj na dijete. Unutar navedenog okruženja, dijete može razviti prihvacenost ili odbacenost kako od pojedinca tako i od grupe [6]. 2. VAŽNOST MJERENJE SOCIOMETRIJSKOG STATUSA Prema pedagoškom standardu uredenja broja ucenika u jednom razrednoj odjelu vidljivo je kako je maksimalan broj ucenika unutar odjeljenja 28 dok je minimalan broj ucenika unutar razrednoj odjeljenja 14. S obzirom na navedeno, jasno je kako ucitelj kao promatrac razvoja odnosa unutar razreda možda uvijek nece imati objektivnu i cjelovitu sliku stanja odnosa unutar razreda. Jedan od alata kojim se može doskociti kako bi se imala jasnija i objektivnija slika o stanju odnosa unutar razreda jest mjerenje sociometrijskog statusa ucenika. Sociometrija je znanost koja se bavi „ispitivanjem medusobnih odnosa clanova unutar neke skupine ili društveni odnos opcenito [2].“ Mjerenje sociometrijskog statusa unutar grupe ima za zadatak ispitati „organizaciju grupa i položaju jedinki u grupama [5]“.Korisnost ovakvog vida ispitivanja jest prevencije potencijalne izoliranosti pojedinca unutar grupe, sprjecavanje vršnjackog nasilja, ali i uvid u cjelovitu sliku odnosa. Nadalje, anketiranje ovakvog tipa trebalo bi se provoditi nakon što ucenici upoznaju jedni drugi. 3. PROVOĐENJE MJERENJE SOCIOMETRIJSKOG STATUSA Mjerenje sociometrijskog statusa unutar jednoga razreda trebao bi provoditi razrednik. Najjednostavnije vrijeme provodenja bilo bi za vrijeme Sata razrednika. Nadalje, ucenicima treba naglasiti kako su odgovori anonimni za ostale ucenike. Time se znatno smanjuje utjecaj ostalih pojedinaca, ucenika koji mogu sugerirati odgovor. Takoder, ispitivac, razrednik treba razriješiti sve moguce nedoumice ucenika kako bi dobio što objektivnije rezultate . Dvije kljucne stavke kod ispitivanja sociometrijskog statusa su: odbijanje i prihvacanje. Navedene stavke trebale bi biti obuhvacene unutar anketnih pitanja, ali prilagodene dobi ispitanika. Tako se za razrednu nastavu mogu postavljati pitanja: 1) S kim bih želio sjediti u klupi?, ili Nabroji trojicu ucenika koje bi pozvao na rodendan.– za odgovor koji bi trebao prikazati prihvacenost pojedinca. Dok se za odgovor koji ukazuje na odbacivanje pojedinca može postaviti pitanje: 2) S kim ne bih želio sjediti u klupi?. ili Koga iz razreda ne bih pozvao na rodendan? Ako su i jedan i drugi odgovor jednaki kod ucenika koji je pristupio anketiranju onda su oni nevaljani i ne mogu se uzeti u obzir. Kako bi ucenik pristupio selektiranju, jedna od uputa jest da se uceniku ogranici izbor na 3, 5 ili 7. Ogranicavanje izbora znatno olakšava prikupljanje podataka, ali i ucenika tjera na razmišljanje i na izbor. 4. SOCIOGRAM I REZULTATI Sociometrijski status ucenika može se prikazati sociogramom koji vizualno prikazuje odnose pojedinaca unutar grupe. Vizualnim prikazom vidljivo je od koga su osobe oznacene kao prihvacene te od koga su oznacene kao odbacene [1]. Korisnost rezultata, ali i prikaza odnosa vizualnim putem jest višestruka. Ucitelju rezultati odnosa u grupi mogu ukazivati na potencijalno pogrešan raspored sjedenja ili mogu pojašnjavati ili cak predvidjeti potencijalne sukobe unutar grupe. Dobiveni rezultati obicno ukazuju na nekoliko kategorija sociometrijskog statusa ucenika unutar razreda. Ucenik koji je više puta negativno ocijenjen smatra se odbacenim ucenikom. Izoliranim ucenikom smatra se onaj koji ima malo pozitivnih i malo negativnih ocjena. Nadalje, onaj koji ima mnogo pozitivnih i negativnih ocjena naziva se kontroverznim dok je tzv. ucenik-zvijezda onaj koji ima mnogo pozitivnih ocjena [3],[4]. Slika 1. Primjer sociograma 5. ZAKLJUCAK Sociometrijski status ucenika važan je podatak ucitelju, jer daje uvid u potencijalnu iskljucenost ucenika unutar skupine. Uvidom u sociometrijski status mogu se detektirati i prevenirati pojedini poremecaji kao i negativne emocije pojedinca koji je iskljucen iz zajednice. Takoder, navedenim uvidom ucitelj može svojim aktivnostima potencirati cešce ukljucivanjem izoliranog pojedinca u zajednicu. Nadalje, izoliranost može ukazivati i na vršnjacko nasilje koje je prisutno, a ucitelju je nevidljivo, jer se dogada kada je ucitelj fizicki odsutan. Mjerenje sociometrijskog statusa, ne bi se trebalo provoditi cesto, jer je samo po sebi osjetljivog tipa i kao takvo može produbljivati jaz izmedu ucenika koji su okarakterizirani kao oni koji se odbacuju. 6. LITERATURA: [1.] Braza F, Braza P, Carreras M, Muńoz J, Sánchez-Martín J, Azurmendi A et al. BEHAVIORAL PROFILES OF DIFFERENT TYPES OF SOCIAL STATUS IN PRESCHOOL CHILDREN: AN OBSERVATIONAL APPROACH. Social Behavior and Personality: an international journal. 2007;35(2):195-212. [2.] Enciklopedija.hr (preuzeto 23. rujna 2020.) [3.] Kolak A. Sociometrijski status ucenika u razrednom odjelu i školskoj hijerarhiji. Pedagogijska istraživanja [Internet]. 2010 [pristupljeno 24.09.2020.];7(2):243-252. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/118087 [4.] Macdonald C. Children's Awareness of Their Popularity and Social Acceptability (1991) http:// www.eric.ed.gov./ [5.] Moreno J, Jelic J. Osnovi sociometrije. Beograd: Savremena škola; 1962. [6.] Newcomb A, Bukowski W. Social impact and social preference as determinants of children's peer group status. Developmental Psychology. 1983;19(6):856-867. [7.] Simel S, Špoljaric I, Buljubašic Kuzmanovic V. ODNOS IZMEĐU POPULARNOSTI I PRIJATELJSTVA. Život i škola [Internet]. 2010 [pristupljeno 24.09.2020.];LVI(23):91-108. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/53988 Strucni rad Stajališta odgajatelja o aktivnim likovnim metodama i oblicima rada na osnovi profesionalnog razvoja Uroš Klobas, mag. prof. ranog ucenja i mag. prof. inkl. ped., savjetnik Center za usposabljanje Elvira Vatovec Strunjan, Slovenija Sažetak Za aktivno ukljucivanje djeteta, uspješno usvajanje likovnih znanja, vježbanje likovnih kreativnosti i motivacije za rad u odgojno-obrazovnom procesu, moramo kao odgajatelji odabrati metode i oblike rada koje poticu djeciju kreativnost i interes. Djecja primarna želja je otkrivati novo, aktivno stvarati, u smislu razvoja svih razvojnih t.j. likovnih potencijala. Istraživanjem smo imali namjeru utvrditi kakvo je stajalište odgajatelja o upotrebi metode u obliku rada, koje poticu aktivno sudjelovanje odnosno participaciju djece u likovnim aktivnostima u odnosu na njihovo ukljucivanje u razlicite sadržaje u okviru profesionalnog razvoja. Podatke smo dobili preko online upitnika, kojeg su ispunjavali odgajatelji nekih priobalnih vrtica. Iskazalo se, da su odgajatelji donijeli jedinstveni stav prema pozitivnoj ucinkovitosti primjene metoda u obliku rada koji omogucava aktivno ukljucivanje djece u odgojno-obrazovni proces. Kljucne rijeci: likovna metode, profesionalni razvoj, odgojno-obrazovni proces, odgajatelji, participacija 1. UVOD U procesu likovnih aktivnosti odgajatelji ukljucuju djecu na razlicite nacine. Za aktivno ukljucivanje djece i za uspješno stjecanje likovnih znanja ocekuje se da ce odgajatelji odabrati razvojno primjerene metode i oblike rada. U literaturi možemo pronaci razlicita videnja njihove primjene. U praksi se cesto koriste metode koje na neki nacin ponekad ne poticu djecju aktivnost ili sudjelovanje u vrticu. Deskriptivnom statistickom analizom željeli smo saznati kakvi su stavovi odgajatelja o aktivnim metodama i oblicima rada u odnosu na njihov trenutni profesionalni razvoj. Naša osnovna hipoteza bila je da na stavove odgajatelja o aktivnim likovnim metodama i oblicima rada u vrticu utjece i sadržaj profesionalnog razvoja odgajatelja [2] [3]. 2. METODE I OBLIK RADA U LIKOVNIM AKTIVNOSTIMA U umjetnickim aktivnostima svako dijete mora imati priliku aktivno se razvijati u kognitivnom (emocionalnom), afektivnom (afektivnom) i psihomotornom podrucju [4]. Razlicite metode i oblici rada pružaju odgojiteljima mogucnost pristupa obrazovnom radu na nekoliko nacina [2]. Nakon drugog svjetskog rata, razmišljanje o nacinima rada u "crtanju", a kasnije i u "podukama umjetnosti" u Europi se uvelike promijenilo. Neki su nastavili inzistirati na starim metodama i oblicima rada koji su ucili crtanje na pr. nakon oponašanja i prepisivanja, dok su drugi zagovarali potpunu slobodu djecjeg umjetnickog izražavanja [2]. Metode i oblici rada koji su uspostavljeni u prošlosti bili su samo frontalni, najcešce korišteni skupni oblik rada i metode oponašanja koji su prikazivali precizne postupke za izvodenje odredenog likovnog zadatka. Prema Vonti visokokvalitetne moderne paradigme predškolske pedagogije usredotocuju se na sudjelovanje djeteta i konstruktivisticko-transformacijsku metodu i oblik rada koji omogucuju strategije koje imaju smisla u ucenju predškolske djece [5]. U tim suvremenim metodama i oblicima rada odgajatelji su u ulozi voditelja procesa ucenja, strucnjaka za razvoj, refleksivnog prakticara koji se neprestano brine o njihovom profesionalnom razvoju i istovremeno zalaže za djecu u funkciji poštivanja i ostvarivanja djecjih prava [1]. Do sada uspostavljeni oblici i metode rada ne smiju se zanemariti, samo ih treba ažurirati i prilagoditi današnjem vremenu. U predškolskom je razdoblju djecje umjetnicko stvaralaštvo rezultat razvojnih potreba, uglavnom jer pomaže djeci da razumiju sebe i pojave u okolini. Medutim, njihovo spontano umjetnicko izražavanje može steci širu kognitivnu vrijednost kad se pažljivo planira postupak umjetnickog i kreativnog rada [3]. U praksi se prilikom planiranja provedbe umjetnickih aktivnosti premalo razmišlja o prikladnosti odabranih metoda i oblika rada koji bi potaknuli aktivnu ulogu ili sudjelovanje djece u rješavanju odredenog likovnog problema. Problem odgajatelja je taj što ne nalaze nacin da ih povežu s umjetnickim sposobnostima i umjetnicko-kreativnim cimbenicima [3]. Opce metode rada u umjetnickim aktivnostima dijele se na verbalne ili govorne metode. Te dvije kategorije ukljucuju metodu razgovora, metodu interpretacije, metodu rada s tekstom, metodu crtanja i metodu pisanja, koje se odražavaju u procesu likovne aktivnosti u jasnijem prikazu umjetnicko-teorijskih i drugih umjetnickih zakona koji su sadržaj umjetnosti. Vizualne metode rada ukljucuju nacin prezentacije, koji je najvažnija metoda u likovnoj djelatnosti, jer obogacuje vizualnu i umjetnicku zastupljenost djece i nacin rada s audiovizualnim sredstvima. Prakticno manipulativne metode ukljucuju metodu demonstracije, koja se najcešce koristi u procesu umjetnicke aktivnosti. Specificne metode rada u umjetnosti podijeljene su prema osnovnim karakteristikama estetskog fenomena u didaktickim procesima: - Metode koje proizlaze iz specificnosti estetske komunikacije su metoda estetske komunikacije, metoda estetske kultivacije i metoda širenja i razrade umjetnickog senzibiliteta. - Metode koje proizlaze iz složenosti umjetnickih pojava, funkcija i procesa jesu metoda složenosti i preplitanja i metoda izmjenicnih utjecaja. - Metode koje proizlaze iz pojedinacnih, subjektivnih karakteristika umjetnickih pojava su metoda osvještavanja vlastitog senzibiliteta i metoda autonomnih umjetnickih postupaka. - Metode izvedene iz specificnosti kreativnih procesa su metoda transpozicije i alternative te metoda neizravnih podražaja. - Metode koje proizlaze iz specificnosti likovnih tehnika su metoda izravnog ucenja likovne tehnike i metoda neovisnog opažanja i usvajanja likovne tehnike uz pomoc vlastitog iskustva [3]. 3. ISTRAŽIVANJE Deduktivni, kvantitativni empirijski neeksperimentalni. 3.1 DEFINICIJA ISTRAŽIVACKOG PROBLEMA Prema nalazima nekih autora [2, 3, 4] o važnosti aktivnog suodlucivanja ili sudjelovanja djece u odabiru odgovarajucih metoda i oblika rada na podrucju likovne aktivnosti u predškolskom razdoblju, u sklopu istraživanja utvrdit cemo mišljenja odgojitelja o odabiru odgovarajucih metoda i oblika rada u likovnim aktivnostima u neposrednoj praksi u vrticu. Pretpostavljamo da o tome uvelike ovise sadržaji koji se odnose na podrucje umjetnosti u okviru profesionalnog razvoja odgajatelja. 3.2 UZORAK Odabran je opcenito zgodan pilot uzorak. U uzorak su bila ukljucena ukupno 34 odgojitelja. Odgajatelji ukljuceni u istraživanje imali su priliku koristiti IKT tehnologiju i ispuniti internetski upitnik. 3.3 STATISTICKA METODA Korištena je opisna statistika. Koristili smo samo deskriptivnu deskriptivnu metodu istraživanja mišljenja, bez zahtjevnijih testova statisticke hipoteze. Rezultati su prikazani samo na frekvencijskim numerickim prikazima ucestalosti pojavljivanja pojedinacnih mišljenja odgajatelja. Iz toga slijedi da treba naglasiti da se dobiveni rezultati ne mogu generalizirati na sve odgojitelje u vrticu. 3.4 TEHNIKA PRIKUPLJANJA PODATAKA Upitnik mrežne ankete bio je kombiniranog tipa, s otvorenim i zatvorenim pitanjima. Koristili smo numericke ljestvice ocjena i Likartove skale stavova. Ukupan broj pitanja bio je 9. Izradili smo upitnik za mrežnu anketu. Dobiveni podaci obradeni su u racunalnom programu Excell. Rezultati istraživanja predstavljeni su uz pomoc raspodjele frekvencija u tablicama i u obliku grafikona. 3.5 CILJ ISTRAŽIVANJA Utvrditi mišljenja i stavove odgajatelja o korištenju razlicitih metoda i oblika rada u umjetnickim aktivnostima koji poticu aktivno sudjelovanje djece u odnosu na njihov trenutni profesionalni razvoj. 3.6 REZULTATI I INTERPRETACIJA 3.6.1 Analiza stajališta odgajatelja o aktivnim metodama i oblicima rada u odnosu na sadržaje u okviru profesionalnog razvoja Grafikon 1: Stajališta odgajatelja o svojim kompetencijama na likovnom podrucju u okviru profesionalnog razvoja Grafikon 1 pokazuje da odgajatelji uglavnom smatraju da nisu stekli dovoljno znanja o aktivnim metodama i oblicima rada na likovnom podrucju u vrticu u sklopu svog formalnog obrazovanja. Odgajatelji smatraju da su stekli nedovoljno znanje (44%), što predstavlja gotovo polovicu svih anketiranih odgajatelja, pa moramo pobiti našu prvu hipotezu, gdje smo pretpostavili da odgajatelji uglavnom vjeruju da su dovoljno znanja stekli u procesu svog profesionalnog razvoja o izboru likovnih metoda i oblika rada koji poticu aktivno sudjelovanje djece u likovnim aktivnostima u predškolskom razdoblju. Ovaj rezultat ukazuje da ce se u buducim obrazovnim programima na fakultetima morati ažurirati u smislu kvalitetnog sadržaja na temu umjetnosti, t.j. likovni sadržaj. Grafikon 2: Stajališta odgajatelja o ucestalosti ukljucivanja u sadržaje i seminare na podrucju likovnih aktivnosti u okviru profesionalnog razvoja Grafikon 2. pokazuje da, prema odgojiteljima, u sklopu njihovog daljnjeg strucnog usavršavanja vecina njih nije pohadala sadržaje i seminare o metodama i oblicima rada koji promicu aktivnu ulogu djece u likovnim aktivnostima (35%). Ovaj se rezultat može povezati s rezultatom iz prethodnog grafikona 1, jer su sadržaji daljnjeg strucnog usavršavanja povezani i nadogradivani na temelju formalnog obrazovanja na fakultetima. Iz toga proizlazi da ce u buducnosti sustav daljnjeg usavršavanja morati biti sadržajno bolje opremljen prema temama metoda i oblika rada u likovnim aktivnostima u vrticima, koji promicu aktivnu ulogu djece u likovnom procesu. Grafikon 3: Stajališta odgajatelja o likovnih aktivnostima u funkciji ukljucivanja djece - participacije Grafikon 3. prikazuje stajališta odgajatelja, da izbor metoda i oblika rada koji poticu aktivnu ulogu djece u likovnim aktivnostima ima najveci utjecaj na ostvarenje planiranih ciljeva (41%). Samo (39%) odgajatelja vjeruje da izbor metoda i oblika rada koji promicu aktivnu ulogu djece utjece na pažnju i aktivno sudjelovanje djece. (35%) odgajatelja vjeruje da izbor likovnih metoda i oblika rada utjece na kreativnost u likovnom izražavanju, još manje (32%) odgajatelja vjeruje da to utjece na motivaciju djece za rješavanje likovnih zadataka, samo (24%) odgajatelja su smatra da izbor likovnih metoda i oblika rada koji promicu aktivnu ulogu djece utjece na razumijevanje umjetnickih pojmova. Zanimljivo je da odgajatelji vjeruju da djecja pažnja, aktivno sudjelovanje i kreativnost ne ovise najviše o izboru aktivnih metoda i oblika rada u umjetnickim aktivnostima u smislu interakcije s djecom. Grafikon 4: Stajališta odgajatelja od kojih faktora je ovisno aktivno ukljucivanje djece – participacije u likovne aktivnosti Grafikon 4 pokazuje da, prema odgojiteljima, izbor aktivnih metoda i oblika rada u likovnim aktivnostima najviše ovisi o dobnoj razini djece (62%). Samo 50% odgajatelja vjeruje da je izbor metoda i oblika rada koji promicu aktivnu ulogu djece u likovnim aktivnostima takoder povezan s iskustvom odgajatelja. No, radno iskustvo im nije najvažnije u samom izboru, što smo inace i predvidali. Prema njihovom mišljenju, interes djece, nastavna sredstva, materijali, alati i drugi didakticki alati nešto su manje povezani s izborom metoda i oblika rada u likovnim aktivnostima u vrticu. Sumirajuci sve dobivene rezultate, možemo zakljuciti da postoji tendencija mišljenja odgajatelja u smjeru propuštanja ukljucivanja u kvalitetne oblike u okviru daljnjeg strucnog usavršavanja odgajatelja na temu likovnih sadržaja. Iz toga slijedi da ce se u buducnosti, kao dio daljnjeg strucnog usavršavanja, morati provesti temeljita analiza i evaluacija u smislu mogucnosti da nastavnici sudjeluju na seminarima s umjetnickim sadržajem. Spomenuti rezultat na neki je nacin polazište ili pokazatelj za daljnja istraživanja koja ce biti opsežnija i gdje ce se rezultati testirati zahtjevnijom statistickom metodom. 4. ZAKLJUCAK Teoretskom i osnovnom pocetnom kvantitativnom analizom stekli smo odredeni profesionalni uvid u to kako odgajatelji razmišljaju na razini svakodnevne prakse u vrticu kada je rijec o metodama i oblicima rada u likovnim aktivnostima u predškolskoj ustanovi u vezi sa svojim prethodnim kompetencijama. Odgajatelji smatraju da ih formalno obrazovanje na fakultetima koji obrazuju buduce odgajatelje nije dovoljno osposobilo i upoznalo sa suvremenim metodama i oblicima rada koji bi potaknuli aktivnu ulogu djece u odgojno-obrazovnom procesu u aktivnim likovnim metodama i oblicima rada. Istodobno, i dalje isticu da u sklopu daljnjeg strucnog usavršavanja propuštaju seminare s kvalitetnim sadržajem o suvremenim aktivnim metodama i oblicima rada u likovnim aktivnostima.Hipotezu smo potvrdili pretpostavljajuci da, prema odgojiteljima, aktivne likovne metode i oblici rada ovise o njihovom trenutnom profesionalnom razvoju. U svakom slucaju, istraživanje je ukazalo na trenutne stavove odgajatelja o suvremenim aktivnim i participativnim metodama i oblicima rada u umjetnickim aktivnostima u predškolskom razdoblju. Istodobno je izvrsno polazište za nadogradnju i za još detaljnija istraživanja. 5. POPIS LITERATURE [1] Belopavlovic, N. (1992). Konvencija o otrokovih pravicah. Pravni vidiki otrokovih pravic. Ljubljana: Uradni list RS. [2] Berce – Golob, H. (1993). Likovna vzgoja. Nacini dela pri likovni vzgoji. Prirocnik za ucitelje na predmetni stopnji osnovne šole. Ljubljana. Državna založba Slovenije. [3] Duh, M., Zupancic, T. (2009). Sodobna likovna umetnost v kurikulu vrtca. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za Šport. [4] Tacol, T. (1999). Didakticni pristop k nacrtovanju likovnih nalog. Ljubljana: Debora. [5] Vonta, T. (2009). ISSA pedagoška podrocja, standardi in indikatorji kakovosti. Ljubljana: Razvojno raziskovalni center pedagoških iniciativ Korak za Korakom. Interno gradivo. [6] Vrlic, T. (2002). Likovno – ustvarjalni razvoj otroka v predšolskem obdobju. Ljubljana: Debora. Strucni rad MODERNO DOBA U FILMOVIMA Bojana Murko Osnovna škola Breg Sažetak Predajem u redovnoj osnovnoj školi kao profesor povijesti. S ucencima sam vec 15 školskih godina. Tijekom godina, stekla sam puno iskustva i svake školske godine promijenila i nadopunila nacin rada u ucionici. Oduvijek me vodilo približavati povijest ucenicima, kako bi rado sudjelovali u nastavi, lakše zamišljali povijesne dogadaje i da to ne bi bilo samo cinjenicno znanje o imenima, godinama, glavnim dogadajima ... Prema mom iskustvu, najucinkovitije je ukljuciti, uz ustaljenu praksu ucenja, i gledanje filmova i dokumentaraca na teme povezane s predmetom. Kljucne rijeci: 1. svjetski rat, 2. svjetski rat, hladni rat, Titove reforme. 1. UVOD U 9. razredu ucenici uce o povijesti modernog doba. Tijekom 64 sata upoznaju, konsolidiraju i savladavaju povijesne dogadaje koji su trajali od 1914. do 1992. godine. U svom radu polazim od cinjenice da studenti uce gradivo vizualnim, slušnim i perceptivnim kanalima, pa je potrebno nacin rada prilagoditi studentskim potrebama. Ovo je razdoblje koje je ostavilo ogromnu kolicinu povijesnih izvora, ali ih je potrebno odabrati, jer nastavni plan i program za osnovne škole predvida samo 64 školska sata za povijest u 9. razredu. Tijekom ovih 64 sata s ucenicima gledam 2 filma i 6 dokumentaraca. 2. RAZDOBLJE OD 1914. DO 1992. GODINE Glavna smjernica svakog ucitelja je kurikulum za predmet koji predaje. Utvrduje opce ciljeve, operativne ciljeve i sadržaj i standarde znanja. Prije lekcije, ucitelj izraduje plan kojim želi postici tražene ciljeve. Ovaj je plan priprema za lekcije. Za svaku lekciju ucitelj treba sat vremena pripreme. Takoder, ja se pripremam za pojedinacni set u kojem predvidam želje ucenika, tehnicke mogucnosti, vremensko ogranicenje ... Uceci o povijesti modernog doba, uz pomoc filmova / dokumentaraca, aktivnosti prije, tijekom i nakon filma, postigla sam brojne ciljeve tražene u nastavnom programu za 9. razred. Aktivnosti koje sam radila tijekom nastave prije gledanja filma / dokumentarca: • provjerila sam predznanje ucenika, • vodila sam ponavljanje gradiva vezanog uz novu temu ucenja koja je obradivana u nižim razredima ili drugim predmetima, • slijedom mojih uputa, ucenici su u bilježnicu zapisali kljucne rijeci koje su ih vodile tijekom gledanja filma. Aktivnosti tijekom gledanja filma / dokumentarca: • na zahtjev ucenika, nekoliko sam puta prekidala prikazivanje filma i cekala da dovrše bilješke u bilježnici, • na zahtjev ucenika, nekoliko sam puta pustila odredeni isjecak, • odgovorila sam na pitanja koja su studenti imali prilikom gledanja filma, • tijekom pregleda podsjetila sam ucenike na zanimljive scene iz filma koje su posebno povezane s temom. Aktivnosti nakon gledanja filma / dokumentarca: • analiza snimljenih podataka, • dopunjavanje zapisa materijalom iz udžbenika i drugim izvorima, • ponavljanje i konsolidacija. 2.1. 1. SVJETSKI RAT Kako bismo lakše razumjeli doticni materijal, s ucenicima smo pogledali dva dokumentarca koji prikazuju pocetak i kraj 1. svjetskog rata. Tijekom gledanja, studenti su obracali pažnju na: . uzrok rata, . zemlje koje su se borile [tko protiv koga], . život na bojnom polju, . život u zaledu, . oprema i oružje vojske, nacin borbe. Gledali smo dva dokumentarca iz kolekcije iz 1. svjetskog rata, a to su „Katastrofa pocinje“ i „Pobjeda i ocaj“. Slika 1, DVD zbirka o 1. svjetskom ratu [1] Pored toga, studenti su postigli sljedece ciljeve ucenja: . opisuju glavne znacajke 1. svjetskog rata, . iz primjera dolaze do zakljucaka o utjecaju i posljedicama 1. svjetskog rata na gospodarstvo, . opisuju nacionalni položaj Slovenaca u Austro-Ugarskoj, . objašnjuju uzroke i tijek nastanka Kraljevine Jugoslavije, . objašnjuju koja su znanstvena dostignuca imala najznacajniji utjecaj na nacin života ljudi u 20. stoljecu [komunikacijska mreža, promet, medicina itd.], . objašnjuju, na primjer, prijenos znanstvenih dostignuca u vojne svrhe i slucaj zlouporabe znanosti u vojne svrhe, . opisuju nove tehnologije i oružje koji omogucuju sve vece uništavanje. [5] 2.2. 2. SVJETSKI RAT U obradi materijala pogledali smo cetiri dokumentarca iz zbirke 2. svjetskog rata. Ti filmovi su: „Pad Poljske“, „Bombardiranje Engleske“, „Pearl Harbor“, „Dan "D"“. Slika 2, DVD zbirka iz 2. svjetskog rata [2] Na kraju rasprave, pogledali smo film „Schindlerov popis“, koji prikazuje dogadaje tijekom cijelog 2. svjetskog rata. Film je snimljen 1993. godine i traje 195 minuta. Originalni naslov filma je „Schindler`s List“. Slika 3, naslovni plakat za film „Schindlerov popis“ [3] Uz sve dokumentarce i film, ucenici su postigli sljedece ciljeve ucenja: . opisuju glavne znacajke 2. svjetskog rata i objašnjuju njegove posljedice, . objašnjuju dogadaje u Sloveniji tijekom 2. svjetskog rata iz razlicitih perspektiva, . objašnjuju, na primjer, prijenos znanstvenih dostignuca u vojne svrhe i slucaj zlouporabe znanosti u vojne svrhe, . usporeduju znacajke oslobodilackih pokreta, . objašnjuju uzroke suvremenih sukoba i njihove posljedice, . opisuju nove tehnologije i oružje koji omogucuju sve vece uništavanje. [5] 2.3. RAZDOBLJE NAKON 2. SVJETSKOG RATA Kako bih postigla ciljeve ucenja, kako bih olakšala prezentaciju povijesnog razdoblja i života u poslijeratnoj Jugoslaviji, ucenicima sam predstavila slovenski film pod naslovom „Moj otac socijalisticki kulak“, koji je snimljen 1987. godine i traje 100 minuta. Slika 4, naslovni plakat za film „Moj otac socijalisticki kulak“ [4] Studenti su postigli sljedece ciljeve: . analiziraju ekonomsku situaciju nakon 2. svjetskog rata, . opisuju uzroke ekonomske integracije izmedu Europe i svijeta i navode oblike ekonomske integracije, . zakljucuju zašto je propao socijalisticki ekonomski model, . objašnjuju okolnosti i posljedice, . primjerima i iz razlicitih perspektiva opisuju život Slovenaca u socijalistickoj Jugoslaviji, . usporeduju meduovisnost obrazovne strukture stanovništva i brži gospodarski razvoj, . analiziraju utjecaje socijalnih prilika na svakodnevni život, . zakljucuju o ulozi i važnosti religije i duhovnosti u suvremenom svijetu. [5] 3. Zakljucak Nekoliko školskih sati [oko 14 sati] proveli smo gledajuci filmove, što meni ne predstavlja problem jer su ucenici oduševljeni takvim radom. Vole sudjelovati u radu, i prije gledanja filma i nakon gledanja istog. Puno više informacija ostaje u njihovom sjecanju, vizualno nadopunjujuci moje objašnjenje, objašnjenje iz udžbenika i drugih pisanih izvora. Svim nastavnicima preporucujem da filmske projekcije uvedu u nastavu povijesti. Medutim, moraju obratiti pozornost na to da se vode aktivnosti prije, tijekom i nakon filma. Filmovi ukljuceni u lekcije takoder su dobar motiv za rad na materijalima za koje ne postoji odgovarajuci film. 4. Popis literature [1] Slika 1, DVD zbirka o 1. svjetskom ratu. URL: https://www.google.si/search?q=dvd+1.+svetovna+vojna&tbm=isch&ved=2ahUKEwjepfvGgfTuAhVh7OAKHXbRBXEQ2-cCegQIABAA&oq=dvd+1.+svetovna+vojna&gs_lcp=CgNpbWcQAzoECAAQQzoICAAQsQMQgwE6BQgAELEDOgIIADoECAAQHjoECAAQEzoGCAAQBRAeUP7mBViisQZgwrQGaAFwAHgAgAGQAYgB5RKSAQQxLjIxmAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWfAAQE&sclient=img&ei=AasuYJ6hO-HYgwf2opeIBw&bih=625&biw=1366&hl= sl # imgrc = ZKsFF3pBVlZMqM, [18. 2. 2021.]. [2] Slika 2, DVD zbirka iz 2. svjetskog rata. URL: https://www.google.si/search?q=dvd+1.+svetovna+vojna&tbm=isch&ved=2ahUKEwjepfvGgfTuAhVh7OAKHXbRBXEQ2-cCegQIABAA&oq=dvd+1.+svetovna+vojna&gs_lcp=CgNpbWcQAzoECAAQQzoICAAQsQMQgwE6BQgAELEDOgIIADoECAAQHjoECAAQEzoGCAAQBRAeUP7mBViisQZgwrQGaAFwAHgAgAGQAYgB5RKSAQQxLjIxmAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWfAAQE&sclient=img&ei=AasuYJ6hO-HYgwf2opeIBw&bih=625&biw=1366&hl= sl # imgrc = UBebJ7Ya9qCKiM, [18. 2. 2021.]. [3] Slika 3, naslovni plakat za film „Schindlerov popis“. URL: https://www.google.com/search?q=schindler+seznam+film&tbm=isch&hl=en&chips=q:schindlers+list+schindlerjev+seznam+film,online_chips:schindlers+list,online_chips:poster&sa=X&ved= 1349 & bih = 625 # imgrc = uic-V9idwM-dIM & imgdii = 4uTQUIj6dxfMWM, [18. 2. 2021.]. [4] Slika 4, naslovni plakat za film „Moj otac socijalisticki kulak“. URL: https://www.google.com/search?q=moj+ata+socialisti%C4%8Dni+kulak&rlz=1C1GCEA_enSI937SI937&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwj4_OmMkILvAhXiyYUKHRwtA0UQ_AUoAXoECAMQAw&biw=1366&bih=625#imgrc=ERwsN6dgj90UlM, [24. 2. 2021.]. [5] Zavod Republike Slovenije za obrazovanje. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf, [24. 2. 2021.]. Strucni rad ELEMENTARNE IGRE S LOPTOM U PRODUŽENOM BORAVKU ZA 1. RAZRED Damjana Strgar Osnovna škola Šmarje – Sap Sažetak Tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih podrucja djetetovog razvoja. Produženi boravak predstavlja dio odgojno-obrazovnog procesa u kojem se susrecemo sa umornim ucenicima koji su tijekom dana puno vremena proveli sjedeci. Zato je iznimno važno da djecu motiviramo za kretanje i omogucimo im dovoljno tjelesne aktivnosti koja ce ih opustiti, okrijepiti i omoguciti razvoj njihovih vještina te povecati njihovo samopouzdanje. Potreba za igrom je prirodena. Dijete može preko igre zadovoljiti svoje biološke, motoricke, intelektualne, emocionalne i socijalne potrebe. Prikazane igre s loptom autorici u produženom boravku omogucuju razvijanje motorickih sposobnosti i upornosti kod djece, povecati njihovo samopouzdanje i omoguciti opuštanje i zabavu. Igre s loptom osobito su korisne nemirnim ucenicima koji su nakon igre smireniji i spremniji za samostalno i individualno ucenje, pisanje domacih zadaca i rješavanje dodatnih radnih listova. Druženje ucenika kod igara s loptom dodatno razvija osjecaj pripadnosti zajednici i prijateljstvo medu djecom. Kljucne rijeci: produženi boravak, tjelesna aktivnost, vještina s loptom, opuštanje 1. Uvod Radim kao odgajateljica tj. druga strucna radnica u prvom razredu i produženom boravku kojeg pohada 25 ucenika. Kao dijete jako sam voljela igre s loptom: košarku, rukomet, odbojku i stolni tenis, jer sam rasla u okolini koja je bila jako stimulativna za razlicite igre s loptama, doma i u osnovnoj školi. U vrijeme studija trenirala sam i klupsku košarku. Zajednicki sportovi omogucuju druženje, prijateljstvo, sudjelovanje, samopouzdanje te fizicki i psihicki jacaju tijelo. Produženi boravak je oblik odgojno-obrazovnog rada organiziran nakon nastave. Roditelji dobrovoljno ukljuce svoje dijete u produženi boravak. Medu aktivnostima koje nudi produženi boravak nalazi se i aktivnost opuštanja u kojoj ucenici upoznaju razlicite vrste sportskih sadržaja, medu ostalim i elementarne igre s loptom koje su se pokazale najzanimljivijima. Tjelesna aktivnost jedno je od najvažnijih podrucja u djecjem razvoju. Kretanje se ubraja u osnovne djecje potrebe. Kad dijete kontrolira svoje tijelo doživi veselje, užitak, osjeca sigurnost i razvija samopouzdanje. [4] Djeci je u produženom boravku potrebno osigurati dovoljno tjelesne aktivnosti i poticati ih na kretanje da razviju svoje tjelesne vještine i samopouzdanje te stvore relevantnu sliku o sebi i emocionalnu vezu sa okolinom. Potreba za igrom je prirodena (igra sa zveckom) i prati covjeka sve do kasne starosti (bocanje, kuglanje, šah). Kod djece je kao aktivnost u prvom redu igra koja ukljucuje kretanje i koja kao takva zadovoljava njegove biološke, motoricke, intelektualne, emocionalne i socijalne potrebe. Igra je radost, sloboda i kreativnost te djeci koja žive u brzom životnom tempu potrebna baš kao i zrak koji dišu. [3] 2. Razrada Elementarne igre su dobar primjer prakse kojim se služimo u produženom boravku u 1. razredu. Za ucenike tog uzrasta karakteristicna je zaigranost, nepredvidljivost i opuštenost u kretanju. Pravila igara sam po potrebi prilagodila i izmijenila prema okolnostima, vještinama, znanju i interesu ucenika. Igre s loptom su prikladan sport za zdravlje i opuštanje bez obzira na starost djece jer utjecu na razvoj koordinacije i ravnoteže. Kretanje s loptom u razlicitim situacijama, precizno gadanje i dodavanje razvijaju pozornost, brzinu reakcije, orijentaciju u prostoru i situacijsko razmišljanje. [2] Ucenik stjece puno razlicitih iskustava, osobito ako u igri koristimo više vrsta lopti. Lopte se mogu razlikovati po velicini, materijalu i posebice po namjeni. Upotrijebili smo razlicite lopte: nogometne, rukometne, odbojkaške, košarkaške, djeci prilagodene „medicinke“ s kojima su djeca jacala mišice, loptice za golf, tenis i stolni tenis, pikule, balone, ponekad smo lopte izradili i sami iz tkanine ili papira. Igre s ucenicima izvodila sam individualno, u parovima a najviše puta u grupi kada su ucenici igrali štafetu s loptom u koloni, krugu ili organizirali natjecanje medu kolonama. Za stjecanje odredenih vještina postavljali smo razlicite prepreke, kao što su palice, stolci, cunjevi, obruci. Prije zahtjevnijih igara odradili bismo zagrijavanje kako bi se smanjila mogucnost ozljeda. Igre s loptom izvodila sam najcešce na igralištu. Prostor kretanja ogranicila sam s namjerom držanja djece na okupu. U slucaju lošeg vremena igre sam izvodila u školskoj dvorani ili u razredu. U zatvorenom prostoru djeci sam ponudila mirnije igre, kao što je igra balonima, bacanje lopte u koš, dodavanje lopte u krugu, igranje sa pikulama, tenis lopticama i lopticama za stolni tenis. Ucenicima sam prije svake igre prezentirala i po potrebi demonstrirala pravila i igru u što sam ukljucivala i zabavne sadržaje. Na kraju smo igru analizirali i ocijenili, ucenici su dodali svoje prijedloge i ideje za poboljšanje igre. Igre su bile na programu nakon rucka tijekom produženog boravka i programa relaksacijske aktivnosti i prije polaska doma nakon kreativnog provodenja slobodnog vremena. 2.1. Primjeri elementarnih igara s loptom [1] 1. Kotrljanje lopte medu palicama Palice postavimo na pod na udaljenosti 1 do 2 metra. Svaki ucenik dobije svoju loptu koju kotrlja s rukom, nogom ili štapom medu palicama. Ako palicu sruši, mora ju pokupiti i nastaviti s igrom. Ucenik koji sruši najmanje palica u što kracem vremenu je pobjednik. Mogucnosti: Na stazu postavimo razlicite prepreke koje ucenik mora savladati, možemo mijenjati i nacine kretanja s loptom, na primjer do cunja kotrljaju loptu rukom, natrag do kolone nogom. Mogucnost 1: Ucenik kotrlja loptu rukom. Mogucnost 2: Ucenik kotrlja loptu nogom. Mogucnost 3: Ucenik kotrlja loptu do cunja rukom, natrag nogom. Mogucnost 4: Ucenik kotrlja loptu palicom. 2. Nošenje, kotrljanje i vodenje lopte Ucenike podijelimo u jednakobrojne grupe i kolone. Ucenici mogu lopte nositi za što su prikladne „medicinke“, lopte mogu kotrljati ili voditi za što su prikladnije lagane pjenaste lopte. Prvi ucenik u koloni na uciteljev znak loptu kotrlja, vodi ili prenosi 3 do 4 metra do predmeta koji oznacuje kraj puta, to može biti cunj ili stolica. Predmet obide i vrati se s loptom do sljedeceg ucenika u koloni koji loptu preuzme. Sam potrci na kraj kolone. Grupa koja prva završi je pobjedila. Ako uceniku lopta ispadne, potrci za njom i nastavi igru s mjesta gdje mu je ispala. Slika 1: Prenošenje lopte 3. Pepcek Na podu nacrtamo krug, kvadrat ili pravokutnik. Ucenici koji stoje izvan tog prostora dodaju jedno drugome loptu kroz prostor gdje se nalaze djeca zvana „Pepceki“ i koji pokušavaju loptu uloviti ili ju dotaknuti. Broj „Pepcekov“ može biti razlicit. „Pepcek“ koji dotakne loptu mjenja svoju poziciju sa dodavacem. Druga mogucnost je da loptu dodaju nogom. Slika 2: Pepcek 4. Dodavanje lopte u koloni Ucenike podijelimo u dvije ili više kolona. Prvi u koloni dobije loptu koju na uciteljev znak preda sljedecemu u koloni. Zadnji koji preuzme loptu potrci na prvo mjesto u koloni. Igra završi kada dode prvi ucenik ponovno na pocetno mjesto u koloni. Pobjedi grupa koja prva prenese loptu od prvoga do zadnjega ucenika. Loptu ucenici dodaju na dogovoreni nacin: iznad glave, medu nogama sa ispruženim koljenima ili cuceci, iza leda ... Igra je zahtjevnija ako dodamo još jednu loptu ili formiramo duže kolone sa više lopti. 5. Lopta kroz obruc Obruc objesimo na uže ili ga ucitelj drži u ispruženoj ruci. Ucenici stoje iza crte udaljeni 2 do 3 metra od obruca i pokušavaju pogoditi otvor u obrucu. Pobjedi ucenik koji najviše puta pogodi cilj. Slika 3: Bacanje lopte kroz obruc 6. Lopta u koš Postavimo koš ili kutije na udaljenosti 2 do 3 metra od ucenika koji u tri pokušaja pokušavaju pogoditi što više koševa. Nastavimo sa natjecanjem u grupama. Svaka grupa ima jednu loptu s kojom pokušava pogoditi što više koševa. Slika 4: Bacanje lopte u koš 7. Gadanje vece lopte s loptama Veliku loptu postavimo na sredinu kvadrata sa stranicama 3 do 4 metra. Iza crta na svakoj strani kvadrata stoji polovica ucenika. Svaki ucenik ima svoju loptu. Na znak pocinju gadati veliku loptu u polju koju pokušavaju gurnuti preko granicne crte suprotne grupe. Nakon bacanja mogu ucenici uzeti bilo koju loptu na svojoj polovici te se vratiti na granicnu crtu i ponovno gadati veliku loptu u polju. Pobjedi grupa koja više puta gurne loptu preko granicne crte suprotne grupe. Slika 5: Gadanje s loptom 8. Lovac s loptom Ucenici stoje u krugu s promjerom 3 metra. Lovac je na sredini. Izpred nogu ima loptu. Lovac skace, cuci, hoda na mjestu ... Ostali ucenici ga moraju oponašati. Na znak „bježite iz kruga“ ucenici potrce, lovac uzme loptu i pokušava nekoga pogoditi. Lovac smije trcati za ucenicima do kružnice kruga, ucenici trce do najviše 10 metara udaljenosti koju oznacimo sa drugom kružnicom. Na poziv: „Jedan, dva, tri, brzo trci u krug!“ ucenici ponovno potrce u primarni krug. Lovac postane onaj kojeg je pogodila lopta. Ako nitko nije bio pogoden igru nastavlja isti lovac. Pobjedi onaj koji nikada nije bio pogoden. 9. Igra balonima Ucenicima bacimo odredeni broj balona koje odbijaju rukama na razlicite nacine. Balon koji dotakne predmet, stijenu ili pod izbacimo. Igru završimo kada je izbacen zadnji balon. 3. Zakljucak Radna iskustva u vrticu i u 1. razredu osnovne škole potvrdila su da djeca vole sudjelovati u igrama s loptom. Lopta je dinamicna, skace, odbija se i može služiti u terapeutske svrhe. Ucenici mogu loptu nositi, voditi, kotrljati, dodati, bacati, s njom mogu ciljati i loviti. Sadržaji elementarnih igara s loptom su precizno odabrani i primjereni ovom uzrastu djece. Kod vježbanja s loptom ucenici su sljedili pravila in provjeravali svoje vještine. U nastavku su razvijali motoricke sposobnosti i upornost, svoje samopouzdanje, u igri su se opustili i zabavili. Decki so vještiji s pucanjem lopte, djevojcice s nošenjem i kotrljanjem. Nemirni ucenici su se pomocu igre i kretanja umirili i nakon aktivnosti pokazali bolju koncentraciju i spremnost za pisanje domacih zadaca i rješavanje dodatnih radnih listova. Druženje ucenika u igrama s loptom kod djece dodatno razvija osjecaj pripadnosti zajednici i prijateljstvo. 4. Literatura [1.] Dežman, C., Dežman, B. (1985). Elementarne igre z žogo za predšolske otroke. Ljubljana. [2.] Dežman, C., Dežman, B. (2004). Igre z žogo v prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Univerza v Ljubljani. Fakulteta za šport. [3.] Petkovšek, M., Kremžar, B. (1986). 100 + 1 igra. Ljubljana: Fakulteta za telesno kulturo. [4.] Videmšek, M., Visinski, M. (2001). Športne dejavnosti predšolskih otrok. Ljubljana: Fakulteta za šport. Strucni rad ŠKOLSKA KNJIŽNICA , ZAIGRANA I ZELENA Ankica Karakaš Radoševic,školska knjižnicarka OŠ Đakovacki Selci, Bana J. Jelacica 9, 31400 Đakovo Sažetak Promovirati školsku knjižnicu i citanje veliki je izazov za svakoga školskog knjižnicara /knjižnicarku. U knjižnicnom fondu prevladavaju tiskane knjige, lektirni naslovi i naslovi za citanje iz radoznalosti ili užitka. Knjižnice, a napose školske, u svome fondu trebaju imati i didakticke i društvene igre. Ucenici se njima koriste izvan nastave ili ih se posuduje za igre ucionici. To su društvene igre izradene od plastike ili u kombinaciji više materijala, registrirane od proizvodaca sa odredenom cijenom, itd. Namjera mi je uvesti u knjižnicu igre (igracke) koje nisu kupljene i kreativni rad oblikovanja od papira i otpadnog materijala sa ciljem: pokazati na primjeru kako otpad nije smece i kako ga kreativno reciklirati. Pobuditi radoznalost, zainteresirati ucenike za pisanu rijec, predstaviti da za svaku prigodu ima prica ili knjiga, a pri tome ostati nenametljiv kako ucenicima tako i nastavnicima. Školska knjižnica, a samim tim i knjižnicarka, clan je Zelenih knjižnica. Cilj ovoga projekta, koji je pokrenulo Društva bibliotekara Istre i istarskih knjižnica još 2011. godine, je educirati javnost, širiti svijest o održivom društvu i nužnosti zaštite okoliša. To podrazumijeva, osim ponude knjiga sa ekološkom tematikom u fondu knjižnice i promicanje ekološke odgovornosti. Kljucne rijeci: citanje, ekologija, igra, kreativno recikliranje 1.Uvod Prema UNESCO-v manifest za školske knjižnice[3], školska knjižnica pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno ukljucivanje u suvremeno društvo koje se temelji na znanju i informacijama. Školska knjižnica omogucuje ucenicima stjecanje vještina za doživotno ucenje, razvija njihovu maštu i pomaže im da postanu odgovorni gradani. Aktivnost koju predstavljam provedena je povodom obilježavanja Medunarodnog dan zaštite mocvara sa ucenicima prvog razreda. Razlog zašto prvašici je u tome što im je bila dobrim dijelom uskracena „predškolska godina„ radi pandemije i lock downa. Mnoga ruralna naselja nemaju organiziran predškolski odgoj (vrtice) i prva spoznaja o „skupnom odgoju“ za njih pocinje u godini prije polaska u školu (mala škola). Nastavila se pandemija, stoga je i ova školska godina isprekidana nastavom u školi i online nastavom. Brzi tehnološki napredak i razvoj digitalnih alata i ucenici koji su vješti u korištenju IKT pokazao se koristan u „novom normalnom“. Stvarali su knjižnicari/knjižnicarke digitalne sadržaje, stvarali su ih i nastavnici, i ucenicima smo ponudili veliki broj kvizova, osmosmjerki i drugih digitalnih igara. Kako navodi J. Maravic u svome clanku Igra u nastavi [2] razlog „ne voljenja škole“ je u „dosadnom radu“. Igra je pomoc u usvajanju kognitivnih, ali i emocionalnih vještina. Igra je pomoc u nošenju sa stresom. Ponudili smo ucenicima velik broj digitalnih igara i nastava je bila zabavna, ali cesto se ucitelji/uciteljice pa i roditelji žale: na nevoljkost djece da pišu ili pišu neuredno i necitljivo, citanje im je previše pasivna aktivnost i dosadno, ništa ih ne zanima osim “igrica”. Izvor ovih negodovanja leži u cinjenici, koju iznose Nataša Cicin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator,[1] djeci su od najranijeg doba dostupne razne digitalne igre uz koje ce nauciti prepoznavati slova, ali ce grafomotorika biti manjkava uslijed nedovoljno razvijene fine motorike. 2.Obilježavanje Medunarodnog dana zaštite mocvara i mocvarnih staništa Mocvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi što zbog isušivanja, a što zbog onecišcenja. Važnost i uloga vlažnih staništa (mocvara) za sprecavanje i ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa je velika. U našoj neposrednoj okolini nalazi se jezero Mlinac na koje obitavaju biljke i životinje mocvarnih staništa . Na obalama ovoga malog jezera cesta su obiteljska ili medu-obiteljska druženja narocito za Praznik rada ili ribicka druženja. Kroz ovakva druženja naši ucenici dolaze u direktan kontakt sa mocvarnim staništem i važno je usvajaju stavove o odgovornom ponašanju. 2.1. Citanje kao uvod u radionicu Odabrala sam prvašice izložiti citanju price koja nije iz udžbenika i nije obvezna. U pomoc sam pozvala cetiri ucenika 4. razreda koji su im procitali kratku pricu Velika utrka kornjace Grete.[4] Zašto cetvrtaši? Prvi razlog je što na taj nacin povezujem školski projekt Citalice sa nastavnim sadržajima. Projekt je namijenjen ucenicima razredne nastave i izvorno je orijentiran na promociju knjige i citanja, ali zbog sve veceg broja ucenika sa teškocama u govoru, citanju i pisanju dopunjen je radom sa ucenicima sa teškocama. Potom uz suradnju sa strucnim suradnicima drugih profila ukljuceni su i ucenici sa strahom od javnog nastupa ili oni koji trenutno prolaze neku emocionalnu krizu , složenu obiteljsku situaciju i sl. Poznato je da djeca lakše i rado uce od starije djece, a kad su to „popularni„ ucenici, citanje je baš fora. Nakon procitane price cetvrtaši su nas napustili pa smo opušteno mogli razgovarati o procitanoj prici. “Nije nas bilo sram i nismo se bojali”, „smijat ce mi se“. Sve više izražen strah od podsmijeha koju imaju ucenici razlog je što sam im omogucila opuštenu, poznatu, atmosferu samo njihovog razreda. Strah od ruganja od strane drugih ucenika cest je u školskoj dobi kako to navodi (Vulic-Prtoric, 2002.; Vulic-Prtoric, 2006.).[5] Vršnjacko okruženje postaje sve važnije, a status u vršnjackoj populaciji djeci se ponekad cini presudan. Pri izboru price vodila sam se zahtjevima: . kratka jer nisam željela „opterecivati“ ucenike, ni citace ni slušatelje, sa predugim tekstom . pisana lako razumljivim jezikom (bez stranih rijeci) kako ne bi morali ulaziti u analizu teksta . temom koja se odnosi na obiteljske odnose s ciljem povezivanja emocija prema obitelji i domu sa mocvarom kao domom nekih životinja. . likovi su životinje koje žive uz mocvarna staništa Citanje je definirano prema Hrvatskom jezicnom portalu[6] kao proces vezan uz pracenje teksta kao osobni ili opci interes ili interpretacija procitanog. Iako nismo citali nego slušali prilikom interpretacije teksta povezali smo znanje steceno iz prirode i društva o važnosti doma i obitelji. Povezali smo emocije za sebi bliske osobe i svoj dom sa spoznajom da je mocvara dom mnogim životinjama i njihovim mladuncima. Prica nam je ponudila još jednu temu za interpretaciju, a to je planiranje (strategija). Zapodjenula sam razgovor o strategiji koju je razvila Greta za pobjedu u utrci s važnosti strategije (plana) ucenja. Ucenici prvoga razreda sada vec imaju iskustva sa nastavnim sadržajima i sa savladavanjem istih. Nastavili smo razgovor o biljkama i životinjama koje poznajemo, a žive u barama , mocvarama i drugim vodama stajacicama. 2.2.Kreativno recikliranje Kreativni zadatak bio je izraditi od kartonskih rola i komadica kolaž papira kornjacu Gretu. Premda sam planirala koristiti umjesto kolaža stare kalendare pokazalo se da ljepila koja ucenici imaju za svakodnevni rad nisu pogodna za ljepljenje “tvrdih papira”. Nastali problem brzo sam riješila tako da smo iskoristili kolaž papir koji ucenici imaju u razrednom ormaru i koriste za rad u likovnoj kulturi. Za izradu kornjaca nisam dala nikakvu uputu, ali su ucenici vrlo brzo povezali da sama rola je oblika kornjacinog oklop i samim dodavanjem nogu, glave i repa kornjaca je izradena. Dodali su još pokoji papiric koji docarava oklop. Slika 1. Kornjace od papirnatih roli 2.3. Igra u funkciji kognitivnog razvoja i grafomotorike Završni dio radionice posvetili smo igri u funkciji razvoja kognitivnih, motorickih i socijalnih vještina. Za ovu priliku izradila sam jednostavne puzzle sa prikazom mocvare i njezinih stanovnika te osmislila i izradila igru Rodin kljun. Puzzle su bile jednostavnog oblika u nijansama i tonovima zelene boje. Fotografiju sam preuzela sa portala Moj O razred te na fotografiju dodala mrežu pravokutnika, ispisala i izrezala. Slaganje puzzli pridonosi razvoju socijalnih vještina jer su ih ucenici slagali u paru. Nadalje slaganje puzzli razvija i kognitivne sposobnosti jer dijete mora razviti kriticko mišljenje kao bi riješilo problem (gdje ide koji dio). Slika 2. Jednostavne puzzle izradene dodavanjem mreže pravokutnika na sliku Slika 3. Slaganje puzzli za razvoj kognitivnih vještina Za izradu igre Rodin kljun koristila sam sljedece: . kutiju u kojoj se dostavljaju potrepštine za školsku kuhinju, . komade stiropora koji su ostali od racunalnih ekrana dopremljenih u školu . kineske štapice koji su ostali kao suvenir iz restorana, . plasticne podloške koji su preostali iz školske kuhinje . i zeleni pigment za zidne boje. Kutija je mocvara, zeleno obojeni komadici stiropora na koje sam zalijepila bijele kružice od papira (oci) su žabe, podlošci u koje sam zalijepila fotografiju rodinih ptica gnijezdo, a štapici rodin kljun. Služeci se samo štapicima u jednoj ruci ucenici su lovili žabice te ih premještali u gnijezdo. Zanimljiva vježba fine motorike. Istovremeno se igralo tri ucenika. Pobjednik je onaj koji skupi najviše žabica u zadanom vremenu. Pasivno cekanje na sudjelovanje u igri ovakvog tipa može u razredu izazvati “nered”. Kako bi zadržala fokus ostali ucenici su za vrijeme dok je igrala “jedna postava” slagali puzzle i cekali svoj red. Cekanje nije bilo predugo i broj puzzli bio je relativno mali (16 dijelova). Slika 4. Ucenici tijekom igre Rodin kljun 3.Zakljucak Ukljucivanje knjižnice (knjižnicarke) u nastavu prvoga razreda ima za cilj odgojiti citatelja i korisnika knjižnice. Nacin kako to provesti nalazim u igri. Igra je prema definiciji spontana intelektualna i tjelesna aktivnost djeteta kao sastavni dio odrastanja i razvijanja licnosti. Djeci je igra spontana, a usvajanje znanja i vrijednosti kroz igru nenametljivo. Citanje koje nije zadano, koje nije nametljivo, povezano sa igrom (igrackom) nacinjenom od otpadnih materijala za razvoj ekološke svijesti bio mi je cilj u osmišljavanju aktivnosti(radionice). 4.Literatura [1] Cicin-Šain,N. ,Horvat, S.; Razvoj grafomotorike kod djece: http://www.korneo.hr/BlogClanak?id=19 ( 1.3.2021.) [2] Maravic,J. Igra u nastavi, školski portal: http://www.skole.hr/podsjecamo?news_id=405 ( 15.1.2021.) [3] UNESCO-v Manifest za školske knjižnice: https://www.ifla.org/files/assets/school-libraries-resource-centers/publications/school-library-manifesto-hr.pdf( 1.3.2021.) [4]Velika utrka kornjace Grete: https://blog.dnevnik.hr/price-story-geschichte/2014/11/1631898573/velika-utrka-kornjace-grete.html( 15.1.2021.) [5] Vulic-Prtoric, A. (2002.). Strahovi u djetinjstvu i adolescenciji. Suvremena psihologija, 5, 271-293.Vulic-Prtoric, A. (2006.). Anksiozna osjetljivost: fenomenologija i teorije. Suvremena psi-hologija, 9, 171-194. https://www.unizd.hr/Portals/12/Nastavnici/Anita%20Vulic-Prtoric/Znanstveni%20radovi/92.%20Strahovi%20kod%20djece.pdf?ver=2013-06-29-175108-820 ( 15.1.2020.) Strucni rad NASTAVA UZ POMOC PLATFORME ZA UCENJE KAHOOT Boštjan Groznik, profesor razredne nastave Osnovna škola Angela Besednjaka, Maribor Sažetak: Ucenje na daljinu donijelo je nove izazove. Kako je motivacija ucenika pocela slabiti tokom trajanja ucenja na daljinu, tražio sam nove nacine diversifikacije lekcija, ukljucujuci i platformu za ucenje Kahoot. Platforma temelji na igrama koje olakšavaju stvaranje, dijeljenje i igranje igara za ucenje. Radi se o kvizovima s više izbora, kojima se može pristupiti putem web preglednika ili aplikacije. Prikazat cu vam jedan primjer provjere znanja kod predmeta „priroda i društvo“ u 5. razredu osnovne šole, buduci da se je platforma pokazala vrlo ucinkovitom kod provjere znanja te postala vrlo popularna medu mojim ucenicima. Kljucne rijeci: ucenje na daljinu, motivacija, platforma za ucenje, kviz, provjera znanja 1. Uvod Radi pogoršanja situacije u vezi pandemije pocetkom studenog 2020. godine, škole u Sloveniji vec su drugi put zatvorile svoja vrata. Za razliku od proljetnog zatvaranja odgojno-obrazovnih ustanova, ucitelji smo bili znatno bolje pripremljeni za pocetak nastave na daljinu. Tokom mjeseca listopada svoje smo ucenike tijekom nastave upoznali s time kako se upotrebljava videokonferencijski okoliš MS Teams. Ucenici su dobili svoja korisnicka imena i lozinke koje smo testirali i u slucajevima poteškoca, te uklonili sve prepreke. Više puta ucenici su dobili domace zadatke, koje su trebali predati kao dodijeljene zadatke u okolišu MS Teams. Tako smo svi zajedno bili relativno dobro pripremljeni za rad preko internetske platforme, vec i prije nego je nastava na daljinu ponovo zapocela. Tokom jesenskog zatvaranja promijenio se i nacin poucavanja na daljinu, jer smo se s ucenicima susretali svaki dan na videokonferencijama. Obradivanje nastavnih sadržaja odvijalo se uživo. Za ucenike koji radi tehnickih poteškoca nisu mogli biti prisutni na videokonferencijama uživo, ili radi prekidanja internetske veze na videokonferenciji nisu bili prisutni citavo vrijeme nastavnog sata, imali su na raspolaganju video snimke s obrazloženjima nastavnih sadržaja. Nove okolnosti na podrucju školovanja i opca situacija u državi radi prihvacenih mjera protiv korone, zasigurno su utjecale i na psihofizicko stanje djece. Uocio sam kako je motivacija djece, usprkos redovnom sudjelovanju na nastavi i dobrim povratnim informacijama sa njihove strane, polagano pocela padati. Zapoceo sam tražiti nove nacine kako nastavu na daljinu uciniti zanimljivijom. Platformu Kahoot neki su ucenici vec upoznali na fakultativnoj nastavi informatike i na produženoj nastavi. Odlucio sam ovu platformu za ucenje upotrijebiti i za provjeravanje znanja, najprije kod predmeta »priroda i društvo«. 2. Prezentacija platforme za ucenje Kahoot Kahoot je platforma za ucenje koja obuhvaca kvizove s više odabira, do kojih je pristup moguc putem web-preglednika ili aplikacije Kahoot. [1]. Možemo je upotrebljavati za ucvršcivanje nastavnih sadržaja, provjeravanje znanja ucenika ili za to da nastavu ucinimo zanimljivijom. Slika 1: Logotip Kahoot [1] Ucitelj u roku do nekoliko minuta stvara zanimljivu igru za ucenje, koju potom na interaktivnoj tabli ili platnu, prikazuje citavom razredu. Postoji i mogucnost odabira igara koje su kreirali drugi korisnici iz citavog svijeta preko zajednicke web platforme, kao i korištenje zbirke besplatnih igara iz više predmeta. Igranje je jednostavno. Svi igraci povežu se kreiranim kodom za igru prikazanom na zajednickom zaslonu, zatim pomocu svoje naprave (pametnog telefona ili prijenosnog racunala odnosno tableta) odgovaraju na pitanja, koje je za njih pripremio ucitelj. Odgovori se boduju. Broj bodova koje igrac dobiva za pojedini odgovor ovisi od toga, da li je odgovor pravilan ili nije, dok se uzima u obzir i to koliko je vremena trajalo do predaje odgovora igraca. Prije što igrac odgovori, više bodova dobije, dakako, u slucaju da je predao pravilan odgovor. Nakon svakog pitanja bodovi se prikazuju na ljestvici najboljih. 2. 1. Razvoj platforme Platformu su 2012. godine razvili Jamie Brooker, Morten Versvik i Johan Brand, u sudjelovanju s Norveškim univerzitetom znanosti i tehnologije. Koncept igre temelji na ideji norveškog profesora Alf Inge Wang-a, koji je zamislio ucionicu, u kojoj je bio ucitelj voditelj igara, dok su ucenici bili kandidati s vlastitim mobilnim napravama. Pocetni koncept nazivao se Lecture Quiz. Prvi kviz bio je izveden u ucionici s dvadeset studenata na Norveškom univerzitetu znanosti i tehnologije. Rezultati eksperimenta pokazali su kako je kviz bio relativno jednostavan za upotrebu, doprinio je povecanom ucenju i zabavi te povecao motivaciju za sudjelovanje na predavanjima. [1] 2. 2. Svrha i upotreba Kahoot je inovativno pomagalo, namijenjeno upoznavanju ucenika s gradivom za ucenje na zabavan nacin. Taj interaktivan pristup, koji temelji na internetskim igrama, podržava sve ucenika ukljucene u proces ucenja, potice sudjelovanje i grupne rasprave te zdravu natjecateljsku atmosferu. Ucitelj može igrama dodati video snimke, slike i dijagrame, kako bi se još više pojacalo sudjelovanje ucenika. Ucenici mogu i sami stvarati svoje igre za ucenje, što pomaže produbljivanju njihovog razumijevanja. Platforma se može upotrijebiti za pokrivanje svih predmetnih podrucja. Rezultate igre ucitelj može prenijeti i upotrijebiti ih kao brzo i jednostavno orude za formativno ocjenjivanje, koja svakom ucitelju omogucava ucinkovito individualiziranje nastave za svoje ucenike. 3. Kreiranje jednostavnog kviza Kviz kreiramo na web stranici www.kahoot.com. Kada po prvi put ulazimo na web stranicu, potrebna je registracija. Gore desno odaberemo opciju »Sign-up«, zatim i tip racuna kojeg želimo kreirati. Ucitelji koji ucimo u osnovnoj školi, odaberemo racun »Teacher« i »School«. Potom slijedi i upis kontaktnih podataka te odabir paketa. Paket »Basic«, koji je besplatan, dovoljan je za kreiranje jednostavnog kviza. [1] Ako smo na web stranici Kahoot vec registrirani, prilikom ulaska na tu stranicu odabiremo opciju »Log in« i upišemo svoje podatke. Tada nam se otvori kontrolna ploca, koja nudi više mogucnosti. Za izradu kviza odaberemo mogucnost "Create«, koja se nalazi gore desno, nato opciju »New kahoot«. Otvara nam se prozor za izradu kviza. Najprije odredimo odgovarajuce postavke tako da odaberemo mogucnost »Settings«. Nakon toga, otvara se nov prozor s postavkama. Slika 2: Prozor s postavkama [1] U prozor upišemo ime kviza i (opcijski) opis kviza. Odredimo mjesto za spremanje odnosno pohranu kviza, jezik, glazbu u pozadini, naslovnu sliku te odaberemo, da li ce kviz biti vidljiv svim korisnicima ili samo nama. Kada odredimo osnovne postavke, vracamo se na prozor »Quiz«, gdje zapocinjemo s dodavanjem pitanja za kviz. Slika 3: Prozor »Kviz« [1] U polje »Start typing your question« zapišemo pitanje. Unutar donja cetiri polja »Add answer 1–4« upišemo cetiri moguca odgovora. Odgovori su oznaceni razlicitim bojama (crvena, žuta, plava i zelena) i likove za ucenike daltoniste. Pravilan odgovor oznacimo tako da se mišem postavimo na krug željenog odgovora i kliknemo na nj, kad se prikaže kvacica. U polju »Time limit« odredimo koliko ce vremena za odgovor imati na raspolaganju ucenici, a u polju »Points« broj dobivenih bodova za pravilan odgovor. Pitanju možemo dodati i sliku ili video snimak s platforme Youtube sa svog racunala, koji su je sadržajno povezani s pitanjem. Za vrijeme igranja kviza poželjno je video snimak pogledati nakon otkrivanja pravilnog odgovora na odredeno pitanje, jer tako možemo ucenicima ponuditi dodatno obrazloženje. [1] Novo pitanje kreiramo klikom na modro dugme »Add question«, kod kojeg odabiremo tip pitanja. Uz klasican tip »Quiz«, kod kojeg ucenici odabiru pravilan odgovor izmedu više mogucnosti, u praksi je vrlo koristan i tip pitanja »Tocno./Netocno.« (»True or false«). Slika 4: Prozor »Tocno./Netocno.« [1] Jednako tako i kod ovog tipa pitanja, u polje »Start typing your question« upišemo pitanje. Pravilan odgovor oznacimo tako da se mišem postavimo na krug željenog odgovora (plavog za odgovor »Tocno« ili crvenog za odgovor »Netocno.«) te kliknemo na nj, kada se prikaže kvacica. Ne zaboravimo oznaciti još i vrijeme za odgovor te broj dobivenih bodova za pravilan odgovor. U kviz možemo umetnuti bilo koji broj pitanja. Nakon završetka, kliknemo na zeleno dugme »Done«. Naš kviz možemo bilo kada kasnije mijenjati. 4. Igranje kviza Ucitelj vodi kviz preko web stranice www.kahoot.com ili u aplikaciji Kahoot. U kartici "My kahoots" potrebno je odabrati željen kreiran kviz i kliknuti na zelenu tipku »Play«. Odabrati je još potrebno i nacin igranja kviza (najkorisnije su mogucnosti »Teach« i »Classic«). Pojavi se PIN kod igre, kog trebaju ucenici kako bi se mogli prijaviti na kviz. Ucenici igraju kviz pomocu pametnih telefona ili tablica. Pitanja prate na zaslonu, telefonu ili tabletu te odabiru odgovore. Na kviz se prijave pomoco PIN koda, kojeg utipkaju u okvir na web stranici www.kahoot.it. Nakon prijave ucenici upišu svoje ime, vidljivo i na glavnom zaslonu odnosno ekranu. Nakon što su svi sudionici kviza upisani, ucitelj zapocinje kviz klikom na dugme »Start«. U kvizu se boduje pravilnost odgovora, dok je važno i što krace vrijeme za odgovor, jer tako donosi više bodova. Kada istece vrijeme za odgovor na pojedino pitanje, na zaslonu se pokaže pravilan odgovor te podatak o tome koliko ucenika je odabralo pojedinacan odgovor. Slijedi ljestvica prvih pet najuspješnijih sudionika i njihov zbroj postignutih bodova. Na kraju kviza prikaže se i animacija pobjednickih stepenica s imenima prvih pet takmicara. U kartici »Reports« nakon završetka kviza dobijemo povratne informacije o uspješnosti ucenika na kvizu. Nude nam se na raspolaganje i podaci poput npr. koja pitanja su bila za ucenike najteža, koliko ucenika nije odgovorilo na koje pitanje te koji ucenici su postignuli nizak rezultat i stoga trebaju pomoc. 5. Upotreba platforme Kahoot kod predmeta Priroda i društvo Platformu Kahoot na nastavi sam upotrijebio kod više predmeta, pa ipak se najbolje rezultate dala kod provjeravanja znanja predmeta »Priroda i društvo«. U 5. razredu tokom ovog predmeta, izmedu ostalog, obradujemo i pet slovenskih pokrajina/krajolika. Svaki krajolik ucenicima predstavljamo tako da upoznaju njegove osnovne znacajke: reljef, geološke posebnosti, vode, vegetaciju, životinjski svijet, veca naselja, promet te gospodarske djelatnosti u prošlosti i danas. [4] 5. 1. Igranje kviza za vrijeme nastave na daljinu Za vrijeme nastave na daljinu s ucenicima smo se više puta dnevno susretali na videokonferencijama u aplikaciji MS Teams. Tocno/NetocnoI. Interaktivno sam Kahoot predstavio ucenicima nekoliko dana prije prvog izvodenja kviza. Tokom pripreme na kviz kod predmeta »Priroda i društvo« obradivali smo Alpske krajolike, zato sam pripremio pitanja iz tih nastavnih sadržaja. [2] Upotrijebio sam dva najkorisnija tipa pitanja takozvani »Kviz« i »Tocno/Netocno«. Pregled svih pitanja i odgovora koje sam upotrijebio, predstavio sam u tabeli 1. Tip Pitanje Ponud 1. Kviz Što sacinjava Alpske/planinske krajolike? 1. Srednje visoke planine, široke doline. 2. Visoke planine, duboke i uske doline. 3. Brda i ravnice. 4. Gorja, uske kotline. 2. Tocno/Netocno. Alpski krajolici vrlo su gusto naseljeni. 1. Drži. 2. Ne drži. 3. Kviz Kako dijelimo Alpske krajolike? 1. Na Sjeverne Alpe, Zapadne Alpe i Sjeveroistocne Alpe. 2. Na Bovec, Kranjsku Goru i Tržic. 3. Na Julijske Alpe, Kamniško-Savinjske Alpe i Karavanke. 4. Na Triglav, Grintovec i Stol. 4. Tocno/Netocno. U dalekoj prošlosti u Alpskim krajolicima bavili su se uglavnom trgovinom i obrtništvom. 1. Drži. 2. Ne drži. 5. Kviz Koja rijeka ne spada u Alpski krajolik? 1. Drava. 2. Soca. 3. Sava Bohinjka. 4. Savinja. 6. Kviz Gdje se u Alpskim pokrajinama može naci vecina naselja? 1. Na visoravnima. 2. Na vrhovima planina. 3. Na nižim uzvisinama. 4. U dolinama i kotlinama. 7. Kviz Koje tradicionalne gradevine su znacajne za Alpske krajolike? 1. Lovacke kuce. 2. Hambari za sijeno. 3. Kuce iz ilovace. 4. Kuce zidane ciglom. 8. Tocno/Netocno. U Triglavskom narodnom parku moramo psa voditi na uzici. 1. Tocno. 2. Netocno. 9. Kviz Koje je podneblje u Alpskim krajolicima? 1. Kratke zime, duga ljeta s mnogo padalina. 2. Duge hladne zime, kratka ljeta s malo padalina. 3. Hladne zime, hladna ljeta. 4. Kratka, topla ljeta s mnogo padalina, duge, hladne zime. 10. Kviz Koja je životinja karakteristicna za Alpski krajolik? 1. Kozorog. 2. Roda. 3. Ris. 4. Vuk. 11. Tocno/Netocno. Najpoznatije jezero Alpskog krajolika je Bledsko jezero. 1. Tocno. 2. Netocno. 12. Kviz Koja je biljka znacajna za Alpske krajolike? 1. Encijan. 2. Zvoncici. 3. Tulipan. 4. Runolist. 13. Kviz Što je dogada iznad granice šume? 1. Crnogoricne šume. 2. Miješane šume. 3. Vrištine i planinski travnjaci. 4. Stijene i polja. 14. Kviz Što je znacajno za staru alpsko planinsku kucu? 1. Napravljena je iz gline. 2. Ima strmi krov. 3. Izgradena je iz kamena i slame. 4. Ima velike prozore pokrivene mrežama. 15. Tocno/Netocno. Medu najvažnije gospodarske djelatnosti u Alpskih pokrajinama spadaju turizam i šumarstvo. 1. Tocno. 2. Netocno. 16. Kviz Kako je u prošlosti tekao promet u Alpskim pokrajinama? 1. Preko planinskih prijelaza. 2. Po vijaduktima. 3. Po brdima. 4. Kroz tunele. 17. Kviz Koje mjesto ne leži u Alpskim pokrajinama? 1. Jesenice. 2. Bovec. 3. Kranjska Gora. 4. Tolmin. 18. Kviz S cime su povezani kravlji i ovcarski bal? 1. Obnovom zdjela i posuda u alpskoj planinskoj kuci. 2. Povratkom stocara sa planina. 3. Striženjem krava i ovaca. 4. Skijaškim skokovima. 19. Tocno/Netocno. Triglav je visok 2867 m. 1. Tocno. 2. Netocno. 20. Kviz Po kome je stup na vrhu Triglava dobio ime? 1. Po Valentinu Vodniku. 2. Po Francu Prešernu. 3. Po Angelu Besednjaku. 4. Po Jakobu Aljažu. 21. Tocno/Netocno. Najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpa je Stol. 1. Tocno. 2. Netocno. 22. Kviz Što je znacajno za planine u Alpskim pokrajinama? 1. Strmi obronci, oštri vrhovi. 2. Blagi obronci, sjenoviti vrhovi. 3. Oštri vrhovi, blagi obronci. 4. Strmi brežuljci. 23. Tocno/Netocno. Alpske doline su u ledenom dobu preoblikovali ledenici. 1. Tocno. 2. Netocno. 24. Kviz Što ne spada pod turizam u Alpskim krajolicima odnosno pokrajinama? 1. Kanjoning. 2. Brdski biciklizam. 3. Jedenje. 4. Padobransko jedrenje. Tabela 1: Sva pitanja i odgovori u mom kvizu Alpski krajolici Slika 5: Igranje kviza putem videokonferencijske platforme MS Teams [5] Ucenici su kod provjeravanja znanja postigli dobar rezultat. 12 od zajedno 25 ucenika na kvizu su postigli više od 90 % uspjeha. 7 ucenika nije odgovorilo barem na jedno pitanje, 3 ucenika su postigla nizak rezultat, što znaci kako trebaju dodatnu pomoc za usvajanje obradivanih sadržaja ucenja. Na osnovi zapažanja za vrijeme izvodenja kviza i razgovora s ucenicima, utvrdili smo kako neki ucenici imaju problema s internetom, za vrijeme igranja kviza nisu bili prisutni radi tehnickih poteškoca u okolišu MS Teams. Rezultati su prikazani na donjoj slici, na kojoj su radi zaštitite osobnih podataka, imena sudionika sakrivena. Slika 6: Statistika igranja kviza na daljinu [5] 5. 2. Igranje kviza tokom školske nastave Krajem veljace, nastava na daljinu je završila i opet smo se, nakon dugo vremena, s ucenicima susreli u školi. Kod predmeta »Priroda i društvo« poceli smo obradivati Dinarskokraška podrucja i podrucja Panonskih krajolika. Prilikom razgovora o provjeravanju znanja, ucenici su sami izrazili želju za provjeravanjem znanja putem kviza Kahoot. Za kviz sam pripremio 22 pitanja, od toga 16 pitanja tipa »Kviz« i 6 pitanja tipa »Tocno./Netocno.«. Kod kviza ucenici su upotrjebljavali pametne telefone. 8 ucenika je kviz igralo u parovima, dok su ga drugi igrali samostalno. Na kvizu ucenici su postigli dobar rezultat. 10 ucenika (od kojih su 4 ucenika igrala u parovima) od zajedno 25, na kvizu je postiglo više od 90 % uspjeha. 6 ucenika (od kojih su igrali 4 u parovima) nije odgovorilo na barem jedno pitanje, 4 ucenika još trebaju pomoc kod usvajanja sadržaja ucenja koje je bilo provjeravano. Cak i kod kviza u razredu, naletjeli smo na jednake tehnicke poteškoce kao i kod igranja kviza kod kuce. Slika 7: Igranje kviza u školi [5] 5. 3. USPOREDBA IGRANJA KVIZA KOD NASTAVE NA DALJINU I NASTAVE U ŠKOLI Ucenici su u oba slucaja postignuli slicne rezultate. Malo bolji rezultat je, doduše, bio kod igranja kviza za vrijeme nastave na daljinu. U oba slucaja pojavile su se tehnicke poteškoce, posebice radi prekidanja internetske veze. Razlika je bila u tome što su svi ucenici na daljinu kviz igrali individualno, dok su ga neki u školi igrali u parovima. 6. Zakljucak Izobražavanje se mijenja. Umjesto predavanja pred razredom, ucitelji mogu djelovati tako da poticu i podupiru ucenike ka aktivnom sudjelovanju i oblikovanju procesa ucenja. Kahoot je, po mom mišljenju, odlicna platforma za ucenje, u kojoj ucitelj postane voditelj igara, a ucenici aktivni sudionici. Takav zabavan i društveno okruženje vrlo pozitivno utjece na ucenje djece i na njihovu motivaciju. Cak i oni ucenici koji su obicajno pasivni, rado sudjeluju, jer je igra osnovana na nalin da potice njihov natjecateljski duh. Za korištenje Kahoot je jednostavna aplikacija, što vrijedi i za ucenike i za ucitelje. Jedina loša strana koju bi naglasio, tehnicke su poteškoce, koje pak nije moguce u cijelosti ukloniti, barem za sada. Uporaba platforme Kahoot pokazala se kao vrlo uspješna za utvrdivanje sadržaja ucenja i za provjeravanje znanja, jer ucenici na zanimljiv nacin provjeravaju svoje znanje. Ucenici ujedno i medusobno takmice bez zamjera i negativne energije, koja je uglavnom prisutna prilikom aktivnosti natjecateljskog karaktera. Ovu aplikaciju, koja je dokazala kako proces ucenja cini zanimljivijim, preporucio bih uciteljima svih predmetnih podrucja. 7. Literatura [1] Službena stranica aplikacije Kahoot, www.kahoot.com, posjeceno 3. 2. 2021. [2] Budnar, M., Kerin, M., Umek, M., Raztresen, M. in Mirt, G. (2011). Plan ucenja za društvo. Ljubljana. Ministarstvo za izobražavanje, znanost i šport. [3] Interaktivni plan ucenja, osnovna škola, https://dun.zrss.augmentech.si/#/ posjeceno 27. 10. 2020. [4] Verdev, H. i Žlender, B. (2016). Radovednih pet – Udžbenik za društvo u 5. razredu osnovne škole. Ljubljana. Rokus Klett. [5] Fotografije – vlastiti izvor, 2020. i 2021. Strucni rad NASTAVA KUCANSTVA U VRIJEME COVIDA-19 UCENJE NA DALJINU U ŠKOLSKIM GODINAMA 2019/2020. I 2020/2021. Vasja Avsec, nastavnik predmeta kucanstvo i kemija - savjetnik Osnovna škola Preska, Preška cesta 22, 1215 Medvode Sažetak Bolest covid-19, koja se na proljece 2020. krenula širiti u našim krajevima, temeljito je promijenila naš život i snažno utjecala i na školstvo. Školovanje na daljinu, koje prije toga nismo mogli ni zamisliti, postalo je nova realnost, promijenivši nacin nastave. Neki školski predmeti posve su teoretske naravi, tako da je ovakva nastava još nekako i moguca, dok su drugi posve prakticni, zbog cega je nastava bez kontakta ucenika, nastavnika i instrumenata poseban izazov. Medu njih spada i nastava kucanstva, koja se zasniva na prakticnom radu ucenika uz prisustvo i vodstvo nastavnika. Poucavanje na daljinu je zato kod ovog predmeta poseban izazov, a jedno od rješenja za taj problem dat je u ovom clanku. Opisani su putevi koji su do njega doveli, nacini provedbe i konacni rezultati. Kljucne rijeci: osnovna škola, kucanstvo, covid-19, karantena, nastava na daljinu, nastava kucanstva 1. Pojava virusa SARS-CoV-2 Nakon zimskih odmora u školskoj godini 2019/2020., preciznije nakon 1. marta 2020., svakoga dana smo se više puta susretali s rijecima virus, korona, covid-19, zatvaranje škola, izolacija, rad na daljinu… Ucenici, roditelji i nastavnici, pa i sva druga javnost, postavljali su pitanja kako ce se odvijati rad ako škole jednog dana zaista zatvore. Svatko je sam za sebe tražio rješenja i logicna objašnjenja za ovakvo stanje. Predmeti koje predajem povezani su sa svakodnevicom. Ucenici se na predmetu kucanstva u 5. razredu uce osnove ekonomike i upoznaju se s tekstilom, osnovama oblacenja, vrstama obuce, oznakama za održavanje ovih proizvoda, a osim toga usvajaju i neke prakticne vještine, kao što je na primjer šivanje pregace… U 6. razredu upoznajemo životne namirnice, hranu i hranljive tvari, nacine konzerviranja hrane, mehanicke i toplotne postupke pripreme hrane, pripremu jela i obroka te nacine ishrane. A tko dugo govori o hrani – prije ili kasnije postane gladan. Kako objasniti djeci da mogu sama pripremiti jelo ili obrok, ako su od malena navikli da ove poslove umjesto njih obavljaju odrasli? Kod kuce to rade mame i tate te djedovi i bake, u vrticima kuharice i odgajatelji, a u školama kuhari, kuharice i uciteljice. Naravno, obitelji se razlikuju i po tome koliko samostalnosti dozvoljavaju djetetu prilikom odgajanja, zato su i razlike u poslovima za koje su potrebne odredene vještine kod mladih koji odrastaju veoma velike. Neki vec znaju sami pripremiti odredena jela, dok brojni ne znaju odrezati komad kruha ili oljuštiti jabuku, a kamoli krumpir… Uvodenje školovanja na daljinu je uz poštivanje ovih cinjenica porodilo posve nova pitanja. Kako na daljinu voditi nastavu i poštovati sve ove razlike - i to bez kontakta ili barem vidljivog kontakta. Pritom je naravno potrebno sprijeciti ozljede, ogrebotine, udarce, posjekotine, razlivanje tecnosti po prostoru, a prvenstveno vruceg ulja po štednjaku. Druga opasnost je ta da dijete zaboravi iskljuciti pecnicu ili plocu za kuhanje, buduci da ovo može prouzrokovati požar… Ovo ce biti poprilicno veliki zalogaj, rekao sam sam sebi… Puno cinilaca utjece na uspješnost provedene vježbe. Je li je možda smislenije prvenstveno se posvetiti sigurnosti i predavati samo teoriju? Samo, kako? Kad znam da se vecini djece zasvijetle oci kada im spomenem rad za štednjakom i da su u doba rasta kada sve dakonije upijaju i ocima i ustima. Ducani ce biti zatvoreni, školske kuhinje, gostione, picerije…Roditelji na poslu… Pa nece valjda biti zavisni od unaprijed pripremljene industrijske ili kucne hrane? Potom moram pripremiti smislene upute za kucnu pripremu jela. Moram odabrati takvu zahtjevnost vježbe kako bi svatko tko se pridržava uputa mogao sigurno pripremiti ukusan i zdrav obrok, pri cemu mora omoguciti uporabu kuhinje i drugim clanovima kucanstva. Neka to budu smjernice. Neka predmeti suvremena priprema hrane, nacini prehrane i kucanstvo dobiju i svoj prakticni smisao. Neka, dakle, djeca na svojem trudu spoznajo koliko posla, vremena i energije je potrebno uložiti u pripremu odredenog obroka koji nas zasiti samo za kratko vrijeme. Slika 1: Prikaz rada na kanalu YouTube Stvarno. Samo što smo oprali sude i pospremili, a vec moramo ponovno krenuti s pripremanjem sljedeceg obroka. Dakle, na pocetku s teorijom… Obavezno je upozorenje da pri radu mora biti prisutna odrasla osoba, te da neke stvari ne rade sami dok roditelji ne ocjene jesu li dovoljno zreli i sami im to dozvole. Ne vole narocito napisane upute i recepte. Nemaju dovoljno strpljenja, a ni dovoljno stecenog znanja. Treba ih voditi kroz postupke, mimo zamki i do konacnog cilja, buduci da se tek tako može održati i razvijati pocetni entuzijazam. Ali ne smije biti ni previše jednostavno. Pred njih moram postaviti nov izazov. U kratak film cu komentarima i slikama-fotografijama skriti sve upute za pripremu i kolicine sastojaka. Tako ce morati budno pratiti, precizno promatrati, razmišljati i povremeno cak nešto i zapisati. Svakako ce morati pratiti kompletan postupak pripreme jela. Praktican rad brzo se postavlja uz bok suhoparnoj teoriji. Vještine i spretnost nam inace veoma pomažu, ali nažalost ne ako nemamo potrebne sastojke, ako ne znamo ocijeniti omjere izmedu njih, ako ne poznajemo recepte i ako nismo savladali postupke. Kako djeci olakšati rad, skratiti vrijeme izmedu obroka, obogatiti casove i dane nastave na daljinu? O svemu tome i još štošta sam mozgao tada, ožujka 2020., prilikom uvodenja nastave na daljinu. Mi, ucitelji, smo 13. ožujka 2020. dobili rješenje da od ponedjeljka za tjedan dana ostanemo na vanrednom odmoru. Za to vrijeme, rukovodstvo škole ce nas obavijestiti kako i što cemo raditi nadalje. Nitko nije mogao zamisliti koliko dugo vremena ce se odvijati nastava na daljinu. Kakve ciljeve cemo morati postici, kako smo potkovani i opremljeni za takav oblik nastave, kako smo pripremili ucenike i roditelje na ovakav oblik ucenja, kako cemo kontrolirati prisutnost, znanje, zalaganje? Bili smo potpuno nespremni. I školarci, ucenici, javnost, da o struci ni ne govorim. Ucenje na daljinu bilo je pravo iznenadenje koje je zahtijevalo obilje improvizacije i domišljatosti. 2. Kako ostvariti svoje zamisli? U nedjelju, prije tjedna odmora, supruga koja je takoder uciteljica i ja otišli smo na izlet na more. Razgovori su se sve vrijeme vrtjeli oko zatvaranje škola. Što ce biti, kako ce biti, ako ce biti, kada ce biti… Tog nedjeljnog popodneva, njezini rodaci su me doveli do toga da za veceru ispecem picu. Situacija je bila upravo idealna za ostvarivanje moje zamisli. Brzo sam postavio svoje uvjete. Nije bilo potrebno uložiti dosta energije kako bih motivirao necakinju iz prvog razreda i pridobio dozvolu njenih roditelja da pod mojim mentorstvom sama ispece picu. A dok je budem vodio kroz postupke, snimat cu film. I tako su nastale dvije dobre stvari - odlicna pica i prvi kratki iMovie. S picom smo utolili glad, a s filmom sam na stranici školskog Facebooka pokrenuo lavinu interesiranja za ovakvo kuhanje. Od tog dana do vracanja u školu svakog sam dana (i tijekom vikenda, praznika ili u vrijeme odmora) snimio, montirao i objavio barem jedan film koji je trajao od 2 do 5 minuta. Stavio sam ga na kanal »YouTube« (naziv: avsec vasja tj. https://youtu.be/EU0fVg9mxgw) i objavio ga na FB stranici naše škole. Broj pregleda na školskoj stranici je više nego zadovoljavajuci - od 300 do 550 pregleda za pojedinacnu vježbu. D:\Vasja Avsec Dokument\Avsec Vasja Hrcak Clanek 24.03.2021\Slika 2 Razlaga na Kanalu You Tube.PNG Slika 2: Objašnjenje na kanalu YouTube Djeca su puno vježbi gledala zajedno s roditeljima. Vježbe u filmu odlicna su smjernica u prakticnom ucenju, jer nude mnoštvo savjeta i prakticnih uputa, a sve to na zabavan i neopterecujuci nacin. 3. Reakcije na prve objave Objave su bile popularne. Osim naših ucenika, pratili su ih i komentirali i bivši ucenici naše škole, kao i mještani naše opcine, tako je cak i naš lokalni casopis Sotocje objavio clanak o kuhanju na daljinu. Slika 3: Clanak u opcinskom casopisu Sotocje S vremenom, kada smo uspostavili školske ucionice i rad na daljinu, poveznice sam integrirao u pojedinacne predmete i nastavio s kulinarskim kružokom na daljinu. Ucenici su primili upute za ucenje na daljinu. Putem e-pošte slali su mi po 5 fotografija obavljenih radova, upute za rad tj. recepte, pri cemu su naveli utrošeno vrijeme za provedbu odredene vježbe. U ovom periodu, preciznije 9. svibnja 2020., Nika Zoric i Nik Olaj, ucenici 8. razreda naše škole, pobijedili su u 2. seriji TV emisije Mali Šef. Za školu su osvojili 10.000€ vrijednu nagradu. Slika 4: Nika i Nik u pobjednickom zagrljaju. S njihovom pobjedom još više se povecalo interesiranje školskih drugova, vršnjaka i mladih za kreacije u kuhinji. Slika 4a: Lonac koji su Nika i Nik dobili kao nagradu u emisiji MALI ŠEF Slika 4b: Pregaca, daska za rezanje i kuhaca tri su nepogrešive stvari u kuhinji, koje su Nika i Nik zaslužili u TV emisiji. 4. Nastava kucanstva u vrijeme karantena Lipnja, rujna i pocetkom listopada smo se u školi, usprkos prelijetanju zrakoplova (pobjedi nad covidom), posvetili pripremi na rad na daljinu u slucaju drugoga vala bolesti. Svi ucenici su na oblaku Google Drive kreirali mape, gdje pristupaju pomocu školske elektronicke pošte (e-mailom) i medu predmete prenose obavljene sadržaje. Nastava kucanstva i izbornih predmeta SPH (suvremena priprema hrane) i NPH (nacini prehranjivanja) provodi se po provjerenoj metodi. Teoretski dio nastave organiziran je u »e-ucionicama«, gdje imaju pristup s e-kljucem. U forum kojeg automatski dobiju svi ucenici odredenog predmeta, tjedno šaljem obavijest s uputama za odredeni tjedan, mjesec ili dulji period. Slike 5: Snimak zaslona s objavama za ucenike, u kojima su opisane upute za rad, teoretske osnove i pitanja za obnavljanje gradiva. Objave su razdijeljene u mape, a u njima se nalaze tekstovi i fotografije. Mape u školskom oblaku dostupne su svim onim ucenicima kojima su namijenjene. S njima možemo precizno pratiti naš put ucenja, a i predvidjeti što cemo uciti u sljedecim tjednima. Slika 6: Objave su rasporedene u mape, a u njima se nalaze tekstovi i fotografije. Svaki razred za pojedinacni predmet ima odredenu mapu, u koju dajem poglavlja u formi tekstova, opremljenih slicicama. Poglavlja su rasporedena po sklopovima ili po vremenu u tjednima. Sastavljena su od teoretskog objašnjenja, prakticnog prikaza rada i sklopa pitanja koja utvrduju ucenikovo znanje. Slika 7: Snimak zaslona s pitanjima i uputama za tekstil 5. Nalazi i zakljucci Iskustva su pokazala da su ucenici za ovaj oblik rada dobro motivirani i u vecini slucajeva pažljivo sudjeluju. Prate i rade bez vecih teškoca, a i roditelji su upoznati s njihovim radom, pri tome ih podržavaju i o njihovom radu brzo dobivaju povratne informacije. Sasvim bez teorije ne ide. Moramo znati što dajemo u lonac, koliko je to vrijedno, kako to oblikujemo, što ce to prouzrokovati u jelu i kasnije u našem tijelu. Zato su moje upute isprepletena s teoretskim osnovama o sastojcima jela i prakticnim uputama za njihovu pripremu. Slika 8: Snimak zaslona, gdje ucenici mogu naci neke teoretske detalje o mastima, a osim njih upute za praktican rad, u kojima su opisani radni postupci za pripremu nekih popularnih jela Kuharski recepti u knjigama mogu biti vrlo suhoparni, posebno za mlade koji iza rijeci još ne vide njihovo pravo znacenje. Rijeci kao što su mucenje, sjecenje, paniranje i miješanje ne znace ništa ako nikada ne vidimo što se pri tom dogada, kakav alat je potrebno upotrijebiti i kako ga držati u ruci. Da ne bi ostali sami i sasvim na krilima mašte, pripremio sam niz kratkih filmova, gdje je sve potrebno prikazano u kretanju. Tako gledatelji (ucenici, njihovi roditelji i svi drugi koje to zanima) dobivaju osjecaj o trajanju pripreme odnosno utrošenom vremenu i upoznaju najbolje nacine uporabe kuhinjskih pomagala. Na kraju krajeva, u kuhinji je veoma važan tijek zamjene starih i novih pomagala, kako nam kuhinjski pult ne bi bio pun pohabanih posuda. Filmovi prikazuju pripremu najcešcih jela, naravno takvih koja su primjerena za pripremu s mladim, neiskusnim rukama. Možda je tu i tamo potrebna neka intervencija bake ili mame, koja dodaje malo obiteljske tradicije i sprecava kako bi postupak skrenuo s pravog puta. Slika 9: Suhoparne teoretske upute dopunio sam filmom kojeg djeca mogu vidjeti na svojem racunalu ili telefonu. To im pomaže kada se nešto zakomplicira ili ne ide sve po planu. U filmu se nalaze precizne upute za pripremu testa. Priprema sastojaka, kuhanje i posluživanje sigurno su pogodni za igru i zanimljivi su postupci za svakog ucenika, ali u realnom životu na ide bez ekonomike. Zato su zadace koje ucenici dobivaju na web stranici takoder posveceni i kupnji sastojaka. Preko njih dobivaju uvid u cjenovnu situaciju, troškove i utvrduju da hrana nije sasvim prirodna datost koju bi mogli dobiti besplatno. Važan je i uvid u vrijednost životnih namirnica: koliko energije nam daju, koliko vitamina sadrže, koliko je u njima ugljikovih hidrata, a slijedi i niz drugih podataka. Oni su predstavljeni na prakticnim primjerima iz svakodnevnog života. Slika 10: Primjer zadaca kojima u nastavni predmet uvodimo ekonomiku. 6. Postupci i njihovo evidentiranje O obavljenom radu vodim preciznu evidenciju, kojom sprecavam nepotrebno ponavljanje odredenih stvari, kao i propuštanje drugih. Zapisivanje i vodenje evidencija uzima puno vremena, zato su cesto korištene skracenice ili skraceni zapisi, koji se ponekad ne pridržavaju pravopisa. Ali to u ovom slucaju nije najvažnije. Važno je da pisanje ide brzo i da je precizno po znacenju, usprkos tome što se rad odvija za vlažnim kuhinjskim pultom, gdje nije baš najpoželjnije davati racunalo. Slika 11: Primjer spiska kojeg brzo upisujem u svoj dnevnik i u kojem grubo opisujem najvažnije tocke - gdje, šta, koliko, kada… Povjerenje je inace jako znacajno, ali bez dobre evidencije ne ide. Gornje tabele omogucuju precizan uvid u rad koji su obavili ucenici, a za vlastitu kontrolu s njima možemo provjeriti i svoj rad. 7. Filmovi na društvenim mrežama Na društvenim mrežama sam dobio podatke u vezi s time koji sadržaji su bili najgledaniji tj. najposjecenije. Nakon godinu dana snimanja i davanja filmova na YouTube, rezultati su bili iznenadujuce dobri. Do dana 17. 3. 2021. odredeni sadržaji na YouTube kanalu »Vasja Avsec« gledani su iznad ocekivanja. Svaki film ima svoj naslov, koji oznacava jelo za koje je opisan postupak pripreme. Po broju pregleda vodi film Govedi gulaš s 3002 pregleda, na drugom mjestu je Heljdina kaša s 2090 pregleda, a na trecem mjestu Krhke kiflice. Slijede Vuceno tijesto (1113), Domaci rezanci (998), Heljdin kruh s orasima (810), Meso od makarona (791), Raženi kruh (628) te Domace školske kobasice (604). Blagdanska orahnjaca osvojila je samo 39 pregleda. Na Facebook stranici osnovne škole Preska brojke su rasporedene malo drugacije. Najviše puta ogledan je Prženi krumpir – »pommes frites« (662), potom Meso od makarona (655), Vuceno tijesto (607), Šarkelj od masla (591), Biftek (472). S nešto više od 420 pregleda sledile su Palacinke, Nacini vezivanja i Orahnjaca, a s nešto manje Grah (289), Morski plodovi (272), Krhke kiflice (258) i Pica (296). 8. Ogranicenja zbog covida Prije zatvaranja škola smo u ucionici zarad vremenskog ogranicenja na 2. školska casa (90 minut) sva jela pripremali po brzom postupku, buduci da nije bilo vremena niti za nadzor tijesta s kvascem. Picu smo zato u školi pripremili po brzom, ali provjerenom receptu. Ali za orahnjacu nam treba više vremena i sastojaka. Potrebna nam je topla kuhinja bez propuha i pomoc barem jednog od roditelja. Moramo uzeti u obzir to da zarad sigurnosti pri radu ucenici 2. i 3. trijade kod kuce ne mogu i ne smiju raditi sami. Za ovakve vježbe pri nastavi u školi nemamo dovoljno vremena. A s filmom, preciznim uputama i uz pomoc odraslih možemo za 6 sati pripremiti zahtjevne vježbe kao što su krafne, kiflice, vuceno tijesto ili orahnjaca. Za rad ih možemo dodatno motivirati tako što cemo im za jedno od gore navedenih jela obecati dodatnu ocjenu. Kao dokaz su dužni u mapu na google-drive dati svoj film ili barem pet fotografija iz kojih je moguce vidjeti recept, upute, postupak pripreme, rad i konacni proizvod.Kao primjer pripreme jela prilažem svoj recept za pripremu orahnjace, koju ne možemo ispeci u razredu zarad vremenskog ogranicenja. Za orahnjacu nam je potrebno: Kvasac - u loncic nalijemo 1,5 dl toploga mlijeka, 25 g svježega kvasa, žlicicu šecera i brašna.Ostavimo na toplom da kvasac krene djelovati.Pripremimo toplu posudu. U nju prosijemo 600 g bijelog pšenicnog brašna TIP 400 ili TIP 500 i pola žlicice soli. Sadržaj u posudi dobro promiješamo. U loncicu rastopimo 2,25 dl mleka,100 g sirovog masla, 90 g braon šecera, 2 žumanca, 2 žlice ruma i kesicu šecera od vanilije. Tijekom zagrijevanja skrbno pazimo da se smjesa ne zagrije preko 40 stupnjeva Celzija.U sredini brašna nacinimo udubljenje, u koje ulijemo kvasac i mlijeko s istopljenim sastojcima. Prvo miješamo, potom gnjecimo. To radimo tako dugo dok se tijesto ne odvoji od posude i kuhace. Tijesto pokrijemo svježom kuhinjskom krpom ili »strech« folijom i ostavimo ga da se nadiže za jedan sat.Za to vrijeme pripremamo nadjev od oraha.400 g mljevenih oraha poparimo s 1,5 dl vruceg mlijeka u kojem je rastopljeno 50 g masla. Dodamo 90 g šecera, 1 dl slatke pavlake, 2 žlice ruma, 1 kesicu šecera od vanilije, pjenu od dva bjelanca, 50 g odnosno jednu šaku drobina od keksa. Zacinimo još i cimetom i naribamo koru limuna. Po želji dodamo malu kolicinu naribanog muškatnog orašcica i naribanih klincica, a na kraju još i 2 žlice domaceg meda. Po želji potopimo groždice u posudicu s rumom. Nakon jednog sata, rukom zamijesimo tijesto i gnjecimo ga tako dugo dok ne potrošimo svo brašno na zidovima posude i dok se tijesto više ne lijepi ni za posudu ni za ruke. Iz testa oblikujemo štrucu. Pokrijemo je cistom, svježom i suhom kuhinjskom krpom. Stavimo je na toplo za dobra cetvrt sata. Pecnicu zagrijemo na 180 stupnjeva Celzija. Posudu za orahnjacu namažemo maslom ili margarinom i naspemo bijelim mrvicama kruha.Za vrijeme dok kvasci mekšaju tijesto, pripremimo brašnastu površinu na kojoj cemo razvijati tijesto. Naraslo tijesto razvijemo na debljinu od jednog centimetra. Rubove možemo obrezati. Tijesto ravnomjerno namažemo pripremljenim nadjevom od oraha. Po želji nakapljemo s 0,5 dl tekuce slatke pavlake i malo naspemo groždicama koje smo prethodno malo osušili cijedenjem. Ako nam nadjev izgleda previše mokar, naspemo još šaku mrvica od kruha ili kolaca. Tijesto zavijamo po duljoj stranici, prvo tijesno, a kasnije opuštenije. Orahnjacu stavimo u pripremljenu posudu i na više mjesta probodemo do dna. Površinu orahnjace premažemo umucenim bjelancem. Tako pripremljenu orahnjacu ostavimo »odmarati« još nekih 10 minuta, potom je ubacimo u pecnicu i pecemo jedan sat. Ispecenu je ostavimo u posudi da se malo ohladi, potom je okrenemo i damo na dasku. Naspemo je šecerom u prahu, razrežemo i serviramo vrucu. D:\Vasja Avsec Dokument\Avsec Vasja Hrcak Clanek 24.03.2021\Slika 12 Potica.JPG Slika 12: Orahnjaca koju su djeca pripremila uz pomoc roditelja lijep je zakljucak nastave Prilikom uzimanja orahnjace iz pecnice obvezno moramo koristiti suhe rukavice ili suhu kuhinjsku krpu, buduci da je tako vruca da nas može pošteno opeci! 9. Završetak – ili pocetak? Što ce donijeti buducnost – ne možemo znati. Hoce li se život vratiti u stare šine, ili cemo se morati navici na nove? Kakogod, u meduvremenu smo štošta naucili. Sada znamo da je moguce živjeti, raditi i uciti se i na drugaciji nacin, iako on nije baš tako prijatan. Iako odredene stvari ponekad izgledaju nemoguce i neizvodive, s malo napora moguce je prevladati naizgled neprohodne prepreke. Rezultati nacina rada koji je opisan u ovom clanku potvrduju da smo na pravom putu i da on predstavlja ucinkovitu alternativu uobicajenom nacinu nastave kucanstva. Prepreke i ogranicenja je s malo snalažljivosti, truda i sudjelovanja moguce savladati, tako da se i prakticna nastava odvija skoro pa nesmetano. To osigurava da i generacija mladih, koji su se našli u ovoj nepredvidljivoj situaciji, ne bude uskracena za ono znanje koje im je, pored drugog, potrebno - u svakodnevnom životu. Strucni rad RAZVOJ FINE MOTORIKE I GRAFOMOTORICKIH VJEŠTINA U OKVIRU JUTARNJEG DEŽURSTVA Stanka Erjavec Osnovna škola Louisa Adamica Grosuplje Sažetak Kao uciteljica razredne nastave u 1. razredu u clanku predstavljam konkretne i jednostavne aktivnosti za razvoj fine motorike i grafomotorike u kojima ucenici tijekom ove školske godine aktivno sudjeluju za vrijeme jutarnjeg dežurstva. S uvodenjem aktivnosti zapocela sam krajem rujna, kada su se ucenici prvog razreda vec prilagodili novom okruženju. Iako su rezultati rada pozitivni i primjetni, s aktivnostima cemo nastaviti sve do kraja školske godine. Uz spomenute aktivnosti, u okviru jutarnjeg dežurstva obavljamo i aktivnosti povezane s citanjem, kreativnošcu, kretanjem i opuštanjem. Kljucne rijeci: jutarnje dežurstvo, grafomotorika, fina motorika, 1. razred 1. Uvod Vec nekoliko godina radim kao druga strucna djelatnica u 1. razredu i satnicu nadopunjujem jutarnjim dežurstvom, kao dijelom proširenog programa. U našoj se školi održava od 6.30 do 8.30. Za to vrijeme ucenicima je potrebno pružiti sigurno i poticajno okruženje za ucenje u kojem mirno cekaju na pocetak nastave. Neki ucenici dolaze u školu vec vrlo rano, pa ucitelj za vrijeme jutarnjeg dežurstva mora brižljivo planirati raznolik niz aktivnosti koje ucenicima omogucuju razvijanje razlicitih znanja, vještina i sposobnosti. Posljednjih godina kod sve više ucenika prvog razreda primjecujem slabije razvijenu finu motoriku i grafomotoricke vještine odnosno ucestalije probleme kod aktivnosti koje iziskuju razvijeno rucno umijece. Stoga smo kolegica, razrednica 1. razreda i ja odlucile da ce ucenici ove vještine aktivno i usmjereno razvijati tijekom cijele školske godine, prije svega u okviru jutarnjeg dežurstva. Poznato je da ucenici opcenito preferiraju neusmjerene slobodne aktivnosti, što znaci da najviše vole slobodnu igru u kutcima za odmor, crtanje, bojenje, sastavljanje kockica ili razne društvene igre. Unatoc tome, za vrijeme jutarnjeg dežurstva treba im ponuditi što više prakticnih usmjerenih aktivnosti i odgovarajuce ih motivirati da sa zanimanjem i veseljem posežu za predloženim aktivnostima, znajuci da ce izraditi nešto vrijedno pohvale. 2. Prakticne aktivnosti za poboljšanje fine motorike i grafomotorickih vještina U nastavku navodim prakticne aktivnosti za poboljšanje fine motorike i grafomotorickih vještina koje redovito provodimo tijekom jutarnjeg dežurstva. To su: • gradnja Lego kockicama i razne slagalice • oblikovanje plastelina, gline, mase za modeliranje i slanog tijesta • zatezanje matica i vijaka • rukovanje kvacicama • prebiranje i razvrstavanje predmeta pincetom • crtanje slova i brojeva u grizu, brašnu ili pijesku • izvodenje ležece osmice • crtanje X-a i ležece osmica po zraku • izrezivanje traka i jednostavnih likova • izrezivanje složenijih oblika • vezanje vijace i vezica • oblikovanje uzica u obliku brojeva i slova • grupno oblikovanje slova i brojeva vlastitim tijelom • hvatanje, dodavanje i bacanje balona te velikih ili malih lopti • vezenje, nizanje, šivanje • aktivnosti s plišanim žicama • prelijevanje vode • gužvanje i trganje papira • crtanje uzoraka, brojeva i slova na „piši-briši” foliji • upotreba geoploce i drvenih štapica za racunanje • kopcanje i šivanje gumba • korištenje spajalica • kreativno pribadanje cavlica u boji • poticanje crtanja s nedominantnom rukom • poticanje crtanja oblika s nogom • slaganje odjece • grafomotoricke vježbe • vježbe za spretne prste i opuštenu ruku • bojanke i labirinti • vježbe opuštanja • vježbe disanja • brain gym vježbe • FIT aktivne stimulacije (projekt Fit4Kid). 2.1. Opis nekih od prakticnih aktivnosti Kao ucitelji 1. razreda imamo na raspolaganju velik broj didaktickih igracaka koje doprinose razvoju fine motorike i poboljšanju koordinacije oko-ruka, a koje naravno uspješno koristimo tijekom razlicitih aktivnosti u odgojno-obrazovnom procesu. Ovdje ubrajamo slagalice razlicitih velicina, geoploce, štapice za racunanje, Lego kocke, cavlice u boji, kreativne blokove za slaganje, „piši-briši” podloge za crtanje s razlicitim uzorcima, grafomotoricke vježbe – i još mnoge druge. Iako se ucenici obicno vole igrati s didaktickim igrackama, ponekad je odredenu aktivnost potrebno oprezno uplesti putem igre ili (ne)usmjerenih aktivnosti. Vrlo je važno ucenicima što prije sustavno ponuditi razlicite prilike za vježbu te u tome biti ustrajni i dosljedni. Geoploce vrlo su prikladne za razvoj rucnog umijeca, jer ucenici s gumicama u boji samostalno oblikuju razlicite likove, uzorke i crteže, na primjer kucu, vozilo ili životinju. Pri radu razvijaju finu motoriku, vizualno-motoricku koordinaciju i misaone procese. Uz neke geoploce dolaze i kartice s vec nacrtanim uzorcima. Drveni štapici za racunanje – Cuisenaireovi štapici Ucenicima podijelimo predloške na kojima su nacrtani predmeti. Svaki ucenik treba i list s kvadratnom mrežom (1 cm) na koji postavlja odgovarajuce štapice kojima ce sastaviti predmet s predloška. Zatim ucenike potaknemo da oboje svoj proizvod i usporede rješenja. Upotreba štipaljki Na uzicu pricvrstimo kartoncice s racunskim operacijama, slovima, slogovima, rijecima ili recenicama. Ucenici otkvace karticu i odnesu je u školsku klupu, gdje riješe zadatak, na primjer izracunaju racun. Zatim ga donesu natrag, pricvrste na uzicu i ponove aktivnost. Djecu podijelimo u skupine. Svaka skupina dobije uzicu i odreden broj kvacica. Uzica može biti napeta ili slobodno ležati na podu. Na nju je potrebno fiksno pricvrstiti kvacicu. Ovo je dobra vježba za pravilan stisak i jacanje snage u prstima. Pobjeduje skupina koja pravilno pricvrsti najviše kvacica. Korištenje uredskih spajalica Ucenici pricvršcuju spajalice na razlicito debeo karton ili papir. Pomocu spajalica mogu sastavljati lance od kojih oblikuju brojeve, slova, likove ili razlicite vrste linija. Modeliranje Jednostavne aktivnosti gnjecenja i oblikovanja plastelina, gline, slanog tijesta ili mase za modeliranje mogu biti izvrsna aktivnost za razvijanje fine motorike, koncentracije, kreativnosti, kao i preciznosti. Ucenik u proizvoljno oblikovanu smjesu može postaviti cackalice, slamke ili šibice te oblikovati slova, rijeci, brojeve i uzorke. Plišane žice Na plišane žice ucenici vole nizati perlice, makarone ili kratke slamke te tako oblikovati razne ogrlice ili narukvice. Aktivnost je korisna i za ucenje dovršavanja nizova. Umetanje plišanih žica u kuhinjsko cjedilo s vecim rupicama može biti zabavna igra. Cjedilo se pretvara u voce po izboru kroz koje gmižu crvi s jedne strane unutra, a s druge van. Aktivnost se može nadograditi postavljanjem žice na lijevu i desnu stranu cjedila. Tako su djeca prisiljena koristiti obje ruke. Prelijevanje vode najprije vježbamo na terasi ispred ucionice. Vodu iz vrceva koje držimo u kuhinjskom kutku ulijevamo u loncice i šalice. Na pocetku na otvorenom vježbamo i zahvacanje te nalijevanje vode kutljacom. Gužvanje i trganje papira Ucenici gužvaju razlicite otpadne papire. Gužvanjem izraduju grude razlicitih velicina ili manje kuglice. U dvije se skupine u školskoj dvorani ili na otvorenom grudaju izradenim lopatama. Pobjeduje grupa koja u protivnicko polje ubaci više gruda. U okviru likovne kulture možemo izraditi kolaž od kuglica papira ili razlicito velikih komada koje trgamo. Papirnati ubrus Ucenici izraduju ubrus ispreplicuci trake. Prvo iz casopisa ili kolaž papira izrežu trake. Za ucenike prvog razreda primjerene su šire trake. Jednom kada savladaju sustav prepletanja, koriste uže trake. Kopcanje i šivanje gumba Stara košulja s malo vecim gumbima izvrstan je i besplatan alat za ucenje zakopcavanja i otkopcavanja gumba. Tko bi pomislio da u pocetku to može predstavljati velik problem. Na košulju ili komade odgovarajuce tkanine ucenici takoder mogu prišiti vece gumbe. Za to nam je potreban deblji konac i deblja igla. Vezenje Za razvijanje rucnog umijeca koristimo razne setove, blokove za vezenje i ploce za šivanje, a šablone od kartona i plasticnih tanjura možemo izraditi i sami. Vezivanje Znamo da vecini ucenika treba više ponavljanja kako bi naucili vezati vijacu i/ili cipele. Zato možemo izraditi jednostavno pomagalo. Od kartona izrežemo obris stopala koji ce nam poslužiti kao cipela. Sa strane napravimo rupice kroz koje provucemo vezicu. Ležeca osmica Strucnjaci vjeruju kako je ovo pomagalo u prva tri razreda nezamjenjiv alat za razvoj koncentracije, rada ruku i ociju, pažnje i vizualne percepcije. Redovitom uporabom jacamo pokrete koji su neophodni za razvoj i povezivanje lijeve i desne hemisfere. Upotrebljavamo je tako da pikulom, manjom kuglicom ili olovkom ucenik putuje po udubini ploce, aktivirajuci djelovanje obiju polovica mozga. Takoder se preporucuje da prije težih misaonih procesa po zraku crtaju velik znak „X” ili ležece osmice. Pritom je važno da ocima prate vrške prstiju. Korištenje pincete Pravilnom upotrebom plasticne pincete ucenici razvijaju koordinaciju ociju i ruke te finu motoricku kontrolu odnosno sve kljucne vještine potrebne za kontrolu olovke i drugih pomagala. Pincetom mogu razvrstavati obojene cofleke, kuglice, grah, kamencice, kukuruz i druge prirodne materijale. U našem je razredu vrlo popularna aktivnost koju su ucenici nazvali „Pomozimo Pepeljugi“. Pepeljugina maceha nasula je u kutiju nekoliko vrsta graha, kukuruza i raznih kamencica koje mora razvrstati želi li navecer otici na ples. Umjesto pticica, u poslu joj pomažu djeca. Pincetom (kljunom) prenose sjemenke i kamencice te ih razvrstavaju u posudice. Kad je kutija prazna, Pepeljuga može otici na ples, a ucenici zaslužuju slobodnu aktivnost. 3. Zakljucak U clanku sam opisala neke od aktivnosti koje s ucenicima od pocetka školske godine aktivno provodimo tijekom jutarnjeg dežurstva. Jednom su odredene vježbe obavezne, a drugi put ako ucenici to žele. Naravno, aktivnosti provodimo i za vrijeme nastave, jer svaka se aktivnost može nadograditi, promijeniti ili prilagoditi. Najvecu korist od vodenog rada imaju ucenici s manje razvijenim motorickim sposobnostima, jer su s vremenom, uz poboljšanje fine motorike, poboljšali i ustrajnost, preciznost te pozitivnu sliku o sebi. Takoder moram primijetiti kako se grafomotorika osjetno pogoršala kada su se ucenici nakon tromjesecnog školovanja na daljinu vratili u školu. Zato smo u veljaci i ožujku provodili još više aktivnosti, a ustrajan rad urodio je plodom. Provodenje aktivnosti kolegica i ja kombiniramo s metodom brain gym, vježbama disanja i opuštanja te FIT aktivnim stimulacijama. Kombinacijom svih spomenutih aktivnosti svim je ucenicima poboljšano rucno umijece, ustrajnost i preciznost pri radu, a u ucionici je istovremeno stvorena pozitivnija i ugodnija klima. Ovaj sam clanak napisala kako bih iz prakse potvrdila da se zacrtani ciljevi mogu postici posve jednostavnim i laganim vježbama, a posebno da se ustrajan rad bogato nagraduje. Slovenska poslovica „Što Janez nauci, to Janez zna” moja je vodilja od prvog dana poucavanja i uvijek iznova potvrduje kako vrijedi i u suvremeno doba. Naravno, u svakom je procesu ucenicima potrebno pružiti konstruktivne povratne informacije, pozitivna ocekivanja i ohrabrenje. 4. Popis literature [1.] Sovinc, Nina; Krašovec, Bojana; Bizjak, Anja. 2020. Vaje za spretne prste: zbirka vaj za zaznavanje in obvladovanje telesa. Založba Rokus Klett. Ljubljana. [2.] Fricelj, N.; Golob, N.; Podgorelec, M.; Suhoveršnik, P. Spretni prstki. https://ucilnice.arnes.si/pluginfile.php/2094406/mod_resource/content/1/Spretni%20prstki.pdf (pristupljeno 23. ožujka 2021.). [3.] Zadravec, A. Igre za spretne prste. http://www.popp-maribor.si/files/2016/10/Igre-za-spretne-prste-1001-ideja.pdf (pristupljeno 23. ožujka 2021.). [4.] Gajic, M. Aktivnosti za razvijanje fine motorike. https://ucilnice.arnes.si/pluginfile.php/1967710/mod_resource/content/1/Fina%20motorika%20-%20opis%20in%20aktivnosti%20za%20razvoj.pdf (pristupljeno 23. ožujka 2021.) 2.3 Primjeri dobre prakse u nastavi slovenskog jezika Strucni rad ŠIRENJE EKOLOŠKE SVIJESTI U NASTAVI SLOVENSKOG JEZIKA U SREDNJOJ ŠKOLI Vesna Sever Srednja škola Slovenska Bistrica Sažetak Nastavni plan za slovenski jezik u gimnaziji i u srednjem strukovnom programu ne predvida konkretne sadržaje pomocu kojih bismo kod ucenika širili ekološki nacin razmišljanja i ponašanja. Spektar literarnih tekstova u nastavi književnosti daje samo polazišta za interpretaciju povezanu sa širenjem ekološke svijesti i ekološkog ponašanja. Više je mogucnosti u nastavi jezika. Kod analize neknjiževnog teksta moguce je odabrati tekstove ekološke tematike, a na kraju analize ucenici pišu i tekstne vrste povezane s ekološkim dogadajima. Za nastavu jezika dana su dva primjera polaznog teksta za analizu neknjiževnog teksta s ekološkom tematikom i s polaznim tockama za poticanje ekološke svijesti. Opisani su i konkretni primjeri ekološkog ponašanja u vezi s gramatikom, i to ucenje sintakse i tvorba tekstne vrste „predstavljanje postupka“ u kombinaciji sa šivanjem perivih zaštitnih maski. Drugi konkretni primjer ekološkog ponašanja jest osmišljavanje precikliranog proizvoda i snimanje reklamnog teksta koji je i obvezna tekstna vrsta u nastavi slovenskog jezika u gimnazijskom i srednjem strukovnom programu. KLJUCNE RIJECI: širenje ekološke svijesti, širenje vrijednosti, recikliranje, precikliranje, primjeri ekološkog ponašanja i osviještenosti, nastava slovenskog jezika u srednjoj školi. 1. Uvod Što je zajednicko nastavi slovenskog jezika i ekologiji? Premda na prvi pogled taj predmet u školi nije izravno povezan s ekologijom, poticanje vrijednosti, uvjerenja i svijesti o ekologiji unutar njega iznimno je važno. Što više mladi slušaju o toj temi, brže je internaliziraju i pocinju se ekološki ponašati jer im takav nacin života postaje dobra navika. Posebno ako u ekološkim projektima unutar predmeta i sami aktivno sudjeluju. 2. Nastava slovenskog jezika i širenje ekološke svijesti 2.1. Nastava književnosti i širenje ekološke svijesti U nastavnom planu za gimnaziju i srednje strukovne škole nema konkretnoga ekološkog sadržaja povezanog s književnošcu. Ali unatoc svemu, uz vješto vodenje i interpretaciju literarnih tekstova s ucenicima u razredu (ili na daljinu) ucitelj materinskog jezika koji je i sam ekološki osviješten to može postici. Takvi su tekstovi na primjer Biblija, Adam i Eva; Dante, Božanska komedija; Cervantes, Don Quijote; Hemingway, Kome zvono zvoni?; Sartre, Iza zatvorenih vrata; Kovic, Južni otok… 2.2 Nastava jezika i razvijanje ekološke osviještenosti Na prvi pogled ni nastava jezika u slovenskom jeziku ne nudi mogucnost za razvijanje ekološke svijesti jer konkretnih sadržaja iz tog podrucja takoder nema u nastavnom planu. Ali unatoc svemu, nastava jezika dopušta uvodenje ekoloških tekstova, ponajprije kod analize neknjiževnog teksta, što ucenici kasnije moraju pisati i na opcoj ili strukovnoj maturi. Mogucnost za širenje ekološke svijesti postoji i kod obrade tekstnih vrsta. U prvom razredu gimnazije to je „Predstavljanje postupka“, a u drugom razredu „Reklamni tekst“. Takvi su sadržaji moguci i kod tekstnih vrsta kao što su publicisticko izvješce, reportaža, službeni poziv, službena zahvala itd. Za te tekstne vrste potrebni su ekološki dogadaji, npr. akcija cišcenja, razmjena odjece, radionice precikliranja, predavanja o ekologiji itd. na temelju kojih ucenici i pišu navedene tekstne vrste. 2.3.1 Analiza neknjiževnog teksta s ekološkim sadržajem Za ucenike gimnazijskog programa i srednjega strukovnog obrazovanja u više od dvadeset godina poducavanja slovenskog jezika za polazne tekstove samoinicijativno sam birala tekstove ekološke tematike. Tako sam pokušala potaknuti mnogobrojne naraštaje ucenika na ekološkije ponašanje. Pritom su nastali mnogobrojni primjeri analize polaznog teksta ekološke tematike koji u nastavku zadatka obraduju sadržaje sa svih jezicnih razina, na primjer fonetike, morfologije, sintakse, tvorbe rijeci, leksikologije, leksikografije i tekstnih vrsta. Prvi primjer polaznog teksta jest tekst naziva „U smecu završi gotovo trecina hrane“ [7]. U tom tekstu ucenici nisu samo rješavali zadatak iz jezika nego je tekao i vodeni razgovor o tome kako možemo, na primjer, kuhanu hranu ponovo upotrijebiti sljedeci dan u novom jelu. Ucenike sam poticala i da redovito pregledavaju rok trajanja proizvoda u hladnjaku, odnosno da kreiranjem popisa za kupnju u trgovinama ili, još bolje, na ekološkoj tržnici, njihove obitelji kupuju samo ono što ce kasnije stvarno i upotrijebiti, odnosno pojesti. Ucenici su pisali i javni poziv na predavanje o odvojenom prikupljanju otpada u gradu Slovenska Bistrica. Kao drugi primjer ekološkoga polaznog teksta navodim intervju Bernarda Nežmaha s Antonom Komatom, ekološkim ombudsmanom [1]. Tekst govori o tome da „poljoprivreda obvezuje covjeka na poštovanje zakona prirode, a oni su snažniji od zakona industrije“. Današnje dobivanje hrane povezano je s posebno pohlepnim energetskim sustavom. Anton Komat potice recikliranje, proizvodnju kvalitetnijih proizvoda i posluživanje tako da se proizvede samo onoliko koliko priroda može obnoviti. U intervjuu je navedeno i da bi “zdravstveni sustav trebao bdjeti nad biološkom i kemijskom sigurnošcu hrane jer ona danas najviše ugrožava covjeka“. I na temelju tog polaznog teksta s ucenicima sam razgovarala o nacinima proizvodnje hrane te kako bismo mogli smanjiti potrošnju energije. Kupnjom lokalnih proizvoda nešto bismo smanjili i nastanak emisija CO2 jer bi ta hrana bez dugog prijevoza došla gotovo izravno s polja na tanjur. Govorili smo o precikliranju i ponovnoj uporabi predmeta koje bismo inace bacili i koji bi tako postali komunalni otpad. Na temelju tog teksta ucenici su pisali tekstnu vrstu „Predstavljanje osobe“, i to predstavljanje Antona Komata, ekološkog ombudsmana. 2.3.2 Nastava slovenskog jezika na daljinu za vrijeme karantene (proljece 2020.) – šivanje perivih zaštitnih maski povezano s nastavom jezika Ucenje gramatike u slovenskom jeziku za vrijeme karantene povezali smo sa šivanjem kirurških zaštitnih maski jer ih tada nije bilo moguce kupiti ni u ljekarnama niti putem interneta. Kasnije sam na internetskoj stranici SKC Ljubljana našla preporuke za izradu perive kirurške zaštitne maske [3]. I bolnice su pozivale krojacice da izraduju i doniraju perive maske (60 ° C - 90 ° C) za pacijente posjetitelje jer je i njima nedostajalo maski za jednokratnu uporabu. Povezala sam na prvi pogled dvije nespojive aktivnosti - izradu zaštitne maske i gramatiku, odnosno tekstne vrste. Ucenici prvih razreda gimnazije ucili su tekstnu vrstu „Predstavljanje postupka“, a ucenici trecih razreda sintaksu. Slijedila sam upute za šivanje kirurških zaštitnih maski SKC-a Ljubljana [3] i tzv. FU maske [2] koja se upotrebljavala u bolnicama diljem svijeta. Poštovala sam njihove preporuke o uporabi materijala i nacinu izvedbe. Prvi razred gimnazije u nastavi jezika ima poglavlje „Tekstne vrste“ unutar kojeg se obraduje „Predstavljanje postupka“. Ucenicima sam pripremila detaljne upute i projekciju s fotografijama kako se šiva kirurška maska. Predstavila sam im svoj primjer šivanja s detaljnim fazama postupka. Zadatak sam im postavila u internetsku ucionicu s bilješkom da izrade maske za sebe, a ako je moguce i za bližnje i ljude iz ranjivijih skupina. Tekstnu vrstu „Predstavljanje postupka“ ucenici su ucili pomocu konkretnog primjera šivanja i dizajniranja zaštitnih maski. Ucenike sam potaknula na šivanje zaštitnih maski i od precikliranih materijala koje su imali kod kuce za vrijeme karantene. Maske su mogli izraditi i prema drugim ili njihovim originalnim krojevima. Treci razred gimnazije u nastavnom planu ima poglavlje „Sintaksa“, zato sam ucenicima upute za izradu maske preoblikovala u provjeru iz sintakse. Tako su u pojedinim recenicama podcrtavali recenicne clanove, odredivali paratakse, zavisne recenice itd. Primjeri iz teksta „Kako sašiti kiruršku masku“ bili su zapisani pravilnim redoslijedom i oznaceni drugom bojom. Svaka faza šivanja maske tako je postala polazna recenica za jedan od zadataka iz sintakse kojim smo provjeravali znanje prije pismenog ocjenjivanja znanja. I ucenici treceg razreda šivali su, odnosno dizajnirali zaštitne maske za sebe, svoje bližnje i ljude iz ranjivih skupina. Suradnici su me potaknuli da primjer predstavim javnosti. Kad sam novinarki Katji Treer s RTV SLO1 opisala svoja dva primjera poducavanja, pozvali su me u emisiju Dobro jutro uživo. Vrijeme emitiranja 8.30 [4]. Ucenici su svojim proizvodima došli do vrlo originalnih rješenja. Unatoc zatvaranju neprehrambenih trgovina, putem interneta ili uporabom predmeta koje su imali kod kuce, na primjer, tkanina triko (majice kratkih rukava) došli do gumica za prakticnije pricvršcivanje maske. Tako su primijenili tehniku precikliranja. Kasnije su na Slovenskom institutu za kvalitetu materijala poceli s testiranjima robe, zato smo poceli upotrebljavati inlet koji dvama slojevima osigurava 92-postotnu zaštitu od virusa i kao vanjski sloj dodali i pamucni popelin – Svijet metraže inlet br. 14810 [6]. Takva maska ekvivalent je troslojnoj kirurškoj maski. Uporabom perivih zaštitnih maski i istodobnom uporabom ekoloških sredstava za pranje u prvoj godini pandemije zasigurno smo prilicno smanjili kolicinu otpada jer se kirurške maske u pravilu bacaju nakon dva sata uporabe. Troslojne perive zaštitne maske nešto se sporije navlaže od kirurških, a uz prianjajuci kroj, dosljednu zamjenu, zadržavanje zaraznih cestica, pranje na više od 60 ° C i glacanje takoder postižemo odgovarajucu zaštitu, slicno kao ekološki problematicnim troslojnim kirurškim maskama. Prianjajuca periva maska s takozvanim kljunom za lakše disanje uz tri sloja takoder nudi zaštitu od 82 % do 92 %. Naravno, perive maske opcenito predstavljaju osnovnu barijeru ispred nosa onoga tko ih nosi, cime štite od širenja kapljica iz dišnih puteva [5]. 2.3.3 Reklamni tekst za precikliran proizvod U ovoj školskoj godini testirala sam svoju novu ideju da ekološki sadržaj ukljucim i u tekstnu vrstu „Reklamni tekst“. Ucenike drugog razreda gimnazija potaknula sam da dizajniraju proizvod od predmeta koji bi inace završili u smecu. Pritom sam im objasnila što znace pojmovi recikliranje i precikliranje. Ucenici su kao primjer u internetskoj ucionici dobili nekoliko primjera precikliranih proizvoda, a istodobno i gradivo o tome koje su znacajke reklamnog teksta. Povezali smo se i s interdisciplinarnim tematskim sklopom „Umjetnost“, tj. izbornim predmetom za drugi razred gimnazije. U sklopu tog predmeta ucenici snimaju filmove. Kao krajnji proizvod tog miniprojekta nastao je filmic - reklama za preciklirani proizvod. Ucenici su snimili reklame za mnogobrojne preciklirane proizvode, npr.: košaru od reciklirane plastike izradenu 3D pisacem; reklamu za tajanstvenog medvjedica – plišanu igracku u koju je umetnuta posuda za ulaganje u koju možemo staviti svoje tajne poruke ili predmete; stalak za olovke od otpadnih metalnih poluproizvoda; Eco bag vrecicu za kupnju sašivenu od majice kratkih rukava s unikatnim printom; Tompu – precikliranu vrecicu od ostataka robe iz tekstilne industrije nazvanu „suputnicom nas i Zemlje“. 3. Zakljucak Širenje ekološke svijesti i ponašanja moguce je i u nastavi slovenskog jezika iako u nastavnom planu za to nema predvidenih izravnih ekoloških sadržaja. Nastava jezika neknjiževnim tekstovima nudi više mogucnosti za širenje ekološke svijesti od nastave književnosti. Moguce je i konkretno iskustvo ekološkog ponašanja u okviru manjih projekata u nastavi. U vezi s precikliranjem, prema mojem dizajnu i idejama u Srednjoj školi Slovenska Bistrica odobren nam je i medunarodni projekt Erasmus + Mladi u akciji – razmjene mladih naziva Precikliram – saniram okoliš / Overcycling - restoring the environment. Koordinatorica projekta bit ce prof. Simona Luetic. 4. Popis literature [1] B. Nežmah. Anton Komat – ekološki ombudsman. URL: https://www.mladina.si/46326/anton-komat-ekoloski-ombudsman/ ( 26. 3. 2013.) [2] FU maske. URL: https://freesewing.org/blog/facemask-frenzy/ (25. 3. 2020.) [3] Navodila za izdelavo kirurške maske. URL: https://www.kclj.si/dokumenti/maske_navodila1- merged.pdf ( 25. 3. 2020.) [4] Oddaja Dobro jutro. URL: https://www.rtvslo.si/tv/razvedrilni/dobro-jutro/arhiv/posnetkov/624?4d=174684408#modal (10. 4. 2020.) [5] Regulatorna obravnava zašcitnih mask. URL: https://www.jazmp.si/2020/04/07/covid-19-regulatorna-obravnava-zascitnih-mask/ (15. 2. 2021.) [6] Testiranje blaga za zašcitne maske na Inštitutu Jožef Stefan. URL: https://svetmetraze.si/blog-post/rezultati-testiranja-blaga-za-izdelavo-mask (15. 2. 2021.) [7] V smeteh konca skoraj tretjina hrane. URL: https://www.slopak.si/_files/626/Nedelo2013_03_17.pdf ( 20. 3. 2013.) Strucni rad KAKO PRIBLIŽITI NASTAVU IZBORNOG PREDMETA (školsko novinarstvo) Doroteja Kostanjevec, prof. Osnovna škola Markovci Sažetak Tijekom izvanrednog stanja bili smo prisiljeni brzo uspostaviti strukturirani sustav ucenja na daljinu. Sve smo predmete predavali na daljinu, ukljucujuci izborne predmete, koje pohadaju ucenici razlicitih razreda. Izborni predmet školsko novinarstvo pohadaju ucenici 7., 8. i 9. razreda. U školskoj godini izborni predmet je 35 školskih sati, odnosno jedan sat tjedno. U radu na daljinu bilo je potrebno od pocetka školske godine prilagoditi metode i oblike rada prema postavljenim ciljevima i standardima znanja. Sadržaji, ciljevi i standardi znanja djelomicno su prilagodeni, ali su u osnovi ostali isti. Ucitelj je morao prilagoditi sadržaje tako da su pripremljene aktivnosti, pojmovi i sadržaji bili jasni, razumljivi i dostupni. Naglasak je bio na trenutnim, zanimljivim sadržajima, izvedivim aktivnostima i prakticnim primjerima te na kreativnosti. Kljucne rijeci: izborni predmet, školsko novinarstvo, rad na daljinu, odabir metoda i oblika rada. 1. Uvod Procjene pokazuju da su ucenici ucenje na daljinu tijekom nove epidemije koronavirusa ocijenili izazovnijim od poducavanja u ucionici, a s druge strane, ucenje na daljinu takoder je bilo zanimljivo i kreativno. Kreativnost i stvaralaštvo može izrazito doci do izražaja kod izbornih predmeta. Izborne predmete ucenici biraju prema interesu i podrucjima gdje imaju jacinu i koje žele razvijati i nadogradivati. Ucitelji, predavatelji odredenih strucnih, izbornih predmeta, imali su pitanja o tome kako nastavu uciniti dostupnom, zanimljivom i izvedivom. Prema nastavnom programu, ucitelj ima prilicno otvorene ruke kako se pripremiti i odabrati dobar sadržaj za provedbu nastave. Tijekom ucenja na daljinu, kao mentor školskog novinarstva, birala sam aktivnosti i sadržaje koje je takoder bilo moguce provoditi na daljinu. Prilikom pripreme satova školskog novinarstva bilo je potrebno uzeti u obzir da su za taj predmet prijavljeni ucenici razlicitih razreda, stilova ucenja i, prije svega, razlicitih sposobnosti. Neki najlakše uce citajuci iz knjige, drugi slušajuci objašnjenje, opet treci iz slikovnog prikaza, a cetvrti iz prakticne aktivnosti. 2. Strategije ucenja i stilovi ucenja U svakom razredu imamo ucenike razlicitih stilova ucenja i razlicitih sposobnosti. Nastava na daljinu izbornog predmeta takoder je trebala biti prilagodena ucenicima svih razlicitih stilova ucenja. Stoga je stil ucenja pojedinca kombinacija opažanja, obrade i vrednovanja informacija i iskustva. U našem mozgu imamo tri komunikacijska centra: vidni ili vizualni, slušni ili audio te emocionalni ili kinesteticki centar pokreta. Ti moždani centri i njihove veze predstavljaju jezik medusobne komunikacije. Kroz te kanale informacije nam dolaze iz okoline, putem njih šaljemo poruke. Ljudi imaju te kanale razlicito razvijene. Istraživanje je pokazalo da je 35% ljudi vizualnih, 25% slušnih i 40% kinestetickih tipova. Obicno smo kombinacija sva tri, ali jedan se više istice. [1] Iz tog razloga ucitelj mora utvrditi koji stil ucenja najbolje odgovara odredenom uceniku. Sati ucenja moraju biti prilagodena tako da svaki ucenik, bez obzira na to gdje se klasificira po stilu ucenja, može maksimalno iskoristiti nastavu na daljinu i postici postavljene ciljeve ucenja. 3. Izborni predmet školsko novinarstvo Rijec je o specificnom školskom predmetu koji nadograduje predmet slovenski jezik, uglavnom sadržajem neumjetnickih tekstova, posebno novinarskih. Ciljeve predmeta zapisane u kurikulumu ucitelji provode selektivno prema razredu u kojem se predmet predaje, sposobnostima, predznanju i interesima djece, vodeci racuna o individualizaciji i diferencijaciji te prema prakticnom iskustvu. Funkcionalni ciljevi predmeta su da ucenici citaju i analiziraju novine i casopise, prate radijski i televizijski program i formiraju kriticki stav prema medijima. Trebali bi biti u stanju stvarati razne informativne i interpretativne novinarske tekstove; stvarati razredne i školske novine, pripremati emisije na školskom radiju i / ili televiziji; upoznaju se s istraživanjem jezika i književnosti, uce osnove i temeljne metode znanstvenog istraživanja jezika i književnosti; uce koristiti prirucnike, leksikone, rjecnike, proucavati razne društvene vrste jezika, posebno slovenske dijalekte i zanimljive govore; upoznaju književni folklor i upoznaju se s mogucnostima njegovog stjecanja, uredivanja, dokumentiranja i arhiviranja. [2] Odabrane ciljeve i sadržaje smo s prilagodenim oblicima i metodama rada takoder usvajali na daljinu. 3.1. Aktivnosti školskih novinara na daljinu Buduci da smo uvodne sate iz predmeta izvodili samo u školi, gdje smo naucili osnovne pojmove novinarstva, rad sam prilagodio na daljinu tako da su oblici rada bili izvedivi i od kuce. Svaka je lekcija sastavljena tako da su se ucenici prvo kratko upoznali s teorijom raspravljanog sadržaja. Dakle, aktivnosti su podržane poveznicama na razne web stranice, gdje su ucili o pojmovima: novinar, dokumentarac, novinarska i televizijska kuca, žuti tisak, reportaža, intervju, radio predstava .... Nakon toga je uslijedila analiza raspravljanih pojmova i provjera teorije u praksi. Na kraju je slijedilo ponovno stvaranje, gdje su ucenici analizirali, kreirali, pisali, ocjenjivali i komentirali raspravljane teme. Rad je takoder bio diferenciran i prilagoden pojedinim ucenicima. U nastavku je predstavljeno nekoliko ideja u kojima su ciljevi i standardi znanja u potpunosti postignuti. 3.1.1. Novinarski pojmovi Za ucenike sam pripremila prezentaciju osnovnih pojmova: clanak, vijest, reportaža, izvještaj, mali oglas, anketa, oglas, intervju ... Iz novina i casopisa dostupnih kod kuce, ucenici su potom pronašli i izrezali uzorke žanrova i vrste novinarskih tekstova. Potragu smo podržali teorijom, analizirali i kreirali. Ucenici su napravili reportažu: dan naše obitelji u vrijeme korone. Stvoreni su zanimljivi intervjui, video i radio prilozi. Ucenici su svoj rad potkrijepili raznim fotografijama i kratkim video zapisima. 3.1.2. Gledanje dokumentarca Ucenici su naucili što je pojam dokumentarac. Zatim sam potražila web stranice na kojima su dostupni dokumentarni filmovi primjereni njihovoj dobi. Ucenici su za sebe izabrali jednog od njih, pogledali ga i na kraju ocijenili. Postignut je cilj verbalne analize medijskih poruka, prosudba, rasprava i utemeljenje stavova. Ucenici su utvrdili bitne sastavnice žanrova i vrste novinarskih tekstova. Upoznali su pojam: informativna emisija i gledali: INFODROM. 3.1.3. Upoznavanje dnevnika, tjednika i mjesecnika Ucenici su se upoznali s internetskim izdanjima raznih novina koje izlaze svakodnevno, tjedno ili mjesecno. Citali su vršnjacke novine iz drugih škola koje su dostupne na internetu, usporedivali s vlastitim novinama i kriticki ocjenjivali. Upoznali su se s pojmovima: lažne vijesti, žuti tisak. 3.1.4. Priprema projekta, istraživacko novinarstvo Svaki je ucenik dobio jednu temu za pripremu govornog nastupa, i to prezentaciju (lokalne) novinske kuce, radijske ili televizijske stanice, programa. Drugi dio zadatka bio je prezentacija života medijske osobe: novinara, moderatora, redatelja .... Tako su se pobliže upoznali s radom i vremenskim rasporedom profesionalnih novinara i drugih zanimanja vezanih za novinarstvo. 3.1.5. Karnevali Ucenici su sakupljali i proucavali kulturnu baštinu na selu. Informatori su prikupljali materijal i prezentirali ga u obliku intervjua i anketa. Istraživali su obicaje i navike (blagdanski obicaji, stara vjerovanja, vragovi, bracni obicaji, plesovi, karnevalski likovi). Nastali su intervju s Korantom, opisi likova i reportaže o istaknutim licnostima mjesta i lokalno specificnih osoba. 4. Zakljucak U radu na daljinu ucenici izbornog predmeta školsko novinarstvo ucili su o novinarskim pojmovima i analizirali ih na konkretnim primjerima. Ucenici su stvorili raznolike informativne i interpretativne novinarske tekstove. Napisali su vijest, izvještaj, reportažu, anketu, intervju, komentar, uvodnik, clanak i recenziju. Pripremali su izvještaje, komentirali gledani sadržaj i upoznavali se s radom lokalnih novina, radija i televizijskih postaja. Ovisno o temi, ucenici su odabrali odgovarajucu vrstu novinarskog pisanja i kreirali mnoge stvari. Usporedivali su i ocjenjivali svoje tekstove. Ucenici su materijal objavljivali u školskim i izvannastavnim javnim medijima. Upoznali su se s kriterijima za objavljivanje tekstova i pripremili ih za objavljivanje. Ucenje na daljinu pokazalo se vrlo uspješnim, kreativnim i zanimljivim jer su ucenici imali vremena pripremiti dobre radove. 5. Literatura [1.] Ucni tipi, Dostupno 2. 3. 2021. na http://www2.arnes.si/~lukoper9/spretnosti_ucenja/uni_tipi.html [2.] Ucni nacrt za izbirni predmet šolsko novinarstvo, Dostupno 1. 3. 2021. na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/izbirni/1-letni/Solsko_novinarstvo_izbirni.pdf Strucni rad PRIPREMA DANA AKTIVNOSTI I KULTURNIH DOGAĐANJA U NASTAVI NA DALJINU Doroteja Kostanjevec, prof. Osnovna škola Markovci Sažetak Ucenje na daljinu postala je redovitost ucitelja, ucenika i svih ostalih sudionika obrazovnog procesa u posljednjih godinu dana. Tijekom ove školske godine u osnovnim se školama provodila nastava na daljinu od sredine listopada do kraja veljace. Proces ucenja prebacen je tako putem racunala u domove. Ucitelji su morali prilagoditi sadržaje, teme, ciljeve ucenja, metode i oblike kako bi bili izvedivi i od kuce. Tako su se na daljinu održavali i razni dani aktivnosti: dani sporta, znanosti, tehnike i kulture. Vode aktiva morali su osigurati da se sadržaji i metode rada prilagode radu na daljinu te da su osmišljeni tako da budu izvedivi, dostupni i razumljivi. Povodom slovenskog državnog praznika, Prešernovog dana, u cast kulturnog praznika u našoj smo školi održali dan aktivnosti, kulturni dan i školsku i opcinsku priredbu, naravno sve na daljinu. Mentorice su pažljivo odabrale dostupne sadržaje i pripremljena je opsežna TV emisija koju su mogli gledati svi gradani. Kljucne rijeci: škola na daljinu, dan aktivnosti, kultura i umjetnost. 1. Uvod Prema kurikulumu, dani aktivnosti, kulturni, tehnicki, prirodoslovni i sportski dani dio su obveznog kurikuluma osnovne škole. Medupredmetno povezuju discipline i predmetna podrucja koja su ukljucena u nastavni plan i program osnovne škole. Njihov sadržaj i provedba utvrdeni su godišnjim planom rada škole (školskim kurikulumom). Dani aktivnosti omogucuju ucenicima objedinjavanje i integriranje znanja stecenih u pojedinim predmetima i predmetnim podrucjima. Omogucuju i primjenu ovog znanja i njegovu nadogradnju kroz prakticno ucenje u kontekstu medusobne suradnje i odgovora na trenutna zbivanja u užem i širem društvenom okruženju. [1] Pocetkom veljace, prije proslave slovenskog kulturnog praznika, koji obilježavamo 8. veljace, u našoj smo školi unatoc ucenju na daljinu održali dan aktivnosti, kulturni dan i školsku priredbu. Crvena nit kulturnog dana bila je kultura i opcenito umjetnost te aktivnosti povezane s njima. Povodom kulturnog praznika, ucenike smo podsjetiti i na našeg najveceg pjesnika dr. Francea Prešerna. Sadržaji, oblici rada i aktivnosti bili su planirani kako bi ih ucenici mogli provoditi kod kuce. 2. Dani aktivnosti u osnovnoj školi U jednoj školskoj godini prema nastavnom programu 15 školskih dana posveceno je danima aktivnosti. Svaki dan aktivnosti provodi se u okviru 5 pedagoških sati. Od 1. do 9. razreda cak 30 dana posveceno je kulturnim danima. Ovi su dani osmišljeni kako bi potakli znatiželju, kreativnost i samoinicijativu ucenika, osposobili ih za samostalno promatranje i stjecanje iskustva i znanja, za razvijanje vještina i samostalno rješavanje problema. Tijekom ovih aktivnosti ucenici povezuju znanja iz razlicitih podrucja u cjelinu. [1] Ove smo školske godine održali dva kulturna dana na daljinu, jedan u prosincu i jedan u veljaci kako bismo obilježili slovenski kulturni praznik. 2.1. Ciljevi dana aktivnosti - kulturni dan Prema kurikulumu, sadržaji i ciljevi kulturnih dana postavljeni su tako da ucenici upoznaju razlicita jezicna, društvena i umjetnicka polja i medusobno ih povezuju. Ucenici su aktivni u provedbi, sudjeluju u planiranju, pracenju, doživljavanju i izražavanju razlicitih aktivnosti [1]. U radu na daljinu, bilo je potrebno prilagoditi oblike i metode rada za provedbu kulturnog dana. Umjetnicko-jezicni aktiv odlucio je da ce crvena nit dana biti kultura i umjetnost opcenito. Stoga smo tražili sadržaje koji su dostupni, aktualni, zanimljivi i poucni u ovo doba. 2.2. Oblici i metode rada U provedbi dana aktivnosti naglasak je na interdisciplinarnoj integraciji. Pripremajuci kulturni dan kombinirali smo slovenski jezik, likovnu umjetnost i glazbu. Treba uspostaviti aktivnosti tako da poticu ucenje i uzajamnu suradnju ucenika u razredu, izmedu razreda, s nastavnim osobljem i okolinom. Svi su ucenici na prikladan nacin aktivni, neovisni i kreativni te sudjeluju u pripremi dana. [1] U ucenju na daljinu potrebno je odabrati oblike i metode rada koji ucenicima omogucuju pristup materijalima i izvodenje planiranih aktivnosti na daljinu. Odabiremo sadržaje koji su dostupni široj javnosti i koji su primjerni razlicitim stilovima ucenja ucenika. 2.3. Planiranje i organizacija Dani aktivnosti mogu se organizirati za svaki razred pojedinacno, zajedno za nekoliko razreda ili za cijelu školu. Planiranje i organizacija konkretnih dana aktivnosti povezani su s okolinom u kojoj se škola nalazi. [1] Dan aktivnosti planira strucni aktiv. Prilikom planiranja kulturnog dana u našoj su se školi prvo okupili strucni aktiv prve i druge trijade te jezicno-umjetnicka aktiv na razini predmeta. Dogovorili smo se oko crvene niti koja ce povezati sve aktivnosti. Voditelj kulturne priredbe bila sam ja, uciteljica slovenskog jezika. Dala sam prijedloge što ukljuciti u dogadaj i planirali smo aktivnosti po ovom scenariju. Dogovor je bio da se ucenici upoznaju s pojmovima: kultura, umjetnost, muzej, galerija, život i djelo Francea Prešerna. 2.4. Provedba kulturnog dana na daljinu Organizacija rada na daljinu za dan aktivnosti bila je sljedeca: - Ujutru je bio video sastanak razrednika/korazrednika s ucenicima. Razgovarali smo o kulturi, virtualnoj kulturi. Objasnili smo sve aktivnosti i obveze ucenika u vezi s kulturnim danom na daljinu. Zajedno smo gledali i snimke o životu i radu Francea Prešerna. - Potom je planirano samostalno stvaranje ucenika. - Uslijedio je kratki video sastanak s ucenicima, pregled predanih zadataka, ocjenjivanje. Za ucenike su bile planirane sljedece aktivnosti: 1) Stvaranje nakon gledanja video snimaka povezanih s Franceom Prešernom. Literalna aktivnost je bila napisati pjesmu po uzoru na Francea Prešerna ili napraviti snimak na osnovu iskustva procitane jedne od Prešernovih pjesama. 2) Virtualna šetnja slovenskim muzejom: - Pokrajinski muzej Ptuj - Ormož - Narodni muzej Slovenije Ucenici su se virtualno prošetali po oba muzeja. Oba muzeja omogucuju pregledavanje zbirki (fotografija) putem interneta, kao i šetnju njihovim sobama. Nakon posjeta muzeju uslijedilo je stvaranje. Uz dojmove virtualne posjete, ucenici su stvarali u razlicitim podrucjima kulturnog obrazovanja. Pojedinci su odabrali likovno djelo, a zatim su kod kuce stvarali svjetski poznate slike, maštovito kreirajuci kostime i scenu, uzimajuci u obzir glavni motiv, te formirajuci kompoziciju slicnu izvornom umjetnickom djelu. Ucenici su dobili sljedece upute: - Odaberite bilo koje umjetnicko djelo slovenskoga autora (nadahnuce možeš crpiti iz virtualne posjete, putem interneta ili iz kucne knjižnice odabrati umjetnicko djelo koje ti se dopada). - Dobro pogledaj umjetnicko djelo i razmisli koje predmete, odjecu i pomagala trebaš za stvaranje motiva (pomagala mogu biti vrlo maštovita i ne moraju biti ista izvorniku). - Možeš biti kreator, redatelj i fotograf tijekom rada, a clanovi obitelji mogu pozirati i pomagati. Takoder sve to možeš napraviti sam. Stvoreni su sljedeci proizvodi: Slika 1: Ana Stolec Slika 2: Ajna Ramic Slika 3: Eli Bezjak Slika 4: Eva Zemljaric 2.5. Planiranje i provedba kulturnog dogadaja U sklopu dana aktivnosti planirali smo i kulturni dogadaj. Sve napravljeno ucenici su snimili kod kuce. Crvena nit scenarija kulturnog dogadaja bila je kultura i njezin znacaj. Ukljucili smo i clanke o Franceu Prešernu, velikanu medu slovenskim pjesnicima, koji nas uvijek podsjeca da se kultura još uvijek spaja i povezuje. Televizijska emisija povodom državnog praznika ujedno je bila opcinski dogadaj. Kao mentorica i izvodac izbornog predmeta literalni klub, razgovarala sam s ucenicima i poticala ih na rad, tj. da se snime s recitalom, procitanim tekstom koji su oni sami osmislili na satu slovenskog jezika, glazbenom izvedbom, ukratko kulturnim doprinosom. Tako su ucenici poslali snimke raznih recitacija, deklamacija, promišljanja o kulturi. Nakon toga uslijedio je odabir najprikladnijih priloga. U posao je bila ukljucena i uciteljica likovne kulture, koja je sakupila radove ucenika stvorenih na daljinu i snimila kratke filmove. Uciteljica glazbe poticala je ucenike zborova i izbornih predmeta da kod kuce snimaju pjesme. Sve je to na kraju ucitelj racunarstva i inženjerstva složio kako bi stvorio cak 1,5 sata materijala. Gledatelji su mogli gledati kulturnu emisiju na SIP TV-u, a i dalje se može vidjeti na web stranici osnovne škole. U emisiji je sudjelovala cijela škola, od prvašica pa sve do posljednjeg razreda, ciji ucenici vec sada razmišljaju malo drugacije, te su predstavljeni likovni proizvodi. Ne samo Prešeren, vec i Trubar, Lainšcek i preminuli autori slovenskih pjesama, što predstavlja naše simbolicno umjetnicko stvaralaštvo u likovnom obrazovanju. Ukljucili smo i priloge o našim bivšim ucenicima koji su karijeru nastavili na likovnom ili glazbenom polju. ... Sve je to kultura koja bi se mogla napisati velikim pocetnim slovom. Ravnatelj osnovne škole i župan opcine takoder su dodali svoje govore. 3. Zakljucak Kulturni dan koji smo pripremali na daljinu obuhvacao je jezicno-umjetnicka i društvena podrucja. Istaknuli smo podrucje kulture, slovenski jezik i književnost kao kulturu izražavanja. Ucenike smo upoznali s povijesnim pamcenjem i nacionalnim identitetom, umjetnošcu i glazbenom kulturom. Jedna od važnih kompetencija koju pokušavamo usaditi ucenicima je da se naviknu prihvacati i vrednovati vlastiti rad, rad školskih kolega i odraslih. Tako smo predstavljene proizvode komentirali na zajednickim video konferencijama. Ukljucili smo najbolje u glavni dogadaj. Postavljeni ciljevi dana aktivnosti bili su da ucenici razviju kreativnost, iskuse umjetnicku rijec i umjetnicko stvaralaštvo. Izvrsne snimke pokazuju da su ucenici uspješno završili dan aktivnosti te da su oblici i metode rada dobro postavljeni unatoc radu na daljinu. 4. Literatura [1.] Dnevi dejavnosti, Dostupno 2. 2. 2021. na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf) Strucni rad KAKO MOTIVIRATI UCENIKE KOD NASTAVE NA DALJINU Doroteja Kostanjevec, prof. Osnovna škola Markovci Sažetak Ucitelji imamo konstantni problem, kako motivirati ucenike, da ih pokrecemo prema odredenom cilju. Ciljevi u školi su razliciti. Svi bi željeli da su sve aktivnosti usmjerene, da ucenici upoznaju i procjenu vlastite svoje mogucnosti i sposobnosti, i da postignu jako dobre rezultate. Ucenici moraju upoznati da trudom i radom može se postici dobro znanje i može se odabrati dobar put u životu. Trenutacno smo u lošoj situaciji tijekom izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa i povremeno prakticiramo nastave na daljinu. Kod kuce smo vec ostali 14 tjedana, i tad sav rad pravimo preko kompjutera. Ucenike vidimo samo preko videokonferenciju, planiramo nastave, pripremamo materijale za izvodenje nastave na daljinu. Najveci problem kod samostojnog rada ucenika je motivacija. Glavni problem kod nas je kako motivirati ucenike na aktivno sudjelovanje u nastavi. Na nama je da pronademo odgovarajuci nacin za motivaciju nakon vec tako dugo vremena rada kod kuce. Ucitelji mogu si pomoci sa razlicitima aktivnostima, izazovima, i tako svim razlicitim kombinacijama zadovoljiti njihovu radoznalost. Za ucenike je važno da ono što uce ima prakticnu primjenu. Ono šta je jako važno i stvara „školsko ozracje“ kod kuce u ovih trenucima su još uvijek dobri odnosi medu njima i nastavnicima, dobre ideje i iskustveno ucenje. Kljucne rijeci: motivacija, nastava na daljinu, radoznalost, izazovi. 1. Uvod Svi znamo da je škola dio života. Školu definiramo kao mjestu na kojem se ucenici pripremaju za život. U posljednjih nekoliko mjeseci domovi ucenika postali su škole. Ucitelji i dalje želimo da naši ucenici postignu najbolje moguce rezultate i da slijede kurikulumu na daljinu. Na nama nastavnicama je da odlucimo kako pripremiti sadržaj, kako sve predstaviti ucenicima i na koji nacin im prezentirati i predložiti stvari, kako improvizirati, kako davati prijedloge, kako uciti. Ucitelji si želimo što više olakšati pripremanje za nastavu na daljinu, i stoga ucenje na daljinu zahtijeva puno organizacije, strpljenja i discipline od ucenika i ucitelja. Ali kroz vrijeme dolazi do pada motivacije. Šta se može uciniti da do toga ne dode? Ucitelj je tamo iza ekrana, da potice i ohrabriva, da pripremi raspored aktivnosti i zahtjeve za svoj predmet. Ucenikom treba da pratimo njihov rad, da komuniciramo, odgovaramo na poruke i da dobiju savjetodavne i terapeutske povratne informacije. Mnogo puta dode i do izgaranja ucenika i ucitelja. Uciteljevo glavno pitanje glasi se: Kako može ucenik aktivno sudjelovati na mom satu? Koristiti treba metode i tehnologije koje omogucavaju vecu aktivnost; nova gradiva, istraživanje, fotografiranje, izrade projekta, prezentacije. 2. Nastava na daljinu i organizacija Nemaju svi ucenici kod kuce radni kutak, kvalitetnu opremu, podršku roditelja i jednaku sposobnost sudjelovanja. Ucitelj mora imati na umu da se kolicinom digitalnih alata pravilno upravlja, kao i kolicinom sadržaja i aktivnosti. Putem videokonferencije možemo voditi ucenice, objasniti temu nastave i na kraju izvršiti zajednicku analizu i refleksiju. Neki ucenici trebaju dodatnu podršku jer se nisu snašli u nastavi na daljinu ili se osjecaju izolirano ili iz nekih drugih razloga. Posebnu pozornost posvecujemo prilagodavanju materijala i metoda ucenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Koristiti treba i prednosti virtualnog okruženja za suradnju i povezivanje s kolegama u svrhu zajednicke izrade nastavnog gradiva, utvrdivanje korelacija i timsku nastavu. [1] 2.1. Motivacija u školi Interes, ukljucenost i angažman ucenika u nastavu uvelike ovisi o nama, uciteljima. Postoji više nacina kako motivirati ucenike da uce. Kod ucenika dok su u izolaciji moramo kreirati pozitivne navike, definiranjem svrhe svake lekcije, poticanjem ucešca, saradnje i kreativnost. Ucitelj mora dati jasna ocekivanja, uspostaviti dnevni raspored, odabrati prave, zanimljive alate i probuditi radoznalost. [2] Jedan od glavnih razloga nedostatka motivacije ucenika za ucenje je taj što ucenici ne vide koristi od onoga što uce u školi. Ucitelj koji pokazuje entuzijazam za ucenje i svoj predmet može ucenicima prenijeti isti taj entuzijazam. [3] Motivacija za ucenje uvelike ovisi i o slici koju ucenik ima o samom sebi i o svojim sposobnostima. 2.2. Kako motivirati Pitanje se glasi: „Kako zainteresirati moje ucenice, kako ih potaknuti na aktivnosti i suradnju?“ Kako uvjeriti ucenike da sudjeluju u zajednickim zadatcima i projektima? Motivaciju možemo promatrati iz razlicitih perspektiva, pa je dijelimo na ekstrinzicnu i intrinzicnu motivaciju. Intrinzicno motiviran ucenik ima ciljeva koje on želi postici, za razliku od onoga što mora ili mu je nametnuto. Kod ucenja njegovi motivi su: radoznalost, užitak u aktivnosti ili interes za sadržaj. [3] Ekstrinzicno motivirana osoba djeluje jer postoji neka vanjska posljedica za odredeno ponašanje, tj. nagrada ili kazna. Poticanje motivacije ucenika ekstrinzicnim metodama može biti korištenje ocjena, pohvala ili nagrada. Nerealisticno je ocekivati da ce svi ucenici cijelo vrijeme biti intrinzicno motivirani sudjelovati u nastavi na daljinu. Cilj nam je potaknuti ucenice da razviju motivaciju za ucenje koja se sastoji od želje za stjecanjem znanja i vještina. [4] 2.3. Zašto dode do pada motivacije Cesto se pitamo gdje nestane radoznalost i zašto je došlo do nedostataka motivacije? Ucenik je u stalnoj potrazi za svojim interesima, vrijednostima, ciljevima, identitetom, kontaktima, pa se susrece s odredenim kriznim razdobljima, što se ponekad može odraziti i na školski uspjeh. Ponekad ucenici postavljaju previsoka ocekivanja i ciljeve koje ne mogu postici ili ciljeve koji nisu jasno i precizno definirani, što rezultira time da ucenje samo po sebi djeluje uzaludno i besmisleno. Na nedostatak motivacije uticu i ocekivanja koja drugi, mnogo puta roditelji ili cak ucitelji, postavljaju pred ucenika. Roditelji pred ucenike postave previsoke zahtjeve, što utice na stvaranje otpora i na gubitak motivacije. [5] Nastavnik koji je sam motiviran za rad uspješnije ce voditi nastavni proces i pomoci ucenicima u što lakšem izvršavanju nastavnih zadataka. Time motivacija nastavnika dodatno motivira ucenike ciji ce pogled na nastavni proces biti pozitivniji. [6] • Ponekad se ucenik ne smatra dovoljno kompetentnim da ispuni zadani zadatak ili ocekivanja. Tada dode do anksioznosti, brige i straha od neuspjeha i njegova se motivacija za ucenje sve više smanjuje. Ucitelj mora prepoznati ovaj problem, uceniku može pomoci sa diferenciranima zadacama. • Jedan od najcešcih osjecaja koje ucenici doživljavaju u školi na daljinu je dosada. Ovaj osjecaj se cesto pojavljuje kada sposobnosti ucenika nadilaze ono što se od njih ocekuje. U tom slucaju ucenici takoder cesto postaju pasivni i nemotivirani u nastavi. Ucitelj mora pripremiti zadatke, aktivnosti koje su prikladne njihovim sposobnostima, sklonostima i stilu ucenja. Ucenici koji mogu više moraju svoju dosadu prepoznati kao prostor koji trebaju ispuniti dodatnim sadržajem, aktivnostima i izazovima koji ce zadovoljiti njihovu radoznalost. [7] 2.4. Iskustveno ucenje Jedna od ucinkovitih metoda je iskustveno ucenje i može se koristiti izvannastavnim aktivnostima kako bi se potakla motivacija ucenika. Iskustveno ucenje potice ucenike da bolje upoznaju same sebe promatrajuci se tijekom i reflektirajuci nakon aktivnosti. Omoguceno nam je, da su ucenici ukljuceni u planiranje aktivnosti i evaluaciju izvedbe, što razvija njihovu sposobnost postavljanja ciljeva i postizanja istih. Cilj nam je da postavimo izazov u skladu s njihovim sposobnostima, i ucenici ce angažirano i koncentrirano sudjelovati. Omogucava nam prakticnu primjenu naucenog i zato se cesto pojave nova pitanja i probudi daljnja radoznalost ucenika. [7] Ucenici imaju sjajne stvaralacke ideje i možemo ih iskoristiti na puno razlicitih nacina. Ucenike se može potaknuti, da rade u skupinama i stvaraju price koristeci se digitalnim medijima, ukljucujuci slike, fotografije i glazbu. Tehnologija pruža uciteljima mogucnost ukljucivanja ucenika u interaktivno ucenje, i svaki ucenik može povecati svoja postignuca bez obzira na dotadašnju razinu znanja i umijeca. To je važan nacin da ucenje ucinimo cjelovitije, osobito ucenje na daljinu gdje reprodukcijske i repetitivne aktivnosti mogu izgledati najmanje zahtjevne, ali takoder mogu ostaviti ucenike potpuno nezainteresiranima. [8] 3. Zakljucak Ucenici postižu veci uspjeh kad su motivirani za ucenje. Ponekad nam nedostaje resursa za motiviranje ucenika. Ponekad uopce ne znamo i nemamo znanja o tome što ih motivira. Motivacija ucenika za sudjelovanje u nastavi i ucenje specificna je vrsta motivacije, obzirom da svi ucenici trebaju postici iste ishode ucenja, bez obzira na njihove osobne interese. Prvo, svaki ucitelj mora biti svjestan da je svaki ucenik drugaciji, ima svoja životna iskustva, odrasta u odredenoj obitelji, ima razlicite intelektualne sposobnosti, emocionalnu i socijalnu inteligenciju, interese i želje, navike i ambicije od ostalih ucenika u razredu. Ucitelj mora sam pronaci odgovarajuci nacin za motiviranje svakog od njih. Ucitelj mora biti dobro upoznat sa sposobnostima ucenika i znati ih realno procijeniti. Postavljeni zadatci za ucenike trebaju biti za njih zahtjevni ali ne i nedostižni kako bi imali motivaciju ispuniti ih. Ucitelj može nauciti ucenike kako organizirati ucenje, postaviti ciljeve i tražiti dodatne aktivnosti i podražaje. Vrlo je važno, da povežemo izvanškolska iskustva s iskustvom tipicnim za ucionicu. Ucitelj je ispunio svoj zadatak ako je pridonio pripremljenosti ucenika na život, usadivanjem radoznalosti i ljubavi prema znanju i razvoju vlastitih potencijala. [8] 4. Literatura [1] Nastava na daljinu, Dostupno 10. 3. 2021 na https://www.carnet.hr/wp-content/uploads/2020/09/Savjeti_ucitelji-i-nastavnici-i-razrednici_nastava-na-daljinu2.pdf [2] Motivacija ucenika, Dostupno 10. 3. 2021 na https://epale.ec.europa.eu/hr/content/motivacija-ucenika-tokom-ucenja-na-daljinu-za-vrijeme-pandemije-covid-19 [3] Brophy, J. (2010) Motivating students to learn. Routledge: New York. [4] Kako motivirati ucenike za školu na daljinu, Dostupno 11. 3. 2021 na https://www.profil-klett.hr/kako-motivirati-ucenike-za-skolu-na-daljinu-u-6-koraka [5] Zašto su neka deca neuspešna u školi. Dostupno 2. 3. 2021 na https://www.psihoterapijaipsiholoskosavetovanje.rs/zasto-su-neka-deca-neuspesna-u-skoli [6] Babic, T. (2019), Nastavnik kao motivator, Dostupno 10. 3. 2021 na https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A4716/datastream/PDF/view [7] Kako poticati motivaciju ucenika. Dostupno 20. 3. 2021 na https://www.outwardboundcroatia.com/kako-poticati-motivaciju-ucenika/ [8] Nastava na daljinu, Dostupno 25. 3. 2021 na https://www.skolskiportal.hr/nastava-na-daljinu/tehnologija-i-ukljucenost-u-nastavi-na-daljinu/ Strucni rad USPOSTAVA NASTAVE NA DALJINU I KOMUNIKACIJSKI KANALI U OSNOVNOJ ŠKOLI KNEŽEVI VINOGRADI Ivana Norac Dunja Kufner Osnovna škola Kneževi Vinogradi Sažetak Pocetak 2020. godine donio je velike promjene u cijelom svijetu. Globalna pandemija bolesti uzrokovajne novim koronavirusom dotakla je i školski sustav u Hrvatskoj, pa se tako tijekom globalne karantene nastava u potpunosti odvijala na mreži. Ovaj rad donosi nacin uspostave nastave na daljinu u Osnovnoj školi Kneževi Vinogradi te navodi kojim kanalima komunikacije se održavao kontakt i u koju svrhu. U Osnovnoj školi Kneževi Vinogradi za održavanje škole na daljinu odabrana je aplikacija Microsoft Teams. Ovaj rad donosi i uvid u svrhe odnosno potrebe korištenja primarnog i sekundarnog servisa za komunikaciju. Može se predložiti i pretpostaviti da ce se u službeno odabranoj platformi za rad u školi na daljinu, koji zahtijeva prijavu s AAI@EduHr korisnickim podacima odvijati službena komunikacija s kolegama i ucenicima, dok ce servisi predvideni za komunikaciju putem telefonskog broja koristiti za službenu komunikaciju s roditeljima i neslužbenu komunikaciju s kolegama. Kljucne rijeci: suradnja, aplikacije, virtualna zbornica 1. Uvod Osnovna škola Kneževi Vinogradi nalazi se u Kneževim Vinogradima, u Osjecko-baranjskoj županiji. Škola je izgradena 1961. godine. 2007. godine dobiva novu sportsku dvoranu, 2018. novu školsku knjižnicu koja služi i kao multimedijalna dvorana, a u proljece 2020., sukladno propisima Republike Hrvatske zbog globalne pandemije, nastavu u potpunosti održava na mreži. Pocetak 2020. godine obilježio je val novog koronavirusa koji uzrokuje bolest COVID-19. Na podrucju citave Republike Hrvatske odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 koju uzrokuje virus SARS-CoV-2 donesena je 11. ožujka 2020.[1.]. Istoga dana donesene su Smjernice osnovnim i srednjim školama za organizaciju nastave na daljinu u kojima se navode upute za uspostavu nastave na daljinu koja ukljucuje uspostavljanje komunikacijskih kanala te pracenje i potporu. Tako je organizirana podrška sudionicima u odgojno-obrazovnom procesu na platformi Loomen u virtualnoj ucionici za ravnatelje, koju vodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Školama je dano na izbor koju ce aplikaciju koristiti za uspostavu nastave na daljinu. Škola u izabranoj aplikaciji mora uspostaviti virtualnu zbornicu, a razrednici virtualne razrede.[2] Ministarstvo znanosti i obrazovanja osiguralo je tehnicku podršku ucenicima dodijelivši im tabletna racunala i pripadajuce SIM kartice. Osnovna škola Kneževi Vinogradi organizirala je radionice za obuku nastavnog osoblja za korištenje aplikacije Microsoft Teams te uspostavu platforme za nastavu na daljinu. Ucenici su pouceni uporabi tabletnih racunala koje je dostavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja te su pouceni uporabi aplikacije Microsoft Teams. Istraživanjem provedenim anketnim upitnikom medu 16 nastavnika Osnovne škole Kneževi Vinogradi željelo se saznati koje su komunikacijske kanale koristili tijekom nastave na daljinu. Takoder, željelo se saznati u koje svrhe su se isti kanali koristili. 2. Razrada Ucenici i nastavnici su subjekti nastave te je nužna redovita komunikacija izmedu njih. Osnovna škola Kneževi Vinogradi nastavu na daljinu uspostavila je na aplikaciji Microsoft Teams, dok je za sekundarni komunikacijski kanal odabrala aplikaciju Rakuten Viber. 2.1. O Microsoft Teams Microsoft Teams je aplikacija za timski rad u sustavu Office 365. Preduvjet za korištenje aplikacije MS Teams je postojanje korisnickog racuna iz Autentikacijske i autorizacijske infrastrukture sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj: AAI@EduHr. Svaki korisnik ustanove iz sustava Ministarstva znanosti i obrazovanja, cija je ustanova ukljucena u AAI@EduHr sustav, dobiva jedinstvenu korisnicku uslugu i zaporku koje mora unijeti prilikom korištenja usluga pristupa mreži te prilikom prijave u razlicite mrežne aplikacije koje koriste AAI@EduHr infrastrukturu. Office 365 sustav zahtijeva prijavu AAI@EduHr identitetom, a buduci da je OŠ Kneževi Vinogradi u sustavu AAI@EduHr[4] odluceno je da ce se za uspostavu nastave na daljinu koristiti Microsoft Teams. Aplikacija Microsoft Teams je aplikacija u kojoj se može suradivati s kolegama i ucenicima, zakazivati sastanci i održavati videokonferencije, može se dijeliti sadržaj i dodavati razlicite aplikacije. Suradnja s kolegama i ucenicima odvija se na razlicite nacine. Prvi nacin je otvaranje tima. Otvaranjem tima, koji može biti zbornica, razred, klub..., dodaju se clanovi. Clanovi su ljudi koji ce biti sudionici tima i, ovisno o postavkama koje odredi administrator, koji ce moci obavljati odredene aktivnosti. U virtualnoj zbornici su ucitelji i strucni suradnici. Unutar tima otvaraju se kanali kako bi snalaženje medu informacijama bilo lakše. Prvi kanal je uvijek „General“ odnosno osnovni kanal za komunikaciju. U virtualnoj zbornici mogu se otvoriti kanali poput: • alati i upute: u kojem ce se dijeliti poveznice na korisne mrežne alate i upute za rad, • popis ucenika: u kojem ce se sastaviti popis ucenika za kontakt podatke i razne evidencije, • raspored sati: u kojem ce se dijeliti najnovije informacije o održavanju nastave na daljinu na televizijskom programu i eventualnim promjenama rasporeda, • sastanci i sjednice: u kojem ce se organizirati sastanci i sjednice, • testiranje: kanal za vježbu i isprobavanje slanja poruka ili datoteka i ostalih mogucnosti aplikacije. Aplikacija ima odreden dozvoljen broj vidljivih kanala, ali to ne znaci da se odredenom kanalu ne može pristupiti. To samo znaci da se mora kliknuti na „skriveni kanal“ i normalno u njega uci. Takoder, kanali mogu biti privatni i standardni, te se za ulazak u kanal može dodati lozinka[5]. Svaki razrednik otvara tim za svoj razred. Unutar tima za razred dodaje ucenike i suradnike. Suradnici i ucenici mogu i ne moraju moci unositi obavijesti unutar kanala, na takozvani zid. Ovlasti za objavljivanje sadržaja daje vlasnik tima – razrednik, odnosno administrator tima. Svaka osoba unutar kanala može vidjeti objavljene obavijesti[6]. Microsoft Teams aplikacija okuplja sve osobe koje imaju AAI@EduHr racun, a to znaci da se prilikom unošenja ucenika i suradnika u tim može dodati i osoba izvan maticne ustanove. Ta se pogrješka može sprijeciti tako da se osobe unose korištenjem posebno generiranog koda za ulazak u tim odnosno kanal, slanjem poveznice za kanal te pojedinacnim, rucnim unosom osobe korištenjem popisa ucenika i suradnika te njihovog tocnog AAI identiteta[7]. 2.2. O aplikaciji Rakuten Viber Sudionici u nastavi na daljinu su ucitelji, strucna služba, administrativna služba, ucenici i roditelji. Pretpostavlja se da sudionici imaju uz sebe vlastite mobilne uredaje i da su navikli na korištenje mobilnih aplikacija, pa je tako uz povezanost na aplikaciji MS Teams, komunikacija uspostavljena i korištenjem aplikacije Rakuten Viber. Viber je aplikacija za komunikaciju, od 2013. u vlasništvu japanske tvrtke Rakuten, koja omogucuje slanje i primanje instant poruka. Aplikacija je besplatna i svatko tko ima pametni telefon s pristupom internetu može ju preuzeti i koristiti. Viber omogucuje zvucne i videopozive putem mreže. Osim na pametnom telefonu, Viber se može koristiti i na racunalu. U tom slucaju, aplikacija se prvo mora instalirati na pametnom telefonu te putem nje aktivirati na racunalu. Za postavljanje Viber racuna potrebno je unijeti broj mobilnog telefona koji ce se koristiti kao identifikacija osobe koja koristi Viber. Putem Vibera mogu se slati instant poruke, fotografije (iz galerije i kamere pametnog telefona), videozapisi, datoteke, naljepnice i animirane slike u formatu .gif. U Viber-u se mogu stvoriti grupe u kojima ce clanovi komunicirati ili ce se dijeliti sadržaj. Za vrijeme škole na daljinu korisno je imati grupe s kolektivom, kolegama, s razredom, s roditeljima kako bi se istovremeno svim clanovima mogle dijeliti obavijesti i informacije. Unutar aplikacije Viber može se razgovarati putem privatnih poruka te organizirati u grupe. Osnovane su grupe: • obavijesti: u koju su ukljuceni ucitelji, strucna služba i roditelji, kako bi se obavijesti i novosti koje se ticu svih sudionika mogle prenijeti u najkracem mogucem roku, • zbornica: u koju su ukljuceni ucitelji i strucna služba, kako bi se obavijesti i novosti mogle prenijeti u najkracem mogucem roku, • škola: u koju su ukljuceni ucitelji, strucna služba i svi zaposleni u školi kako bi se obavijesti i novosti mogle prenijeti u najkracem mogucem roku. Ova grupa služila je i za moralnu podršku tijekom rada od kuce. 2.3. Ostali komunikacijski kanali U školi na daljinu komunikacija ucenika i nastavnika održavala se prvenstveno u aplikaciji Microsoft Teams, što potvrduju rezultati ankete provedene izmedu 16 nastavnika OŠ Kneževi Vinogradi (N=16). Anketa se provodila od 29.06.2020. do 03.07.2020. godine korištenjem aplikacije Microsoft Forms. Ispitanici su rangirali servise koje su koristili za vrijeme škole na daljinu. Slika prikazuje rang listu servisa koji su se koristili za vrijeme škole na daljinu: Slika 1. Rang lista servisa koji su se koristili za vrijeme škole na daljinu Na Slici 1. se može vidjeti da je aplikacija MS Teams na prvom mjestu, Viber na drugom mjestu, CARNET elektronicka pošta na trecem, elektronicka pošta drugog servisa (Google, Yahoo…) na cetvrtom, dok se Facebook Messenger najmanje koristio i zauzima peto mjesto. To potvrduju i odgovori na pitanje za odabir sekundarnog servisa za komunikaciju, što se vidi na Slici 2. Slika 2. Korištenje sekundarnog servisa za komunikaciju tijekom škole na daljinu Kao što se može vidjeti na Slici 2., aplikacija Viber koristila se kao sekundarni servis za komunikaciju, što se može zakljuciti iz odabira devet ispitanika, dok je MS Teams jedan ispitanik koristio kao sekundarni izvor, CARNET elektronicku poštu kao sekundarni izbor odabrala su tri ispitanika, elektronicku poštu drugog servisa (Google, Yahoo…) odabrala su dva ispitanika, jedan ispitanik je koristio Facebook Messenger. Buduci da pod „ostalo“ nije bilo odgovora, može se pretpostaviti da se druge aplikacije od onih ponudenih nisu ni koristile. Anketnim upitnikom željelo se dobiti uvid u svrhe odnosno potrebe korištenja primarnog i sekundarnog servisa. Najviše ispitanika navela je da su odabrani primarni servis najviše koristili za službenu komunikaciju s ucenicima i kolegama, za primanje službenih obavijesti te za vrednovanje radova, dok su za službenu komunikaciju s roditeljima, za slanje službenih dopisa, za neslužbenu komunikaciju s kolegama odabrala sekundarni servis. 3. Zakljucak Zakljucno, može se predložiti i pretpostaviti da ce se u službeno odabranoj platformi za rad u školi na daljinu, koja zahtijeva prijavu s AAI@EduHr korisnickim podacima odvijati službena komunikacija s kolegama i ucenicima, dok ce servisi predvideni za komunikaciju putem telefonskog broja (poput Viber-a) koristiti za službenu komunikaciju s roditeljima i neslužbenu komunikaciju s kolegama. 4. Popis literature [1.] Autentikacijska i autorizacijska infrastruktura sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. URL: https://www.aaiedu.hr/ (10.09.2020.) [2.] Microsoft Teams: Prirucnik za ucitelje. URL: https://www.carnet.hr/wp-content/uploads/2020/04/Microsoft-Teams_za_ucitelje_2_4_2020.pdf (10.09.2020.) [3.] Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. URL: https://zdravstvo.gov.hr/UserDocsImages//2020%20CORONAVIRUS//ODLUKA%20O%20PROGLA%C5%A0ENJU%20EPIDEMIJE%20BOLESTI%20COVID-19.pdf (10.09.2020.) [4.] Smjernice osnovnim i srednjim školama vezano uz organizaciju nastave na daljinu uz pomoc informacijsko-komunikacijske tehnologije. URL: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Vijesti/2020//Smjernice%20osnovnim%20i%20srednjim%20skolama%20vezano%20uz%20organizaciju%20nastave%20na%20daljinu.pdf (10.09.2020.) Strucni rad IZAZOVI MOBILNIH SPECIJALNIH I REHABILITACIJSKIH PEDAGOGA U VRIJEME ŠKOLOVANJA NA DALJINU Tina Tanacek, specijalni i rehabilitacijski pedagog Osnovna škola IV Murska Sobota Sažetak Školovanje na daljinu je za sve ucesnike donijelo dosta noviteta. Zaposleni u odgoju i obrazovanju, roditelji i ucenici su se suocili sa brojnim izazovima. Vecina zaposlenih u odgoju i obrazovanju se je našla u tom vremenu u situacijama, koje su dovele do toga da su morali preuzeti nove uloge. Medu njima smo bili i mi, mobilni specijalni i rehabilitacijski pedagozi, koji svoj posao obavljamo u brojnim školama. Usprkos tomu, da na pojedinacnoj ustanovi nismo stalno prisutni i nismo ukljuceni u sve dogadaje, uvijek je važno, da sa ostalim strucnim suradnicima redovito sudjelujemo i održavamo stalnu vezu. U situaciji kad je školovanje išlo na daljinu, je timski rad medu strucnim suradnicima bio nužna i svakodnevno utecena praksa. Rad mobilnih specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga je tako tada postao zahtjevniji, raznovrsniji i zanimljiviji. U clanku cemo prikazati rad mobilnoga specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga u vrijeme školovanja na daljinu, upoznati cemo izazove sa kojima su se u svom radu susretali. Kljucne rijeci: organizacija, sudjelovanje s roditeljima, sudjelovanje sa strucnim suradnicima, timski sudjelovanje 1. Organizacija pred pocetkom izvodenja dodatne strucne pomoci Organizacijske vještine znacajno uticu na sve vidike života pojedinca - od svakodnevnih potreba do važnijih zahtjeva. One imaju važan utjecaj na radni i ucni uspjeh. Tokom školovanja na daljinu su bile dobro razvijene organizacijske vještine još važnije za sve ucesnike (strucne radnike, roditelje i ucenike) [3]. 1.1 Raspored sati Strucnu pomoc sam pružala ne cetiri razlicite škole. U samom pocetku izvodenja škole na daljinu se je bilo potrebno najprije povezati sa svim roditeljima ucenika i strucnim suradnicima cetiri razlicite škole, u kojima radim. Najprije sam se odlucila kontaktirati ucitelje ucenika i zamoliti ih za nove prilagodene rasporede sati. Kad sam dobila njihove rasporede sam napravila raspored mojih videokonferencija. Rasporedi su bili napravljeni na osnovu prethodnih dogovora s roditeljima i uciteljima. Još jednom smo odvagali sve mogucnosti i zajedno se odlucili, na kojem podrucju bi bilo u vrijeme školovanja na daljinu potrebno nuditi dodatnu pomoc i potporu. Rasporedi su bili na nekim školama potpuno promijenjeni, kod sastavljanja rasporeda smo bili pažljivi do brace i sestara, jer neke obitelji imaju doma samo jedno racunalo. Potrebno je bilo paziti na odmore i moguca prekrivanja sati izvodaca dodatne pomoci. Kad je bio raspored gotovi provjeren sa svih strana, poslala sam ih roditeljima i ucenicima viših razreda. Svi sati dodatne strucne pomoci su se u pocetku izvodili u obliku videokonferencija i su uglavnom trajali izmedu 30 i 40 minuta. Vrijeme izvodenja dodatne strucne pomoci je bilo prilagodeno potrebama svakog pojedinacnog ucenika. Kod ucenika nižih razreda su bili sati kraci i dinamicniji. Izvodili su se u individualiziranim situacijama, znaci samo ucenik i specijalni i rehabilitacijski pedagog. Na nekim školama je postojala mogucnost da su se ucenik i specijalni pedagog prikljucili video susretu, kojega je izvodio ucitelj; slušali su obrazloženje i nakon toga ga napustili i napravili svoj dio. Tako su imali specijalni i rehabilitacijski pedagog i ucenik mogucnost još jednom ponoviti gradivo, dodatno pojasniti odredeno gradivo, postepeno rješavati vježbe i napraviti vježbe za bolje razumijevanje. 1.2 Platforme za izvodenje videokonferencija Prije pocetka izvodenja videokonferencija je bilo potrebno utvrditi koje platforme za izvodenje upotrebljavaju pojedine škole. Upotreba platformi se je razlikovala od škole do škole. Najcešce se je upotrebljavao ZOOM, neke škole su koristile i Microsoft Teams. Za upotrebu odredenih platformi sam se morala dogovoriti sa svakom školom da mi urede pristup. Na svakoj školi sam dobila identifikacijsko ime i lozinku s kojim mi je bio omogucen pristup. Isto tako sam sa svakom školom dogovorila na koji nacin cu im se prikljuciti kod konferencija i aktiva. Vecina roditelja i ucenika se je navikla na upotrebu novih nacina prenošenja znanja. Kod samog prelaska na takav nacin rada nije bilo vecih problema. Nešto poteškoca je bilo sa djecom iz socijalno lošijih sredina, jer roditelji nisu imali iskustva na podrucju informacijsko komunikacijske tehnologije. Njima je bila potrebna pomoc i podrška, trebalo im je davati precizne upute za upotrebu. Mogu potvrditi da su se roditelji nakon nekoliko mjeseci navikli na upotrebu racunala i postali vještiji u korištenju razlicitih aplikacija. 1.3 Dostup do gradiva i uputama za rad U sve cetiri škole sam sa strucnim suradnicima dogovorila pristup školskom gradivu i uputama za rad. Na nacin da su dvije škole upotrebljavale Arnes sustav web ucionica. Svaki razred i pojedini predmet je imao svoje korisnicko ime i lozinku. Jedna od škola je koristila E-asistent platformu s web ucionicom. Obzirom da nisam imala pristup, dogovorila sam da mi tjedno dostavljaju upute za rad putem elektronske pošte. Na cetvrtoj lokaciji, gdje sam izvodila dodatnu strucnu pomoc, su gradivo stavili na njihovu web stranicu. I tu sam morala dobiti ime, lozinku i kljuc za ulazak u pojedini predmet ili razred. Važno je da smo imali specijalni i rehabilitacijski pedagozi uvid u tjedni rad ucenika u razredu, iako je u tim situacijama i to teško slijediti. Nešto lakše je bilo slijediti tempu rada u razredu i tako si kvalitetnije organizirati naš rad sa ucenicima, te im brže priskociti na pomoc, kad su je trebali. 2. Izvodenje dodatne strucne pomoci 2.1 Timsko sudjelovanje sa strucnim radnicima i roditeljima U vrijeme školovanja na daljinu kljuc do uspjeha je predstavljao timski rad strucnih radnika. U strucnoj literaturi je timski rad razlicito pojmovan. Jedna izmedu teorija kaže da timski rad predstavlja grupa pedagoških radnika, koji namjerno i redovito poducavaju zajedno, da bi ucenicima pomogli kod usvajanja novog znanja. Unutar tima si moraju postaviti realne ciljeve, pripremiti plan rada, aktivno sudjelovati i evaluirati svoj rad [2]. Bez sudjelovanja i uskladivanja medusobne pomoci nama ove školske godine rad sigurno ne bi uspio. Sudjelovanje svih strucnih radnika je imalo kljucni znacaj za uspješno ukljucivanje djece s posebnim potrebama u školovanje na daljinu. Sa strucnim radnicima svih cetiriju škola u kojima sam izvodila dodatnu strucnu pomoc, sam se cula više puta tjedno. Za ucenike razredne nastave sam najcešce razgovarala sa razrednicima koji su me izvještavali o radu u razredu. Pocetkom tjedna smo se dogovorili o sadržaju rada za slijedeci tjedan. Na kraju tjedna, kad smo se culi, sam im dala informacije o radu na satovima kod mene, o opažanjima i napretku ucenika. Za ucenike predmetne nastave sam se cula sa uciteljem predmeta kod kojeg su imali dodatnu strucnu pomoc, sudjelovanje s njima je bilo slicno sudjelovanju s uciteljima razredne nastave. Razgovarali smo o gradivu za ucenje, opažanjima, napretku i problemima. Povremeno se je kod starijih ucenika trebalo cuti i sa razrednicima, koji su pomagali u rješavanju problema. Najviše problema nastalo je zbog nesudjelovanja ucenika i roditelja i nemotiviranosti za rad. Školske službe su redovito upisivale podatke o odazivu ucenika i njihovoj aktivnosti u vrijeme školovanja na daljinu. Na jednoj školi smo za to vrijeme za ucenike s posebnim potrebama i još neke ucenike odredili posebne ucitelje skrbnike. Zadaca ucitelja skrbnika je bila redovito sudjelovanje sa ucenicima i roditeljima. Nudili su im pomoc i trudili se da se ucenici ponovo ukljuce u školovanje na daljinu. Koordinirali su rad izmedu škole i obitelji i ucitelji predmetne nastave. Sa svim strucnim radnicima sam razgovarala telefonom, s nekima je komunikacija bila i putem elektronske pošte. Povremeno sam sudjelovala na konferencijama i aktivima na zahtjev pojedine škole gdje smo izmjenjivali mišljenja, dijelili iskustva i primjere iz prakse. U vrijeme škole na daljinu sam sa suradnicima razvila posebno dobar odnos. Medusobno smo si pomagali, savjetovali se i izmjenjivali gradiva za rad. Sa roditeljima sam sudjelovala tjedno. Vecina roditelja ucenika razredne nastave je prisustvovala na videokonferencijama i nudila im tehnicku pomoc. Tada sam imala priliku s njima razgovarati o izvodenju dodatne strucne pomoci i o aktualnim pitanjima. Ucenici viših razreda su na susretima sudjelovali sami, bez roditelja. Sa tim roditeljima sam se cula telefonom, povremeno su roditelji i sami pozvali i zanimali se o uspjehu škole na daljinu. Vecina roditelja je sudjelovala i motivirala svoju djecu na rad. Neki nažalost nisu prihvatili školovanje na daljinu i tu je bilo teže raditi sa djecom. Nekim roditeljima sam gradivo za rad slala elektronskom poštom. Najvažnije je, da ucenike u to vrijeme nisam opterecivala sa dodatnim zadacima. 2.2 Rad sa ucenicima razredne nastave Najprije da ponovim da je rad sa svim ucenicima bio u obliku videokonferencija. Kod plana rada sa ucenicima razredne nastave, svaki tjedan sam se cula sa razrednikom i dogovorila se za rad za slijedeci tjedan. Razrednici su me obavještavali koje gradivo ce raditi u tom tjednu. Važnu ulogu su tu imali i roditelji, koji su brinuli da ucenici svaki dan sudjeluju. Neki ucenici su bili samostalni, držali se rasporeda i sami se prikljucivali na aplikacije. Ucenici razredne nastave su uz pomoc roditelja redovito sudjelovali na satovima dodatne strucne pomoci. Za ucenike razredne nastave sam uglavnom sama pripremala gradivo, najcešce pomocu aplikacije Power Point. Kod izlaganja sam izabrala razlicite vježbe i dio gradiva za ucenje. Za pripremu gradiva sam isto upotrebljavala aplikacije Worldwall i Learning Apps. U njima možeš pripremiti radne listove, kolo vrtenja, igru pamcenja, križaljke, puzzle, kvizove i još puno drugih razlicitih aktivnosti. Važno je bilo da sam ucenicima pripremala kratke i dinamicne aktivnosti. Trudila sam se, da je nastava bila zanimljiva, ukljucivala sam kraca razgibavanja, misaone vježbe, vježbe za pažnju i koncentraciju, cemu su se ucenici veselili. Na satima dodatne strucne pomoci su sudjelovali s veseljem. I mladi ucenici su savladali rad s racunalom i uživali pri radu. Slika 15: Primjer pripremljene aktivnosti u aplikaciji Power Point (vidna percepcija - razredna nastava) 2.3 Rad sa ucenicima predmetne nastave Prilikom rada s ucenicima predmetne nastave u web ucionicama sam redovito pratila objave ucitelja, upute za rad i pripremljeno gradivo za svaki dan. Dodatno sam u web ucionicama pratila predmete za koje sam nudila strucnu pomoc. Pripremljene upute za rad bile su prilagodene ucenicima s posebnim potrebama i obojane zeleno. Na temelju uciteljevih podloga prilagodila sam gradivo, pripremila Word dokument, potražila slike i nadopisala pojednostavljeno objašnjenje. Neki ucitelji bi mi plan rada slali putem elektronske pošte. Za rad s ucenicima predmetne nastave sam morala sama posebno urediti pristup do interaktivnog gradiva, gdje sam vidjela sve knjige i radne bilježnice. Bez toga bi moj rad bio neizvediv. Tako sam gradivo otvorila na racunalu i sa ucenikom dijelila ekran, da smo istovremeno vidjeli zadatak. Ucenik je uvijek imao gradivo i u fizickom obliku i tako smo zajedno procitali i riješili zadatak. Po potrebi sam pripremila i dodatno gradivo. Na pocetku ili na kraju vježbe sam izvela krace vježbe za otklanjanje nedostataka. Ucenici su uživali uz vježbe pažnje i koncentracije i uz vježbe vidne percepcije. Rad s ucenicima predmetne nastave je bio usmjeren u savladavanje gradiva, nudenje pomoci, koju su trebali. 3. Zakljucak Zakljucili smo da školovanje na daljinu nije tako jednostavno kao što se mislilo. Za uspješno izvodenje škole na daljinu su jako važne dobro razvijene organizacijske sposobnosti svih ucesnika. Važno je redovito uspostavljanje i ocuvanje kontakata sa svim strucnim radnicima, koji uce iste ucenike i sa njima redovito timski sudjelovati. Bili smo primorani prihvatiti novi nacin rada i zbog toga smo se svi obogatili s novim znanjima, iskustvima. Ucenje na daljinu je u pocetku bilo ucenicima zanimljivo, ali kroz neko vrijeme se je pojavio otpor do ucenja, nemotiviranost za rad, nezainteresiranost i gubitak kontakata sa školskim obavezama. Nedostatak druženja u školi, koji im daje osjecaj povezanosti i ukljucenosti izazvao je neraspoloženje i demotiviranost. Za vrijeme škole na daljinu je svim ucenicima trebao razgovor, pomoc i podrška odrasle osobe [4]. Izvodaci dodatne strucne pomoci smo bili ti koji su s ucenicima s posebnim potrebama unutar individualiziranih sati uspostavili dobru komunikaciju i nudili im pomoc. Moramo biti svjesni da svi ucenici žele potvrdu za svoj rad, zato je bitno da se im nudi odgovarajucu pozitivnu povratnu informaciju, da se pohvali njihov trud, cijeni uspjehe, a prije svega s otvorenom komunikacijom nudi sigurnu i ugodnu okolinu za školovanje na daljinu [1]. 4. Literatura [1]. Brinar Huš, M. (2020). Kako ohranjati motivacijo za ucenje na daljavo. Vransko: Osnovna šola Vransko-Tabor. URL: http://www.os-vransko.si/svetovalni-koticek/kako-ohranjati-motivacijo-za-ucenje-na-daljavo (15. 01. 2021) [2]. Buckley, S. J. (2000). Team teaching – What, why and how? Thousand Oaks. London: Sage Publifications. [3]. Ganc, A. (2012). Trening organizacijskih vešcin pri ucencu z motnjo pozornosti in hiperaktivnostjo. Diplomsko delo. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [4]. Kastelic, N., Kmetic, E., Lazic, T. in Okretic, L. (2021). Kako motivirati ucence pri poucevanju na daljavo? Prirocnik za ucitelje. Ljubljana: Filozofska fakulteta Strucni rad ŠKOLSKI CASOPIS LEDINA SE PREDSTAVLJA Nataša Colja, profesorica slovenskog i teologije Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor Sažetak Naša škola, Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor (Ludvik je nadimak naše osnovne škole) i jedan od naših školskih casopisa Ledina, zadnjih godina proslavili su vrlo visoke jubileje. Naša škola napunila je velicanstvenih 145 godina, dok je školski casopis Ledina slavio svoj pedeseti rodendan. Raznim proslavama obilježili smo godišnjicu škole i pocastili njeno postojanje posebnim izdanjima školskih casopisa. Jednako tako je i casopis Ledina zaslužio svoje posebno izdanje, buduci da je napunio poštovanja vrijednih 50 godina. Povodom toga, izdan je jubilejni zanimljiv casopisni broj, dok je na spomenutu temu izraden i istraživacki rad … Kljucne rijeci: jubilej, 50. rodendan, Ledina, školski casopis 1. Ludvik nekada Osnovna škola Ludvika Pliberšeka ustanovljena je 19. listopada 1872. godine. Svecano otvaranje osnovne šole dogodilo se je 24. svibnja 1873. godine. Tada je nosila ime Volkschule Rothwein, jer je bila njemacka škola. Bila je „jednorazredna“, što znaci kako je imala samo jedan razred. Nastava je zapocela vec prvog dana svecanog otvaranja, dok je svecanost otvaranja održana u privremenoj ucionici u kuci vlasnika dvorca „Pri lipi“. Nastava se je odvijala se na njemackom, a tek djelomicno na slovenskom. Prva školska godina brojila je 94 upisana ucenika. Datum pocetka školske godine nije bio tocno odreden, vec je zapocinjao na uskršnji utorak, dok su djeca koja su napunila šest godina do uskršnjeg utorka, mogla pohadati školu. Školu su ucenici završavali sa napunjenih cetrnaest godina. U školi su ucili samo gramatiku, citanje, pravopis i beletristiku, prirodopis, pjevanje, slikanje, rucne radove, tjelovježbu i vjeronauk. Dana 12. srpnja 1873. godine postavljeni su temelji nove škole, koja je 26. lipnja 1874. godine otvorila svoja vrata. Zbog utjecaja njemackog školskog društva Schulverein, koje je željelo iskorijeniti želju Slovenaca za nastavom na slovenskom jeziku, škola je bila izrazito njemacka [1]. Slika 1: Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor nekada. 2. Što je jubilej? Jubilej je važnija obljetnica u životu, odnosno postojanju neke osobe, ustanove [2]. Ljudi slave jubileje poput rodendana, godišnjica vjencanja, imendana i slicno. Jednako tako ustanove i zgrade, koje ljudima nešto znace, slave svoje jubileje, godišnjica otvorenja, nastanka i slicno. Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor, ucenicima, uciteljima i drugim zaposlenicima te nekim mještanima, vrlo mnogo znaci. Sedmog studenog 1991. godine u potkrovlju novog odjela škole, održana je prva izložba Izložbe Ludvik, na kojoj je svoje planinske fotografije tada izložio Jaka Cop. Izložba Ludvik sve do danas svaki mjesec, izlaže fotografije te druge izložbene predmete raznih osoba i društava. Umirovljeni ucitelji veoma se rado sjecaju trcecih koraka djece koja trce školskim hodnicima, dok su neki od tih ucenika kasnije i sami postali ucitelji naše škole. Ovo je posebno istaknuto prilikom školskih predstava, odnosno otvorenja izložbi u okviru Izložbe Ludvik. Na te svecane dogadaje uvijek su pozvani i umirovljeni 'Ludvici', koji se u školu uvijek rado vracaju. Slika 2: Proslava 145. godišnjice škole. 3. Ludvik danas Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor danas je moderna devetogodišnja škola sa suvremeno opremljenim ucionicama i spada medu modernije osnovne šole u Sloveniji. Pohadaju je sva djeca školskog uzrasta iz naselja Radvanje i okolice. Ucenici sjedaju u školske klupe sa navršenih šest odnosno sedam godina, a napuštaju ih sa cetrnaest ili petnaest godina. Našu školu svake godine pohada otprilike 560 ucenika i u njoj poucava velik broj ucitelja. Ravnateljica naše škole je Lidija Todorovic. Naša škola ima oko devet tisuca kvadratnih metara vanjskih površina, koje obuhvacaju u prvom redu razlicite objekte za športski odgoj, šest trkacih staza, veliko nogometno igralište, igralište za košarku, odbojku te velike zelene površine, namijenjene uglavnom ucenicima nižih razreda, koji pohadaju produljeni boravak popodne u školi. Naša šola ima i veliko parkiralište za ucitelje i druge zaposlenike naše škole, roditelje koji svako jutro dovode svoju djecu. Parkiralište je namijenjeno i ucenicima viših razreda koji u školu dolaze svojim romobilima, ali i za one ucenike koji biciklima dolaze u školu. Narancasta je boja naše škole, u toj boji su svi školski natpisi, službene Ludvikove majice, kišobrani i druge školske stvari [3]. U unutrašnjosti škole nalaze se tri ucionice za prve, druge, trece, cetvrte i pete razrede, ucionica za kemiju, glazbenu umjetnost, povijest, fiziku, zemljopis, likovnu umjetnost, biologiju i prirodoslovlje te domacinstvo, informaticka ucionica s velikim naprednim racunalima, ucionica za tehniku i tehnologiju te dvije ucionice matematike, jedna za nastavu engleskog te dvije za nastavu slovenskog jezika. Uza sve ucionice, škola ima i školsku knjižnicu, u kojoj ucenici i ucitelji mogu besplatno posudivati slovensku i stranu literaturu. U školi su i mnogi uciteljski kabineti, toaletni prostori, uciteljska zbornica, kuhinja s blagovaonicom, mala i velika dvorana za tjelovježbu. Slika 3: Osnovna škola Ludvika Pliberšeka Maribor danas. Ucenici od prvog do devetog razreda mogu sami odabirati izmedu trideset izvannastavnih aktivnosti. Od cetvrtog do devetog razreda mogu odabrati i dodatne neobvezne izborne predmete poput umjetnosti, športa, francuskog jezika, tehnike, dok ucenici zadnje trijade moraju odabrati barem dva školska sata izbornih predmeta tjedno. Uz postojece obvezne jezike engleskog i slovenskog, ucenici se mogu izobraziti i u njemackom te francuskom jeziku. Krajem druge i trece trijade ucenici polažu test koji se naziva nacionalno provjeravanje znanja i koje se provjerava u svim slovenskim školama. Naša škola s ucenicima sudjeluje na mnogim takmicenjima, od onih športskih, literarnih, matematickih, prirodoslovnih i drugih takmicenja. Doista, svaki ucenik može postignuti lijepe uspjehe na svom podrucju. Ucenici sudjeluju i kod citalackih znacaka na nacin da kod slovenskog i engleskog jezika, za postignutu citalacku znacku krajem školske godine, dobiju priznanje svakog razreda ili književnu nagradu. Posebnost škole Prešernov je natjecaj, koji na našoj školi ima dugogodišnju tradiciju. Svaku školsku godinu školska komisija objelodani novu temu, na koju ucenici od prvog do devetog razreda kreiraju na likovnom ili literarnom podrucju. Najbolji ucenici iz svakog razreda dobiju Prešernovo priznanje, dok najbolji literarni, likovni radovi, ali i radovi na podrucju fotografije te videa, dobivaju Prešernovu nagradu. Ta nagrada je obicajno krasna knjiga. Škola se odlikuje sa tri razlicita školska casopisa. Prvi je Ludvik preporucuje, kojeg stvaraju clanovi Ludvik izvještava i namijenjen je svim ucenicima i uciteljima naše školi te ga dobivaju svaki mjesec. Drugi naš casopis je Ledinica, koju na razrednom stupnju stvaraju mladi ucenici koji pohadaju vannastavne aktivnosti mladi novinar. Ledinu stvaraju i u njenom nastanku sudjeluju clanovi obveznog izbornog predmeta školsko novinarstvo i ostali ucenici naše škole svojim literarnim i likovnim prilozima. Oba casopisa, Ledina i Ledinica, ne izlaze svaki mjesec kao što izlazi Ludvik izvještava, vec tri do cetiri puta tokom školske godine, dok ponekad izade i pokoji vanredan broj, poput Ludvik pita. Slika 4 : Naslovnice školskog casopisa Ledina. 4. Školski casopis Ledina se predstavlja 4.1. Ledina nekada Ucenici su školski casopis Ledina poceli izdavati vec davne 1968. godine, što znaci kako je Ledina navršila poštovanja vrijednih 50 godina. Isprva su je izdavali ucenici od petog do osmog razreda i nazvali su je Cvetje. U njoj su na pocetku bile objavljivane ponajprije jednostavne stvari, poput raznolikih clanaka o razlicitim dogadanjima te o posebnim i važnim dogadajima, pjesmama koje su napisali ucenici i crteži te fotografije. Cvetje je izlazilo samo jednom godišnje, obicajno pocetkom školske godine ili za Božic. Školski casopis polagano je mijenjao svoj oblik, umjesto pjesmica i crteža te kratkih eseja, ucenici su pisali i razne rubrike te ju dopunjavali, usavršavali. Ucenici su se potom odlucili promijeniti ime Cvetje i školski casopis nazvali novim imenom - Ledina. Ovo ime dano je zbog toga što su na tom podrucju nekada orali ledinu. Casopis je polagano zapoceo pridobivati sve jace literarno i casopisno oblicje, postao je likovno bogatiji, s više crteža i fotografija, koje su postajale i tehnicki naprednije. S vremenom, iz jednog jednostavnog školskog casopisa, kojeg su objavljivali ucenici tek za zabavu i vježbanje svojih literarnih i likovnih sposobnosti, promijenio se je u casopis sve slicniji pravom casopisu, kojeg izdaju odrasli, profesionalni pisci. Tako je Ledina medu ucenicima radvanjske škole postajala sve omiljenija, a stoga jedan broj u školskoj godini više nije bio dovoljan. Svake školske godine zapocelo je izdavanje cetiri redovna broja, jesenskog, zimskog, proljetnog i ljetnog broja te posebnog broja Božicne, Karnevalske Ledine, Valentinove i slicno. Školski casopis stvarali su samo stariji ucenici tada osmogodišnje škole i to ucenici od petog do osmoga razreda, i koji je bio primjeren za sve citatelje od prvog do osmog razreda. Vrlo rado su je citali i roditelji, bake i djedovi te ucitelji [4]. 4.2. Ledina danas Ime školskoga casopisa još uvijek je jednako. Ledinu izdaju stariji ucenici naše škole, ucenici od sedmog do devetog razreda (zadnja odnosno treca trijada), koji pohadaju obvezni izborni predmet školsko novinarstvo, ali i ostali ucenici naše škole sa svojim literarnim i likovnim clancima. Mentorica tog izbornog predmeta sam sama, dakle uciteljica Nataša Colja. Kao nekad, Ledina ima cetiri redovna izdanja: jesensko, zimsko, proljetno i ljetno. Uz to ima i neka prigodna izdanja, primjerice oko Nove godine, Uskrsa, i slicnih dogadaja. Sadržaj Ledine vrlo je bogat, sadrži mnogo slikovnog materijala, medu koje spadaju fotografije i likovni predmeti ucenika, izvorne pjesme te clanci, nastali pod perima naših ucenika, razne intervjue s radnicima škole, roditeljima poznatih osoba, nagradne križaljke i kvizove, kod kojih je moguce osvojiti razlicite zabavne i korisne nagrade. Postala je vrlo omiljen školski casopis, svako izdanje narucuje velik broj mladih ali i starijih ucenika, citaju je radnici naše škole i roditelji. Ledina ima više rubrika, medu koje spadaju i športska rubrika, rubrika slavnih, rubrika s glazbom i druge. Ucenici koji pohadaju školsko novinarstvo i mnogi drugi ucenici, ispunjavaju stranice Ledine svojim stvaralackim žarom, clancima, crtežima ili drugim likovnim kreacijama. Za njihov rad važan je i mentor, koji brine za to da je rad na casopisu raspodijeljen, povezan, pravovremeno predan te da sadržaj Ledine ne zamre. Tako se i tiskanje Ledine mora se dogoditi baš u pravo vrijeme. Slika 5: Naslovnica jubilejnog broja casopisa Ledina. 5. Zakljucak Pedeset godina koje je napunila Ledina, prožete su mnogim promjenama: od samog naslova, nacina pisanja, sadržaja ali i onih koji su je stvarali. Ledina postoji prvenstveno zato da ucenicima pomaže otkriti njihovu strast za pisanjem i u njima buditi kreativnost. One koji je citaju nasmijava i nadahnjuje za stvaranje, potice ih da se i sami možda jednom pridruže školskom novinarstvu. Ostane li Ledina i dalje tako omiljena i popularna, uvijek ce postojati dobrovoljci koji ce željno sudjelovati u njenom nastajanju i stoga ce ovaj casopis slaviti još mnogo jubileja. 6. Literatura [1.] Pristovnik, A. (2005). Kronika šole v Radvanju. Maribor: Osnovna šola Ludvika Pliberška Maribor. [2.] Slovar slovenskega knjižnega jezika. Pridobljeno 22. 3. 2021., dostupno na http://bos.zrc-sazu.si/cgi_new/neva.exe?name=ssbsj&expression=jubilej. [3.] Mlaker, T. (2019). Oranžna jubileja v Radvanju. [4.] Pungartnik, S., Lešnik, L. (1998). Že 30 let: prej cvetje, zdaj Ledina. Maribor: Šolski razgledi. [5.] Fotografije: školski i osobni arhiv. Strucni rad OBLICI RADA I OCJENJIVANJA TIJEKOM EPIDEMIJE COVID-19 Maja Krajnc Srednja elektro-racunalniška šola Maribor Sažetak U proljece 2020. godine velik broj djece školske dobi u Europi i širom svijeta na nekoliko je tjedana prešao na obrazovanje na daljinu. Potonje se zatim ponovilo u drugom valu u jesen iste godine. Dok su u proljece 2020. mnogi ucitelji pomagali jedni drugima u samoobrazovanju u vezi s provedbom obrazovanja na daljinu, ususret jesenskom valu, škole su pripremale sustavne treninge za pedagoško osoblje i osposobljavale ucenike za upotrebu razlicitih elektronickih alata. Važno je da su ucitelji svjesni da nije moguce jednostavno prenijeti proces ucenja iz ucionice u internetsko okruženje. Svrha našeg istraživanja bila je ispitati koje oblike rada i procjenu udaljenosti ucitelji najcešce koriste i kako ucenici najcešce dobivaju povratne informacije. U studenom 2020. 62 srednjoškolska ucitelja odgovorila su na pitanja o oblicima provedbe obrazovanja na daljinu tijekom dva vala pandemije, pružajuci povratne informacije ucenicima i procjenjujuci njihovo znanje. Dobre dvije trecine (69 %) anketiranih ucitelja izvijestilo je da je barem pola sata provodilo u obliku videokonferencija. Najveci udio nastavnika (47 %) daje povratne informacije ucenicima kroz ocjenu predanih zadataka u internetskim ucionicama. Nešto manje od dvije trecine (60 %) ucitelja namjerava usmenim ocjenjivanjem postici barem jednu ocjenu. Rad završava nekim prijedlozima za rad nastavnika na daljinu. Kljucne rijeci: COVID-19, metode rada, videokonferencije, povratne informacije, evaluacija 1. Uvod U proljece 2020. godine, kao rezultat mjera za borbu protiv pandemije covida-19, velik broj djece školske dobi u Europi i širom svijeta prebacio se na obrazovanje na daljinu na nekoliko tjedana. Izmedu zemalja postojale su razlike u opsegu i vremenu zatvaranja škola, ali globalno je više od 1,2 milijarde ucenika ostalo izvan ucionica u 186 zemalja, a rad je poceo u pravilu kod kuce [7]. Kako su se zatvaranja škola u proljece dogodila iznenada i neocekivano, ucitelji širom svijeta suocili su se s izazovom kako ucinkovito primijeniti obrazovanje na daljinu. Vecina nastavnika u osnovnim i srednjim školama još nije imala iskustva s obrazovanjem na daljinu. Prema predvidanjima, škole u mnogim zemljama na jesen su ponovno prešle na obrazovanje na daljinu. Kako je uglavnom bilo predvideno zatvaranje škole na jesen, prije drugog vala mnogi su ucitelji pohadali treninge i radionice o upotrebi razlicitih e-alata i kako poducavati ucenike o njihovoj uporabi. 2. Obrazovanje na daljinu Pojmovi poput internetskog ucenja, otvorenog ucenja, racunalom posredovanog ucenja odnose se na sposobnost korištenja racunala povezanog na mrežu koja omogucuje ucenje s bilo kojeg mjesta, bilo kad i bilo kojim tempom [1, 2]. Za ucinkovito ucenje na daljinu, ucitelj mora prilagoditi metode poucavanja. Jedna od promjena je prilagodba trajanja jedinica ucenja na daljinu sposobnostima ucenika, posebno vremenskom opsegu rada i ucenja na racunalu. Duljina nastavne jedinice za osnovnoškolce ne bi trebala prelaziti 25 minuta, a za srednjoškolce ne duže od 40 minuta. Sudjelovanje ucenika i ucenika u procesu ucenja može se poboljšati pedagoškim pristupima koji odgovaraju studentskim interesima i kognitivnim sposobnostima, ukljucujuci upotrebu grupnih rasprava, uzajamnu pomoc i vršnjacku procjenu od strane ucenika. Savjetuje se da ucitelji trebaju koristiti razne alate za pružanje povratnih informacija, posebno koristeci one koji roditeljima nece predstavljati dodatni teret, npr. pružanjem povratnih informacija nastavnika svojoj djeci [8]. Ucitelj bi trebao ukljuciti ucenike u provedbu lekcije, poticati ucenike da postavljaju pitanja i raspravljaju, a time i poticati aktivno sudjelovanje ucenika u nastavi. Pitanja ucitelja trebala bi biti izazovna za ucenike i motivirati ih za ucenje [5]. U Sloveniji se prvo zatvaranje osnovnih, srednjih i visokih škola dogodilo u ožujku 2020. Školska godina 2020./2021. u Sloveniji je ponovno zapocela nastavom u školama, ali uz razmatranje mjera za sprecavanje širenja epidemije, npr. nošenje maski, društvene distance i predavanja izvodili su se gotovo iskljucivo u kucnim ucionicama. Sredinom listopada srednje škole i visokoškolske ustanove ponovno su prešle na obrazovanje na daljinu, a nakon jesenskih praznika u studenom osnovne škole uvele su obrazovanje na daljinu. Instruktori i preporuke koje su krajem ožujka pripremili Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta (MIZŠ) i Nacionalni zavod za obrazovanje Republike Slovenije pomogli su nastavnicima da daljinski planiraju svoj rad. Izmedu ostalog, u preporukama se navodi da bi ucitelji trebali svakodnevno objavljivati sadržaj djela (npr. nastavni materijal, zadaci, upute za izvodenje nastavnih zadataka i njihovo predavanje) na web mjestu predmeta ili u internetskoj ucionici. Takoder se savjetuje da razrednici trebaju izvoditi nastavu u obliku videokonferencija, jer ce to uspostaviti kontakt s ucenicima i istovremeno omoguciti kontakte izmedu ucenika [3]. U jesen su upute Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa i Nacionalnog zavoda za obrazovanje Republike Slovenije dopunjene knjižicom koja opisuje razlicite planirane modele obrazovanja u školskoj godini 2020/21. Kao dio modela ucenja na daljinu, gore navedene upute dopunjene su preporukom da ucitelj treba obratiti pažnju na video objašnjenja gradiva, kako uživo, tako i u obliku unaprijed snimljenih objašnjenja. Preporuke dodatno navode da se ucenje na daljinu ne smije ograniciti na uciteljevo slanje materijala, zadataka i uputa o tome koje bi gradivo ucenici (sami) trebali obraditi ili što uciniti [4]. 2.1. Metoda 2.1.1. Uzorak Studija je obuhvatila 62 srednjoškolska ucitelja koji predaju u srednjoškolskim, srednjoškolskim i strukovnim programima. 2.1.2. Mjerni instrument Ucitelji su internetsku anketu u mrežnom alatu 1ka ispunili u studenom 2020. godine, u cetvrtom tjednu provodenja obrazovanja na daljinu u drugom valu epidemije. Istraživanje je obuhvatilo 16 pitanja, od kojih je 15 bilo zatvorenih, a jedno otvoreno. Pitanja su se odnosila na nacine rada tijekom obrazovanja na daljinu, pružanje povratnih informacija ucenicima i uciteljeve procjene znanja. 2.3. Rezultati Grafikon 1: Broj sati koje ucitelji provode „ uživo ” putem videokonferencija Grafikon 1 pokazuje da vecina ucitelja (42 %) provodi više od polovice svojih sati putem videokonferencija, dok 27 % na taj nacin provodi sve pedagoške sate. 23 % ucitelja izjavilo je da ne provodi videokonferencije. Grafikon 2: Nacini pružanja povratnih informacija studentima o njihovom radu Grafikon 2 pokazuje da najveci udio nastavnika (47 %) ucenicima najcešce daje povratne informacije ocjenjujuci njihove zadatke u internetskoj ucionici, a 36 % ucitelja daje povratne informacije ucenicima izravno putem videokonferencije. Grafikon 3: Metode ocjenjivanja (u %) koje nastavnici koriste kada rade na daljinu Grafikon 3 pokazuje da 60 % ucitelja namjerava usmeno ocjenjivati ucenike putem videokonferencija. Kvizovima ce 58 % nastavnika ocjenjivati svoje znanje, a 38 % ocjenjivat ce seminarske radove i provoditi pisanu ocjenu znanja. 2.4. Rasprava Rezultati našeg istraživanja pokazuju da vecina ispitanih ucitelja provodi barem odredeni dio nastavnih sati u videokonferencijama, omogucujuci tako ucenicima usmeno objašnjenje „ uživo ”. Studenti dobivaju povratne informacije prvenstveno kroz nastavnikovu ocjenu zadataka u ucionici na mreži. Ucitelji uglavnom kombiniraju videokonferencije i mrežne zadatke u svojim ucionicama. Dakle, oni nisu ograniceni na jednu metodu koja (takoder sa stajališta ucenika) pridonosi ucinkovitosti pruženog materijala. Iako je vjerojatnije da ce neki studenti zakazati rasporede videokonferencija uživo, drugi studenti radije rasporeduju svoj posao tijekom dana, odvoje vrijeme da procitaju upute i objašnjenja po potrebi, pronadu više informacija na internetu i rješavaju zadatke odgovarajucim tempom. U otvorenom pitanju ucitelji su uglavnom izražavali zabrinutost i zabrinutost u vezi s provedbom i objektivnošcu procjena, npr. da dobivanje ocjena bez video kamera, koje bi ucenika prikazivale tijekom provjere znanja, nije objektivno, da je pismenu procjenu udaljenosti izuzetno teško izvesti, da nastavnicima nedostaju konkretnije smjernice za pisanu procjenu udaljenosti, a izrazili su i želju za pismenim ocjenjivanjem u školi. Navedene zabrinutosti ucitelja uglavnom su opravdane jer još nisu dobili konkretne upute u vezi s ocjenjivanjem znanja od strane Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture u vrijeme školske ankete. Dva tjedna nakon ankete Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa usvojilo je odluku prema kojoj ce se u školskoj godini 2020./2021. Održati samo jedna konferencija o ocjenjivanju, a smanjen je i broj potrebnih ocjenjivanja. Istodobno s odlukom Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture, Zavod Republike Slovenije za obrazovanje pocetkom prosinca 2020. izdao je preporuke u vezi s tijekom ocjenjivanja, u okviru kojih se npr. uciteljima srednjih škola, izmedu ostalog, predlaže da se (u slucaju) ocjenjivanja koristi uglavnom usmeno ocjenjivanje (npr. unaprijed najavljeno ocjenjivanje u nazocnosti malog broja ucenika), ocjenjivanje proizvoda (npr. rad na projektu, seminarski zadaci, izvještaji, eseji). U slucaju pismenog ocjenjivanja, nastavnicima se uglavnom preporucuju zadaci koji daju krace esejisticke odgovore na pitanja koja zahtijevaju integraciju studentskog znanja, dulje pisane sastave itd. [6]. Školama ostaje odredena razina autonomije u provodenju preporuka. Stoga su neke srednje škole odlucile da nece ocjenjivati ucenike tijekom ucenja na daljinu, vec da ce znanje procijeniti tek nakon povratka ucenika u školu, druge ce usmeno i ocjenjivanje proizvoda provoditi tek nakon povratka u školu. Medutim, u nekim je školama odluku o metodama ocjenjivanja prepustio uciteljima, a kljucno je koordiniranje pojedinih razrednika kako ne bi bili preoptereceni tijekom obrazovanja na daljinu ili nakon povratka ucenika u školu. 3. Zakljucak U proljece 2020. godine, kao rezultat mjera za borbu protiv pandemije covida-19, velik broj djece školske dobi u Europi i širom svijeta na nekoliko je tjedana prešao na obrazovanje na daljinu. Potonje se zatim ponovilo u drugom valu u jesen iste godine. Dok su mnogi ucitelji u proljece 2020. pomagali jedni drugima u samoobrazovanju u vezi s provedbom obrazovanja na daljinu, ususret jesenskom valu, škole su za ucitelje pripremale sustavne treninge za korištenje razlicitih elektronickih alata za obrazovanje ucenika. Ministarstvo obrazovanja, znanosti i kulture takoder je imalo vremena za pomoc i opremanje škola, kao i nastavnici i ucenici koji kod kuce nisu imali odgovarajucu opremu, a mogli su unajmiti racunala, tablete i drugu tehnicku opremu. No premda je odgovarajuca tehnologija preduvjet da bi se ucenje na daljinu uopce moglo primijeniti, stvarna ucinkovitost obrazovanja na daljinu ovisi o brojnim cimbenicima, ukljucujuci metode rada koje ucitelji koriste u novonastaloj situaciji, komunikaciju izmedu ucitelja i ucenika, povratne informacije. informacije koje su dobili ucitelji i studenti, motivacije ucenika za ucenje itd. Samo uzimajuci u obzir razlicite aspekte procesa ucenja na daljinu bit ce ucinkovit – postici ucenje, socijalizaciju i druge željene ciljeve rada s mladima. 4. Popis literature [1] Cojocariu, V. M., Lazar, I., Nedeff, V., & Lazar, G. (2014). SWOT analysis of e-learning educational services from the perspective of their beneficiaries [2] Dhawan, S. (2020). Online Learning: A Panacea in the Time of COVID-19 Crisis [3] Izvajanje izobraževanja na daljavo v izrednih razmerah. URL: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/2020-03-27-navodila-za-ravnatelje_ss_26032020.pdf (18. 11. 2020) [4] Kustec, S.; Logaj, V.; Krek, M.; Flogle, A.; Truden Dobrin, P.; Ivanuš Grmek, M. (2020). Vzgoja in izobraževanje v Republiki Sloveniji v razmerah, povezanih s covid 19 [5] Mahmood, S. (2020). Instructional Strategies for Online Teaching in COVID-19 Pandemic [6] Priporocila za preverjanje in ocenjevanje znanja v srednji šoli v casu izvajanja pouka na daljavo. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Novice/Koronavirus-2020/Priporocila-Zavod-RS-za-solstvo_SS.pdf (18. 11. 2020) [7] The COVID-19 pandemic has changed education forever. This is how. URL: https://www.weforum.org/agenda/2020/04/coronavirus-education-global-covid19-online-digital-learning/ (16. 11. 2020) [8] UNESCO COVID-19 Education Response. URL: https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000373305?posInSet=2&;queryId=N-8ea77989-29de-4ff3-997c-eaddc678be5b (17. 11. 2020) Strucni rad NAUCIMO UCENIKE PREŽIVJETI SAMOSTALNO Boris Györköš OŠ Franceta Prešerna Maribor Podružnicna šola Staneta Lenardona Razvanje Razvanjska cesta 66, 2000 Maribor Sažetak: Djecu smo ucili prakticnog rada, kako živjeti i preživjeti samostalno. Ako želimo nešto proizvesti ili pripremiti zdrav obrok, moramo uložiti mnogo rada. S ukljucivanjem ucenika u proizvodnju i preradu plodova usmjeravamo njihovo pozornost i na ocuvanje prirode. Obradivanje zemlje i proizvodnja hrane mora se prenositi iz generacije u generaciju. Kod djece i roditelja moramo opet probuditi svijest, da to znanje treba sacuvati. Tako prenosimo znanja, vještine, pozitivan odnos prema prehrani i zadovoljstvo zbog zdravijeg nacina života na clanove svoje obitelji. Time jih oslobadamo sustava prehrambene ovisnosti. Kljucni pojmovi: Prakticni rad, preživjeti samostalno, obradivanje zemlje, prehrambena ovisnost, sacuvati znanja, zdrav nacin života 1. UVOD Ove smo školske godine u našoj školi u Razvanju, podružnici Osnovne škole Franca Prešerna Maribor, proveli projekt NAUCIMO UCENIKE – KAKO ŽIVJETI I PREŽIVJETI SAMOSTALNO. Djecu smo željeli nauciti prakticnom radu, kako živjeti i preživjeti samostalno. Znanje su im prenosili roditelji, djedovi i bake, mještani, ucitelji, strucni suradnici. Ucenici su spoznali da treba uložiti mnogo rada ako se želi nešto proizvesti i želi li se pripremiti zdrav obrok. Rezultatima svojega rada možemo biti zadovoljni. Nama uciteljima u današnjem nacinu poucavanja za život nedostaje generacijsko prenošenje znanja i vještina, pogotovo onih posve obicnih, svakodnevnih, koja bi ucenicima omogucila samostalni život. Mislimo da bi svojim osobnim konkretnim radom djeca/ucenici mogli lakše oblikovati svoj odnos prema prirodi, vocu, povrcu i prehrani. Oni ce radeci poželjeti zdrave plodove iz prirode, s ciste zemlje, iz cistoga okoliša. Ukljucenost djece/ucenika u proizvodnju i preradu plodova u zdrave i hranjive obroke usmjerava njihovu pozornost na ocuvanje prirode: tako se problematike ocuvanja cistoga planeta nece sjetiti samo prigodom obilježavanja Dana Zemlje, citajuci razlicite letke predizbornih obecanja, i sadržaje iz udžbenika, nego ce svakodnevno pokazivati pozitivan odnos prema cistom okolišu, bit ce to dio njihova uobicajenog ponašanja. Nažalost, znanje povezano s obradivanjem zemlje i proizvodnjom hrane koje se stoljecima prenosilo iz generacije u generaciju neposrednim radom domacih obiteljskih zajednica, u suvremenom društvu odjednom je gotovo odbaceno i krajnje je vrijeme da i kod djece opet probudimo svijest da to znanje treba sacuvati. Roditelje svojih ucenika i ucenike cesto upozoravam da je itekako bitno da barem nekoliko puta tjedno kod kuce skuhaju rucak. Povremeno u kuhanje neka budu ukljucena i djeca. Tako prenosimo znanja, vještine, pozitivan odnos prema prehrani i zadovoljstvo zbog zdravijeg nacina života na clanove svoje obitelji. Time ih oslobadamo sustava prehrambene ovisnosti. Prije nekoliko godina jedan me od dobro situiranih roditelja zamolio za savjet koja bi dodatna znanja mogao ponuditi svojoj djeci. Predložio sam mu da nedaleko od kuce kupi mali vrt na koji neka postavi manju drvenu kucicu. Zajedno s djecom neka uce uzgajati svoje povrce; s obzirom na razdoblje u kojemu živimo, osobno proizvedena hrana znacit ce i komadic zdravlja. Nekoliko gredica na vrtu povezalo je obitelj, ucili su svi. Rad na vrtu predstavljao je i druženje i zadovoljstvo. Ovi su mi roditelji i nakon nekoliko godina zahvalni na savjetu. Ovakvo neposredno, svakodnevno znanje zbog mnogih je razloga korisno i dragocjeno i vrlo prakticno – proizvodnja hrane jeftinija je od kupovanja hrane, a ono što se proizvede vlastitim rukama, zdravije je. Znanje koje steknu u djetinjstvu ucenici ce moci nadograditi, obogatiti. Zadovoljni ljudi mogu biti najvece bogatstvo u našemu okruženju! U pripremu, organizaciju i, naravno, provedbu projekta NAUCIMO UCENIKE – KAKO ŽIVJETI I PREŽIVJETI SAMOSTALNO sa zadovoljstvom smo zajedno krenuli svi zaposlenici škole, a ukljucili smo i roditelje, djedove i bake, mještane … i, naravno, ucenike naše podrucne škole. Rijecju i fotografijom nastojat cemo vam predstaviti rad radionica koje smo proveli u školi od kolovoza do studenog 2020. Radionica kuhanja marmelade iz ekovocnjaka Za vrijeme ljetnih praznika skupina od nekoliko ucenika, roditelja, kuharice, vanjskih suradnika i ucitelja na školskom je dvorištu pobrala plodove šljiva, šljive su oprali, izvadili koštice i uz stalno miješanje kuhali marmeladu. Marmeladu smo prelili u ciste staklenke, zatvorili ih i opremili naljepnicama koje smo tijekom kuhanja sami izradili. Buduci da je ostalo još malo ocišcenih šljiva, savili smo ih u lisnato tijesto, posipali krušnim mrvicama i ispekli štrudlu od šljiva kojom smo se na kraju osladili. Trebalo je malo volje i malo vremena da svi budemo sretniji i zadovoljniji. U radionicama smo spojili ugodno s korisnim. Slika 16. Skupljanje šljiva u školskom vocnjaku Slika 17. Šljive smo oprali i izvadili koštice Slika 18. Marmelada se kuha Slika 19. Marmelada se kuha Branje voca u eko školskom vocnjaku i spremanje voca U mjesecu rujnu, kad su sazrele jabuke u školskom vocnjaku, ucenici su se zajedno s uciteljima pobrinuli da se one pravovremeno uberu i spreme. Pažljivo smo ih polagali u male sanduke da se ne natuku. Namijenili smo ih trenutnoj potrošnji jer ucenici u našoj školi jako vole jesti voce. Slika 20. Pažljivo otrgnemo jabuku i odložimo ju u sanduk. Slika 21. Doista socne jabuke! Sadnja ekovocnjaka u našoj podrucnoj školi Razvanje Najprije smo iskopali i uklonili bolesne vocke i one koje su se osušile. Kod izbora vocaka mislili smo i na to da novoposadene vocke budu što otpornije na razlicite bolesti, da donose socne i slatke plodove te da dozore u jesensko vrijeme kad smo vec svi u školi. Tako cemo moci jednostavno ubrati plodove sa stabla i pojesti ih. Slika 22. Kako pravilno posaditi jabuku? Slika 23. U slozi je moc – ucenici,djedovi i bake Priprema soka od jabuka, priprema jabucnih kuglica Svježi sokovi iznimno su korisni za naše zdravlje i za osjecaj našega zadovoljstva, ali njihova priprema pošteno uprlja kuhinju. Svoju improviziranu kuhinju postavili smo jednostavno na otvorenom. Domace neprskane jabuke koje smo ubrali u školskom vocnjaku narezali smo na manje komade i istisnuli ih u pravoj staroj drvenoj preši. Rezultat je bio odlican i osvježavajuci jabucni sok punoga okusa koji su ucenici sa zadovoljstvom popili. U drugoj improviziranoj kuhinji ucenici su pripremali socne prijesne jabucne kuglice. Pripremljene su na jedan, dva tri, naravno, po receptu: Za 50 kuglica trebaju nam 4 šalice suhih jabuka, 2 šalice datulja, 4 svježe jabuke, 200 g mljevenih oraha, 2 cajne žlicice vanilin šecera (po želji). – Sve sastojke rucno smo miješali tako dugo dok smjesa nije omekšala. Od mase smo izradivali kuglice. Socne i osvježavajuce. [1] Slika 24. Jabucni sok istekao je iz preše. Slika 25. Jedan, dva, tri i jabucne kuglice su tu. Pecenje prekomurske gibanice Ucenici su pekli prekomursku gibanicu koja je blagdansko i obredno jelo. Najprije je ucitelj Boris ucenicima predstavio recept i postupak pripreme slastice. Uslijedila je priprema cetiriju nadjeva (od maka, oraha, sira i jabuka) te slaganje nadjeva u pekac. Poslije cetrdeset minuta pecenja zamirisalo je iz pecnice. Slasticu smo razrezali na pedeset komada i njome pocastili sve ucenike naše podrucne škole i, naravno, ucitelje i kuharicu. Okus i miris prekomurskih specijaliteta uljepšao je uobicajeni školski dan. Slika 26. Zal riba jabuke, Marcel i Jaka ih gule. Slika 27. Mihael i Nika dodaju jabucni nadjev. Slika 28. Prekomurska je gibanica pecena. 2. ZAKLJUCAK Mislimo da je s obzirom na svrhu i ciljeve projekta najvažnije sljedece: djeca su tijekom rada na projektu bila zadovoljna! Prakticna znanja o radu u vrtu i vocnjaku bitan su temelj za mogucnost samostalnosti, a šire možemo reci i da pridonose održivom razvoju. Šteta je da u trgovackim centrima kupujemo voce i povrce, koje doduše marketinški oglasi promoviraju kao domace, lokalno, a kod kuce imamo neobradeni vrt ili vocnjak u kojima ne znamo ni raditi! Ucenje ovih obicnih radnih vještina – i to je dio odgoja i škole za život. 3. LITERATURA [1.] Vehovar, D. (1988), Kuhinja za krizne case; Sladke jedi, samozaložba, Ljubljana, 1988 Strucni rad IDENTIFICIRANJE SPOSOBNIJIH UCENIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI Maja Obrenovic Ovcar OŠ Frana Roša Celje, Cesta na Dobrovo 114, Celje Sažetak Poticajno okruženje za ucenje ima velik utjecaj na razvoj i talent. Samo kvalitetni poticaji za ucenje mogu omoguciti razvoj sposobnosti ucenika u ucionici u skladu s njihovim predispozicijama. Zadatak ucitelja je prilagoditi aktivnosti u ucionici sposobnostima ucenika tako da ih razvijaju u potpunosti. Mora im osigurati odgovarajuce uvjete za odgoj i obrazovanje prilagodavanjem njihovih sadržaja, oblika i metoda rada. Prikladno i kvalitetno planiranje nastave takoder ukljucuje prepoznavanje nadarenih ucenika. Istraživanja pokazuju da daroviti ucenici imaju odredene osobine licnosti koje se ne mogu naci kod drugih ucenika ili su izraženije kod nadarenih ucenika. Takve studente treba identificirati što je prije moguce kako bi im se mogli pružiti primjereniji uvjeti za razvoj. Daroviti ucenici koji su pokazali izvanredna postignuca ili imaju potencijala u intelektualnom, kreativnom, posebno akademskom, voditeljskom ili umjetnickom podrucju trebaju uz redoviti školski program prilagodene programe i aktivnosti. Kljucne rijeci: igra, talent, osnovna škola, ucenici. 1. Uvod Ujednacena definicija talenta ne može se naci u strucnoj literaturi. Talent se ocituje u raznim oblicima i rasponima. Najcešce kažemo da su talentirani ucenici oni koji ili u vrticu ili u školi pokazuju visoke potencijale ili. postignuca u intelektualnom, kreativnom, posebno akademskom, menadžerskom i / ili umjetnickom podrucju. To znaci da talentiranima smatramo i one s stvarno visokim postignucima, kao i one koji imaju samo potencijal za iznimna postignuca. Talent se razumijeva kao zbroj urodenih i stecenih cimbenika koji omogucuju natprosjecne stvarne ili latentne, osobno ili društveno korisne tvorevine u jednom ili više podrucja. 2. Središnji dio Za visoke opce sposobnosti, koje omogucuju postizanje izvrsnih rezultata, obicno koristimo izraz "talent", a za visoko specificne sposobnosti izraz "talent". O talentu govorimo kada ucenik postigne iznimna postignuca u pojedinim podrucjima (npr. Glazba, umjetnost). Da bi ucenik mogao izraziti svoje sposobnosti, važno je da ima razvijene radne navike, ustrajan je i prima roditeljsku potporu. Škola tim ucenicima pruža odgovarajuce uvjete za odgoj i obrazovanje prilagodavanjem njihovih sadržaja, metoda i oblika rada i omogucavanjem ukljucivanja u dodatnu nastavu, druge oblike individualne i grupne pomoci i druge oblike rada. Aktivnosti u vezi s otkrivanjem i radom s nadarenim ucenicima vodi savjetodavna služba u suradnji s ucenicima, roditeljima, razrednicima i ostalim mentorima ucitelja. Winner u svojoj je knjizi opisala tri tipicne karakteristike darovite djece. Kaže da talentirane ljude karakteriziraju[1]: - PREMATURNI RAZVOJ Prve korake u svladavanju podrucja nadareni cine brže nego obicno. Ta djeca napreduju brže od prosjecne djece, jer mogu izuzetno dobro uciti na terenu. Pojam polje odnosi se na organizirana podrucja: glazba, umjetnost, jezici, matematika, gimnastika. - TRAJAJU SAMO VAS Uce brže i kvalitativno drugacije od prosjecne djece. Kod odraslih traže minimalnu pomoc i mentorstvo u svladavanju podrucja u kojem su aktivni, jer uglavnom uce samostalno. Nova otkrica za njih su uzbudljivo i motivirajuce sredstvo, a svako takvo otkrice odvodi dijete korak dalje. - ŽELJA ZA KONTROLOM Darovita djeca motivirana su da shvate znacenje podrucja u kojem pokazuju znakove preranog razvoja. Izražavaju intenzivan interes, imaju sposobnost oštrog fokusiranja, jer su zaokupljeni ucenjem na nacin da gube osjecaj za vanjski svijet. Strucno vijece Republike Slovenije za opce obrazovanje 1999. godine usvojilo je koncept nadarenih - otkrivanje i rad s nadarenima u osnovnoj školi. Istraživanja pokazuju da daroviti ucenici imaju odredene osobine licnosti koje se ne mogu naci kod drugih ucenika ili su izraženije kod nadarenih ucenika. Medutim, ti studenti nisu neka homogena skupina, ali postoje i razlike unutar darovite skupine. Pri razvoju posebnih programa za darovite treba posebno uzeti u obzir sljedece uvjete [3]: - da odabrana metoda stavlja dovoljan naglasak na razvoj viših misaonih procesa i koncepata, - da je metoda fleksibilna i dovoljno otvorena da djetetu omoguci da se razvija vlastitim tempom, - pružiti okruženje za ucenje koje djetetu pruža i emocionalnu sigurnost i intelektualne izazove, - da odabrana metoda nece otuditi dijete od vršnjaka ili negativno utjecati na daljnje ucenje, što bi moglo dovesti do dosade zbog ponavljajucih obrazaca, - da odabrana metoda daje prednost procesu prilagodenom djetetu. Rad u prvoj trijadi odvija se unutar roditeljskog razreda. U slucaju samostalnog ucenja, dopunske nastave, izvannastavnih aktivnosti, preporucuje se samo povremeno odvajanje nadarenih ucenika iz razreda. U drugoj i trecoj trijadi rad s nadarenima proteže se i na neke druge oblike, uglavnom organizirane u okviru fleksibilne i djelomicne vanjske diferencijacije. Školski psiholog provodi test sposobnosti i kreativnosti. Roditelji moraju dobiti roditeljski pristanak u prvoj trijadi kako bi nadarene ucenike ukljucili u dodatne oblike rada, a mišljenje ucenika mora se uzeti u obzir i u drugoj i trecoj trijadi. Upoznavanje i mišljenje roditelja posljednja je faza otkrivanja darovitih ljudi, kada savjetodavna služba zajedno s razrednikom obavještava roditelje da je njihovo dijete prepoznato kao nadareno te dobiva i njihovo mišljenje o djetetu. Nalaz da je dijete nadareno dolazi na sastanku uciteljskog osoblja u ucionici, kojemu takoder prisustvuje savjetodavna služba i koordinator za rad s nadarenima. Rad s nadarenim ucenicima trebao bi se odvijati na nekoliko razina, tijekom predavanja u razredu, u dodatnoj nastavi, izvannastavnim aktivnostima u akademskim, socijalnim, sportskim i umjetnickim programima. Uz navedeno, dobro je da stariji studenti prate i promoviraju svoje interese te postupno razvijaju složenost svojih aktivnosti (seminarski zadaci, istraživacki zadaci, natjecanja). Otkriveni nadareni studenti kontinuirano se prate - dijagnostika procesa. Dokumentacija o nadarenim ucenicima arhivira se u školi i njome upravlja školsko savjetovalište [6]. Moramo potaknuti studente da se integriraju u vanjske institucije u kojima mogu vježbati svoje talente. Smatra se da nadarena djeca obicno uce lako i brzo, ustrajna su, postavljaju puno pitanja i izuzetno su znatiželjna. Imaju smisla za humor i otvoreni su za nove, glupe ideje. Uz to, obicno koriste rjecnik širokog opsega, produbljen i zahtjevan, a karakterizira ga mentalna fleksibilnost i oštro i kriticko promatranje. Sposobni su za trajne koncentracije i imaju originalan pristup rješavanju problema. Njihovo je opce obrazovanje opsežno, strastveno se prepuštaju zanimljivim problemskim zadacima, žele ih dovršiti do savršenstva, a dosadili su im rutinski i mehanicki zadaci. Zanimaju ih problemi odraslih, puno se bave moralnim konceptima. Daju neobicne, rijetke i jasne odgovore. Ne boje se biti drugaciji (posebno u kognitivnom smislu). Kriticni su prema sebi i drugima, imaju visoko razvijenu empatiju, visoko samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno su uravnoteženi i veseli. 3. Zakljucak U našoj školi želimo ucenicima omoguciti da razviju svoja jaka podrucja. Iz bogate ponude škole biraju aktivnosti u kojima uživaju. Nizom razlicitih aktivnosti želimo potaknuti kreativnost, neovisnost, suradnju i odgovornost prema sebi i društvu. Svaki ucenik tako ima priliku razviti svoja jaka podrucja, talente i talente te svojim postignucima koristiti sebi i široj zajednici. 4. Literatura [1.] Ellen Winner (2005). Nadarjeni otroci, miti in resnicnost. [2.] Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta. [3.] George, D. (1997). Nadarjeni otrok kot izziv. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [4.] Horvat L. in Magajna, L. (1987), Razvojna psihologija. Ljubljana: DZS. [5.] Koncept Odkrivanje in delo z nadarjenimi ucenci v devetletni osnovni šoli (1999), Ljubljana, [6.] Žagar, D. (2012). Drugacni ucenci. Strucni rad INOVATIVNI PRISTUP UCENJU ZA MLAĐE UCENIKE Marjetka Novak OŠ Frana Roša Celje, Cesta na Dobrovo 114, Celje, Slovenija Sažetak Predškolsko razdoblje razdoblje je osnovnog motorickog razvoja. Tada je djecji organizam izložen utjecajima okoline. Odgovarajuce motoricke aktivnosti, koje bi se trebale odvijati kroz igru, od kljucne su važnosti za djetetov motoricki i funkcionalni razvoj u predškolskom razdoblju, uz to utjecu i na djetetove kognitivne, socijalne i emocionalne sposobnosti i karakteristike. Odrasli bi trebali što cešce tražiti vezu izmedu matematike i djetetovog svakodnevnog života u vrticu, školi i kod kuce. Pritom je dobro da promatraju djetetov razvoj i odlucuju o složenosti aktivnosti koju nude pojedincu. Takoder promatraju dijete tijekom igre, pa mu mogu pomoci da proširi svoje matematicko znanje u najprikladnijem trenutku (ovisno o djetetovom razvoju i interesu). Kljuc je razgovora s djetetom u kojem odrasli što cešce koriste matematicke izraze, opisuju nacine rješavanja problema, broje itd. Naravno, razvoj matematickih znanja odvija se i u vezi s drugim poljima. Dijete se mora dobro osjecati u matematickim aktivnostima, mora doživjeti radost i uspjeh u pronalaženju vlastitih rješenja. Kljucne rijeci: igra, pokret, matematika, kreativno kretanje. 1. Uvod Ucenje je ucinkovitije ako u mozgu ima više kisika. A memorijski je otisak jaci ako informacije ili znanje koje daje ucitelj dodiruju dijete na razigran i emocionalno angažiran nacin. U posljednje vrijeme sve više citamo o rezultatima razlicitih studija koja pokazuju važnost kretanja cijelog tijela za razvoj i funkcioniranje mozga. Citanje istraživanja i samih ucenika potaknulo me da pocnem razmišljati o pokretu kao dodatnoj okolnosti u izvodenju nastave, omogucujuci tako ucenicima cjelovitiji i zdraviji razvoj. 2. Središnji dio Dijete se vrlo rano susrece s matematikom (npr. Kada broji svakodnevne predmete, mjeri ih, razvrstava, prikazuje simbolima itd.). Takve aktivnosti poticu dijete na stjecanje iskustva, vještina i znanja u igri i svakodnevnih zadataka o tome što je veliko / malo, što je više / manje, što je cjelina / dio ... Mnogi ucenici vec u prvom razredu imaju problema s matematikom jer nacin na koji ucitelj predaje ne odgovara njihovom nacinu ucenja. Mnogi od ovih ucenika su kinesteticki tipovi (rucne aktivnosti i kretanje su im važni), ali najuspješnije uce pokretom. Obicno se matematicke strategije poucavanja temelje na vizualnim i slušnim vještinama. To znaci da kinesteticki tipovi ucenika ne uce onoliko ucinkovito koliko bi mogli kad bi se uzela u obzir njihova podrucja [1]. Ucenje u pokretima iz matematike koristi se za stvaranje konkretnog iskustva apstraktnih matematickih operacija. Zbrajanje, oduzimanje, likovi mogu se poducavati jednostavnim pokretima i plesnim aktivnostima [2]. U prvom razredu moramo biti posebno oprezni kako bismo izbjegli matematicku terminologiju i koristili jezik iz djetetove svakodnevnice. Glavne metode poucavanja su promatranje, iskustveno ucenje, objašnjenje i igra. Uvijek nastojimo poci od problematicnih situacija koje proizlaze iz djecjeg svijeta i svakodnevnog života, jer je dijete time motiviranije. U prva tri razreda betonska razina je vrlo važna jer dijete u tom razdoblju prolazi s preoperativne faze kognitivnog razvoja do faze konkretnih operacija, što znaci da je u tom razdoblju u stanju riješiti konkretne probleme na logican nacin. Poznato je da dijete treba kretanje u svakodnevnom životu. Cak i u sam proces ucenja, ucitelji sve više ukljucuju metodu rada s kreativnim pokretima. Tradicionalne škole, u kojima su ucenici pasivni tijekom nastave i vecinu vremena samo slušaju i gledaju, postaju sve rjede. Metoda kreativnog kretanja u ucionici potice kreativno razmišljanje i pozitivno utjece na ucenike u nastavi matematike, jer su tako više prikupljeni i sudjeluju u nastavi. Cini se da je lekcija iz matematike pasivna i previše apstraktna za vecinu ucenika. Ukljucivanje kreativnog pokreta u nastavu matematike izuzetno je važno jer sadržaj u koji ukljucujemo igre i kreativne aktivnosti znacajno pridonosi uspješnijem razumijevanju matematickih sadržaja. Uz to, lekcije su dinamicnije, raznovrsnije, zanimljivije studentima, i što je najvažnije, kreativnim kretanjem ucenika vodimo do željenog znanja. Pokret je važan cimbenik koji utjece na kognitivne, emocionalne i socijalne aspekte djetetovog razvoja. Kroz sportske aktivnosti djeca razvijaju vlastite sposobnosti, lakše se integriraju u socijalno i prirodno okruženje i prilagodavaju mu se [4]. Pokret u vecini slucajeva djetetu predstavlja važni faktor koji utjece na spoznajni i osjetilni socijalni vidik. Dijete ima mogucnost izbora, istraživanja i otkrivanja izvornih rješenja problema, prihvacanja pogrešaka i neuspjelih pokušaja itd. Ugodna i povjerljiva atmosfera pridonosi dodatnoj motivaciji za kretanje. Odrasli (odgajatelji, ucitelji, roditelji i drugi odrasli) igraju kljucnu ulogu u utvrdivanju toga. Djeca se poticu, poticu, vode, preusmjeravaju, ispravljaju, savjetuju, pomažu, demonstriraju, igraju se itd. Odrasli planiraju aktivnosti na temelju temeljitog znanja i razumijevanja djetetovog razvoja i potreba. Pri planiranju i provodenju aktivnosti nastoje što je više moguce uzeti u obzir osobni interes i sposobnosti djeteta. Tijekom samog pokreta dijete se pažljivo promatra i prati njegov motoricki razvoj. Važno je da svoja otkrica i ocekivanja prenose pojedinacnom djetetu na odgovarajuci nacin. 3. Zakljucak Znamo da se školovanje današnjeg ucenika prvog razreda potpuno razlikuje od školovanja naših roditelja kada su bili u prvom razredu. Sve se više istice važnost pokreta u svakodnevnom životu, koji je takoder uspješno prebacen na školske klupe. Studenti više nisu samo slušatelji, vec su aktivno ukljuceni u sam proces ucenja. Posljednjih se godina kreativni pokret sve cešce koristi, a sve je više didaktickih pomagala za provodenje takve lekcije. Medutim, mislim da puno ovisi o samom ucitelju, o njegovoj kreativnosti. Iako trošimo više vremena ugradujuci kreativni pokret u temu, ima smisla rasporediti vrijeme i izvesti još nekoliko igara, jer ce to postici bolje rezultate, u ovom slucaju bolje znanje ucenika. I što je najvažnije, ucenici ce uciti dok se igraju i tako ce atmosfera u ucionici biti pozitivna. Vrlo važnu ulogu u uvodenju pokreta u djecji svakodnevni život imaju roditelji koji na dva nacina mogu utjecati na redovite sportske aktivnosti svoje djece - pokazujuci djeci vlastitim primjerom da je sport važan cimbenik u životu te ga na taj nacin ukljucuju u obiteljski stil života; kao i navikavanjem djeteta na redovite sportske aktivnosti u ranoj dobi. Djecji napor treba primijetiti i pohvaliti. 4. Literatura [1.] Kavcic, R., A. (2005). Ucenje z gibanjem pri matematiki. Ljubljana: Bravo. [2.] Koban Dobnik, M. (2005). Glasba in gib. Nova Gorica: Educa. [3.] Merhar, Umek, Jemec, Repnik, 2013, Didakticne igre in druge dinamicne metode, Salve. [4.] Videmšek, M. in Visinski, M. (2001). Športne dejavnosti predšolskih otrok. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [5.] Žagar, S. (2006). Ustvarjalni gib kot metoda poucevanja matematike v tretjem razredu osnovne šole. Diplomsko delo. Koper: Univerza na Primorskem, Pedagoška fakulteta. Strucni rad NOVI PRISTUPI KOD MLAĐIH UCENIKA Maja Obrenovic Ovcar OŠ Frana Roša, Cesta na Dobrovo 114, 3000 Celje Sažetak Svaki je ucitelj svjestan da je motivacija važna za uspješno ucenje. Tjelesne aktivnosti pozitivno utjecu na socijalnu, zdravstvenu i emocionalnu sferu aktivnosti pojedinca. Snažno utjece na ucenje jer potice proces ucenja i procese razmišljanja. Djeca trebaju puno pokreta i potreba za tim im je prirodna. Tijekom lekcija tjelesne aktivnosti mogu se koristiti kao sredstvo za obradu novog gradiva za ucenje ili za objedinjavanje vec stecenog znanja. Buduci da je djetetova potreba za kretanjem prirodna, kretanje u školi cesto se može koristiti kao spontan i nenametljiv nacin stjecanja novih sadržaja ucenja. Dijete ce takvo znanje lakše usvojiti, shvatit ce da je ucenje pokretom uspješnije od ucenja u klasicnoj školskoj situaciji. Djeca su motiviranija za predmet i više pažnje posvecuju sadržaju. Kljucne rijeci: igra, motivacija, ucenje, kreativni pokret. 1. Uvod Pokret je osnovna ljudska potreba koja nam omogucuje preživljavanje, upoznavanje okoline i održavanje kontakta s njom. Kroz kretanje, djeca istražuju i upoznaju svijet, uce i razvijaju svoje motoricke sposobnosti. Pokret ima mnogo pozitivnih ucinaka na razlicita podrucja ljudske aktivnosti - fizicka, kognitivna, socijalna i emocionalna podrucja. Tjelovježba jaca naše zdravlje, jer dovoljna tjelesna aktivnost utjece na tjelesno i mentalno zdravlje. Ukljucujuci tjelesne aktivnosti u svoj život, utjecati cemo i na psihosocijalno podrucje, jer kretanje omogucuje opuštanje tijela i smanjenje napetosti, kao i povecanje ukupne ljudske produktivnosti [1]. 2. Središnji dio Pokreti ili aktivnosti kretanja takoder se mogu koristiti tijekom nastave kao sredstvo za bavljenje nastavnim materijalom i ucenjem. Kroz igre pokreta dijete može nauciti kvantitativne prikaze, racunske radnje, vremensku i prostornu orijentaciju, pokretom se može ilustrirati temu (npr. Prikazati prirodne pojave, uprizoriti bajku) i motorickim aktivnostima potaknuti razvoj vještina opismenjavanja . U ranom ucenju, pokret omogucuje djetetu kontakt s konkretnim pojavama, što je temelj za kasniju apstrakciju. Ovako stecena znanja bit ce jaca, jer su povezana s kretanjem i ugodnim stjecanjem novih znanja [10]. Materijal za ucenje koji sadrži elemente pokreta, vremena, oblika i prostora može se riješiti u ucionici pomocu pokreta i pokreta. Pokret takoder može ilustrirati bilo koji nastavni materijal koji se može inscenirati. Tvar iz znanosti posebno je pogodna za inscenaciju s pokretom. Kroz kretanje možemo ilustrirati promjene u prirodi (npr. Promjena godišnjeg doba, vremena, rast biljaka, kretanje životinja) i nauciti o karakteristikama ljudskog tijela. Takoder možemo ilustrirati teme iz društvenih znanosti - suosjecamo sa životom nekada i danas i jacamo društvene odnose (igre spoznaje, pozdravi) i matematiku, gdje prikazujemo i izvodimo brojeve, aritmeticke operacije, geometrijske oblike, krivulje i ravne crte s tijela ili dijela tijela., zatvorene i ne-zatvorene linije, ilustriramo simetriju, mjerne jedinice, klasificiramo. Aktivnosti ucenja možemo koristiti i za obradu gradiva za ucenje koje omogucava mogucnost kreativne interpretacije. Kroz pokret možemo ucenicima približiti teme iz povijesti i povijesnih dogadaja, ilustrirati poeziju i razne narative. Kroz pokret možemo potaknuti ucenike na pisanje zamišljenih spisa. Ucenici bi prvo trebali inscenirati svoju pricu, što ce im pomoci da kasnije ispricaju pricu, jer ce opisi biti detaljniji jer ce vec imati fizicko iskustvo izmišljene price. Proces razmjene pokreta i pisanja ili. govor može obogatiti rjecnik i dopustiti da jezik oživi [3],[4]. U nastavi se možemo koristiti didaktickim igrama pokreta, kroz koje konsolidiramo odabrane sadržaje. Poznajemo razlicite vrste pokreta u kojima djeca treniraju svoje motoricke sposobnosti i razvijaju druga podrucja u skladu s odabranim ciljevima. Igre pokreta mogu se podijeliti na pojedinacne igre i grupne igre ili igre u parovima. Kavcic [4] navodi sljedece setove igara pokreta za ucenje matematike. Prvi set igara su igre pokreta s uputama. To su zabavne djecje igre kojima su pravila prilagodena i stavljena u matematicki okvir. Drugi sklop igara su plesno-ritmicke igre s glazbom, gdje prevladava slobodno kretanje ili kretanje prema odredenim obrascima, a tome dodajemo i matematicke probleme koje djeca rješavaju tijekom plesa ili pauze izmedu dva ciklusa. Autor takoder spominje aritmeticke igre pokreta, gdje se igre odvijaju numerickim redoslijedom, koji crtamo na zemlji. Spomenute igre pokreta mogu se prilagoditi i za druge predmete, na pr. Slovenski, ucenje o okolišu, ucenje stranog jezika. Jedan od cimbenika koji utjece na uspjeh u ucenju je takoder motivacija. Motivacija ucenika može znacajno utjecati na njegovo postignuce. Medutim, ako ne postoji odgovarajuca motivacija, cak ni izvrsne sposobnosti ne pomažu. Zbog toga poducavanje pokretom može pridonijeti uspješnijem ucenju, jer je kretanje djeci prirodno i motivirajuce djeluje na njih. Ako ucenici nisu motivirani, manje ce aktivno sudjelovati u aktivnostima, a time i manje uciti. Cesto je potrebno pobuditi zanimanje ucenika, jer ce oni biti samo motivirani da sudjeluju, slušaju, postavljaju pitanja, razmišljaju o aktivnostima i nauce nešto novo. Naravno, prilikom planiranja aktivnosti ucitelj mora uzeti u obzir i dob djece, razlike izmedu njih i njihovo predznanje. Svaki odgajatelj motivira djecu na svoj nacin. To može uciniti uz pomoc lutaka, didaktickih igara, zagonetki, slikovnica, torbi iznenadenja, s raznim web stranicama itd. Posebna vrsta igara su didakticke igre. To su igre s pravilima koje razvijaju djecje mentalne funkcije i sposobnosti. Njima poticemo djecu da pažljivo promatraju, usporeduju, broje, prepoznaju slicnosti i razlike u boji, velicini, obliku ... Dijete razvija i ucvršcuje motoricke sposobnosti, osjetila, govor, mentalne sposobnosti, kreativnost, maštu, iskustvo i znanje. vršnjaci i takoder on sam. Naravno, dijete sve te osobine stjece normalnom igrom. Razlika je u tome što didaktickim igrama želimo ispuniti odredeni cilj koji smo prethodno postavili. Osim ciljeva, didakticke igre sastoje se i od sadržaja, pravila i tijeka igre. Sadržaj ukljucuje upoznavanje djeteta s igrom i zadacima, a pravila su kratka, precizna i prilagodena djetetovim mogucnostima. Tijek igara mora biti privlacan djeci i motivirati ih da nastave raditi. Primjeri didaktickih igara su domine, parovi, Crni Petar, godine-godine, labirinti, Covjek se ne ljuti, križaljke, rebusi, zagonetke, kockice, pantomime, tihi telefon itd. [8]. Svaka igracka potice ucenje. Naime, o djeci ovisi hoce li odredeni predmet koristiti kao igracku koju koriste u svojoj slobodnoj igri ili kao alat za razvijanje vještina i ucenja, na pr. matematicki pojmovi. Medutim, moramo biti oprezni, jer su visoko strukturirane didakticke igre posebno dizajnirane, dijete može zadatak riješiti na specifican nacin, pa tako i ogranicavaju i inhibiraju djetetovu igru. Medutim, prilikom odabira didaktickih igara, ucitelji moraju biti oprezni da ih ne ucine nezanimljivima; to se može dogoditi ako su prezahtjevni ili prelaki. Moraju zaustaviti igru u pravo vrijeme prije nego što se djeca umore ili umore. Steceno znanje u didaktickim igrama je dugorocno, jer djeca doživljavaju temu. Dobra didakticka igra u potpunosti preuzima dijete i ukljucuje sva njegova osjetila. Omogucuje mu testiranje na vlastitoj koži dok izaziva dijete i cini ga pažljivijim, a pojedinac ima osjecaj kontrole nad okolinom. Ucenje kroz didakticke igre stoga je zanimljivije i ucinkovitije [7]. 3. Zakljucak Nastavnicima je teško izaci iz okvira koje smo stekli tijekom svog obrazovanja. Ipak, pristupi i nacini rada s djecom mijenjaju se tijekom godina i važno je da smo otvoreni za takve promjene. Vrlo je teško promijeniti nacin rada, jer to znamo i u tome smo dobri, iako bi drugaciji nacin rada mogao biti bolji. Nove stvari su nam nepoznate, pa je važno da smo dobro informirani o novim pristupima i nacinima rada. Odgajatelji ne smiju zaboraviti da su djetetova primarna potreba kretanje i igra. Kroz igru i kretanje djeca upoznaju svijet oko sebe i uce. Dijete se najbolje sjeca stvari kad je u pokretu, jer razliciti znanstvenici kažu da kretanje pozitivno utjece na rad mozga. U svom razredu pokušavam stvoriti fizicku atmosferu što je više puta dnevno moguce, bilo da ucvrstim gradivo ili da upoznam novi materijal za ucenje. Sam pogled na loptu koju držim u ruci stvara osmijeh na licima ucenika jer znaju da je vrijeme za kreativan pokret. Uz takav odgoj i obrazovanje, dijete se bolje sjeca stvari, jer je bilo aktivno i u tijelu i umu. 4. Literatura [1.] Dolenc, P. (2015). Telesna samopodoba in gibalna/športna aktivnost mladostnikov. Koper: Univerzitetna založba Annales. [2.] Ellen Winner (2005). Nadarjeni otroci, miti in resnicnost. [3.] Geršak,V. (2006). Plesno-gibalna ustvarjalnost. V Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk(str. 53–93). Koper: Univerza na primorskem Pedagoška fakulteta. [4.] Kavcic Andrejka, R. (2005). Ucenje z gibanjem pri matematiki : prirocnik gibalnih aktivnosti za ucenje in poucevanje matematike v 2. razredu devetletke. Ljubljana: Društvo Bravo. [5.] Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport, 15. 5. 2006. http://www.zrss.si/pdf/SSD_nadarjeni%20koncept.pdf [6.] Mrak Merhar, I., Umek, L., Jemec, J. in Repnik, P. (2013). Didakticne igre in druge dinamicne metode.Ljubljana: Salve. [7.] Senica, M. (2009). Ce otrok živi. V M. Kašnik-Janet (ur.),Da sije sonce: didakticne igre za razvoj otrokovih kompetenc na podrocju preprecevanja zasvojenosti(str. 13–16). Ljubljana: Zavod RS za šolstvo [8.] Žagar, D. (2012). Drugacni ucenci. [9.] Živec, S. (2015). Z gibanjem do pred opismenjevanja. V M. Željeznov Senicar (ur.), Gibanje in predšolski otrok: zbornik / VIII. mednarodna strokovna konferenca vzgojiteljev v vrtcih 2015. Ljubljana: MiB. Strucni rad UCENJE KROZ DIDAKTICKE IGRE Julija Grm Osnovana šola Frana Roša Celje, Slovenija Sažetak Djecja igra aktivnost je koja se izvodi sama za sebe, ona je aktivnost koja mijenja stav prema stvarnosti, ona je aktivnost koja je iznutra motivirana, slobodna i otvorena i ugodna za dijete. Djeca stalno prikupljaju informacije, organiziraju ih, a zatim se igraju na osnovu stecenog znanja. Na temelju svog znanja, želje i usredotocenosti odlucit ce što ih stvarno zanima i poigrati se s tim. U stvarima koje ih zanimaju njihove ce se aktivnosti ponoviti, stjecuci tako iskustvo. Didakticke igre utjecu na djetetov mentalni razvoj, ubrzavaju ga i obogacuju njegovo iskustvo. Imaju zanimljiv oblik za dijete, što ga posebno motivira za mentalne aktivnosti. Prilikom uvodenja didaktickih igara moramo uzeti u obzir djetetovu razvojnu fazu, jer je važno da dijete dobro razumije pravila Kljucne rijeci: igra, dijete, pravila, vrsta igara. 1. Uvod Želja za igrom spontano se javlja kod djeteta. Upravo je njegova potreba najcešce usmjerena prema odredenom cilju. Do njega želi doci na razlicite nacine i tako nehotice svladava razne prepreke i obogacuje se iskustvom. Iskustvo koje dijete stjece igrom nužan je uvjet za usporedbu, prosudbu i obrazloženje. U igri dijete poboljšava sposobnost opažanja, opažanja prostornih odnosa, prezentiranja i zakljucivanja [2]. Djecja igra prilicno je raznolika, varira ovisno o dobi djeteta i ovisno o tome s kim se igra. Igra se pojavljuje u razlicitim mjerilima i u razlicitim oblicima, a oni su takoder isprepleteni i povezani [3]. Unatoc cinjenici da djecja igra ima svoja univerzalna obilježja i u usporedbi s drugim aktivnostima, svoje specificnosti, mijenja se s godinama i razvojem. Klasifikacije djecje igre dijelom se razlikuju medu autorima. To su razlike u broju razlicitih vrsta igara, u skupinama i podskupinama, njihovom imenovanju i obuhvatu sadržaja [5]. 2. Središnji dio Didakticke igre utjecu na djetetov mentalni razvoj, ubrzavaju ga i obogacuju njegovo iskustvo. Imaju zanimljiv oblik za dijete, što ga posebno motivira za mentalne aktivnosti. Prilikom uvodenja didaktickih igara moramo uzeti u obzir djetetovu razvojnu fazu, jer je važno da dijete dobro razumije pravila Didakticke igre možemo podijeliti u cetiri skupine prema njihovim zadacima: • Igre perceptivnog pokreta: namijenjene su razvoju osjetila i upoznavanju predmeta po obliku, velicini, razlikovanju predmeta po zvuku ... • Igre za namjernu pažnju i brzu reakciju: imaju zadatak reagirati na dijete pravodobno i brzo. • Igre za namjerno pamcenje i obnavljanje i ucvršcivanje djecjeg znanja: ove igre zahtijevaju mentalnu aktivnost. Oni pomažu u razvoju kvantitativnih koncepata, razvrstavanju predmeta, razvrstavanju i rasporedu prema boji, obliku ili kolicini. Ukljucuju skrivanje predmeta ili drugaciji prostorni raspored. Dijete se sjeca odredenog predmeta ili osobe, sortira životinje, njihovu mladuncad ili staništa, dodaje dijelove koji nedostaju predmetima, vraca recenice ... • Slagalice: koje djeci skrecu pozornost na karakteristike i svojstva predmeta i pojava i pomažu u oblikovanju pojmova [4]. Ciljeve koje postižemo u didaktickim igrama mogu oblikovati odrasli ili djeca. Ciljevi koje smo unaprijed postavili postižu se kroz didakticke igre. Dijete tako podnosi, prepoznaje i prihvaca pravila koja su unaprijed dogovorena, utvrdena i prihvacena kroz aktivnost. Dijete se više-manje slijedi pravila koja smo postavili, buduci da didakticke igre karakteriziraju atraktivni sadržaji. Povecavaju djetetovu motivaciju, zanimanje i pažnju, a istodobno kombiniraju kognitivni, socijalni i emocionalni aspekt djetetovog razvoja. Uce dijete da slijedi upute, poticu strpljenje, samokontrolu, samokriticnost i neovisnost. Takoder treba naglasiti da didakticke igre poticu djetetovo razmišljanje i opušteno rješavanje problema te omogucuju prilagodbu. Dakle, dijete može promatrati ucinke svog ponašanja kroz igrace aktivnosti. U didaktickim igrama u prvi plan stavljamo konkretne ciljeve koji se mogu na kraju kvalitativno provjeriti i vrednovati. Dakle, ciljevi vezani uz odredenu temu mogu se stvarno i realno sažeti i saznati koja su nova znanja djeca stekla kroz igru . Ciljevi koje postižemo u didaktickim igrama moraju se pažljivo planirati, potrebno je znati je li igra namijenjena provjeri znanja, ucvršcivanju znanja ili upoznavanju s novim znanjima, odnosno u kojem cemo dijelu tematskog seta igru koristiti [3]. Ciljevi postignuti didaktickim igrama: • razvijati osjetila, • poticati promatranje i usporedbu, • pridonijeti namjernom pamcenju, • naznaciti koncentraciju i brzu reakciju, • obogatiti maštu, • objediniti steceno znanje i iskustvo i obogatiti djetetovo iskustvo, • pomoci u oblikovanju djetetovog karaktera (ustrajnost, disciplina, neovisnost, suradnja s drugima), • olakšati socijalizaciju, • promicati mentalni razvoj djece[4]. 3. Zakljucak Kad se odgajatelj / ucitelj odluci na didakticku igru, njegov je zadatak motivirati djecu na aktivnost. Materijal koji pruža mora biti poznat djeci, a isto se mora primjenjivati i na pravila koja se moraju davati jasno i nedvosmisleno. Zadace koje igra sadrži odgojitelj može podijeliti, ali ih mogu podijeliti i sama djeca, ovisno o njihovim socijalnim vještinama. Igra se prvo može izvesti eksperimentalno pa odgojitelj provjerava jesu li djeca razumjela pravila i tecaj. Igre postižu svoju svrhu ako je dijete zainteresirano, ali kad interes popusti, bolje je igru završiti i ponoviti kasnije. Odgajatelj / ucitelj takoder mora uzeti u obzir da igre u kojima dijete dugo ceka da bi došlo u red nisu primjerene, jer je motivacija puno kraca. U didaktickim igrama koje imaju natjecateljski karakter mora biti posebno oprezan i dosljedan u provodenju pravila. 4. Literatura [1.] Bognar, L. (1987). Igra pri pouku na zacetku šolanja.Ljubljana. [2.] Celic, A. (2007). Igre nekoc in danes. Kulturna dedišcina v kurikulu vrtca. Ljubljana: Skupnost vrtcev Slovenije. [3.] Kocjancic, M. (2002). Didakticne igre neprisiljeno disciplinirajo. Katarina. [4.] M., in Krajnc, M.(2015). Otroška razigranka: ucbenik/prirocnik za modul Igre za otroke v programu Predšolska vzgoja. Velenje: Modart založba Slovenije. [5.] Marjanovic Umek, L. in Zupancic, M. (2006). Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete. Strucni rad UCENJE I ISTRAŽIVANJE ŠUME KROZ IGRU JULIJA GRM Osnovana šola Frana Roša Celje, Slovenija Sažetak: Djecu neodoljivo privlaci svijet prirode, znatiželjna su, nezasitna i dive se i najmanjim detaljima. A upravo je svijet prirode mjesto na kojem dijete može istraživati, riskirati, ojacati samopouzdanje i pobjeci u svoju maštu. Šuma je mjesto koje ima sve karakteristike kvalitetne i zanimljive igre. Dijete se u njemu može slobodno kretati, ima sav potreban materijal za igru i s bogatom teksturom, mirisima, zvukovima nudi razna osjetilna i emocionalna iskustva. Dijete je sposobno sa svojom znatiželjom istražiti šumu do suštine. To je kognitivni put, put iskustvenog ucenja, jer dijete dolazi do informacija svim osjetilima. Nije dovoljno samo promatrati, on takoder želi dodirivati stvari, drobiti ih, proucavati, kušati ... Kljucne rijeci: divljac, šuma, znanost, znatiželja. 1. Uvod Djecja igra aktivnost je koja se odvija nakon djetetove unutarnje motivacije. Bez nje ne bi bilo sretnog djetinjstva. Dijete ima pravo na igru. Djeca se ne igraju s namjerom da razviju svoje sposobnosti ili naprave proizvod trajne vrijednosti. Igraju kako bi zadovoljili unutarnju potrebu. Kroz igru dijete uci biti neovisno, iskreno, samo kontrolirano, podredeno svojim zahtjevima. Dijete povezuje iskustva stecena u igri i na njima uci. Igra je najbolji nacin da dijete sazrije. U igri takoder uci o fizickom okruženju i pravilima koja njime upravljaju. Na temelju stecenog iskustva stvara koncepte, uci razmišljati i pokušava riješiti probleme s kojima se susrece. Igra omogucuje djetetu da upozna vršnjake, nauci se suocavati s drugim ljudima, stekne toleranciju, drugarstvo, obzirnost, osjecaj suradnje. Igra ima znacajan utjecaj na djetetov tjelesni rast, na razvoj njegove inteligencije, na stjecanje iskustva i znanja, na djetetov emocionalni život i na njegov razvoj u društveno bice. Kada se dijete igra, vježba i jaca mišice i živce, ono stjece razne vještine, uci o svojim sposobnostima. 2. Središnji dio Igra utjece na dijete uceci kroz igru što znaci iskrenost medu ljudima, kako se ocituju istina i hrabrost. Kroz igru dijete suosjeca s razlicitim ulogama koje promatra kod odraslih. Pokazuje emocije prema njima koje su ili pozitivne ili negativne. Znanstvene igre strukturirana su aktivnost i ukljucuju aktivnu ulogu odrasle osobe. U igri postoje upute i okviri, a oni takoder ukljucuju nekoliko razlicitih nacina razvoja i tako djeci omogucuju kreativnost. Njihova je svrha doživjeti prirodu i ucenje [1]. U prirodoslovno-didaktickim igrama djeca stjecu prirodoznanstvena iskustva, vještine i znanja. Ove igre poticu dijete da koristi razlicita osjetila i tako produbljuje djetetovo iskustvo prirode i cini to iskustvo jacim i trajnijim. Djeca takoder razvijaju prirodoslovne vještine dok pažljivo promatraju, usporeduju i opisuju te se tijekom igara susrecu s nepoznatim predmetima i materijalima, te ih se stoga potice da prihvate nove informacije jer žele znati više. Dakle, ucenje se temelji na stvarnom iskustvu koje proizlazi iz djetetove inicijative, a ovo je ucinkovit put do trajnog i korisnog znanja. Djeca razvijaju svoju kreativnost u znanosti i didaktickim igrama. Ovdje su najprikladnije igre bez unaprijed oblikovanih ciljeva i metoda, ali cak i djelomicno strukturirane igre omogucuju izražavanje djetetove kreativnosti. Likovi iz bajkovitog svijeta mogu nam pomoci, ali moramo ih pažljivo i promišljeno ukljuciti u igru. Djeca brzo preuzimaju price i bajke koje odgajatelj može koristiti za ucenje, vodeci racuna da konacni ucinak donosi prirodnu istinu [2]. Takoder razvijaju komunikacijske vještine i jezik, jer poticu djecu na razmjenu ideja, razmjenu mišljenja, pronalaženje zajednickih rješenja i slaganje. Dijete takoder razvija motoricke vještine, jer igra ukljucuje kretanje po neravnom, raznolikom terenu, prelazak grana i cjepanica, preskakanje potoka, savijanje ispod debelih grana, svladavanje skliskih ili strmih površina ... [1]. Tijekom didaktickih igara djeca formiraju stav prema prirodnom okruženju, jer se cesto mogu vratiti u kut šume gdje im se svida, tamo se dobro osjecati, vezati za to i uspostaviti poseban odnos. Za njih to može biti mjesto na kojem se osjecaju sigurno i kod kuce, a istovremeno im nudi novi izazov. Pozitivno iskustvo u prirodnom okruženju zasigurno ostavlja traga u djetetovom formiranju odnosa prema prirodi. Cilj znanstvenih sadržaja u predškolskom razdoblju nije samo da djeca mogu dosljedno slijediti upute u prakticnim aktivnostima, vec i da znaju planirati za sebe. Djetetovo znanje postaje sve više i više organizirano kako razvija prirodno-znanstvene postupke i uci koncepte. Što više konkretnih predmeta imaju na raspolaganju, to ce im okoliš biti bogatiji i bit ce više prilika za upoznavanje, otkrivanje i istraživanje [4]. 3. Zakljucak Najbolji nacin za postizanje ciljeva iz znanstvenih sadržaja je pomoci djeci da se zaljube u prirodu. Ako su s njom u stalnom pozitivnom kontaktu i ako je mogu aktivno istraživati i upoznavati, naucit ce je poštivati i voljeti. Tamo gdje djeca imaju tu priliku, razvijaju odnos s poštovanjem prema prirodi i žele je održavati i brinuti se o njoj. 4. Literatura [1.] Kos, M. (2013). Zacetno naravoslovje ob didakticnih igrah v naravnem okolju. Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta. [2.] Kos, M., Jerman, J. (2012). Izkušnje z živim v zgodnjem otroštvu-pot do znanja in pozitivnega odnosa do narave. V Duh, M. (Ur), Ekološka in eticna zavest skozi edukacijski odnos do narave in družbe –znanstvena monografija (str. 99–109). Maribor: Pedagoška fakulteta. [3.] Marjanovic Umek, L. in Zupancic, M. (2006). Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete [4.] Skribe -Dimec, D. (2007). Naravoslovne škatle. Modrijan: Ljubljana. [5.] Petek, D. (2013). Zapiski s predavanj: Didaktika spoznavanja naravnega okolja. Strucni rad ZNANOST KAO POTICAJ ZA KREATIVNI POKRET Marjetka Novak OŠ Frana Roša Celje, Cesta na Dobrovo 114, Celje Sažetak Kreativni pokret aktivan je pristup ucenju i poucavanju razlicitih sadržaja uz pomoc tijela. Definiran je kao pristup ili nacin rada u kojem djeca kretanjem izražavaju, oblikuju i stvaraju razlicite obrazovne sadržaje. Ucenici u prvoj trijadi imaju veliku potrebu za kretanjem. Psihologija razvoja odavno je utvrdila da kretanje snažno utjece na mentalni razvoj. Dogadaji u prirodi i izravan kontakt s živom i neživom prirodom motiviraju djecu na otkrivanje novih nacina kretanja, razvijanje orijentacije u tijelu i ucenje o znacenju izraza pokreta. Uvodenjem pokreta kreiramo opuštenu dobrobit, istodobno poticuci djetetov socijalni, emocionalni, psihomotorni i intelektualni razvoj. Kljucne rijeci: pokret, priroda, kreativni pokret, studenti. 1. Uvod Kada govorimo o kreativnom pokretu kao pristupu ucenju i poucavanju razlicitih sadržaja kurikuluma, oslanjamo se na dva podrucja; s jedne strane kretanjem, a s druge umjetnošcu. U provedbi kreativnog pokreta u školskom prostoru to su dvije nerazdvojne cjeline, jer pristup zagovara proces ucenja, gdje koristimo pokret, ali s druge strane, kroz pokret se takoder izražavamo i osobno rastemo. Pristup tako istodobno postiže ciljeve podrucja kretanja i polja umjetnosti u smislu integracije ili interdisciplinarne integracije. 2. Središnji dio Najcešce aktivnosti djeteta su igra, kretanje i stvaranje. Potrebe za kretanjem i igrom najvažnije su kod djeteta [1]. Za dijete je važno da se igra svojim pokretom i fizicki istražuje svoju okolinu. Djeca se krecu spontano i prirodno. Nitko ih, primjerice, ne uci kako se valjati po travi. Iskustva s pokretima i plesom mogu pomoci integriranju tjelesnog i emocionalnog, cime se dijete ili odrasla osoba osposobljava za primjereniji odgovor na okolinu [2]. Sve što je živo motivira djecu. Cesto primijetimo dijete širom otvorenih ociju, ponekad cak i usta, s visokim stupnjem koncentracije, koje je potpuno uronjeno u iskustvo u kontaktu sa živima. Ovu fazu karakterizira snažna ukljucenost djetetovih emocija. U takvom stanju dijete je vrlo prijemcivo za prihvacanje svega novog. U prirodnim znanostima polazimo od izravnog iskustva. Ovo je najuspješniji nacin poducavanja znanosti. Visoka razina motivacije, ukljucivanje svih osjetila i osjecaja u izravno iskustvo omogucuje trajno i korisno znanje i tvori osobni odnos prema iskustvu. Rana znanost su boje, oblici, glasovi, mirisi, osjecaji ... Rijeci su ovdje gotovo nepotrebne. Kretanje u prirodi jedna je od najocitijih pojava uocenih u živoj prirodi (kretanje životinja, biljaka), kao i u neživoj (protok vode u potoku, kretanje oblaka ...). Zbog toga je priroda bogat izvor obrazaca i poticaja kroz kretanje. Divljac ima posebno snažan utjecaj na djecu. Doživljavaju ga svim svojim osjetilima i cijelim svojim tijelom. Žele maziti prirodne predmete, doživljavati ih u pokretu, mirisati ih ... Djecje emocije snažno su ukljucene u doživljavanje prirode. Cesto možemo primijetiti da djeca u kontaktu sa životinjom spontano pocinju oponašati njezino kretanje. Osjecaju potrebu da prožive emocionalno snažno iskustvo. Ucitelj bi trebao poticati takvo izražavanje pokreta. Pritom dijete može uputiti na još pažljivije promatranje. Ucitelji i studenti trebali bi znanje prikupiti izravno na izvoru, u prirodi ... Videozapisi, knjige, casopisi - sve je to od sekundarne važnosti i ne može biti jedini izvor ucenja o prirodoslovnim temama, ali može biti vrlo dobra nadogradnja u izgradnji na temelju izravnog iskustva. Jedan od glavnih zadataka ucitelja je omoguciti ucenicima što veci boravak na otvorenom. Vec spontana igra oko drveca, grmlja i livadskog bilja potice djecju znatiželju. Da bi ucitelj mogao dijeliti strast prema prirodi, u sebi mora pažljivo njegovati svoju osjetljivost prema prirodi. Samo na taj nacin moci ce podijeliti svoje oduševljenje prirodom s djecom. Naš je osnovni cilj stvoriti odnos s poštovanjem prema prirodi, jer ce ta djeca jednog dana donositi odluke u vezi s upravljanjem okolišem i zaštitom prirode. Uz aktivnu tjelesnu aktivnost, u kreativnom kretanju važno je i smirivanje i opuštanje duha i tijela. Kroz razne meditativne igre ucenici se smiruju i prenose osjecaj unutarnjeg mira na ostale ucenike u grupi. Nedavna istraživanja o neurozama izvješcuju da mozak dobro funkcionira samo ako ga s vremena na vrijeme "iskljucimo". Korištenjem tehnika opuštanja omogucujemo ucenicima da bolje razumiju cjelinu. Medutim, ucenike ne treba prisiljavati na vježbe opuštanja. Važno je da studenti uvijek imaju priliku artikulirati svoje osjecaje koje proživljavaju tijekom ovih vježbi [2]. Djeca svijet doživljavaju mnogo meditativnije od odraslih. Dok se igraju, usredotocuju se na samo jednu aktivnost i lako zaboravljaju na svoju okolinu i uranjaju u dijalog s biljkama i životinjama, vide razlicita bica iz bajke i razgovaraju s igrackama. U vježbama opuštanja djeca se uce smiriti i usredotociti na jedno, što im u današnje vrijeme jako nedostaje [4]. Tehnike opuštanja pozitivno utjecu na ukljucivanje ucenika u skupinu, smanjuju agresivnost, povecavaju toleranciju i doprinose boljem razumijevanju medu školskim kolegama i mogu se koristiti u gotovo svim fazama procesa ucenja, u svim predmetima [1]. 3. Zakljucak Ucitelji su prilicno upoznati s konceptom kreativnog pokreta. Njihovi su stavovi uglavnom pozitivni, a upotreba kreativnog pokreta u odnosu na odabrani obrazac prilicno je visoka. Kreativni pokret smanjuje negativne ucinke i stres kod ucenika i ucitelja i pruža bolju pozitivnu energiju. Ovakvim pristupom upoznajemo djecu sa suradnjom, rješavanjem problema u grupi, medusobnim poštovanjem, razlicitošcu, tolerancijom i prijateljskim odnosima. Mislim da je s uvedenim kreativnim pokretom dobrobit u ucionici puno bolja. Izvrsna je metoda kojom ucenicima možemo omoguciti cjelovit razvoj i pomocu koje ucenici doživljavaju gradivo na drugaciji nacin. Takoder, na kraju lekcije koja se odvijala kreativnim pokretom možemo reci da smo ucinili nešto pozitivno za sebe, za svoje tijelo i dušu i napustili nastavu s osmijehom na licu. 4. Literatura [1.] Geršak, V. (2013). Utelešena ucna vsebina: z ustvarjalnim gibom do trajnega znanja. Vzgoja izobraževanje. [2.] Kroflic, B. (1999). Ustvarjalni gib – tretja razsežnost pouka. Ljubljana: Znanstveno in publicisticno središce uciteljev. Ljubljana: Založba ZPS d.o.o. [3.] Marjanovic Umek, L., Zupancic, M. (ur.) (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete. [4.] Menih, K., Srebot, R. (1996). Potovanje v tišino. Sprostitvena vzgoja za otroke. Ljubljana: Državna založba Slovenije. [5.] Schmidt, G., Kos M., (2010). Plesno izražanje in naravoslovje. Ljubljana: samozaložba. Strucni rad MOTIVACIJA KOD NAJMLAĐE DJECE Simone Golež, dipl. vzg. OŠ Vojnik, Prušnikova 14, 3212 Vojnik Sažetak Pokret je osnovna ljudska potreba. Redovito i dovoljno vježbanja donosi niz pozitivnih blagodati za pojedinca tijekom svih dobnih skupina, ukljucujuci zaštitu i jacanje ljudskog zdravlja, kako fizickog, tako i mentalnog. Posebno je važan kod djece i adolescenata, jer utjece na njihov cjelokupni razvoj. U djeteta koje se redovito i dovoljno krece, to ce imati pozitivan ucinak na razvoj i zdravlje kostiju i zglobova, mišica, motorickih sposobnosti (hodanje, trcanje, skakanje, skakanje, preskakanje, penjanje, bacanje) i razvoj fine motorike vještine. Njihovi roditelji igraju veliku ulogu u bavljenju djetetom sportom. Pružaju djetetu prvi kontakt s okolinom i imaju veliku odgovornost za njegovo rano ucenje. Dijete te podatke dobiva posebno pokretom, koji predstavlja najprimarniju i najprirodniju potrebu i utjece na sva podrucja njegovog razvoja, od kognitivnih do emocionalnih i socijalnih. Kljucne rijeci: pokret, ples, razvoj. 1. Uvod Živimo u vremenu kada djeca veci dio dana provode u vrticu, pa moramo slijediti sve njihove razvojne potrebe, ukljucujuci potrebu za kretanjem i igrom. Ples ima brojne pozitivne osobine kao što su tjelesna aktivnost, kreativnost, socijalizacija, opuštanje, podešavanje vlastitog tijela, emocionalnost i još mnogo toga. Dijete se izražava plesom, zabavlja se i komunicira lakše nego rijecima. Jednostavno kretanje otkriva se kod bebe, kasnije dijete uci skakati, trcati, penjati se i takoder plesati. Od velikog je znacaja u razvoju djeteta ples. Mnoga istraživanja pokazuju da se razvoj odvija na takav nacin da djeca prvo kontroliraju pokrete glave, zatim trupa i na kraju donjih ekstremiteta. Buduci da se djeca vole puno igrati, kretati i stvarati, vrlo su znatiželjna i otkrivaju svijet oko sebe kroz iskustvo steceno pokretima. Posebno se žele usporedivati s drugima i mjeriti svoje sposobnosti. 2. Središnji dio Za dijete je ples igra u kojoj kroz život uci o životnim vrijednostima koje mu donose samozadovoljstvo, opuštenost i radost, prijateljstvo, povjerenje, sposobnost komunikacije [6]. Djeca pokušavaju spontano izraziti glazbu pokretom. Takve igre takoder ubrzavaju i jacaju samoinicijativu, opuštanje i prilagodbu, a istovremeno se dijete navikava gledati druge i slijediti pravila meduljudskih odnosa u grupi. Ples se tice pokreta, radosti, opuštanja, komunikacije, estetskog iskustva itd. Istovremeno. Potreba djeteta za kretanjem urodena je, a izraz tijela prirodan je za djecu. Pokret i izražavanje tijelom opuštaju, zadovoljavaju i cine ih sretnima. Djeca se slobodno krecu, igraju se svojim tijelom i spontano su kreativni [6]. Djecje tijelo djeluje kao primatelj, posrednik i izvodac dok prima i reagira na kinesteticke, ritmicke i socijalne podražaje. Dijete pocinje biti svjesno svog tijela i raznolikosti svojih pokreta, vremena i prostora, a prije svega razlicitih mogucnosti korištenja svoje energije. Razvojem motorickih sposobnosti razvija se cjelokupna sposobnost upravljanja tijelom, što uvelike ovisi o kontroli kretanja i uvjetuje kognitivni, emocionalno-socijalni i psihomotorni razvoj [6]. Ples je dio ljudske kulture tisucama godina i poznat je svim poznatim kulturama u svijetu. Ples je neverbalni jezik koji komunicira misli, percepcije, osjecaje, osjecaje, iskustva, sklonosti, cežnje i razumijevanja mnogim gestama i pokretima, držanjem i pokretima, pokretima, izrazima lica i izrazima ociju. U sebi nosi kulturnu misiju, priliku za kontakt s umjetnošcu i zabavom. To je dio opceg obrazovanja ljudi. Ples je oblika sportske aktivnosti pogodan za djecu razlicite dobi, koji pozitivno utjece na mnoga djecja obilježja. Ples je u Sloveniji vrlo popularan, kako medu mladima, tako i medu starijim osobama. Mnoge plesne škole nude široku paletu plesnih programa za mlade i starije. Nažalost, nekima je plesnoj aktivnosti teže pristupiti, jer je vježbanje obicno naplativo, a u ruralnim podrucjima ponuda plesnih aktivnosti cesto je ogranicena. Vrtici i osnovne škole vec imaju ples koji je ukljucen u osnovni kurikulum, ali nažalost cesto se ne izvodi. Preporucuje se da se djeca upoznaju s osnovnim elementima plesa u vrticu i školi, a ako ih to zanima, onda se upišu u dodatne plesne aktivnosti. Ljudsko je tijelo stvoreno za kretanje. Kretanje je covjeku jednako važno kao i voda i hrana. Uz pomoc ovog univerzalnog jezika, koji je vec prisutan kod dojencadi i pojavljuje se u svim fazama razvoja, mi se takoder izražavamo. Ples je samo jedan od oblika izražavanja emocija. Zato je danas, kada se djeca krecu i bave sportom puno manje nego prije godina, još je važnije usmjeravati svoju djecu na plesne aktivnosti, jer im na taj nacin omogucujemo kretanje, izražavanje svojih osjecaja kroz ples i razvoj motorickih sposobnosti. Dakle, ples nije samo funkcija mišica, vec koordiniranje pokreta, percepcija ritma glazbe i koordinacija pokreta, fleksibilnosti tijela, emocija, razmišljanja, ritma i zvuka. U prošlosti su se ljudi više družili, a njihova okupljanja na raznim zadacima i praznicima vrlo su cesto bila pracena narodnom pjesmom i plesom. Cesto su plesali dok su pjevali, ponekad uz instrumentalnu pratnju glazbenika, ponekad bez pjevanja i sviranja glazbenika. Ples i plesna tradicija kulturna su baština koju i mi djeca moramo upoznati. Plesom se djeci može približiti narodna tradicija. U vrticu se ples može ukljuciti u aktivnosti kojima izvodimo rajal i igre prstima narodnog podrijetla. Proces ucenja plesa vrlo je važan kod djece. Ucitelj, odgojitelj predstavlja ples. Može plesati sam ili koristiti video. Pokazuje i opisuje krace završene plesne faze i broji u njihovoj izvedbi. Nakon toga slijedi oponašanje ucenika tijekom brojanja, koje se može zamijeniti pjevanjem pjesme na sljedecem ponavljanju. Ako ples ima nekoliko slika ili plesnih pozornica, djecu ucimo prvo prvu, zatim drugu, zatim kombiniramo to dvoje i tako postupno gradimo ples. Da bi odgajatelji djecu poducavali plesnoj kreativnosti, ona takoder moraju biti sama tjelesno aktivna, imati dobar osjecaj za ritam i biti glazbeno obrazovana. Odgajatelji moraju biti primjer prirodnog i lakog ponašanja. Ako se znamo kretati slobodno i bez napora, takvu cemo povratnu informaciju dobiti i od djece. Medutim, ako se ne volimo kretati i nismo opušteni, djeca se nece poznavati i moci ce se opustiti. Suština plesne aktivnosti uglavnom je u tome što odgajatelj vježbe osmišljava što je moguce neovisnije i maštovitije i ne ponavlja uvijek vec dane primjere. Uz sve to, posebnu pozornost treba posvetiti nervoznoj i nemirnoj djeci. [3]. 3. Zakljucak Plesna edukacija omogucuje pojedincu da se samozataji i sudjeluje u grupi na nekoliko nacina: ukljuciti se u jedan skupni pokret (npr. U igri raja), preuzeti odredenu dužnost u grupi (npr. Ulogu u dramskoj dramatizaciji) , aktivno sudjelovati u stvaranju pokreta. Ples nam omogucava da istražimo vlastite motoricke sposobnosti i nacine na koje se izražavamo. Njime stjecemo nova znanja o sebi, o svojim kolegama plesacima, o grupi; istodobno raste osjecaj samopouzdanja i samopotvrdivanja. Prema V. Geršak [1] ples u odredenoj fazi djetetovog razvoja jedan je od najpopularnijih oblika zabave, zabave i humora, a cilj mu je opuštanje. 4. Literatura [1.] Geršak, V. (2007). Važnost poucavanja i ucenja kroz plesno-pokretne aktivnosti u vrticu i osnovnoj školi. Suvremena pedagogija. [2.] Kroflic, B., Gobec, D. (1995). Igra - pokret - stvaranje - ucenje. Novo mjesto: Pedagoški horizonti. [3.] Paulin, M. (1971). Kretanje i ritmicko obrazovanje predškolske i mlade školske djece. Ljubljana: Zavod za školstvo SR Slovenije. [4.] Rupnik, V. i Rupnik, U. (2014) .Plesna umjetnost. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije. [5.] Zagorc, M. (2006). Ples u modernoj školi: prve tri godine I. Ljubljana: Fakultet sporta, Zavod za sport. [6.] Zagorc, M., Vihtelic, A., Kralj, N., Jeram, N. (2013). Ples u vrticu. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje. Strucni rad UCENJE JEZIKA KROZ IGRE POKRETA Simone Golež, dipl. vzg. OŠ Vojnik, Prušnikova 14, 3212 Vojnik Sažetak Kreativni pokret omogucuje otoku raznoliko ucenje i kretanje, djeluje cjelovito na dijete i omogucava mu da se razvija u svim dimenzijama, sposobnostima i znanju s mnoštvom zadataka kretanja. Sudjelovanje i natjecanje stalni su pratitelji igara u pokretu, jer se ucenici moraju neprestano dogovarati o pravilima i provedbi igre, a uz to se nalaze u situacijama u kojima se žele dokazati. Tijekom igre ucenici spontano stjecu znanje, prihvacajuci i slijedeci pravila te uceci pobjedivati i gubiti. Uvodenjem pokreta kreiramo opuštenu dobrobit, istodobno poticuci djetetov socijalni, emocionalni, psihomotorni i intelektualni razvoj. Ucenje stranog jezika postaje izuzetno važno u modernom društvu, jer je znanje stranog jezika uvjet za uspješnu komunikaciju, a u vecini slucajeva i za uspješnu karijeru zbog stalne globalizacije i miješanja kultura. Kljucne rijeci: pokretne aktivnosti, strani jezik, ucenje, kreativno kretanje. 1. Uvod Djeca kroz pokret mogu istraživati sebe, osjecati vlastito tijelo, percipirati unutarnja iskustva i kreativno ih bacati. Na taj nacin jacaju samopouzdanje, osjecaju unutarnje zadovoljstvo i ispunjenje. Kreativnim pokretom može nam dati svoju stvarnu sliku misli i iskustava, što mu kasnije omogucuje lakše artikuliranje dogadaja. Definiramo ga kao nacin rada gdje je pokret sredstvo motiviranja, objašnjavanja i ostvarivanja odredene supstance. Kreativno ucenje koje se odvija pokretom ukljucuje ilustraciju pokreta, didakticke igre pokreta, ritmicke igre pokreta, dramatizaciju pokreta, plesno izražavanje, igre pokret-raja i aktivnosti opuštanja pokreta. Kreativni pokret proizlazi iz cinjenice da djetetu ocajnicki trebaju pokreti u igri kako bi mu pomogla u otkrivanju svijeta. To je sredstvo kojim je integracija prvih rijeci stranog jezika moguca na svim podrucjima. Kreativni se pokret razlikuje od ostalih pristupa ucenju koji ukljucuju kretanje (npr. Euritmija, fono mimika) po tome što je kreativnost u prvom planu, a ne ogranicava ucenike i ucitelje svladavanjem specificnih obrazaca kretanja. Ucenici mogu spontano i vlastitom maštom povezati pokret s drugim izražajnim sredstvima (glasom, rijecju, sredstvima razlicitih umjetnosti itd.) [4]. 2. Središnji dio Svaki ucitelj zna da mora biti dobro upucen u teoriju kako bi mogao ucinkovito prenositi znanje u praksi. Pogotovo kada poducava strane jezike u ranom razdoblju, neophodno je da ucitelj poznaje i razumije razlicite teorije ucenja i poucavanja, jer neadekvatno poducavanje ne šteti samo daljnjem ucenju stranih jezika, vec može ugroziti sposobnost prvog materinji jezik. Strani se jezik u ranoj fazi u europskim zemljama pojavljuje sve ranije u školskom sustavu, najcešce integriran, zajedno s drugim predmetima. Globalni ciljevi ucenja stranog jezika u ranoj fazi su: - studenti za cjeloživotno ucenje jezika; - pripremiti studente za kasniju komunikaciju na stranom jeziku; - pobuditi u ucenika pozitivan stav prema drugim jezicima i poštivanje drugosti (Fojkar, 2009). Funkcija pokreta na stranom jeziku omogucuje studentima: - ohrabriti sugovornika; - zamijeniti jezicne probleme; - uspostaviti privremene odnose izmedu govornika; - kontrolirati jezicne oblike stranog jezika. Breda Kroflic [4] spominje cetiri skupine kreativnih pokreta u ucionici: igre pokreta i raje, pantomima, spontane i usmjerene igre uloga, dramatizacija plesa i govora i didakticke igre pokreta. Takve se igre koriste i u ucenju stranog jezika. Igre pokreta i radže vec su dio sportskog i glazbenog obrazovanja: Abraham ima sedam sinova, kraljice, koliko je sati?, Prekrasni bijeli ljiljan, ... Igre pokreta i radže imaju veliko društveno znacenje, jer se ucenici pridružuju grupi koristeci govor, pjevanje i kretanje, uz poštivanje pravila igre. Pantomima je ilustracija i uprizorenje odredenih glagola, imenica, pridjeva itd. Izvodaci pantomime zahtijevaju da tocno oponašaju razlicite dogadaje, pa je takoder važno pažljivo promatrati, stvoriti mentalnu sliku i prenijeti je u formaciju pokreta. Promatraci takoder moraju pomno promatrati kretanje i stvoriti mentalnu sliku uz pomoc udruga. Važan dio pantomime je da promatraci artikuliraju stvorenu mentalnu sliku. Takoder je važna aktivnost u nastavi stranih jezika (posebno teme poput hobija, životinja ili zanimanja koja "pozivaju" na kretanje). Spontane i usmjerene igre uloga, pokreti, ples i dramatizacija govora aktivnosti su u kojima ucenici cjelovito izvode razlicite stvarne ili izmišljene sadržaje (pokretne i verbalne) (npr. Postavljanje dijaloga na tržnici, u TV emisiji, sastanci starije dame insceniranje raznih književnih djela, izmišljenih prica, dogadaja iz novina, dramatizacija tijekom citanja ucitelja itd.). Motoricke didakticke igre su igre koje su oduzete iz razlicitih obrazovnih podrucja (npr. Sportsko obrazovanje, glazbeno obrazovanje) i prilagodene predmetu i ciljevima ucenja. Možemo ih izmisliti sami ili zajedno s djecom: Fox, što voliš jesti?, Bojice, postoji li cvrsti most?, Nestašni macici i psici, štene bez patke, Jake, gdje si? ... Korištenje pokreta u nastavi stranih jezika služi za interakciju povezanosti tijela, misli i osjecaja i pomaže u provjeri tih veza kroz igru. Takve aktivnosti pomažu smanjiti strah i zakljuciti da tijelo nije prepreka, vec vrsta pomoci u korištenju jezika. Uz to, ples i pokret imaju karakteristiku prolaznosti koja je usporediva s prvim fazama igre, gdje je naglasak na aktivnosti, a ne na proizvodu. U plesu pokret postoji, a zatim nestaje. To nekim studentima daje osjecaj sigurnosti. Jezik je predmetno podrucje u kojem je kreativni pokret itekako dobrodošao. Raznim igrama kreativnog kretanja ucenici se orijentiraju u prostoru i tako se navikavaju na pisanje. Osim toga, obuceni su u kretanju u govoru, stvaranju dijaloga, prihvacanju književnih djela i drugim situacijama, pisanju i oblikovanju slova tijelom te radu s razlicitim gramatickim sadržajima (npr. vrstama rijeci). Takoder mogu vježbati citanje i razviti svoje vještine slušanja uz razne kreativne igre pokreta. U svom radu Minds in Motion, Susan Griss [3] iznosi konkretne primjere integracije kreativnog pokreta u pojedina osnovna podrucja osnovne škole, koje je testirala više od dvadeset godina: - Interpunkcijski znakovi: na plocu napišite recenicu bez interpunkcijskih znakova. Dogovorimo se o tome kakav ce pokret znaciti odredeni interpunkcijski znak (npr. Uvijeno u kuglu predstavlja tocku, napeti i uspravni usklicnik itd.). Ucitelj cita recenicu, a ucenici svojim tijelima ilustriraju interpunkciju. Ucitelj koji je radio s Grissom rekao je da ucenici koji nisu dosljedno postavljali interpunkciju više nisu imali ovih problema nakon ove vježbe pokreta. - Glagol, imenica i pridjev: ucitelj govori rijeci razlicitih vrsta rijeci (imenice, pridjevi, glagoli). Ako je rijec imenica, ucenici je ilustriraju u obliku kipa s tijelom, ako je rijec o pridjevu koji pomicu u mjestu, ako je to glagol, ilustriraju ga dok se krece kroz prostor. Na stranim jezicima studenti se cesto susrecu s tocnim i netocnim glagolima, koji im cesto stvaraju probleme, jer zahtijevaju puno ponavljanja. Ucitelj pokazuje sliku koja ilustrira odredeni glagol, a ucenici u grupi glagolom svojim tijelom: jedan u sadašnjosti, drugi u prošlosti i treci u prijedlogu. Vrijeme glagola može se naznaciti u koloni (glagol u sadašnjem vremenu ispred, zatim glagol u prošlosti i glagol u prijedlogu straga). Ako je to nepravilan glagol, ucenici ga fizicki izražavaju sjedeci, a ako je tocan, podnose ga. Na kraju, svi izgovaraju sva tri oblika glagola u jedan glas (u refrenu). - Sinonimi i antonimi: ucitelj na papir napiše rijec, a ucenici tijelom ilustriraju svoj antonim. - Kreativno pisanje: ucenici se krecu u razlicitim emocionalnim stanjima i predstavljaju razlicite ljude u pojedinacnim emocionalnim stanjima. Tada zapisuju svoje osjecaje. Uz aktivnu tjelesnu aktivnost, u kreativnom kretanju važno je i smirivanje i opuštanje duha i tijela. Kroz razne meditativne igre ucenici se smiruju i prenose osjecaj unutarnjeg mira na ostale ucenike u grupi. Korištenjem tehnika opuštanja omogucujemo ucenicima da bolje razumiju cjelinu. Susan Griss istice da je kao i pocetak važan i kraj lekcije, a ako studenti lekciju završe s previše živahnih aktivnosti, obicno im nedostaje koncentracije u sljedecim satima, pa sugerira da su mirni zakljucci i tehnike opuštanja vrlo važne prikladno [3]. Evo nekoliko primjera tehnika opuštanja koje se mogu koristiti u nastavi stranih jezika: - Meditacija bojama (vrlo pogodna za bavljenje ili ucvršcivanje boja na stranom jeziku): ukljucujemo umirujucu glazbu i vodimo ucenike u svijet duginih boja dok pripovijedaju. Istodobno, uzimamo u obzir karakteristike boja prema nacelima bioenergetike (npr. Crvena potice energiju, narancasta kreativnost, žuta ravnoteža emocija itd.). - Pažljivo slušajuci: ucenici sjedaju u krug i pocinju pricati zanimljivu pricu ili citati književno djelo. Kad osjetimo da su ucenici sa zanimanjem slušali, pocinjemo govoriti tiše. To radimo toliko dugo da na kraju samo šapnemo. Takvom se vježbom produbljuje koncentracija ucenika, a uz to su osposobljeni za pažljivo slušanje, što je još važnije pri poucavanju stranog jezika. - Promatranje predmeta (prikladna vježba za bavljenje ili ucvršcivanje pridjeva na stranom jeziku): ucenici sjede u krugu. U sredinu postavimo zanimljiv predmet koji ucenici promatraju oko dvije minute. Fokusiraju se samo na temu i ne daju se omesti. Promatraju njegovu boju, oblik i velicinu. Takoder se može rukovati. Na kraju opisuju predmet, stariji ucenici koji vec dobro pišu takoder mogu zapisati svojstva predmeta koji su promatrali. 3. Zakljucak Ucenici pismenost zapocinju na svom materinjem jeziku, pa je pismenost na stranom jeziku puno lakša i brža. Mislim da je s uvedenim kreativnim pokretom na satovima engleskog jezika osjecaj u ucionici puno bolji. Izvrsna je metoda kojom ucenicima možemo omoguciti cjelovit razvoj i pomocu koje ucenici doživljavaju gradivo na drugaciji nacin. Na razlicite nacine želim da se studenti slobodno izraze i kasnije, ako žele, artikuliraju svoje iskustvo. Važno je da ih se što manje vodi i ostavlja im da sami pronadu rješenja. Ukljucujuci kretanje na stranom jeziku, otkrivam da ucenici lakše i brže uce nova znanja. Zbog opuštene, ugodne atmosfere i suradnje medu ucenicima, ucenje stranog jezika kroz tjelesne aktivnosti intenzivnije je i aktivnije te pomaže u boljem pamcenju rjecnika i informacija. Redovito ukljucivanje pokreta u nastavu takoder smanjuje zaborav rijeci. Nalazi pokazuju da kreativno kretanje smanjuje negativne ucinke na ucenike i ucitelje. Daje im bolju pozitivnu sliku o sebi. 4. Literatura [1.] Batistic Zorec, M. (2006). Teorije v razvojni psihologiji. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta. [2.] Dagarin Fojkar, M. (2009). Modeli poucevanja tujega jezika v otroštvu –pregled stanja v Evropi in drugje po svetu. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [3.] Griss, S. (1998). Minds in Motion: A Kinesthetic Approach to Teaching Elementary Curriculum. Portsmouth : Heinemann. [4.] Kroflic B. (1999), Ustvarjalni gib - tretja razsežnost pouka Strucni rad MODERNA TEHNOLOGIJA ZA PRACENJE TJELESNE AKTIVNOSTI Jure Vracun, prof. tjelesnog odgoja Srednja šola Slovenska Bistrica Sažetak Slovenija je jedna od zemalja Europske unije u kojoj su ucenici i studenti, zbog epidemije koronavirusa COVID-19, najdulje imali nastavu na daljinu. Za nastavnike tjelesnog odgoja ova je situacija predstavljala velik izazov, posebno u pogledu pracenja aktivnosti koje su provodili ucenici. Srecom, tehnologija na podrucju pracenja tjelesne aktivnosti jako se razvila posljednjih godina, tako da pomocu nje možemo dobiti mnogo korisnih povratnih informacija o kolicini i kvaliteti izvršene tjelesne aktivnosti. Kljucne rijeci: fitnes-aplikacije, pametni satovi, narukvice, trake za mjerenje otkucaja srca 1. Uvod Vježbati samostalno može biti teško. Aplikacije mogu potaknuti tjelesnu aktivnost kod svih onih koji ne žele ili ne mogu posjetiti sportske dvorane, teretane... U epidemiji koronavirusa COVID-19, osim vrhunskih sportaša koji su mogli trenirati, prakticki smo svi ostali dovedeni u situaciju da je bilo potrebno pronaci unutarnju motivaciju kako bismo svoje tijelo potaknuli na tjelesnu aktivnost. To je posebno teško kada tjelesnu aktivnost treba izvoditi kod kuce. Srecom, na tržištu je mnogo aplikacija za pracenje tjelesne aktivnosti koje prate gotovo svaku tjelesnu aktivnost, ukljucujuci i spavanje. 2. Fitnes-aplikacije i nosivi fitnes-uredaji Tržišta fitnes-aplikacija i nosivih uredaja za fitnes brzo se razvijaju. Nosivi fitnes-uredaji bilježe brz rast, a mogucnosti pracenja tjelesnih aktivnosti poboljšavaju se iz godine u godinu. Narukvice i trake, trake na prsima za mjerenje otkucaja srca, znacke, pametni satovi, i još neocekivanije stvari poput sportskog grudnjaka s monitorom za mjerenje otkucaja srca i carapa s ugradenim senzorima tlaka, mogu pratiti sve: od trcanja do vrijednosti pada na tlo, brzine hranjenja... 2.1. Oprema (hardver) u aplikacijama za pracenje tjelesne aktivnosti Uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti, ukljucujuci pametne telefone, oslanjaju se na razlicite senzore koji prenose zdravstvene podatke u mobilne aplikacije. 2.1.1. Brzinomjeri (akcelerometri), žiroskopi i kompasi Moderni nosivi fitnes-uredaji i pametni telefoni ukljucuju komponente za pracenje kretanja ili brzinomjere (akcelerometre), žiroskope i kompase. Žiroskop je uredaj koji pomocu Zemljine gravitacije odreduje orijentaciju predmeta u svemiru. Kompas odreduje kardinalni smjer, a brzinomjer (akcelerometar) mjeri ubrzanje s obzirom na pocetak kretanja, kraj kretanja i njegov intenzitet. Uredaji za pracenje pokreta (tragaci pokreta) koriste se za mjerenje hodanja, trcanja, vožnju biciklom i plivanje. Pomocu prikupljenih podataka pametni satovi i aplikacije mogu izracunati brzinu, kadencu, prijedenu udaljenost i potrošene kalorije. Narukvice i pametni satovi takoder mogu nadzirati stanje spavanja uz pomoc akcelerometara. Akcelerometri (brzinomjeri), žiroskopi i kompasi mogu biti tri odvojena dijela hardvera ili se mogu kombinirati u zajednicki senzor pokreta. 2.1.2.GPS GPS-prijamnik, ugraden u fitnes-tracker (tragac), dragocjena je znacajka za trkace, bicikliste i planinare. Sve renomirane fitnes-aplikacije usmjerene na trcanje, poput Runtastic, RunKeeper i Strava, ucinkovito su uvele GPS tehnologiju. GPS koristi trideset satelita kako bi korisnicima omogucio planiranje rute. Zna njihov tocan položaj i mjeri brzinu. 2.1.3. Barometarski visinomjeri Barometarski visinomjer pouzdanija je i preciznija GPS alternativa za pracenje nadmorske visine. Visinomjer prati nadmorsku visinu na temelju mjerenja atmosferskog tlaka i prikuplja podatke o nadmorskoj visini kada ste na stazi ili se penjete stepenicama. 2.1.4. Opticki mjeraci otkucaja srca Iako postoje neki pojasevi na prsima koji koriste EKG senzore (poput Polar H10) za mjerenje otkucaja srca, vecina uredaja za pracenje tjelesne aktivnosti danas se oslanja na opticke senzore. Opticki mjeraci otkucaja srca koriste LED senzore za pracenje promjena zasicenosti krvi propuštajuci svjetlost kroz kožu na odredenim mjestima, na primjer: na zapešcu, prstu, bicepsu, celu ili uhu. Mjeraci otkucaja srca mogu biti samostalni ili ugradeni. 2.1.5. Senzori temperature kože i galvanskoga odgovora kože Ako korisnici žele znati koliko se znoje i kako im se temperatura mijenja tijekom fitnes aktivnosti, uredaji koji im to omogucuju mogu im pružiti ove podatke u stvarnom vremenu. Monitori galvanskog odgovora kože omogucuju korisnicima mjerenje razine stresa i daju im tocnije podatke o otkucajima srca. 2.1.6. Senzori bioimpedancije Bioimpedancija mjeri otpor tjelesnog tkiva na male kolicine elektricne struje. To omogucuje uredajima da uhvate niz fizioloških signala, ukljucujuci brzinu otkucaja srca, brzinu disanja i galvanski odgovor kože. Bioimpedancija zahtijeva znatno manje snage za istu razinu preciznosti u usporedbi s optickim senzorima, a koriste je vrhunski tragaci aktivnosti, poput narukvica Jawbone UP3 i UP4. 2.1.7. Senzori vanjske svjetlosti Ovi senzori otkrivaju i kontinuirano mjere kolicinu svjetlosti u okolišu. Njihova percepcija svjetlosti odgovara ljudskom oku. Cilj takvih senzora je automatski prilagoditi svjetlinu zaslona i smanjiti naprezanje ociju. Ovi senzori svjetlosti naširoko se koriste u modernim pametnim telefonima. 2.2. Mane uredaja za pracenje tjelesne aktivnosti Unatoc širokom rasponu podataka koje uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti mogu mjeriti i prikupljati, vrlo malo uredaja nudi interpretativnu analitiku koja zapravo može poboljšati život ljudi. Uspješne fitnes-aplikacije trebale bi se usredotociti na integriranje i analizu podataka te pružanje ucinkovitih povratnih informacija. Osiguravanje tocnosti i sigurnosti podataka te motiviranje korisnika medu glavnim su brigama programera aplikacija za zdravlje i fitnes. 2.2.1. Preciznost Neke studije pokazuju da uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti i pametni satovi dobro mjere otkucaje srca u mirovanju ili u oporavku. Medutim, ovi su uredaji manje precizni kako se intenzitet vježbe povecava. Uz to, istraživaci su otkrili da neki popularni uredaji mogu precijeniti broj kalorija, potrošenih tijekom šetnje, za više od pedeset posto. Najbolji uredaji koriste složene algoritme koji analiziraju kretanje kako bi utvrdili kojim se aktivnostima bavite i u skladu s tim promijenili interpretaciju vaših otkucaja srca. 2.2.2. Sigurnost Uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti postaju sigurniji, no neki su i dalje upitni. Nažalost, uredaji za nadzor tjelesne aktivnosti, poput ostalih uredaja povezanih s Internetom, ne mogu biti sto posto sigurni. Studija Sveucilišta u Edinburghu sugerira da bi trebalo poboljšati sigurnost uredaja za pracenje tjelesne aktivnosti kako bi se bolje zaštitili osjetljivi korisnicki podatci. Dva su problematicna podrucja: • poruke koje se prenose izmedu uredaja i poslužitelja u oblaku, mogu se presresti • šifriranje se može zaobici i dobije se pristup pohranjenim podatcima. 2.2.3. Motivacija Uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti ne cine cuda. Cinjenica da ih nosite, ne lijeci vas. Zbog toga je važno u svoju aplikaciju za fitnes ukljuciti neke funkcije koje mogu motivirati ljude za zdrav život. Uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti mogu povecati motivaciju korisnika pružanjem podrške u zajednici, mogucnostima pracenja napretka... Neke fitnes-aplikacije koriste društvene elemente i elemente igre za motiviranje korisnika (Strava, Fitocracy, Zombies, Run!, in Pact...). 2.3. Kljucne znacajke uredaja za pracenje tjelesne aktivnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odabira Funkcionalni uredaji za pracenje tjelesne aktivnosti su skupi. Što više senzora i mogucnosti pracenja dodate na svoj uredaj, to je skuplji. Pri odabiru uredaja potrebno je obratiti pažnju na pet kljucnih znacajki koje on mora sadržavati: • Bežicna sinkronizacija To omogucuje uredaju slanje podataka u mobilnu aplikaciju u stvarnom vremenu dok korisnik vježba. • Obavijesti o aktivnostima Push obavijesti (PUSH poruke) obavještavaju korisnika kada je vrijeme za aktivnost ili kada je postigao postavljene ciljeve. • Otpornost na vodu Ova je znacajka neophodna jer je potrebno uzeti u obzir da ce se korisnik znojiti tijekom vježbanja. • Minimalno jednogodišnje jamstvo Davanje jamstva proizvodaca korisniku osigurava povjerenje. • Uniseks dizajn 3. Zakljucak Bez obzira koju motivaciju ili svakodnevni poticaj trebate za postizanje ciljeva tjelesne aktivnosti, postoji aplikacija koja vas može gurnuti u pravom smjeru. Ako tražite nacine za poboljšanje zdravlja ili promjenu nacina života, možete birati izmedu mnogih aplikacija za mršavljenje, poboljšanje tjelesne spremnosti, izvrsnih aplikacija za meditaciju, opuštanje... 4. Literatura [1.] PG Magazine. URL: https://www.pcmag.com/picks/best-workout-apps (11.12. 2020.) [2.] Yalantis. URL: https://yalantis.com/blog/what-activity-tracking-technology-is-used-in-fitness-app-development/ (studeni 2020.) [3.] Magazine Online. URL: https://sl.n-life.org/1381-gyroscope-in-the-phone-how-to-understand-what-it-is.html Strucni rad RAZLICITOST NAS UCI PRIHVACANJU – DRUGACIJA DJECA UCE NAS SUOSJECANJU Žana Vracun, prof. likovne umjetnosti OŠ Angela Besednjaka Maribor Sažetak Odgojne vještine roditelja 21. stoljeca koji slijede tragove prethodnih generacija, doslovno su zakazale. Svjedoci smo velikih energetskih promjena na Zemlji. Današnje obrazovanje moramo prilagoditi promjenama u energiji i barem pokušati razumjeti misiju djece novog doba. To znaci da krecemo na potpuno nove putove, koji tek sada idu prema nama. Kljucne rijeci: djeca novog doba, planet Zemlja, urodeno ili izvorno ponašanje, volja, istina 1. Uvod Planet Zemlja puca po šavovima i treba pomoc. Mogu ga spasiti samo duše s višim dimenzijskim svijestima koje su sposobne sve ujediniti u univerzalno jedinstvo. Na Zemlji se radaju drugacija djeca, djeca s višim vibracijama, a to su posebna, takozvana zvjezdana djeca. Njihova je misija podici našu svijest i povezati naše srcane cakre te širiti mir, radost i ljubav na našem planetu. Želim pomoci roditeljima, uciteljima i, naravno, zvjezdanoj djeci da našu suradnju ucinimo prijateljskijom i razumljivijom. To su nadarena djeca, naši duhovni savjetnici, koja su nam došla pomoci. To nisu djeca koja mirno sjede u školskim klupama, tiha su poput miševa i predano slušaju. Kad bi takva djeca bila u vecini u svim školama, nikad ne bi došlo do velikih revolucionarnih promjena. Morate biti svjesni da su vam ovi ‘problematicni’ ucenici došli s namjerom otvoriti vaša zakljucana srca i pomoci osjetiti suštinu života s kojim ste i sami izgubili dodir. Oni su ovdje da vas probude, stoga budite zahvalni za svakog ‘problematicnog’ ucenika. Uz njih cete spoznati tko ste i zašto ste ovdje. Iskreno se zapitajte što vam porucuju. Mi, ucitelji, vec godinama primjecujemo da su djeca drugacija i neka nas doslovno izbacuju iz kolosijeka. No, upravo su zato ovdje da naprave carobni zaokret u našem starom, uvriježenom nacinu razmišljanja. Oni su ovdje da nas nauce što više lekcija. Neke necemo razumjeti, a za mnoge necemo ni znati da su lekcije. Draga zvjezdana djeca, stara ili mlada, dopustite mi da vas utješim: nema niceg lošeg u tome da vidite ili cujete nešto što drugi ne vide ili ne cuju. 2. Škola kao uzrok bolesti i djece s urodenim ponašanjem Za urodena odstupanja bica u ponašanju koristit ce se vrijednosno neutralan pojam izvorno ili urodeno ponašanje. Kad znamo razlikovati ovo ponašanje od mentalne krize, promijenjene osobnosti uslijed velikih opterecenja ili zbog povecane reakcije na tjelesnu bolest, tada smo svjesni problema prijelaza. Terapeuti vrlo dobro poznaju u patološku sliku transformirano izvorno ponašanje. Mnogo je djece koja u pocetku nisu bolesna i nemaju nikakav poremecaj. Medutim, buduci da izlaze iz okvira zbog svog posebnog percepcijskog stila, stila ucenja i komunikacije, s vremenom postaju iscrpljeni i slomljeni. Razlog tome je u nerazumijevanju ljudi oko sebe te u nepromišljenim i obrambenim reakcijama koje djeca u ljudima pobuduju svojom prisutnošcu. Cesto su im upuceni zabrinuti, žalosni i tragicni pogledi. Stalno im se daje do znanja da takvi kakvi jesu, nisu prihvaceni. Kako bi to osoba trebala tolerirati? Put patnje cesto zapocinje u drugoj ili trecoj školskoj godini. Škola igra sve važniju ulogu u vremenu i prostoru. Jednoga dana posebno dijete postaje nesretno, nemotivirano, frustrirano, duboko razocarano, dijete koje se paranoicno opire ili se pokušava izolirati i osamiti. Zbog dugotrajne duševne patnje može doci do razlicitih tjelesnih zdravstvenih problema. U adolescenciji moramo posebno paziti na takve slucajeve jer je uništeni osjecaj vlastite vrijednosti najgori prorocki znak adolescentne krize. Suoceni smo s kljucnim pitanjem: Postoji li doista mnogo disfunkcionalne djece u našem lijepom novom svijetu? Trebamo li si uopce postaviti takvo pitanje? Ili bi bilo bolje reci da su ova, visokomotivirana djeca i djeca obdarena velikim unutarnjim bogatstvom, neshvacena u svojoj posebnosti? U današnjoj situaciji djeca mogu biti pod takvim pritiskom da im ne preostaje ništa drugo nego da se odupru ili, u najgorem slucaju, ozbiljno razbole. Stajalište da je sve više djece optereceno nedostatcima te da ih treba pravilno prilagoditi i voditi prema zahtjevima i potrebama pristojnog i poslušnog novog svijeta, tipican je prijedlog duha strojeva. Velika, vrlo velika vecina onih za koje se smatra da imaju poremecaje prilagodbe, nesigurni su i potrebna im je zaštita iz gorenavedenih razloga. Ipak, u temeljnim crtama svoje volje, oni su sto puta zdraviji od prilagodenog normalnog gradanina koji skoro više ne zna što mu nedostaje da bi se osjecao kao cjelovita osoba. Njegova je cežnja prešla u tišinu. Njegov je unutarnji plesac u okovima, više se ne zna cuditi ni igrati. Ukratko: socijalizacija takozvanog samoodricanja te proces otupjelosti uspješno su provedeni. Sve to donekle utjece na nas. Pitanje je poštenosti i iskrenosti u percepciji samoga sebe. Zastrašujuce velik dio odnosa kod covjeka današnjice je zakržljao. S druge strane, covjek bi trebao biti društveno, slobodno i kreativno bice. Morali bismo biti zahvalni što nam sve više i više djece pomaže razumjeti vlastitu poruku, a to je: Trebali biste pobjeci iz kaveza svijesti, svojih ‘uredenih odnosa’, jer u ovom podneblju više ne možemo rasti i napredovati! Opterecujuci slucajevi? Životni neuspjesi? Mentalno bolesni? Nasljedno manjevrijedan naraštaj? Ovakva vrsta etiketiranja u nacelu je bezobrazna cak i za takozvane mentalno hendikepirane osobe. S obzirom na urodeno ponašanje djeteta, definitivno ce biti jasno koje tragicne pristranosti leže iza takvog defektološkog imenovanja. Istina je da mnogi od vas pate u životnim vezama koje smatramo normalnima i prikladnima. Došli ste to razbiti i zato takoder puno riskirate. 2.1. Kako ucitelj treba uspostaviti distancu prema simpatiji i antipatiji? Mora gledati srcem. Možda zvuci otrcano, ali djeluje. Ako želite postati ‘ucitelj novog, zlatnog doba’, obavezno morate poceti raditi na sebi. Ucitelji bi nastavu trebali zaciniti osmijehom koji ih ništa ne košta, a cini cuda. Obogacuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga tko ga daruje. Zasja poput sunceve zrake i sjecanje na njega ostaje zauvijek. Nitko nije toliko bogat ili toliko siromašan da si to ne bi mogao priuštiti. Pomocu njega svi mogu imati koristi. Osmijeh donosi sretna lica, zahvalne poglede zadovoljne djece, pomaže u mnogocemu. To je odmor za umorne, putokaz za izgubljene, iskra svjetlosti za tužne i najucinkovitiji lijek protiv bijesa. Ne može se ukrasti, kupiti, isprositi, posuditi jer ima svoju iscjeliteljsku moc samo kada se daje. Autoritet u starom smislu više nije dovoljan. Potrebno nam je tolerantno, ambiciozno razmišljanje potkrijepljeno dobrotom. To ukljucuje neustrašivost. Možda ne mogu razviti interes za odredenog covjeka jer se bojim njegovog ponašanja? Tko je skloniji konvencionalnom, instinktivno ce na odstupanja reagirati antipatijom. Uvijek ce osjecati razlike i posebnosti kao neobicne i uznemirujuce. Takva osoba ni na koji nacin ne bi trebala biti ucitelj ili odgojitelj djece u vrticima, školama. I nikako terapeut. (Preuzeto od Henninga Köhlera – Poremecaji u ponašanju ili urodeno ponašanje, 2012.) Živahno, nestašno dijete znaci zdravo dijete. Zdravo dijete je znatiželjno dijete. Znatiželjno dijete je bistro dijete, a ono zna razmišljati svojom glavom. Svatko tko zna misliti, logicki rasudivati, povezivati razlicita znanja, brinuti se o sebi i drugima, takoder zna odvojiti žito od korova. Takvo dijete ima svoje mišljenje, koje nije nužno u skladu s vašim mišljenjem, što nije ni loše. Ako ste dobar ucitelj, bit ce vam drago da imate takve ucenike koji se usude biti vaš ravnopravan sugovornik. To su mudre duše u malim tijelima. Takvo dijete nije podložno kalupu coporativnog instinkta. Cinjenice pokazuju da postoji hitna potreba za pojednostavljenjem školskog sustava i usadivanjem snažne volje maloj djeci da mogu izvršavati svoju misiju. U djeci gajimo snažnu volju samo ustrajnim i opetovanim izvodenjem odredenih svakodnevnih aktivnosti koje jacaju snagu volje. Na primjer: • zalijevanje cvijeca, povrca • brisanje prašine • briga o životinjama, kucnim ljubimcima • usisavanje • pranje posuda • cišcenje kupaonice i WC-a, • rad u vrtu, košenje, orezivanje • priprema dorucka ili rucka • vješanje rublja • sport • sviranje instrumenta • glacanje odjece • odnošenje i pobiranje smeca • pecenje kruha i kolaca • ubiranje plodova • pospremanje drva za zimu. Dijete bi trebalo redovito obavljati barem jedan od kucanskih poslova kako bi se naviklo i preuzelo odgovornost za svoj rad. Ustrajnost, ponavljanje i aktivnost zajedno stvaraju snagu volje. 3.Zakljucak Treba ulagati u sebe! Svi koji vec (svaki dan) redovito meditiraju, znaju o cemu govorim. Redovita meditacija svakodnevna je rutina ucitelja novog doba. Na svijet su dolazile i dolaze duše koje ce sve sustave promijeniti do temelja. Sve staro ce se promijeniti i ništa više nece biti kao što je bilo. Istinu možemo spoznati tek kad smo se – barem donekle – preselili u srce. Sve dok smo u energijama uma, previše smo zauzeti energijama usporedbe, potvrde i dokazivanja, stoga uopce ne dolazimo do razlike izmedu istine i iluzije. Kad se naša svijest ili životna energija presele u srce, više ne mislimo da je najvažnije ono što se dogada izvan nas, vec iznutra. Tada se pitamo što od ovog ‘tjelesnog života’ služi našem unutarnjem razvoju, a što ne. Time pocinjemo razlikovati istinu od iluzije. Primijetit cemo da smo sve više predani radu iz srca, što ujedno postaje naša najveca strast, radost i misija. Radite stvari koje vam otvaraju srce. Sve ostalo – prijatelji, ugled, novac ... slijedi samo po sebi. Sada je došlo to vrijeme. 4.Literatura 1. Vracun, Ž. (2016.). Ucitelj 'zlate' dobe ima socutno srce Strucni rad TKO JE UCITELJ NOVOG DOBA? Žana Vracun, prof. likovne umjetnosti OŠ Angela Besednjaka Maribor Sažetak Ucitelji staroga kova imali su i, nažalost, još uvijek imaju problem s time da mogu od svojih ucenika i sami mnogo nauciti. Naime, mnogi još uvijek ucenike gledaju kao mlade ljude bez nekog znanja. Nisu svjesni da su upravo ovi ucenici došli s namjerom kako bi i nastavnici uz njih iskusili nove lekcije. Za ovakav nacin razmišljanja trebat ce proci još mnogo vremena, ali mislim da je proces promjene zapoceo prije nekoliko godina. Kljucne rijeci: ucitelj staroga kova, mlade duše, tinejdžeri, meditacija 1. Uvod Ucitelji staroga kova mišljenja su da samo oni nešto znaju. Iz vlastitog iskustva znam za nekoliko slucajeva koji zbog lošeg samopoštovanja u svojoj uciteljskoj karijeri nikada nisu dijelili petice, naravno, pod izgovorom da samo ‘Bog zna za pet’ i slicne gluposti. Takvi ucitelji nanose ogromnu štetu svojim ucenicima – najvjerojatnije zbog vlastitih ogranicenja, nekreativnosti, pristranosti, neznanja, zavisti ili neprofesionalnog rada. Oni ucenicima ruše samopouzdanje i time grade svoju moc. To su ucitelji koji odlaze na posao za koji ce dobiti placu i ovdje za njih sve završava – završenim školovanjem u ovom su životu završili svoje obrazovanje. Zapravo, takvih ucitelja nema malo! To su u biti uplašene osobe, a njihovi postupci govore o njima samima. Medutim, oni toga nisu svjesni. Ucenici za njih odabiru razne nadimke i cesto se šale na njihov racun. 2. Djeca su ogledala 'Problematicni ucenici' postavljaju ogledala uciteljima. U svakom slucaju, ucitelj bi trebao zaci u pozadinu 'problema' i pristupiti djeci na pravi nacin. Izmedu ucitelja i ucenika nastanu dva udaljena brijega. Kad ucitelj nema sklonosti na zanimljiv i nadahnjujuc nacin pokušati spojiti brjegove mostom, jaz se povecava i – što je najgore – kod djeteta uzrokuje otpor. Djecji mozak nisu prazne posude koje bi ucitelji napunili znanjem, vec vatra koju bi trebalo zapaliti. Misija ucitelja je motivirati i nadahnuti ucenike, ali mnogi to nisu u mogucnosti. Odgovaraju uvredama, ogorcenjem, osvetom, agresijom jer sve doživljavaju na osobnoj razini. Neka mi netko kaže kako možete impresionirati mlade ako ste kiselog lica, bilo na satu kemije, fizike, gramatike engleskog jezika, matematike ili bilo kojeg drugog predmeta?! Prvo i najvažnije, ucitelj mora biti zadovoljan sobom jer zraci energiju oko sebe u prostor. Ljudi su vibracijska bica. Mladi odmah opaze s kojom vibracijom ucitelj ulazi u ucionicu. Na temelju njegova raspoloženja razvijat ce se atmosfera u ucionici. Vjerujte mi, to djeluje! Ucitelji, stoga, moraju naporno svakodnevno raditi na svom osobnom rastu i održavati dobro raspoloženje u ucionici, ali i u svojim domovima. U našim školama, medutim, svakodnevno svjedocimo nezadovoljstvu djece i 'iscijedenim' uciteljima. Nešto se hitno mora promijeniti. U djece predškolskog razdoblja prevladava instinkt za oponašanjem. Ono što dijete vidi, oponaša – cak i vjerovanja ljudi koji ga okružuju. Moralne osobine i vrijednosti ljudi oko njega presudne su, stoga, za njegovu buducnost. Ako u svom okruženju gleda same gluposti, ne piše mu se dobro. U dobi od sedam godina probudi se drugi instinkt i dijete je željno ucenja. U svemu što ucitelj radi, govori, dijete uci. Ono traži podršku u ucitelju, želi mu potpuno vjerovati. U njemu bi trebalo vidjeti pozitivan autoritet. Pravi se autoritet ne može postici silom i strogošcu, ali isto tako ni popuštanjem. Djeca poštuju samo onog ucitelja kod kojega osjecaju prihvacanje, naklonost, povjerenje, poštovanje. Tijekom puberteta kod tinejdžera se probudi nova potreba za razumijevanjem i testiranjem u svim podrucjima života. Oko sebe treba ljude koji ce mu bez autoriteta i u prisnom odnosu pokazati put do znanja i aktivnosti – samo tako ce pronaci svoje mjesto pod suncem. Mala su djeca snažna, suptilna, sofisticirana bica, stoga su najcišca ogledala. Prilagodeni su emocionalnoj razini, stoga spontano i iskreno reagiraju na energije koje osjecaju. Ne kriju ništa. Ako odrasli govore laž i ne ponašaju se u skladu s osjecajima koji ih prožimaju, djeca uskoro osjete taj raskorak i odgovore na nj. Njihovi odgovori pokazuju nam odraz naših iskrivljenih osjecaja. Medutim, ako emocije pokažemo iskreno, bez prikrivanja, ona se, zacudo, smire i otvore nam se. Istina i sklad izmedu osjecaja i rijeci umiruju djecu. Mnogi roditelji misle da je bolje zaštititi djecu od svojih negativnih osjecaja. Možda mislite da ih možete prevariti, ali moram vas razocarati. Ona sve znaju, iako vi uporno cuvate svoju istinu. Ona su poput svojevrsnog duha koji sve zna, zato budite iskreni ili barem pokušajte biti iskreni sa svojom djecom. Ona osjecaju na drugim razinama i vrlo cesto, ponekad cak i bolešcu, reagiraju na vaše potisnute, neiživljene emocije. Prelistajte memoriju i brzo cete shvatiti da ova izjava vrijedi. Dokazano i potvrdeno iz mog vlastitog iskustva i iskustva djece mnogih mojih klijenata! Djeca trebaju samo model ljudskog bica koje doživljava razlicite osjecaje i koje je iskreno s njima u svakom trenutku. To im omogucuje da se vole takvi kakvi jesu te da prihvate i ugodne i manje ugodne osjecaje u sebi. Ucitelj takoder griješi i ispravno je ako se za svoje pogreške iskreno isprica. Na taj ce nacin steci poštovanje, povjerenje i vjerodostojnost. Ali, mnogi ucitelji lažu i prikazuju se djeci kao mjerilo ideala i nepogrešivosti. Takav ucitelj sigurno nece osigurati poštovanje kod djece. Svi u sebi imamo dva vuka: crnog i bijelog. Prema staroj indijanskoj legendi, crni vuk predstavlja zlo: ljutnju, laž, zavist, mržnju, pohlepu, strah, tugu i nemoc... Bijeli vuk pak znaci: dobrotu, ljubav, radost, zahvalnost, iskrenost, poštenje, odanost, nadu, jasnocu. A koji vuk dominira? Onaj kojega hraniš. 3. Ucitelj novog doba ništa ne uzima osobno Ucitelj novog doba osoba je koja sebe i mlade duše pretvara u blistave kristale te upravo tako dopušta mogucnost da mladi poucavaju i njega samoga. Više od deset godina predajem u raznim školama kao profesorica likovne umjetnosti i sjecam se slucaja kada je razigrani ucenik jednom rekao svom novom ucitelju da je budala. Odgovor uvrijedenog ucitelja bio je, naravno, osoban; nikako nije mogao shvatiti kako se ucenik usudio tako nešto reci. Ucitelj je upao u zamku koju nazivamo osobnom važnošcu, najvišim izrazom sebicnosti. Kada neki dogadaj uzmete osobno, poistovjetite se s onim što je receno. Medutim, ako rijeci ne shvatite osobno, postajete imuni na emocionalnu prljavštinu koja vam je izrecena. Ucitelj novog doba reagirao bi humorom i stvar preokrenuo tako da bi kroz smijeh riješio ovakvu situaciju, a odgojni trenutak imao bi mnogo vecu težinu nego u prvom slucaju. Bolje je zanemariti negativne odgovore, iako se možda tada nalazite usred pakla. Svakako ne odobravam neprimjereno ponašanje, no ovo je dijete, odnosno adolescenta nešto dovelo do takvog ponašanja. Jeste li se ikada kao ucitelj pitali što se dogada s odredenim djetetom? Pati li možda zbog obiteljskih sukoba (obiteljsko nasilje, zlostavljanje, droga, alkohol...), bolesti ili financijskih problema? Možda mu majka ili otac umiru, možda mu samo treba pažnja koju ne prima kod kuce, ili je jednostavno previše umoran od svega što ima na ramenima? Pitate li se ikada zašto je došlo do neprimjerenih reakcija djeteta? Koliko ste puta pristupili djetetu koje ima problema s vašim predmetom i pitali ga što misli o vama i predmetu koji predajete? Jeste li ga pokušali motivirati ili ste ga dodatno povrijedili svojim arogantnim, sveznajucim ponašanjem? Ako se ovo ne pitate, i sami imate velikih problema s empatijom. Kao ucitelj, uvijek biste se trebali zapitati što radite pogrešno da se ucenici tako ponašaju prema vama. Ako cete se s izazovima boriti na mudriji nacin, s više humora i emocionalne zrelosti, što se ocekuje od odrasle osobe, ali nažalost to nije uvijek tako, moci cete se nositi s neugodnim situacijama mnogo uspješnije nego prije. Odrasli žele, odnosno zahtijevaju da se ucenici ponašaju zrelo, a mnoge situacije pokazuju da to ne znaju raditi ni oni sami, koji to sve traže od djece. I krug je zatvoren. Kada stvari shvatite osobno, reagirate tako da grcevito branite svoja uvjerenja i uvrijedite se ako se vaš sugovornik ne slaže s vama. Toliko želite biti u pravu i dokazati svoje, da solite pamet svima koji imaju drugacije mišljenje od vas. Ego je taj koji želi imati sve pod kontrolom. Problem vecine ljudi je taj što ne kontroliraju svoje emocije. A buduci da ih ne kontroliraju, upravo su emocije te koje kontroliraju njihovo ponašanje. Kada se ne kontroliramo, kažemo sve što ne bismo željeli, radimo ono što ne bismo željeli ciniti. Zbog toga morate nauciti kontrolirati svoje osjecaje jer cete samo tako imati dovoljno osobne snage u prevladavanju svojih sjena. Što cete više njegovati voljene dijelove svoje osobnosti i odupirati se prestrašenom dijelu, to ce se vaša osobnost sve više uskladivati s vašom dušom. S vremenom ce prestrašeni dijelovi osobnosti izgubiti kontrolu nad vama, a oni voljeni djelovat ce bez ogranicenja. Strah nestane, zamjenjuje ga jednakost, opraštanje, jasnoca. Vaši odnosi se transformiraju. Superiornost se povlaci pred poštovanjem. Inferiornost nestaje i vi ste ispunjeni zahvalnošcu, radošcu, blaženstvom. Budite uzor i dobar primjer onoga što sami želite od drugih. Svi smo jedno – i što prije to priznamo, bit ce nam lakše. Nužno je uspostaviti distancu. 3.1. Kako uspostaviti distancu? Uz meditaciju! Vjerujte, bez nje nece ici. Ucitelji novog doba ukljucit ce deset do petnaest minuta meditacije u svoj svakodnevni rad kako bi mogli poucavati današnju djecu. Nije nam lako, stoga je meditacija nužna i neophodna jer cemo tako lakše uspostaviti distancu od negativnih emocija i puno cemo ih brže 'probaviti'. Svakako su negativne emocije takoder važne za duhovni razvoj i saznanja do kojih nas dovedu. Medutim, uvijek imamo mogucnost izbora izmedu pozitivnog motivacijskog nacina prenošenja znanja i negativnog, koji zagorcava život djeci, roditeljima i na kraju nama jer se kao ucitelji ne možemo osjecati dobro ako svoje ucenike nismo uspjeli nauciti za pozitivnu ocjenu. Bilo bi ispravno svako malo zapitati se kakav ste ucitelj i postaviti to isto pitanje svojim ucenicima. Imate li toliko hrabrosti? Bojite li se kritike? Odgovori ce biti korisni za vaš razvoj. Ako vam se nece svidjeti ukupni rezultati, pred vama je ozbiljan izazov s kojim cete se morati suociti. Ovo bismo pitanje ucenicima trebali postaviti barem jedanput godišnje. Ucenici su izuzetno dobri promatraci. Iz vlastitog iskustva znam da vas doslovno ‘skeniraju’ kad zakoracite u ucionicu, pogotovo prvi puta. Pokušavaju na sve moguce nacine ici vam na živce. Testiraju kada cete eksplodirati – ako uspiju, nastradali ste, a ako ne, imate tri mogucnosti. Naime, ili ste 'nasilnik' i držite ih u šaci zbog ocjena (lažni autoritet, s puno nadimaka). Ili zaslužujete poštovanje zbog svoje iskrenosti, otvorenosti, kreativnosti, odgovornosti, svojega znanja i tada pripadate takozvanim 'novodobnim uciteljima'. To su oni koji znaju postaviti granicu i imaju red u glavi, okolini i u ucionici, ali priznaju i svoje pogreške. Nažalost, postoje i oni treci: ucitelji koji samo nastoje pokazati koliko su napredni u svom poslu. Nazivam ih ‘novodobnim lažljivcima’ jer su i sami loši u znanju ili u samopoštovanju te ne znaju postaviti granice u nastavi i stvoriti pozitivni autoritet. Potonjim nedostaje reda, poštovanja. Takvi su ucitelji samo sami sebi (loši) ucenici. Ovime se pocinju nakupljati unutarnji nemiri, mucenja, monotonija i poucavanje postaje nešto ‘samo po sebi razumljivo’. Ucitelji koji se po završetku studija prestanu obrazovati, zapravo ne bi smjeli poucavati. Ako odlucite raditi kao ucitelj, morate se neprestano usavršavati, stvarati i tražiti nova znanja, nove pristupe, nove metode rada, osobno rasti... Mogla bih reci da je rad ucitelja cjeloživotno osobno, intelektualno, kreativno i duhovno sazrijevanje. Najvažnije od svega je da morate neizmjerno voljeti djecu i svoju profesiju. 4. Zakljucak Svaki školski sustav ima svoje zakone i sama sam tijekom školovanja vidjela mnogo toga. Zbog toga želim pomoci ucenicima, njihovim roditeljima i uciteljima da napokon pronadu zajednicku crvenu nit koja ce biti korisna za sve tri strane. Svijet se mijenja, živimo u vremenu kada je, izmedu ostalog, potrebno radikalno promijeniti školsko zakonodavstvo, nastavne planove i programe te nastavnike. Suština svake pedagogije trebala bi biti u tome da pokuša djetetu u pravo vrijeme i na pravi nacin predstaviti odgovarajuci sadržaj koji blagotvorno djeluje na njega i omogucuje mu da razvije najšire moguce sposobnosti holistickim pristupom poucavanju. Naglasak je na cinjenici da covjek nije samo intelektualno bice, vec i bice srca i volje. Nastava u školama trebala bi biti holisticka, što znaci da se – uz intelekt – uvažavaju i volja te osjecaji ucenika. 5. Literatura 1. Vracun, Ž. (2016.). Ucitelj 'zlate' dobe ima socutno srce Strucni rad ŽONGLIRAJ I URAVNOTEŽI LIJEVU I DESNU POLUTKU MOZGA Jure Vracun, prof. tjelesnog odgoja Srednja šola Slovenska Bistrica Sažetak Žongliranje cvjeta uz pomoc IJA-e (International Jugglers Association), koja organizira godišnje sastanke pod nazivom Europska konvencija o žongliranju. Žongliranje se može nauciti u petnaest minuta, naravno, uz snažnu volju za istraživanjem novog, što pak donosi brojne koristi i zadovoljstva. Buduci da žongliranje zahtijeva koncentraciju na stvari u rukama, to je dobar nacin da se riješite stresnih misli. Ono uzrokuje stanje poznato kao ‘opuštena koncentracija’, što je vrlo važno za postizanje najboljih rezultata u svim sportskim, mentalnim, umjetnickim i tjelesnim aktivnostima. Kljucne rijeci: koordinacija, motoricke sposobnosti, koncentracija, refleksi 1. Uvod Žongliranje je sposobnost ili vještina savladavanja rekvizita za zabavu ili sport. Najpoznatije je kaskadno žongliranje s tri loptice. Stari zapisi kažu da je žongliranje prakticirao poseban red ‘casnih sestara’ na Istoku jer su redovitim vježbanjem ulazile u stanje potpune meditacije i tako održavale komunikaciju s Bogom. Molitva nas približava Bogu, a u meditaciji Bog se okrece nama. Pojam žongliranja može se odnositi i na druge vještine s rekvizitima, u žargonu nazvane ‘propsi’, kao što su poi, diabolo, carobni štapici, kiwidi, vatreni plesovi, kontaktno žongliranje, hula-hopi te vještine sa šeširima, cunjevima i obrucima. Rijec žongliranje potjece iz srednjoengleskog jezika – joggelen ("zabavljati izvodenjem trikova") i dijelom iz starofrancuskog – jangler. 2. Povijest žongliranja Prvi dokazi žongliranja pronadeni su još prije Krista. Našli su ih u petnaestoj grobnici princa Karyssa u Egiptu. Žongleri su prikazani u mnogim drevnim civilizacijama, ukljucujuci Egipat, Kinu, Indiju, Staru Grcku, Stari Rim, Asteke i polinezijske civilizacije. U Europi je to bila posve prihvatljiva aktivnost sve do propasti Rimskog Carstva, nakon cega je na nju palo svjetlo srama. U srednjem vijeku veci dio povijesti pisali su ozbiljni religiozni klerici koji su se zgražali nad izvodacima te ih optuživali za loš moral, pa cak i za caranje. Žongleri su, stoga, dugo vremena nastupali samo na trgovima, ulicama i u pivnicama, i to s kratkim te cesto ismijavanim predstavama. Bili su poput svojevrsnog zrcala tadašnjeg društva – a istina uvijek probada oštrom oštricom, što ni na koji nacin nije odgovaralo mracnom vremenu inkvizicije. Cesto su zato bili progonjeni i nepoželjni. Godine 1768. Philip Astley otvara prvi moderni cirkus. Nekoliko godina kasnije zapošljava i žonglere koji nastupaju zajedno s konjima i klaunovima. Od tada su žongleri povezani s cirkusom. Razvoj žongliranja ponovno se zaustavio sredinom dvadesetog stoljeca usponom filma, radija i televizije. Ipak, pocetkom pedesetih godina dvadesetog stoljeca veci broj ljudi poceo je žonglirati iz hobija. U to vrijeme osnovan je International Jugglers Association, isprva kao klub žonglera koji nastupaju, ali ubrzo su im se pridružili i neizvodaci koji su poceli organizirati godišnje konvencije. Konvencije, najveci sastanak žonglera, održavaju se svake godine, i to ljeti, te uvijek u drugom europskom gradu. Kako bi promovirali žongliranje, osmislili su i Svjetski dan žongliranja, koji se tradicionalno održava u subotu, sredinom lipnja. Vecina gradova i vecih mjesta ima svoje žonglerske klubove. Žonglerske konvencije ili festivali cine okosnicu žonglerske scene. Fokus je na druženju i razmjeni znanja. Istovremeno s otvorenim treninzima postoje i radionice majstora za posebne tehnike i vještine. Vecina konvencija takoder ukljucuje glavni šou, koji je otvoren za javnost, natjecanja i igre žonglera te gradske parade. Ovim vještinama možete u potpunosti ukloniti disleksiju i slicne probleme. Medutim, potrebna je svakodnevna rutina i ustrajnost. 3. Pozitivni ucinci žongliranja Popis deset najkorisnijih posljedica žongliranja: • Žongliranje omogucuje da lijeva i desna strana tijela i mozga postaju ravnopravnijima, što pomaže u ravnoteži, harmoniji i ostalim vještinama u životu. • Žongliranje poboljšava koordinaciju ruku i ociju, što je vrlo korisno za razlicite igre i razne vještine. Uz to, održava i povecava pokretljivost ruku i ramena te 'podmazuje' zglobove. Iz tog razloga ponegdje se uvodi i kao oblik seniorskoga fitnesa. • Žongliranje poboljšava svijest o ritmu koji je prisutan u mnogocemu u životu, a najvažniji je, naravno, u glazbi i plesu. • Žongliranje poboljšava svijest o tijelu i posljedicno motoricke sposobnosti. To se odražava u boljoj ravnoteži izmedu razlicitih dijelova tijela. Umijece ravnoteže prisutno je na svim razinama života. • Žongliranje ublažava stres jer može postici stanje ‘opuštene koncentracije’, istodobno izoštravajuci fokus i ukupnu koordinaciju. Samo pet minuta žongliranja razbistrit ce vam um i brige – nakon ove kratke meditacije probleme cete vidjeti jasnije i s više rješenja. Ovom vještinom razvijaju se intuicija i jasnocujnost. Žongliranje vas uranja u trenutak i posljedicno sprjecava istovremeno razmišljanje u aktivnosti. • Žongliranje takoder daje osjecaj postizanja rezultata jer se u žongliranju uvijek mogu naci novi izazovi, novi obrasci i nova oprema. A da žongliranje ne bude samo rutina, za to se pobrinu ostali žongleri koji rado sa svima podijele tajne trikova. • Žongliranje vas dovodi u kontakt s novim prijateljima i društvom koje je uglavnom usredotoceno i usmjereno u svom životu. • Žongliranje uzrokuje rast mozga (Nature magazine, svezak 427, sijecanj 2004.). Istraživanje cak otkriva da bi žongliranje moglo sprijeciti Alzheimerovu bolest. Kada žonglirate, radite više od pukog sagorijevanja kalorija i jacanja tijela, trenirate takoder svoj um. Što vam duže treba da nešto naucite, to više trenirate svoj um i snagu volje! • Žongliranje ubija dosadu – teško cete pronaci nezanimljivog žonglera kada otkrijete dodavanje i grupno žongliranje, pa cete kalorije sagorjeti i salvama smijeha. • Žongliranje je izvrsna aerobna vježba – pogotovo ako se sjetite pravilno disati dok žonglirate. Uz to, svakim satom žongliranja sagorite 280 kalorija, što je slicno hodanju, ali puno zabavnije od vecine ostalih fizickih vježbi. 3.1. Dodatni pozitivni razlozi za žongliranje To je takoder jedna od rijetkih uistinu prenosivih vježbi / treninga. Rekviziti ne zauzimaju puno prostora (loptice ili šalovi), a nisu vam potrebni ni veliki prostori jer vježbe možete izvoditi u zaista malim prostorima, sjedeci, ležeci, na kaucu... Studije su pokazale da žongliranje, osim što razvija pracenje, svijest o uzdužnoj osi i finu motoriku, takoder može poboljšati citanje i pisanje. (Casopis Teaching Elementary Physical Education, svibanj 1996., objavio je clanak o ovom fenomenu.) Ucenje žongliranja takoder poboljšava vještine utvrdivanja redoslijeda koje koriste matematika i znanost. Poznato je da su mnogi žongleri dobri matematicari ili informaticari. Jednom kada naucite žonglirati, razvit cete tu strast u sebi i uvijek cete to htjeti raditi. Ono pomaže kod problema poput disleksije, ali koristi se i za lijecenje poremecaja hiperaktivnosti i nedostatka koncentracije te socijalnih fobija. ‘Refleksi višeg reda’ vrsta su refleksa koje razvijaju žongleri i poznati su po svojoj nezamislivoj brzini. Dobrom žongleru ne bi trebao biti problem uloviti sirovo jaje, koje se baci bez upozorenja, a da se ono pritom ne razbije. 4. Zakljucak Žongliranje kao meditacija ponavljajucih obrazaca ili obrasca može udaljiti um od stresa koji on doživljava u svakodnevnom životu. Žongleri cak opisuju fenomen 'bestjelesnosti' i mirnoce koji ih preuzme dok žongliraju. Stalno dizanje i padanje predmeta te stalnost ritmova mogu postati gotovo hipnoticki, a pažnja žonglera, koja je usko usredotocena na obrazac žongliranja, može se proširiti tako da izgleda kao da obuhvaca cijelu kreaciju. Žongliranje nas dovodi u posebno meditativno stanje potpune opuštenosti, kontinuiteta, bistrine, blaženstva, a istovremeno nema neželjenih nuspojava opijata, droga... 5. Literatura [1.] Vracun, Ž. (2016.). Ucitelj 'zlate' dobe ima socutno srce [2.] JuggleFit. URL: http://jugglefit.com/jf_benefits.html Strucni rad UCENJE ISTRAŽIVANJA U PRVOM RAZREDU DARJA BASTL III. OSNOVNA ŠOLA Celje, Slovenija Sažetak Istraživanje je jedan od nacina stjecanja kvalitetnog znanja. Osiguranje kvalitete zahtijeva kontinuirano unapredivanje obrazovnog procesa. Istraživacko ucenje moderna je metoda aktivnog ucenja u kojem stvaramo uvjete u kojima djeca nastoje probleme rješavati što neovisnije i na razlicite nacine. Takvo ucenje omogucuje stjecanje kvalitetnog znanja i povecava motivaciju djece za ucenje o prirodnim znanostima, pa se upotreba istraživackog pristupa ucenju sve više potice na provodenje znanstvenih aktivnosti kod mladih ucenika. Djeca imaju urodenu želju za istraživanjem; posebno vole istraživati u predškolskom razdoblju. Ucenje putem istraživanja omogucuje im samostalno istraživanje pod vodstvom i vodstvom odgajatelja i ucitelja. Na taj nacin postavljene probleme rješavaju što samostalnije kroz vlastite aktivnosti, stjecuci iskustvo i dolazeci do novih spoznaja. Kljucne rijeci: igra, istraživacko ucenje, ucenik, škola. 1. Uvod U moderno doba sve se više potice stjecanje kvalitetnih znanja. Istraživanje je jedna od nastavnih strategija koja omogucuje stjecanje takvih znanja, pa postaje sve poželjniji oblik poucavanja i ucenja u svijetu. Istraživackim ucenjem možemo postici sve ciljeve definirane u podrucju znanstvenih aktivnosti. 2. Središnji dio Rana znanost temelj je daljnje znanosti u školi, ciji je cilj znanstveno pismen pojedinac koji prepoznaje osnovne pojmove i sposoban je rješavati probleme i otkrivati prirodu na logican i znanstven nacin. To zahtijeva razvoj odredenih vještina i vještina, koje nazivamo prirodno-znanstvenim postupcima. Rana znanost ukljucuje jednostavnije znanstvene postupke (npr. Sortiranje, uredivanje, mjerenje), kao i postavljanje novih pitanja na koja djeca znaju ili mogu odgovoriti. Dakle, znanost je aktivna, edukativna i zabavna aktivnost kroz koju djeca uce razmišljanju i istraživackim strategijama [3]. Djeca uce cjelovito i iskustvo stjecu kroz igru. Buduci da imaju urodenu želju za istraživanjem, vole biti aktivni, postavljati pitanja i tražiti odgovore na njih. Primaju razne informacije putem osjetila i mijenjaju ih u razne nove vještine i znanja u vezi s emocionalnim iskustvom i razmišljanjem. Djeci stoga treba pružiti što više izravnih iskustava kako bi im pomogla da razumiju svijet. U rješavanju problema ukljucujemo osjetila, dodirujemo predmete, vizualno opažamo pojave i slicno, tako da djeca aktivno sudjeluju. Djecja percepcija cesto je nerealna i s razvojem se mijenja, postaje sve realnija. Kroz interakciju s vršnjacima i odraslima dobivaju informacije koje utjecu na njihove nacine razmišljanja i strategije rješavanja problema [5]. Rano ucenje prirodoslovlja datira iz predškolskog razdoblja, ali moramo uzeti u obzir razvojne faze pojedinog djeteta. Poticaj u ranim godinama važan je za produbljivanje zanimanja za prirodu. Ucimo djecu u fazi osnovne znanosti osnovnim vještinama postavljanja i pronalaženja odgovora na pitanja. Uvodimo ih u strukturirani istraživacki pristup percepciji znanosti, koji zahtijeva da nastavnici, ucitelji, sudjeluju u definiranju problema, pronalaženju oblika rada, pronalaženju sredstava za rad, obavljanju posla, ocjenjivanju rješenja problema i njegove prakticne vrijednosti. Djeca dopunjuju svoje znanje u nepoznatom prikupljanjem informacija, provodenjem pokusa, eksperimentiranjem, mjerenjem itd. Ocjenjuju obavljeni posao, pronalaze korisnost rezultata i predstavljaju rezultate. Ucenje u istraživanju pretpostavlja postupni razvoj prirodno- znanstvenih koncepata, prirodno- znanstvenog mišljenja, razmišljanja, mogucnosti rješavanja problema, hipoteza, klasifikacije, sažimanja suštine i znacenja te formuliranja koncepata. Svi se ti procesi u djece odvijaju nesvjesno i istodobno se temelje na znanstvenoj metodi istraživanja. Ucenje kroz istraživanje nastalo je kao rezultat svijesti da obrazovna ustanova ne može pružiti sve potrebno znanje koje ce djeci trebati u kasnijem životu. Kroz istraživacko ucenje, djeca bi trebala postati sposobnija uciti samostalno ili u grupi, prevladati poteškoce u ucenju, steci vještine, znanje i stav za cjeloživotno ucenje itd [3]. Istraživackim ucenjem djeca razvijaju osobne vrline, na pr. domišljatost, ustrajnost, inicijativa i prirodoslovne kompetencije, kao što su sposobnost prikupljanja informacija, sposobnost rješavanja problema, organiziranje i planiranje rada, verbalna komunikacija, prijenos teorijskog znanja u prakticno, sposobnost samostalnog i timskog rada [4]. Kada istražujemo, imamo želju otkriti nešto novo. Pripremamo plan istraživanja, provodimo ga, a zatim izvještavamo o njemu. Istraživanje cesto zapocinje tipicnim pitanjima, kao što su: što bi se dogodilo i kako to saznati. Pitanja mogu postavljati odgajatelji, ucitelji ili djeca [3]. Za uspješan istraživacki rad moraju biti zadovoljeni objektivni i subjektivni uvjeti. Objektivni uvjeti ukljucuju prikladan prostor, resurse, pomagala i vrijeme. Istraživanje u vrticu s djecom predškolske dobi obicno se odvija u igraonici, na terenu ili u prirodnom okruženju. Prije provodenja istraživacke aktivnosti, odgajatelj mora provjeriti imaju li na raspolaganju odgovarajuca sredstva i pomagala te ih osigurati. Subjektivni uvjeti ukljucuju kvalifikaciju odgajatelja i osobine djece. Odgajatelj, ucitelj mora znati osobne osobine djece, njihove sposobnosti, interese i znanje. Ako odgojitelj prati znanje svoje djece u grupi i zna njihove karakteristike, može pripremiti takve aktivnosti koje ce ih odvesti do novih znanja. 3. Zakljucak Djeca se bave znanstvenim aktivnostima jer ih potice urodena znatiželja koja je vec prisutna u predškolskom razdoblju i neophodna je za ucenje prirodoslovlja. Za obavljanje istraživackog rada vrtic i škola moraju biti opremljeni odgovarajucim didaktickim i laboratorijskim pomagalima, knjižnicom i multimedijskim uredajima. Za uspješno ucenje moramo stvoriti uvjete koji ce djecu potaknuti na kriticko razmišljanje, postavljanje pitanja, rješavanje problema i davanje ideja i inicijativa. Priroda je za dijete nešto predivno. Nema stvari u koju ne bih zabio svoj znatiželjni nos, i to s pravom. Priroda nam nudi izvanrednu kolicinu promatranja, proucavanja biljaka i životinja, kao i prirodnih pojava s kojima se susrecemo na svakom koraku. Doznajemo puno o biljkama, o rastu, o vremenu, zraku, vodi ... ucimo više promatrati što se dogada oko nas, cak i ako je to susjedna livada ili bakin vrt. Ucimo poštivati i štititi prirodu. To bi trebao biti zadatak svakog zemljana. Uživajte u istraživanju prirode. 4. Literatura [1.] Bencic Rihtaršic, T. (2006). Uvajanje ucencev na pot raziskovalnega ucenja. Pedagoška obzorja. [2.] Kos, M. (2013). Zacetno naravoslovje ob didakticnih igrah v naravnem okolju. [3.] Krnel, D. (2012). Uvod. V D. Krnel, A. Gostincar Blagotinšek, S. Kostanjevec (Ur.), Naravoslovje v Reggio projektih. Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani. [4.] Raušl, E. (2012). Ucenje z raziskovanjem pri pouku naravoslovja. Didakta. [5.] Retuznik Bozovicar, A. in Krajnc, M. (2011). Pedagogika in pedagoški pristopi v predšolskem obdobju: V krog življenja. Velenje: Modart. [6.] Okoljsko izobraževanje za 21. stoletje –znanstvena monografija. Maribor: Pedagoška fakulteta. [7.] Marjanovic Umek, L. in Zupancic, M. (2006). Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete [8.] Skribe -Dimec, D. (2007). Naravoslovne škatle. Modrijan: Ljubljana. Strucni rad NEOVISNOST DJECE S POREMECAJIMA U RAZVOJU Andreja Zagoršek OŠ dr. Ljudevita Pivka Ptuj Sažetak U ovom cu clanku predstaviti osobe sa smetnjama u razvoju, njihovu neovisnost i važnost razvijanja neovisnosti. Potpuno se slažem sa strucnjakom Brankom Jurišicem koji kaže da su osobe s razvojnim poremecajima (mentalnim, tjelesnim) slicnije osobama bez poremecaja nego što su razlicite od njih. Imaju želje, prijatelje, interese, probleme. U predškolskom razdoblju vecina ih ide u vrtic, kasnije u školu i nakon završetka škole dobivaju posao. Ponekad su njihove potrebe za odgojem i obrazovanjem i radom razlicite, posebne. Ipak, moramo obratiti posebnu pozornost na razvoj neovisnosti u svakodnevnom životu. Kljucne rijeci: neovisnost, smetnja, razvojni poremecaji, škola, obrazovanje. 1. Uvod Djeca s posebnim potrebama trebaju više podrške i pomoci u svakodnevnom životu. Tako, poznajemo nekoliko razina pomoci koje dijete treba da bi bilo uspješnije. To su stupnjevi potpore nakon povremenih, ogranicenih, opsežnih i sveobuhvatnih potpora (Lacen, 2001). Stoga neovisnost njihovog života dijelom ovisi o njihovim sposobnostima, a dijelom o povjerenju roditelja, jer se mnogi roditelji teško mire s cinjenicom da je njihovo dijete unatoc njihovim posebnim potrebama vec odrasla osoba, i dalje za njega brinu kao da je dijete. Pomažu mu u svim svakodnevnim zadacima, cak i onima koje je u stanju samostalno obavljati. Zbog toga se sposobnost djeteta s posebnim potrebama ne razvija niti povecava. Pružena pomoc mora biti usmjerena na osiguravanje najviše moguce kvalitete života. Potrebno je omoguciti što samostalniji život i vecu neovisnost. To je utoliko važnije za djecu s teškocama u razvoju, jer se polako osamostaljuju i u prosjeku postižu nižu razinu neovisnosti [1]. 2. POREMECAJI U RAZVOJU DJETETA (MENTALNI, TJELESNI) ŠTO JE MENTALNA RETARDACIJA (MR)? Mentalna retardacija je poremecaj koji se javlja prije navršene osamnaeste godine i karakterizira ga znacajan intelektualni invaliditet, oslabljeno funkcioniranje, ukljucujuci smanjenu sposobnost ucenja, rasudivanja i rješavanja problematicnih situacija te smanjenu sposobnost apstraktnog mišljenja i prosudivanja. Osobe s intelektualnim teškocama nisu bolesne, a mentalna zaostalost nije bolest koja se može izlijeciti lijekovima. Osobe s intelektualnim teškocama imaju nerazvijen intelekt ili smanjenu sposobnost ucenja, njihov je motoricki i jezicni razvoj lošiji. Cesto imaju problema na socijalnom polju i u komunikacijskim vještinama. Njihove sposobnosti mogu biti trajno oštecene, što rezultira njihovim usporenim razvojem. Istodobno, osobe s intelektualnim teškocama imaju iste potrebe kao i druge osobe; žele socijalne kontakte, toplinu i sigurnost, primjeren smještaj, pristup odgovarajucem obrazovanju, žele zaposlenje i neovisnost. Karakteristike djece s teškocama u razvoju su: - Zaostajanje u kognitivnom razvoju: to znaci da imaju problema u stjecanju znanja, vještina i navika, imaju manje razvijeno mišljenje, probleme u rješavanju problema. - zaostajanje u razvoju vizualne percepcije: uocavaju mali broj predmeta u prirodi i na slici, najcešce primjecuju samo ono što je u središtu njihova vidnog polja. - slabije razvijeno pamcenje: gradivo za ucenje teško zapamte, cak i pogrešno. Skroman rjecnik. - kratkotrajna pažnja. - govorni poremecaji: govor se sporije razvija, rjecnik je sužen, mogu biti prisutni poremecaji artikulacije, tempa i ritma. - zaostatak u motorickom razvoju: gruba motorika, fina motorika i grafomotorika. Problemi u fizickim sposobnostima i izvedbi. - Emocije: utjecu na ponašanje djece s MR, cesto reagiraju emotivnije. Dijete s MR, ako je cesto izloženo stresnim situacijama, postaje nemirno, nepažljivo, agresivno, zatvara se u sebe, nerado sudjeluje u grupi sa svojim vršnjacima. Istraživanja pokazuju da imaju negativnu sliku o sebi. Dijete s MDR-om troši puno energije kako bi prevladalo svakodnevne, rutinske životne zahtjeve. Imaju smanjenu sposobnost samokontrole, smanjenu sposobnost razumijevanja okoline. Takvo dijete treba više poticaja, razumijevanja i ljubavi roditelja, ucitelja i vršnjaka [2]. 2.1 NEZAVISNOST DJECE S POREMECAJIMA U RAZVOJU Neovisnost znaci osobinu pojedinca da nije ovisan o drugima kod prosudivanja, kod brige o sebi i opcenito kod djelovanja. Koliko ce brzo pojedinac biti neovisan u odredenom podrucju ovisi o dobi, životnom iskustvu, znanju, osobinama licnosti, sposobnostima i poticajima koje dobiva na putu do neovisnosti. Predstavlja važno dobro pojedinacnog života u društvu, ali osobe s intelektualnim teškocama polaganije se osamostaljuju i u prosjeku postižu nižu razinu neovisnosti. Vještine koje djeca bez MR uce spontano i oponašajuci svoju okolinu u svakodnevnim situacijama djetetu s MR cesto predstavljaju vece probleme. Stoga pomažemo u razvoju njihove autonomije i neovisnosti kroz posebne odgojno-obrazovne procese. Djeci treba omoguciti da u odredenim fazama razvoja pokušavaju i vježbaju donekle biti samostalni. Ako to otežavamo, potkopavamo njihovo povjerenje u vlastite sposobnosti. U odgoju neovisnosti od suštinskog znacaja je razumijevanje da odgajanje neovisnosti ne znaci odgajanje bez ogranicenja. Ako dijete obavlja odredene zadatke (npr. jede, odijeva se, pere, koristi toalet), to ne znaci da je neovisno u tim zadacima ako te zadatke umjesto njega obavljaju odrasli. Važno je da dijete zapravo obavlja odredene aktivnosti koje može samostalno obavljati. Inace je i dalje ovisno o nekome [3]. Izuzetno je važno da i roditelj, i ucitelji i drugi strucnjaci uzmu u obzir djetetove razvojne poremecaje, istovremeno ga poticuci da pokušava samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti u mjeri u kojoj to može. Svakodnevni zadaci vezani uz neovisnost su: odijevanje, obuvanje, umivanje, osobna higijena, hranjenje, uredenje životnih prostora i briga o vlastitoj urednosti, formuliranje osnovnih pravila primjerenog ponašanja, ucenje elemenata koji se odnose na zdravlje, seksualnost i sigurnost te ucenje pravilno se nositi s bolestima i iznimnim situacijama. Neovisnost pocinjemo razvijati vrlo rano, u ranom djetinjstvu. Tako stjecemo znanja, vještine, sposobnosti i osobine licnosti koje omogucuju razvoj samosvijesti, odnosa prema sebi, svom tijelu, stava prema održavanju i utjecaju na vlastitu dobrobit i zdravlje, svijesti o vlastitoj vrijednosti i sposobnostima, samopomoci, aktivnom sudjelovanju u užem i širem okruženju, odnos prema okolini, samodisciplini, osvajanju društvenih uloga, odnos prema drugim ljudima, suodlucivanje i samoodredenje. Kod razvijanja i održavanja neovisnost djece s posebnim potrebama, moramo biti vrlo pažljivi da zbog nepravilnosti ne uzrokujemo poremecaje u ponašanju i stvaranje negativne slike o sebi [2]. Opci ciljevi na polju razvijanja neovisnosti su: - Usvojiti elemente brige o sebi do maksimalnog stupnja neovisnosti; - Usvojiti osnove pravilne prehrane i unosa hrane; - Usvojiti osnovne higijenske navike; - Naviknuti se na prikladnu i prakticnu odjecu, obucu, odgovarajuci izgled; - Naviknuti se na organizaciju vremena (dnevni red) - Razviti ustrajnost i tocnost; - Razviti osnovna pravila primjerenog ponašanja - Usvojiti elemente koji se odnose na zdravlje, seksualnost i sigurnost - Nauciti se pravilno postupati u slucaju bolesti i u iznimnim situacijama. Djeca s mentalnim i razvojnim teškocama trebaju razlicit društveni kontekst da bi uspješno razvila neovisnost, gdje promatraju druge ljude i oponašaju njihovo ponašanje. Pritom stjecu ponašanja koja su primjerena i odgovarajuca, koja se ocekuju u odredenom društvenom kontekstu, cak i ako je njihov kognitivni i socijalni razvoj usporen. Uce promatranjem, oponašanjem, a zatim provodenjem stecenog ponašanja, pa moraju biti izloženi brojnim razlicitim situacijama. Važno je da roditelji i osobni asistenti ne pomažu djetetu cim ono ne može nešto uciniti, da ne izvršavaju zadatke umjesto njega i povremeno djetetu postavljaju teži zadatak i koje ono barem pokušava izvršiti [4]. 3. Zakljucak Neovisnost je jedan od krajnjih ciljeva odgoja i obrazovanja. Dobivanje neovisnosti proces je koji se ne postiže pretjeranim vodstvom i zaštitom, niti ogranicenjima. Djelatnosti na polju usvajanja higijenskih navika, prehrane, odijevanja i obuvanja te sigurnosti i zdravlja usko su povezane sa svim podrucjima i ukljucene su u svaku aktivnost i u svaki sat odgoja i obrazovanja, života i rada djeteta, kako kod kuce tako i u širem okruženju. Od kljucne važnosti u obrazovanju je, da ucitelj razvija neovisnost kod svih ucenika, sa i bez razvojnih teškoca. 4. Popis literature [1.] Görgner, J. (2017). Rojstvo otrok s posebnimi potrebami in pot k osamosvojitvi v starosti njihovih staršev. [2.] Novljan, E. (2004). Sodelovanje s starši otrok s posebnimi potrebami pri zgodnji obravnavi. Ljubljana: Zveza Sožitje-zveza društev za pomocosebam z motnjami v duševnem razvoju Slovenije. [3.] Štrekelj, M. (2019). Program za spodbujanje samostojnosti oseb z motnjami v duševnem razvoju pri delu pod posebnimi pogoji. Ljubljana Pedagoški fakultet-diplomski rad. [4.] Vzgoja otroka s posebnimi potrebami v luci normalizacije. URL: http://www.coping.org (20. 3. 2021.). Strucni rad UCINKOVITOST KORIŠTENJA ALTERNATIVNE KOMUNIKACIJE U DJECE S RAZVOJNIM POREMECAJIMA Andreja Zagoršek Osnovna šola dr. Ljudevita Pivka Ptuj Sažetak Ljudska komunikacija složena je aktivnost koja zahtijeva ukljucivanje jezicnih, kognitivnih i motorickih vještina. Komunikacija je temeljno ljudsko pravo, zbog iznimne važnosti komunikacije u oblikovanju društva. Razvoj komunikacije zapocinje u prvoj godini života, kada odrasli i djeca stvaraju medusobnu interakciju i tako grade brojna i bogata iskustva koja znacajno utjecu na razvoj jezika i govora. Osobe s poteškocama u razvoju cesto imaju najvece poteškoce na podrucju govora. Ovo podrucje je nerazvijeno ili komunikacija nije prisutna. Opisat cu kako se može odvijati nastava s osobama u poteškocama u razvoju, tamo gdje verbalna komunikacija nije prisutna. Kljucne rijeci: komunikacija, osobe sa poteškocama, razvoj, škola, pomagala. 1. Uvod Suština komunikacije je sposobnost prenošenja svojih želja, misli i osjecaja drugima i otkrivanje onoga što drugi žele, misle i osjecaju. Ljudi komuniciraju kako bi utjecali na druge u svom okruženju. Izražavanje odluke ili izbora, zahtijevanje ili odbijanje necega i privlacenje pažnje odrasle osobe temeljni su ciljevi komunikacije, koje nazivamo i svrhom komunikacije. Ako je dijete u tome uspješno, ima svojevrsnu kontrolu nad onim što se dogada u okolini. Kad u tome nije uspješno, rezultira ometajucim ponašanjem s istom komunikacijskom svrhom. Djeca koja imaju poteškoce u verbalnoj komunikaciji obicno izražavaju svoje namjere neverbalno, ponašanjima koja ponekad mogu biti izrazito remetilacka ili cak ucinkovitija od verbalnog govora. Buduci da dijete s razvojnim poremecajem nije u stanju verbalno komunicirati, cesto se javlja ometajuce ponašanje, jer ono ne može izraziti svoje potrebe, osjecaje i želje kao dijete bez poteškoca u govoru i verbalnom izražavanju. Djeca s poteškocama u komunikaciji pohadaju logopedske tretmane radi poboljšanja izražavanja govora. Govorne terapije mogu biti dugotrajne i donijeti brojne izazove. Unatoc intenzivnoj terapiji, mnoga djeca ne razvijaju govor, pa se profesionalci cesto odlucuju na razlicite alternativne nacine komunikacije [1]. 2. Alternativna i podržavajuca komunikacija Alternativna i podržavajuca komunikacija skup je pomagala i strategija koje koristimo za dopunu, zamjenu ili povecanje naše sposobnosti za razvoj komunikacije. Pojedinac ih koristi za prevladavanje svakodnevnih komunikacijskih izazova. Alternativna i podržavajuca komunikacija dijeli se na: - Strategije bez pomagala; upotreba gesta, mimike lica, kretnje i jezik znakova (slika 1). Slika 1: kretnje - Strategija s pomagalima: I.) Graficka komunikacijska pomagala poput slika, taktilnih i slikovnih simbola (slika 2). II.) Jednostavni komunikatori (slika 3). III.) Racunalni komunikatori sa sintetickim govorom. Slika 2: Graficka komunikacijska pomagala-slikovni simboli Slika 3:https://siol.net; jednostavni komunikator Kada je rijec o djeci s poteškocama u razvoju, bilo da se radi o teškim govorno-jezicnim poremecajima, autisticnoj djeci, djeci s Downovim sindromom, mentalnim poremecajima (blaga, umjerena, teža i teška mentalna oštecenja), moramo se pobrinuti za primjenu metoda koje su prikladne i ucinkovite . Pritom moramo uzeti u obzir cimbenike povezane s djetetom (faktori su: obitelj, vrtic, škola itd.) I razmisliti hocemo li postici sav željeni cilj uzimajuci u obzir sve te cimbenike. Taj cilj je poboljšanje komunikacije. Poboljšanje komunikacije posljedicno dovodi do smanjenja odstupanja u ponašanju, a kod djece do promicanja verbalnog govora. Istodobno, naravno, poticemo razvoj mišljenja i gradimo jezik [2]. U mom razredu ima ucenika s razlicitim poremecajima (autizam, Downov sindrom, teški govorno-jezicni poremecaj i poremecaj mentalnog razvoja). Vrlo raznolik spektar, što znaci da ucenici imaju razlicite sposobnosti i nedostatke. Svima im je zajednicko jedno, a to je komunikacija. Komunikacija je krnja, neverbalna. Ne postoji verbalna komunikacija, pa se koristimo podržavajucom i alternativnom komunikacijom. Puno koristimo geste, a još više slicice i simbole. U pocetku se pojavilo puno remetilackog ponašanja jer su ucenici doživljavali probleme jer se nisu mogli verbalno izraziti. Poznato je da djeca koja se ne mogu verbalno izraziti, svoje namjere obicno izražavaju neverbalno, ponašanjem, ponekad je to ponašanje krajnje ometajuce. Ako želimo uspješno eliminirati ili promijeniti djetetovo ometajuce ponašanje, to ponašanje moramo promatrati i kao sredstvo komunikacije s nekom svrhom. Ako samo želimo eliminirati odredeno ponašanje, sprjecavamo dijete da izrazi željenu namjeru. Ucinkovitije je ako prepoznamo djetetovu komunikacijsku svrhu i istodobno poducimo kako isti cilj postici drugacije, prihvatljivijim ponašanjem. Stoga je podržavajuca i alternativna komunikacija takoder sredstvo za promjenu ometajuceg ponašanja. Istodobno nam daje uvid u znacenje i svrhu komunikacije i govora. Roditelji željno ocekuju da dijete pocne razgovarati. Posebno se roditelji djece s autizmom mogu suociti s dodatnim problemom kada ih dijete koje je inace savladalo mnoge rijeci ne koristi suvislo, npr. ne koristi ih za izražavanje zahtjeva za predmetom, ali može jednostavno imenovati predmete ili ponoviti rijec, iako ih ne koristi samostalno. Takav je primjer moj ucenik, jer on može ponoviti rijec, ali je ne zna smisleno upotrijebiti, (na primjer, na pitanje kakvo je vrijeme? kiši li ili sunce sja?), kod ucenika s Downovim sindromom prisutne su geste tako da on pokazuje na predmete, ispušta zvukove i ne može izgovoriti rijeci. Uzrok leži u njegovoj slaboj motorickoj sposobnosti pricanja. Plac kao sredstvo komunikacije cesto se javlja kod ucenika s poremecajem mentalnog razvoja. Ne mogavši drugacije reci, naucio je privlaciti pažnju plakanjem i tako izraziti zahtjev za predmetom. Razlicita djeca s razlicitim sredstvima komunikacije. Svima im je zajednicko da na svoj nacin privuku pažnju odrasle osobe i na svoj nacin izraze potražnju za predmetom, za emocijama, željama, potrebama i tako dalje. Opisat cu konkretan primjer na nastavi. Ucenik X pokazuje igracku koju ne može dohvatiti, istovremeno oglašavajuci se kako bi privukao pažnju uciteljice. Stoga je ucenik X jasno izrazio svoju namjeru pokazujuci i oglašavajuci se. Ucenik Y, koji ne može govoriti ili izraziti svoj zahtjev s kretanjima, kontaktom ocima i oglašavanjem, svoj je zahtjev za igrackom izrazio placuci, lupajuci po ormaricu na kojem je igracka. Kad ucenik place, ucitelj pretpostavlja da nešto želi, ali ne zna što. Posljedicno tome obraca pažnju na njega. U ovom je slucaju njegovo sredstvo komunikacije ucinkovito, ali ometajuce. Treci ucenik, koji vec koristi alternativnu komunikaciju, izražava svoj zahtjev tražeci sliku u mapi, prilazeci uciteljici i dajuci joj sliku kojom ce izraziti svoj zahtjev (igracku). Podržavajuci i alternativni oblik komunikacije obuhvaca procese i postupke, odnosno citav sustav komunikacije kojeg poducavamo u djetetovom prirodnom okruženju (u školi i kod kuce). Za svu djecu koja imaju opsežne komunikacijske probleme, potrebno je uvesti ove oblike što ranije u njihov razvoj, kako bi im se pružilo što više prilika da nauce komunicirati i postignu odgovarajucu kontrolu u svom okruženju. Razvijanje komunikacije kod osoba s razvojnim poteškocama takoder je važno zbog njihove sposobnosti sudjelovanja u donošenju odluka u svakodnevnim i stvarnim okolnostima, ne samo u vrijeme školovanja, vec i u odrasloj dobi. Problemi u komunikaciji kod osoba s mentalnim retardacijama povezani su s razlicitim oblicima ometajuceg ponašanja, poput agresije, samoagresije, nemira, pasivnosti [1]. Ponekad se kod djece razvije naucena bespomocnost kada cak ni ne pokušavaju izraziti svoje namjere jer su vec dugo imala ponavljajuca iskustva da ih drugi nisu razumjeli i tako nisu mogli utjecati na ono što se dogada u okolini. Važno je da ucenici steknu pozitivno iskustvo utjecaja na druge tijekom procesa ucenja. Najmanje 70% djece s posebnim potrebama ima poremecaje komunikacije. Zbog toga je utoliko važnije biti svjestan pozitivne upotrebe alternativne i podržavajuce komunikacije. S njima možemo podržati djetetovu komunikaciju koja sugovornicima nije dovoljno razumljiva ili verbalni govor kojeg dijete nije razvilo možemo zamijeniti alternativnim oblikom komunikacije [3]. 3. Zakljucak Strucnjaci isticu potrebu za tocnom procjenom vještina pojedinca, što dovodi do izbora najucinkovitijeg nacina alternativne komunikacije. Moraju se uzeti u obzir motoricke vještine, vještine oponašanja, prepoznavanje simbola i vizualna percepcija. Sve je to potrebno za uspješno korištenje razlicitih sustava alternativne i komplementarne komunikacije kod ucenika. Moramo biti svjesni da je ucenje alternativne komunikacije postupni, dugotrajni i cjeloživotni proces koji se odvija u razlicitim životnim okruženjima i s razlicitim komunikacijskim partnerima. Korištenje alternativne komunikacije ne koci razvoj govora, ali potice razvoj govorno-jezicne komunikacije. To djetetu omogucuje veci stupanj neovisnosti, vecu ukljucenost i bolju kvalitetu života. Strucnjaci, posebno ucitelji koji rade s ucenicima s oštecenjima govora, trebali bi, zajedno s roditeljima, zatražiti odgovarajuce programe i uvjete za odgoj i obrazovanje tih ucenika. Rano lijecenje djece s govornim problemima trebalo bi biti presudno. Pristup potpornoj i alternativnoj komunikaciji trebao bi biti dostupan u svim fazama života. Medutim, u Sloveniji je situacija takva da je alternativna komunikacija ukljucena u svakodnevno poducavanje djece prema spremnosti i znanju ucitelja u odredenim obrazovnim institucijama. 4. Popis literature [1.] Dr. D. Jurišic B. (2012). Podporna in nadomestna komunikacija je za nekatere med nami edina možnost. Naš zbornik. 45, 2: 3-15. [2.] Jelenc N., Korošec B. (2020). Ucinkovitost uporabe komunikacije z izmenjavo slik (PECS) kot strategije nadomestne in dopolnilne komunikacije pri otrocih z motnjami v razvoju. Ljubljana: Univerzitetni rehabilitacijski inštitut Republike Slovenije- Soca. [3.] PECS – Picture Exchange Communication. URL: http://www.pecs.com (20. 3. 2021.) Strucni rad DODATAN ŠPORTSKI PROGRAM U OŠ Vanesa Princl OŠ Angela Besednjaka Maribor Sažetak: U suvremenom je svijetu, u kojem TV, internet, mobilni telefoni i racunalne igre nude osjecaj zadovoljstva, pravi izazov djeci ponuditi aktivnosti, koje bi ih privukle više od društvenim mreža i racunalnih igara. Nezdravo provodenje slobodnog vremena ucenika osnovne šole, za posljedicu ima loše razvijene osnovne motoricke sposobnosti, prekomjernu tjelesnu težinu, asocijalno ponašanje djece te ovisnost. S namjerom provesti istraživanje o tome u kolikoj mjeri utjece povecanje športske aktivnosti djeteta na njegov tjelesni i motoricki razvoj, Vlada Republike Slovenije raspisala je natjecaj za strucno osposobljene izvodace dodatne športske aktivnosti u osnovnim školama, koji su izvodili po dva sata dodatnog športa za ucenike nižih razreda OŠ. Nakon nekoliko godina, financiranje ovog programa bilo je ukinuto. Povecana aktivnost ucenika pokazala se korisnom, jer su ucenici, koji su se ukljucili u neobvezan Dodatan športski program, imali bolje rezultate na podrucju športa, ucenja, bili su opušteniji, medu njima je bilo manje konflikata. Stoga smo u našoj školi, nastavili s dodatnim športskim aktivnostima, u obliku 10-satnih tecajeva. U ovom clanku predstavljam razloge zbog kojih je bavljenje športom, posebice u nižim razredima osnovne škole, od iznimnog znacenja, opredjeljujem osnovne motoricke sposobnosti, opisujem kako u školi djeluje citav sustav dodatnog športskog programa i aktivnosti koje smo izvodili, obzirom na dobne grupe djece. Kljucne rijeci: kretanje, motoricke sposobnosti, športski tecajevi, obrazovni uspjesi; 1. Uvod Americki je psiholog A. Masslow, potrebu za kretanjem uvrstio uz bok ostalim fiziološkim potrebama, poput potrebe za hranom, vodom, kisikom, spavanjem. To su one covjekove potrebe, koje su važne za njegov opstanak te su prvi uvjet na putu covjeka do samoostvarenja. Ka njoj vodi i jedna od društvenih odnosno socijalnih potreba, koju autor navodi kao potrebu za zabavom [2]. Povijesno gledano, kretanje je bilo u prvom redu namijenjeno opstanku, jer su se ljudi morali neprestano kretati, kako bi došli do hrane. Ovo vrijedi i kod obradivanja polja i lova. U suvremenom svijetu, u kojem je prisutan munjevit razvoj tehnike i tehnologije, zadovoljavanje tih potreba omoguceno je bez ikakvog napora. Stoga postoji velika vjerojatnost da djeca postanu manje tjelesno aktivna te više ne nalaze motivaciju za bavljenje športom. Na nacionalnoj razini, Slovenija je u 2000. godini uvela cetverogodišnji dodatni športski program, u kom su sudjelovali ucenici 1. razreda i služio je za longitudinalno istraživanje tjelesnog razvoja i razvoja gibanja djece od 7. do 10. godine. U Sloveniji je ministarstvo, upravo zbog negativnog trenda tjelesnih sposobnosti djece i omladine, od 2010. do 2012. godine financiralo i poduprlo intervencijski program Zdrav stil života. Ovaj je program djeci nudio i do 3 sata besplatne tjelesne aktivnosti, pod vodstvom športskih pedagoga i s ciljem poboljšavanja tjelesnih sposobnosti djece [8]. Usporedno s Programom zdrav stil života, u našoj smo školi nastavili s izvodenjem Dodatnog športskog programa, kojeg izvodimo od 2006. godine, s ciljem poticanja onih motorickih sposobnosti, koje je potrebno razviti kod djece do odredene dobne skupine. 2. Dodatni športski program 2.1. Pozitivne strane sudjelovanja u športu Uz omogucavanje nesmetanog tjelesnog razvoja i kretanja, aktivnosti kretanja i športa imaju jednakovrijedan utjecaj na kognitivan, emocionalan i socijalni razvoj mladeži [10]. Športska aktivnost nužno je potrebna za skladan i sveobuhvatan razvoj djeteta te mladeži. Za ocuvanje zdravlja važan je, prije svega, omjer izmedu unosa energije i potrošnje-ukratko izmedu prehrane i tjelesne aktivnosti. Kretanje pozitivno utjece na zdravlje ljudi, neovisno do prehrane. Za zdravlje nije potrebna intenzivna tjelovježba, ali je kljucno da smo aktivni kroz citavo razdoblje života. Time održavamo tjelesnu, duševnu i socijalnu cilost [9]. 2.2. Šport i uspjeh u ucenju Scheuer i Mitchel (2003.) su na temelju istraživanja, pripisali pozitivan utjecaj kretanja na uspjeh u školi, uravnoteženo djelovanju mozga, razinu energije, tjelesni izgled, percepciju, samopoštovanje i socijalno ponašanje. [3]. Istraživanja o korelaciji dnevne aktivnosti kretanja djece u dobi izmedu 6 i 11 godina i njihovog uspjeha u školi, pokazala su kako su najaktivniji ucenici oni s natprosjecnim uspjehom u školi, a najmanje aktivni oni s ispodprosjecnim uspjehom. Tako je utvrdeno, kako je opseg dnevnih aktivnosti i kretanja izravno proporcionalno rastao s uspjehom kod ucenja u školi [5]. Bez sumnje, bavljenje športom pozitivno utjece na bolji školski uspjeh djece, što je i ocito u svakodnevnoj praksi. 2.3. Slobodno vrijeme Jedinstvene definicije što je to slobodno vrijeme, još uvijek nemamo. Što je to, koje vrijeme je slobodno vrijeme i koje je vrijeme „slobodno“. U znanstvenoj i strucnoj literaturi ovoj je problematici namijenjeno mnogo pozornosti. Istraživaci podrucja društvenih i humanistickih znanosti pokušavaju prodrijeti u fenomen slobodnog vremena, razumjeti ga i vrednovati. Usprkos tome, nakon pomnog pregleda i analize ovih radova, brzo postaje jasno, kako vecom ulogom slobodnog vremena u sustavu vrednota društva, njegovi oblici i izrazi postaju sve raznolikiji i šarolikiji, te ih je sve teže sakupiti pod zajednickim konceptom. Slobodno vrijeme promjenjiva je kategorija, obzirom na prostor i vrijeme neprestano se mijenja. U americkom društvu slobodno se vrijeme povezuje s športom, rekreacijom i hobijima, koji temelje na zadovoljavanju potrebe za zabavom. Koncept slobodnog vremena izjednacen je s konceptom zabave[10]. Dodatnim športskim programom ispunjavamo djeci vrijeme, koje bi inace proveli u društvu uglavnom na nezdrav nacin, pred mnoštvom elektronickih sprava, koje same po sebi loše utjecu na mladog covjeka. 2.4. Motoricke sposobnosti Motoricke sposobnosti su one sposobnosti, koje pojedincu omogucavaju izražavanje kretanja kod opcenitih svakodnevnih aktivnosti, na radu i u svakodnevnim stvarima koje radimo [7]. Razlikuju se i prema tome u kojoj su mjeri urodene i u kojoj mjeri stecene. Prezentacija osnovnih motorickih sposobnosti s vidika sposobnosti i vremena do kojeg još možemo poboljšati pojedinu sposobnost. Brzina je sposobnost izvesti gibanje s najvecom frekvencijom ili u najkracem mogucem vremenu. Od svih sposobnosti kretanja, brzina u najvecoj mjeri ovisi od sposobnosti, a ta je u najvecoj mjeri ovisna od nasljednih znacajki, jer njen koeficijent nasljednosti iznosi oko 90 – 95 %. Postoji, dakle, malo mjesta za dodatan razvoj brzine, što posebice vrijedi za razdoblje ranog djetinjstva. Koordinacija se izražava u ucinkovitom uskladivanju vremenskih i prostornih elemenata kretanja. Za dobro koordinirano kretanje znacajno je, kako je izvedeno pravovremeno (u pravom trenutku), precizno i pouzdano. Kretanje je izvedeno bez gubitka suvišne energije i pokreta. U 80% ova je sposobnost urodena, jer ju vježbom možemo poboljšati za približno 20%, obzirom na to koliko bi se sama razvila u uobicajenim uvjetima. Kod ove sposobnosti posebno je važan rani pocetak razlicitih aktivnosti gibanja i kretanja, jer mogu bitno utjecati na razvoj koordinacije samo kod najmladih. Gibljivost je motoricka sposobnost izvodenja velikih raspona pokreta u zglobovima ili zglobnim sustavima pojedinca. U 50 % ova je sposobnost urodena. Snaga je sposobnost za ucinkovito korištenje sile mišica kod savladavanja vanjskih sila. Snaga je sposobnost kretanja i gibanja, koje spada u najmanje urodene, stoga 50%, snage možemo postignuti ili podici vježbom. Izdržljivost je funkcionalna sposobnost covjeka za obavljanje odredene aktivnosti dulje vremena, bez da bi tu aktivnost morao prekidati radi umora, ili tu aktivnost bitno smanjiti odnosno sniziti njen intenzitet. Ovisi od sustava disanja i krvožilnog sustava. Izdržljivost se poboljšava odrastanjem. Ravnoteža je sposobnost brzog oblikovanja kompenzacijskih pokreta, koji su razmjerni s odstupanjima tijela u položaju ravnoteže. Za tu motoricku sposobnost možemo reci, da je iznimno osjetljiva i sastavljena kao proces. Preciznost je sposobnost za tocno odredivanje smjera i intenzivnosti gibanja. Osnovne informacije za oblikovanje glavnih i korektivnih programa kretanja odnosno gibanja, “preraduju” se u osrednjem živcanom sustavu. Informacije o cilju, razdaljini, gibanju,… posreduje nam osjet vida i kinesteticki osjeti [4]. 2.5. Opis dodatnoga športskog programa Prije otprilike dva desetljeca u Sloveniji je uveden dodatan športski program, koji je obuhvacao, uz redovne satove tjelesnog odgoja, dodatna dva sata tjedno i izborne športske tecajeve. Cilj programa bio je utvrditi kako program dodatnih sati tjelesnog odgoja, utjece na tjelesni i motoricki razvoj djece u dobi izmedu 7 do 10 godina [1]. Godine 2006. zapoceli smo s dodatnim športskim programima u našoj školi. Uvodeni su bili postupno, što znaci kako su se sve, do 2015. Godine, mogli ukljuciti u ovaj program svi ucenici do 9.r. Na pocetku je bio program financiran od strane države, a kasnije su se roditelji za programe svoje djece ukljucivali dobrovoljno te su sami financirali ove aktivnosti. Program trenutno obuhvaca samo koncentrirane tecajne oblike športskih izvedaba, koji se odvijaju tokom jednog tjedna, svaki dan po dva sata. Cijene tecajeva u programu neusporedivo su niže u usporedbi s samostalnim ukljucivanjem na iste aktivnosti van škole. Ucenike dopratimo na tecaj odmah nakon nastave, cime roditeljima olakšavamo vožnju djece do mjesta na športsku aktivnost i cekanje na kraj tecaja. Športovi koji se odvijaju u školi, poput športskog penjanja, koturaljkanja, plesa, izvode se u dvorani odnosno na školskom igralištu. U suprotnom, ucenike dopratimo do namjenskog športskog objekta - kupališta, teniskih igrališta, ledene dvorane. Time djeci približimo razlicite športske objekte i upoznajemo ih s šarolikom paletom razlicitih športova. Tecajeve izvodi za to osposobljen strucni kadar. Svrha dodatnog športskog programa je : • djecu motivirati za aktivnosti povezane s kretanjem, • kod djece potaci potrebu za športskom razigranošcu, • korisno i nadzirano provodenje slobodnog vremena, • zdrav i kreativan život, • širenje zanimanja za šport, • razvijane i ucvršcivanje nacela športskog ponašanja, • razvijanje prijateljskih odnosa, • medusobno suradnja, podjela odgovornosti, • njegovanje i razvijanje društvenog ponašanja, opuštenosti i športskog ponašanja, • pridobivanje novih spretnosti, • pridobivanje i ocuvanje kondicije, • odgoj u ustrajnosti, • oblikovanje samosvijesti, • ublažiti negativne utjecaje koje donosi suvremen nacin života, • skrb za primjereno držanje tijela. 2.6. Godišnji program rada Dodatan športski program na pocetku izvodenja dijeli se na dva sklopa: 1. dodatni satovi tjelesnog odgoja 1x tjedno (25 sati na grupu), - gimnasticka abeceda 25 sati (1.trijada), - elementi atletike 25 sati (4.in 5. razred). 2. program van sati tjelesnog odgoja 2,08 ure na sudionika, - športski tecajevi 48 sati na grupu. I. trijada • cetiri 10 satni, 5 dnevni tecajevi - tenisa, klizanja, koturaljkanja, plesa,… • pješacenje planinama/alpinizam, 8 sati (jesensko i proljetno pješacenje), • tecaj skijanja, 10 sati (3-dnevna škola u prirodi). II. trijada • cetiri 10 satni, 5 dnevni tecajevi - badmintona, slobodnog penjanja, hokeja,… • pješacenje planinama/alpinizam 8 sati (jesensko i proljetno pješacenje), • tecaj skijanja 10 sati (3-dnevna škola u prirodi). Dodatni športski program, dva dodatna sata športa, izvodili su razredni ucitelji i športski pedagozi, dok su vanjski suradnici preuzeli tecajne oblike. Do danas smo ocuvali samo jedan dio programa, satove športa van tjelesnog odgoja, dakle športske tecajeve, koje nude ucenicima šarolik odabir športova. Ucestalost aktivnosti povezane s kretanjem smanjuju se kako djeca bivaju starija, posebice kod djevojcica. Istraživanje su pokazala kako je tek 34 posto mladih iz država Europe i Sjeverne Amerike dovoljno aktivnih, što je kljucno za njihov razvoj i za ocuvanje zdravlja [10]. I kod nas se je pokazalo, kako se je zanimanje ucenika od 4. r. za aktivnosti povezane s kretanjem i gibanjem, smanjivalo i ranije bilo vece nego kasnije. Ovo se je dogadalo usprkos cinjenici, kako se porast zahtjevnosti tecajeva godinama povecava i nadograduje iz godine u godinu, cim zapocne motivacija slabiti. Zbog te spoznaje, ucenicima III. trijade nudimo jednake aktivnosti kao i ucenicima II. trijade. Tokom školske godine 2019./20. i 2020./21., dodatni se športski program zbog epidemije COVID-19, nije mogao izvesti u cijelosti. Ovo predstavlja veliku štetu, jer djeca ponajprije u tim trenucima gibanje trebaju više nego obicajno. 3. Zakljucak Kako bi djeca bila zdrava, kognitivno uspješna i zadovoljna, potrebno im je ponuditi što raznovrsnije aktivnosti gibanja, s kojima razvijaju osnovne motoricke sposobnosti. Važno je kod djece ne zakasniti ono optimalno razdoblje za razvoj koordinacije. Koordinacija je motoricka sposobnost, koja u najvecoj mjeri ovisi od djelovanja živcano – mišicnog sistema te na koju najviše možemo utjecati do 11. godine starosti djeteta [6]. Od pet istraživanja, koja su proucavala utjecaj tjelesne aktivnosti na kognitivan razvoj, cetiri (80%) su pokazala važne i pozitivne promjene u ucenju jezika, akademskih postignuca, pažnje i radne memorije.[4] Ucenici od 1. do 9. r., koji su se dobrovoljno ukljucili u program, susreli su se s raznolikom paletom športova. Izvodili su ih športski strucnjaci, pedagozi, treneri u razlicitim namjenskim športskim dvoranama odnosno na otvorenom. Razmišljamo o tome da bi, tokom sljedecih godina, ucenicima ponudili i kakav manje dostupan šport, poput npr. jedrenja. Izvodenjem Dodatnog športskog programa, kod ucenika naše škole, postignuli smo povecanje interesa za šport. 4. Literatura [1.] Jurak, G., Kovac, M. and Strel, J. (2006.) The impact of the additional physical ... Kinesiology, 38 (2), 105-115 [2.] Maslow, A. H. (1943.) A theory of human motivation. Psychological Review, 50(4), 370–396. https://doi.org/10.1037/h0054346 [3.] Petek, N. (2016.) Vpliv otrokovih gibalnih sposobnosti na njegovo ucno uspešnost. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta [4.] Pistotnik, B. (201.1) Osnove gibanja v športu: osnove gibalne izobrazbe Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport. [5.] Planinšec, J. (2006.) Povezanost ucnega uspeha in gibalne aktivnosti mlajših ucencev, Šport, 54 (3), 59-64 [6.] Požar, P. (2008.) Vpliv eksperimentalnega programa na koordinacijo otrok starih od 6 do 9 let. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport [7.] Prisotnik, B. (1999.) Osnove gibanja (Osnovne gibalne izobrazbe), Ljubljana: Fakulteta za šport [8.] Strel, J. (2013.) Analiza programa »Zdrav življenjski slog« za godine 2010./11. i 2011./12. Ljubljana: Institut za Šport Planica [9.] Završnik, J., Pišot, R. (2005.), Gibalna/športna aktivnost za zdravje otrok in mladostnikov. Koper : Univerzitet u Primorju, Znanstveno-istraživacko središte, Institut za kineziološka istraživanja, Založba Annales [10.] Zurc,J. (2008.), Umešcenost gibalnih oz. športnih aktivnosti v strukturo prostega casa mladih, Socialno delo, godište 47, broj ˝, str. 37-51. Ljubljana: Univerzitet u Ljubljani, Fakultet za socijalni rad Strucni rad STRIP KAO NASTAVNO GRADIVO Vesna Penec, prof. slovenskoga jezika Osnovna škola Gorica Velenje Sažetak Pravilnik o školskom kalendaru u clanku 6. (Uradni list RS, br. 36/19 od 7. 6. 2019.) odreduje da posljednji dan nastave prije Dana samostalnosti i jedinstva, Dana državnosti i prije slovenskoga kulturnog praznika škola organizira proslavu. OŠ Gorica obilježila je slovenski kulturni praznik projektnim danom, cija je svrha bila da se ucenicima u tematsko raznolikim radionicama pomocu stripova predstavi izabrana tema i istovremeno podigne svijest o znacenju citanja i važnosti dobre citalacke pismenosti. Ucenici su citali stripove domacih i stranih autora, kroz strip upoznavali problematiku okoliša, lokalnu povijesnu baštinu, kroz price u obliku stripa prepoznavali razlicite oblike meduvršnjackog nasilja i tražili rješenja, stvarali e-strip u kojem su predstavili školska pravila, motive narodne pjesme reproducirali u slici i rijeci te naposljetku u stripu progovorili o bontonu na internetu, u prirodi i medusobnim odnosima. Kljucne rijeci: strip, citalacka pismenost, kulturni dan, medupredmetno povezivanje 1. Suvremeni nastavni proces Današnji nastavni proces mijenja se vrlo brzo, takoder je kompleksniji, od svih sudionika u odgojno-obrazovnom sustavu zahtijeva velik stupanj prilagodljivosti, samoinicijativnosti i prvenstveno je pri pedagoškom kadru sve više stalnog produbljivanja i usavršavanja i na vlastitom strucnom podrucju. Suvremena tehnologija i nova didakticko-metodicka saznanja omogucuju raznovrsne oblike nastave, a istovremeno obvezuju ucitelja da izvedbu svake pojedinacne nastavne jedinice planira u skladu s kognitivnim sposobnostima ucenika i stilovima ucenja pojedinca, uvažavajuci pri tome temeljni dokument, odnosno nastavni plan za pojedinacno podrucje s odgojno-obrazovnim ciljevima i sadržajima. Suvremena nastava na taj je nacin individualizirana i diferencirana, drukciji je i odnos izmedu ucitelja i ucenika jer je tradicionalan lik ucitelja koji uz katedru predaje i objašnjava nastavni sadržaj zamijenio ucitelj koji priprema i usmjerava nastavni proces. U središtu više nije poucavanje, nego ucenje i ucenici, koji preuzimaju aktivniju ulogu pri stvaranju nastavnog procesa. Nekada su ucenici za svoj rad trebali papir i tintu, a ucitelj plocu, kredu i knjigu, a danas se izbor nastavnih pomagala, bilo obaveznih bilo onih koji su samo poželjni, povecao. Klasicni udžbenik i radnu bilježnicu pocela su dopunjavati i raznovrsna e-gradiva, od interaktivnih internetskih inacica izdavackih kuca, dodatnih zbirki zadaca, provjeravanja i ocjenjivanja znanja, audio- i videosnimki, internetskih ucionica do virtualnih okolina za ucenje. No raznolikost didaktickih gradiva i pomagala nije kljucna i ne jamci ucenikovo znanje i uspješno usvojene standarde znanja ako ucenici nisu motivirani za samostalno ucenje, ako ne osmisle usvojeno znanje i vještine, ne žele napredak i ne zadaju si nove, zahtjevnije ciljeve. Osnovni je cilj svake škole da ucenike motivira, da šire potrebe, mijenjaju svijest, poboljšavaju i bogate svoje ponašanje. /…/ Samo motivirani ucenici mogu biti uspješni ucenici [2]. Pedagoški djelatnici pri planiranju i izvodenju nastave upotrebljavaju razlicite didakticke metode i oblike. Nastavne metode su promišljeni i unaprijed planirani nacini djelovanja ucitelja i ucenika pomocu kojih se dostižu odgojno-obrazovni ciljevi. Metodickim pristupom ucitelji utjecu na postupanje ucenika tako da uporabom razlicitih metoda lakše prihvacaju i usvajaju nastavni sadržaj te razvijaju vlastite postupke ucenja. Rijec je o razlicitim individualnim i grupnim aktivnostima subjekata koje ucitelji planiraju u skladu s odgojno-obrazovnim ciljevima. Na izbor i raznolikost metodickog pristupa snažno utjecu metodicke kompetencije ucitelja, dakle njihove sposobnosti samostalne i odgovarajuce organizacije didakticke situacije, u kojoj ce svi ucenici uspješno raditi i dostizati postavljene ciljeve [6]. 2. Utjecaj ucitelja na podizanje citalacke pismenosti Trud za podizanje citalacke pismenosti i citalacke kulture vec se niz godina ne odnosi samo na ucitelje jezika i na sate materinskog te stranog jezika. Škole se takoder svojim svakogodišnjim prioritetnim zadacama i izborom dana aktivnosti trude pomocu planiranih aktivnosti, koje obuhvacaju razlicite oblike motiviranja za citanje, približiti interesima i željama mladih citatelja i zaustaviti trend opadanja citalacke kulture. Aktivnost S knjigom u svijet djeluje u okviru projekta Citalacka znacka, koju su osnovali pisac Leopold Suhodolcan i prof. Stanko Kotnik. Citalacka znacka potice dobrovoljno citanje u slobodno vrijeme. Cijelo vrijeme razvija se kao nadopuna nastavi slovenskoga jezika i književnosti te aktivnostima (školske) knjižnice, a istovremeno kao izvanškolska/interesna aktivnost može biti slobodnija, bliža djeci i mladima te tako uspješnija pri oblikovanju citatelja za cijeli život. (https://www.bralnaznacka.si/sl/o-nas/predstavitev/) Iako je u taj pokret ukljuceno oko 70 % osnovnoškolaca koji u svakoj školskoj godini procitaju i zatim mentoru u razgovoru na razlicite nacine (prepricavanje, vodeni razgovor, ilustracija) dokažu da su procitali cetiri knjige, mentori (ucitelji, odgojitelji i knjižnicari) primjecuju da broj citatelja opada. Raste i broj ucenika koji ne procitaju ni obavezne knjige za lektiru. Sve manje ucenika cita, slobodno vrijeme ne provode u društvu knjiga, a na citanje ih cesto natjeraju roditelji u želji da ispune obecanje uciteljici koja primjecuje da njihovo dijete loše cita, nespretno se izražava i ima teškoce u razumijevanju teksta. Citalacka pismenost ne podrazumijeva se sama po sebi, nego je razvijamo planski. U Nacionalnoj strategiji za razvoj citalacke pismenosti za razdoblje 2019. – 2030. odredena je kao mogucnost pojedinca koja se stalno razvija u razlicitim okolnostima i na razlicitim podrucjima te prožima sve ljudske aktivnosti. Kljucna je za razumijevanje, kriticko vrednovanje i uporabu pisanih informacija. Ta mogucnost ukljucuje razvijene citalacke vještine, razumijevanje procitanog i citalacku kulturu. Zato je temelj svih drugih pismenosti (npr. matematicke, prirodoslovne ili digitalne) i kljucna za razvijanje pojedincevih sposobnosti i njegovo uspješno sudjelovanje u društvu. Nastavni plan za slovenski jezik predmet odreduje kao temeljni opceobrazovni predmet u osnovnoj školi jer se ucenici pri njemu osposobljavaju za djelotvorno govorno i pismeno sporazumijevanje na slovenskome jeziku. Tako se ciljevi predmeta ostvaruju pomocu jezicne i književne nastave u okviru svih aktivnosti sporazumijevanja: razgovaranja, dopisivanja, slušanja, citanja, govorenja i pisanja (UN, 2018: str. 6). U SVIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM RAZDOBLJIMA PREDMET SE CILJEVIMA, SADRŽAJEM I AKTIVNOSTIMA TIJESNO POVEZUJE S DRUGIM PREDMETIMA I KOD NJIH KAO NASTAVNI JEZIK OSIM STJECANJA STVARNOGA ZNANJA BITNO PRIDONOSI K RAZVIJANJU SPOSOBNOSTI SPORAZUMIJEVANJA. (UN, 2018: 6). TIJEKOM RAZVIJANJA SPOSOBNOSTI SPORAZUMIJEVANJA, RAZUMIJEVANJA, DOŽIVLJAVANJA I VREDNOVANJA TE STVARANJA TEKSTOVA U SLOVENSKOME KNJIŽEVNOM JEZIKU, UCENICI SE SUSRECU S RAZNOLIKIM TEKSTOVIMA, IZ KOJIH STJECU STVARNO ZNANJE, A NJEGA UPOTREBLJAVAJU U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU. Dobrog citatelja odgojimo postupno, stoga je prilikom planiranja aktivnosti trebalo razmisliti o tome kako približiti knjigu, a da se ne stvori još veci otpor. Uciteljevi pristupi pri uspostavljanju interakcije izmedu ucenika i literature mogu znacajno utjecati na smanjenje razlika u pismenosti izmedu spolova. Raznolikim odabirom stilova ucenja i možda još neupotrijebljenih strategija citanja jaca motivaciju za citanje i stvara pozitivan odnos prema citanju. Preporuca se potražiti literaturu kojom ce privuci i skupinu ucenika koja manje cita, prije svega djecake, koji cesto prestanu citati jer u procitanom ne nalaze vezu sa stvarnim životom, teško se identificiraju s književnim likovima, koji su cesto dijametralna suprotnost njihovim uzorima. Teme koje ih privuku mogu na prvi pogled biti društveno neprihvatljive (kao što su buntovništvo, nasilje…), a cesto se iza takvih tema krije i humor, koji je ono što razlikuje citanje djecaka i djevojcica jer djecacima daje osjecaj neovisnosti i otpora autoritetu [2]. 3. Strip – za citalacki užitak i kao nastavno gradivo Ne-citanje nikada ne vodi k citanju. Brojna djeca, ona koja teško citaju, ona koja ne vole citati, spretni citatelji, napredni citatelji, ispodprosjecni citatelji, djeca svih vrsta – kad citaju stripove, zaljube se u citanje. Nakon odredenog vremena ta se ljubav širi i na druge tipove književnosti i stvori citatelja koji ce cijeli život citati za užitak [2]. Strip je prica koja je predstavljena nizom slika i tekstom koji je obicno u oblacicima (SSKJ, 2000) ili prema Willu Eisneru, uspješnom i nadasve utjecajnom americkom autoru stripova, strip je redoslijed slicica i rijeci koje su posložene na takav nacin da mogu pripovijedati pricu, odnosno dramatizirati ideju (http://www.pojmovnik.si/koncept/strip/). Ucenici se s njim susrecu vec u 1. trijadi na nastavi slovenskoga jezika, kad uz razvijanje mogucnosti doživljavanja, razumijevanja i vrednovanja književnih tekstova stjecu i književnopovijesno znanje. Sposobnost prihvacanja i stvaranja proznih tekstova razvijaju tako da preoblikuju krace književno djelo u strip i obrnuto, a nastavni plan navodi strip kao kombinaciju crteža i zapisa kojim postupno izražavaju motivaciju za postupke književnih likova. Ucenici tako prepoznaju i karakteristike stripa. Nastavni plan za engleski jezik navodi strip kao primjer aktivnosti za razvijanje sposobnosti citanja, npr. povezivanje slika s izjavama govornika. Prilikom zapisivanja rijeci, kad ucenici upoznavaju i postaju svjesni pisanog oblika engleskoga jezika, prepisuju kratki tekst prema uzorku (npr. pisanje cestitki, stripa). Ucenici i na predmetu njemackoga jezika kao stranoga jezika stvaraju strip, koji nastavni plan odreduje kao aktivnost za poticanje pismenog razvoja. Na likovnoj umjetnosti vec u 4. razredu upoznaju pojam stripa, naprave ga i obracaju pozornost na vezu izmedu pisma i crteža. Prilikom planiranja prioritetnih zadaca i dana aktivnosti u Osnovnoj školi Gorica prepoznali smo nužnost podizanja svijesti o znacenju citanja. Jezicni aktiv pripremio je program izvedbe kulturnog dana u kojem bi ucenici u okviru cjelokupnog projektnog dana obilježili Prešernov dan, tj. slovenski kulturni praznik, koji je u RS ujedno i državni praznik, te odredili središnju temu, pri cemu bi slijedili ciljeve prioritetne zadace kojom bi poboljšali citalacku kulturu u školi. Središnja tema medupredmetno planiranih aktivnosti bio je strip. Razrednici su ucenike, uvažavajuci pri tome njihove interese, podijelili u osam radionica, u okviru kojih su kroz pojedinacne aktivnosti osmislili citalacki proces, suocili se s pozitivnim citalackim iskustvom, a ako bi ono bilo zabavno, sigurno bi ga htjeli ponoviti. Prije pocetka radionica svi ucenici pogledali su predstavu koju su pod mentorstvom naših ucitelja pripremili ucenici i kojom smo obilježili državni praznik. Slovenski kulturni praznik, koji je nazvan po najvecem slovenskom pjesniku, takoder je prilika da ucenici razviju svijest o državnoj pripadnosti i narodnom identitetu, o povijesti Slovenije i njezinoj kulturi te o znacenju opcih kulturnih i civilizacijskih vrednota. Bez sumnje je kulturni praznik prilika da ucenike podsjetimo da je citalacka pismenost temelj razvoja, da je važno da prepoznaju citanje kao vrednotu – za vlastiti osobni razvoj i konacno kao temeljno sredstvo pri stjecanju novoga znanja. Mentori svih radionica u uvodu su progovorili o karakteristikama stripa. Ucenici su pogledali nekoliko stripova koje su izabrali ucitelji. Slijedio je razgovor, u kojem su ucenici izražavali svoja mišljenja o tome svidaju li im se stripovi, znaju li nekog autora stripova ili zbirku, pokušavali su otkriti kome su stripovi namijenjeni. Upoznali su i nekoliko slovenskih autora stripova, a u nastavku su mentori pripremili aktivnosti koje su se odnosile na temu radionice. Da citanje može biti i zabavno, ucenici su otkrili u radionici gdje su citali stripove domacih i stranih autora, cak i one koje su slovenski književnici u izvornom obliku zapisali kao pripovijetke, romane itd. Uciteljice stranoga jezika citale su s ucenicima engleske i njemacke stripove, a zatim su napravili vlastiti strip. Mogli su birati vec pripremljen slikovni predložak, na koji su dodavali tekst. Pri biranju rijeci upotrebljavali su i jezicne prirucnike, tj. internetske rjecnike, programe za prevodenje. Strip možemo upotrijebiti i za ucenje te poucavanje. Tim nastavnim sredstvom ucenici upoznavaju kompleksnije sadržaje uz vizualni prikaz. Radionica s naslovom Prošlost u kvizu odvela ih je u razlicite povijesne dogadaje. Ucenici su prenijeli u strip povijesna razdoblja, npr. od prapovijesti, starog i srednjega vijeka do novog vijeka. Nastali su stripovi o životu u srednjevjekovnom dvorcu, koji su ucenici u svojem mjestu više puta posjetili, o razlicitim izumima i pronalascima i slicno. U drugom dijelu radionice ucenici su pogledali ilustriran Ustav RS, a zatim i sami probali u stripu ilustrirati školska pravila. U radionici S glavom u prirodi ucenici su pogledali nekoliko poucnih filmova na temu ekologije, a znacenje odgovornog odnosa prema prirodi i problematiku zagadivanja uprizorili su u kratkim stripovima. Bonton u prirodi, u obitelji, medu vršnjacima i na internetu bile su središnje teme radionica u kojima su ucenici upoznali skijaška pravila i junake iz stripova jednog od najvecih slovenskih autora stripova Mikija Mustra. Napravili su i strip o primjerice pravilima nekog drugog sporta. Jedna od radionica ponudila je ucenicima razgovor o pravilima, problemima i zamkama adolescencije. Te teme, koje su za adolescente cesto neugodne, mentorica je približila ucenicima stripovima iz zbirke Takav je život, autorice Dominique de Saint Mars i ilustratora Sergeja Blocha, u kojoj se glavni junaci suocavaju s brojnim svakodnevnim neugodnim situacijama. O meduvršnjackom nasilju, zastrašivanju i sigurnoj uporabi interneta ucenici su napravili strip nakon što su pogledali internetsku stranicu safe.si, koja vec od 2005. godine djeluje kao nacionalna tocka za upoznavanje djece i tinejdžera sa sigurnom i odgovornom uporabom interneta i mobilnih uredaja. Narodna tradicija u svoj svojoj raznolikoj i bogatoj baštini nudi mnogo mogucnosti medupredmetnog povezivanja. Karakteristike narodne pjesme ucenici upoznaju na nastavi slovenskoga jezika, a pomocu razlicitih glazbenih interpretacija i na satovima glazbenog odgoja. Od citanja, pjevanja, a zatim i do crtanja stripa na temu narodne pjesme Grašcakov vrtnar (Dvorski vrtlar) vodile su ih planirane aktivnosti na glazbenoj i likovnoj radionici. Ucenici koji su vješti u uporabi racunala u radionici nazvanoj E-strip stvarali su vlastite stripove na predlagane teme, kao što su bile svada u razredu, razbijen prozor, školska pravila. 4. Evaluacija kulturnoga dana planiranog kroz strip Pri planiranju kulturnog dana, kojim je obilježen slovenski kulturni praznik, jezicni aktiv usredotocio se prije svega na podizanje svijesti o znacenju citanja i preko toga na poboljšanje citalacke pismenosti medu ucenicima, koja znaci jednu od temeljnih vještina svakog pojedinca da može uspješno djelovati u današnjem društvu. Mnoga istraživanja pokazuju da zanimanje za citanje s povecanjem dobi ucenika pada, a primjetne su i razlike izmedu djecaka i djevojcica. Ukljucivanjem stripa kao ishodišta za sve radionice ucenicima bi se citanje približilo kao ugodna, zabavna i na kraju krajeva, poucna aktivnost. Istraživanjem povijesti stripa i njegovih autora, citanjem stripova i vlastitim stvaranjem ucenici bi povecali motivaciju za citanje, što je bila svrha medupredmetno osmišljenih radionica. Put do spretnog citatelja, koji poseže i za klasicnom literaturom i sposoban je izraziti kriticko stajalište prema njoj, pocinje slikovnicama kod najmladih, a nastavlja se kracim pricama i stripovima. Potonji je uz jednostavan leksik i izrazito vizualni prikaz takoder upotrebljiv kao nastavno sredstvo za posredovanje kompleksnijih nastavnih sadržaja. Ukljucivanje stripa u nastavu ili druge školske aktivnosti omogucuje razvoj ucenikove kreativnosti pri prepoznavanju prenošenja poruke iz slika i rijeci koje su povezane te najzad pri stvaranju vlastite price, kroz koju takoder izrazi svoj pogled na izabranu situaciju, ponudi eventualna rješenja i kritican je. Ucenici su u okviru dana aktivnosti zadan projektni rad, koji se tematski nadovezivao na pojedinacno predmetno podrucje, doživljavali opušteno, a ucenje i citanje prihvacali su kao ugodna iskustva. Sve navedeno može se razabrati iz povratnih informacija ucenika o tijeku pojedinacne radionice i njihovih djela, koja su kasnije bila objavljena u školskom casopisu i na internetskoj stranici škole. Izvedba kulturnog dana sa stripom kao zajednickim ishodištem potvrdila je odabir stripa kao djelotvorno nastavno gradivo pri poticanju citanja jer je primijeceno povecano zanimanje za posudivanje stripova u školskoj knjižnici, a i više ucenika ukljucilo se i u interesnu aktivnost citalacka znacka. 5. Popis literature [1.] Nastavni plan za slovenski jezik. Preuzeto 4. 2. 2021. s internetske stranice https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf. [2.] Kerneža, M. (2016). Strip kot literarnodidakticna metoda za premostitev razlik med spoloma v bralni pismenosti na razredni stopnji šolanja (doktorska disertacija). Maribor: [Kerneža. M.]. Preuzeto 5. 1. 2021. s internetske stranice https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=57191&lang=slv. [3.] Slovar slovenskega knjižnega jezika. (2000). Ljubljana: Državna založba Slovenije. [4.] Strip. Pojmovnik slovenske umetnosti 1945–2005. Preuzeto 4. 2. 2021. s internetske stranice http://www.pojmovnik.si/koncept/strip/. [5.] Nacionalna strategija za razvoj bralne pismenosti za obdobje 2019–2030. Preuzeto 15. 1. 2021. s internetske stranice https://www.gov.si/novice/2020-01-15-nacionalna-strategija-za-razvoj-bralne-pismenosti-za-obdobje-2019-2030/. [6.] Faric, V. (2016). Didakticno-metodicne znacilnosti pouka slovenšcine (diplomski rad). Maribor: [V. Faric]. Preuzeto 5. 1. 2021. s internetske stranice https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=59344&lang=slv. [7.] Bralna znacka. Preuzeto 5. 1. 2021. s internetske stranice https://www.bralnaznacka.si/sl/o-nas/predstavitev. Strucni rad IGRE I VJEŽBE OPUŠTANJA ZA UCENIKE 1. RAZREDA Damjana Strgar Osnovna škola Šmarje – Sap Sažetak Sve više djece sjedi ispred televizora ili racunala, dok se pritom nedovoljno krecu i premalo odmaraju. Sve to ugrožava njihovo zdravlje i uzrokuje psihicke probleme. Djeca se teže usredotoce, umire, manje su kreativna. Možemo im pomoci tako da im omogucimo više kretanja i opuštanja. To možemo postici tjelovježbom za opuštanje, vježbama i igrama za opuštanje mišica, vježbama disanja, masažom i bojenjem mandala. Aktivnosti možemo provoditi prije i za vrijeme nastave te tijekom produženog boravka. Mogu nam pomoci za lakše preusmjeravanje aktivnosti, povecanje pribranosti te ucinkovitije ucenje i rješavanje zadataka. Kljucne rijeci: stres, igre i vježbe za opuštanje, masaža, mandale 1. Uvod Zahtjevni školski programi, previsoka ocekivanja roditelja (dodatne izvannastavne aktivnosti), previše vremena ispred televizora ili racunala, a u isto vrijeme nedovoljno odmora i premalo kretanja, mogu negativno utjecati na raspoloženje djeteta i njegovo ponašanje. Djeca postaju nesretna, tužna, žive u strahu, ljutnji i stresu. Mogu postati krajnje zatvorena u sebe ili nemirna. Takvoj je djeci potrebna pomoc. Možemo im pomoci svime što ih opušta, a prije svega tako što im omogucimo dovoljno odmora i kretanja. U Belgiji su na primjer u raspored ucenika uveli jedan obvezan sat sportskih aktivnosti dnevno. 2. Sadržaj 2.1 Aktivnosti opuštanja za vrijeme nastave Zbog vlastitih pozitivnih iskustava i dobrih rezultata koje su polucile aktivnosti za opuštanje želim predstaviti razlicite igre i vježbe opuštanja za ucenike. Ove su aktivnosti primjer dobre prakse i mogu se provoditi u školi prije i za vrijeme nastave te u produženom boravku. Pri odabiru vježbi potrebno je uzeti u obzir prostor i vrijeme s kojima raspolažemo. 2.2 Igre za opuštanje Krug tišine Cilj je igre smirivanje. Igra ce imati pozitivan ucinak prije pocetka nastave, prije jela ili prije provodenja aktivnosti koje iziskuju pribranost. Ucenici se postave u krug. Uhvate se za ruke i zatvore oci. Zadatak je ravnomjerno duboko disanje. Pritom se trebaju usredotociti na ruke susjeda. U ovom položaju ostanu oko jedne minute. Zatim polako opuste ruke uz tijelo. Zoološki vrt Cilj je igre fizicko opuštanje i poticanje mašte. Ucitelj ih vodi kroz zamišljenu pricu koja ukljucuje životinje u zoološkom vrtu. Ucenici preuzimaju uloge razlicitih životinja oponašajuci ih glasom i kretanjem. Tako mogu oponašati psa, macku, medvjeda, žabu, majmuna, devu, pticu, konja, magarca, ovcu, kozu, ribu, zmiju i druge životinje. Igra ce djeci omoguciti da se opuste, izazvati mnogo smijeha, kao i buke. Macka Cilj je igre izazvati fizicko i psihicko opuštanje te pobuditi osjecaj zadovoljstva. Ucitelj potakne ucenike da postanu uspavane macke koje se bude. Macka leži na podu i spava. Kad se probudi, najprije pocne istezati stražnje šapice, a zatim još i prednje, jednu po jednu. Zatim se postavi na cetiri noge i nacini veliku okruglu grbu tako što se prednjim šapama odgurne unatrag, a stražnjima unaprijed. Pritom široko zazijeva, zatim legne na leda i protegne se istežuci sve cetiri šape. Potom ponovo ustane i protrese cijelo tijelo. Tigar Cilj je igre psihicko opuštanje i poticanje mašte. Ucitelj potakne ucenike da postanu tigrovi – strašne divlje zvijeri. Tigar širom otvara usta pokazujuci svoje „strašne ocnjake”, prijeteci rice, proteže kandže (isteže prste), odmahuje glavom u jednu i drugu stranu, plazi jezik, bulji oci... Vješanje rublja Cilj je igre opustiti tijelo i pobuditi maštu. Od ucenika zatražimo da stanu uspravno. Zadatak je oprati rublje, u košari ga odnijeti na vrt, gdje ce iz nje jednog po jednog vaditi mokre rucnike i vješati ih na uže. Na kraju ih na dnu ceka još i veliki mokar i težak pokrivac koji moraju objesiti na najviše uže. Pritom promaše uže i pokrivac im padne na tlo. Moraju ga podici, otresti i ponovo pokušati objesiti. Ovaj put to mogu uciniti i u paru. Napokon uspijevaju. Sada još samo mokro rublje moraju osušiti, što postižu puhanjem. 2.3 Tjelovježba za opuštanje Vježbe za opuštanje nogu, ruku i gornjeg dijela tijela Cilj je vježbe u aktivnom dijelu tijela osloboditi napetost u mišicima. • Ucenici ustanu i prvo protresu desnom nogom. Zatim kruže desnim stopalom u gležnju, nastavljaju kružiti desnom nogom ispod koljena i završavaju s kruženjem cijele noge. Vježbu ponove lijevom nogom. • Ucenici ustanu, pocnu skupljati i istezati prste ruku, zatim kruže rukama u zapešcu, potom u laktu i na kraju cijelim rukama u zglobu ramena. • U sjedecem položaju djeca kruže ramenima naprijed-natrag, u isto vrijeme lagano zijevajuci. Laktovima se oslone na noge. Glavu i trup okrenu prvo ulijevo te pritom duboko udahnu, a zatim se opet okrenu udesno i izdahnu. Vježbu mogu ponoviti. • Djeca opuste ruke uz tijelo u sjedecem položaju. Naizmjenicno se naginju ulijevo i udahnu, a zatim udesno i izdahnu. Vježbu ponove više puta. Vježba za opuštanje cijelog tijela Od djece zatražimo da duboko udahnu i napnu cijelo tijelo: stisnu šake, napnu noge, stražnjicu, leda, vrat i mišice lica te stisnu zube. Slijedi lagani izdah i istovremeno opuštanje cijelog tijela. Vježbe za opuštanje mišica lica • Ucenici lagano kruže glavom • podignu ruke i duboko zijevaju • prave se kao da žvacu žvakacu gumu • oblizuju usnice • jezikom peru zube • krevelje se poput majmuna • izgovaraju razlicite slogove: mam, mem, mim, mom, mum i sl. • opuste celjust i izgovaraju: bla, bla, bla... • izgovaraju: brrrrrrr, rrrrrrrr, bbbbbb… • oponašaju vozaca vlaka: cu cu huhu…, automobil: brrrm, brrrm, brrrm… • prstima masiraju lice. 2.4 Masaža Cilj: upoznati masažu i njezin ucinak na tijelo i raspoloženje. • Djeca u stojecem ili sjedecem položaju trljanjem ugriju dlanove, a zatim dlanovima umiju lice i vrat. Nastavljaju jagodicama prstiju ruku lupkanjem po glavi od cela prema vratu, zatim po rukama, po prednjem dijelu tijela od vrata preko trupa do nogu i natrag. • Ucenici se postave u kolonu i ucenika ispred sebe prstima masiraju po ledima, ramenima i lagano duž kralježnice. Masaža se završava gladenjem po ledima. • Djeca sjednu i protrljaju dlanove ruku kako bi ih ugrijala. Ugrijanim desnim dlanom tapkaju po desnom obrazu, a zatim lijevim dlanom po lijevom. Nastavljaju trljati ruke i istodobno udarati nogama o pod. Masaža se završava umivanjem lica i vrata. 2.5 Opuštanje uz mandale Cilj: umiriti se, poboljšati sposobnost koncentracije, vježbati motoriku, upoznati sebe i zabavite se. Kreativnim aktivnostima uz pomoc mandala možemo poboljšati sposobnost koncentracije cak i kod vrlo nemirne djece. Mandale mogu nacrtati, obojiti ili oblikovati prirodnim materijalima. Ponudimo im razlicite motive izmedu kojih mogu birati po želji. Oboje ih bojama koje im se svidaju: drvene bojice, vodene bojice ili pastele. [1.] Slika 1: Mandale 3. Zakljucak Igre za opuštanje, tjelovježba s vježbama disanja i bojenje mandala u vrijeme nastave i tijekom produženog boravka vrlo povoljno utjecu na ucenike 1. razreda. Pritom se zabavljaju, a posebno im je smiješna masaža. Opuštanjem se djeca umire, poveca se koncentracija i kreativnost, bolje sudjeluju u nastavi te lakše uce i rješavaju zadatke. 4. Literatura [1.] Srebot, Renata; Menih, Kristina. 1996. Potovanje v tišino. DZS (Pedagoška obzorja). Ljubljana. Strucni rad STRES KOD UCENIKA ZA VRIJEME PANDEMIJE Bojana Posavec Vaupotic, univ. dipl. ped. III. gimnazija Maribor, Slovenija Sažetak Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, stres je jedna od glavnih zdravstvenih opasnosti 21. stoljeca. Iz tog razloga provela sam anketu ucenika III. Gimnazije Maribor, program predškolskog odgoja. Zanimalo me kako su nakon dugog vremena ucenici doživjeli povratak u školu i kako su se pritom osjecali. Kao što je istraživanje pokazalo, ucenici cetvrte godine pod velikim su stresom zbog polaganja državne mature jer ne znaju kako ce biti provedena. Ulažu izniman trud jer znaju da su ocjene za upis na fakultet iznimno važne. Najviše se raduju susretu sa školskim kolegama iz prve godine koji se još uvijek vrlo slabo poznaju. U vremenima pandemije uglavnom su im nedostajali socijalni kontakti s vršnjacima. Ucenici se sa stresom nose na razne nacine. Najviše ih opuštaju razgovori s prijateljima, roditeljima, šetnje, glazba, tehnike opuštanja, a neki od njih i meditiraju. Svi želimo imati što manje takvih školskih godina. Kljucne rijeci: stres, ucenici, škola, anketa 1. Uvod Zapoceli smo školsku godinu 2020/21 prilicno mirno, sve dok Slovenija u listopadu nije proglasila epidemiju covida-19. Uslijedilo je zatvaranje svih obrazovnih institucija i ponovno uspostavljanje rada na daljinu. U to vrijeme radila sam kao savjetnica s najugroženijim ucenicima i njihovim roditeljima na daljinu. To je bilo vrlo stresno za ucenike koji su se ranije suocavali s mentalnim zdravstvenim problemima. Posljedice pandemije nece se samo manifestirati u znanju vec i u ponašanju, a prije svega u uspostavljanju medusobnih socijalnih kontakata. U ožujku su se ucenici vratili u školu, uz poštivanje svih sigurnosnih mjera. Posjetila sam svih devet razreda predškolskog programa i napravila anketu koju vam želim predstaviti. Medunarodna zaklada društava Crvenog križa navodi da kada su ljudi izravno izloženi epidemiji, pokazuju citav niz reakcija, poput straha od infekcije, smrti i gubitka voljene osobe, egzistencijalnih dobara, straha od izolacije. [1] Moramo obratiti posebnu pozornost na ucenike koji su izloženi velikom stresu, jer se situacija pogoršala u vrijeme ogranicenog kretanja i socijalnih kontakata. 1.1.OSNOVE STRESA Veliki istraživac stresa Hans Seyle jednom je rekao da je stres previše poznat i slabo razumljiv. [3] Stres je fenomen o kojem posljednjih godina puno govorimo. Definicija stresa prvi se put pojavila u 17. stoljecu. To je mjera do koje je tijelo sposobno oduprijeti se odredenoj sili ili utjecaju. [2] Tijekom desetljeca život se promijenio i postajao sve složeniji i zahtjevniji. Izloženi smo sve vecim izazovima, koji su nažalost cesto uzrok stresa. Strah u našem tijelu pokrece reakciju na stres. Stres je u nekim situacijama motivator koji nam pomaže da brzo reagiramo. U drugim nas situacijama usporava i uzrokuje niz nuspojava u tijelu. [5] Cimbenici stresa kod adolecenata: . mnogo obaveza, . donošenje važnih odluka, . neocekivane promjene u životu, . važni dogadaji. Ucenici stres doživljavaju na razlicite nacine. To uglavnom ovisi o intenzitetu i trajanju situacije u kojoj se nalaze, o tome koliko mogu kontrolirati ovu situaciju, kakva su njihova prošla iskustva, o njihovim osobnostima i socijalnim prilikama. Rezultirajuca stresna situacija pod utjecajem je misli, ponašanja, tijela, emocija i osjecaja pojedinca. Kad se nademo u teškoj situaciji, prate nas tuga, nemoc, bijes i tjeskoba. Na temelju neocekivanih promjena u našem životu, odlucila sam istražiti situaciju u III. Gimnazija Maribor. U nastavku cu predstaviti rezultate svog istraživanja. 2. EMPIRIJSKI DIO Na III. Gimnaziji Maribor sam nakon povratka u školu u mjesecu ožujku provela istraživanje srednjoškolaca u svim razredima i godinama programa predškolskog odgoja. Za uzorak uzela sam 229 ucenika i ucenica. Pripremila sam anketni upitnik cije cu vam rezultate predstaviti u nastavku. Isprva me zanimalo kako su se osjecali ucenici nakon dugog povratka u školu. Pitala sam se kakve emocije prevladavaju. Za veliku vecinu bila je to radost, nakon toga je slijedio strah, što je posebno vidljivo u 4.Av razredu. To mogu pripisati polaganju državne mature koja dolazi u mjesecu svibnju. Ucenici su pod velikim pritiskom kako ce to riješiti, a istodobno je vrlo važno da imaju dobre rezultate za upis na fakultet. Ucenici prve godine najviše su se radovali povratku u školu. To je takoder razumljivo, jer su nove školske kolege vidjeli tek na pocetku školske godine, a nisu ih ni dobro upoznali. Oko 20% ucenika imalo je, medutim, pomiješanih osjecaja jer nisu znali što ih tocno ceka. Slika 29: doživljaji ucenika Po povratku u školu, najviše su se radovali susretu sa školskim kolegama (44%), nakon cega je uslijedio susret s profesorima, a neki od njih radovali su se i dobrom rucku te drugim cimbenicima. U tim corona vremena ucenici su bili teško lišeni meduljudskih odnosa, druženja, socijalnih kontakata, što ce imati dugorocne posljedice. Rezultati ankete pokazuju da ne postoji znacajna razlika izmedu ucenika pojedinih godina, svima im najviše nedostaju kolege iz razreda. Slika 30: razlozi za radost ucenika Ucenici su shvatili da su se i oni tijekom ovih mjeseci puno promijenili. Još više vremena provode na racunalima, tabletima, pametnim telefonima. Razgovaraju putem uredaja umjesto uživo. Cijela se lekcija odvija putem ekrana. I sami su vec umorni od upotrebe sve ove tehnologije i aplikacija. Slika 31: promjene - da ili ne U trenutku povratka u školske klupe, stres im uglavnom uzrokuju testovi, pitanja, puno posla u školu, neizvjesnost koja nas okružuje i nove, nepredvidive informacije svaki dan. Kao što su rekli, uglavnom se boje pisanja testova jer su razredi koji su zadnji put pisali test u školi, pisali prije punih godinu dana. Podaci za pojedine razrede takoder su vidljivi na grafikonu. Slika 32: uzroci stresa Takoder me zanimalo kako su se ucenici nosili sa stresom u ovo stresno vrijeme. Što im je najviše pomoglo. Vecina ucenika odgovorila je da su stres prevladali razgovarajuci s prijateljima ili onima koji su im vrlo bliski. Slušali su glazbu, odlazili u prirodu. Takoder su se koristili metodom "samogovora", pozitivno su razmišljali i mogli su rasporediti vlastito vrijeme za školski rad i ucenje. Ucenici putnici uštedjeli su puno vremena provedenog u vožnji do škole i iz nje. Grafikon prikazuje postotke najcešcih cimbenika u prevladavanju stresa. Slika 33: prevladavanje stresa Na pitanje kome ste se obratili kad ste bili u stresu i trebala vam je pomoc, najcešci su odgovori bili: prijatelji, roditelji, savjetnici i vanjski strucnjaci. Za to se vrijeme povecao i postotak ucenika kojima je potrebna pomoc i razgovor u savjetodavnoj službi, kako bi se lakše mogli nositi s izazovima vremena. Slika 34: pomoc kod stresu U prevladavanju stresa pomažu nam: . redovita tjelesna aktivnost, dovoljno sna, izbjegavanje alkohola, . svakodnevno sigurno i vremenski ograniceno izlaganje suncu kako bi se povecala razina vitamina D u tijelu, . korisna prehrana bogata vitaminima i mineralima, . u vrijeme rizika od izloženosti virusu, imunološki sustav se može ojacati odgovarajucim dodacima prehrani, . provodenje ugodnih aktivnosti u okviru trenutnih mogucnosti (citanje, hobiji, gledanje opuštajucih filmova, slušanje glazbe, ...) . ublažavanje naših negativnih misli i briga u razgovoru s voljenima, . mental vremenski ogranicen mentalni angažman sa sadržajem koji pokrece reakciju na stres, . aktivno usmjeravanje misli i razgovora na ugodne teme koje nas opuštaju, . najmanje sat vremena prije spavanja svoje vrijeme posvecujemo samo ugodnim sadržajima, . provodenje aktivnosti koje smanjuju kratkorocni i dugorocni utjecaj stresa: o meditacija, joga, masaža, opuštajuce disanje, autogeni trening, pažnja, ... ucinkoviti su,…, . U razdobljima povecane anksioznosti ili poremecaja spavanja povezanih s anksioznošcu mogu koristite biljne pripravke koji smanjuju tjeskobu (npr. valerijana). 3. ZAKLJUCAK Slika 35: ucenici pod stresom [6] Nakon provedenih ankete mogla bih zakljuciti da su ucenici III. Gimnazija Maribor pod velikim stresom, koji se može generalizirati na cijelu populaciju školovanja tinejdžera, djece i ucenika. Život se jako promijenio u nekoliko mjeseci, a time i nacin na koji radimo i ucimo. Pocele su nam nedostajati stvari koje su se prije uzimale zdravo za gotovo. Ucenici su se vratili u školu, ali drugaciji su i ponovno suoceni s novim izazovima. Školska godina polako se bliži kraju, svoje znanje morat ce pokazati istovremeno iz nekoliko predmeta, što uzrokuje dodatni stres. Povecao se i broj posjeta savjetodavnoj službi zbog stresnih situacija. Važno je da se ucenici znaju nositi sa stresnim situacijama i uspješno ih prevladati. Važno je da razgovaraju jedni s drugima i s nekim tko im je blizak. Svi zajedno radimo na razumijevanju ucenika i pomažemo im da prevladaju stres na razne nacine. Vjerojatno nikad nece biti onako kako je bilo, ali nadamo se da ce se barem lekcije vratiti u ucionice. 4. LITERATURA [1]https://www.google.com/search?client=firefox-b-d&q=stres+pri+mladostnikih+v+%C4%8Dasu+covida ( 26. 3. 2021) [2] Živeti s stresom, Matej Tušak, Patricia Blatnik,Maribor, Poslovna Založba MB, 2017 [3] Na poti k dobremu pocutju, Branko Slivar, Littera picta, Ljubljana, 2013 [4] Psihosocialna podpora dijakom ob vrnitvi v šole, Dunja Petak, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Maribor, 2021 [5]https://zdaj.net/koronavirus-otroci-in-mladostniki/gradiva-za-starse-otroke-in-mladostnike-v-casu-koronavirusa/ (30. 3. 2021) [6] https://www.mojeznanje.si/Webinarji/Obvladovanje_stresa/ (3. 4. 2021) Strucni rad ODRŽIVA MOBILNOST U OSNOVNIM ŠKOLAMA Dragica Kolednik, uciteljica razredne nastave Osnovna škola Cirkulane – Zavrc Sažetak U projekt Održiva mobilnost u osnovnim školama sam se s ucenicima 2. razreda ukljucila u protekloj školskoj godini. Nakon aktivnosti s kokoši Rozi stanje mobilnosti na održiv nacin kod ucenika se vidljivo poboljšalo. Takoder su svi drugoškolci više puta pješice dolazili u školu te sada svoj put od kuce do škole vrlo dobro poznaju. Više ucenika je pocelo koristiti održive nacine odlaska kuci. Iz anketa u dnevniku aktivnosti kokoši Rozi dobila sam bitne podatke za poboljšanje sigurnosti na školskim putevima. Kod provodenja projekta bilo je potrebno sudjelovanje svih sudionika projekta - suradnika, ucenika i roditelja. Ljudi su u posljednjim desetljecima sve više svjesni negativnih utjecaja prometa na okoliš, zdravlje i na kvalitetu prebivanja opcenito. Promet nam na jednoj strani služi, a na drugoj šteti. Bitan je održiv pristup što znaci zadovoljavanje gospodarskih, socijalnih i okolišnih potreba društva. Vec s aktivnim nacinom mobilnosti (hodanje, biciklizam, korištenje javnog putnickog prometa) na putu u vrtic, školu, posao i za svakodnevnim obavezama može se zadovoljiti dnevna preporuka kretanja lijecnicke struke. Kljucne rijeci: dnevnik aktivnosti, kokoš Rozi, karte 1.Uvod U kurikulumu upoznavanja okoliša kod tematskog sklopa promet opredijeljeni su sljedeci standardi znanja: ucenik poznaje ulogu prometnih sredstava, opisuje uzroke za putovanja, razumije utjecaj prometa na okoliš, poznaje cimbenike sigurnosti u prometu i postupa prema istima, poznaje pravila za pješake i ponašanje biciklista u prometu [1]. Projekt Održiva mobilnost u osnovnim školama ucenicima je na nov, zanimljiv nacin pomogao kod usvajanja tih standarda znanja. Željela sam da i na našoj školi pokušamo poboljšati dolaske i odlaske ucenika u školu na održiv nacin. Primijetila sam da nakon nastave ucenici cekaju roditelje u školi i po više sati zbog prijevoza. Takoder sam doživjela iskustvo da se pokvario školski kombi i drugoškolci su morali kuci pješice. Neki od njih su kukali kao da ne znaju put kuci. Cjelogodišnji projekt Održiva mobilnost u vrticima i osnovnim školama roditeljima sam predstavila na roditeljskom sastanku pocetkom rujna. Roditelji su projekt prihvatili s odobravanjem. Aktivnost »Idemo pješice s kokoši Rozi«, odn. tjedan održive mobilnosti, provodili smo u tjednu od 16. do 23. rujna, a planiranje rada bilo je u tijeku još u kolovozu i rujnu. Ostale aktivnosti sam provodila tijekom cijele školske godine. 2. Aktivnosti s ucenicima U odjelu 2. razreda je 25 ucenika. Ucenici u školu dolaze na razlicite nacine. Neke od njih roditelji dovoze automobilom, drugi dolaze školskim kombijem, a ostali stanuju u blizini škole i dolaze pješice. U tjednu održive mobilnosti ucenicima sam dala upute da za put u školu i za odlazak kuci izaberu jedan od održivih nacina mobilnosti (pješice, biciklom, romobilom, rolama, školskim kombijem…). Svrha projekta je bila da takav nacin mobilnosti što više koriste i sljedecih godina. 2.1. Motivacija ucenika za održive dolaske u školu i kuci Ucenike sam prije svega motivirala za dolazak u školu i odlazak kuci na održiv nacin vlastitim primjerom. Sama dolazim na posao i odlazim s njega pješice. To cinim u svim vremenskim uvjetima. Za motivaciju sam upotrijebila i opisivanje svojih djecjih dogodovština na putu u školu i iz nje, kao ucenice domace škole. Ucenike sam zamolila da s roditeljima razgovaraju o njihovim nacinima dolaska u osnovnu školu i kuci. Veliku motivaciju im je predstavljala kokoš Rozi i sakupljanje karata. 2.2. Tjedan aktivnosti »Idemo pješice s kokoši Rozi« U tjednu aktivnosti »Idemo pješice s kokoši Rozi« ucenici su se trudili da svaki dan u školu dolaze na održiv nacin te takoder iz škole kuci. Na takav nacin smo se kretali i u popodnevno vrijeme. Za održive dolaske ucenici su bili nagradeni odgovarajucim igracim kartama kokoši Rozi koje su s veseljem sakupljali. Svakodnevno su zaradene karte nosili kuci. Tome su se veoma veselili. U petak su sve dobivene karte donijeli u školu. Tada smo pregledali koliko su bili uspješni u sakupljanju karata. Karte su upotrijebili za razlicite igre prilagodene njihovim starosnim stupnjevima (Traženje parova, Crni Petar, Memorija, igre prema idejama ucenika). S kartama su se ucenici puno puta igrali za vrijeme cijele školske godine. Igre su si prilagodavali i izmišljavali svoje. Svrha igara je potaknuti ucenike da razmišljaju, obrazuju se, odn. da su aktivni u smjeru održive mobilnosti i nakon izvedene jednotjedne aktivnosti. Ucenici su svaki dan uz moju pomoc ispunjavali dnevnike putovanja. Sve zadatke crtanja i lijepljenja obavili smo u školi. Pošto im na pocetku 2. razreda pisanje još nije polazilo jako dobro za rukom završavali su zapise u dnevnicima uz pomoc roditelja kod kuce. Na razredni plakat smo dnevno bilježili koliko ucenika je u školu došlo prema nacelima održive mobilnosti. Zajednicke podatke je zatim koordinatorica projekta zabilježila i na školski plakat u auli škole. Te podatke smo zajedno dnevno pregledavali [2]. Kao cilj smo si zadali što više povecati broj održivih dolazaka ucenika u školu te odlazaka kuci. U postizanju cilja smo bili veoma uspješni pošto se broj dolazaka na održiv, okolišu i zdravlju prijatan nacin, veoma povecao. Primjetno je bilo da su se roditelji povezivali i vozili više susjedne djece zajedno u školu, primjetno je takoder bilo i znatno povecanje korištenja školskog kombija. Podosta ucenika je dolazilo u školu pješice, roditelji su organizirali izmjenicnu pratnju odrasle osobe. Slika 36: Igra s kartama Slika 37: Dnevnik aktivnosti Idemo pješice s kokoši Rozi i rješavanje radnog lista 2.3. Aktivnost »Svi pješice u školu« Baš poseban je bio u našoj školi dan koji smo nazvali »Svi pješice u školu«. Proveli smo ga u Europskom tjednu mobilnosti. Taj dan smo unaprijed brižno planirali. Pripremili smo 4 zborna mjesta na cestovnim prilazima prema školi. Na tim zbornim mjestima ujutro su ucenike i njihove pratioce docekale uciteljice. Nakon kratkog pozdrava i nagovora prisutne sam upitala o opasnim dionicama na njihovim školskim putevima. Zatim smo se zajedno uputili dalje prema školi. Pošto je bilo dosta sudionika atmosfera je bila veoma vesela. Za vrijeme puta smo pratili naš put i razgovarali o opasnim dionicama školskog puta. Ucenici su u aktivnostima uživali, aktivno sudjelovali, na putu u školu su se razgibali i opušteno družili sa roditeljima ili s vršnjacima. Na školskom parkiralištu i u okolici škole bilo je znatno manje automobila. Pravo veselje je slijedilo u ucionici kada smo ustanovili da je baš svih 25 ucenika 2.a odjela taj dan došlo u školu na održiv nacin. Tako su ucenici zaradili kartu kokoši Rozi sa zlatim jajetom. Cak i kada smo završili aktivnost trudili smo se i dalje u školu dolaziti na održiv nacin. Broj takvih dolazaka nije više bio tako brojan kao u tjednu mobilnosti ali se znatno povecao. Nakon tjedna aktivnosti u razgovoru s ucenicima ustanovila sam da im se dolazak i odlazak u školu na održiv nacin veoma svida i s veseljem ga koriste ali im roditelji cesto zbog starosti i opasnosti u prometu ne dozvoljavaju pješice u školu. Roditelji ih zbog službenih obveza nemaju vremena otpratiti od kuce do škole. Tražili smo moguca rješenja. U pratnju smo ukljucili djedove, bake te stariju bracu i sestre [3]. Takoder smo ustanovili da ih pritom ne ometaju teške torbe pošto u ucionici imamo ladice za školske potrepštine. Ucenici nose kuci samo potrepštinu u kojoj je domaca zadaca. Ucenici su dosljednije pregledavali što je zaista potrebno u njihovoj torbi (teška torba nije prijatna na ledima kod pješacenja). Slika 38: Svi pješice u školu 2.4. Sportski dan na daljinu Ucenicima sam u web ucionicu ucitala cjelokupan program sportskog dana s detaljnim uputama za izvodenje. Sportski dan sam podijelila na dva dijela: priprema biciklista i bicikla te aktivnosti na biciklu. Ucenici 2. razreda su trebali pomoc roditelja (citanje uputa, pregled bicikla i pomoc kod aktivnosti na biciklu, pratnju na cesti) zato su sportski dan mogli provesti i popodne ako su roditelji dopodne na poslu, a mogli su i preko vikenda. Biciklisticki izlet: Za ucenike bez ispita za bicikl obvezna je dakle bila pratnja odrasle osobe [3]. Ucenici su najprije pogledali dva video snimka – siguran bicikl i biciklist na cesti. Na izlet su pozvali i ostale clanove obitelji. U velikoj vecini biciklisticki su izlet izveli cak svi clanovi obitelji. Prije puta s biciklom ucenici su se primjereno zagrijali. Nakon zagrijavanja su pripremili bicikl, ako su išli dalje od kuce uzeli su ruksak, u njega stavili vodu i neku zdravu zakusku. Kacigu na glavu. Za cilj izleta izabrali su primjeren put i razdaljinu obzirom na njihove sposobnosti, kondiciju i težinu terena. Za vecu motivaciju ucenicima sam pripremila nekoliko izazova: - pokušaj posjetiti što više mjesta u svojoj opcini, - pokušaj se voziti pored što više kuca školskih drugova, - pokušaj se dovesti na neki vrh, - pokušaj posjetiti što više znamenitosti u mjestu,… Nakon slanja dokaza o izvodenju sportskog dana (fotografije, zapisi utisaka ucenika i roditelja) bilo je vidljivo da su sudionici veoma uživali u aktivnostima, stjecali su biciklisticke spretnosti, a mladi ucenici su se uz pratnju odraslih navikavali na sigurno ukljucivanje u promet. Slika 39: Biciklisticki sportski dan (proveden na daljinu) 3. Poboljšanje sigurnih školskih puteva Prilikom aktivnosti »U školu pješice« sve sam sudionike ispitala o opasnim dionicama školskih puteva. Ispostavljeno je nekoliko kriticnih tocaka. Sakupljene podatke smo s ucenicima proslijedili opcinskom Vijecu za preventivu i odgoj u cestovnom prometu. Jedna od inicijativa je bila i ogranicenje brzine na cesti prema školi. Takoder smo ispostavili opasne dionice na podrucju kod škole zbog parkiranih vozila uz cestu koja ucenicima i ostalim pješacima onemogucavaju preglednost i sigurno ukljucivanje u promet. Vijece za preventivu je na svojoj sjednici u mjesecu kolovozu raspravljalo o našim prijedlozima i tu opasnu situaciju vec sredilo. Vec su postavljeni stupici koji onemogucavaju parkiranje vozila na tim kriticnim podrucjima. 4. Zakljucak Ucenici su s veseljem razgovarali s razigranom, hrabrom i veselom kokoši Rozi s kojom su zajedno riješili zadatke u dnevniku aktivnosti. Ucenici su u tjednu aktivnosti u vecoj mjeri poceli koristiti prijevoz školskim kombijem, to se takoder nastavilo u sljedecim mjesecima. Inace su mjere covid - 19 to malo ogranicile. I zajednicka vožnja, odn. suputništvo održalo se do kraja školske godine. Kod ucenika 2. razreda sudjelovanje roditelja bilo je od kljucnog znacenja. Ukljucivanjem roditelja u projekt Održiva mobilnost u školama s ucenicima smo u cijelosti realizirali postavljene ciljeve. Provodenje projekta u proljetnom vremenu zbog zatvaranja sam škola malo prilagodila. Neke aktivnosti smo izveli na daljinu. To je takoder bio dodatni izazov. Ustanovila sam da se broj dolazaka i odlazaka ucenika u školu i iz nje na održiv nacin povecao i zadržao, što je vidljivo i u ovoj školskoj godini. 5. Literatura [1] Kurikulum. Program osnovna škola. Upoznavanje okoliša. 2011, Ljubljana, Ministarstvo školstva i sporta, Zavod RS za školstvo [2] Održiva mobilnost (2019.): Prirucnik za ucitelje u osnovnim školama, Ministarstvo infrastrukture. http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/09/trajnostna-mobilnost-sola-web-za-SPTM-1.pdf (10.9.2019) [3] Prvi koraci u svijetu prometa: Javna agencija Republike Slovenije za sigurnost prometa, Vijece za preventivu i odgoj u cestovnom prometu AVP, 2010. https://www.avp-rs.si/wp-content/uploads/2012/02/prvi-koraki-v-svetu-prometa.pdf (10.9.2019) Strucni rad ŠTO SMO NAUCILI TJEKOM ŠKOLOVANJA DJECE OD KUCE Barbara Novak, profesorica razredne nastave i bivša ravnateljica Osnovna škola Angela Besednjaka Maribor Sažetak Kad se dogodio SARS-CoV-2 i kad je postala jasna cinjenica, kako ce se poucavanje morati odvijati na daljinu, najvece pitanje za ravnatelja osnovne škole sa 520 ucenika i 65 zaposlenika, postalo je pitanje organiziranja rada. Ovo pitanje obuhvacalo je kako zaposlene, tako i obrazovanje djece te tražilo odgovor u vezi komuniciranja s djecom i njihovim roditeljima, koliko sati dnevno bi nastava trebala trajati, koje internetske alate koristiti, kako brinuti o socijalno ugroženoj djeci i kako s djecom koja imaju poteškoce prilikom ucenja … Clanak govori o organizaciji obrazovanja na daljinu, problemima s kojima smo se susreli u samom pocetku, ali i tijekom školovanja, kako smo te probleme rješavali i na što moramo obratiti pažnju u slucaju ponovne potrebe poducavanja na daljinu. Kljucne rijeci: epidemija, školovanje na daljinu, organizacija školskog rada, kanali komunikacije, ranjive grupe djece, problemi obrazovanja, preporuke. 1. Uvod U trenutku proglašenja epidemije SARS-CoV-2 mjeseca ožujka 2020. godine, odgojno obrazovne ustanove shvatile su koliko nespremne su bile za rad na daljinu. Usprkos svim izobražavanjima, IKT opremi i cjeloživotnog pridobivanja znanja te iskustava, za ovakvu vrstu rada ipak nismo imali iskustva. Najteže je bilo uhvatiti se u koštac s time, što smo morali u trenutku uspostaviti sistem rada na daljinu. Škole su bile prepuštene same sebi, bez usmjerenja na koji nacin uspostaviti izobražavanje na daljinu. Sve što smo znali bilo je da cemo za vrijeme rada s ucenicima na daljinu znanje samo utvrdivati i prilagodavati dnevni broj predmeta. Medu uciteljima vladao je strah pred nepoznatim, dok smo se tješili kako ce školovanje na daljinu trajati tek 14 dana, a potom cemo se vratiti u školske klupe. Kao najbolje rješenje ovog problema vidjeli smo e-poštu ucitelja i internetsku stranicu škole, do koje su mogli pristupiti i oni ucenici koji nemaju racunalne opreme te se mogu njome služiti preko mobilnog telefona (školu ipak pohadaju brojni ucenici iz socijalno ugroženih obitelji). Na internetskoj strani škole ucitelji su podnijeli zadatke i uratke, koje su ucenici rješavali i slali u pregled na njihove e-adrese. Na žalost, uskoro iza toga bila je proglašena epidemija, a posljedicno i produljivanje školovanja na daljinu. Bilo nam je potpuno jasno, kako ovaj nacin rada nece biti dovoljan, dok djeci koja kod kuce nemaju racunalne opreme biti ce nužno potrebno priskrbiti opremu i omoguciti im jednake uvjete kao i preostalim ucenicima. Spoznali smo, kako ce dio nastavnih sadržaja ipak ostati neobraden, dok broj ocjena, predviden Pravilnikom o provjeravanju i ocjenjivanju znanja, nece biti moguce postici. Školsku godinu stoga smo završili s mnoštvom nerealiziranih programa, ponešto neobradenog nastavnog gradiva te spoznajom, kako smo usprkos silnoj tehnologiji i napretku školstva na ovom podrucju (barem u našoj školi), u velikom zaostatku. Ovome je slijedilo razdoblje analiziranja i planiranja slijedece školske godine, u kojoj smo željeli biti spremniji na moguce novo izobražavanje na daljinu. 2. Organizacija rada na daljinu Za vrijeme školskih praznika krajem školske godine, izveli smo i pripremili usmjerenja za rad na daljinu. Smjernice Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa (u nastavku MNZŠ) te preporuke odnosno modeli Zavoda RS za školstvo (u nastavku ZRSŠ) [1] bile su nam od pomoci. Radnike koji nisu sposobni raditi na daljinu, raspodijelili smo na drugo radno mjesto (knjižnicar i ucitelj produljene/dopunske nastave) odnosno te zaposlene uputili na cekanje na rad (cistacice). Odabrali smo internetski okoliš u kojem ce se odvijati rad s ucenicima te organizirali izobražavanja za ucitelje, kako bi bili osposobljeni za rad u tom internetskom okolišu. Krajem mjeseca listopada zaraženost pucanstva SARS-CoV-2 u državi ponovo se povecala do te mjere, da je Vlada RS odlucila zatvoriti škole i izobražavanje ponovno izvoditi na daljinu, pomocu internetskih okoliša. 2.1. Komunikacijski kanali Prilikom rada na daljinu komunikacija se odvijala pomocu tri kanala, predstavljenih u nastavku. Microsoft Teams: Kao osnovni okoliš rada na daljinu odabrali smo MS Teams, cjelovit i digitaliziran okoliš za ucenje, kojeg je unajmilo MNZŠ, te je za škole bio besplatan. Uz osiguravanje osnovne komunikacije s ucenicima i podjele s pregledom zadataka, ovaj je okoliš omogucio i videokonferencije, dakle neposredan rad s ucenicima. Ucitelji su na svojim aktivima odredili protokol objavljivanja gradiva, podjele te vracanja zadataka i najavu videokonferencija [2]. Uz to su i za ucenike oblikovali bonton komunikacije za vrijeme videokonferencija. Ucenike smo u rujnu upoznali s programom, podijelili im AAI racune za ulazak u program te ih osposobili za rad u programu, dok smo tokom mjeseca studenog svim onim ucenicima, koji kod kuce nemaju racunala, posudili racunala za rad. Elektronicka pošta: Elektronicku smo poštu upotrebljavali za komunikaciju s roditeljima prilikom izvodenja roditeljskih sastanaka. Upotrebljavali smo je i za obavještavanje o uspjesima (pohvale za pomoc ucenicima iz razreda…) i neuspjesima njihove djece (neodazivanje, neobavljanje zadataka…), ali i za opravdavanje izostanaka s nastave. e-Asistent: Za dnevno bilježenje obradenog nastavnog rada i gradiva, prisutnosti te napomene kod ucenika (neodazivanje, neaktivnost kod nastave, ponašanje, domaci zadaci …) još uvijek smo upotrebljavali aplikaciju odnosno internetski informacijski sistem za elektronicko vodenje školske dokumentacije, pod imenom eAsistent. Pomocu ovog programa i roditelji imaju uvid u rad svog djeteta. 2.2. Organizacija nastave Prilikom organizacije nastave omogucili smo prilagodavanje rasporeda sati, protokol izvodenja sati nastave, prisutnosti ucenika na nastavi, rad s ucenicima s poteškocama i rad sa stranim ucenicima te uskladivanje i planiranje rada ucitelja. Prilagoden raspored sati osnovnih predmeta: Ucenici pojedinih razreda imaju popisom predmeta za osnovne škole tocno odreden broj sati tjedne nastave, koja je obvezna za sve predmete u osnovnom i raširenom programu [3]. Sukladno preporukama ZRSŠ [4], ucenicima smo prilagodili raspored sati osnovnih predmeta, a time i broj sati tjedno. To je znacilo, kako su imali u rasporedu sati dnevno samo tri predmeta. Predmeti su uglavnom bili izvodeni po dva školska sata. Rasporedi sati dopunske i dodatne nastave te izbornih predmeta, ostali su nepromijenjeni. Izvodenje nastavnih sati: Buduci da su ucenici prva tri razreda premali kako bi mogli samostalno obavljati rad na daljinu, s roditeljima smo se dogovorili da ce dnevno imati na rasporedu sati samo dva predmeta, koje ce ucitelji pripremiti pomocu video snimaka. Ucitelji su stoga sami snimali objašnjenja nastavnog gradiva, njegovo ucvršcivanje, pripovijedanje bajki, upute i postupke za likovno i glazbeno stvaralaštvo, aktivnosti i šport. Ovakvim nacinom roditelji su mogli pomoci svom djetetu tokom dana, kad god je to njima odgovaralo, obzirom na njihove službene obveze. Jednom ili dvaput tjedno rad s ucenicima odvijao se putem video konferencije. S preostalim ucenicima od 4. do 9. razreda, dogovorili smo prisutnost na Teamsima prema rasporedu sati. Tokom prvog sata ucitelji su sazvali videokonferenciju, jer su ucenici imali uglavnom po dva nastavna sata za jedan predmet. Na uvodnom su satu ucenici ponavljali i ucvršcivali nastavno gradivo ili ucili novo. Ucitelji su istodobno provjeravali razumijevanje obradivanog gradiva. U nastavku, ucitelji su dali ucenicima upute za samostalan rad, što znaci kako su ucenici potom rješavali zadatke u radnoj bilježnici i izašli iz programa Teams. Ucitelj je zajedno s uputama za samostalan rad dao i usmjerenje o tome kada ce, tokom drugog sata pojedinog predmeta, morati ponovno uci u program Teams (npr. zadnjih 20 min), kako bi te zadatke zajedno pregledali te utvrdili da li su i u kojoj mjeri savladali samostalan rad, odnosno gdje su se pojavile poteškoce. Dogovor s uciteljima bio je ponovo pregledati nastavne planove pojedinih predmeta i iz njih izluciti one sadržaje i ciljeve, koji ce se moci obradivati radom na daljinu. ZRSŠ pripremio je nastavne planove u elektronickom obliku [5], u kojima su dali usmjerenja u vezi toga koji su ciljevi ucenja primjereni za rad na daljinu. Od velikog je znacenja bilo postignuti svijest ucitelja o tome kako moraju biti satovi, koji se izvode na daljinu, prilagodeni kako sadržajno tako i kolicinski. Ovo ukljucuje spoznaju, kako obrada nastavnog gradiva odnosno ucvršcivanje i provjeravanje znanja, ne mogu pratiti pripreme za nastavu, koje su ucitelji vec pripremili za radu u normalnim okolnostima. Za sve ce biti potrebno mnogo više vremena i više prilagodavanja samog rada ucenicima (diferencijacija i individualizacija). Jednako je tako bila važna svjesnost ucitelja o tome kako kolicina gradiva za pojedine satove mora biti planirana, na nacin na koji ucitelj može sav rad ucenika pregledati vec tokom samog nastavnog sata. Prilagoden raspored sati sadržavao je i sve odmore koje su ucenici imali u školi. Odredeno vrijeme ucitelji su namijenili i obrocima te rekreativnom odmoru, dok je u slucajevima pada koncentracije, nekoliko minuta bilo namijenjeno zdravlju. Prisutnost ucenika na nastavi: Ucenici su morali biti prisutni na Teamsima za vrijeme svog rasporeda sati. Stanje prisutnosti ucenika koji se nisu odazvali, provjeravalo se svaki ponedjeljak za protekli tjedan. Ucitelji su ucenike zapisivali u zajednicki dokument koji je omogucavao preglednost i brzo djelovanje. Ucenik je tako mogao biti djelomicno aktivan ili neaktivan. Djelomicno aktivan bio je tada, kada je bio prisutan na vecini videokonferencija te je zadatak samo pogledao, ili da je bio prisutan na videokonferenciji a zadatka nije predao. Ucenike smo u tabeli oznacavali modrom bojom. Neaktivan ucenik bio je onaj koji nije bio na videokonferenciji, nije predao zadatak, iako je bilo ocito kako je zadatak pogledao. Takve ucenike oznacili smo crvenom bojom u tabeli. Razrednici su roditelje ažurno obavještavali o odsutnosti ucenika i zajedno sa savjetodavnom službom škole tražili uzroke te rješenja za nastale situacije. Rad s ucenicima koji imaju poteškoce i sa stranim ucenicima: U rad s ucenicima s poteškocama kod ucenja, s ucenicima s primjerenim programom odgoja i obrazovanja, ucenicima stranih država, ukljucili smo knjižnicarku i sve ucitelje, koji su u normalnih okolnostima izvodili satove produženog boravka (raširen program osnovne škole), koji se za vrijeme rada na daljinu nisu izvodili. Ti ucitelji pomoc su djeci nudili i za vrijeme školovanja u školi, (specijalni i socijalni pedagozi). Ucitelji su radili prema protokolu, koji je odredivao kako za vrijeme dvostrukog sata trebaju biti s djecom prisutni zajedno na videokonferenciji, dok za vrijeme slijedeceg sata samostalno rade s ucenikom te mu pomažu kod dodatnog obrazloženja i ucvršcivanja gradiva. Rad s njima planirali su zajedno s uciteljima pojedinog predmeta, koji poznaju posebnosti pojedinog ucenika i za nj potrebne prilagodbe. Uskladivanje i planiranje rada ucitelja: Ucitelji su se sastajali tjedno, prema predmetnim aktivima gdje su planirali rad unaprijed, raspravljali o poboljšanjima nastave, tražili rješenja za ucenike koji su se lošije odazivali ili cak bili potpuno pasivni… tako su uskladivali svoj rad i medusobno se povezivali. Tjedno je bio održan i sastanak sa svim vodama aktiva i rukovodstvom škole, koji je zajedno s uciteljima tražio poboljšanja za daljnji rad te objašnjavalo moguce nejasnosti. 2.3. Ocjenjivanje znanja Obzirom na nastalu situaciju, MNZŠ je za ovu školsku godinu promijenio školski kalendar i umjesto dva razdoblja ocjenjivanja odredio samo jedno. Posljedicno je prilagodilo i Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja u osnovnoj školi [6] u onom dijelu, koji se odnosi na broj potrebnih ocjena obzirom na broj sati pojedinog predmeta tjedno. Prema opce važecem Pravilniku o provjeri i ocjenjivanju znanja [7], moraju ucenici u pojedinoj školskoj godini dobiti barem tri ocjene jednog predmeta, za kojeg su u rasporedu predmeta odredena najviše dva sata tjedno ili manje, odnosno najmanje dvije ocjene, ako se predmet izvodi fleksibilno. Kod predmeta za koje su u rasporedu predmeta odredena više od dva sata tjedno, ucenik mora dobiti najmanje 6 ocjena. Prema prilagodenom pravilniku o provjeri i ocjenjivanju znanja, potreban broj ocjena smanjio se za polovinu. To je bilo za ucitelje i ucenike veliko olakšanje, jer je rad na daljinu usporio usvajanje novog nastavnog gradiva te njegovo provjeravanje i ucvršcivanje. ZRSŠ je izdao preporuke za provjeru i ocjenjivanje znanja [8], koje su naglašavale kako je potrebno citavo prethodno znanje temeljito ucvrstiti i provjeriti znanje ucenika o razumijevanju nastavnog gradiva te to potkrijepiti dokazima. Dogovorili smo se, kako ce se ucitelji posluživati usmenog ocjenjivanja znanja te neke ocjene podijeliti na druge nacine (ocjenjivanja uradaka ucenika, ocjena zadatka danog izmedu predmeta…), dok je vrijedilo pravilo da se s ocjenama na pismenim ocjenjivanjima znanja, poceka do povratka u škole. Tokom ocjenjivanja znanja moraju biti prisutna najmanje dva ucenika, koja prate ocjenjivanje znanja, dok drugi za to vrijeme rješavaju individualne zadatke. 3. Zakljucak Škola je uspostavila dobar nacin rada za vrijeme školovanja na daljinu. Naše poteškoce i strahovi koje smo proživljavali na samom pocetku, bili su vezani na pitanja djelovanja ovakvog školovanja opcenito, omogucavanja racunalne opreme ucenicima iz socijalno ugroženih obitelji, predstavljanje citavog nastavnog gradiva koje bi ucenici morali u pojedinom razredu nauciti, ucvršcivanje, provjere znanja i ocjenjivanje. Na kraju smo ipak shvatili, kako smo sposobni sve to savladati, upoznali smo i savladali mnogo novih vještina. Izobražavanje na daljinu svakako je donijelo mnogo pozitivnih, ali i negativnih stvari. Na kraju zakljucujem, kako smo tokom rada s ucenicima na daljinu naucili da u buducnosti moramo posebnu pažnju namijeniti slijedecem: • Dosljednim poštovanjem dogovorenog protokola za rad u MS Teams Svi ucitelji nisu poštovali sve dogovore prihvacene na razini škole, time je dolazilo do zbrke medu ucenicima u vezi pitanja kamo vratiti zadatke, kada prisustvovati na videokonferencijama, što je dozvoljeno i što nije. • Predstavljanje djelovanja programa MS Teams svim roditeljima djece naše škole Svi razrednici, a ne samo razrednici prve trijade, te pojedinci iz preostalih razreda, morali bi roditeljima na uvodnom roditeljskom sastanku predstaviti djelovanje programa MS Teams, kako bi oni sami mogli pomoci svojoj djeci u slucaju poteškoca kod djelovanja programa, predaje zadataka… • Jasnost iznošenja uputa ucenicima Za uspješan rad na daljinu moraju svi ucitelji ucenicima dati jasne, kratke pismene upute odnosno objašnjenja za obavljanje školskih zadataka. • Dosljedno unošenje neaktivnih ucenika u tabele Neki ucitelji nisu unosili ucenike u zajednicku tabelu, što je važno jer je to znacilo da razrednici i savjetodavna služba nisu mogli odmah reagirati i tražiti rješenja za ucenike s poteškocama, bilo pomocu roditelja ili vanjskih institucija. • Više povezivanja medu pojedinim predmetima Ucitelji bi morali više naglaska dati povezivanju izmedu pojedinih predmeta te time ucenicima odredeno nastavno gradivo predstaviti iz više zornih kutova. Ucenici bi tako mogli dobiti ocjene kod više predmeta samo jednim uratkom. • Više videokonferencija u 1. trijadi Roditelji su pohvalili pripremu gradiva za ucenike (videosnimke), koji su im omogucili rad u bilo koje doba dana, te su izrazili želju za više videokonferencija, koje bi djeci omogucile i druženje s vršnjacima. • Više diferencijacije rada unutar programa MS Teams Ucitelji su se premalo posluživali mogucnostima formiranja grupa djece, obzirom na njihove sposobnosti, unutar programa MS Teams te njime povezane dinamike rada. 4. Popis literature [1] Zavod RS za šolstvo. Vzgoja in izobraževanje v Republiki Sloveniji v razmerah, povezanih s Covid-19. Modeli in priporocila. URL: http://www.zrss.si/pdf/modeli_in_priporocila (4. 9. 2020). [2] OŠ Angela Besednjaka Maribor (2020). PROTOKOL objavljanja gradiv, nalog in videokonferenc (srecanj) v MICROSOFT TEAMS. [3] Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Predmetnik osnovne šole. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Predmetnik-OS/Predmetnik-za-osnovno-solo.pdf (23. 3. 2021) [4] Zavod RS za šolstvo, okrožnica št. 091-23/2020-2 (28. 10. 2020). Okrožnica Zavoda RS za šolstvo v zvezi s podporo pri izvajanju pouka na daljavo. [5] Zavod RS za šolstvo. Digitalizirani interaktivni ucni nacrti. URL: http://dun.zrss.augmentech.si/#/ (23. 3. 2021). [6] Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport, št. dokumenta 6034-14/2020/2 (26. 11. 2020). Sklep o ukrepih za nemoteno opravljanje vzgojno-izobraževalnega dela v osnovni šoli v šolskem letu 2020/2021. [7] Uradni list Republike Slovenije, št. 52/13. Pravilnik o preverjanju in ocenjevanju znanja ter napredovanja v osnovni šoli. [8] Zavod RS za šolstvo, okrožnica št. 091-25/2020-1 (5. 11. 2020). Izobraževanje na daljavo v posebnih razmerah v osnovni šoli. Modeli in priporocila Strucni rad TURISTICKE ZNAMENITOSTI NAŠEG GRADA (RAD S NADARENIM UCENICIMA) Boštjan Groznik, profesor razredne nastave Osnovna škola Angela Besednjaka, Maribor Sažetak: Turizam je jedna od djelatnosti koja je najviše pogodena trenutnom pandemijom. U vrijeme kada ljudi ne smiju ni u susjednu opcinu, naši nadareni ucenici razmišljaju o svjetlijoj buducnosti. Mladi istraživaci iz druge trijade bavili su se istraživackim radom vezanim uz turisticke atrakcije našeg grada Maribora. Ucenici su predložili poboljšanja kako još više približiti znamenitosti posjetiteljima i kako privuci još više turista. Takoder su tražili zanimljive tocke u gradu, koje bi uz pomoc raznih aktivnosti mogle postati nove turisticke atrakcije i tako obogatiti buducu turisticku ponudu grada. Kljucne rijeci: nadareni ucenici, istraživacki rad, turizam 1. Uvod Za nadarene ucenike 5. razreda osnovne škole, u školskoj sam godini 2020./21. pripremio projekt o turistickim znamenitostima Maribora. U projekt je bilo ukljuceno 9 ucenika. Radi nastave na daljinu, uglavnom smo se susretali na videokonferencijama, dok je naša komunikacija ponekad bila i internetska pošta. Na videokonferencijama ucenici su dobili upute, zadatke su potom obavljali samostalno. Zamisao da se ucenici uhvate u koštac s zadacima na podrucju turizma, sudionicima se je svidjela vec i na samoj prezentaciji projekta. Moj cilj bio iz ucenika izvuci i pokazati što više kreativnosti te zanimljivih ideja, ali i da im ovakva vrsta istraživanja bude veselje i užitak. 2. Tijek projekta Projekt sam podijelio na cetiri sklopa. Ucenici su se ponajprije bavili oblikovanjem turistickih putova Maribora u obliku besplatnih pješackih obilazaka. Kasnije su sudionici ovog projekta dali prijedloge poboljšanja postojecih znamenitosti. Unutar treceg sklopa, ucenici su zamislili vlastite znamenitosti, koje bi mogle obogatiti turisticku ponudu grada. Projekt smo zakljucili njegovom evaluacijom pomocu evaluacijskih upitnika. 2.1. Oblikovanje turistickih putova Tokom prvog susreta s nadarenim ucenicima, govorili smo o izrazu »besplatni pješacki obilasci«, u stranim zemljama poznati pretežno kao »Free walking tour«. Izraz se upotrebljava za razgledanja povijesnih ili kulturnih znamenitosti u pratnji vodica, koji se odvijaju pješice i najcešce u urbanom okolišu. Obilasci ili ture za turiste su besplatni, dok se ipak nekako ocekuju dobrovoljni prilozi, kojima posjetitelji nagraduju vodica. Obilazak ima svoj raspored, neovisan od vremena i broja posjetitelja. Logotip besplatnog pješackog obilaska u pravilu ima sliku nogu ili koraka. Ucenici su dobili zadatak postaviti se u ulogu vodica i oblikovati turisticki put za besplatan obilazak grada pješice. Kako prvo, prikupili su informacije o znamenitostima grada na internetu i razlicitim knjigama. Znamenitosti su sami razgledali u živo te potom oblikovali svoj turisticki put, na kojeg bi sami kao vodici, odveli svoje turiste. U svoje turisticke putove ucenici su uvrstili slijedece znamenitosti grada Maribora: 1. Mariborski dvorac Izgraden je izmedu 1478. i 1483. godine i jedan je od najvažnijih arhitekturnih spomenika grada. Danas ima u njemu prostore Regionalni muzej Maribor. 2. Gradska vijecnica – Rotovž Izgradena je 1515. godine, a potom više puta obnovljena i preuredena. U njoj je zanimljiva barokna dvorana, koja služi za vjencanja i gradonacelnikove prijeme. 3. Kužno znamenje (Obilježje kuge) Spomenik su 1681. godine postavili u znak zahvale radi završetka kuge. 4. Gradski trg Osrednji je mariborski trg prvi puta spomenut 1315. godine. Do prve polovine 20. stoljeca na njemu je bila vrlo živahna trgovacka djelatnost. Na trgu se nalaze Gradska vijecnica, Alojzijeva crkva i Kužno znamenje. 5. Minoritska crkva s samostanom Crkva tvori osrednji dio Minoritskog samostana, jedinog srednjevjekovnog samostana u gradu. Najstariji dio crkvene lade izvire iz 15. stoljeca. 6. Franjevacka crkva Velicanstvena zgrada ima znacajnu fasadu iz crvenog klinkera (cementa) i smatra se najvažnijom mariborskom zgradom iz razdoblja povijesnog stila. 7. Mariborska katedrala Crkva odnosno katedrala, nalazi se na Slomškovom trgu. Izgradena je bila u 12. stoljecu kao romanska zgrada. Oko katedrale nekad je bilo staro gradsko groblje, u kojem je bilo pokopanih mnogo znamenitih mariborskih obitelji. 8. Sinagoga Izgradena je bila u 14. stoljecu i jedna je do najstarijih ocuvanih sinagoga u Srednjoj Europi. 9. Vodeni toranj Nalazi se uz rijeku Dravu na Lentu, a današnji je oblik dobio 1555.godine. Izgraden je iz kamenitih masivnih zidova s otvorima za strijeljanje. 10. Sudski toranj Srednjevjekovni obrambeni toranj stoji uz obalu Drave i izvire pocetkom 14. stoljeca. 11. Stara vinova loza Potvrdenom starošcu više od 400 godina, ova je vinova loza upisana u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstarija vinova loza na svijetu, koja i danas rada svoje plemenite grozdove. 12. Gradski park Osnova parka ima srednjevjekovni okvir. U njemu se nalaze razlicni drvoredi, glazbeni paviljon, skulpture, fontane, akvarij – terarij i tri ribnjaka. 13. Glavni most Poznat i pod narodnim imenom Stari most, jedan je od mostova preko rijeke Drave. Prije 2. svjetskog rata nazivao se je Državni most. Ucenik A oblikovao je turisticki put koji zapocinje i završava na Gradskom trgu. Obilazak bi bio organiziran dva puta dnevno, u 10.00 i 15.00 sati. Predvideno vrijeme obilaska bilo bi dva sata. Znamenitosti slijede ovim redoslijedom: Gradski trg, (Rotovž, Kužno znamenje) – Sinagoga – Vodeni toranj – Glavni most – Stara vinova loza – Minoritska crkva s samostanom – Sudski toranj – Katedrala – Mariborski dvorac – Gradski park – Franjevacka crkva – Glavni trg. 2.2. Ideje za poboljšavanje znamenitosti Nakon obilaska znamenitosti, ucenici su upozorili na pomanjkanja i predložili poboljšanja. Ucenica B predstavila je ono što bi se moglo promijeniti na Glavnom mostu i u njegovoj neposrednoj okolici. Predložila je obnovu ograde Starog mosta u nove živahne boje. Potrebno bi bilo obnoviti i svjetla mosta, jer su stara vec oštecena. Obnoviti bi bilo potrebno i kolnik polaganjem novog asfalta. Odstraniti bi bilo potrebno neprimjerne grafite. Prema njenom mišljenju, most bi nacinili zanimljivim vješanjem kljucanica ljubavi na njegovoj ogradi. Na obje strane mosta bilo bi dobro postaviti interaktivnu tablu sa svim informacijama o mostu i njegovoj okolici. Ucenica je upozorila i na zaboravljen kiosk kod Glavnog mosta, koji je ujedno i jedini kiosk u Sloveniji pod spomenickom zaštitom. Nekada je u njemu bila mitnica za skeledžije, u kojoj su placali tadašnje poreze za prijevoz. Nadalje, ucenica je predložila još i vanjsku boju za obnovu kioska (nova fasada, nove boje) te njegovu promociju u turistickim agencijama i razlicitim reklamama. U kiosku bi uredila muzej ili trgovinu suvenirima. Kiosk bi dobio svoje ime, povezano s gradom i njegovom poviješcu. Slika 1: Grafit kod Glavnog mosta [7] Slika 2: Kiosk kod Glavnog mosta [7] 2.3. Nove turisticke znamenitosti Na susretima s nadarenim ucenicima, govorili smo o tome kako u svijetu postoje gradovi bez povijesnih znamenitosti, a ipak privlace velik broj turista (kao tipican primjer navodimo Dubai). Ucenici su razmišljali kako bi turisticku ponudu Maribora napravili zanimljivijom pomocu novih znamenitosti i atrakcija. Ucenica C zamislila je novu znamenitost - vlak smrti u prirodnom okolišu. Kompleks bi postavili na istocnom rubu Stražunske šume. Slika 3: Lokacija Vlaka smrti u Mariboru [7] Gradnja vlaka smrti trajala bi najviše dvije godine. Ulaznice bi se prodavale na desnoj strani ulaza u kompleks. Na dan otvaranja cijena vožnje bila bi snižene za 50%, a vlak smrti bio bi otvoren 24 sata, dok bi u zimskoj sezoni bio zatvoren. Pruga bi bila duga 2 km i izradena od metala. Imala bi jedan okrugao zavoj, pet zavoja v desno, tri zavoja u lijevo, dva spusta i dva uspona. Maksimalna brzina vlaka u zavoju bila bi 100 km/h, na ravnome 205 km/h, a najviša visina bila bi 60 m. Unutar kompleksa poslovali bi bar i restoran. Ucenica C postavila bi i igralište za mladu djecu (od 1. do 6. godina) te igralište za stariju djecu (od 7. do 12. godina), dok bi oba igrališta bila smještena uz bar. Pokraj kioska s ulaznicama, nalazila bi se malena kucica s suvenirima. Kompleks bi imao svoja pravila. Na vlak smrti sjesti bi smjela djeca od 7 godina ili više (130 cm i najmanje 25 kg) te odrasli do 70 godina. Na vlaku bi odjedanput moglo biti najviše 20 ljudi, a tokom vožnje zabranjeno bi bilo pušenje, hrana, pice i telefoniranje. Maloljetne osobe smjele bi se voziti vlakom samo u pratnji punoljetne osobe. Sve osobe na vlaku morale bi obvezno biti vezane sigurnosnim pojasevima. Ucenica C oblikovala je i cjenik te termine vožnji. Slika 4: Termini i cjenik vlaka smrti [7] 2.4. Samoevaluacija ucenika Nakon završetka projekta o turistickim znamenitostima Maribora, ucenici koji su sudjelovali ispunili su samoevaluacijski upitnik. U njemu su naveli što je bilo to, na što su u radu bili posebno ponosni, kod kojih zadataka su imali najviše poteškoca, kod kojeg zadatka su naviše uživali i što bi u svom radu promijenili. Na kraju su odgovorili što su o sebi kao uceniku naucili, pomocu istraživackog rada. Najviše ucenika bilo je ponosnih na ideje koje su dobili prilikom rada, najviše poteškoca imali su kod zamišljanja novih turistickih znamenitosti, najviše su uživali prilikom obilaska gradskih znamenitosti u živo i oblikovanju vlastite atrakcije. Kod svog rada dodali bi još pokoju zanimljivu ideju, o sebi su naucili kako su vrlo kreativni, imaju dobre ideje te da su mnogo sposobniji, nego su to prije o sebi mislili. 3. Zakljucak Uvjeren sam kako je, prilikom rada s nadarenim ucenicima, vrlo važno omoguciti im da sami razvijaju svoju kreativnost. Odabir podrucja turizma bio je odlican, jer sam otkrio kako je ovo podrucje vrlo blisko djeci. Ucenici su oblikovali zanimljive turisticke putove i predlagali konkretne poboljšanja, koja bi doista i pozitivno djelovala na znamenitosti, a time i ljepši izgled samog grada. Ideje o novim atrakcijama u gradu, kod vecine sudionika bile su dobre i izvedive. Posebice bi istaknuo PohorSlide (tobogan na Pohorju), iskustveni eko-park i podvodni tunel u rijeci Dravi. Veseo sam kako su projekt o turistickim znamenitostima ucenici dobro prihvatili i u njemu istinski uživali. 4. Literatura [1] J. Pivka in R. Kavcic (2017). Maribor: top 100 znamenitosti. Miklavž na Dravskem polju. Roman. [2] J. Curk (2000). Maribor: vodnik po mestu in bližnji okolici. Maribor. Umetniški kabinet Primož Premzl. [3] R. G. Puff (1999). Maribor: njegova okolica, prebivalci in zgodovina. Maribor. Obzorja. [4] S. Radovanovic (1996). Maribor: mestni vodnik. Maribor. Obzorja. [5] V. Premzl (1967). Mariborski Lent. Ljubljana. Mladinska knjiga. [6] S. Vrišer (1975). Stari Maribor. Maribor. Obzorja. [7] Fotografije – vlastiti izvor, 2020. i 2021. Strucni rad OSVRT NA BUDUCNOST KURIKULUMA Martina Galekovic Doktorandica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Osijek Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica Sažetak Škola kao ustanova i kurikulum kao izvor ideja i inspiracija obrazovanju u školi široko je podrucje koje treba dati prostor za kreativnost i napredak. U ovom kratkom radu bit ce predstavljene neke ideje vezane za odredene sastavnice kurikuluma, primjerice vrijednosti i nacela kao temelje za razvoj škole i unaprjedenje nastave. Buducnost se brzo mijenja i osjecamo potrebu življenja i sudjelovanja u toj buducnosti. Jedan od zadataka je i kako vrijednosti i ciljeve kurikuluma smjestiti u taj okvir. Kljucne rijeci: kurikulum, odgoj i obrazovanje, škola, vrijednosti 1. Uvod Razmišljajuci o školi, kao ustanovi i realizaciji njene uloge kroz kurikulum koji bi trebao biti izvor ideja i inspiracija, nerijetko dajemo kritiku školskom sustavu, ali ne dajemo rješenja, alternativu i smjerokaze koji bi zamijenili vec ono ponudeno i poznato. U ovom radu navodim nekoliko smjernica i ideja za koje pronalazim inspiraciju u svojoj svakodnevici, vezano za profesionalni i privatni život. Sam kurikulum daje prostora za tumacenje i vlastitu interpretaciju, a ovdje bi trebali biti vodeni interesima i potrebama ucenika. Danas se zagovara otvoreni kurikulum koji treba biti inspiracija i ideja vodilja nastavnicima i ucenicima [1] dajuci prostor za kreativnost i jednima i drugima. 2. Odgoj i obrazovanje u buducnosti Ako promatramo odgojno-obrazovne ciljeve, svakako da je glavna misao osigurati i poticati cjelokupni razvoj. Od tog polazišta vidim školu kao sustav, zajednicu, zgradu i mjesto gdje ucenici mogu dobiti potpunu uslugu za cjelokupni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima, sklonostima, ali i nedostacima. Ovdje mislim na dovoljan broj zaposlenih strucnih suradnika, logopeda, socijalnog pedagoga, rehabilitatora, psihologa, ali po potrebi i senzornog pedagoga, fizioterapeuta, neuropedijatra i drugih lijecnika specijalista koji bi unutar škole imao kabinet odnosno ordinaciju za potrebe svoga rada. Ovo bi skratilo i muke i vrijeme roditeljima koji svoje dijete nakon nastave moraju voziti u drugu ustanovu, u drugi sustav preko kojeg ostvaruju svoju uslugu koja je potrebna za cjelokupni razvoj. Trebamo li nastavu pojednostaviti ili joj nedostaju odredene sastavnice? U samim pocecima organizacije nastave kakvu je imamo danas, Komensky na raspolaganju ima pisanu rijec i živu prirodu iz koje poucava i uci. Ispitivajuci djecu vrticke dobi od 4 do 5 godina dobila sam zanimljive rezultate da je vecina djece prepoznalo „sheep“ koja se nalazi u radnoj bilježnici iz engleskog, ali vidljivo premalen broj djece je prepoznao „ovcu“ koja živi u našoj okolini. Priroda i životinjska staništa nas još uvijek imaju cemu poucavati, a što se više udaljavamo od njih, bit ce nam potrebno organizirano ucenje takve vrste. Vjerujem da ce škola buducnosti promijeniti vanjski izgled i da ce potrebu za materijalnim uvjetima i organizacijom prostora prepoznati celnici unutarnjih ustrojstveni jedinica u ministarstvu koji ce vecu važnost pridavati obrazovanju i stvaranju društva znanja. Dolaskom 5G tehnologije školske torbe trebale bi postati lakše. Pametne ploce, pametne klupe i pametne stolice ponudit ce pregled vlastitog profila ucenika sa svim potrebnim digitalnim sadržajima i ujedno i riješenim projektima koji su ucitani na školski profil u udobnosti obiteljskog okruženja, prilozima snimljenim u boravku u šumi ili na izletu. Svaki ucenik ce dolaskom u pametnu ucionicu vidjeti koji projekti su izvršeni i koji su na listi cekanja. Ucenici ce 4D prikazom moci vidjeti povijesti obrazovanja prijašnjih godina, kako su nekada bili ocjenjivani brojkama od 1 do 5 koje su se zvale ocjene. Bogatstvo, prisutnost i dostupnost visokotehnoloških sredstava i pomagala u školama olakšavat ce nam rad i lakocu raspolaganjem informacijama i u narednom stoljecu, ali vidjet cemo da jedni bez drugih ne možemo, da ne možemo bez drugih sisavaca, posebice vrste zvane covjek. Vrijeme ce pokazati da nam je potreban predmet, izvannastavna aktivnost, a kasnije i kolegij zvan Socijalni kontakt koji ce davati smjernice, savjete i upute kako pristupiti drugom ljudskom bicu na uzajamno ispunjenje i koje su dobrobiti koje nam donose odnosi s drugim pojedincima. U kurikulumu škole poseban ce naglasak biti na igri, kreativnosti i stvaralackom radu [9] u suradnji s drugim ucenicima. U polemici hoce li tehnologija zamijeniti nastavnika, optimisticno smatram da nikada nece, ali takoder isticem nužnost promjene uloge nastavnika u odgojno- obrazovnom procesu, i odgojnom i obrazovnom, buduci da ce utjecaj i prisutnost tehnologije omoguciti i približiti dostupnost obrazovanja, ali ne i odgoja. 3. Kurikulum temeljen na vrijednostima Ciljevi odgoja i obrazovanja su promicanje temeljnih vrijednosti poput slobode, demokracije, dostojanstva ljudske osobe, poštenja i ocuvanja okoliša i slicno, a posebne vrijednosti kojima Nacionalni i okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opce obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011) daje važnost su: znanje, solidarnost, identitet i odgovornost. Republika Hrvatska se opredijelila graditi društvo znanja koje je temelj za razvoj gospodarstva i ekonomije. Znanje kada promatramo kao vrijednost postaje pojam koji je blizak gospodarstvu, proizvodnji i upravljanju. Promatrajuci ucenike koji grade društvo znanja to ce biti ucenici kojima ce biti bliski pojmovi ekonomija, proizvodnja i razvoj društva. Kroz izborne predmete i medupredmetne teme, posebice Poduzetništva u suradnji s lokalnim poduzecima kao primjerima u bližoj okolini ucenici ce moci osvijestiti pojam inovativnosti i kreativnosti. Prilika da sudjeluju u radu poduzeca i razvijaju organizacijske vještine omogucit ce ucenicima da budu osposobljeni prilagodavati se novim situacijama i promjenama, ali je prilika za razvijanje ustrajnosti u aktivnostima što se odražava i na ustrajnost u ucenju. Ucenici se nerijetko osjecaju da postoje dva svijeta, svijet djece i mladih i svijet odraslih, a tu granicu izmedu dva svijeta cemo ublažiti ako mi ucitelji (nastavnici, strucni suradnici, profesori) ucinimo prvi korak i uvodimo ih u svijet odgovornosti. Solidarnost kao vrijednost pretpostavlja osjetljivost za druge, posebice za slabije i za sve kojima možemo pomoci i koje trebamo zaštititi. Poštivajuci ovu vrijednost škola bi trebala živjeti održivo, a to može samo primjerom djelatnika koji žive tu održivost na svom radnom mjestu i u svom privatnom životu. Sami smo svjedoci da za cijelo vrijeme zimskih praznika ostanu radijatori ukljuceni za prostore koji nisu korišteni. Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša možda je i najvažnija medupredmetna tema jer se odnosi na naš život i opstanak na Zemlji, a neku drugu planetu kao opciju života još uvijek nemamo. Školu buducnosti koja poštuje nacela kurikuluma i razvija svijest ucenika o održivom razvoju, cuvajuci baštinu Republike Hrvatske vizualiziram kao zajednicu koja se prilagodava okolišu, tradiciji i obicajima sredine u kojoj se nalazi. Zato bi znacajnije razlike trebale biti izmedu škole na gradskom i na ruralnom podrucju, izmedu škole u Dalmaciji, Istri i Slavoniji. Neprirodno bi bilo ocekivati uzgajanje životinja u školi u središtu velikih gradova, ali zato ocekivanja od škole u priobalnom podrucju da bude koncesionar odredenog teritorija za uzgoj školjki ili ribe nisu nerealna. U svojoj sredini nalazim primjer da su odredene podrucne škole koje imaju bogatstvo zelenih površina odlucile dio zemljišta iznajmiti OPG-ovima u lokalnoj zajednici umjesto da škola sama bude osnivac OPG-a u koji ce ukljucivati lokalnu zajednicu preko ucenika, roditelja i volontera. Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnog, kulturnog i nacionalnog identiteta pojedinca. Identitet kao vrijednost odnose se na cuvanje vlastitog nacionalnog identiteta, njegovanje jezika, kulture i baštine, ali i razvijanje osjecaja gradanina svijeta koji prihvaca druge identitete. Ulaskom u svijet interneta cijeli svijet nam je kao na dlanu, ali bitno je taj svijet prihvatiti. Jezicno-komunikacijsko podrucje Nacionalnog okvirnog kurikuluma trebalo bi ukljucivati povezanost i prisutnost drugih kultura u nastavi u realnom vremenu preko videokonferencije. I materinji i strani jezik možemo bogatiti i prakticirati komunicirajuci s udaljenim sugovornicima, ucenicima u našoj domovini koji pripadaju drugom dijalektu i ucenicima izvan granica naše domovine s kojima možemo komunicirati i prakticirati strani jezik koji u školi ucimo/poucavamo, a to je prilika za širenje znanja i za nastavnika i za ucenika. „Ne pitajte što vaša zemlja može uciniti za vas, pitajte što vi možete uciniti za svoju zemlju“ poznati je citat John F. Kennedyja. Vrijednost odgovornosti koju naglašavamo je odgovornost za neposredno okruženje i doprinos zajednici kojoj pripadamo. Odgovornost je osobna, svaki ucenik i svaki djelatnik škole ce je na svoj nacin tumaciti i živjeti; istovremeno odgovornost je kolektivna, buduci da imamo iste ciljeve, nacela i curriculum, tijek i proces koji gradimo i u kojem sudjelujemo. Novi Zeland takoder ulazi u skupinu zemalja kojima su vrijednosti sastavni dio kurikuluma. Njihov nacionalni kurikul pretpostavlja kako su temeljne vrijednosti osobna i kolektivna odgovornost koje poticu razvoj gradanskoga društva [7] Škola pripada odredenoj administrativo-teritorijalnoj jedinici, gradu, gradskoj cetvrti, ulici; ucenik pripada lokalnoj zajednici, školi, obitelji, odredenoj kulturi/kulturama, klubu, organizaciji i u toj lepezi dijeljenja odgovornosti potrebno je što više partnerskih odnosa. U prvom ciklusu kurikuluma glavni utjecaj na ucenika imaju škola i obitelj kada dolazimo do situacija da je ucitelju potrebna podrška roditelja i obratno. Partnerski odnos je mnogo više od suradnje i dogovora. U partnerskom odnosu dolazi do izražaja dijeljenje odgovornosti i podrška u življenju odgovornosti, a tu se još moramo približili toj vrijednosti. Roditelji imaju važnu ulogu i tu ih treba osnaživati, omoguciti im prisutnost u ucionici, a povremeno i preuzimanje uloge ucitelja, periodicno i u dogovoru sa školom kako bi i sami više cijenili tu profesiju. Svaki roditelj ima znanja, zvanje i talente kojima može obogatiti jednu razrednu zajednicu bilo vezano za manualnu izradu nakita i dekoracija ili prezentacijom zanimanja i poduzeca kojem pripadaju. Ucenici kroz igru uloga mogli bi osvijestiti koji raspon odgovornosti imaju i analizirati moralne dileme izražavajuci svoj osobni stav. Kako svaki daleki put zapocinje prvim korakom tako i odgovornost pocinje manjim zadacima, a to može biti briga za kaktus, odgovornost za prostor ucionice, školski izložbeni prostor, odgovornost za ucenika u razredu kojem je potrebna pomoc u kretanju, u ucenju ili u izražavanju. 4. Nacela i smjernice u procesu odgoja i obrazovanja Nacela, koja cine vrijednosna uporišta za izradbu i ostvarenje nacionalnog kurikuluma, jesu: visoka kvaliteta odgoja i obrazovanja za sve; jednakost obrazovnih mogucnosti za sve; obveznost opceg obrazovanja; horizontalna i vertikalna prohodnost; ukljucenost svih ucenika u odgojno-obrazovni sustav; znanstvena utemeljenost; poštivanje ljudskih prava i prava djece; kompetentnost i profesionalna etika; demokraticnost; samostalnost škole; pedagoški i školski pluralizam; europska dimenzija obrazovanja; interkulturalizam. Razmišljajuci o jednakosti kvalitete obrazovanja i obrazovnih mogucnosti za sve nerijetko se pitamo je li to utopija i kakve su nam realne mogucnosti. Još uvijek nedostaje mogucnosti produženog boravka za sve, što je ovisno o predvidenom prostoru i dovoljnom broju djelatnika u školi. Jedna zgrada i jedna ustanova uz obveznost opceg obrazovanja za brojne izvannastavne i izvanškolske sadržaje je još uvijek samo proizvod naše imaginacije jednakosti. Veca ukljucenost u školski sustav, ucenik u produženom boravku i roditelj kao suradnik i partner škole približila bi nacelo jednakosti našoj svakodnevici. Ucenici unutar ucionice više bi prilika imali za interkulturalizam, istinsko poštivanje svakog covjeka i otkrivanje ljudskog dostojanstva, a to bi možda i umanjilo osjecaj usamljenosti ucenika romske populacije ili ucenika s teškocama u razvoju. Naša stvarnost je da i nama, djelatnicima ustanove, ponekad nedostaje ideja i kreativnosti, a u vecem stupnju slobode, samostalnosti i neovisnosti škole, u osmišljavanju aktivnosti inspiracija bi mogla dolaziti od partnera škole koji osim roditelja mogu biti obrti, OPG-ovi i poduzeca u neposrednoj blizini. Istraživacka nastava i nastava temeljena na iskustvu ucenika mogla bi se organizirati u vidu radionica u manjim skupinama u rasadniku cvijeca, umjetnickom ateljeu ili u malom laboratoriju gdje bi u paradigmi socijalnog konstruktivizma ucenik sam gradio i nadogradivao svoje znanje uz vodstvo i pomoc. Nacelo samostalnosti škole i demokraticnosti trebalo bi biti individualizirano u svakoj ucionici. Svaki razred je zajednica koja u curriculumu ima iste ciljeve, ali nema isti tempo kojem ide prema tom cilju. Ako je cilj odraditi mjesecnu cjelinu i zadatke iz te cjeline, tada ucenik ne bi imao dan ili dva za domacu zadacu nego bi svako u svojoj radnoj mapi imao zadatke koje bi rješavao svojim tempom. Na kraju mjeseca holistickim pristupom pristupilo bi se vrjednovanju i samovrjednovanju odradenih zadataka uz usmjeravanje na daljnje napredovanje, dodatni poticaj ucenju i razvijanju novih strategija ucenja. 5. Ucenici s teškocama Cilj svakog programa za obrazovanje s teškocama osposobiti ucenike za svakodnevni život u što redovitijim uvjetima. Odgojno-obrazovna podrucja posebnog programa su: - Prakticno-osobno podrucje: osim usvajanja higijenskih navika i razvijanja samostalnosti u jednostavnim kucanskim poslovima i svakodnevnim aktivnostima, razvijanje kompetencije briga o sebi trebalo bi ukljucivati nastavnika ili strucnog suradnika koji bi u povremeno u obiteljskom domu ucenika imao priliku implementirati navedene vještine. - Društveno-spoznajno podrucje: snalaženje u okolini, korištenje javnog prijevoza, prijelaz preko pješackog prijelaza, zbrajanje i oduzimanje do 100 i usvajanje orijentacije u prostoru u okviru jedne šetnje ulicama u blizini škole do najbliže trgovine ili vožnja tramvajem s namjerom samostalne kupovine sendvica ili voca uz zbrajanje i oduzimanje kuna i lipa. Takoder i organizacija male prodavaonice u ucionici gdje se mogu ukljuciti svi ucenici - Slobodno vrijeme i stvaralacko podrucje: provodenje slobodnog vremena koje osim slušanja glazbe i rada na tabletu ukljucuje bojanje školskog zida po vlastitom izboru, poticaj na kreativnost i uredivanje prostora kako bi samim ucenicima bilo ljepše i ugodnije - Društveno-emocionalno podrucje: razgovor, vodena rasprava i razmjenjivanje osjecaja i misli s ostalim ucenicima otkrivajuci posebnosti i zajednicke karakteristike primjerice da svi mogu imati težak dan i vecu ili manju sklonost odredenoj osobi - Tjelesno-zdravstveno podrucje: poticati motoricki i senzoricki razvoj, omoguciti razvoj svih osjetila didaktickom opremom, senzornim parkom, sadnjom ljekovitog i mirisnog bilja u okrugu škole, dostupnost senzornih ljuljacki i antistres loptica, mogucnost prostora za relaksaciju, opuštanje i samocu - Radno-proizvodno podrucje: mogucnost proizvodnje jednostavnijih i korisnih predmeta, sitniji kucni popravci, šivanje i briga za odjecu, upotreba jednostavnijih elektricnih aparata, priprema hrane i održavanje cistoce škole i dvorišta Ucenici s teškocama su heterogena i raznolika skupina i pristup svakom pojedincu treba biti individualiziran, uz puno strpljenja, razumijevanja, ali naravno i dodatne edukacije ucitelja. Podrucje edukacijske rehabilitacije je poseban svijet u kojem svaki ucitelj treba pronaci svoje mjesto i nacin rada. Iako je od pocetaka inkluzijskog odgoja i obrazovanja prošlo skoro pola stoljeca, cinjenica je da još uvijek treba raditi na novim modelima školovanja i obrazovanja ucitelja, jer oni koji su danas u praksi, još uvijek se osjecaju nekompetentni (Zrilic i Brzoja, 2013). Ucitelju je potrebna podrška suradnika, mogucnost proširivanja znanja i otvorenost za upoznavanje i razumijevanje teškoca s kojima njegovi ucenici žive. 6. Put prema cjeloživotnom ucenju Hocemo li uceniku dati ribu ili cemo ga nauciti pecati? Prosperitetom i višim standardom života kao da smo se ogranicili na udobnost u svoja cetiri zida, a samim time smo se ogranicili na brojna životna iskustva. Škola obrazuje, ali ne samo škola jer prema Von Hentigu [8] obrazuju pripovijesti, razgovori, strani jezici, putovanja, umjetnosti, putovanja, priroda i svetkovine. Smjernice što sve ucenika može obrazovati i kako da to pronade protkane su kroz kompetenciju Uciti kako uciti kao medupredmetnu temu koja je osnova za cjeloživotno ucenje i znacajna za daljnji obrazovni i profesionalni razvoj. Kako uciti i kako otkrivati svijet oko sebe uceniku treba biti omoguceno kroz privlacne edukativne sadržaje u ucionici, izvan ucionice, u kulturno-umjetnickim ustanovama, na poljoprivrednom gospodarstvu, farmama i u tvornicama, a domaca zadaca i rad na projektu trebao bi biti poticajan i radati ljubavlju prema novim iskustvenim ucenjima. Nije samo škola ta koja obrazuje, ali trebala bi biti koordinator i organizator formalnog ucenja. 7. Literatura [1.] Bognar, L. Kreativnost u nastavi. Napredak. 2012;153(1), 9-20. [2.] Cerinski, T. Nada u buducnost? Stavovi buducih ucitelja prema temeljnim vrijednostima Nacionalnog okvirnog kurikuluma i prema odgoju i obrazovanju. Školski vjesnik. 2020;69(1),133-152. [3.] Maleš, D. i Mužic, V. Buducnost škole-uvijek aktualna tema. Napredak: casopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 1991;135(1),32-41. [4.] Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opce obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH;2011. [5.] Preuzeto 5.1.2021. s: http://mzos.hr/datoteke/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf [6.] Previšic, V. Pedagogija i metodologija kurikuluma. Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. 2007;15-37. [7.] Sablic, M. i Blaževic, I. Stavovi ucitelja prema vrijednostima kao temeljnim sastavnicama nacionalnog okvirnog kurikuluma. Školski vjesnik. 2015;64(2),251-265. [8.] Von Hentig, H. Što je obrazovanje? Zagreb: Educa; 2008. [9.] Vrcelj, S. i Mušanovic, M. Prema pedagoškoj futurologiji (monografija). Rijeka: HPKZ, Graftrade; 2001. [10.] Zrilic, S. i Brzoja, K. Promjene u pristupima odgoju i obrazovanju ucenika s teškocama. Magistra Iadertina. 2013;8(1),141-153. Strucni rad TEHNIKE OPUŠTANJA KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST Damjana Strgar Osnovna škola Šmarje – Sap Sažetak Djeca su danas posebno izložena raznim oblicima stresa. Zahtjevi škole, a cesto i roditelja, sve su veci, pa sve manje vremena imaju za opuštanje i odmor. Mnoga djeca žive u lošim ekonomskim uvjetima (nezaposlenost jednog ili oba roditelja) ili svjedoce konfliktima u obitelji. Autorica s dugogodišnjim iskustvom predstavlja tehnike opuštanja kojima kod djece možemo uspješno smanjiti stres. Koristila je tehnike opuštanja za svijest i usmjeravanje pažnje, jogu, meditaciju, masažu, a takoder je naglasila važnost ugodnih razgovora i zagrljaja. Dosljednim radom djeca su se uspješno opustila, poboljšala se njihova sposobnost koncentracije, kao i kreativnost, mašta te samopouzdanje, postala su samoinicijativnija i ustrajnija. Uz vježbe su ucili o toleranciji te slušanju i prihvacanju mišljenja vršnjaka, što je poboljšalo njihovu medusobnu komunikaciju i atmosferu u ucionici. Kljucne rijeci: stres, disanje, joga, meditacija, masaža ZA SVU DJECU koji ne mogu ni minutu sjediti mirno, koja grizu nokte, koji se ne mogu koncentrirati na zadatke, koja misle da je televizija najzanimljivija stvar na svijetu, koja navecer ne mogu zaspati, kojoj ništa nije dovoljno zanimljivo, koju muci dosada, koja su uvijek pospana, koja misle da nemaju mašte, koja žive u velikim gradovima, u malim stanovima, KOJA NE POZNAJU TIŠINU... [3.] 1. Uvod Zdravlje je tjelesno, duševno i socijalno blagostanje. Jedan od važnih preduvjeta za dobro zdravlje zdrav je nacin života koji podrazumijeva zdravu, ekološki uzgojenu hranu, uzimanje dovoljno tekucine, redovito vježbanje i dovoljno odmora. Današnji tempo života djecu sve više izlaže raznim oblicima stresa, preopterecenosti u školi, a ponekad i previsokim ocekivanjima roditelja. Mnoga djeca žive u lošim ekonomskim uvjetima (nezaposlenost) ili svjedoce konfliktima u obitelji. Sve to utjece na djetetovo raspoloženje i ponašanje, jer djeca su tužna, žive u strahu, ljutnji i stresu, što slabi cjelokupni imunološki sustav i djelovanje organa, a može dovesti i do raznih bolesti. Takva djeca imaju smanjenu sposobnost koncentracije te posljedicno i lošiji školski uspjeh, što predstavlja dodatan stres. Kako pomoci ovakvoj djeci? Stres i negativne emocije možemo ublažiti dobrom komunikacijom, s dovoljno kretanja i odmora, kao i tehnikama opuštanja, vježbama svijesti i usmjeravanja pažnje (Mindfulness), jogom te meditacijom, a korisni su takoder ugodni razgovori i zagrljaji. 2. Sadržaj Moj dugogodišnji rad s djecom u vrticu i školi obiluje iskustvima u provodenju tehnika opuštanja tijekom izvannastavnih aktivnosti u koje se djeca mogu ukljuciti. U okviru izvannastavnih aktivnosti ucenici se upoznaju s raznim tehnikama opuštanja: jogom, meditacijom, tehnikom Mindfulness, razlicitim vježbama kretanja i disanja, masažom i sl. Djeca se mogu opustiti i uz ples ili slušanje opuštajuce instrumentalne glazbe. Opci su ciljevi tehnika opuštanja: • upoznavanje svoga tijela i pravilnog disanja • upoznavanje energije vlastitog tijela • upoznavanje masaže i njezinog ucinka na tijelo i raspoloženje • opuštanje i smirivanje tijela i duha • poticanje mašte • razvijanje dobrih odnosa s drugim ucenicima • prepoznavanje vlastitog utjecaja na zdravlje i dobro raspoloženje. 2.1 Tehnike opuštanja Potrebno je odabrati tehnike kojima vladamo. Njih ce djeca brže prihvatiti i usvojiti. Kod zahtjevnijih tehnika potrebno im je više vremena da ih upoznaju i osjete kao nešto ugodno. Ako djeca odredene tehnike opuštanja ne žele izvoditi, ne prisiljavamo ih u to. Zbog toga je važno na raspolaganju imati širok raspon razlicitih tehnika opuštanja kako bismo djeci mogli ponuditi vježbe koje ce im biti zanimljive i koje ce im se svidjeti, jer ce se samo uz takve vježbe moci opustiti. Trljanje dlanova Djeca trljaju dlanove jednog o drugi dok ne postanu vruci. Zatim ih razmaknu na nekoliko centimetara kako bi medu dlanovima osjetila energiju u obliku topline ili laganog žarenja. Dlanove zatim polako približe jednog k drugome bez dodirivanja i osjete kako se toplina povecava, a zatim ih opet polako rašire te osjete da se toplina smanjuje. Vježbe disanja Bez disanja ne bismo mogli živjeti. Svijest o disanju tehnika je opuštanja koja našu pažnju usmjerava na disanje, cime postižemo smirivanje tijela. U isto vrijeme ucenik promatra svoje tijelo i otkriva što se s tijelom dogada kada se usredotoci na udisaj, izdisaj i zadržavanje daha. Otkrit ce da se pri izdisaju smiruje i opušta. [4.] • Ucenici stanu uspravno i opušteno. Lijevi dlan polože na pluca, a desni na trbuh. Imaju zatvorena usta. Zrak udahnu kroz nos, napuhujuci trbuh poput malog balona. Zadrže dah i izdahnu zrak kroz nos, usta još uvijek imaju zatvorena, trbuh se isprazni. • Ucenici stanu uspravno. Ruke su uz tijelo, usta zatvorena. Polako, duboko i neprekinuto udahnu te istovremeno ispruže ruke iznad glave, zatvore oci, zadrže dah, a zatim polako izdahnu i ruke opuste uz tijelo. • Djeca uz lagano otvorena usta duboko udahnu kroz nos, zadrže dah te praveci se da su pcele izdahnu kroz usta tresuci usnicama i brujeci: bzzzzzzz..., bzzzzzzz. • Ucenici zatvorenih usta udišu kroz nos brojeci do 3 (koristeci prste), zadrže dah i zatim izdahnu brojeci do 6. • Potaknemo djecu da zamisle kako poput bika Ferdinanda mirišu cvjetice, hranu koja se priprema u kuhinji ili svjež zrak kad otvorimo prozor u ucionici. • Djeci kažemo da zazijevaju i otkriju što se tada dogada. • Djeci podijelimo balone da u njih pušu. • Omogucimo djeci da polako pušu u upaljenu svijecu ili maslacak. • Djecu zamolimo da prate svoje disanje u raznim situacijama: kada trce u mjestu i disanje postane ubrzano i plitko, prilikom promatranja prirode i riba u ribnjaku – kada obicno pocnemo sporije i dublje disati – u bijesu ili strahu, kada osjete vjetar, kada maze kucnog ljubimca i slicnim situacijama. Vježbe za upoznavanje vlastitog tijela Ucenici imenuju pojedine dijelove tijela, aktiviraju ih i pokrecu. Na taj ih nacin osjete i osvijeste. • Ovo je moja desna noga kojom mogu raditi krugove, šutirati loptu... Kakva je? Teška, laka, topla, hladna, opuštena. Ucenici postaju svjesni svoje desne noge tako što naglas ili u mislima izgovore: „Osjecam svoju desnu nogu.” • Pojedine mišice svoga tijela ucenici opuštaju u stajacem, ležecem ili sjedecem položaju. Primjer: ruke su opuštene uz tijelo. Istovremeno napnu mišice ruku i udahnu kroz nos; usta su zatvorena. Zadrže dah i potom izdahnu kroz usta te istovremeno opuste ruke. • Nakon opuštanja pojedinih mišica, ucenici na kraju opuste cijelo tijelo. Udahnu i napnu cijelo tijelo. Stisnu šake, napnu noge, stražnjicu, leda, vrat i mišice lica te stisnu zube. Izdahnu i istovremeno opuste cijelo tijelo. Pritom osvijeste svoje napeto i opušteno tijelo. [5.] Joga Joga može biti zabavan nacin za istraživanje tijela i smirivanje. Vježbanjem joge djeca otkrivaju koliko se mogu istegnuti, kako im ide održavanje ravnoteže, mogu li ostati mirni i slicno. Svaki ucenik napravi onoliko koliko može. Pri izvodenju položaja djecu ohrabrujemo i pohvalimo sve što mogu uciniti. Kažemo im da budu ponosni na svoje tijelo i da ga poštuju. Jogu ucenicima možemo predstaviti kroz pricu u kojoj imenujemo pojedine kretnje: drvo, pas, trokut, most, avion, plug, lav, riba, perec... Položaje predstavimo slikama joge ili kretnjama vlastitog tijela. [1.] Slika 1: Jogijski položaji Po završenoj vježbi joge djeci omogucimo nekoliko minuta odmora dok leže na podlogama te ih možemo pozvati na meditaciju koja ce ih umiriti. Promatranje duge Ucenici leže uz mirnu, opuštajucu glazbu, zatvore oci i nekoliko puta polako i duboko udahnu i izdahnu. Dišu kroz nos pazeci pritom na svoje tijelo koje ce se sa svakim izdahom sve više opuštati i smirivati. Potom im predložimo da zamisle prekrasnu dugu. Nakon nekog vremena iz duge moraju odabrati boju koja im se najviše svida. Zamisle je kao svjetlost odabrane boje koju udišu u sebe. Ova svjetlost zatim putuje njihovim tijelom sve do srca, koje ih zagrli i pritom osjete toplinu. Još uvijek promatraju svjetlost koja otapa tugu u njihovim srcima dok tamo ne ostane samo svjetlost odabrane dugine boje. Djeca se dugi, koja polako nestaje, u mislima zahvale što je rašcistila tugu u srcu. Sada svoje misli opet vrate u prostor u kojem se nalaze. Pomaknu prste na nogama i rukama. Otvore oci, protegnu se poput macke i zazijevaju. [2.] 2.2 Masaža Masažu izvodimo dlanovima, prstima, šakom, laktovima, stopalima, pomagalima, pa i lopticom za tenis... Kroz medusobni kontakt i blizinu stvaramo nevidljivu, ali snažnu povezanost.Ucenik na trbuhu leži na podlozi. Drugi ga ucenik nježno masira teniskom lopticom. Pocinje od vrata i ramena. Lopticom izvodi kružne pokrete. Vodi je dlanom podešavajuci pritisak. Izbjegava izravan pritisak na kralježnicu. Lopticom putuje prema rukama do dlanova i natrag preko leda prema stražnjici. Zatim masira bedra i listove te intenzivno masira stopala. Od stopala još jednom prode s lopticom prema glavi. Ako se ucenik za vrijeme masaže ne osjeca dobro, masažu prekidamo. 3. Zakljucak Tehnike opuštanja u okviru izvannastavnih aktivnosti imaju pozitivan ucinak na djecu, posebno ako se izvode dulje vrijeme. Uz njihovu pomoc djeca postaju svjesna vlastitog tijela, svoje tjelesne energije, doživljavaju zadovoljstvo u kretanju i opuštaju se, dok istovremeno poboljšavaju koncentraciju, izražavanje, kreativnost, razmišljanje i maštu. Isto tako, stjecu vece samopouzdanje i bolju sliku o sebi, postaju samoinicijativnija i ustrajnija. Introvertirana djeca pocinju se otvarati, opuštenije i kriticnije izražavaju svoje stavove, a ekstrovertirani i živahni ucenici donekle se smiruju, vježbaju toleranciji i slušanje te prihvacanje mišljenja vršnjaka. Medu ucenicima je osjetno manje agresije, poboljšava se komunikacija, stvaraju se prijateljstva i uspostavlja bolje ozracje u ucionici. Iskustva su pokazala da ucenici u spomenutim vježbama vole sudjelovati i pritom se zabavljati. Masaža tijela posebno im je smiješna i zabavna. 4. Literatura [1.] Baptiste, Baron. 2007. Moj ocka je presta: Joga za starše in otroke. Damodar. Kranj. [2.] Rutar, Cvetka. 2017. S cujecnostjo do harmonije odnosov. Animayush. Dobrova. [3.] Srebot, Renata; Menih, Kristina. 1996. Potovanje v tišino. DZS (Pedagoška obzorja). Ljubljana. [4.] Vukmir Brencic, Andreja. 2018. Diham. Družinski in terapevtski center Pogled. Zbirka Cujecnost za otroke. Domžale. [5.] Vukmir Brencic, Andreja. 2019. Moje telo. Družinski in terapevtski center Pogled. Zbirka Cujecnost za otroke. Domžale. Strucni rad SVLADAVANJE STRESA UCITELJA U VEZI S RADOM NA DALJINU (Briga o vlastitom zdravlju tijekom rada na daljinu, upravljanje stresom) mag. Aleksandra Jagarinec, profesor razredne nastave OŠ NH Rajka Hrastnik, Log 19, 1430 Hrastnik Sažetak Biti ucitelj sve je teži zadatak. Suvremeni nacin života donosi sve vece izazove koje treba prevladati i njima upravljati. Opterecenje nastavnika se povecava. Prema nekoliko studija, uciteljska profesija jedna je od najstresnijih profesija. Ucitelji si mogu pomoci u prevenciji i prevladavanju stresa razlicitim ucinkovitim metodama. Kada su radili na daljinu, ucitelji su se suocili s do tada nepoznatom situacijom i relativno novim nacinima poucavanja. Nedostajale su i tehnicke vještine mnogim uciteljima, koji nisu bili dovoljno tehnicki pametni u dizajniranju internetskih ucionica i pripremi materijala za rad na daljinu i videokonferencije, jer im to do sada nije trebalo u radu. To im je samo povecalo stres. Razgovarat cemo o nekim specificnim tehnikama i organizacijskim prilagodbama za upravljanje stresom kod ucitelja u situaciji u kojoj rade na daljinu. Takoder cemo predstaviti neke opcenite - najcešce tehnike za upravljanje stresom opcenito. Kljucne rijeci: stres, ucitelji, stres na poslu, rad na daljinu, nacini za prevladavanje stresa. 1. Uvod Biti ucitelj sve je teži zadatak. Ucitelji se moraju sve više prilagodavati ucenicima, roditeljima i upravi škole. Administrativni poslovi takoder postaju sve zahtjevniji. Mnogo je ucenika s posebnim potrebama ukljuceno u osnovnoškolske odjele, a ucenici su sve manje disciplinirani kao rezultat popustljivog obrazovanja koje se provodi posljednjih godina. Roditelji ocekuju dobre ocjene, ocekuju i da ce se ucitelj obracati njihovom djetetu što individualnije, ali zaboravljaju da je s velikim brojem djece u ucionici to izuzetno teško. Takoder, zbog brzog ritma života roditelji imaju sve manje vremena za odgajanje svoje djece i prenose je na ucitelje. Prema kratkom istraživanju koje smo u našoj školi napravili o radu na daljinu, za vecinu ucitelja rad na daljinu mnogo je stresniji od poducavanja u ucionici. Provode više vremena pripremajuci materijale za rad na daljinu od rada na nastavi. Tehnologija je uciteljima u našoj školi stvarala najviše problema. Nakon razgovora s drugim uciteljima, bilo je problema i s organizacijom posla, posao se odužio tijekom cijelog dana. Roditelji i ucenici takoder su navecer slali e-poštu i ocekivali trenutne povratne informacije. Vrijeme za odmor tako nije odvojeno od djela. Suvremeni nacin života donosi brojne izazove za pojedinca. Stres uzrokuje mnoge zdravstvene probleme i ako se ne lijeci, može dovesti i do izgaranja. Važno je znati cimbenike rizika i kako upravljati stresom u svom životu. Cimbenik rizika takoder može biti profesija - na primjer, profesija ucitelja. Sukladno tome, znamo oruda za upravljanje stresnim situacijama pojedine profesije. Razgovarat cemo o nekim specificnim tehnikama i organizacijskim prilagodbama za upravljanje stresom kod ucitelja. Takoder cemo predstaviti neke opcenite - najcešce tehnike za upravljanje stresom opcenito. Uciteljima je važno biti svjestan da i mi poducavamo primjerom. Ako dobro upravljamo stresom, studenti ce i od nas nauciti upravljati stresom ili zauzeti stav da se i stresnim situacijama može upravljati. Ako postanemo svjesni ovog ucenja i poucavanja, naravno da postižemo najbolje rezultate. Stres doživljavamo u svom profesionalnom i privatnom životu. Privatni i profesionalni posao miješali su se u radu na daljinu. S time su se miješali privatni i profesionalni stres a neki su ga ucitelji pogoršavali. 2. Teorijska pocetna tacka Ljudi se teško prilagode brzom razvoju i time se povecavaju pritisci na poslu. Ti pritisci imaju negativan utjecaj na zaposlenike, posebno na njihovo zdravlje. Pojavljuju se bolesti poput stresa, izgaranja, depresije i straha. Stres je povezan sa svim poslovima i ne može ga se izbjeci. Problemi koje stres donosi ne dobivaju dovoljno pažnje u našim organizacijama, oni su cesto cak i skriveni. Ako su opterecenja previsoka i ako više ne možemo upravljati njima, stres se razvija. Posljedice stresa pojavljuju se na mentalnom, bihevioralnom i fizickom podrucju. Opterecenja mogu biti vanjska ili unutarnja, mogu se podijeliti i na fizicka, socijalna, biološka, kemijska ili psihološka [4]. Cak je i u vezi sa školom sve više stresa, obrazovni procesi postaju sve teži i složeniji. Novo znanje i novi izazovi modernog vremena postavljaju ucitelje, ucenike i roditelje ispred vrlo razlicite zahtjeve, razlicitih sposobnosti i trajne fleksibilnosti. Rad ucitelja postaje sve stresniji, što može dovesti do bolesti poput depresije, napetosti i umora [2]. 3. Primjeri dobre prakse Ako želimo uspješno upravljati stresom, moramo steci odgovarajuce vještine i znanja. Takoder moramo nauciti mijenjati štetne obrasce ponašanja i mišljenja. Nacin na koji upravljamo stresom ovisi o našim osobinama licnosti, a takoder i o prošlim iskustvima. Svaki pojedinac mora pronaci svoj nacin suocavanja sa stresnim situacijama, važno je pronaci uzrocnu vezu izmedu stresa i stresora. Jednom kad shvatimo uzroke stresa, možemo ih ukloniti, a time i eliminirati posljedice stresa. Samo istražujuci vlastite obrasce ponašanja možemo dugorocno eliminirati probleme, a time i stres [2]. Devet nacina za sprecavanje stresa kod ucitelja ili njegovo trenutno upravljanje: Kako se ucitelj može nositi sa stresnom situacijom u trenutku kad se ona pojavi i ušulja se u tijelo? Lorenz [3] navodi devet nacina koji nam pomažu da se smirimo u kriznim situacijama: 1. Ohrabrujuci govor Za samopouzdanje, staloženost i smirenost vrlo je važno biti svjestan da ste sposobni raditi sve što vam se dodijeli. Napravite popis svojih znanja, vještina i postignuca kako biste se sjetili za što ste sve sposobni i što možete postici. 2. Duboko disanje Kada se razina stresa povisi, velika vecina ljudi na nekoliko sekundi prestane disati, što uzrokuje osjecaj napetosti, bijesa, frustracije, a kao rezultat gubimo pravu perspektivu, što može dovesti do prebrze reakcije. Mirno, kontinuirano disanje na nos jedan je od lakših nacina za smirivanje živaca, cak i ako zvuci klišejski. 3. Otklonite zabunu u svom uredu Prije nego što se vratite kuci, odvojite svaki dan nekoliko minuta viška ako je potrebno i uredite svoj stol. To ce vam olakšati da ostanete usredotoceni na važne stvari i držite ih pod kontrolom, a istovremeno imate cisto i uredno radno okruženje. 4. Mislite na pozitivne, ugodne stvari Kad se nadete u kriznoj situaciji, razmislite na trenutak o stvarima koje vas cine sretnima. Neka vaše misli na sekundu-dvije odu. Nitko to nece primijetiti, a vi cete se lakše nositi s napetom situacijom i lakše i brže je pozitivno riješiti. 5. Dobro se naspavajte Premalo sna uzrokuje umor, napetost i lošu produktivnost. Sedam sati sna dnevno preporuceni je minimum. Medutim, najveci pozitivan ucinak ima san koji neprekidno traje od 8 do 10 sati dnevno. 6. Napravite kopije Pogotovo kada radite s racunalom na kojem se podaci mogu brzo izgubiti, slucajno izbrisati ili racunalo napadnuti virusom, vrlo je važno napraviti sigurnosne kopije. Isto vrijedi i za arhivu dokumenata, koju uvijek radite u dva primjerka. Uvijek držite kopije na mjestima na kojima nisu izvornici; u slucaju provale, krade, požara ... uštedjet cete si puno problema i glavobolje. 7. Idite na sunce Kad osjetite napetost, krenite u kratku šetnju. 5-minutna opuštajuca šetnja donijet ce vam više od jake kave i gundanja suradnika o nemogucim radnim uvjetima u kojima radite. 8. Pokrenite se Odvojite nekoliko minuta za vježbanje na poslu. Redovita tjelovježba stimulirat ce vaše moždane stanice i hraniti ih kisikom, olakšavajuci i usmjereniji nastavak vašeg rada. 9. Krenite naprijed s protokom Ne uzimajte svaku prepreku, prepreku, mali problem kao katastrofu da cete sate i sate ili cak dane provoditi razmišljajuci o tome što bi se sve moglo dogoditi, jer tada ce se i to sigurno dogoditi. Uzmite stvari kakve jesu i razmislite o trudu koji ulažete u posao, a ne o lošim rezultatima. I trud se racuna! Osim toga, ovo su važne lekcije za slicne situacije u buducnosti, iz kojih cete izaci kao pobjednik na cijeloj liniji. Jednom kada se stres dogodio, treba poduzeti mjere za njegovo ublažavanje ili ga pokušati ublažiti [3]. U upravljanju stresom vrlo je važno racionalno razmišljanje, što nas dovodi do pozitivnog stava prema životu. Naša percepcija svijeta uvijek se temelji na našem iskustvu. Ako stvari i dogadaje prihvatimo u pozitivnom svjetlu, sretniji smo i zadovoljniji. Za racionalno razmišljanje potrebno je oduprijeti se iskrivljenoj logici. Negativno i nelogicno razmišljanje zamjenjujemo logicnim i pozitivnim. Racionalno razmišljanje takoder znaci manje krutosti, cak i ako izbjegavamo rijec "moram", znacajno smanjujemo stres. Važna je i mentalna ljestvica, što znaci da se suocavamo sa strahovima, definiramo moguce neugodnosti u datoj situaciji i pokušavamo ih otkloniti. Pozitivne afirmacije takoder su važne, mogu se zapisati i nositi sa sobom kako bismo ih mogli koristiti u stresnoj situaciji (Powell, 1999). Vrlo je važno da naucimo fizicki se opustiti. Kad smo pod stresom, mišici su stegnuti i napeti. Opuštanje se može tražiti u jogi, meditaciji, vizualizaciji, ... Važno je da te aktivnosti redovito obavljamo, cak i kada nismo pod stresom, kako bismo se ojacali u opuštanju - i mentalnom i fizickom. Važan je i zdrav nacin života. Zdrava prehrana daje nam energiju za život i dovoljan unos hranjivih sastojaka. Rekreacija povecava cirkulaciju krvi cijelog tijela - bolja cirkulacija krvi znaci bolju opskrbu vitalnim tvarima. Takoder je ispravno svako malo se aktivirati kad radite od kuce, prošecite, odmorite oci gledajuci prirodu, napravite cucnjeve. Dugotrajno sjedenje ispred racunala nije zdravo, cirkulacija krvi i metabolizam su usporeni. Pogled u zaslon monitora narušava nam vid i umara nam oci. 4. Zakljucak Uciteljska profesija je vrlo stresna profesija, pa je korisno razviti orude za upravljanje stresom, osvijestiti naše štetne obrasce ponašanja i pokušati ih ukloniti. Zaustavimo se, duboko udahnimo i izdahnimo, radimo glavom. Kada radite na daljinu, važna je dobra organizacija rada. Važno je definirati naš raspored rada i definirati slobodno vrijeme. Važno je zatražiti pomoc u vezi s tehnološkim problemima. Takoder je važno da se educiramo u tehnikama ucenja na daljinu, jer cemo se moci nositi samo s izazovima i studentima ponuditi što više znanja i približiti im se na daljinu. 5. Literatura [1.] Boncina, T. (2019). Izgorelost: si upate živeti drugace? Ljubljana, Mladinska knjiga. [2.] Jerman, J. (2005). Stres pri strokovnih delavcih v vzgojnih zavodih. Socialna pedagogika, 4, 469-498 [3.] Lorenz, K. (2008). 10 Ways to Survive a Stressful Job. Pridobjeno 5. 11. 2020 iz http://www.poslovni-bazar.si/?mod=articles&article=1053 [4.] Možina, S. (2002). Management: nova znanja za uspeh. Ljubljana, Mladinska knjiga. [5.] Powell, T. (1999). Kako premagamo stres, Ljubljana, Mladinska knjiga. Strucni rad SOCIJALNA INKLUZIJA-PROJEKT Jasmina Zadravec, diplomirana odgojiteljica predšolske djece Osnovna škola IV, Murska Sobota Sažetak: U clanku je opisan projekt Socijalna inkluzija, kojeg izvodimo tradicionalno više od 10 godina.Sudjelujemo sa vecinskom školom Turnišce i njihovom djecom iz produženog boravka.Tako smo razvili prijateljske veze i organizirali susrete svake godine. Jedne godine mi posjetimo njih u Turnišcu, druge godine su oni naši gosti u Murskoj Soboti.. Svake godine pripremimo drugaciji program, jednom su to društvene igre, slijedeci put ostvarujemo u kuhinji, priredujemo sportske igre, posjet muzeju, zajednicki ostvarujemo zadane cijeve…..u terminu, koji je svake godine u vrijeme tjedna djeteta- u mjesecu listopadu, ali termin iz objektivnih razloga datumsko prilagodavamo. Kljucne rijeci: produženi boravak, socijalna inkluzija, projekt, druženje, zabava, mavrica. 1. Uvod Rijec inkluzija je strana rijec, koja se upotrebljava umjesto pojma integracija, koja se je u slovenskom odgojno-obrazovnom sistemu udomacila. Inkluzija znaci ukljucivanje, dok pojam integracija znaci prilagodavanje pojedinca( obicno je to dijete s posebnim potrebama) školskom sistemu, odnosno okolini. Inkluzija daje više naglasak na prilagodavanje okoline djetetu, a ne obrnuto. Danas imamo u vecinskim školama sve više djece s posebnom potrebama, romske djece i djece iz drugoga jezicnoga i kulturnoga podrucja, koji trebaju posebna prilagodavanja ucne okoline ako želimo, da se budu u odgojno-obrazovnom ustanovi osjecalo prihvaceno i uspješno. Inkluzija znaci pokušava djelovati tako, da je svako dijete dobrodošlo i prihvaceno. [1] 2. Osnovna škola IV Murska Sobota U našu školu su ukljucena 124 ucenika.U posebnom programu ih je 65, a u prilagodenom obrazovnom programu 59. Izvodimo tri programa: . Prilagodeni obrazovni program . Posebni program odgoja i obrazovanja . Odgojni program domova za ucenike s posebnim potrebama. Naš simbol je duga, jer smo svi medu sobom tako razliciti, kao što su razlicite boje duge. 3. Socijalna inkluzija Sa projektom socijalne inkluzije smo poceli prije 10 godina. Idejni voda projekta je bila Jožica Stanko, sada projekt vodim ja vec nekoliko godina. U pocetku je to bilo neformalno druženje, susret dviju uciteljica i njihovih ucenika. Samo druženje je prolazilo kao slobodna i neusmjerena djelatnost, na kraju koje smo se pocastili. Nakon nekoliko druženja smo zamislili projekt, koji se ponavlja svake godine. Tako je naš projekt postao tradicionalan, koji je nažalost, zbog zdravstvenih razloga, trenutno onemogucen. Projekt je doraden, pripremaju se sportske igre, takmicenje u kuhanju, zajednicka izrada i ostvarivanje dogovorenoga, zajednicke igre na otvorenom, igre na stolu i slicno. Opisati cu naš zadnji susret, koji je bio u Osnovnoj školi IV u Murskoj Soboti. C:\Users\uporabnik\AppData\Local\Microsoft\Windows\Temporary Internet Files\Content.Word\20210406_163045.jpg Slika 1: Primjer pozivnice socijalne inkluzije 2019 Što: Druženje djece osnovne škole Turnišce i osnovne škole IV Murska Sobota Kad: Srijeda, 22.05,2019 Prostor: Prostori osnovns škole IV Sudjeluju: Ucenici i ucenice osnovne škole Turnišce i ucenici i ucenice osnovne škole IV Murska Sobota Aktivnosti: Kratki pozdravni program,sportske igre, prosto druženje djece i ucitelja Slika 2: Izrada i ukrašavanje medenih srca Slika 3: Brušenje drvenih srca Slika 4: Program dobrodošlice Slika 5: Sportsko druženje ucitelja Slika 6: Dramatizacija price Slika 7: Pozdravni govor g. ravnateljice OGLEDALCE Slika 8: Sportske igre Slika 9: I još foto trenutak za uspomenu 4. Zakljucak Kao uciteljica sa višegodišnjom praksom znam, šta znace socijalni odnosi za našu djecu. Djeca sa posebnim potrebama teže uspostave odnose sa drugima, nego ucenici bez tih poteškoca. Veoma je važno, da se ucenici s posebnim potrebama osjecaju prihvaceno. To je zbog okoline više puta teško, jer roditelji usade kod odgoja svojoj djeci predrasude, zbog kojih u domacoj okolini snose posljedice ucenici, koji su s inkluzijom ukljuceni u vecinsku okolinu. S projektom Socijalne inkluzije pokušavamo djeci vecinski škola prikazati naše ucenike, rad i ucenje u našoj školi, da se oslobode predrasuda. Mi smo kao boje duge. Prekrasnih, nježnih boja, koje se rasprostiru po nebu, kad kiša prestane i zasije sunce. Zaslužujemo, da nas upoznate. 5. Literatura: [1]https://www.pef.upr.si/info_tocka/zanimivosti/2011050308395789/Kaj%20je%20inkluzivna%20pedagogika?/ 6.4.2021, spletna stran [2] http://www.korakzakorakom.si/socialna-inkluzija-v-praksi-vrtca-oz-osnovne-sole 5.4.2021, spletna stran Strucni rad PECENJE MEDENJAKA - PROJEKT Jasmina Zadravec,diplomirana odgojiteljica predškolske djece Osnovna škola IV, Murska Sobota Sažetak U toj školi sam zaposlena vec 15 godina i kroz svoj radni vijek se susrecem sa djecom, koja su zbog svojih specificnih smetnji prikraceni za puno svakodnevnih iskustava iz normalnoga života. Ove godine imam tu srecu, da imam produženi boravak u jednom razredu više sati dnevno bez prekida. Koliko nam vrijeme i okolnosti omogucavaju, služimo se ucnom kuhinjom, gdje kuhamo i pecemo dobra i ukusna jela. Ucenici su tokom cijeloga projekta upoznali postupak pecenja medenjaka. Kod rada sam usvojila njihove želje- ukrašavanje. Kljucne rijeci: projektno ucenje uz rad, medenjaci, sastojci,sredstva za rad, sigurnost, ucna kuhinja 1. Uvod Ucenici sa poteškocama u kretanju imaju probleme sa grafomotorikom i finom motorikom, zato je kod njih jako važno, da pokušamo te poteškoce smanjiti ili otkloniti. Važno je, da vec od ranog djetinjstva djetetu nudimo razlicite materijale, da istražuje i razvija svoju maštu. Tako u igri kroz razlicite tehnike upoznaje iz kakvog materijala su odredeni predmeti, kako nešto radi, šta se dogada sa predmetom i cemu služi. U ranom djetinjstvu djeca upoznaju svijet oko sebe tako da probaju. Svaku igracku, hranu, predmete nose u usta.Tako se i naša djeca uce. Preporucuje se miješanje rukama razlicitih masa, tjesta, pjene, plastelina ili gline. Djeca uživaju uz miješanje i ugodne mirise, koji se šire po cijelom prostoru, sam se odlucila za projekt- pecenje medenjaka. Na kraju cemo medenjake ukrasiti sa glazurom. 2. Izrada projekta 2.1. Makro priprema projekta Projekt sam podjelila na tri djela. U prvom djelu sam ucenike prosila da od doma donesu svaki svoj recept za medenjake. Kad smo skupili sve recepte, smo ih razradili, dogovorili se i izabrali jednoga, po kojem cemo peci. U drugom djelu smo se dogovorili za sastojke, koje trebamo, potražili ih, nabavili i pripremili u školskoj kuhinji. Govorili smo o svim sastojcima, objasnili zašto su važni, neke smo tek upoznali. U tom drugom dijelu smo se dogovorili šta još trebamo da bi pekli medenjake- male kucanske aparate. U trecem djelu smo pripremili prostor, sastojke i aparate, koje cemo trebati.Tu ce biti i samo izvodenje projekta i ocjena rada. Željeli smo napraviti medenjake, koje cemo na koncu pojesti. Da bi si olakšali rad smo napravili makro nacrt. Što se želimo nauciti? Što sve vec znamo? Upoznat cemo: • Postupak izrade • Koji sastojci so potrebni • Koje aparate treba upotrijebiti Medenjaci ce biti: • Iz tjesta • Peceni • Jestivi • Jedinstveni Šta cemo napraviti? • Izabrati cemo recept • Izabrati cemo sastojke • Izraditi cemo jestiv proizvod • Ocjeniti cemo proizvod • Degustirati cemo ga • Nešto cemo odnijeti doma 2.2. Definicija problema, traženje recepta, priprema materijala • ucenicima sam objasnila projekt • razgovarali smo o razlicitim receptima • razgovarali smo o postupku, sastojcima i aparatima, koje cemo trebati • razgovarali smo o sigurnosti na radu • na internetu smo potražili ideje za ukrašavanje 2.3. Šta smo se naucili Kod rada sam upotrebljavala razlicite metode rada i aktivnosti s ciljem, da ucenici cim više posla obave sami. U razgovoru smo zakljucili, da u trgovini imaju industrijsko napravljene medenjake, ali i da se oni mogu napraviti i doma, i da tada miriše cjela kuca, što je za ucenike s posebnim potrebama veliki plus. Nakon razgovora smo se odlucili da cemo pokušati napraviti naše unikatne i doma pecene medenjake. Slika 1: Industrijsko napravljeni medenjaci Slika 2:Domaci medenjaci Ucenici su naucili: • prikupljanje informacija-razliciti recepti • upoznaju, probaju i prepoznaju sastojke • prepoznaju osobine i upotrebu sastojaka • upotrebu razlicitih kuhinjskih pomagala • kako pripremiti sastojke, pomagala i radni prostor • kako osigurati sigurnost na radu 2.4. Izrada medenjaka Najprije smo sve prikupljene recepte pregledali, procitali i na osnovu težine izrade, uspješnosti izrade i sastojaka smo se odlucili za jednoga. Usporedili smo industrijsko napravljene i doma napravljene medenjake. Razgovarali smo o plusu i minusu obadvojih. Naucili smo, da za medenjake treba zamijesiti tijesto iz kojega cemo izrezivati razlicite oblike. Naucili smo da se moramo držati recepta, jer medenjaci drugacije ne ce uspjeti i sav trud ce biti zabadava. Dogovorili smo se da cemo upotrijebiti sljedece postupke: zamijesiti tijesto, izrezivati i ukrašavati. Slika 3: Priprema radnog prostora i kuhinjskih pomagala Priprema za rad: Prije nego što pocnemo raditi napravimo popis svih sastojaka i kuhinjskih pomagala za rad, odredimo tko ce što raditi, odredimo kako cemo pospremiti za sobom, kad završimo s radom. Pripremimo sve sastojke i pomagala za rad, pripremimo radnu površinu, dogovorimo se o sigurnosti i zaštiti kod rada. Tehnologija rada: Materijal-sastojci: brašno, šecer, med, maslo, jaja, soda bikarbona i zacini za medenjake, te bjelanjak i limunov sok za glazuru. Pomagala: plasticna zdjela za miješanje tijesta, žlica, valjak za tijesto, stolnjak za zaštitu radne površine, elektricni mikser, pecnica i pekaci, figurice za izrezivanje medenjaka. Sigurnost na radu:ucenike upozorim da je vazno da upotrebljhavamo rukavice, kad uzimamo pekac iz pecnice, jej su jako vruci i možemo se opeci. Medenjake pustimo malo pocivati, da se ohlade, i tek onda ih damo na tacnu. Slika 4: Sastojci za medenjake Slika 5: Pomagala za rad Slika 6: Pomagala za rad Slika 7: Mješanje tjesta Slika 8: Valjanje tjesta Slika 9: Izrezivanje medenjaka Slika 10: Pecenje medenjaka Slika 11: Ukrašavanje medenjaka Slika 12: Peceni proizvod Sigurnost kod rada: • Priprema radnog prostora • Zaštita radnog prostora • Priprema potrebnih sastojaka i pomagala • Zaštita kod upotrebe pecnice • Kod upotrebe pecnice se dodatno dogovorimo • Pospremanje sastojaka i i pomagala, radne površine i cijele kuhinje • Pranje i brisanje suda 2.5 Ocjena proizvoda Proizvod kušamo, ocijenimo njegov okus i izgled. Pecene i ukrašene medenjake zapakiramo u vrecice, da ih ucenici mogu ponijeti kuci. 3. Zakljucak U clanku sam opisala rad u kuhinji. Ucenici uzivaju kod mješanja tjesta,kod gledanja medenjaka u pecnici i na kraju kod ukrašavanja proizvoda.Ucenici su se naucili rada s pomagalima i pecnicom, ponovili smo sigurnost kod rada. Vježbali su finu motoriku kod ukrašavanja. Proizvod smo ocjenili, nešto smo pojeli, a nešto odnijeli kuci. Slika 13: Konacni proizvod Strucni rad KREATIVNOST NA SATOVIMA LIKOVNE UMJETNOSTI NA OSNOVNOJ ŠKOLI S PRILAGOĐENIM PROGRAMOM Ela Leskovšek CJL Ljubljana, OŠPP Deckova, Deckova 1b, Ljubljana Sažetak U predmetu likovne umjetnosti posebno dolazi do izražaja kreativnost. Naše je pitanje, medutim, kako možemo kao ucitelji likovne umjetnosti poticati kreativnost svojih ucenika. Kreativnost uvelike ovisi o opuštenoj i poticajnoj atmosferi koju pokušavamo stvoriti u ucionici. Iako moji studenti imaju razlicitih problema, oni mogu biti uspješni u likovnim satovima. Tu dobivaju priliku za vlastiti umjetnicki izraz. Na crtežu ili slici mogu oblikovati svijet na svoj nacin i dobiti ili ojacati svoje samopouzdanje. Postaju ponosni na svoj rad i to ih potice, da žele raditi, stvarati, razvijati nešto novo i takoder s neobicnim materijalima poput odbacenih predmeta. Istodobno ih upoznajemo s ponovnom uporabom upotrijebljenog materijala kojemu preoblikujemo novi život. Na taj ih nacin ucimo i stavovima prema prirodi. Stvaramo u nastavi likovne umjetnosti, uglavnom u razredima od 5 do 8 i u posebnim programskim skupinama. Naglasak je na vec korištenim i odbacenim materijalima koji dobivaju novi oblik. Materijali kupljeni u trgovinama koštaju, uvijek su isti, ali pronadeni su besplatni i puno raznovrsniji. Oni mogu spontano pokrenuti želju ucenika za kreativnom transformacijom. Tijekom stvaranja, ucenici takoder uce o zakonitostima umjetnosti i prirode. Takoder bih htjela ohrabriti druge ucitelje, da potraže mogucnosti za nove nacine ponovne upotrebe otpadnog materijala kao dijela obogacivanja obrazovnog procesa i tako ucenicima daju dodatnu priliku za kreativno izražavanje i ucenje. . Kljucne rijeci: kreativnost, ponovna upotreba otpadnih materijala 1. Pogled iz druge perspektive Pod gornjim naslovom, prije svega se ocekuje objašnjenje prakse koju ucitelji koriste u radu sa svojim ucenicima, u mom slucaju na satovima umjetnosti. Rad sa studentima donio mi je iskustva koja potkrepljuju teorijsku literaturu relevantnu za ovo podrucje. Ipak, to je vrsta nastave koja se mora prilagoditi pojedinacnim ucenicima u relativno maloj grupi koju cine razliciti pojedinci s najrazlicitijim sposobnostima i sklonostima, kao i s razlicitim sposobnostima percepcije, kreativnosti i interesa za stvaranje. Teorija stoga može biti samo pomoci. Razumijevanje razlika nije izazov samo u radu s djecom s posebnim potrebama, vec i u školskim programima drugih škola. Ucitelji stoga svoj pristup moraju prilagoditi sposobnostima pojedinca i pronaci odgovarajuce metode i pristupe kojima ce potaknuti što veci interes za ovu vrstu posla. 2. Kako privuci sve ucenike? Jedan od nacina je, da u svom radu, osim tradicionalnih rekvizita, koristimo i materijale koji nisu bili zamišljeni kao izražajna sredstva umjetnickog stvaranja. To su uglavnom predmeti koji izvorno imaju drugaciju funkciju i klasificirani su kao ono što nazivamo otpadom nakon uporabe. To ukljucuje razne vrste ambalaže, rabljene i prazne boce, ostatke pjene, drvo, kožu, neopasne limenke i slicno. Kada koristite sve ove predmete, naravno, sigurno je rukovanje njima. Kad se u to uvjerimo, predmeti se mogu podijeliti s ucenicima i kreativni proces može zapoceti. Jednom kad naši ucenici imaju pred sobom razne materijale, izazivamo ih da ih ne upotrebljavaju u skladu s njihovom izvornom namjenom (na primjer, spremanje pica), to ih može potaknuti da od ovih predmeta stvore nešto drugacije. Kartonske kutije više nisu odbacena ambalaža, vec gradevinski materijal za izgradnju kuca, nebodera, dvoraca, robota itd. U ovoj vrsti stvaranja nekoliko se djece može okupiti u jednom projektu i zajedno ga oblikovati u skulpturu, koja postaje zajednicki rezultat njihovih inace razlicitih pogleda i ideja. Osim poticanja kreativnosti, ovo bi bio i poticaj za grupni (timski) rad. Uobicajeni rekviziti u likovnom obrazovanju su prazan list papira i olovke u boji, tempera boje, glina itd. I tu je naravno tema koju likovni pedagog uvijek iznova postavlja. Na prvi pogled cini se da je ovo najprikladniji nacin da se ucenici kreativno izraze, ali prazan list papira može biti izazov s kojim se ne mogu nositi najviše. Takoder može biti svjestan da je manje vješt u crtanju i kiparstvu od svojih vršnjaka, što bi mogao biti jak razlog za otpor. Postoji nekoliko razloga za to, ali rješenje može biti potaknuti manje aktivne ucenike predmetima koje poznaje, i lakše ih ugradi u svoj kreativni proces, a ne usporedivati se s postignucima drugih ucenika, jer s kreativnošcu nema niceg lošeg ili ispravnog. Zadaca odgajatelja je takoder stvoriti opuštenu atmosferu u ucionici koja dovodi do kreativnosti. Kroz individualni ili grupni razgovor, razmjenu mišljenja, zajednicko istraživanje i otkrivanje potice suradnju, a time i samoostvarenje i znatiželju. Ovim se moderna pedagogija pomice s nekad valjanog transmisionog pristupa na transformacijski. Transformacija dolazi, prvo, razlicitom ulogom ucitelja, a drugo, vecim izborom predmeta nego što je to nekada bilo uobicajeno na satovima umjetnosti. Poput glazbene umjetnosti, i likovna je umjetnost važna za poticanje mašte i razvoj kreativnosti. Ne radi se o pamcenju pojedinih elemenata propisanih tema i njihovom povezivanju, što je neophodno za neke ucne satove, vec se više radi o oslobadanju maštovitih sposobnosti i stvaranju. Jednostavno je stvar prepoznavanja jakog podrucja pojedinog ucenika i pomoci mu, da ga dalje razvija. Ipak, umjetnicko izražavanje takoder je vrsta jezika sa svojim pravilima, što postavlja pitanje kada možemo razgovarati o ucenju osnova vizualnog jezika tijekom poducavanja likovnog obrazovanja. Naime, umjetnicki izraz važan je i za razvoj kognitivnih sposobnosti, bilo da su one nespretno ili vješto izražene. 3. Na satovima likovne umjetnosti Kroz praksu sam otkrila da je prakticni rad s korištenim materijalima uspješan, ucenici tijekom rada uce umjetnicko-teorijski sadržaj. Ucenici cesto pitaju, kada dodu na nastavu, što ce raditi. Materijal koji vide na stolu ili u kutu ucionice ubrzo im govori što bi mogli raditi taj sat. Što su razlicitiji, više im se ideja i želja javlja. Ako imaju vlastiti izbor, motiviraniji su i usredotoceniji na aktivnost. Poticem ih, da kod kuce skupljaju razne otpadne materijale i donose ih u školu. Isprva donose uglavnom kartonske role, ali kutije, a kasnije sami razmišljaju što bi još moglo biti korisno. Ambalaža od jaja, nasloni obojenih mapa, plasticne kape, metalne kapice, štapici za lizalice, stiropor, pjena, koža, cips od parketa, linoleum, rastavljena racunala, keramicke plocice itd.. U ucionici, kao što sam spomenula, pripremam nekoliko radnih stanica s materijalima i priborom. Namjerno ne namecem ucenicima svoj „plan aktivnosti“, vec radije pripremam nekoliko izbora aktivnosti, obicno razlicitih stupnjeva težine. Ovisno o svom interesu, vještinama, sposobnosti kreativne transformacije materijala ili emocionalnom odnosu prema odredenom materijalu i motivu, ucenici mogu odabrati na kojoj radnoj stanici rade. Mogu odabrati rad u grupi ili sami. Cesto se u grupi pojavljuje ucenik s jacim kreativnim vještinama, koji zatim spontano vodi projekt ili nudi ideje. Ostali tada suraduju, doprinose ili stvaraju nešto svoje. Vještiji i kreativniji ucenici obicno pomaže drugima, zadovoljan, što svoje vještine može pokazati prijateljima. Naravno, ponekad svi radimo s istim materijalom i s istim zadatkom. Ucenici takoder vole usporedivati svoj proizvod s drugima. Kad ucenik misli, da je manje uspješan od drugih, nalazimo pozitivno objašnjenje zašto je ovaj proizvod takav kakav jest i da je proizvod studentske kreativne mašte. Ne dopuštamo podcjenjivanje. fotografija 1: radna stanica fotografija 2: radna stanica fotografija 3: radna stanica Roboti, životinje, kuce, svemirski brodovi i vozila najcešce su izradeni od kartonskih kutija i rastavljenih racunala. Ucenici smatraju da je za lijepljenje potrebno vrijeme i umjesto da rucno držimo dijelove dok se ljepilo suši, možemo koristiti gravitaciju. Umjesto selotejpa za vezivanje predmeta, mogu upotrijebiti novine natopljene škrobnim ljepilom. fotografija 4: robot fotografija 5: životinja Pakiranje za pohranu jaja takoder je vrlo korisno jer ga koristimo za izradu skulptura, dok istovremeno ucimo zakone okupljanja, s kojima možemo doci do vrlo velikih skulptura. fotografija 6: toranj Poklopci kutija mogu se koristiti za slikanje pizza, što se ucenicima posebno svida, jer ih sve podsjeca na prave pizze. fotografija 7: pizza S ostacima parketa poducavaju o skeletnoj gradnji mostova, kula ili umjetnickih skulptura. Pritom pokušavamo graditi bez upotrebe ljepila i oslanjamo se samo na stabilnost i ravnotežu. fotografija 8: toranj fotografija 9: skulptura Plasticni cepovi za boce takoder su izvrstan materijal jer nalikuju suncu, planetima itd. fotografija 10: svemir Siporex se lako koristi za jednostavno oblikovanje uklanjanjem materijala ili kao predložak za utiskivanje glinenog reljefa. fotografija 11,12,13: predolžak, relief, brzo crtanje Stiropor je takoder zahvalan materijal. Otkrivamo, kako ga možemo transformirati. Istodobno ucimo rezati toplinskom pilom, jer je za pocetnike manje opasno od prave pile, koju inace uce na satu tehnike i tehnologije. U našem radu ucenici saznaju da svako ljepilo ne djeluje za sve materijale, jer trebamo imati posebno ljepilo za stiropor, na primjer. Zglobovi se takoder mogu ojacati iglama, a pojedinacni dijelovi mogu se kombinirati štapicima. Iznad svega, proizvod dizajniramo tako da, ako je moguce, bude izraden iz jednog dijela. fotografija 14: jelen iz stirpora Škrobne pjene koje se koriste za pakiranje krhkog sadržaj, a sastavljaju se tako, da se malo navlaže na rubu. . fotografija 15: životinja iz škrobne pjene fotografija 16: Velike kartonske cijevi vodile su do velikog stabla. . Lutke su izradivane od pjene, kože i papirnatih vrecica, koje se kasnije mogu koristiti u lutkarskim predstavama u školi. fotografija 17: lutke Stakleni okvir vrata ormara služio je kao okvir za slike, metalni poklopci za udaranje reljefa uz pomoc cavala i cekica, aluminijska folija koja je ostala od grickalice, za minijaturne statue. fotografija 18: stakleni okvir fotografija 19: pas, alufolija Svim ovim materijalima nažalost treba više prostora nego listovima papira za crtanje, pa je dobro ako se škola brine o prostoru za spremanje materijala. 4. Izložba Naš najveci projekt bio je prikupljanje otpada keramickih plocica potrebnih za izradu mozaika. Izradivali smo pojedinacne mozaike na drvenim plocama, neki od njih bili su cak izloženi u galeriji Plac Izolanov, gdje su dobili brojne pohvale. Betonske zidove ispred škole takoder smo obukli u mozaik, što ce biti trajna uspomena na naše zajednicke napore. Taj je posao zahtijevao puno organizacije i domišljatosti, jer je bilo potrebno nabaviti takoder druge vrste materijala, bez kojih ne bismo mogli dovršiti projekt mozaika. Ponosni smo što smo stvorili divnu umjetnost i ne žalimo za trudom. fotografija 20: mozaik fotografija 21: mozaik fotografija 22: mozaik fotografija 23: mozaik fotografija 24: mozaik fotografija 25: mozaik fotografija 26-29: mozaik 28 29 fotografija 30: mozaik fotografija 31: mozaik fotografija 32: izložba fotografija 33: izložba fotografija 34: Slušam i gleda Strucni rad UCENJE PISANJA UZ POMOC FONOMSKE METODE Andreja Živko-Rožman OŠ IV Murska Sobota Sažetak Pismenost je proces koji, kao što i samo ime govori, traje dugo. U njemu pojedinac uci citati i pisati. U pocetku se odvija nesustavno, ali sustavno po ulasku u školu. U školi ucitelji koriste razne postupke i metode ucenja pisanja. Jedna od metoda koja se najcešce koristi u osnovnim školama koje provode prilagodeni program s nižim obrazovnim standardom je takozvana metoda uz pomoc fonomske metode. Dijete uci odgovarajuce slovo na multisenzorni nacin: slikom, zvukom i pokretom. Upravo zbog multisenzornog pristupa, metoda uz pomoc fonomike pogodna je za razlicite skupine ucenika. Posebno je pogodan za ucenike koji imaju problema s razmišljanjem i percepcijom. Kljucne rijeci: pismenost, fonomimika, multisenzorni pristup, percepcija. 1. Uvod Pismenost je u rjecniku slovenskog književnog jezika definirana kao ucenje citanja i pisanja. Pisanje zapocinje vec u vrticu kada djeca pocinju škrabati. Tada se pisanje nastavlja pravopisom rijeci - najcešce pocinju uciti pisati svoje ime. Medutim, prilikom ulaska u školu, kada zapocinje proces sustavne pismenosti, pojedinacno dijete može naici na probleme i nece biti u mogucnosti dovršiti postupak kao i svi drugi. Kako bi olakšali ucenje pisanja i citanja, ucitelji u školi koriste razlicite metode kako bi ucenicima omogucili pismenost. Jedna od takvih metoda je i fonomska metoda. 2. Osnove fonomske metode U predškolskoj dobi, a takoder i u prvim godinama škole, djeca i dalje koriste onomatopeju u igrama: oponašaju zvukove, zvukove oglašavajuci ono što je predmet njihove igre. Istodobno, najcešce izgovaraju skupine glasova i tako uvježbavaju artikulaciju, slušanje i diskriminaciju glasova. Djeca vole slušati, a takoder sami pricaju pjesme i price. Igre rijeci kod djece cesto prerastu u rimovanje rijeci i oblikovanje stihova, dok se vodene igre s recenicama pretvaraju u razne vrste pripovijedanja: izmišljanje prica, dopunjavanje prica, zagonetke. [1] Elementi fonomske metode U ovoj metodi polazimo od cjeline. U fonomsku metodu ukljucujemo tri osjetila: vid, tip, sluh. Pokreti koji se koriste za svako slovo preuzeti su iz oblika predmeta koji podsjecaju na slovo i zvuk. Pokreti su praceni naglašenim izrazima lica i izgovorom prikazanog glasa. Svaki glas ima svoj pokret, gestu, svoju pjesmu i sliku. Tako se provodi vezano citanje. [2] Ucenje novog glasa- slova Lekcija zapocinje pjesmom ili pricom o slovu. Slovo o kojem cemo razgovarati u prici naglašava se i izgovara jasno, naglas. Ucenici pokušavaju pogoditi o kojem je slovu rijec. Zatim se stjecanje novog slova nastavlja pjevanom pjesmom. Svaki glas-slovo ima svoj znak, kojeg demonstriramo rukama i pored toga to slovo-glas izgovorimo. Nakon toga slijedi pisanje slova na plocu, a mi naglas izgovaramo smjer u kojem pišemo slovo. Ucenici napišu slovo u zraku, na ledima kolege iz razreda, u pijesku, naprave slovo od plastelina. Nakon oblikovanja slova iz razlicitih materijala, slijedi pisanje na plocu kredama u boji, a zatim pisanje u velike bilježnice po cijeloj stranici. Slovo prvo napiše ucitelj, a zatim ucenici na slovo napišu razlicitim bojama - crtaju dugu. Kod pisanja slova, važno je poticati ucenike da ga pravilno napišu. Primjer ucenja pisanja slova A Lekciju zapocinjemo izmišljanjem price o djevojcici Anici koja bere jabuke i penje se ljestvama. Stalno ažuriramo pricu. Zatvorenim dlanovima oblikujemo ljestve i tako dobivamo znak za slovo. Slika 1: Fonomski znak za slovo A Pored price pjevamo pjesmu: A, A, A - glej rdeca jabolka jabuke. Anica pa k mami stece In ji vsa vesela rece, A, A, A – glej rdeca jabolka. Ucenici u bilježnicu crtaju dugino slovo. Ucenici izrezuju slike iz razlicitih casopisa i novina koje pocinju slovom A. Takoder nudimo ucenicima razlicite materijale za oblikovanje slova A (plastelin, pijesak, pjena za brijanje ...). Slika 2: Slovo A- duga 3. Zakljucak Uz pomoc ove metode, opismenili su se mnogi ucenici, koje sam poducavala. Ucenici koji imaju poteškoca s pisanjem i citanjem postaju vrlo pismeni koristeci fonomsku metodu. Inace je istina da se neki ucenici tom metodom koriste u prvom, drugom ili cak trecem razredu. Jednom kad su sigurni u pravopis slova, više se ne koriste ovom metodom. Neki se ucenici toga sjecaju dugi niz godina. 4. Literatura [1] Fajfar, K. (1996). Pridobivajmo – izgovarjajmo glasove. [2] Oder, S. (2016). Fonomimicna metoda v 1.razredu. Didakta. Strucni rad MENTALNO ZDRAVLJE UCENIKA valentina Bolcevic Novak, mag. paed. et mag. educ. phil. (strucni suradnik pedagog) Gabrica Dvekar-Bešenic, dipl. def. soc. ped. (strucni suradnik defektolog) Osnovna škola Antuna i Ivana Kukuljevica Varaždinske Toplice Sažetak Promjena životne svakodnevnice koja je uzrokovana pojavom pandemije virusa COVID-19, ostavlja znacajne negativne posljedice na mentalno (psihološko) zdravlje pojedinaca. Pritom se posebno naglašava i istražuje sve veca ugroženost mentalnog zdravlja djece i mladih. U skladu s time, u ovom se radu nastojalo ispitati i utvrditi razinu depresivnosti i stresa ucenika od 5. do 8. razreda koji pohadaju Osnovnu školu Antuna i Ivana Kukuljevica Varaždinske Toplice. Za potrebe istraživanja upotrijebljene su DASS – Skala depresivnosti i DASS – Skala stresa. Rezultati istraživanja pokazali su da ispitani ucenici/ice posjeduju višu razinu depresivnosti od ocekivane, pri cemu ucenice postižu znacajno više rezultate na obje skale. Gotovo cetvrtina ispitanih ucenika/ica udovoljava kriterijima izrazito povišenog stresa. Zakljucuje se da su u školama, a posebice pred strucnim suradnicima, postavljeni novi izazovi u radu, gdje imperativ postaje implementacija aktivnosti za osnaživanje mentalnog zdravlja ucenika/ica. Kljucne rijeci: mentalno zdravlje, ucenici, depresivnost, stres, COVID-19 1. Uvod Procjenjuje se da u Hrvatskoj 10 do 20% djece školske dobi ima probleme poput anksioznosti, depresivnosti i izolacije, a roditelji kao i ucitelji jako teško prepoznaju te simptome [17]. Svaki peti adolescent ima ozbiljne depresivne simptome dok ozbiljnije anksiozne smetnje ima svaki treci srednjoškolac [1]. Navodi se da je svaka sljedeca generacija ucenika u sve vecem riziku od razvoja nekih oblika psihickih poremecaja [8]. Povežu li se ovi navodi s okolnostima uzrokovanim pandemijom virusa COVID-19 u kojima trenutno žive djeca i mladi u Hrvatskoj, neizostavnim se namece postaviti pitanje o stanju njihovog mentalnog zdravlja. To pitanje, izmedu ostalog, valja prouciti i na razini odgojno-obrazovnih institucija, odnosno škola. Naime, jasno je da je školsko okruženje, uz ono obiteljsko, jedan od najvažnijih cimbenika kada se govori o prevenciji problema mentalnog zdravlja djece i mladih [16]. Pojedini podaci govore u prilog tome da u razrednome odjelu od 25 ucenika cak njih pet se suocava s problemima mentalnog zdravlja, a samo jedan od njih dobiva strucnu pomoc [5] Upravo iz tog razloga, potrebno je osvijestiti cinjenicu da su odgojno-obrazovni djelatnici, koji s ucenicima provode velik dio njihovog vremena, medu prvima u prilici uociti potencijalne teškoce njihovog mentalnog zdravlja. Na tragu toga, ovaj je rad usmjeren prepoznavanju trenutnog obima problema mentalnog zdravlja medu ucenicima naše škole, a posljedicno tome i osmišljavanju djelotvornih mjera prevencije u okvirima školskog preventivnog programa. 2. Mentalno zdravlje 2.1. Opcenito o mentalnom zdravlju Mentalno je zdravlje, uz tjelesno, nerazdvojni dio sveukupnog zdravlja pojedinca. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, mentalnog (psihickog) i društvenog blagostanja. Mentalno pak je zdravlje definirano kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, u stanju je nositi se s uobicajenim životnim stresovima te može biti produktivan i doprinositi svojoj zajednici [19]. Nažalost, cinjenica je da se mentalnom zdravlju pridaje premalo znacaja te da se cesto zanemaruje signale, kako kod odraslih osoba tako i kod djece, koji upucuju na probleme s mentalnim zdravljem. Razlozi za to mogu biti razni, no najcešce se radi o strahu same osobe od podcjenjivanja i osude od strane okoline [10]. Takvom odnosu i stavovima prema mentalnom zdravlju uvelike doprinosi i nedovoljna informiranost i znanje za prepoznavanje mentalnih problema. Prema podacima SZO, 50% mentalnih poremecaja zapocinje prije 14 godine života, a cak 75% prije 18 godine [18]. No, podaci takoder govore da više od 50% osoba koje trebaju strucnu pomoc, tu pomoc ne traže [2]. Ako se pri tome uzme u obzir cinjenica da nelijeceni mentalni problemi nepovoljno utjecu na daljnji tijek i pogoršanje mentalnog zdravlja, a prepoznavanje i ukljucivanje u strucni tretman doprinosi prevenciji težih oštecenja mentalnog zdravlja, pa i tragicnih ishoda, uocava se neizmjerna važnost edukacije i informiranosti na prepoznavanju ovih problema. Dodajmo da se prema podacima za Republiku Hrvatsku iz 2017. godine, mentalni poremecaji nalaze na 9. mjestu kao uzrok svih bolnickih lijecenja [5]. Prema procjeni opterecenja bolestima za Hrvatsku za 2016. godinu, mentalni poremecaji na 4. su mjestu medu vodecim skupinama, iza kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda. U okviru skupine mentalnih poremecaja najveci postotak opterecenja odnosi se na depresivne poremecaje (25,9%), koje slijede poremecaji uzrokovani alkoholom (17,1%) i anksiozni poremecaji (14,6%) [5]. Sve to govori u prilog snažnije potrebe bavljenja ovom tematikom unutar društva na svim njegovim razinama. 2.2. Mentalno zdravlje djece U okviru rasprave mentalnog zdravlja, posebno ranjivu skupinu cine djeca jer njihovi se problemi cesto puta pogrešno tumace ili budu neprepoznati [21]. Nerijetko se takvu djecu naziva lijenima i/ili razmaženima te loše odgojenima, zaboravljajuci na cinjenicu da su mentalni poremecaji rezultat djelovanja razlicitih bioloških, psiholoških i okolinskih cimbenika. U školskoj se praksi pokazuje da su roditelji skloni prikrivati djetetove probleme s mentalnim zdravljem. To se ponajviše dogada iz razloga nedovoljne informiranosti, no isto tako roditelji cesto smatraju da su ti problemi iskljucivo povezani s neadekvatnim roditeljskim postupcima. Kada se govori o mentalnom zdravlju djece, nezaobilazno je osvrnuti se na uvjete njihova života tijekom aktualne pandemije virusa COVID-19. Osjecaj neizvjesnosti, strah od bolesti, briga za zdravlje najbližih, narušena svakodnevica, ogranicavanje druženja i kontakata, nastava na daljinu... samo su neki od problema s kojima se djeca u ovo vrijeme moraju nositi i koji ih direktno pogadaju. Uz sve to, tu su i potresom pogodena podrucja i dodatni razlog za strah i nesigurnost. Tu, dakako, treba pridodati i niz problema koji indirektno utjecu na život djece, kao što su, na primjer, smrt clanova obitelji, gubitak zaposlenja roditelja i drugi egzistencijalni problemi koji itekako utjecu na mentalno zdravlje roditelja, a onda i djece. Prema rezultatima nedavno provedenog istraživanja probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu u kojem je sudjelovalo više od 22 000 djece, pokazalo se, izmedu ostalog, da je kod 1 od 10 djece (9%) prisutna znacajna anksiozna i/ili depresivna simptomatologija koja nadilazi razinu neugodnih emocionalnih iskustava, a koja se smatra ocekivanom za dob djeteta. K tome, svako se sedmo dijete (15%) suocava sa znacajnom razinom simptoma posttraumatskog stresa, odnosno promjenama emocionalnosti i ponašanja koja se javljaju kao posljedica iskustva koje može biti opisano kao traumaticno [3]. O slicnom govore i nedavno provedena istraživanja u svijetu o mentalnom zdravlju djece i adolescenata u kontekstu pandemije virusa COVID-19. Naime, rezultati takoder ukazuju na sve veci porast psihološkog stresa, kao i sve vecu ucestalost simptoma psihickih poremecaja kod djece kao što su depresija i anksioznost [7], [10], [20], [22]. Osim toga, utvrdeno je i dodatno pogoršanje mentalnog zdravlja djece i adolescenata koji su imali ili trenutno imaju dijagnosticirani neki od oblika psihickog oboljenja [13]. Smatra se, medutim, kako ce se posljedice dugorocnog ucinka izbijanja pandemije na mentalno zdravlje djece tek poceti zbrajati [9]. Temeljem svega navedenog valja zakljuciti kako je važno znati pravovremeno uvidjeti problem i djelovati na sprjecavanje daljnjeg nepovoljnog razvoja po pitanju mentalnog zdravlja djece, kao i poticati ukljucivanje djece i roditelja u primjereni oblik pomoci i podrške unutar odgojno-obrazovnih institucija. Prvi korak u tom smjeru odnosi se i na istraživanje trenutnog stanja u školama po pitanju mentalnog zdravlja ucenika, a s ciljem provodenja i osiguravanja odgovarajucih preventivnih aktivnosti i resursa za njegovo osnaživanje. 3. Istraživanje mentalnog zdravlja ucenika 3.1. Opis problema istraživanja U ovom je radu naglasak bio stavljen na istraživanje razine depresivnosti i stresa kod ucenika i ucenica u (našoj) osnovnoj školi. Depresija je psihicka bolest koju karakteriziraju poremecaji raspoloženja kao što su dugotrajna tuga ili npr. nesposobnost uživanja u (ranije) ugodnim stvarima. Takva bolest znacajno narušava kvalitetu života i mogucnosti svakodnevnog funkcioniranja oboljele osobe [6]. Drugim rijecima, ucenik koji je depresivan ne može normalno funkcionirati niti izvršavati svoje školske obveze. Govoreci o definiciji stresa, on se definira kao obrazac emocionalnih i fizickih reakcija koje prati subjektivan osjecaj preopterecenosti i koje nastaju kao reakcija na odredene dogadaje [16]. Stres, a posebice akutni stresni poremecaj, takoder može u znacajnoj mjeri narušiti mentalno zdravlje ucenika i utjecati na ostvarivanje njihovog punog potencijala. 3.2. Metodologija istraživanja Glavni cilj istraživanja bio je ispitati i utvrditi razinu depresivnosti i stresa ucenika od 5. do 8. razreda koji pohadaju OŠ Antuna i Ivana Kukuljevica Varaždinske Toplice. Za prikupljanje podataka korišteni su anketni upitnici za samoprocjenu DASS - Skala depresivnosti i DASS - Skala stresa. Odgovori u upitnicima kodirani su Likertovom skalom procjene u rasponu od 0 – 3, a dobiveni rezultati grupiraju se u jednu od pet kategorija. Podaci su bili prikupljani online, tijekom studenog i prosinca 2020. godine, za vrijeme trajanja nastave na daljinu. Analiza prikupljenih podataka radena je u programu IBM SPSS Statistics 20., pri cemu su korištene deskriptivne mjere statistike i T-test (Mann-Whitney U test) za nezavisne uzorke kako bi se utvrdile znacajne razlike prema spolu ispitanika. Zakljucci o statistickoj znacajnosti doneseni su na standardnom statistickom nivou, tj. uz pouzdanost vecu od 95% (koeficijent korelacije p>/<0,05). U istraživanju su postavljene dvije hipoteze: (H1) Prosjecan rezultat ispitivanja depresivnosti i stresa kod ucenika ukazat ce na blago povišenu razinu depresivnosti i stresa. (H2) Postoji statisticki znacajna razlika u rezultatima s obzirom na spol ispitanika, pri cemu ucenice pokazuju višu razinu depresije i stresa od ucenika. Uzorak obuhvacen ovim istraživanjem cinilo je 99 ucenika i ucenica (N=99) OŠ Antuna i Ivana Kukuljevica Varaždinske Toplice od 5. do 8. razreda, što cini 72% od ukupnog broja ucenika predmetne nastave. 50,51% ispitanika bilo je ženskog, a 49,49% muškog spola. S obzirom na varijablu razred, 14 ispitanika pohada 5. razred, 26 ispitanika 6. razred, 34 ispitanika 7. razred, a 25 ispitanika 8. razred. 3.3. Rezultati istraživanja Na upitniku DASS – Skala Depresivnosti rezultati pokazuju da najveci broj ispitanih ucenika/ica, njih 55%, spada u kategoriju prosjecne razine depresivnosti. 1% ispitanika spada u kategoriju blago povišene razine depresivnosti, dok 14% ispitanika spada u kategoriju umjereno povišene razine depresivnosti. Znakove povišene razine depresivnosti pokazuje 13% ispitanika, dok njih 17% ispunjava kriterije za kategoriju izrazito povišene razine depresivnosti. Prema postignutim prosjecnim rezultatima, ispitanici spadaju u kategoriju umjereno povišene razine depresivnosti (M=7,3). Shodno dobivenom rezultatu, hipoteza H1 se djelomicno odbacuje jer su ispitanici pokazali višu razinu depresivnosti od pretpostavljene. Usporedbom rezultata upitnika na varijabli spol, utvrdeno je da ucenice u prosjeku pokazuju dvostruko višu razinu depresivnosti od ucenika. Naime, prosjecan rezultat koji na upitniku postižu ucenice spada u kategoriju povišene razine depresivnosti (M=9,8), dok prosjecan rezultat ucenika spada u kategoriju blago povišene depresivnosti (M=4,7). Provedbom Mann-Whitney U testa, utvrdeno je da postoji statisticki znacajna razlika izmedu ucenika i ucenica na gotovo svim varijablama (p<0,05). Cini mi se da ne mogu osjetiti ništa pozitivno. 0,58 0,41 0,74 0,047 Jednostavno se ne mogu pokrenuti. 0,64 0,39 0,88 0,001 Osjecam da se nemam cemu veseliti. 0,54 0,37 0,70 0,013 Osjecam se tužno i potišteno. 0,53 0,33 0,72 0,031 Cini mi se da sam za sve izgubio/la interes. 0,64 0,37 0,90 0,004 Osjecam da kao osoba ne vrijedim mnogo. 0,60 0,47 0,72 0,125 Cini mi se da se ne isplati živjeti. 0,29 0,16 0,42 0,038 Ne vesele me stvari koje radim. 0,62 0,37 0,86 0,002 Osjecam se potišteno. 0,47 0,29 0,66 0,053 Ne mogu se u ništa uživjeti. 0,45 0,24 0,66 0,003 Osjecam se prilicno bezvrijedno. 0,42 0,33 0,52 0,642 U buducnosti ne vidim ništa cemu bih se veselio/la. 0,27 0,14 0,40 0,058 Mislim da je život besmislen. 0,35 0,18 0,52 0,045 Teško se prisilim da nešto zapocnem raditi. 0,90 0,69 1,10 0,029 Total (.) 7,3 4,7 9,8 / Tablica 1. Prosjecni rezultati dobiveni na upitniku DASS – Skala Depresivnosti Rezultati dobiveni na upitniku DASS – Skala stresa pokazuju da vecina, odnosno 64% ispitanih ucenika/ica postiže prosjecne rezultate. Blago povišenu razinu stresa pokazuje 4% ispitanika, a umjerenu razinu postiže njih 7%. Oko 1% ucenika/ica spada u kategoriju povišene razine stresa. Gotovo cetvrtina ispitanika, njih 24%, postiže rezultate koji spadaju u kategoriju izrazito povišene razine stresa. Prosjecan rezultat koji su ispitanici postigli na skali stresa smješta se u kategoriju blago povišene razine stresa (M=10,05), pa se sukladno pretpostavci hipoteza H1 ovdje djelomicno prihvaca. Na skali stresa, ucenice takoder postižu (gotovo) dvostruko više rezultate u odnosu na ucenike. Prosjecan rezultat ucenica smješta se u kategoriju umjereno povišene razine stresa (M=13,22), dok prosjecni rezultat koji postižu ucenici spada u kategoriju prosjecne razine stresa (M=6,78). Statisticki znacajne razlike prema spolu utvrdene su Mann-Whitney U testom i u ovom slucaju na vecem dijelu varijabli, tj. cesticama upitnika. Buduci da se statisticki znacajne razlike, kao i prosjecno viši rezultati ucenica pronalaze u rezultatima jednog i drugog upitnika, postavljena hipoteza H2 u potpunosti se prihvaca. Dogada mi se da me uznemire prilicno banalne stvari. 0,92 0,61 1,22 0,002 Pretjerano reagiram u nekim situacijama. 1,00 0,73 1,26 0,006 Teško mi je opustiti se. 0,74 0,53 0,94 0,083 Lako se uznemirim. 0,97 0,61 1,32 0,000 Cini mi se da imam previše negativne energije. 0,58 0,43 0,72 0,141 U nekim situacijama nemam strpljenja (kada cekam lift ili sl.) 0,72 0,53 0,90 0,090 Razdražljiv/a sam. 0,51 0,29 0,72 0,010 Teško mi je prepustiti se opuštanju. 0,47 0,29 0,66 0,019 Vrlo sam razdražljiv/a. 0,34 0,27 0,42 0,116 Teško se umirim kada me nešto uzruja. 0,72 0,49 0,94 0,029 Teško podnosim kada me nešto prekine u obavljanju nekog posla. 0,86 0,63 1,08 0,054 Napet/a sam. 0,63 0,33 0,92 0,002 Ne podnosim ono što me odvlaci od posla koji obavljam. 0,69 0,41 0,96 0,001 Lako se uznemirim. 0,90 0,63 1,16 0,011 Total (.) 10,05 13,22 6,78 / Tablica 2. Prosjecni rezultati dobiveni na upitniku DASS – Skala Stresa 3.4. Rasprava Rezultati dobiveni u ovom istraživanju, posebice na skali depresivnosti, govore u prilog porasta sve veceg broja djece, odnosno ucenika i ucenica u našoj osnovnoj školi cije je mentalno zdravlje izloženo riziku. Iako se najveci dio rezultata ovoga istraživanja „smjestio“ u kategoriju prosjeka, ne može se zanemariti spoznaja da gotovo cetvrtina ucenika/ica pokazuje najvišu, tj. izrazito povišenu razinu stresa, a njih 17% ulazi u kategoriju izrazito povišene razine depresivnosti. Ovdje valja spomenuti da su školske rutine važan mehanizam u suocavanju djece i adolescenata s izazovima mentalnog zdravlja [9]. Prelaskom ucenika na nastavu na daljinu takva je rutina bila naglo prekinuta, što zasigurno dovodi i do dobivenih rezultata u ovom istraživanju. U prilog tome mogu se spomenuti i preliminarni nalazi domaceg istraživanja „Kako smo?“ u kojem je sudjelovalo 780 djece školske dobe, a od kojih vecina navodi da im je nastava na daljinu teža, tj. stresnija od nastave u školi [12]. Osim promjene rutine, prelazak ucenika na nastavu na daljinu za neke je oznacio izostanak uobicajene pomoci i podrške unutar škole, što se takoder smatra presudnim za pojedine aspekte mentalnog zdravlja ucenika/ica [9]. Nadalje, iz rezultata istraživanja vidljivo je da su ucenice u odnosu na ucenike znacajno više deprimirane, kao i da pokazuju višu razinu stresa u odnosu na njih. Takvi rezultati potvrdili su pretpostavku od koje se krenulo u samom istraživanju, a koja se temeljila na spoznaji o vecoj sklonosti djevojcica/djevojaka somatskim tegobama u odnosu na djecake/mladice [14]. Slicno je potvrdeno i u ranije spomenutom istraživanju „Kako smo?“, gdje rezultati takoder govore u prilog lošije slike mentalnog zdravlja djevojcica u odnosu na djecake [12]. U skladu sa svime dosad navedenim, vidljivo je kako je trenutna pandemija virusa COVID-19 primjetno narušila i dodatno „rasplamsala“ sve više ugroženo mentalno zdravlje ucenika, a posebice ucenica i u našoj školi. Pritom je promjena školske svakodnevice (održavanje nastave na daljinu i smanjenost uobicajene podrške potrebitim ucenicima, kao i njihovim roditeljima) jedan od znacajnih faktora kada se govori o rizicnim faktorima mentalnog zdravlja djece u osnovnim školama. 4. Zakljucak Aktualne promjene u svakodnevnom funkcioniranju u životima djece predstavljaju znacajan rizik za mentalno zdravlje kako na globalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Mentalno zdravlje djece više je no ikad postalo prioritetno podrucje rasprave i istraživanja, posebice u krugovima onih koji su direktno ukljuceni u rad s djecom. Tu se, neizostavno, ubrajaju škole pred ciji se rad sukladno rastucim problemima mentalnog zdravlja djece postavljaju novi zahtjevi i izazovi po pitanju prevencije, pravovremenog prepoznavanja, kao i pružanja odgovarajuce podrške. Važnu ulogu u tome imaju ucitelji i nastavnici, a posebice strucni suradnici koji rade u školama i koji su u mogucnosti putem razlicitih nastavnih aktivnosti u radu s djecom pridonijeti jacanju njihove psihološke otpornosti, a posljedicno i prevenciji. Od posebnog je znacaja u tom okviru ukljuciti i roditelje same djece, odnosno ucenika koji nose neospornu ulogu u brizi o njihovom (mentalnom) zdravlju. Kako bi se to ostvarilo, potrebna je, prije svega, kvalitetna i svrsishodna revizija postojecih školskih preventivnih programa, što podrazumijeva ukljucivanje onih aktera obrazovne politike koji imaju mogucnost i resurse za donošenja odluka na razini cijelog odgojno-obrazovnog sustava. Osim toga, valja osigurati i mogucnosti za jacanje kompetencija zaposlenika škola po pitanju strucnosti za preventivni rad, kao i rad s ucenicima koji vec imaju neke od problema mentalnog zdravlja. Spomenimo na kraju kako je ovo istraživanje bilo nastojanje da na razini naše škole ispitamo postojece stanje i prioritetna podrucja rada s ucenicima/icama po pitanju njihovog mentalnog zdravlja, kako bismo mogli usmjerenije planirati novi školski preventivni program. Autorice se nadaju da ce ovaj rad takoder poslužiti i kao primjer dobre prakse svim njihovim kolegama/icama strucnim suradnicima. 5. Popis literature 1. Antolic, B. i Novak, M. (2016). Promocija mentalnog zdravlja: temeljni koncepti i smjernice za roditeljske i školske programe. Psihologijske teme, 25 (2), str. 317-339. URL: https://hrcak.srce.hr/161868 (22. 3. 2021.) 2. Boricevic Maršanic, V. i sur. (2017). Probir i rana detekcija psihickih odstupanja/poremecaja kod djece u predškolskim ustanovama i adolescenata u osnovnim školama Grada Zagreba. Socijalna psihijatrija, 45 (1), str. 169-186. URL: file:///C:/Users/kORISNIK/Downloads/Boricevic_Marsanic_Zecevic_169_186.pdf (9. 4. 2021.) 3. Buljan Flander, G. i sur. (2021). Godinu dana poslije: Rezultati probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu. URL: https://www.zagreb.hr/UserDocsImages/fotogalerija/gradske%20vijesti/PROBIR-digitalna-verzija-min.pdf (2. 4. 2021). 4. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) (2018). Mentalni poremecaji u Republici Hrvatskoj. URL: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2019/03/Bilten-mentalne.pdf (6. 4. 2021). 5. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ). https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/ususret-svjetskom-danu-mentalnoga-zdravlja-koji-se-obiljezava-10-listopada/ (6.4.2021.) 6. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ). URL: https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/depresija/ (28. 3. 2021.) 7. Jiao, W.Y. et all (2020). Behavioral and emotional disorders in children during the COVID-19 epidemic. JAMA Pediatrics. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7127630/ (2. 4. 2021.) 8. Ledic L. i sur. (2019). Depresija u djece i adolescenata. Zdravstveni glasnik, 5 (2), str. 75-85. URL: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=332891 (22. 3. 2021.) 9. Lee, J. (2020). Mental health effects of school closures during COVID-19. Lancet Child Adolescent Health. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7156240/ (2. 4. 2021.) 10. Liu, S. Loiu, Y. and Liu, Y. (2021). Somatic symptoms and concern regarding COVID-19 among Chinese college and primary school students: a cross-sectional survey. Psychiatry Researches. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7227526/ (2. 4. 2021.) 11. Miletic, L. i Sokolic, F. (2017). Stigmatizacija osoba s duševnim smetnjama. Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveucilišta u Rijeci, 38 (3), str. 1163-1186. URL: file:///C:/Users/kORISNIK/Downloads/08_Miletic_Sokolic.pdf (9. 4. 2021.) 12. Nataša Jokic Begic i sur. (2020). Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone. URL: https://web2020.ffzg.unizg.hr/covid19/wp-content/uploads/sites/15/2020/06/Kako-smo_Preliminarni-rezultati_brosura.pdf (28. 3. 2021.) 13. Oosterhoff, B. et all (2020). Adolescents' motivations to engage in social distancing during the COVID-19 pandemic: associations with mental and social health. Journal for Adolescent Health. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7205689/ (2. 4. 2021). 14. Petak, A. i Brajša-Žganec, A. (2014). Ucestalost simptoma somatizacije kod gimnazijalaca. Hrvatski casopis za odgoj i obrazovanje, 16 (4), str. 1119-1144. URL: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=196460 (2. 4. 2021.) 15. Profaca, B. (2020). Neka su djeca ranjivija: Kakva im podrška treba u vrijeme zdravstvene krize? U: Koronavirus i mentalno zdravlje – Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, str. 306-309. URL: http://psiholoska-komora.hr/static/documents/HPK-Koronavirus_i_mentalno_zdravlje.pdf (8. 4. 2021.) 16. Savjetovalište za studente. Što je stres? URL: https://savjetovaliste.tvz.hr/psiholoska-pomoc/sto-je-stres/ (2. 4. 2021.) 17. Vulic-Prtoric, A. (2007). Depresivnost u djece i adolescenata. Jastrebarsko: Naklada Slap. 18. Word Helath Organisation. Fact sheets: mental health. URL: https://www.who.int/topics/mental_health/factsheets/en/ (6. 4. 2021.) 19. World Health Organization (2004). Promoting mental health: Concepts, emerging evidence, practice: Summary report. https://www.who.int/mental_health/evidence/en/promoting_mhh.pdf (9. 4. 2021.) 20. Xie X. et all (2020). Mental health status among children in home confinement during the coronavirus disease 2019 outbreak in Hubei Province, China. JAMA Pediatrics. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7182958/ (2. 4. 2021.) 21. Zavod za javno zdravstvo. Program PomoziDa za promicanje mentalnog zdravlja djece. URL: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/program-pomozi-da-za-promicanje-mentalnog-zdravlja-djece-20190925 (6. 4. 2021). 22. Zhou S. et all (2020). Prevalence and socio-demographic correlates of psychological health problems in Chinese adolescents during the outbreak of COVID-19. European Child & Adolescent Psychiatry. URL: https://link.springer.com/article/10.1007/s00787-020-01541-4 (2. 4. 2021.) Strucni rad PROBLEMSKO UCENJE NA DALJINU Tanja Jagarinec Srednja elektro-racunalniška šola Maribor Sažetak Problemsko ucenje je nacin ucenja, u kojem ucenik samostalno traži put od problema do njegovog rješenja. Najvažnija stvar u uvodenju problemske nastave u ucionicu je spremnost i kompetentnost ucitelja. Problem se mora formulirati na takav nacin da ga ucenici percipiraju, da u njima pobuduje znatiželju. Takoder u školu na daljinu možemo uvesti problemsko objašnjenje školskog sadržaja, heuristicka pitanja i problemsko zakazan domaci eksperiment. Kljucne rijeci: ucenje ucenja, nastava fizike, rješavanje problema 1. Uvod Kada spominjemo rijec problemi, imamo asocijaciju na negativne stvari, posebno u odnosu na ucenje fizike. Ali vec nakon kratkog odraza shvacamo korisnost upravljanja strategijama rješavanja problema, ne samo u školi na satovima fizike, vec i u drugim školskim predmetima i, naravno, u svakodnevnom životu. Problemsko ucenje je najuspješniji nacin ucenja ucenja. Takoder je osnova za samoobrazovanje i istraživanje. Ako ucenici steknu uglavnom informativno znanje, nismo postigli svrhe ucenja. Naglasak na takvom pristupu ucenju je na samom procesu ucenja i na promicanju kreativnog razmišljanja i drugih viših intelektualnih sposobnosti umjesto ishoda ucenja. [1] 2. Problemsko ucenje Problemsko ucenje je nacin ucenja, u kojem ucenik samostalno ili u skupini uz pomoc ucitelja traži put od problema do njegovog rješenja. Problemsko ucenje takoder je dio ucenja ucenja. To ukljucuje znanje i sposobnost korištenja odgovarajucih strategija ucenja i rješavanja problema. Ucenje ucenja takoder ukljucuje poznavanje prednosti i slabosti svog znanja, samoprocjena vlastitih postignuca, kriticko razmišljanje o svrsi i ciljevima, dobro upravljanje vrijemenom i informacijama, sposobnost samomotivacije i razvoj pozitivnog stava prema ucenju. Ucenje ucenja se može nazvati i meta-ucenjem, odnosno pracenjem i reguliranjem vlastitog procesa ucenja. [2] Ovisno o udjelu problemskosti, razlikujemo problemski usmjerenu nastavu i problemsku nastavu. Problemska nastava je je u potpunosti problemska, ali problemsko usmijerena nastava je problemska samo u odredenom omjeru. To ne znaci da je problemsko usmijerena nastava lošija, radi se o tome, da nije sav sadržaj prikladan za cisto problemski pristup. Moramo biti svjesni, da ne možemo uvesti problemski pristup odjednom, u roku od nekoliko školskih sati. Problemsko usmjerena nastava postupno se ukljucuje u svaku lekciju i dajemo ucenicima vremena da postupno razvijaju svoje vještine rješavanja problema. Zatim, u skladu s njihovim razvojem, možemo uvesti veci udio problemsko usmjerene nastave. [1] Najvažnija stvar u uvodenju problemske nastave je spremnost i kompetentnost ucitelja. Nastavnici se razlikuju u svojim stajalištima o nastavi, kao i u svojim interesima, vještinama i znanjima. Ucitelj je najuspješniji u nastavi ako odabere nacin, koji mu najviše odgovara. Možemo poceti s problematicnim tumacenjem sadržaja, što znaci objašnjenje na temelju problema i pojašnjenje pojmova ili eksperimenata. Zatim problemskost uvodimo u razgovor koji vodimo s heuristickim pitanjima, dok ucenici moraju tumaciti i objašnjavati što ih navodi da iznesu svoja pronalaženja. Slijedi rješavanje problema, što znaci da ucitelj formulira problem a ucenici ga samostalno rješavaju. Problem može biti eksperimentalni zadatak, istraživacko-eksperimentalni rad ili domaci eksperiment. Pritom želimo napomenuti da je promatranje i prikupljanje podataka daleko od dovoljnog. Svaki eksperiment mora pratiti misaoni rad kroz analizu podataka i interpertaciju, vrlo važna je refleksija. [3,4] Problem se mora formulirati na nacin da ga ucenici detektiraju – odnosno da budi znatiželju. Ovdje je najvažnija uloga ucitelja. Znatiželju možemo potaknuti na razlicite nacine. Problem se može dati ucenicima u obliku koji im je zanimljiv. Može se dati razlicitim sredstvima da ga ucenici prihvate višeosjetljivo. Takoder možemo stvoriti problemsku situaciju na temelju kontradiktornosti, što znaci pronaci fenomen u kojem se dvije ili više tvrdnji medusobno iskljucuju. Problemska situacija takoder može proizaci iz promatranja eksperimenata ili pronalaženja novih varijanti eksperimenata. [4] Problemsko ucenje u razredu možemo poceti s pitanjem: "Što znaci rijec problem?" Zatim postupno uvodimo sve više problemski usmjerenih aktivnosti. Takoder možemo uvesti problemsko ucenje u nastavu na daljinu - putem videokonferencije ili snimki eksperimenta. U razgovor putem videokonferencija možemo uvesti i heuristicka pitanja. Sljedeci korak može biti domaci eksperiment, koji mora biti problemski zakazan, medutim, moramo uzeti u obzir i dostupnost eksperimentalnih pomagala i opreme. Razmatraju se eksperimenti iz takozvane kuhinjske fizike. Naravno, dizajn takvih eksperimenata zahtijeva mnogo domišljatosti ucitelja. Nakon provodenja eksperimenta radimo analizu. Ucenici pripremaju izvješca koja dostavljaju u online ucionicu. Korisno je da ucenici u izvješce dodaju i fotografiju svog domaceg eksperimenta. Izvješce bi trebalo biti uredeno, kako bi ucenicima pomoglo u donošenju zakljucaka. Dio analize provodi se zajedno u razredu, gdje se pitamo imaju li rezultati eksperimenta smisla, ako je bilo pogrešaka, s cime smo imali najviše problema i predlažemo poboljšanja eksperimenta. Istaknimo ono što smo naucili novo – neka nakon svakog eksperimentalnog rada slijedi refleksija. 3. Zakljucak Problemsko ucenje dobrodošlo je obogacivanje nastave, kako u ucionici, tako i na daljinu. Ovaj pristup takoder olakšava postizanje ciljeva nastave fizike. Pritom postupno obucavamo ucenike za ucinkovito rješavanje problema i pripremamo naše ucenike za samoobrazovanje i istraživanje te promicemo kreativno i kriticko razmišljanje. 4. Popis literature [1.] Strmcnik, F. (2010). Problemski pouk v teoriji in praksi [2.] Bakracevic Vukman, K. (2010). Psihološki korelati ucenja ucenja [3.] Strnad, J. (2006). O poucevanju fizike [4.] Gerlic, I., Udir, V. (2006). Problemski pouk fizike v osnovni šoli Strucni rad NADARENI UCENICI SUKREIRAJU SPORTSKI DAN Božena Idžojtic, uciteljica tjelesnog odgoja Osnovna šola Angela Besednjaka Maribor Sažetak Dani aktivnosti s podrucja prirodoslovlja, tehnike, kulture i sporta dobar su izazov za kreativno oblikovanje pripreme, organizaciju i izvedbu pojedinacne aktivnosti. Kao uciteljica tjelesnog odgoja u svome radu poticem nadarene ucenike da svojim idejama i prijedlozima što aktivnije sudjeluju u pripremi i organizaciji sportskog dana. Istovremeno pomažu i u njegovoj konacnoj provedbi. Nadareni ucenici sudjeluju u organizaciji i izvedbi sportskoga dana, koji je namijenjen ucenicima cijele škole, a pohada je 517 ucenika. U tekstu koji slijedi predstavljen je sportski dan s atletskim sadržajima i dodatnim sportskim aktivnostima, koji izvode nadareni ucenici uz pomoc sportskih pedagoga. U svakom slucaju nastavit cu s radom na ovakav nacin jer ucenici tako dobiju priliku iskušati se u organizacijskim sposobnostima, koje tijekom školovanja premalo razvijaju i za njih nemaju mnogo mogucnosti. Uz takve oblike rada ucenici u dobroj mjeri razvijaju odgovornost, kreativnost i vježbaju timski rad. Sukreiranje sportskoga dana velik je izazov i dobro iskustvo za život. Kljucne rijeci: nadareni ucenici, dan aktivnosti, sportski dan, organizacija. 1. Uvod Na pocetku svake školske godine ucitelji dobivaju popise nadarenih ucenika iz razlicitih podrucja. Nakon rješavanja ankete, koju su popunili ucenici i koji su testovima prepoznati kao nadareni, razrednici šalju informacije i želje ovih ucenika školskoj savjetodavnoj službi i uciteljima pojedinih predmeta. Iz primljenog popisa ucitelji mogu doznati u kojem je podrucju pojedini ucenik nadaren i želi li iz odredenog predmeta dodatne (teške, složene) zadatke, izazove, sudjelovanje na natjecanjima i istraživackim kampovima, odnosno vikendima. Mišljenja sam da nadarene ucenike treba više poticati na sudjelovanje u organizaciji i provedbi razlicitih aktivnosti u školi, kao što su dogadanja i proslave, projekti, pomoc pri danima aktivnosti. Ovaj clanak predstavlja sportski dan s atletskim sadržajem i dodatnim sportskim aktivnostima, koji izvode nadareni ucenici uz pomoc sportskih pedagoga. Pomoc nadarenih ucenika (u daljnjem tekstu: provedbeni tim) u organizaciji i provedbi sportskog dana, koji je namijenjen ucenicima cijele škole, a pohada je oko 517 ucenika, velik je izazov i dobro životno iskustvo. 2. Dani aktivnosti u osnovnoj školi Dani aktivnosti u osnovnoj školi predstavljaju obvezni dio programa, u kojem su medusobno povezani predmeti i predmetna podrucja propisana Nastavnim planom i programom. Njihov sadržaj i organizacijska provedba utvrduju se prilikom donošenja Godišnjeg plana rada škole, prije pocetka svake nove školske godine. Ciljevi, zadani danima aktivnosti, omogucuju ucenicima utvrdivanje i povezivanje znanja koja su stekli u pojedinim predmetima i predmetnim podrucjima. Dani aktivnosti na podrucju prirodoslovlja, tehnologije, kulture i sporta dobar su izazov za kreativno oblikovanje pripreme, organizaciju i provedbu pojedinih aktivnosti. Kao uciteljica tjelesnog odgoja u svome radu poticem nadarene ucenike da svojim idejama i prijedlozima aktivno sudjeluju u pripremi i organizaciji sportskog dana. Istovremeno pomažu i u konacnoj provedbi dana aktivnosti. Ucenicima predstavim obvezne sadržaje, odnosno tjelesne aktivnosti koje cemo provesti na sportski dan. Svaki dan aktivnosti provodi se u okviru pet pedagoških sati. 1. r. 2. r. 3. r. 4.r. 5. r. 6. r. 7. r. 8. r. 9. r. Kulturni dani 4 4 4 3 3 3 3 3 3 Prirodoslovni dani 3 3 3 3 3 3 3 3 3 Sportski dani 5 5 5 5 5 5 5 5 5 Tehnicki dani 3 3 3 4 4 4 4 4 4 Zajedno 15 15 15 15 15 15 15 15 15 Tablica 1: Dani aktivnosti po razredima (2) 2. 1. Sportski dani Sportski dani prvenstveno su namijenjeni aktivnostima koje izvodimo u prirodi. U isto vrijeme ucenici zadovoljavaju potrebu za kretanjem i izražavanjem pokreta te za kreativnošcu. Tijekom tjelesnih aktivnosti opuste se i razvedre. Pritom razvijaju socijalne vještine, kao što su: medusobna suradnja, prijateljstvo, prihvacanje razlika, poštivanje vlastitih i tudih postignuca, stjecanje trajnih sportskih navika i jacanje samopouzdanja. Ucenike upoznamo s razlicitim sportskim aktivnostima, a pritom ih navikavamo na kvalitetno provodenje slobodnog vremena. Postaju svjesni važnosti zaštite okoliša i vlastitog zdravlja, oblikuju pozitivan odnos prema prirodi i okolišu u kojem žive. Pri planiranju sportski pedagozi uzimaju u obzir ciljeve i sadržaje za pojedinu starosnu dob ucenika, koji se, naravno, proširuju, nadopunjuju i produbljuju svakom novom dobnom razinom. 3. Nadarenost Nadarenost je sposobnost brzog stjecanja potrebnog znanja i to bez veceg napora, vještina za obavljanje odredene aktivnosti: pokazivanje nadarenosti; glazbena, tehnicka nadarenost; natprosjecna nadarenost; nadarenost za šah. (3) 3.1. Nadareni ucenici sukreiraju sportski dan Provedbeni tim se, u vezi organizacije i provedbe sportskog dana, sastaje odredenog dana i sata u tjednu. Na sastanku se dogovaramo tko ce i na koji nacin pomagati te izvršavati odredeni zadatak. Ucenicima predstavim sadržaje sportskog dana, koji su prilagodeni starosnoj dobi ucenika. Zatim dobivaju detaljne upute o tome kako ce se i na kojim površinama provoditi sportske aktivnosti. Zapisuju koji ce im rekviziti biti potrebni za odredeni zadatak, odnosno natjecanje. Ucitelji tjelesnog odgoja još od 1981. godine izvode mjerenja za osobni sportsko-odgojni karton. On se sastoji od jedanaest mjernih zadataka: u trima mjerimo tjelesne, odnosno morfološke karakteristike, a u preostalih osam utvrdujemo motoricke sposobnosti ucenika. Mjerenja u dvorani vrše se u drugom ili trecem tjednu travnja. Testiranje trcanja obicno se izvodi na Atletskom stadionu Poljane jer u blizini škole imamo samo atletsku stazu dugu šezdeset metara. Ucenici pješace oko dvadeset minuta do ovog atletskog stadiona. Preporuka organizatora, sportskih pedagoga je da ucenici s pratiteljima na to mjesto dodu najmanje petnaest minuta prije testiranja. Ucenici provedbenog tima posljednje trijade (7. – 9. razred), koji su zaduženi za pomoc na atletskom stadionu, ucenike dobro zagriju prije trcanja i pripreme ih za opterecenja koja slijede. S njima ponove atletsku abecedu i vježbe dinamickog istezanja. Na samom startu trcanja na šezdeset metara ucenici provedbenog tima i ucitelj – starter rasporeduju ih na cetiri staze. Ucitelji zaduženi za mjerenje vremena u ciljnoj ravnini mjere rezultate. Ucenice provedbenog tima u ciljnoj ravnini dobivaju uputu da ucenike rasporede u kolonu redoslijedom kojim su stigli na cilj. Ovo je vrlo važno za mlade ucenike koji nikada nisu trcali na atletskom stadionu. Na zapisnickom stolu uciteljica, koja je vješta u brzom pisanju, bilježi ostvarene rezultate. Nakon toga se ucenici pojedinacnih razreda pripremaju još i za trcanje na 600 metara. Na signal za start dodu do startne crte, a odabrani stariji ucenici provedbenog tima, nakon otprilike petnaest metara trcanja, usmjeravaju ih na unutarnju stazu. U ciljnoj ravnini ih starije ucenice usmjeravaju u lijevak do zapisnickog stola, gdje bilježimo rezultate. Nakon toga slijedi staticko istezanje najopterecenijih mišicnih skupina, koje predvodi jedan ucenik provedbenog tima sportskog dana. Nakon što je cijeli razred testiran (na 60 m i 600 m), zapisane rezultate prenosimo na drugi stol, koji malo odmaknemo od ciljne ravnine. Ucenice provedbenog tima ovdje sva ostvarena vremena pretvaraju u sekunde jer moramo slijediti upute prema kojima rezultati trcanja na 600 m takoder moraju biti zabilježeni u sekundama. Tako se svi rezultati trcanja uz pomoc tablet-racunala prenose u web-aplikaciju za sve testirane ucenike. Ucenici koji pomažu u organizaciji i provedbi testiranja, trce sa svojim razredom prema prethodno dogovorenom rasporedu. Ciljevi sportskoga dana Tijekom testiranja trcanja za osobni sportsko-odgojni karton ucenike navikavamo na ustrajnost i savladavanje napora. Istodobno stjecu samopouzdanje, odlucnost i borbenost. Bogat izbor sportskih aktivnosti potice medusobnu suradnju, zdravo natjecanje i prihvacanje razlicitosti. Dok se bave sportom, ucenici osvješcuju i važnost zaštite školske imovine te sportske opreme. Tijekom izvedbe plesne animacije razvijaju osjecaj za ritam. Ucenike poticemo na ugodan doživljaj sporta i zdravo provodenje slobodnog vremena. Vježbanjem u prirodi razvijaju kulturan, odgovoran i pozitivan odnos prema prirodi te uce o ekološkim problemima. Organizacijska priprema Ucitelji i pratitelji dobivaju raspored svih aktivnosti i prema njemu odlucuju kada je najbolje vrijeme za obrok. Važno je da ucenici nešto pojedu barem sat i pola prije ili nakon trcanja. Zatim u pratnji razrednika i pratitelja odlaze do atletskog stadiona, odnosno do sportskih površina (igralište, školska sportska dvorana, Športna dvorana Tabor, šuma), gdje izvode sportske igre i druge tjelesne aktivnosti. RASPORED TESTIRANJA TRCANJA (Atletski stadion Poljane) i sadržaj drugih tjelesnih aktivnosti (na drugim lokacijama) Skupi-na Vrijeme Razred Igre, druge Prostor I. 8.15 5. a, 5. b, 5. c (60 ucenika) igra Izmedu dvije vatre (Granicar), ples »Just Dance«, štafetna natjecanja školska sportska dvorana (velika, mala) II. 8.45 6. a, 6. b (51 ucenik) igra Izmedu dvije vatre (Granicar), nogomet, ples školska sportska dvorana (mala), školsko igralište, školska sportska dvorana (velika) III. 9.15 1. a, 1. b (53 ucenika) igre u prirodi, penjanje, igre trcanja školsko igralište, ucionica u prirodi, atletska staza uz školsku sportsku dvoranu IV. 9.45 2. a, 2. b (53 ucenika) pješacenje do obližnje šume: igre lovice, igre skrivaca, poligon u prirodi Betnavski gozd (šuma) 3. a, 3. b, 3. štafetna natjecanja, ples školska sportska dvorana V. 10.15 c (77 ucenika) (velika, mala), atletska staza uz školsku sportsku dvoranu VI. 10.45 4. a, 4. b, 4. c (64 ucenika) igra Izmedu dvije vatre (Granicar), ples, štafetna natjecanja školska sportska dvorana (mala, velika), atletska staza uz školsku sportsku dvoranu VII. 11.15 7. a, 7. b (48 ucenika) nogomet, košarka (decki), odbojka, košarka (djevojke) sportska igrališta ŽŠD VIII. 11.45 8. a, 8. b, 8. c (58 ucenika) nogomet, kuglanje (decki), odbojka, kuglanje (djevojke) sportska igrališta ŽŠD, Športna dvorana Tabor nogomet, š Tablica 2: Raspored za izvodenje trcanja i pracenja tjelesnih aktivnosti Ucenici koji zajedno sa sportskim pedagozima planiraju organizaciju i provedbu sportskog dana, za svaku lokaciju na kojoj sudjeluju ucenici prvih triju razreda osnovne škole pripremaju igre i animatori su aktivnosti. Razrednici i ucitelji u pratnji po potrebi ih poticu i usmjeravaju. U igrama s loptom (od 4. do 9. razreda) ucenici provedbenog tima su suci i organizatori odredene sportske igre. Zajednicki odredujemo redoslijed sportskih natjecanja i njihovo trajanje. Ucenici se dogovore tko ce mjeriti vrijeme i bilježiti rezultate sportskih igara te štafetnih natjecanja. Sve to objavit ce na oglasnoj ploci u prostoru školske sportske dvorane. Za ucenike 8. razreda organiziramo kuglanje u mariborskoj dvorani Tabor, koja je udaljena deset minuta hoda od Atletskog stadiona Poljane. Zanimljivosti o kuglanju, pravilne tehnike bacanja i pravila natjecanja ucenici otkrivaju pod strucnim vodstvom trenera Kegljaškega kluba Konstruktor. Neki se ucenici oduševe sportom i kasnije se upišu u klub te pocnu pohadati sistematicno vodene treninge. Fotografija 1: Kuglanje u Športni dvorani Tabor (Športni objekti Maribor) U vrijeme kada ucenici nisu na mjestu održavanja igara ili testiranja trcanja, nudimo im mogucnost rekreacije programom "Just Dance". Oni to vec jako dobro poznaju jer u zimskim mjesecima (u prosincu i sijecnju), u rekreativnom odmoru, nudimo mogucnost plesa u velikoj školskoj sportskoj dvorani. Kroz ples kod ucenika razvijamo osjecaj za ritam i navikavamo ih na zabavno i opušteno provodenje slobodnog vremena. Fotografija 2: Ples – »Just Dance« Za sve ucenike je toga dana obavezna odgovarajuca sportska oprema. Ucenici koji su iz zdravstvenih razloga oslobodeni trcanja, samo pješace i pomažu u izvodenju sportskog dana. Na sljedecem sastanku provedbenog tima slijedi analiza dana aktivnosti, na kojem razgovaramo o izvršenim aktivnostima, njihovom trajanju i rasporedu tijekom cijeloga dana. Zapisujemo komentare i prijedloge za poboljšanje, predlažemo promjene u vezi organizacije i provedbe sportskog dana u sljedecoj školskoj godini. 4. Zakljucak Tijekom poucavanja ucitelji kod ucenika prepoznaju njihova jaka podrucja, sposobnosti i vještine za obavljanje neke aktivnosti. Neki od njih imaju dobre organizacijske vještine, ideje, prijedloge i rješenja. Moramo im pružiti više mogucnosti da se aktivno ukljuce u dogadanja koja se odvijaju tijekom školske godine. U svakom slucaju nastavit cu s radom na ovakav nacin jer ucenici tako dobiju priliku iskušati se u organizacijskim sposobnostima, koje tijekom školovanja premalo razvijaju i za njih nemaju mnogo mogucnosti. Takvim oblicima rada kod djece i mladih u dobroj mjeri razvijamo odgovornost, kreativnost i timski rad. Pravilnim usmjeravanjem i davanjem jasnih uputa pri provedbi dana aktivnosti, dovodimo ih do željenog cilja. 5. LIteratura [1.] Kovac, M. (2001.). D. Novak. Ucni nacrt: program osnovnošolskega izobraževanja. Športna vzgoja / (avtorici besedila Marjeta Kovac, Doljana Novak). – 1. natis – Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport: Zavod RS za šolstvo. [2.] Dnevi dejavnosti v osnovni šoli. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf (dostupano 28. 2. 2021.) [3.] Spletni slovar Fran. https://fran.si/iskanje?View=1&Query=nadarjenost&hs=1 (dostupano 28. 2. 2021.) 6. Popis fotografija i tablica Fotografija 1: Kuglanje u Športni dvorani Tabor (Športni objekti Maribor) https://www.sportni-objekti-maribor.si/rekreacija/kegljanje/ (dostupano 28. 2. 2021.) Fotografija 2: Ples – Just Dance. Vlastiti izvor. Tablica 1: Dani aktivnosti po razredima https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf (dostupano 28. 2. 2021.) Tablica 2: Raspored za izvodenje trcanja i pracenja tjelesnih aktivnosti. Vlastiti izvor. Strucni rad NASTAVA TJELESNOG ODGOJA NA DALJINU Božena Idžojtic, uciteljica tjelesnog odgoja Osnovna šola Angela Besednjaka Maribor Sažetak Nastava tjelesnog odgoja na daljinu i izbornih predmeta povezanih sa sportom predstavlja svojevrstan izazov jer 80% ocjene odnosi se na svladavanje odredenih motorickih gibanja, a preostalih 20% na teorijske sadržaje povezane s tjelesnim odgojem. U nastavi tjelesnog odgoja na daljinu i izbornih predmeta povezanih sa sportom, ucenici su dobro sudjelovali. Izabrana motoricka gibanja cinila su im se zanimljiva i zabavna, što je evidentno iz njihovih komentara. Provjeravanje motorickih postignuca odvijalo se tijekom cijelog tjedna i na razlicite nacine. Osim zadataka i izazova vezanih za motoricka gibanja, ucenici su se s veseljem prihvatili rješavanja kvizova i time širili teorijsko znanje o sportu. Pri oblikovanju programa spomenutih predmeta ucitelj slijedi ciljeve za skladan tjelesni razvoj. Odabranim sadržajima ucenike navikava na zdrav nacin života i shvacanje pozitivnih ucinaka tjelesne vježbe. Istovremeno ih sustavno potice na medusobnu suradnju, zdravo natjecanje, poštivanje pravila ponašanja te usmjerava k racionalnoj percepciji sporta. Kljucne rijeci: provjeravanje, ocjenjivanje, sport, izborni predmet. 1. Uvod Kurikulum u slovenskim osnovnim školama, u prvom i drugom obrazovnom razdoblju (od 1. do 3. te od 4. do 6. razreda) propisuje tri sata tjelesnog odgoja tjedno. Ucenici posljednje trijade (od 7. do 9. razreda) u nastavnom programu imaju samo dva sata tjedno ovog predmeta. Dobra alternativa trecem satu tjelesnog odgoja su izborni predmeti povezani sa sportom. Tjelesni odgoj i izborni programi povezani s ovim nastavnim predmetom predstavljaju obogacenu cjelinu. Nastava tjelesnog odgoja na daljinu i izbornih predmeta povezanih sa sportom predstavlja svojevrstan izazov jer 80% ocjene odnosi se na svladavanje odredenih motorickih gibanja, a preostalih 20% na teorijske sadržaje povezane s tjelesnim odgojem. 2. Ucenje na daljinu u virtualnoj ucionici Važno je da se djeca i mladi u adolescentskoj dobi što više krecu i kvalitetno provode slobodno vrijeme. Jednogodišnji izborni predmeti iz podrucja sporta namijenjeni su ucenicima posljednjih triju razreda osnovne škole (7. – 9. razred). Sportski pedagog ucenicima u izbornom predmetu Sport za opuštanje, Sport za zdravlje i Odabrani sport nudi razlicite sadržaje kao nadogradnju osnovnog programa tjelesnog odgoja. Izborna nastava izvodi se jednom tjedno, u trajanju od 35 sati i u sklopu je redovne nastave. Predmet se ocjenjuje tri puta godišnje. Ucenje na daljinu provodilo se u jesenskom i zimskom razdoblju putem aplikacije Microsoft Teams. Posljednjeg tjedna prije zatvaranja škola svi su ucenici dobili korisnicka imena i lozinke. Ucitelji informatike u svakom razredu proveli su racunalno opismenjavanje i postupke koji su bili prijeko potrebni za nastavu u virtualnoj ucionici. Naravno, obrazovali su se i ucitelji za rad na daljinu jer smo u proljetnom valu epidemije nastavu na daljinu izvodili u aplikaciji Zoom i ovu novu aplikaciju nismo poznavali. S ucenicima smo se tjedno sastajali na videokonferencijama. Prvo su u predmetima: Tjelesni odgoj, Sport za zdravlje i Sport za opuštanje dobili zadatke u tiskanom obliku koje su prije nastave mogli pregledati. Na videosastancima sam im potom objasnila zadatke, a onda smo ih i provodili ako je bilo moguce. U nastavi na daljinu tražila sam razlicite nacine, aktivnosti kojima bih privukla i motivirala ucenike da se što više krecu. Uglavnom sam im predlagala da izvode zadatke uz omiljenu glazbu jer je poznato da je ona dobra terapija za dušu i tijelo. Ucenici su više puta realizirali i pokoji izazov povezan s gibanjem. Osim prakticnih zadataka, putem videosastanaka rješavali smo i brojne kvizove koji su se odnosili na teorijska znanja iz sporta. 3. Provjera i ocjenjivanje znanja Kako biste si to lakše predstavili, prilažem Pravilnik o provjeri i ocjenjivanju znanja i napretku ucenika u osnovnoj školi, što je, naravno, bitan element provjere i ocjenjivanja znanja. 2. clanak (nacela za provjeru i ocjenjivanje) Ucitelj u osnovnoj školi provjerava i ocjenjuje znanje ucenika tako da: – poštuje osobni integritet ucenika i razlicitost medu njima – uzima u obzir poznavanje i razumijevanje ishoda i standarda, sposobnost analize i tumacenja te sposobnost kreativne upotrebe znanja – koristi razlicite metode provjere i ocjenjivanja znanja ovisno o ishodima, odnosno standardima znanja te ovisno o samom razredu – iz svakog predmeta provjerava se i ocjenjuje znanje ucenika tijekom cijele nastavne godine – daje povratne informacije ucenicima, uciteljima i roditeljima o individualnom napretku ucenika – omogucuje uceniku kriticko razmišljanje i uvid u steceno znanje – pridonosi demokratizaciji odnosa izmedu ucenika i nastavnika. (3) 3. clanak (provjera i ocjenjivanje znanja) Provjerom znanja prikupljaju se informacije o tome kako ucenik postiže ciljeve, odnosno standarde znanja iz Kurikuluma i ona nije namijenjena ocjenjivanju znanja. Postizanje ciljeva, odnosno standarda znanja iz nastavnih planova i programa nastavnik provjerava prije, tijekom i na kraju obrade nastavnih sadržaja. Ocjenjivanje znanja podrazumijeva utvrdivanje i vrednovanje u kojoj mjeri ucenik usvaja odredene ishode Nastavnog plana i programa. Ocjenjivanje znanja ucitelj provodi nakon obrade nastavnih sadržaja i nakon izvršene provjere znanja. (3) 1) Provjera i ocjenjivanje znanja na daljinu Provjera prakticnih motorickih zadataka i teorijskog znanja odvijalo se kontinuirano i na razlicite nacine. Ucenici su dobivali zadatke koje su riješene slali jedanput tjedno, u obliku tjednih dnevnika. Nakon pregleda izvršenih zadataka, ucenici su dobili povratne informacije o svom radu. Neki su ucenici poslali i fotografije svojih aktivnosti. Medutim, pregled snimki i pracenje motorickih gibanja putem web-aplikacija bilo je zabranjeno. Tijekom nastave i provjere znanja na daljinu ucitelji su se suocavali s raznim problemima jer nisu svi ucenici imali racunalo s kamerom i mikrofonom. Posljedicno, provjeru prakticnih motorickih zadataka u stvarnom vremenu ponekad je bilo dosta teško provesti. Škola je ucenicima razdijelila mnogo tableta i prijenosnih racunala. Medutim, zbog opterecenja cijelog sustava dolazilo je ponekad do kratkotrajnih prekida i loših internetskih veza. U nastavku cu predstaviti nekoliko prakticnih primjera zadataka za provjeru i ocjenjivanje znanja na daljinu. a) Primjer zadatka uz pomoc videozapisa – "VJEŽBA ZA ZDRAVE ŠKOLARCE 2" Vježba je usmjerena na jacanje i istezanje mišicnih skupina koje su važne za uspostavljanje pravilnog držanja tijela. Sastoji se od zagrijavanja, koje ukljucuje vježbe pokretljivosti i koordinacije, glavnog dijela, koji ukljucuje vježbe za snagu cijelog tijela s naglaskom na mišicima trupa, i završnog istezanja vecih, tijekom vježbanja opterecenih mišicnih skupina. Na donjoj poveznici možete pristupiti videozapisu pomocu kojega, u pauzi izmedu predavanja, imate mogucnost provesti odgovarajucu i primjerenu tjelesnu vježbu. Napiši kratak komentar o izvršenim aktivnostima. Objavljujem neke komentare ucenica 7. razreda. 1. Vježbe su bile vrlo zanimljive. Uspjela sam ocistiti pod u dnevnoj sobi i pritom sam se jako zabavljala. Svidjela mi se vježba s rucnikom, molim Vas za još nekoliko takvih vježbi. Vježba "X Tehnika" (Tehnika superheroja) bila mi je malo zahtjevnija i izazovnija. Lijep pozdrav! E. (E. B., 7. a) 2. "Vježba za zdrave školarce 2" cinila mi se još zabavnijom od prve. Bilo je zanimljivo jer nikada do sada nisam vidjela da netko koristi rucnik kao pomocni rekvizit pri izvodenju tjelesnih vježbi. Videosnimka mi se jako svidjela jer su vježbe bile jasno prikazane. Umjesto platnenog rucnika koristila sam papirnati ubrus. Vježbe sam izvodila od ponedjeljka do petka. Na pocetku bih se zagrijala uz svoju omiljenu glazbu i otplesala bih jedan “Just Dance” iz zabave. Zatim sam vježbe izvodila prema uputama u videosnimci. Na kraju sam se još istegnula. Vježbe su bile malo teže od prethodnih. Najteža vježba cinila mi se "X Tehnika", a najlakša vježba je brisanje poda dok ležim na trbuhu. Na kraju treninga bila sam malo iscrpljena i sutradan sam osjetila laganu napetost u mišicima. Ovaj sam tjedan takoder nekoliko puta išla u šetnju kad je bilo lijepo vrijeme. U slobodno vrijeme obavljala sam plesni trening na daljinu jer treniram hip-hop, a malo sam vježbala i s mladim bratom jer je takoder imao sportski zadatak u nastavi na daljinu. Izvršila sam i izazov u vezi trcanja koji ste nam zadali: trcala sam srednjim tempom tri minute uz svoju omiljenu glazbu, zatim sam uzela pauzu od pola minute i nakon toga sam dvije minute opet trcala sporijim tempom. Nadam se da ste kod kuce svi zdravi. Lijep vikend Vam želim! (L. V. Z., 7. a) 3. Pozdrav! Uživala sam u vježbama za ovaj tjedan. Ne bih imala ništa protiv da nam ponovno date slicne vježbe. U srijedu sam trcala deset minuta bez usputnih pauzi ili hodanja izmedu trcanja. Srdacan pozdrav. (E. H., 7. c). b) Primjer provjere tjelesnih aktivnosti popracenih fotografijom i tjednim dnevnikom Nakon sastanka i predstavljanja motorickih zadataka na videokonferenciji, ucenice su medu dodanim zadatcima na platformi primile Moj dnevnik aktivnosti, koji su ispunjen morale predati do dogovorenog datuma. Zapisi u dnevniku otkrivaju koliko su sati dnevno posvetile odmoru, školskim obvezama, a koliko tjelesnim aktivnostima. Iz riješenog zadatka željela sam saznati i kakvo je njihovo raspoloženje tijekom ucenja na daljinu. Fotografija 1: Moj dnevnik aktivnosti (L. K., 9. b) Neke su ucenice, kao dokaz o izvršenim zadatcima vezanima za motoricka gibanja, proslijedile i pokoju fotografiju. Fotografija 2: Koordinacijski križ (N. E., 8. a) c) Primjer zadatka za ocjenjivanje znanja iz izbornog predmeta Sport za zdravlje VJEŽBA PO STANICAMA / POSTAJAMA (zadatak za ocjenjivanje znanja) Oblikuj svoj kružni trening od osam do deset zadataka. Tjelovježba bi trebala obuhvacati sve mišicne skupine, u kojima ceš razvijati snagu, ustrajnost i koordinaciju. Na svakoj stanici / postaji vježbu izvodi jednu minutu, nakon cega napravi pauzu od dvadeset sekundi. Postaja Mišici Zadaca: Motoricka 1. Triceps, vježba za mišice nadlaktice Sklekovi: dlanove postavimo u širini ramena. Koljena i stopala su na podu, trbuh je stisnut, stražnjica napeta, vrat je u produžetku leda. Savijemo laktove tako što cemo njima stisnuti trup, a zatim se podici (ispruživši laktove) u pocetni položaj. snaga 2. Trbušni mišici Trbušnjaci: ležimo na ledima, savijenih koljena, stopala zataknutih ispod kauca (ili nas netko drži za noge), dlanovi su iza naših glava, a laktovi otvoreni. snaga 3. Ledni mišici / mišici stražnjice Plivac: legnemo potrbuške, podignemo pupak, ruke i noge podignemo od tla. Dijagonalno podižemo i spuštamo ruke i noge. Trup je miran i micemo se što manje. snaga 4. Mišici bedara Stolica: gornjim dijelom stražnjice, ledima i glavom naslonimo se na zid, noge su savijene u koljenima pod pravim kutom, stopala su u širini bokova. snaga 5. Rameni obruc Vježba se izvodi stojeci. Ispred sebe držimo štap (dug jedan metar). Držimo ga posve na kraju. Polako ga podižemo iznad glave i iza leda. Vježba ce biti teža ako štap primimo uže, a lakša ako umjesto štapa koristimo elasticnu traku. Napravimo trideset ponavljanja. pokretljivost/snaga 6. Potkoljenica Vježba se izvodi tako da stojimo licem okrenutim prema zidu. Dlanovima se nježno (što manje) naslanjamo na zid. Stopala, u snaga širini ramena, udaljena su za dužinu jednog stopala od zida. Polako se dižemo na nožne prste i spuštamo natrag tako da peta ne dotakne tlo. Vježba ce biti teža ako je izvodimo prvo na jednoj, a zatim na drugoj nozi. Trajanje vježbe: jednu minutu. 7. Leda Stojimo ispred ljestva (okrenuti ledima), prvo se malo objesimo, odnosno istegnemo tako da nam noge vise. Zatim se odmaknemo od ljestva, stopala su u širini bokova (ili malo šire), podignemo ruke iznad glave i napravimo naklon te polako hvatamo ljestve prema dolje – krecuci se prema položaju mosta. pokretljivost 8. Noge Postavimo koordinacijske ljestve na pod. Izvodimo razlicite vježbe: skip, skokovi dvjema nogama zajedno, skokovi jednom nogom u razlicitim smjerovima. koordinacija 9. Mišici cijeloga tijela Vježba „plank“, odnosno daska (oslonac je na podlakticama sprijeda) vježba je u kojoj sudjeluju svi mišici tijela. Oslanjamo se na podlaktice, napinjemo cijelo tijelo i postavljamo se na nožne prste. Pazimo da se trbušni mišici ne opuste i ne savijaju. Buduci da tijekom ove vježbe naizgled mirujemo (nema pokreta), moramo paziti da ne zadržavamo dah. snaga Tablica 1: Prakticni primjer zadatka za ocjenjivanje znanja na daljinu (M. Z., 8. a) Ucenici su teorijsko znanje o sportu obogacivali i rješavanjem kvizova. d) Primjer SPORTSKOGA KVIZA 1. Suprug i supruga popeli su se na Triglav za vrijeme godišnjeg odmora. Na kraju uspona provjerili su puls. Žena je imala niži puls od muža. Tko je uvježbaniji? – Supruga je uvježbanija jer je vec navikla na takve napore. (1) 2. Je li lopta koja padne u odbojci na crtu terena vec u autu? – Ne, nije u autu, crta je dio igrališta. (1) 3. Koliko najviše bodova možeš dobiti pogodiš li koš u košarci? – Najviše možeš dobiti tri boda. (1) 4. Kako se naziva pocetni udarac u odbojci ili stolnom tenisu? – Naziva se servis. (1) 5. Nabroji barem tri sporta u kojima se koristi reket. –Tenis, badminton, stolni tenis, skvoš. (1,5) 6. Navedi najmanje tri atletske discipline u kojima je prisutno bacanje. – Bacanje kladiva, bacanje koplja, bacanje diska, bacanje vortexa… (1,5) 7. Navedi najmanje cetiri vježbe atletske abecede. – Poskakivanje, niski skip, visoki skip, trcanje s naglašenim potiskom... (2) 8. Nabroji sve cetiri tehnike natjecateljskog plivanja. – Delfin, prsno plivanje, ledno plivanje, kraul. (2) 4. Zakljucak Sportske aktivnosti u školi važne su za djecu i mlade jer živimo u vremenu kada smo suoceni sa sve manje tjelesnih aktivnosti, nezdravim prehrambenim navikama i rizicnim nacinima provodenja slobodnog vremena. Škola je institucija koja ucenicima prenosi znanje i vještine. Tijekom cjelogodišnjeg procesa ona ucenike usmjerava tako da svojim sudjelovanjem u razlicitim zadatcima stjecu iskustva koja ce moci koristiti u životu. To se posebno odnosi na izborne predmete. Ucenici su dobro suradivali u nastavi na daljinu iz predmeta Tjelesni odgoj i izbornih predmeta povezanih sa sportom. Provjera tjelesne aktivnosti odvijala se tijekom cijelog tjedna i na razlicite nacine. Odabrani zadatci vezani za motoricka gibanja cinili su im se zanimljivima, a takoder i zabavnima, što se može vidjeti iz njihovih komentara i drugih primjera. Osim prakticnih zadataka i izazova, ucenici su se s veseljem prihvatili rješavanja kvizova i tako obogacivali svoja teorijska znanja o sportu. Kroz cjelogodišnju vježbu ucenici formiraju odgovoran odnos prema svom zdravlju i okolišu. Uz planirano poticanje i usmjeravanje, svjesni su da redovite tjelesne aktivnosti utjecu na skladan tjelesni razvoj. Pri osmišljavanju programa ucitelj pronalazi sadržaje u kojima ce ucenici biti uspješni, a prije svega naglašava važnost njihovog osobnog napretka. 5. Izvori i literatura [1.] Kovac, M. (2001.). D. Novak. Ucni nacrt: izbirni predmet: program osnovnošolskega izobraževanja. Šport: šport za zdravje, izbrani šport, šport za sprostitev / (avtorici besedila Marjeta Kovac, Doljana Novak). – 1. natis – Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport: Zavod RS za šolstvo. [2.] Kovac, M. (2001.). D. Novak. Ucni nacrt: program osnovnošolskega izobraževanja. Športna vzgoja / (avtorici besedila Marjeta Kovac, Doljana Novak). – 1. natis – Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport: Zavod RS za šolstvo. [3.] Pravilnik o preverjanju in ocenjevanju znanja ter napredovanju ucencev v osnovni šoli. http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=PRAV11583 (dostupano 1. 3. 2021.). 6. Popis fotografija, komentara i tablica Fotografija 1: Moj dnevnik aktivnosti. L. K., 2021. Fotografija 2: Koordinacijski križ. N. E., 2021. Komentar 1: E. B., 2021. Komentar 2: L. V. Z., 2021. Komentar 3: E. H., 2021. Tablica 1: Zadatak ocjenjivanja znanja. M. Z., 2021. Strucni rad STRATEGIJE UCENJA CITANJA ZA POUCAVANJE POVIJESTI - UPOZNAVANJE SREDNJOVJEKOVNIH SLOJEVA Bojana Murko Osnovna škola Breg Sažetak U ovom cu clanku predstaviti strategije ucenja citanja, koje sam koristila u 7. razredu za ucenje o novoj snovi - srednjovjekovnim društvenim slojevima. Radim više od 10 godina kao uciteljica u osnovnoj školi. Prema godišnjem planu rada, upoznavanje i suocavanje sa srednjim vijekom predvideno je za 7. razred. Rad sam podijelila na 9 školskih sati. Prvi sat bio je posvecen prezentaciji kurikuluma; sljedeca tri sata bila su namijenjena samostalnom radu ucenika; nakon toga, tri sata bila su namijenjena izvještavanju ucenika o radu, a zadnja dva sata bila su posvecena ucvršcivanju i provjeri znanja. Ucenici su tijekom rada bili podijeljeni u skupine, imali su pomoc u radu, imali su udžbenike, raznu literaturu iz školske knjižnice i racunalo. Ucenici i ja smo bili prezadovoljni stecenim znanjem i nacinom rada. Kljucne rijeci: srednji vijek, društveni slojevi, ucenje u skupini, strategije. 1. Uvod Upoznavanje srednjeg vijeka u 7. razredu predvideno je za drugu polovicu školske godine. Za cjelokupnu obradu snovi, ucvršcivanje, provjeru i ocjenjivanje, posvecujem cca. 25 školskih sati. Za upoznavanje i ucvršcivanje društvenih slojeva predvidam 9 školskih sati. Ovom se temom obracamo kad su ucenici vec upoznali i ucvrstili znanje o zemljama koje su se pojavile u Europi u srednjem vijeku, kad su saznali obilježja feudalizma i ulogu Crkve. Za upoznavanje društvenih slojeva sam odabrala rad u skupini. Ucenike sam podijelila u cetiri heterogene skupine. Svaka je skupina upoznala život i rad pojedinacnog društvenog sloja (plemstvo, svecenstvo, stanovnici grada, poljoprivrednici). Pripremila sam radne listove koji su prilagodeni razlicitim strategijama ucenja citanja, razlicitu literaturu iz školske knjižnice, a tijekom rada ucenici su cak imali pomoc interneta. 2. Devet školskih sata 2.1. Uvodni / prezentacijski sat U uvodnom satu izvela sam sljedece korake: . ucenike sam podijelila u cetiri heterogene skupine, . svakoj sam skupini dodijelila temu za ucenje (plemstvo ili svecenstvo ili gradanstvo ili poljoprivrednici), . svaka je skupina dobila svoju mapu koja sadrži radni list i listove s razlicitim strategijama ucenja citanja, koje ce ucenici moci koristiti u školskom radu, . zajedno smo pregledali sadržaj mape, razgovarali smo o uputama za rad, . postavila sam vremenski okvir za rad u skupini (jedan uvodni sat, tri sata za individualni rad u skupini, tri sata za prezentaciju i dva sata za ucvršcivanje i provjeru znanja), . upoznala sam ih s knjigama i casopisima koja su imali na raspolaganju u ucionici, . upoznala sam ih s pravilima korištenja interneta kojim su imali pristup tijekom rada. Slika 1, Upute za rad u skupinama (1) U mapi sam pripremila nekoliko radnih listova za ucenike (upute za rad + 6 listova - 3X Vennov dijagram, 1X izrada vlastitog rjecnika, 1X prazan bijeli list, 1X riblja kost), koje su popunjavali u skupini. Uz pomoc Vennovog dijagrama zabilježili su razlike i zajednicke znacajke muškaraca i žena svakog sloja. Oni su se usredotocili na odjecu i nakit, radne obveze, radne alate. Slika 2, Primjer Vennovog dijagrama (2) Vennov dijagram oblik je grafickog prikaza koji su ucenici poznali iz ucenja matematike u mnoštvu, a istovremeno možemo pokazati slicnosti i razlike izmedu dva dogadaja, stava, osoba,... Dijagram predstavlja dva preklapajuca kruga. U preklapajucem dijelu oba kruga prikazujemo zajednicku znacajku dva dogadaja, koncepta, ..., a u preostala dva dijela kruga specificnost svakog dogadaja, koncepta, … (3) Na praznom bijelom listu A4 napravili su skicu stana koja je najkarakteristicnija za društvenu skupinu koju su proucavali. Na jednom su listu pripremili vlastiti rjecnik, gdje objašnjavaju rijeci ili pojmove koji su bili i koji su nepoznati. Objašnjenje novih rijeci tražili su na internetu, a mogli su se i obratiti meni za pomoc. Stvaranje vlastitog rjecnika, može biti od pomoci ucenicima svim školskim predmetima. Strategija se koristi od svih ucenika i u svim predmetima. Ucenici uglavnom ga koriste u fazi ucvršcivanja i provjere znanja. Strategija ili prikaz riblja kost sastoji se od ravne crte iz koje izlaze linije kao riblja kost gore-dolje. Takvom prezentacijom uglavnom pokazujemo proturjecnosti, uzrocno-posljedicne veze, prednosti i nedostatke, pozitivne i negativne znacajke,… (3) Uz ovu strategiju predstavili su obican dan muškarca i žene odredene društvene skupine. Zapis su morali pripremiti u 1. osobi. Slika 3, Primjer strategije riblja kost (4) Unaprijed sam pregledala knjige i casopise dostupne ucenicima u ucionici i oznacila važne stranice sa pokazateljima. Nastavne materijale (casopise i knjige) pretraživala sam u školskoj knjižnici. U slucaju da bi ucenici sami tražili prikladan materijal u knjižnici, trebalo bi im više vremena za rad. Na raspolaganju su imali: . G. Lamberger: Na viteškem turnirju, . D. Mihelic, M. Šubic: Polje, kdo bo tebe ljubil, . A. Peklar, M. Žvanut: Stoji, stoji beli grad, . Kako so živeli?, V zavetju srednjeveških gradov, . A. Peklar, P. Štih: Srednjeveške plemiške zgodbe, . D. Mihelic: Mešcan sem; Iz življenja srednjeveških mest, . P. Steele: Najlepša knjiga o gradovih, . History, št. 6/2012, . History, št. 12/2013, . History, št. 13/2013, . History, št. 19/2013, . Internet. 2.2. Nezavisni rad ucenika - skupinski rad U tri školska sata ucenici su: . pronašli, procitali, savladali i ucvrstili gradivo iz udžbenika, . pretražili, procitali, savladali i dodali bilješke uz pomoc dodatne literature, . pronašli više informacija na internetu, . unutar grupe su podijelili posao, . pravili bilješke i skicirali radne listove koje su imali pripremljene u mapi, . medusobno su razmijenili informacije, . pripremili su prezentaciju za školske drugove. S obzirom da su skupine bile heterogene, ucenici su se medusobno hrabrili i pomogli jedni drugima. Pri podjeli zadataka, unutar grupe, obracala se pažnja na sposobnosti, predznanje i posebne potrebe svih clanova skupine. 2.3. Prezentacije skupnih radova Svaka je skupina imala oko 20 minuta da predstavi svoj rad. U to vrijeme su: . predstavili svoja otkrica (odjeca, obuca, nakit, stanovanje, obaveze, radni dan, ...) . odgovorili na pitanja kolega iz razreda i ucitelja. Nije bilo potrebe za kratkim sažetkom, u obliku bilježnice, jer sam kopirala njihove radne listove iz mape za sve ucenike. Tijekom prezentacije, zajedno sa ostalim ucenicima, tražili su moguce pogreške u svojim listovima i ispravili ih. 2.4. Potvrdivanje i provjera znanja Provela sam dva školska sata ucvršcujuci i provjeravajuci znanje o radu u skupinama. U prvom sam dijelu za ucenike pripremila križaljku koju su pojedinacno riješili i zajedno smo je pregledali. Ona dva ucenika koja su prva pravilno i samostalno riješila križaljku dobila su vodecu ulogu u drugom dijelu zadataka. U drugom dijelu podijelila sam ih u dvije skupine i natjecali su se u igri „vješala“. Ucenici koji su bili pobjednici u rješavanju križaljke, dobili su zadatak da vode igru. Cak i na kraju ove aktivnosti, bila je nagrada za skupinu koja je tocno pogodila / riješila najviše rijeci. Nagrada je to da, na kraju sata, nisu trebali ocistiti ucionice, dok je taj zadatak dobila skupina s manje rješenja. Oba su posla oduševila ucenike. 3. Zakljucak Strategije ucenja citanja koristim za poucavanje povijesti svih ucenika u osnovnoj školi. Rad s njima je raznolik i zanimljiv. Strategije omogucuju ucenicima ne samo da sakupljaju informacije, vec da ih dobro odaberu i ucinkovito koriste. (3) U ovom skupu, 9 školskih sati, ucenici su postigli sljedece ciljeve ucenja: . objašnjuju temeljne znacajke života srednjovjekovnih posjeda (plemici, poljoprivrednici), . opisuju život poljoprivrednika i njihovih vlasnika, . opisuju kulturni i ekonomski znacaj srednjovjekovnih samostana, . objašnjuju života ljudi u srednjovjekovnim gradovima, . opisuju ekonomsku i kulturnu važnost srednjovjekovnih gradova, . naucili su razlikovati razlicite opcije informacija (knjige, casopisi, internetske stranice ). (5) 4. Izvor i literatura: (3) Pecjak S., Gradišar A., Bralne ucne strategije, Zavod republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana 2012. (1) Slika 1, delovni list za ucence, osobna zbirka avtorice clanaka. (2) Slika 2, Vennov dijagram. URL: https://www.google.si/search?q=vennov+diagram&hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=vattYIScA8PeaufavuAN&oq=vennov+&gs_lcp=CgNpbWcQARgAMgIIADICCAAyBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB4yBAgAEB46BQgAELEDOggIABCxAxCDAVDaD1ilHmDLLGgAcAB4AIABhwGIAZEGkgEDMC43mAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWc&sclient=img#imgrc=iEV71XRbDQGLyM, (7. 4. 2021.). (4) Slika 3, riblja kost. URL: https://www.google.si/search?q=ribja+kost+diagram&hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=0axtYLjDGpGNlwTD9LHABA&oq=ribja+kost&gs_lcp=CgNpbWcQARgGMgIIADICCAAyAggAMgIIADICCAAyAggAMgIIADICCAAyBggAEAUQHjIGCAAQBRAeOggIABCxAxCDAToFCAAQsQM6BAgAEBhQxAhYlBtgkTpoAHAAeACAAaIBiAH0CZIBBDAuMTCYAQCgAQGqAQtnd3Mtd2l6LWltZw&sclient=img#imgrc= S5P0snRWR82NuM, (7. 4. 2021.). (5) Zavod republike Slovenije za šolstvo. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf, (7. 4. 2021.). Strucni rad FILMOVI I POVIJEST 8 Bojana Murko Osnovna škola Breg Sažetak Vec 15 godina radim kao uciteljica povijesti. Zaposlena sam u osnovnoj školi, koja izvodi redoviti program obrazovanja. Tijekom ovih godina naucila sam puno, stekla puno iskustva i svake školske godine promijenila i nadopunila nacin rada u ucionici. Oduvijek me vodilo približavati povijest ucenicima, kako bi rado sudjelovali u nastavi, lakše zamišljali povijesne dogadaje i kako to ne bi bilo samo cinjenicno znanje o imenima, godišnjicama, glavnim dogadajima, ... Prema mom iskustvu, trebalo bi biti ucinkovitije ukljuciti, uz ustaljenu praksu ucenja, i gledanje filmova i dokumentaraca na teme povezane s predmetom. Kljucne rijeci: novi svijet, ropstvo, reformacija, Francuska revolucija, industrija. 1. Uvod U 8. razredu ucenici uce o povijesti novog stoljeca. U 70 sati upoznaju, konsolidiraju i savladaju povijesne dogadaje koji su trajali više od 400 godina. U svom radu polazim od cinjenice da ucenici uce gradivo vizualnim, slušnim i perceptivnim kanalima, pa je potrebno nacin rada prilagoditi njihovim potrebama. U tih 70 sati s ucenicima gledam pet filmova. 2. Razdoblje od 1492. do 1900. godine Glavna smjernica svakog ucitelja je kurikulum za predmet koji predaje. Utvrduje opce ciljeve, operativne ciljeve i sadržaj i standarde znanja. Prije lekcije, ucitelj izraduje plan kojim želi postici tražene ciljeve. Ovaj je plan priprema za lekcije. Za svaku lekciju ucitelj treba sat pripreme. Takoder, radim pripremu za pojedinacni set u kojem takoder predvidam želje ucenika, tehnicke mogucnosti, vremensko ogranicenje, ... Uceci o povijesti novog stoljeca, uz pomoc filmova, aktivnosti prije, za vrijeme i nakon filma, postigla sam mnoge ciljeve tražene u nastavnom programu za 8. razred. Aktivnosti koje sam radila na nastavi prije gledanja filma: • provjerila sam predznanje ucenika, • vodila sam ponavljanje gradiva vezanog uz novu temu ucenja koja je obradivana u nižim razredima ili pak iz drugih predmeta, • slijedom mojih uputa, ucenici su zapisali kljucne rijeci koje su ih vodile u gledanju filma. Aktivnosti tijekom gledanja filma: • na zahtjev ucenika, nekoliko sam puta prekidala prikazivanje filma i cekala da dovrše bilješke u bilježnici, • na zahtjev ucenika, nekoliko sam puta pustila odredeni isjecak, • odgovorila sam na pitanja koja su ucenici imali prilikom gledanja filma, • tijekom gledanja, podsjetila sam ucenike na zanimljive scene iz filma koje su posebno povezane s temom. Aktivnosti nakon gledanja filma: • analiza zabilježenih podataka, • dopunjavanje zapisa materijalom iz udžbenika i drugih izvora, • ponavljanje i ucvršcivanje naucenog. 2.1. Otkrivanje novog svijeta U postizanju sljedecih ciljeva ucenja, pomogla sam si filmom pod naslovom „NOVI SVIJET“. Film je snimljen u 2005. godini, traje 176 minuta, a naslov originala je „The New World“. Slika 1, reklama za film Novi svijet (1) Postignuti su sljedeci ciljevi: • ucenici opisuju glavne uzroke koji su doveli do velikih geografskih otkrica, • uz kartu analiziraju smjerove istraživanja velikih pomoraca i naznacuju njihova glavna otkrica, • usporeduju granice poznatog svijeta prije i poslije otkrica, • opisuju glavne znacajke i postignuca jedne od pretkolumbovskih kultura Amerike, • objašnjuju politicke, socijalne, ekonomske, kulturne implikacije velikih zemljopisnih otkrica za stari i novi svijet. (4) Da bi postigli ciljeve, ucenici su, gledajuci film, obracali pažnju na: • odgovor domorodaca na bijele kolonizatore, • odgovor kolonizatora na domoroce, • problemi kolonizatora u novom svijetu i odgovor na njih, • život domorodaca - odjeca, nakit, gradevinarstvo, religija, hrana, oružje, • odnosi izmedu domorodaca i kolonizatora. 2.2. Reformacija i protureformacija Uceci o reformaciji, protureformaciji i vjerskim ratovima, ucenicima sam pokazala film „MARTIN LUTHER“, koji je snimljen 2003. godine i traje 124 minute. Slika 2, reklama za film Martin Luther (2) Tijekom gledanja filma, ucenici su obracali pažnju na: • život u samostanu, • životi visokih crkvenih uglednika, • jezik vjerskih knjiga i vjerskih obreda, • uzroci reformacije, • posljedice reformacije, • dogadaji tijekom vjerskih ratova. Ucenici su postigli sljedece ciljeve ucenja: • opisuju reformaciju, • objašnjuju rad Martina Luthera, • usporeduju razlicite smjerove i reformacije, • objašnjuju uzroke protureformacije i zakljucuju o posljedicama protureformacije djelovanja Katolicke crkve. (4) 2.3. Francuska revolucija Za pomoc u poznavanju razdoblja Francuske revolucije, pogledali smo film „MARIJA ANTOANETA“ s izvornim nazivom „Marie Antoinette“, koji je snimljen 2006. godine i traje 123 minute. Slika 3, reklama za film Marija Antoaneta (3) Uz zanimljivo predstavljanje života Marije Antoanete na francuskom dvoru, ucenici su upoznali i život plemstva (hrana, odjeca, obuca, nakit, privilegije), uzroke i posljedice Francuske revolucije. Postigli su sljedece ciljeve ucenja: • ucenici usporeduju razlicite oblike vladavine izmedu parlamentarne kraljevine Engleske i apsolutisticke kraljevine Francuske, • prepoznaju utjecaj razlicitih oblika vladavine na gospodarstvo, • usporeduju i objašnjuju utjecaj pojedinih slojeva stanovništva na upravljanje u razlicitim državnim sustavima. (4) 2.4. Amerika u 19. stoljecu Uceci o sjevernoamerickoj povijesti, studenti su gledali dva filma, koji su predstavljali dva pogleda na Ameriku u 19. stoljecu. U prvom su dijelu pogledali film „12 GODINA ROB“, koji je snimljen po istinitom dogadaju. Originalni naslov filma je „12 Years a Slave“, koji je snimljen 2013. godine i traje 128 minuta. Slika 4, reklama za film 12 godina rob (5) Uz film, ucenici su ucili o okrutnom životu americkih robova i porobljavanju slobodnih crnaca Amerike. Takoder, okrutan život siromašnih europskih doseljenika u Americi je prikazan u filmu „DALEKO“, s originalnim naslovom „Far and Away“, koji je snimljen 1992. godine i traje 140 minuta. Slika 5, reklama za film Daleko (6) Uz oba filma, moje objašnjenje, evidenciju iz udžbenika i iz druge strucne literature, ucenici su postigli sljedece ciljeve ucenja: • znaju objasniti takozvane politicke, socijalne, ekonomske, kulturne posljedice velikih geografskih otkrica za stari i novi svijet, • objašnjuju posljedice trgovine robljem i iz primjera zakljucuju kako se na ropstvo gledalo nekad i danas, • objašnjuju znacajke socijalne, politicke i ekonomske slike Sjedinjenih Država; • objašnjuju pojmove industrijske revolucije i industrijalizacije, • opisuju ekonomske aktivnosti koje su se razvile u prvoj fazi industrijalizacije, • zakljucuju pozitivne i negativne posljedice industrijalizacije, • na karti pokazuju migracijske rute Europljana, • zakljucuju o uzrocima i posljedicama migracija, • naznacuju oblike obitelji u 19. stoljecu, • usporeduju uloge clanova obitelji prema socijalnoj pripadnosti. (4) 3. Zakljucak Nekoliko školskih sati (oko 20 sati) proveli smo gledajuci filmove, što meni ne predstavlja problem jer su ucenici oduševljeni takvim radom. Vole sudjelovati u radu, i prije gledanja filma i nakon gledanja filma. Mnogo više informacija ostaje u njihovom sjecanju, vizualno nadopunjujuci moje objašnjenje, objašnjenje iz udžbenika i drugih pisanih izvora. Svim nastavnicima preporucujem da filmske projekcije uvedu u satove povijesti. Medutim, moraju obratiti pozornost na to da se uredno vode aktivnosti prije, tijekom i nakon filma. Filmovi ukljuceni u lekcije, takoder, dobra su motivacija za rad na materijalu za koji ne postoji odgovarajuci film. 4. Izvor i literatura (4) GOV.SI, internetska stranica državne uprave, planovi ucenja. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf, (16. 2. 2021.). (1) Slika 1, reklama za film Novi svijet. URL: https://www.google.si/search?q=new+world+movie&tbm=isch&ved=2ahUKEwjRg7Wjw-zuAhX76-AKHUHfCP0Q2-cCegQIABAA&oq=new+world+movie&gs_lcp=CgNpbWcQAzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIECAAQEzIICAAQBRAeEBMyCAgAEAUQHhATUICKAVi7lgFgyZ4BaABwAHgAgAF-iAGuBZIBAzAuNpgBAKABAaoBC2d3cy13aXotaW1nwAEB&sclient=img&ei=Lr4qYNG0D_vXgwfBvqPoDw&bih=625&biw=1366&hl=sl# imgrc = z6OLMEIcl2KQ7M, (15. 2. 2021.). (2) Slika 2, reklama za film Martin Luther. URL: https://www.google.si/search?hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=v84qYKL7GenhrgS2352gDA&q=martin+lutrher+film&oq=martin+lutrher+film&gs_lcp=CgNpbWcQAzoECAAQAzoICAAQsQMQgwE6BQgAELEDOgIIADoECAAQHjoECAAQEzoGCAAQHhATUIwXWI5DYLZGaABwAHgAgAGHAYgBgRCSAQQ0LjE1mAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWc&sclient=img&ved=0ahUKEwji1uGJ0-zuAhXpsIsKHbZvB8QQ4dUDCAc&uact=5#imgrc= JD7WxwVzmSlvoM, (15. 2. 2021.). (3) Slika 3, reklama za film Marija Antoaneta. URL: https://www.google.si/search?hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=a_grYLbPIsqca9_NjPAF&q=marija+antoaneta+film&oq=marija+antoaneta+&gs_lcp=CgNpbWcQARgBMgQIABAeMgQIABAeMgQIABAeMgYIABAFEB4yBAgAEBgyBAgAEBgyBAgAEBgyBAgAEBgyBAgAEBgyBAgAEBg6AggAOggIABCxAxCDAToECAAQAzoFCAAQsQM6BggAEAgQHjoGCAAQChAYUIMYWO9eYMpqaAJwAHgAgAF8iAGrDpIBBDEuMTaYAQCgAQGqAQtnd3Mtd2l6LWltZ7ABAA&sclient=img#imgrc=4uAIQ6Azr17kzM, (16. 2. 2021.). (5) Slika 4, reklama za film 12 godina rob. URL: https://www.google.si/search?q=12+let+su%C5%BEenj+film&tbm=isch&ved=2ahUKEwisw7mB7-7uAhWIGRQKHbbpBQsQ2-cCegQIABAA&oq=12+let+su%C5%BEenj+film&gs_lcp=CgNpbWcQAzoECAAQAzoCCAA6BAgAEEM6BAgAEB46BAgAEBM6BggAEB4QEzoICAAQBRAeEBNQ4bA1WMjhNWCO5DVoAHAAeACAAcYBiAHUD5IBBDMuMTWYAQCgAQGqAQtnd3Mtd2l6LWltZ8ABAQ&sclient=img&ei= efgrYOyiKIizULbTl1g & bih = 625 & biw = 1366 & hl = sl # imgrc = 2cL9mX-aP51lXM & imgdii = BKeub1QeNBTLwM, (16.2.2021.). (6) Slika 5, reklama za film Daleko. URL: https://www.google.si/search?q=far+and+away&tbm=isch&ved=2ahUKEwiD9o6m8u7uAhVNEGMBHeldAO8Q2-cCegQIABAA&oq=far+and+&gs_lcp=CgNpbWcQARgAMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATMgQIABATOgUIABCxAzoCCAA6CAgAELEDEIMBOgQIABBDOgQIABAeUPfhIFjV9CBg7oohaABwAHgAgAGDAYgBkweSAQMwLjiYAQCgAQGqAQtnd3Mtd2l6LWltZ8ABAQ&sclient=img&ei=6_srYMPUNM2gjLsP6buB-A4&bih=625&biw=1366&hl=sl#imgrc=ZrUpoRZB5Me8kM, (16. 2. 2021.). Strucni rad RANO UVOĐENJE UCENIKA U KONSTRUKTIVNO RJEŠAVANJE KONFLIKTA Dalija Cosic OŠ Angela Besednjaka Maribor Sažetak U školskom prostoru svakodnevno se susrecemo s konfliktima i važno je da ucenici što ranije shvate znacenje sukoba te da ono što konflikt cini pozitivnim ili negativnim jest, zapravo, nacin na koji se s njime nosimo. Medijacija je jedan od oblika alternativnog rješavanja sukoba, koji je posljednjih godina ušao u naš školski prostor. Klima u školi i u razredu ovisi o meduljudskim odnosima, medusobnoj suradnji, razumijevanju razlicitosti medu ucenicima, brizi za druge te sposobnosti suosjecanja i razumijevanja osjecaja drugih. Kada provodim školsku medijaciju sa starijim ucenicima, cesto otkrijem da sukobi proizlaze iz nižih razreda, a ako oni ostanu neriješeni, utjecu na odnose medu vršnjacima viših razreda. Na temelju tih otkrica odlucila sam osposobiti ucenike prvog razreda za socijalne vještine konstruktivne komunikacije. Kljucne rijeci: aktivno slušanje, prepoznavanje emocija, prihvacanje razlicitosti, igranje uloga. 1. Što je konflikt? Rijec konflikt potjece od latinske rijeci 'conflictus', a ona od latinske rijeci 'confligere', što znaci 'udariti u što'. Ljudi konflikt definiraju vrlo razlicito, na primjer kao spor, svadu, nesporazum, tucnjavu, razlicita mišljenja i stavove o odredenoj situaciji. Isto tako, ovu rijec tumace kao medusobno suprotstavljanje razlicitih potreba, želja, interesa, osjecaja i djela. Ljudi uglavnom shvacaju da konflikt znaci nešto loše i da ga je najbolje izbjegavati. Sukobi, neslaganja i sporovi sastavni su dio života jer svatko od nas ima svoj pogled na svijet, svoja uvjerenja i prioritetne vrijednosti. Upravo zbog toga ponašanje osobe s kojom smo u sukobu, vidimo u iskrivljenom obliku. Sudionici sukoba u pravilu sebe vide kao žrtvu, a druge kao opakog protivnika. U konfliktu smo manje sposobni ispravno percipirati ponašanje druge osobe. Osobe koje su u konfliktu, obicno se osjecaju zbunjeno, tjeskobno, uplašeno, tužno, bijesno. Što smo više ljuti na neku osobu, to više druge ljude smatramo zlobnima, a sami sebe vidimo kao nevinu žrtvu. Ljudi cesto misle da su sukobi krivi za nesuglasice, svade, razvode i nasilje, ali uzrok leži negdje drugdje. Sve je to zapravo posljedica nemogucnosti konstruktivnog rješavanja sukoba. 2. Ucenici i konflikt Ucenici se uvijek iznova nadu u sukobu. Razmišljati u smjeru kako postupati i poduzimati mjere da bi se izbjegli konflikti izmedu ucenika, naravno, nema smisla. Ucitelji pocinju shvacati da su vještine rješavanja sukoba kljucne za uspjeh ucenika, kako u školi tako i drugdje, izvan škole. Konstruktivno rješavanje konflikta izmedu ucenika utjece na obrazovni proces – od kvalitete nastave, školskog uspjeha ucenika do moralnih vrijednosti ucenika i zaposlenih. Vec u prvom razredu djeca su cesto u sukobu sa svojim školskim kolegama. Najcešce su to svade tijekom igre. Najteže im je dogovoriti se oko podjele igracaka, a cesto dolazi i do svada kada se ucenici moraju postaviti u kolonu jer uvijek ima onih koji imaju izrazitu želju biti prvi. Cak se i tijekom nastave dogada da se ucenici svadaju oko bojica, gumica, šiljila, itd. Dalje bih istaknula svade koje se dogadaju na igralištu tijekom igre, posebno na ljuljackama i penjalicama. Primjecujemo dosta slucajeva izdvajanja. Svade ucenika obicno završe naguravanjem, boksanjem, štipanjem, tek nakon toga dolaze uciteljima reci što se dogodilo. Takve svade medu ucenicima uvijek su postojale i naravno da ce ih uvijek biti. Važno je da ih ucitelji ne previde i ne smatraju beznacajnima, iako nam se cini da su, u usporedbi s problemima odraslih, samo kap u moru. Cak i najmanji djecji problemi koji ostaju neriješeni, utjecu na medusobne odnose i razrednu klimu. 2.1. Rano uvodenje u vještinu rješavanja konflikta Svakodnevno se susrecemo s konfliktima u razredu i školskom prostoru i važno je da ucenici vrlo rano shvate znacenje sukoba te da ono što konflikt cini pozitivnim ili negativnim jest nacin na koji se s njime nosimo. Kao uciteljica, vidim veliku važnost u ucenju konstruktivne komunikacije jer je to vještina koja je važna za cijeli život. To je odskocna daska za ulazak u razlicite odnose i životne situacije. Uvodenje u vještine rješavanja sukoba ima nekoliko faza. Svake godine, stoga, na pocetku školske godine, u mjesecu rujnu, s novim prvašicima provodim aktivnosti koje pažljivo planiram i ciji su ciljevi: – vježbe aktivnog slušanja – svijest o važnosti emocija – prihvacanje razlika – rješavanje sporova razgovorom (medijacija). U nastavku cu predstaviti aktivnosti koje provodim s ucenicima kao uvod u rješavanje sukoba pomocu medijacije. 2.2. Vježba za utvrdivanje aktivnoga slušanja Tijek aktivnosti: Ucenike razdijelimo u skupine. Na stolicu, postavljenom na sredini ucionice, zalijepimo crtež i prekrijemo ga. Iz svake skupine dolazi po jedan ucenik, otkrivamo crtež i gleda ga samo oko pet sekundi. Vraca se svojoj skupini, gdje ima na raspolaganju dvadeset i pet sekundi kako bi objasnio clanovima svoje skupine što moraju nacrtati. Nakon isteka vremena, skupina šalje drugog clana da vidi što je i kako nacrtano te ovaj ucenik takoder izvještava svoju skupinu što treba nacrtati. Ponavljamo obrazac dok se svi clanovi ne izmijene i dok prva skupina ne nacrta crtež poput onog na stolicu. Prije pocetka važno je dati jasne upute. Kad prva skupina završi s crtanjem, ucenici odlože olovke, gledaju crteže, otkrivaju što nedostaje i koliko im je uspjelo pravilno nacrtati. Pitanja za razgovor: • Što je svatko od vas ucinio kako bi pomogao skupini pri crtanju? • Zašto je važno slušati jedni druge kad radite u skupini? • Kako ste se slušali? • Kako ste uspjeli razumjeti što je clan skupine htio reci kad je pogledao crtež? • Kako biste ocijenili rad u svojoj skupini, suradnju, slušanje uputa? • Je li u svakodnevnom životu važno da znamo slušati upute i mišljenja drugih sugovornika? Zašto? 2.3. Vježba za otkrivanje osjecaja Prije izvodenja igre razgovaramo s ucenicima o razlicitim osjecajima, pitamo ih kako se danas osjecaju (jesu li veseli, bijesni, tužni...) i objasnimo im da ljudi mogu svoje osjecaje izraziti na razlicite nacine: rijecima i tijelom, odnosno neverbalno. Tijek aktivnosti: Uceniku damo karticu s natpisom ili slikom odredene emocije ili mu kažemo na uho ako ne zna citati. Nakon toga ovaj ucenik trebao bi bez rijeci pokazati emociju pred ostalim ucenicima (pantomimom). Ucenici pokušavaju otkriti koju emociju pokazuje ovaj ucenik. Ucenik koji tocno odgovori, pokazuje novi primjer. U ovoj igri ponovimo neke emocije kako bismo naglasili da razliciti ljudi mogu istu emociju izraziti na razlicite nacine. Ponavljamo igru dok ne dodu na red svi ucenici, odnosno dok ne padne interes za ovu igru. Pitanja za razgovor: • Kako ste otkrili što ucenik pokazuje ili osjeca? • Što je sve ucinio svojim tijelom da bi vam pokazao kako se osjeca? • Kako još možemo otkriti necije raspoloženje? (tonom glasa, nacinom govora, glasnocom...) Demonstriramo nekoliko recenica razlicitim tonom i glasnocom: „Mama mi nije kupila sladoled.“ (ljutnja) „Danas cemo gledati lutkarsku predstavu!“ (radost) „Zašto još nitko nije došao po mene?“ (tuga) Aktivnost završavamo razgovorom o tome koliko je važno znati kako se drugi osjecaju. Zašto je važno da drugi znaju kako se mi osjecamo i obrnuto? Zašto je važno poznavati osjecaje drugih ako želimo riješiti sporove? 2.4. Vježbe za prihvacanje razlicitosti Tijek aktivnosti: Ucenici se uz nježnu instrumentalnu glazbu okupljaju u krug. Dajemo im uputu da zatvore oci i uz glazbu u podlozi razmisle o tome kako su se osjecali ujutro. Onaj ucenik kojega lagano dodirnemo, otvara oci i mirno ceka da svi dodu na red. Nakon toga nekoliko ucenika (a mogu i svi) govore o svojim osjecajima. Slijedi pitanje: „Osjecamo li se svi isto kad se probudimo?“ Ucenici razmišljaju i odgovaraju. LJUDI IMAJU RAZLICITE OSOBINE: NA DVJEMA STRANAMA CRTE 1. Preko sredine ucionice razvucemo uže, koje predstavlja crtu, i svi ucenici stanu na nju. Ucitelj navodi odredene osobine djece. Ucenici koji imaju te osobine, stanu na desnu stranu crte, a ucenici koji tih osobina nemaju, stanu na lijevu stranu. 2. Da bismo izbjegli zabunu, prije pocetka dogovorimo tijek igre i pravila. 3. Važno je da se ucenici što brže sele na odredenu stranu i tek tada pogledaju tko je na istoj strani. Nakon aktivnosti razgovaramo o tome koliko se medusobno razlikujemo i kako to obogacuje naš svijet. Nekoliko pitanja za razgovor: • Jesu li bili uvijek isti ucenici na istoj strani crte? • Po cemu su slicni ucenici u našem razredu? • Kako nam ova spoznaja može pomoci da uspostavimo još bolje odnose u našem razredu? LJUDI RAZLICITO DOŽIVLJAVAJU SVIJET: ZEC ILI PATKA? Tijek aktivnosti: 1. Ucenici, koji sjede na svojim mjestima, dobivaju fotografiju opticke iluzije. Fotografija 1: Opticka iluzija 2. Ucenicima dajemo uputu da se suzdrže od komentiranja i da svatko za sebe neko vrijeme promatra sliku. 3. Nakon nekog vremena, pozivamo jednog od ucenika da kaže jednu stvar koju primjecuje na slici. Pitanja za razgovor: • Koliko vas je vidjelo tocno ono što je vidio prvi ucenik? • Je li tko vidio nešto drugo? • Koliko vas je vidjelo nešto drugo? • Kako si se osjecao/osjecala kad je netko drugi vidio nešto potpuno drugacije? • Je li moguce da dvije osobe vide razlicite stvari na jednoj slici i da su obje u pravu? • Objasnimo im da su dvije slike u jednoj. • Pojasnimo im da dvije osobe mogu vidjeti isti dogadaj ili stvar, ali svaka na svoj nacin i moguce je da su pritom obje osobe u pravu. • Je li vam se išta slicno vec dogodilo? • Što to znaci za rješavanje vaših sporova? Kako vam ova spoznaja može pomoci ako cete biti u sporu? PRICANJE PRICA IZ RAZLICITIH PERSPEKTIVA: VELIKI ZLI VUK Ucenici sjede na jastucima i udobno se namjeste kako bi slušali bajku. Tijek aktivnosti: 1. Pitamo ucenike sjecaju li se bajke o Crvenkapici. Kakav je bio vuk? 2. Ucenici prepricaju bajku svojim rijecima. 3. Zatim najavljujemo da cemo procitati bajku s naslovom Veliki zli vuk (ispovijest vuka sa sastanka s Crvenkapicom). Nakon kratke stanke ponovno procitamo bajku. Pitanja za razgovor: • Kako sada vidite pricu o Crvenkapici? • Što možemo nauciti iz ove price? • Provjeravate li uvijek obje strane iste price (npr. kada se posvadate s prijateljima iz razreda)? • Kako ovo može pomoci u rješavanju sporova? • Zašto nam je važna spoznaja da svatko može vidjeti iste stvari na svoj nacin? Nakon razgovora ucenici pripreme bojice i škare. Ucenici izraduju lutke za prste: Crvenkapicu i vuka. Kad izrade lutke, u paru pricaju jedni drugima pricu u razlicitim ulogama. (Kako je Crvenkapica sve doživjela i kako je to doživio vuk.) Nekoliko ucenika može i pred svima ispricati pricu – frontalno. Fotografija 2: Lutke za prste 2.5. Prica za uvodenje medijacije: Dogodivšcine na gozdni jasi (Prgic J.) (u prijevodu: Dogodovštine na šumskoj livadi) Ucenicima procitamo pricu Dogodivšcine na gozdni jasi (u prijevodu: Dogodovštine na šumskoj livadi). Nakon prvog citanja slijedi razgovor o sadržaju. Postavljamo pitanja vezana za sadržaj bajke: • Tko se pojavljuje u prici? • Što se dogodilo jednog dana? • Što se dogadalo nakon dolaska roditelja? • O cemu je razmišljao ježic Pik? • Što je predložio svojim prijateljima? • Kako je završila prica? • Jesu li zecic Šviga i medvjed Šapko bili zadovoljni nakon razgovora? Slijedi drugo citanje, u kojem ucenici imaju zadatak saznati kako su se junaci price osjecali. Vodimo razgovor o tome kako možemo odrediti necije raspoloženje. Sjetimo se vježbi prepoznavanja emocija. Potaknemo ucenike da se jave i prepricaju pricu. U zakljucku kažemo ucenicima da je ježic Pik bio jako zadovoljan jer su se zecic i medvjed dogovorili te pronašli rješenje koje je bilo dobro za obojicu. Odlucio je u školi "Na gozdni jasi" ("Na šumskoj livadi") objesiti oglas s natpisom: AKO ŽELITE RIJEŠITI PROBLEME KOJE IMATE SA SVOJIM PRIJATELJIMA, A SPREMNI STE O TOME ISKRENO I OTVORENO PORAZGOVARATI, MOŽETE SVAKOGA DANA NAKON NASTAVE DOCI U KUCICU NA DRVETU, GDJE CE VAS CEKATI VAŠ PRIJATELJ JEŽIC PIK. DOBRODOŠLI! Kasnije ucenici izraduju papirnate lutke na štapu. Tehniku izrade odabiremo prema sposobnostima djece. Svaki ucenik izradi ježica Pika, lisicu i vuka ili miša i vjevericu. U skupinama igraju igre uloga i time uvježbavaju tehnike razgovora tijekom medijacije. 3. Zakljucak U današnje se vrijeme u školama stremi najboljim rezultatima u postizanju ciljeva ucenja i na taj se nacin potice natjecanje medu ucenicima. Ovakav nacin rada smanjuje empatiju djece, javlja se veca individualnost i briga pojedinca samo za sebe. Uza sve to, ucenici se svakodnevno suocavaju s konfliktima koje imaju sami sa sobom ili s vršnjacima. Ova su me saznanja potaknula da vec u prvom razredu pridajem veliku važnost odnosima izmedu ucenika i kroz igru ih uvodim u konstruktivno rješavanje sukoba. Važno je da ucenici znaju prepoznati svoje osjecaje i osjecaje svojih kolega iz razreda, razgovarati o njima i prihvatiti ih. Za konstruktivnu komunikaciju takoder je važno razviti vještine aktivnog slušanja te prihvacanja razlicitih mišljenja i pogleda. Samo stecenim vještinama konstruktivne komunikacije mogu djeca i mladi ici u buducnost kao zrele i odgovorne osobe. 4. Popis literature [1.] Cohen, R. (2012.). Vrstniki razrešujejo konflikte. Ljubljana: Zavod Rakmo [2.] Iršic, M. (2004.). Umetnost obvladovanja konfliktov. Ljubljana: Rakmo [3.] Prgic, J. (2011.). Mediacija za otroke: konstruktivno reševanje konfliktov in mediacija za otroke od 4. do 9. leta. Griže: Svetovalno-izobraževalni center MI [4.] Prgic, J. (2014.). Teorija šolske in vrstniške mediacije. Griže: Svetovalno- izobraževalni center MI 5. Popis fotografija [1.] Fotografija 1: Opticka iluzija. Vlastiti arhiv fotografija [2.] Fotografija 2: Lutke za prste. Vlastiti arhiv fotografija Strucni rad Pjetlic traži srecu – autorska prica Alja Benkoc Sušnik OŠ Franja Malgaja Šentjur Sažetak Prica Pjetlic traži srecu prica je o malom pijetlu ciji je zadatak svakodnevno budenje kokoški. Jednog jutra, zbog hrapavog glasa, pjetlic više ne može obavljati ovaj zadatak, pa ga mama kokoška odvede kod veterinara koji mu propisuje odmor i caj. Pjetlic je tužan ne samo zbog bolesti, vec i zbog spora sa svojom prijateljicom svrakom s kojom mu je mama kokoška zabranila druženje, i to samo zato što je svraka. Kad sve ukazuje na to da se pjetlic konacno oporavio, mama kokoška se razboli i kaže razocaranom pjetlicu da ce se uskoro opet oporaviti uz malo srece. Mali pijetao tako odluci potražiti srecu za svoju bolesnu majku. Uputi se duboko u šumu, gdje usput razgovara sa životinjama i polako shvaca da svaka životinja ima svoj pogled na srecu. Na kraju srecu pronalazi tek uz majcinu pomoc. Kljucne rijeci: dramatizacija, pjetlic, sreca, prijateljstvo, bolest... 1. Uvod Vec u prvoj godini vodenja dramske skupine u osnovnoj školi (u prva cetiri razreda) naišla sam na problem kako osigurati ulogu svim ucenicima koji sudjeluju u ovom krugu. Skupinu su cinila djeca u dobi izmedu 8 i 10 godina. Pregledala i procitala sam ogromnu kolicinu dramskih tekstova, ali niti jedan nije ispunio moje zahtjeve jer sam željela pronaci nešto novo. Jer nisam htjela uprizoriti tekst koji se cesto pojavljivao na sceni odnosno vec je bio nadaleko poznat, odlucila sam pronaci sadržajno zanimljivu slikovnicu, a zatim je sama dramatiziram. Kad sam nakon nekoliko tjedana pregledavanja knjižnice naišla na prekrasne slikovnice o pjetlicu Vesne Radovanovic, znala sam da sam na dobrom putu. No, buduci da mi je trebala malo duža prica, jer sam u dramskoj skupini imala cak 13 ucenika, slikovnicama Vesne Radovanovic dodala sam pricu o sreci koju sam adaptirala iz slikovnice naslovljene Gdje je sreca. Sve slikovnice povezala sam u cjelovitu pricu i napisala dramatizaciju s naslovom Pjetlic traži srecu. Takoder sam se pobrinula za sve kostime glumaca, a na sceni mi je pomogla kolegica koja je takoder dodala svoj dio s plesnim tockama u predstavi, što je predstavu ucinilo još zanimljivijom. GLUME: PJETLIC MAMA KOKOŠKA KOKOŠI – 4 glumci PAS VETERINAR SVRAKA VJEVERICA ZECIC DJEVOJCICA TATA SOVA Scena: U kokošinjcu i ispred njega (Kokoši spavaju u kokošinjcu, kada pjetlic zapjeva, polako dolaze iz kokošinjca) PJETLIC: Kukkurrrrriiiikuuuu, kuuuukkkkkuuuuuuuuuriiiiiiiiiiku! Moj jasan glas na farmi dopire daleko na polja, sve do rubova šume. Ali stari je pijetao bio u pravu kad je rekao da zadatak koji mi predaje nece biti lak. Sad razumijem da je stari pijetao vec bio umoran od godina jutarnjeg pjevanja. Ovaj jutarnji zadatak - budenje kokoši i, naravno, gospodara, naime nije macji kašalj. Ali ja svako jutro s najvecom radošcu pjevam pjesmu za dobro jutro. Kukurikuuuuu! MAMA KOKOŠKA: Jako sam ponosna na tebe! Tako važan zadatak obavljaš u kokošinjcu, a još si dijete. KOKOŠKA 1: Znate, zaista imamo srecu što je medu nama takav pijetao koji nas svako jutro probudi lijepim i snažnim glasom. KOKOŠKA 2: Da, u pravu si, zaista možemo biti ponosni na njega. KOKOŠKA 3: Kad bi nas budio susjedov pijetao, ja se ne bih nikada probudila. Glas mu je hrapav i tih. KOKOŠKA 4: Ali naš pjetlic ne samo da ima lijep glas, vec je i izuzetno privlacan za gledanje. Zar ne mislite tako? Pogledajte ga samo, njegovo raskošno perje zaista je nešto posebno. KOKOŠKA 1, 2, 3: Da, da, stvarno je pravi ljepotan. Scena: Drugo jutro ispred kokošinjca, dok kokoši još uvijek spavaju PJETLIC: Joj, ne znam što se dogada sa mnom, ali nešto me štreca u grlu. Vec jucer nisam se osjecao najbolje i grlo me boli sve više i više. Ali ne smijem se osramotiti pred gospodarom i kokošima. Kukhukukhhhhuuu, kukhurukhhhuuu. Joj, pokušat cu ponovo. Kukhhhurkhhhiii, khhhhukhhhrikhhhu, khhhu, kh, kh. Joj, uopce me se ne cuje. (Ode prema kokošinjcu i tužno sjedne.) Scena: u kokošinjcu (Kokoške toliko šapcuci kokodacu da ih je takoder mogla cuti i mama pjetlica.) KOKOŠKA 1: Pa, ništa se ga ni ne cuje. KOKOŠKA 2: Joj, sreca što sam se sama probudila. KOKOŠKA 3: Da bar gospodar nije zaspao. Kakva bi to sramota bila. KOKOŠKA 4: Hmmmm, ne znam kako ce to biti, ali ne može tako u nedogled. ZBOR ZAPJEVA: Pjetlic MAMA KOKOŠKA (pristupi pjetlicu): Dodi, dragi moj sinko, mislim da moramo kod veterinara. PJETLIC (pita iznenadeno): Gdje? Kod vulkanizer? MAMA KOKOŠKA: Ne, kod veterinara, lijecnika za životinje. PJETLIC: Oh, vec sam se preplašio… (Uhvate se za ruke i odu prema veterinaru.) Scena: Kod veterinara (Pas veterinar sjedi na stolici pokraj svog lijecnickog stola.) PAS VETERINAR: Dobar vam dan! Što je to danas vas dovelo u moju ordinaciju? MAMA KOKOŠKA: Moj dragi sinko vec nekoliko dana ne može obavljati svoj posao. Danas je, medutim, skoro ostao bez glasa. PAS VETERINAR: Da vidimo. (Pažljivo pregleda grlo štapicem i svjetiljkom.) Vidim da je tvoje grlo stvarno upaljeno i crveno. Daj da slušam još tvoje disanje. Da, i disanje je otežano. Imaš virozu pa neka ti mama skuha caj od kadulje za grgljanje a navecer mlijeko od karamele i kadulje. Buduci da si bio tako vrijedan, imam nagradu za tebe. Pogledaj, ova mala lisicica pravit ce ti društvo kako bi što prije ozdravio. PJETLIC: Oh, baš je slatka. Hvala. MAMA KOKOŠKA: Hvala vam lijepa, gospodine doktore. (Pjetlic skrušeno hoda uz mamu prema kuci.) Scena: Krevet pjetlica MAMA KOKOŠKA: Napokon smo stigli kuci. Skuhat cu ti caj. MAMA KOKOŠKA (Pjetlicu donese caj): Dragi moj sinko, caj je možda pomalo gorak, ali sigurno ce ti pomoci. PJETLIC (proba caj i od gorcine kukma na glavi mu se uzdigne, zatrese se): Najradije bih sve ispljunuo! Ali želim ozdraviti. Jako, jako je gorak (grglja caj od kadulje i popije gutljaj). MAMA KOKOŠKA: Sutra ce ti sigurno biti bolje, a sada samo zaspi. (Mama kokoška stisne pjetlica uz sebe i uspava ga. Pjetlic zaspi majci u narucju.) Scena: Ispred kokošinjca (Pjetlic se probudi i ode ispred kokošinjca, gdje na sav glas pocne kukurikati.) PJETLIC (kukurika na sav glas): Kukuuuuurrriiiiikkuuu, kuuuuukkkuririririkkkku! (Sve kokoške dotrce iz kokošinjca, zadivljeno ga gledaju i oduševljeno mu plješcu. Pjetlic zoblje zrnje i otrci do ograde, gdje ga ceka svraka.) PJETLIC (veselo pozdravlja svraku): Dobro jutro, svraka! Jesi li me cula kako lijepo sam opet zapjevao? SVRAKA: Jesam, jesam. Jesi li primijetio da su se lastavice opet vratile iz toplih krajeva? Upravo sam danas cula lastavice kako razgovaraju o visokim jarbolima prekrasnih jedrilica i o mornarima koji su ih hraniti i divili im se dok je ovdje bila zima. Vidjele su širinu mora, prekrasne brodove, zanimljiva mjesta. PJETLIC: Kad bih barem mogao sve to vidjeti. Želio bih da i sam mogu letjeti visoko pod nebom. Ali što kad s krilima mogu zamahnuti tek toliko da se spustim na ogradu. (Svraka odleti, pjetlic se vraca prema kokošinjcu.) Scena: Kokošinjac, kuhinja (Pjetlic tužno zuri.) MAMA KOKOŠKA: Zašto si tako tužan, dragi moj djecace? PJETLIC: Znaš, mama, danas smo svraka i ja razgovarali o pticama i ja sam takoder poželio da mogu letjeti visoko pod nebom. MAMA KOKOŠKA (pogladi ga i nasmiješi se): Oj, moj djecace! Pa ne mogu svi koji imaju perje i krila letjeti. Ti si samo pjetlic, a ne ptic. A isto tako nije u redu da se družiš sa svrakom. Sve moguce se govori o njoj. PJETLIC: Ali svraka je moja prijateljica. Volimo razgovarati i još je zabavna. MAMA KOKOŠKA: Pa, u našem dvorištu nije dobrodošla i dobro je to znati. PJETLIC: Ali zašto? Ne razumijem to. (Mama kokoška okrece se i više mu ništa ne odgovara, a svraka sakrito sjedi na panju i sve cuje.) PJETLIC (dolazi do panja i ugleda svraku koja je odletjela). Joj, pa sve je cula. Nije se ni okrenula da mi mahne. (Tužan sjeda u travu, iz desnog džepa izvlaci svog miša, iz lijevog želi izvuci lisicicu, ali je prazan). Joj, lisicice koju sam dobio od doktora nemam u džepu. (Otrci do kokošinjca, pogleda ispod stola, ispod stolice. Lisicice nije bilo. Pristupi do kreveta, pogleda ispod njega, podigne jastuk, odgrne pokrivac – lisicice nigdje.) Možda mi je ispala dok sam kukurikao. (Uputi se na dvorište, tražeci lisicicu. U travi pored ograde ne može naci lisicicu. Pretraži cijelo dvorište.) KOKOŠKA 1: Što tako užurbano tražiš, pjetlic? Jesi li nešto izgubio? PJETLIC (tužno): Ne mogu pronaci svoju lisicicu. KOKOŠKA 1, 2, 3, 4: Pomoci cemo ti da je pronadeš. (Lisicicu pomaže tražiti mama i kokoške, ali je ne nadu. Kokoši vracaju se u kokošinjac, mama i pjetlic na svoje mjesto.) KOKOŠKA 1: Rekla sam ja vama, tko ne bude slušao, suze bude puštao. KOKOŠKA 2: Druži se sa svrakom, ni to nije u redu, jer znamo da je kradljivica. KOKOŠKA 3: Ja svojoj djeci to ne bih dopustila. Takva svraka! KOKOŠKA 4: Eto, i sad mu je uzela igracku. A što je mislio, da je ona poštena? Scena: Mama i pjetlic na svom mjestu PJETLIC: Svraka je kradljivica? MAMA KOKOŠKA: Tako kažu, rekla sam ti ja. Ali možda ti se lisicica svejedno negdje sakrila. Sada ceš morati ici u krevet, jer je sunce vec zašlo. PJETLIC: Sve sam pretražio. Stvarno, takva svraka! Sigurno je odnijela lisicicu u svoje gnijezdo. Ne volim takvu prijateljicu. MAMA KOKOŠKA: Psssst, procitat cu ti bajku, a onda moram i ja u krevet, jer se ne osjecam najbolje. (Pokrije pjetlica, ugura pokrivac u rub kreveta). Oooo, ovdje je nešto mekano. Vidi, tvoja igracka! PJETLIC (sretan stisne lisicicu uz sebe i zabrinuto se okrene prema mami): A što sa svrakom? Nikada više nece htjeti biti moja prijateljica. Krivo smo ju optužili. MAMA KOKOŠKA: Sutra ceš joj se ispricati i opet cete biti prijatelji. Scena: ujutro u dvorištu PJETLIC: Dobro jutro, svrako! Jako mi je žao što sam te krivo optužio da si mi ukrala lisicicu. SVRAKA (kimne kljunom): Kao što ti nisi ptica iako imaš krila, nisam ni ja kradljivica iako sam svraka! No, barem ne ovaj put. Istina je da mi je u krvi da više puta nešto ukradem, ali ovog ti puta stvarno nisam ja ukrala lisicicu. PJETLIC: U pravu si i oprosti još jednom. (Zajedno sa svrakom sjednu i zagrle se, a zatim ide pjetlic prema mami kokoški) Scena: ples kokoši (Count on me) PJETLIC: Draga moja mamice, tako sam sretan što mi je svraka oprostila. Dodi, idemo se igrati! MAMA KOKOŠKA (sjedi na svom krevetu i teško diše): Danas necu izlaziti, ne osjecam se dobro. Vec sam se sinoc osjecala loše. Nemoj biti tužan. Uz malo srece opet cu biti zdrava! PJETLIC (postaje tužan i ispred kokošinjca trci amo-tamo). Tako bih volio ponovno otici s mamicom napolje i igrati se s njom! Nije li rekla da joj treba malo srece da ponovno ozdravi? (Na drugom kraju kokoši ogovaraju.) KOKOŠKA 1: Joj, joj, gotovo je s njom. Cijeli dan nije pojela niti jedno zrno. Joj. KOKOŠKA 2: Da bi barem još nešto rekla, ali siroce ni to više ne može! KOKOŠKA 3: Takoder ništa ne cuje, jeste li primijetile?! Ako je nešto pitaš, ona se ni ne okrece! KOKOŠKA 4: Nadam se da joj ne otkucava zadnji sat. (pognute glave) SVE KOKOŠKE: Što cemo, što cemo? PJETLIC (zaustavi se i gleda u duboku šumu): Sreca, naci cu ja tebe! (Promrmlja i krene na put. Neko vrijeme hoda i skrece s poznatih puteva. Sretne vjevericu.) Dobar dan, vjeverica. Tražim srecu. Možeš li mi reci gdje je mogu pronaci? VJEVERICA (zauzeta svojim poslom prebrojavajuci žireve): Naravno da ti to mogu reci. Sreca je pod zemljom! Tamo je naime žir koji sam upravo zakopala. Sreca je ako ga zimi opet nadem pod debelim snježnim pokrivacem! PJETLIC (promatra vrijednu vjevericu u njenom poslu): Sigurno je pogriješila! Žir zakopan duboko u zemlji definitivno nece pomoci mami do zdravlja! (Trci dalje i nakon nekog vremena sretne svraku koja kraljuje pored visoke jele) Draga svraka, ti ceš sigurno znati što je sreca (pun išcekivanja pita svraku). Medutim netko tko može letjeti tako visoko ima dobar pogled. SVRAKA: (podrugljivo izgrdi pjetlica). Vi pripitomljeni dvonošci ni ne poznajete svijet! Što je sreca ako nije sve što blista i sja! (raširi krila kako bi osigurala svoje blago.) PJETLIC (nepovjerljivo pita): Jesi li stvarno sigurna u to? SVRAKA: Naravno da sam sigurna, balavce! Ali morat ceš to sam potražiti! PJETLIC (ide dalje i razmišlja): Kako bi sve što blista i sja moglo pomoci mami da bi se opet oporavila? Sigurno je i svraka u krivu. (Kroz grane stabala zapuše vjetar.) Joj, šuma postaje sve više tuda i tajanstvena. (Pjetlic naide na zecica kojemu se jako razveseli.) Kako ide, dragi zecicu? Možeš li mi pomoci pronaci srecu? ZECIC: Sreca je ako me lisica ne pojede. (Brzo odskakuta.) PJETLIC (potrese glavom): Taj kukavni zecic! (Hoda kroz šumu i ugleda osvijetljenu kucu.) PJETLIC: Da se toga nisam prije sjetio! Ljudi sigurno znaju gdje mogu pronaci srecu za mamicu! (Otrci do kuce, u vrtu stoji djecak i maše. Pjetlic je sav zadihan.) Za svoju mamicu… nešto tražim. To se zove… sreca. Mami ne ide… dobro. Bi li znao…? (Pjetlic je sav zadihan, a tada roditelji izlaze iz kuce i uhvate djecaka za ruku.) TATA: Ne hodaj preblizu životinjama! Tko zna, možda je bolesna! (Svi se vrate u kucu, a pjetlic ostaje sam u vrtu.) PJETLIC (Tužan zove za njima, a zatim se vraca nazad u šumu.): Nisam ja bolestan, bolesna mi je mama! Kako to da mi nitko ne može pomoci? Sreca mora zaista biti nešto posebno! (Tada nešto zasvijetli u mraku. Pjetlic pažljivo prilazi i ugleda plave oci sove. Uzvikne s olakšanjem.) Drago mi je što si to ti, dobra stara sovo! Nisi li ti najmudrija životinja u šumi? Molim te, pokaži mi put do srece! SOVA (pogleda pjetlica i šapce mu): Samo pazi da odeš kuci! (Odleti drugdje.) PJETLIC (u šumi sve postaje potpuno tiho): Što da radim sada? Ako mi ne može pomoci ni mudra sova, onda nijedna druga životinja iz šume ne zna put do srece! Ne preostaje mi drugo nego vratiti se kuci. (Ide prema kuci.) Scena: ujutro u kokošinjcu (pored mame) (Pojavljuje se sunce, pjetlicu želudac krci, umoran je.) MAMA KOKOŠKA: Oh, kakva sreca da si opet kod kuce! (Nježno trlja svoj kljun o njegov i više ne izgleda bolesna.) PJETLIC (posramljeno gleda u pod, krece prema stolu da se najede a onda si tiho kaže): Mama je sigurna da sam joj ja donio srecu! (Kada se najede, sa zadovoljstvom zagrli mamu kokošku.) Moram ti nešto reci, mama (kaže tiho). Nisam ja taj koji bi pronašao srecu za tebe! MAMA KOKOŠKA (nasmiješi se i prema pjetlicu nježno bljesne ocima): Sreca, sunce moje drago, biva u svakome od nas! Ne treba je tražiti! Da znaš: najveca mi je sreca imati dijete kao što si ti! PJETLIC (postaje sretan): Dakle, tako to ide – vrlo jednostavno. Sreca je u svakome od nas – i uvijek je pri ruci! No, ako je tako, možemo sada svi zaplesati. Strucni rad Ucenje njemackog jezika od osnovne škole do državne mature Geriena Karacic, prof. njemackog jezika Odjel za germanistiku Sveucilište u Zadru Sažetak U radu se analizira broj ucenika koji uci njemacki jezik u osnovnim i srednjim školama te se razmatra odabir ispita iz njemackog jezika na državnoj maturi. Cilj je prouciti vertikalu ucenja njemackog jezika i utvrditi koje su mogucnosti povecanja broja pristupnika ispitu iz njemackog jezika na državnoj maturi. Rezultati analize odabira ispita iz njemackog jezika na državnoj maturi pokazuju da je veci broj pristupnika iz strukovnih škola nego iz gimnazija te da se cešce polaže njemacki jezik na osnovnoj razini nego na višoj razini. Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu za doradu jezicne politike u hrvatskom obrazovnom sustavu u pogledu ucenja njemackog kao stranog jezik. Kljucne rijeci: broj sati, strani jezik, strukovne škole, višejezicnost 1. Uvod Republika Hrvatska kao clanica Europske unije podupire ucenje dvaju stranih jezika tijekom obveznog obrazovanja te time slijedi preporuke Vijeca Europe o razvijanju višejezicne kompetencije koja je nužna zbog sve vece mobilnosti studenata i zaposlenika radi obrazovanja i rada unutar EU-e. U današnjem svijetu postoji neosporna potreba za poznavanjem engleskog jezika, ali upravo poznavanje drugih jezika kao na primjer njemackog jezika ne povecava samo mogucnosti uspješnog studiranja na sveucilištima njemackog govornog podrucja nego i tijesnu poslovnu suradnju s tvrtkama tog podrucja. Iz ovih se razloga u radu razmatraju izazovi ucenja njemackog kao stranog jezika od osnovne škole do državne mature. Cilj je ustanoviti koje su mogucnosti povecanja broja pristupnika za polaganje ispita iz njemackog jezika na državnoj maturi. Dobiveni rezultati mogu poslužiti za dugorocno planiranje politike višejezicnosti u odgojno-obrazovnom sustavu te kao smjernice visokim ucilištima za odredivanje kriterija za upis na pojedine studije kao i za odlucivanje o upisnim kvotama. Rad je podijeljen u cetiri dijela. U prvom se analiziraju uvjeti za odabir stranog jezika u osnovnoj školi kao obvezni ili kao izborni predmet te raspodjela broja sati za strane jezike u osnovnoj školi. Zatim se razmatra raspodjela nastave na pojedine strane jezike te na kraju broj potencijalnih ucenika koji bi u srednjoj školi mogli uciti njemacki jezik. U drugom se dijelu prikazuje organizacija nastave stranih jezika u srednjim školama te analizira zastupljenost njemackog jezika po srednjoškolskim programima. U trecem se dijelu razmatra odaziv ucenika na polaganje ispita iz njemackog jezika na državnoj maturi s obzirom na osnovnu i višu razinu te odaziv ucenika iz strukovnih škola. Na kraju se raspravlja o rezultatima analize odaziva na državnu maturu i mogucnostima povecanja zanimanja za polaganje njemackog jezika na državnoj maturi. 2. Strani jezik u osnovnoj školi Ucenici u prvom razredu osnovne škole mogu birati njemacki ili neki drugi jezik kao prvi strani jezik koji ce im biti obvezan do kraja osnovnoškolskog obrazovanja, a taj izbor im moraju omoguciti sve osnovne škole. Od 4. do 8. razreda ucenici mogu kao izborni predmet uciti drugi strani jezik. Kao izborni strani jezik može se ponuditi njemacki, francuski, talijanski ili neki drugi strani jezik, ukoliko osnovna škola ima nastavnika koji je osposobljen za tu nastavu. Ako se ucenici u prvom razredu odluce za njemacki kao prvi strani jezik, mora im se od 4. razreda kao drugi strani jezik ponuditi engleski. Iz navedenog se vidi da su znatne razlike u izvodenju nastave izmedu prvog obveznog stranog jezika i drugog izbornog jer se obvezni izvodi svih osam godina, a izborni samo pet godina. Takoder postoje još i razlike u godišnjem broju sati koji se za prvi strani jezik povecava od 5. do 8. razreda. Tako prvi (obvezni) strani jezik ima dvostruko više sati za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanje nego drugi (izborni) jezik (tablica 1). Postavlja se pitanja je li nužna tako velika razlika u ukupnom broju sati izmedu prvog i drugog stranog jezika. 1. 2 3 4 5 6 7 8 ukupno prvi (obvezni) strani jezik 70 70 70 70 105 105 105 105 700 drugi (izborni) strani jezik - - - 70 70 70 70 70 350 Tablica 1. Godišnji broj sati za nastavu stranog jezika u osnovnoj školi [9] Prema podacima Državnog zavoda za statistiku od školske godine 2015./ 2016. do 2018./ 2019. [1-4] ucenici u osnovnoj školi najviše uce engleski jezik, a potom njemacki jezik (grafikon 1). Ukupan udio njemackog jezika u osnovnoškolskom obrazovanju je konstantan u zadnje cetiri školske godine i iznosi 24 %, što je ukupno preko 100.000 ucenika od prvog do osmog razreda u jednoj školskoj godini. No, statisticka izvješca o ucenju stranog jezika u osnovnoj školi ne razlikuju ucenje prvog i drugog stranog jezika pa detaljniji podaci o raspodjeli na prvi i drugi strani jezik ne postoje. Grafikon 1. Raspodjela nastave stranih jezika u osnovnim školama [1-4] Iz dobivenih podataka izdvaja se broj ucenika koji su ucili njemacki jezik u završnom razredu, prije nastavka školovanja u srednjim školama kako bi se dobili dodatni podaci za proucavanje vertikale ucenja njemackog jezika u hrvatskom obrazovnom sustavu (tablica 2). šk. god. šk. god. šk. god. šk. god. 16277 15977 16124 15678 Tablica 2. Broj ucenika u osmom razredu koji uce njemacki jezik [1-4] Rezultati analize pokazuju da prosjecno 16.000 ucenika ili 27,5 % ukupnog broja ucenika uce njemacki jezik u osmom razredu. Koliko ce ucenika nastaviti uciti njemacki, ovisi o njima i srednjoškolskom programu koji upišu. 3. Njemacki jezik u srednjoj školi Ucenici u srednjoj školi mogu nastaviti uciti njemacki jezik ili ga poceti uciti. U kurikulima za gimnazije [9] i strukovne škole [10] naglašava se da je od iznimne važnosti onim ucenicima koji su njemacki u osnovnoj školi ucili kao prvi (obvezni) strani jezik ili kao drugi (izborni) strani jezik omoguciti nastavak ucenja od razine koju su postigli. Stoga je za ocekivati da ce neki ucenici završiti srednju školu sa znanjem njemackog jezika na višoj, a neki na osnovnoj razini. To ovisi o pohadanom srednjoškolskom programu koji se razlikuje po broju stranih jezika koji se uci kao i po godišnjem broju sati. Na temelju statistickih podataka o ucenju stranih jezika u srednjim školama može se utvrditi koliko je njemacki jezik zastupljen u kojem srednjoškolskom programu (tablica 3). šk. god. šk. god. šk. god. šk. god. gimnazije 32747 32050 30907 29600 tehnicke i srodne škole 19257 17325 17181 16757 umjetnicke škole 285 268 203 228 industrijske i obrtnicke škole 7455 6768 6400 6010 Tablica 3. Zastupljenost njemackog jezika u srednjoškolskom programu [5-8] Iz prikazanih podataka vidljivo je da preko 50.000 ucenika uci njemacki jezik u srednjim školama, vecina ucenika uci njemacki u gimnazijama, nakon toga slijede tehnicke i srodne škole, zatim industrijske i obrtnicke škole i na kraju umjetnicke škole. Ako se uzme u obzir da oko 30.000 ucenika uci njemacki jezik u gimnazijama, to u prosjeku znaci oko 7.500 ucenika po školskoj godini. Na temelju tih podataka može se pretpostaviti da isti broj maturanata može pristupiti ispitu iz njemackog jezika na državnoj maturi. 4. Njemacki jezik na državnoj maturi Kad je rijec o polaganju državne mature, treba uzeti u obzir da samo ucenici gimnazijskih programa moraju pristupiti maturi, dok ucenici strukovnih škola moraju samo polagati maturu ukoliko žele nastaviti visokoškolsko obrazovanje. Jedan od triju obveznih predmeta koji se mora polagati je strani jezik. Ukoliko je ucenik ucio više stranih jezika, može birati koji ce polagati, a preduvjet je da je strani jezik u srednjoj školi ucio najmanje dvije godine. Osim toga može odabrati razinu na kojoj želi polagati ispit iz obveznog stranog jezika, da li na višoj razini B2 prema Zajednickom europskom referentnom okviru (u daljnjem tekstu: ZEROJ) ili na osnovnoj razina A2 prema ZEROJ-u. Medutim, maturanti imaju mogucnost polagati još jedan strani jezik, ali samo kao izborni predmet. No, tu postoji ogranicenje prema Prirucniku za maturante [11] jer se taj ispit može polagati samo na višoj razini. Iz kojeg razlog se maturantima uskracuje mogucnost polaganja drugog stranog jezika na osnovnoj razini nije navedeno. Kako bi se razmotrila vertikala ucenja njemackog jezika od srednje škole do državne mature, analiziran je broj maturanata koji su njemacki jezik polagali na državnoj maturi. Podaci su uzeti iz izvještaja o provedbi i rezultatima državne mature koje izdaje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (u daljnjem tekstu: NCVVO) [12-14]. Analiziran je broj pristupnika koji su u ljetnom ispitnom roku od školske godine 2017./ 2018. do 2019./ 2020. polagali njemacki jezik jer su za te školske godine dostupni detaljni podaci o tome koje su srednje škole pristupnici završili. Prema tim izvještajima NCVVO-a, prosjecno je 1.500 pristupnika polagalo njemacki jezik. Od dvije ponudene razine, vecina pristupnika izabrala je osnovnu razinu (grafikon 2). Grafikon 2. Broj pristupnika za njemacki jezik na osnovnoj i na višoj razini [12-14] Analiza podataka pokazuje da se za ispit iz njemackog jezika odlucio veci broj pristupnika iz strukovnih škola nego pristupnika iz gimnazija, iako je broj gimnazijalaca koji uce njemacki u srednjoj školi veci. Takoder se zapaža da je dvostruko veci odaziv za polaganje njemackog na osnovnoj razini nego na višoj razini. Razlog bi mogao biti što su pristupnici u strukovnim školama tek poceli uciti njemacki jezik pa su mogli postici samo osnovnu razinu. Nadalje, analiza strukovnih škola iz kojih dolaze pristupnici pokazuje da prva tri mjesta zauzimaju strucni sektor: ekonomija i trgovina, elektrotehnika i zdravstvo (grafikon 3). Grafikon 3. Prva tri mjesta po broju pristupnika iz strucnog sektora [12-14] Prema najnovijim podacima, broj pristupnika u zdravstvenom sektoru je u porastu dok se smanjuje broj pristupnika iz sektora elektrotehnike te ekonomije i trgovine. 5. Zakljucak Analiza dostupnih podataka za ucenje njemackog jezika u hrvatskom obrazovnom sustavu pokazala je da se njemacki jezik etablirao kao drugi strani jezik u osnovnoj školi te da ga u srednjim školama prosjecno po školskoj godini uci oko 12.500 ucenika. Medutim, polazeci od ukupnog broja pristupnika na maturi za njemacki jezik, koji su prosjecno po školskoj godini zastupljeni s 1.500 pristupnika, zapaža se da udio ucenika srednjih škola koji odabiru njemacki jezik na maturi iznosi samo oko 12 %. Zanimljiv je i podatak da vecina pristupnika bira osnovnu razinu na državnoj maturi. Ti podaci ukazuju na potrebu dorade jezicne politike u hrvatskom obrazovnom sustavu u pogledu ucenja njemackog kao stranog jezika kako bi se povecao broj pristupnika na državnoj maturi, a samim tim slijedeci preporuke EU-e o višejezicnosti i mobilnosti omogucio bi se ucenicima veci uspjeh u poslovnoj karijeri. S tim u vezi trebalo bi razmisliti o preraspodjeli broja sati prvog i drugog stranog jezika u osnovnoj školi kao i o tome kako osigurati obvezna dva strana jezika što bi rezultiralo vecim brojem ucenika koji biraju njemacki jezik u srednjoj školi i tako povecalo njihovu konkurentnost na tržištu rada. Vertikalu ucenja njemackog jezika ojacala bi osim toga mogucnost odabira osnovne razine pri polaganju njemackog jezika kao izbornog predmeta na državnoj maturi. Ovaj rad može poslužiti kao smjernica visokim ucilištima za odredivanje kriterija za upis kao i za odlucivanje o upisnim kvotama jer daje pregled vertikale ucenja njemackog jezika u kojem se jasno vidi koju razinu njemackog jezika pristupnici biraju na državnoj maturi. Nadalje, nužna su daljnja istraživanja i statisticki podaci o odabiru prvog i drugog stranog jezika kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi kako bi se dobili precizniji podaci o ucenju njemackog jezika od osnovne škole do državne mature. 6. Popis literature [1] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2020a). Priopcenje: Osnovne škole kraj školske godine 2018./2019. i pocetak 2019./2020. Godina LVII, broj 8.1.2. [2] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2020b). Priopcenje: Srednje škole kraj školske godine 2018./2019. i pocetak 2019./2020. Godina LVII, broj 8.1.3. [3] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2019a). Priopcenje: Osnovne škole kraj školske godine 2017./2018. i pocetak 2018./2019. Godina LVI, broj 8.1.2. [4] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2019b). Priopcenje: Srednje škole kraj školske godine 2017./2018. i pocetak 2018./2019. Godina LVI, broj 8.1.3. [5] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2018a): Priopcenje: Osnovne škole kraj školske godine 2016./2017. i pocetak 2017./2018. Godina LV, broj 8.1.2. [6] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2018b). Priopcenje: Srednje škole kraj školske godine 2016./2017. i pocetak 2017./2018. Godina LV, broj 8.1.3. [7] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2017a). Priopcenje: Osnovne škole kraj školske godine 2015./2016. i pocetak 2016./2017. Godina LIV, broj 8.1.2. [8] Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2017b). Priopcenje: Srednje škole kraj školske godine 2015./2016. i pocetak 2016./2017. Godina LIV, broj 8.1.3. [9] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019a). Kurikulum nastavnog predmeta Njemacki jezik za osnovne škole i gimnazije. URL:https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/nacionalni-kurikulum/predmetni-kurikulumi/539 (4. travnja 2021.) [10] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019b). Kurikulum nastavnog predmeta Njemacki jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. URL: https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/nacionalni-kurikulum/predmetni-kurikulumi/539 (4. travnja 2021.) [11] Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2020a). Prirucnik za prijavu ispita državne mature za ucenike koji u školskoj godini 2020./2021. završavaju 4. razred srednjih škola /5. razred srednjih medicinskih škola u Republici Hrvatskoj. URL:https://www.ncvvo.hr/prirucnici-za-prijavu-ispita-drzavne-mature-u-skolskoj-godini-2020-2021/ (5. travnja 2021.) [12] Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2020b). Statisticka i psihometrijska analiza ispita državne mature u šk. god. 2019./2020. URL: https://www.ncvvo.hr/statisticka-i-psihometrijska-analiza-ispita-drzavne-mature-u-sk-god-2019-2020/ (5. travnja 2021.) [13] Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2020c). Statisticka i psihometrijska analiza ispita državne mature u šk. god. 2018./2019. URL: https://www.ncvvo.hr/statisticka-i-psihometrijska-analiza-ispita-drzavne-mature-u-sk-god-2018-2019/ (6. travnja 2021.) [14] Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (2019). Statisticka i psihometrijska analiza ispita državne mature u šk. god. 2017./2018. URL: https://www.ncvvo.hr/statisticka-i-psihometrijska-analiza-ispita-drzavne-mature-u-sk-god-2017-2018/ (6. travnja 2021.) Strucni rad SNIMANJE VLOGOVA KAO OBLIK RADA S NADARENIMA U NASTAVI ENGLESKOG JEZIKA mag. Nina Urška Cafuta Osnovna šola Ljudski vrt Sažetak Pri poucavanju engleskog jezika cesto susrecemo ucenike koji lako postižu ili cak premašuju velik dio sadržaja i ciljeva kurikuluma. Veliki dio ovih ucenika engleski jezik uci neformalno dok slušaju glazbu, citaju knjige i gledaju televiziju. U posljednje vrijeme vrlo su popularne i aplikacije objavljene na internetu, gdje se djeca i odrasli mogu opušteno upoznati sa sadržajima koji ih zanimaju. Kao alternativu i potporu dodatnim materijalima koje nadareni ucenici koriste u nastavi, ucenici su planirali, snimali i uredivali vlastite vlogove u izvannastavnoj aktivnosti engleskog jezika. Uz pomoc mentorice pripremili su plan provedbe aktivnosti. Prvo smo razgovarali o razmatranoj temi koja je u ovom slucaju edukativne prirode. Ucenici su polazili od sadržaja kurikuluma, koji su nadogradivali tijekom snimanja vlogova i pokušali na zanimljiv nacin predstaviti tinejdžerima. U sljedecem su koraku pripremili i napisali scenarij, jer se jezicni sadržaj na snimkama mora pažljivo planirati. Zatim su odabrali i pripremili prostor za snimanje, obracajuci posebnu pozornost na okolnosti koje mogu poboljšati ili pogoršati kvalitetu snimke. Na kraju je u suradnji s organizatorom racunalnih aktivnosti i uciteljicom engleskog jezika snimka montirana. Konacne snimke zasad ne objavljujemo na internetu, vec ih koristimo na satima engleskog jezika ili kao uvod i prezentaciju novog sadržaja na drugaciji nacin ili kao konsolidacijsku aktivnost. U tom razredu autori preuzimaju ulogu ucitelja i povezuju sadržaj snimke s nastavnim materijalom te ih predstavljaju svojim kolegama iz razreda. Ovim nacinom rada ucenici preuzimaju aktivnu ulogu u sustvaranju procesa ucenja Kljucne rijeci: nadareni ucenici, engleski jezik, interesna aktivnost, vlogovi 1. Uvod Rad s nadarenim ucenicima zahtijeva veliku predanost, kreativnost i fleksibilnost od ucitelja u svim podrucjima. Prema Kukanja Gabrijelcic [4] ucitelj u modernoj osnovnoj školi mora neprestano pratiti inovacije i promjene ne samo na polju kurikuluma, vec mora biti dovoljno otvoren, fleksibilan i nadasve motiviran da prihvati zahtjeve i promjene škole i šireg društvenog sustava. Ako polazimo samo od ustaljenih definicija talenta, u njima prakticki ne nalazimo posebno definiranu kategoriju talenta za strani jezik. Cak i specijalizirana psiho-dijagnosticka pomagala i standardizirane ljestvice ocjenjivanja za identifikaciju nadarenih ucenika kojima nastavnici ocjenjuju ucenike, ne isticu nadarenost za strani jezik, najbliži mu je talent u književnom polju. Ipak, ucitelji engleskog jezika sastaju se na nastavi s ucenicima koji pokazuju natprosjecno znanje i savladavanje gradiva engleskog jezika. To su cesto pojedinci koji ne pokazuju visoka postignuca u drugim podrucjima, pa cak i u svom materinjem jeziku. Naprotiv, oni su cesto ucenici koji imaju problema s drugim predmetima. Uspjeh na engleskom jeziku djelomicno se može pripisati neformalnim oblicima ucenja, gdje se ucenici svakodnevno susrecu sa stranim jezikom citajuci knjige, slušajuci glazbu i gledajuci televiziju. Dodatni cimbenik uspješnog usvajanja jezika u ovom je slucaju zasigurno motivacija, jer djeca biraju sadržaje i podrucja koja su im bliska i žele ih pobliže upoznati. Tako nalazimo ucenike koji vec u 4. razredu citaju knjige koje su namjenjene ucenicima 9. razreda i gledaju emisije ili filmove na engleskom jeziku bez titlova. U eri sve vece uporabe suvremenih tehnologija, ulogu televizije i knjiga poceli su preuzimati internetski sadržaji. Ucenici prakticki sve pronalaze na internetu. Buduci da su to cesto podrucja koja još uvijek nisu dobro istražena ili popularna u našoj zemlji, ucenici su primorani pregledavati internet stranice na stranim jezicima. Kreatori internetskih stranica nedavno su otišli korak dalje - poceli su dijeliti sadržaj koji su prethodno objavili na blogovima u video obliku. Upotreba rijeci vlog, koja je kratica za video blog, takoder se ustalila na slovenskom i hrvatskom jeziku. Utjecaj neformalnog slucajnog ucenja na uspjeh usvajanja stranih jezika takoder dokazuje literatura. Andt i Woore [2] proveli su istraživanje u kojem su sudjelovala 84 sudionika u dobi od 14 do 25 godina koji su govorili 19 razlicitih maternjih jezika. Ispitali su utjecaj blogova i vlogova na usvajanje rjecnika na stranom jeziku. Studija je obuhvatila sudionike koji su ucili engleski jezik najmanje 5 godina u školi, nisu odrasli u dvojezicnoj obitelji, nisu pohadali školu s programom engleskog jezika i nisu živjeli u zemlji gdje se govori engleski jezik više od tri mjeseca. Upotrebom izmišljenih ili pseudo rijeci, istraživaci su eliminirali mogucnost predznanja ciljanog rjecnika. Rezultati studije pokazali su da su se sudionici završnih testova ili uspješno prisjetili ili prepoznali pravopis, znacenje ili gramaticku funkciju 50% pseudo rijeci kojima su u više navrata bili izloženi dok su citali blogove ili gledali vlogove. Do slicnih zakljucaka došlo je istraživanje u koje je bilo ukljuceno 100 sudionika u dobi od 18 do 20 godina [3]. Usporedba rezultata eksperimentalne i kontrolne skupine pokazala je statisticki znacajnu prednost eksperimentalne skupine, u kojoj su sudionici naucili i usvojili rjecnik putem youtube isjecaka, za razliku od kontrolne skupine, koja je rjecnik naucila na tradicionalan nacin koristeci slikovni materijal. Osim dostupnosti raznolikog sadržaja na gotovo svim jezicima, platforme cija je primarna svrha objavljivanje videozapisa utjecu na izbor profesionalne orijentacije ucenika. Ako su ucenici jednom na nastavi napisali da žele biti arhitekti, lijecnici ili racunalni programeri, niz zanimanja posljednjih godina nadopunjen je rijecima youtuber, vlogger, gamer i influencer. U ovom radu predstavljamo jedan od oblika rada s nadarenima za nastavu engleskog jezika. Pored uobicajenog oblikovanja i dodavanja materijala koje su u nastavi koristili sposobniji ucenici, zajedno s ucenicima odlucili smo planirati, snimati i uredivati vlastite vlogove umjesto ucenja putem videa. 2. Snimanje vlogova 2.1. Definicija vloga 2.2. Kako zapoceti 2.3. Odabir teme i priprema scenarija 2.4. Odabir prostora za snimanje 2.5. Tehnicka primjena i montaža snimke 2.6. Konacan uradak Odluka o snimanju vlogova znacila je za mene kao uciteljicu dodatno istraživanje, dobivanje informacija i savjeta te povezivanje sa suradnicima koji bi mogli pomoci u provodenju aktivnosti. Za rad s uspješnim ucenicima opcenito su potrebne vještine i znanja za koja nismo obrazovani kao dio odabranog studija. Cesto se radi i o vještinama koje je teško nauciti kroz ponudu obrazovanja i osposobljavanja dostupnu uciteljima u osnovnoj školi. U ovom slucaju to je znacilo pregled vec postojecih snimaka, citanje literature i internet stranica, te testiranje mnogih besplatnih aplikacija koje bi bile prikladne za finaliziranje snimaka. Dodatna motivacija za ovu aktivnost bio je stalni naglasak na negativnim aspektima uporabe suvremene tehnologije, pa smo ucenicima željeli pokazati da se ona takoder može koristiti na vrlo korisne nacine. Vlog ili video blog oblik je (video) bloga. Autori (poznati i kao YouTuberi ako koriste YouTube) snimaju videozapise razlicite duljine koje obicno dijele na YouTubeu ili društvenim mrežama te iznose svoje stavove, iskustva, proizvode, govore o sebi, dijele savjete i slicno [5]. S ucenicima smo se nekoliko puta susreli prije snimanja gradiva na uvodnoj nastavi, gdje su se upoznali sa savjetima i preporukama za snimanje. U nedostatku profesionalne opreme, pretraživali su knjige, clanke i stranice na internetu i u knjižnici o upotrebi mobitela za snimanje videozapisa. Samo istraživanje zahtijevalo je da se studenti koriste engleskim jezikom, jer su ubrzo ustanovili da još nema knjiga iz ovog podrucja na slovenskom jeziku. Suprotno vrijedi za internet stranice, koje su s druge strane vrlo brojne. Uz pomoc knjiga i internet stranica pripremili su popise za vlog (engl. vlogging checklist), koje su uzeli u obzir prilikom pripreme svog proizvoda: - odabir zanimljive teme - priprema scenarija - odabir prostora za snimanje - tehnicka izvedba i montaža snimke S obzirom na to da gotovo bilo koje gradivo može biti i edukativno, sve dok ga znamo pravilno koristiti, ucenicima smo dali ruku u odabiru teme. Naime, engleski nudi neogranicene mogucnosti interdisciplinarnih veza i sve su odabrane teme lako smještene u okvir engleskog kurikuluma. Potaknula sam ucenike da odaberu temu koja im je bila zanimljiva i o kojoj su vec puno znali. Najcešce su birali teme iz podrucja ekologije, životinja, glazbe i putovanja. Uslijedio je prvi izazov, snimanje eksperimentalnog kadra bez prethodne pripreme. Ucenici su vrlo brzo shvatili da vloganje nije samo pricanje napamet pred kamerom ili telefonom. Sva eksperimentalna snimanja bila su nedovoljno kvalitetna, kako sadržajno, tako i tehnicki za daljnju obradu, pa su uslijedila dodatna istraživanja teme i priprema scenarija. Stariji ucenici, koji su jezicno vještiji, prijedlog teksta za scenarij su pripremili uz pomoc kljucnih rijeci, dok su mladi ucenici neke dijelove teksta predvidjeli i zapisali u cijelosti. U parovima su se scenariji medusobno pregledavali i ocjenjivali. Ako recenzent nije u potpunosti razumio sadržaj pripremljenog teksta, autor je nadopunio ili izmijenio scenarij. Naime, cesto pretpostavljamo da stvari koje su nama dobro poznate i razumljive jednako dobro razumiju i drugi. Kao mentor, takoder sam jezicno pregledavala scenarije prije snimanja i nisam se miješala u sadržaj proizvoda, osim manjih opcih uputa. Ucenici su probne snimke snimali na mjestu koje su sami izabrali: u ucionici, u školskom hodniku, u predvorju škole, u parku i u šumi pored škole. Nakon pregleda prvih probnih snimki, usporedili su svoje snimke s prostorom koji su odabrali za snimanje. Najgore je prošlo snimanje u zatvorenom prostoru s malo dnevnog svjetla, odnosno u ucionici po oblacnom vremenu. Zbog kolicine dnevnog svijetla, snimanje u hodniku pokazalo se prikladnijim, no u ovom je slucaju, slicno kao u predvorju škole, postojao problem jeke. Najbolje snimke snimljene su na otvorenom, u parku i u šumi. Buduci da tijekom snimanja nismo koristili dodatne mikrofone, ustanovili smo da vjetroviti dani nisu prikladni za rad jer vjetar utjece na zvucni zapis. Vecinu sati snimanja radili smo u proljetnim ili ljetnim mjesecima. Takoder je mjesto snimanja trebalo izabrati sa što manje buke, pa su ucenici birali mjesta koja su bila što dalje od ceste prometnica ili igrališta u parku. Takoder smo posvetili posebnu pažnju na pravilan postav motiva ili osobe koju snimamo u odnosu na izvor svijetlosti. Prizor kojeg vide naše oci potpuno se razlikuje od slike koju vidimo na zaslonu. Ucenici su tako kroz rad uocili i naucili niz cestih nepravilnosti koje se pojavljuju na snimkama zbog pogrešno postavljenog izvora svijetla, kao u slucaju pozadinskog svijetla koje zaklanja osobu u tamni obris ili u slucaju direktnog osvjetljenja na osobu koja zatvara oci zbog previše svjetlosti a svijetlost na snimki bude prenaglašena. Osim što su osigurali odgovarajucu rasvjetu i kvalitetu zvuka, ucenici su usporedili i vizualnu sliku svojih snimaka sa snimkama koje obicno prate na internetu. Nadahnuli su ih njihovi omiljeni autori. Ponovno su koristili primjere sa interneta i uz pomoc web stranice [1] došli do sljedecih zakljucaka: - Snimajte u zrakoplovnom modu. Prije snimanja prebacite uredaj u zrakoplovni mod. To je posebno važno za snimke s dužim izgovorenim tekstom, jer se može dogoditi da inace kvalitetnu i zvucno savršenu snimku prekine telefonski poziv ili obavijest o primljenoj poruci. - Snimajte vodoravno. Mobilni telefoni omogucuju snimanje u vodoravnom formatu. Ova metoda je najprikladnija za snimanje snimki koje ce se gledati na racunalu, jer se time izbjegavaju crni rubovi zaslona. - Slijedite pravilo trecina. Ovo je jedan od osnovnih principa kvalitetne fotografije. Prema spomenutom pravilu, prizor koji vidimo na zaslonu kamere ili mobitela, ljudski mozak doživljava kao devet jednakih dijelova s dvije vodoravne i dvije okomite crte. Vecina pametnih telefona omogucuju postavku u kojoj je zaslon vec podijeljen tim linijama. Pravilo trecina kaže da su najvažniji elementi kompozicije najbolje smješteni na sjecištima spomenutih cetiri linija. To stvara raznovrsniju i zanimljiviju sliku. Isti se princip odnosi i na snimanje snimke, jer je tako jednostavno i ucinkovito usmjeriti pogled gledatelja na bitan dio snimke. - Montirajte na telefonu Za pocetnike koji se tek pocinju baviti snimanjem i objavljivanjem vlastitih vlogova, preporucuje se korištenje besplatnih aplikacija za uredivanje i obradu snimaka. Odabrali smo besplatnu aplikaciju Videoshop za uredivanje i montiranje snimaka. Rijec je o uredivacu video zapisa s mogucnošcu izrade zanimljivih efekata koji je dostupan u Google Playu i AppStoru (pa je pogodan za mobilne uredaje s Androidom i iOS-om). Osim montiranja snimki, aplikacija omogucuje dodavanje glazbe, zvucnih i vizualnih efekata te sinkronizaciju glasa, što je dovoljno pocetnicima za prve izrade video snimki. Prilikom uredivanja snimki kontaktirali smo organizatora racunalnih aktivnosti u školi. Ucenike je strucno upoznao sa osnovama korištenja aplikacije, a oni su krenuli uredivati snimke koristeci aplikaciju prvo uz pomoc ucitelja, a kasnije nastavili samostalno. Prvi gotovi uradci bile su kratke snimke do 3 minute, a daljnjim istraživanjima, slijedeci upute i savladavanjem aplikacije za uredivanje snimki, ucenici su napravili i duže snimke. Zbog zaštite osobnih podataka i maloljetnosti ucenika, snimke ne objavljujemo na internetu. Koristimo ih u nastavne svrhe, pri cemu autor snimke preuzima ulogu ucitelja i vodi cijelu nastavu ili jednu od aktivnosti na nastavi engleskog jezika. Ucenici viših razreda uz snimanje videa pripremaju radne listove kao popratnu aktivnost koju njihovi školski kolege rješavaju za vrijeme prikazivanja snimke. Mladi ucenici koji još nisu toliko samopouzdani izvode jednu od aktivnosti u razredu tj. uz pomoc snimke predstavljaju novi sadržaj ili aktivnost koji objedinjuju gradivo na kraju obradenog skupa nastavnog dijela. 3. Zakljucak U redovnoj nastavi rad s jezicno uspješnim ili nadarenim ucenicima najcešce se provodi kroz kratke aktivnosti, poput dodatnih zadataka, prezentacija i upravljanja cijelom ili dijelom lekcije. Složenije aktivnosti obicno se izvode u interesnoj aktivnosti, gdje ucenici mogu cijelo svoje vrijeme posvetiti individualiziranoj aktivnosti koju zajedno stvaraju. Ucenici pokazuju velik interes za snimanje vlogova, jer je to podrucje koje je iz nekoliko razloga blisko adolescentima. Prvo je svakako upotreba suvremene tehnologije koja prožima svakodnevicu naših mladih ljudi. Tijekom snimanja ucenici ujedno i uce na koje se sve nacine suvremena tehnologija može koristiti u obrazovne svrhe. Dodatni poticaj ucenicima je cinjenica da se tijekom aktivnosti snimanja, uredivanja i prikazivanja video snimki kontinuirano koristi engleski jezik, posebice zahtjevniji engleski izrazi ili strucne rijeci kako iz podrucja suvrmene tehnologije tako i iz odredenih tema prikazanih u video snimkama. 4. Literatura [1] 5 Secrets to Creating A Better Vlog With Your Smartphone. (2013). Pridobljeno s https://becomeablogger.com/17272/5-secrets-to-creating-a-better-vlog-with-your-smartphone/ (17.2.2020) [2] Arndt, H. L., in Woore. R. (2018). Vocabulary learning from watching YouTube videos and reading blog posts. Language Learning & Technology, 22(1), 124–142. https://doi.org/10125/44660 [3] Kabouha, R., in Elyas, T. (2015). The impacts of using Youtube videos on learning vocabulary in Saudi EFL classrooms. ICERI2015 proceedings, pp. 3525-3531. [4] Kukanja Gabrijelcic, M. (2015). Nadarjeni in talentirani ucenci: med poslanstvom in odgovornostjo. Univerzitetna založba Annales [5] Vlogi in vloganje. (b.d.). Pridobljeno s https://safe.si/obnasanje-na-spletu/vlogi-in-vloganje (14.2.2020) Strucni rad PROJEKT PASAVCEK U 3. RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE Dragica Kolednik, uciteljica razredne nastave Osnovna škola Cirkulane – Zavrc Sažetak Projekt Pasavcek je projekt namijenjen poboljšanju sigurnosti u prometu, a prije svega podizanju svijesti i poticanju pravilne upotrebe djecjih autosjedalica i sigurnosnih pojaseva tijekom vožnje automobilom. Samo dosljednom uporabom sigurnosnih pojaseva i djecjih sjedalica u svim vožnjama i na svim sjedalima u vozilu razvijamo naviku i svijest da moramo neprestano brinuti o svojoj sigurnosti i sigurnosti drugih. Dijete ne razumije zašto mora biti vezano ako su oko njega ljudi koje voli a isti nisu vezani. Projekt Pasavcek temelji se na pozitivnim porukama, ohrabrenju i dobrom primjeru. Osim dosljednog vezivanja osnovna namjena je i odgovarajuca upotreba djecjih autosjedalica i sigurnosnih pojaseva. Projekt se odvija u okviru Vijeca za prevenciju i obrazovanje u cestovnom prometu Republike Slovenije. U našoj su školi u projekt ukljuceni ucenici 1. VIO razreda s razrednicima – mentorima. Projekt se provodi tijekom cijele školske godine. Rad na projektu 3. razreda bio je prilagoden dobi i mogucnostima ucenika. Ucenici su s oduševljenjem izvršavali sve zadatke u projektu Pasavcek. Zajedno s policijskom postajom i roditeljima utvrdili smo da se poboljšalo vezivanje djece i upotreba djecjih autosjedalica stoga zakljucujemo da je glavni cilj projekta ostvaren. Kljucne rijeci: djecja autosjedalica, sigurnosni pojas, automobil 1.Uvod Projekt Pasavcek ima vec ustaljeno ime u Sloveniji jer je vjerojatno vec poznat svakom djetetu i adolescentu kao i roditeljima. Upravo sigurnost djece je prije svega cilj i odgovornost svih nas, roditelja, ucitelja i odgojitelja te javnih ustanova. Stoga je od iznimne važnosti da smo svjesni rizika i opasnosti u prometu, mogucih mjera te primjerenog i sigurnog rukovanja [1]. Svi smo svaki dan na cesti. Vrlo je važno da sigurno dodemo u školu te se isto tako sigurno vratimo kuci. Zato u školi pridajemo veliku pažnju sigurnosti u prometu. To je bio i jedan od razloga zbog kojeg smo se prije nekoliko godina ukljucili u projekt Pasavcek. Željeli smo nauciti još više o našem sigurnom ukljucivanju u promet. Projektni rad odvija se u vrticima i školama a u njemu sudjeluje velik broj odgojitelja, ucitelja, djece i njihovih roditelja koji tijekom cijele školske godine provode razne aktivnosti i posvecuju više pažnje sigurnoj vožnji djece. Preko 900 vrtickih skupina i školskih odjela sudjeluje u projektu ove školske godine, što znaci da je u projekt aktivno ukljuceno preko 18.000 djece [2]. Cilj projekta je pravilna upotreba djecjih autosjedalica i jahaca te sigurnosnih pojaseva tijekom vožnje u automobilu. Ciljna skupina su djeca u dobi od 4 do 9 godina i njihovi roditelji. Središnja figura, lik Pasavcka, djecu na zabavan nacin upozorava: red je uvijek vezan pojas. 2. Aktivnosti u 3. razredu 2.1. Planiranje zadatka Na pocetku školske godine smo zajedno s ucenicima oblikovali tri pitanja. Do kraja školske godine željeli smo naci odgovore na postavljena pitanja: Zašto privezati dijete sa sigurnosnim pojasom? - Upotreba sigurnosnih pojaseva jedan je od triju elemenata “zlatnog trokuta”. - Pojas doprinosi znacajnom smanjenju posljedica sudara - Statistika ukazuje na lošu upotrebu djecjih sigurnosnih pojaseva i pojaseva na stražnjim sjedalima automobila. Zašto dijete u automobilu mora imati djecju autosjedalicu? Željeli smo potaknuti pravilnu upotrebu djecjih autosjedalica i redovito vezivanje sigurnosnim pojasom. Zašto ime pasavec? U jezicima svih zemalja sudionica koristi se i rijec pas (slo. Pasavec, lat. Tolypeutes, eng. Armadillo...). Igrom rijeci naglašava upotrebu sigurnosnog pojasa [1]. 2.2. Korišteni materijali i pribor, metode i oblici rada U projektnom radu koristili smo materijale Vijeca za prevenciju i edukaciju u cestovnom prometu: bojanke, plakate, tetovaže, indekse za knjige, privjeske, internetske stranice, markice, knjižicu Red je uvijek vezan pojas, raznu literaturu; internet, djecje autosjedalice, likovni materijal i pribor. Naši suradnici u projektnom radu bili su: roditelji, informaticar, knjižnicarka, policajac, vozac školskog kombija, domar, predstavnica SPVCP. Koristili smo sljedece metode rada: razgovor, istraživanje, prakticni rad, demonstracija, citanje, slušanje, opažanje, terenski rad, umjetnicko stvaralaštvo i metodu pisanih radova. Koristili smo nekoliko oblika rada: grupni rad, rad u parovima, frontalni, individualni, suradnicko ucenje i radionice. 2.3. Izvršavanje zadatka Akcija: Ulice djeci (izvedena u tjednu djece) Zatvorili smo cestu pored škole za sav promet u trajanju od dva školska sata. Pretvorili smo ju u igralište. Ucenici su crtali na temu prometa i igrali se. Akciji su prisustvovali ucenici od 1. – 5. razreda i djeca iz vrtica. Pridružio nam se i policajac. Svrha akcije bila je skrenuti pažnju odraslih na nedostatak igrališta za djecu. Igrališta i zelene površine pretvaraju se u ceste i parkirališta. Životinja pasanac Ucenici su napravili istraživanje o životinji pasanac: plakat, knjige, internet. Napravili smo korelaciju s predmetom slovenski jezik, gdje je u programu opis životinja. Slika 40: Opis životinje pasanac Model prometnih situacija U sklopu predmeta ucenja o okolišu ucenici su izradili model prometnih situacija. Izradili su zgrade i prometne znakove. Dodali su vozila i ljude iz lego kockica. Ucenici su prikazivali razlicite prometne situacije koje primjecujemo u našem mjestu [3]. Tijekom igre uloga upozoravali su na vezivanje svih putnika u vozilu. Slika 41: Model prometnih situacija Umjetnicko stvaralaštvo Ucenici su na likovnoj umjetnosti izradili pasanca: Uzeli su bijelu das masu. Masu su razvaljali. Na nju su položili model pasanca. S modelirkama su oblikovali pasanca. Sljedeci dan, kada su bili dovoljno tvrdi, obojili su ih temperama. Ucenici su pasanca koristili kao vješalicu u automobilu. Slika 42: Pasanci iz das mase Ucenici su nacrtali sebe u automobilu. S njima se uvijek vozi i Pasavcek zato se nikada ne zaborave privezati. Slika 43 Ucenica u autosjedalici Ucenici su se naucili pjesmicu o Pasancu. Puno puta ponavljamo pjesmicu. Izradili smo i divove pasance i njima ukrasili ucionicu. Slika 44: Pasavcki divovi Posjet policijskog službenika školi Ucenici su usvojili znanje o djecjim autosjedalicama i o upotrebi sigurnosnog pojasa. Policajac je demonstrirao pravilno vezivanje ucenika u djecjoj autosjedalici i jahacu. Ucenici su pogledali kratke filmove koji prikazuju važnost vezivanja u vozilima. Nacionalna preventivna akcija Sigurnosni pojas Ova se akcija odvijala u mjesecu ožujku. Tijekom preventivne akcije smo svaki dan pratili vezanje ucenika i roditelja tijekom vožnje u školu i iz škole. Ucenik koji je mogao potvrditi da su svi bili vezani prilikom vožnje u automobilu zaradio je pecat na pripadajucoj kartici. Kada je ucenik skupio 10 pecata dobio je nagradu (tetovažu Pasavcek i privjesak Pasavcek). Slika 45: Kartica za skupljanje pecata 3. Rad s roditeljima Na pocetku školske godine sam roditeljima na roditeljskom sastanku predstavila projekt Pasavcek. Roditelji su dali nekoliko prijedloga za provodenje projekta. Na roditeljskom sastanku je policajac roditeljima predstavio zakonodavstvo o djecjim autosjedalicama i pravilnom vezivanju u automobilima. Takoder im je predstavio i grupe djecjih autosjedalica. Roditelji su tijekom školske godine preko ucenika bili ukljuceni u projektni rad. Sudjelovali su i u evaluaciji projektnoga rada. 4. Zakljucak Željeli smo pripremiti zakljucni dogadaj u obliku izložbe, no to nam je bilo onemoguceno zbog korona virusa. Naš rad smo evaluirali razgovorom s ucenicima i roditeljima, a ucenici i roditelji takoder su napisali svoja razmišljanja o projektnom radu. U mjesecu travnju smo popunili i evaluacijske upitnike. Upitnike smo ispunili ucitelji mentori, ucenici i roditelji. O našem projektnom radu smo pripremili i clanak u opcinskom casopisu. Svi ucenici su nakon završetku projekta nagradeni priznanjem Pasavcek i prakticnom nagradom koja je korisna, a istovremeno i upozorava. U našem školskom okrugu policija primjecuje znacajan napredak u korištenju djecjih autosjedalica i sigurnosnih pojaseva. To je ujedno i glavni cilj projekta Pasavcek. Za potrebe evaluacije provodi se promatranje stvarnog vezivanja u prometu na razlicitim vrstama cesta u razlicito vrijeme. Naime, vezivanje djece u Sloveniji naraslo je s 53,7 % prije pocetka provodenja projekta Pasavcek 2005. godine, a 2018. godine vezivanje djece je u prosjeku iznosilo 94 % [1]. 5. Literatura [1] Red je uvijek vezan pojas: Javna agencija Republike Slovenije za sigurnost prometa, Vijece za preventivu i odgoj u cestovnom prometu, 2016. https://www.avp-rs.si/wp-content/uploads/2012/02/red-je-vedno-pas-pripet.pdf (20.9.2020) [2] Agencija za sigurnost prometa: https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/programi/pasavcek/#oprojektu (20.9.2020) [3] Kurikulum. Program osnovna škola. Upoznavanje okoliša. 2011, Ljubljana, Ministarstvo školstva i sporta, Zavod RS za školstvo. Upute za autore 1.PRIPREMA TEKSTA CLANKA Format: Microsoft Word. Jezik: hrvatski 2. DOSTAVLJANJE RADA: rad se dostavlja u sljedecem obliku: format a4, velicina slova 12 pt, vrsta fonta Arial, jednostruki prored, iskljucivo elektronickim putem na adresu varazdinskiuciteljcasopis.info@gmail.com. Na prvoj stranici rada, ispod naslova u sredini, treba navesti ime i prezime autora te ustanovu zaposlenja. 3. OPSEG RADA: ukljucujuci sažetak i bibliografiju, rad može imati najmanje 3, a najviše 10 stranica. 4. SAŽETAK RADA: do 200 znakova, vrsta fonta Arial, velicina slova 12 pt, treba ukazati na svrhu rada, glavne orijentacije te zakljucak. Sažetak je potrebno staviti na pocetak rada. Ispod sažetka, potrebno je navesti kljucne rijeci (do pet rijeci koje nisu spomenute u naslovu rada). Sažetak rada, uz naslov i kljucne rijeci, dostavlja se na hrvatskom jeziku. 5. GRAFICKI PRILOZI: slike i tablice moraju se nalaziti na odgovarajucem mjestu u tekstu. Svaki graficki prikaz ili tablica moraju imati naslov i numeraciju s kojom su u tekstu povezani. Naslov slike, tablice ili grafickog prikaza nalazi se ispod. 6. REFERIRANJE I LITERATURA: casopis Varaždinski ucitelj primjenjuje Vancouver sustav referiranja i navodenja bibliografskih jedinica. U popisu literature potrebno je uvrstiti samo one bibliografske jedinice temeljem kojih je rad napisan. Ako se u radu navode tude misli, recenice ili sintagme, izvor je potrebno navesti u tekstu (npr. [1]…[2]…), a ne u bilješkama na dnu stranice ili na kraju rada. U popisu literature potrebno je navesti abecednim redom po prezimenima autora sve radove koji se referiraju ili navode u tekstu. Za internetske izvore potrebno je navesti datum preuzimanja izvora.