RADIOLOG IA 
IUGOSLAVICA 
Anno 5 Sept./Dee. 1971 Fase. 3-4 
PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIV AE REI PUBLICAE IUGOSLA VIAE SKOPJE REDACTOR PRINGIPALIS: 
D. TEVCEV 
Radiol. Iugosl. UDK 615.849 (05) (497.1) 



BUKIS-TAT 


Ovaj ureclaj izveden je kao zidni stativ i služi za sve vrste buki snimanja pacijenata, u stojecem, sedecem i ležecem položaju. Predviden je za snimanje normalnem ili tehnikom tvrdog zracenja. Narocita je podesan za snimanje lobanje, srca, toraksa, abdomena, karlice, kicme, bubrega, kao i za ginekološka snimanja. 
Posebno je pogodan u kombiniciji sa buki stolom tako da se dobija jedno univerzalno racino mesto koje odgovara savremenim zahtevima u rendgen dijagnostici. Stativ je izveden sa dva vertikalna stuba za pricvršcivanje na pod i zid. Duž stubova krecu se kolica sa nosacem buki blende uravnotežena kontra tegovima u stubovima, tako da je veoma laka podešavanje buki blende prema vis.
lni pacijenata. koiica se mogu fiksirati mehanickom kocnicom u svakom izabranom položaju. Nosac sa buki blendom se može· okrenuti za 3600 u jednoj prstenastoj vodjici, cime je omoguceno njegovo postavljanje u položaj koji ne smeta pacijentu. Pogodne skale za v1sinu i nagibni ugao osiguravaju da se svaki snimak tacno podesi i eventualno ponovo reprodukuje. U bocne šine na prednjoj placi može se postaviti potreban pribor: naslon za pacijenta, držac glave i kompresorijum. 
Kao buki blenda upotrebljena je katapult blenda sa motornim pogonom rastera. Kretanje rastera u pocetku je veoma brzo, a u toku vremena brzina se smanjuje. Zahvaljujuci ovakvom kretanju izbegnuta je pojava rastera na snimku i pri vrlo kratkem vremenu snimanja. Prikljucak katapult blende na neki odgovarajuci rendgen vrši se preko jednog utikaca i posebno višežilnog kabla. 
Osnovni podaci: 
® 
ELEKTRONSKA INDUSTRIJA 
Ukupna visina 205 cm Površina na podu 66,98 cm Grupacija medicinskih uredaja Ukupna· teži na oko 150 kg 1 aparata -Nil 

o ­
1 
o 
:C 
m 
3: ­
m 
C/J < :r 
< s» 
s»::::: 
--· ::r 
t> III 


::r 
en 
cii ' 
o 
1 
en 
tu 
:J 
(O 
o 
(O 
' 
tu 
-
C 
C 
cn ­
o 
(O 
C 
­
o 
C. 
C 
... 
o 
o.. :s 
-
o · © o.. :J C: 
­
o 
:J ' 1 
-
tu . en 
C 
< 
o o.. 
(1) 
:J 
o 
3 
' 
tu 
en < 
o 
' 
C 
N 
tu 
­
o 
C. 
C 
... 
o 
::s 
© 
(,.) 
o ­
o 
o 
01 
o ­
o 
o 
..... 
o ­
o 
o 
J:J 
o 
:s 
en 
o 
< -C 
Q) C, 
o 
::s 
en 
tu 
o.. 
--. 
N< 
o o.. 
tu 
o-
N 
o 
en 
(1) 
:J 
() 
' 
pi 
:J 
en 
­
o 
en 
­
o 
N 
tu 
:J 
o 
-o ­
3 
tu 
:J 
o 
-o 
o o.. 
:J 
o 
en< 
-· 
_< 
­
o 
:J 
' 
tu 
:J 
en 
:J 
3 
() 
-
© 
n 
(D (D 
CT 
Q) 
1\) 
CX> 
o 
J:J 
o 
:s 
-C 
Q) 
C, 
o 
::s 
© (,.) 
..... 
o 
o 



RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLA VIAE 
SKOPJE 
ANNO 5  RENDGENDIAGNOSTIKA  SEPT./DEC.  
FASC. 3-4  RADIOTERAPIJA  1971  
NUKLEARNA MEDICINA  

Collegium Redactorum 
M. Bašic, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. Dedic Novi Sad -V. Gvozdanovic, Zagreb -S. Hernja, Ljubljana -M. Magaraševic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd ­
J. Novak, Skopje -F. Petrovcic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -M. Smok­vina, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -B. Varl, Ljubljana 
Redactor principalis 
D. Tevcev, Skopje 
Redactores 
I. Obrez, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -M. Prodan, Ljubljana -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana 

Radiol. Iugosl. UDK 615.849 (05) (497.1) 

LEKTOR 
za srpskohrvatski jezile NINKOVIC Stepan, Ljubljana, šarhova 34 
Izdavanje ovog broja casopisa pomogla je ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš 
i sledece ustanove, instituti, za,vodi, bolnice, preduzeca i organizacije: BRACCO INDUSTRIA CHIMICA, Milano BOSNALIJEK, Sarajevo CILAG-CHEMIE, Schaffhausen ELEKTROMEDICINA, Ljubljana »KRKA«, tovarna zdravil, Novo mesto, FOTOKEMIKA, Zagreb INTERIMPEX, Skopje KEMOFARMACIJA, Ljubljana LEK, Ljubljana ONKOLOŠKI INŠTITUT, Ljubljana PLIVA, Zagreb SONALABOR, Ljubljana SA VEZNI SAVET ZA KOORDINACIJU NAUCNIH DELATNOSTI, Komisija za 
naucne skupove i casopise, Beograd SCHERING, A. G., Berlin SKLAD SRS ZA POSPEŠEVANJE ZALOZNIŠKE DEJAVNOSTI 

PRIMENA RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI 
Veliki broj radioaktivnih izotopa koji se proizvode u današnje vreme (u nuklearnim reaktorima), omogucio je mnogo vece rutin­ske metode u dijagnostici, terapiji i klinickim istraživanjima. Usa­vršavanje starih aparata i konstrukcija novih, omogucava jedno­stavnije i potpunije identifikova:ije i lecenje mnogih oboljenja. Primena radioaktivnih izotopa kao obeleživaca, omogucava pra­cenje mnogih fizioloških, bioloških i hemijskih procesa, koje se drugim metodam nije moglo postici. Funkcionalno ispitivanje štitaste žlezde, bubrega, razna cirkula­torna merenja, odredjivanje volumena krvi i krvne plazme, ispiti­vanja i lokalizacije tumora su vec dostigli stepen svakodnevne 
prakse. 
Radioterapija je dobila takodje izvestan broj novih izvora zracenja za lecenje malignih obolenja, tako da radioterapeutske metode nisu više ogranicene samo na rendgensko i radijumsko zracenje. U ovom domenu je svakako najznacajnije ostvarenje supervol­
tažne terapije X i gama zracenjem. 

PRINCIP PRIMENE RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U DIJAGNOSTICI 
Neki biološki, izuzetno važni molekuli, asa njima zajedno i citave strukture, konstantnom brzinom se u svakom organizmu, obnav­ljaju, povinujuci se pri tom odredjenom zakonima dinamicke rav­noteže. Razlaganje ove ravnoteže na pojedine komponente, pro­ucavanje nacina na koji se one u raznim patološkim stanjima menjaju, postalo je mogucno tek primenom radioaktivnih izotopa u svojstvu obeleživaca. Pracenjem radioaktivnih izotopa mernim i registrujucim instru­mentima, moguce je pratiti i sudbinu citavih organa kao i sve procese u kojima oni ucestvuju. Bitno je da se upotrebi radio­aktivni izolator onog elementa, koji u posmatranom procesu ili organu, ima znacajnu fiziološku i biološku funkciju. U principu, radioaktivni element u organizmu doživljava istu sudbinu kao i njegov stabilan izolator. Razlika je samo u torne što radioaktivni izolator emituje zracenje koje se može meriti i tako registrovati 
aktivnost, odnosno koncentracija obeleživaca u pojedinim orga­nima, tkivu, tkivnim tecnostima (krv, plazma, mokra6a, itd), kao i pramena te aktivnosti, odnosno koncentracije u toku vremena. Tako se na primer, jod taloži u najvecoj meri u štitastoj žlezdi, fosfor u kostima i tkiva koja brzo rastu, koloidno zlato u jetri, slezeni itd. Neki izotopi ucestvuju u biosintetickim procesima, pri kojima ne dolazi do izbacivanja obeleživaca iz 6elije, kao što su fosfor, gvoždje, ugljenik. Primenom radioaktivnih izotopa se znaci može dati dijagnoza raz­nih oboljenja (jer patološke pramene izazivaju koncentraciju radio aktivnog izotopa razlicitu od one u normalnom organizmu). a ta­kodje i funkcionalno ispitati pojedini organi odnosno njihov rad 
(štitasta žlezda, bubreg, itd.) pracenjem pramene aktivnosti izo­topa u toku vremena nad merenim organom. 
Pared toga metodam scintilografije, odredjuje se koncentracija pojedinih elemenata u organizmu, pojedinam organu kao i raspo­delanih obeleženih elemenata. Na taj nacin moguca je i lokaliza­cija tumora. Sumarno receno, korišcenje radioaktivnih izotopa u cilju funkcio­nalnih, cirkulatornih, metabolickih i drugih ispitivanja, svodi se na paranteralno ili oralno unošenje radioaktivnog izotopa u pogod­nom obliku) u vidu tecnog rastvora koji se pije ili putem injekcije direktno u krv) i merenjem aktivnosti nad organom koji se ispi­tuje ili u tkivnim tecnostima ili izlucevinama (krv, plazma, mo­kraca, izmet, pljuvacka, itd.). Merenje se može obnavljati kontinualno ili diskretno u toku vre­mena. Merenjem aktivnosti, meri se koncentracija obeleženog elementa markiranog radioaktivnim izotopom) i rezultati merenja se daju obicno u odnosu na standard u procentima i uporedjuju se rezultatima kod normalnih, zdravih ljudi kod kojih ispitivani organi ili procesi normalno funkcionišu. 
Treba naglasiti da su specificne aktivnosti izotopa koji se koriste jako velike a osetljivost aparata takva da su unete kolicine izo­topa potrebne za ispitivanje jako male, pa je opasnost od ozra­civanja zanemarljiva i ispitivanja se mogu ponavljati u relativnom kratkom vremenu. Metode merenja su apsolutno bezbolne jer se obavljaju spolja, prislanjanjem mernih sondi na odredjenu oblast tela, merenja »In vivo« ili merenjem uzetih uzoraka tecnosti »Me­renja in vitro«. Mogucnost primene aparata Ei je jako široka i njima se mogu izvoditi gotovo svi rutinski dijagnosticki testovi i funkcionalna ispitivanja. 

DETEKTOR ZA MERENJA IN VITRO T 70 
Detektor za merenja in vitro je višenamenski gama brojacki si­stem za sva rutinska i eksperimentalna »in vitro« merenja cvrstih i tecnih uzoraka malih zapremina. Ekonomican, jednokanalni sistem, velike efikasnosti i odlicne geometrijske konfiguracije za uzorke do 5 sm:1• Kompletna ampli­tudska analiza impulsa i automatski rad. Osetljivost, razlaganje impulsa i široki energetski spektar su više nego dovoljni za sva klinicka, laboratorijska i studijska merenja. Uredjaj se sastoji od detektora sa šupljim kristalom i olovnom zaštitom i analizatora -skalera T 70. Brojacki deo modela T 70 može se programirati kao automatski procentni racunar koji daje numericko pokazivanje aktivnosti ne­poznatog uzorka u odnosu na standardni izvor. 

SCINTILOSKOP T 70 
Scintiloskop T 70 pruža najoptimalnije mogucnosti za funkcionalno ispitivanje štitaste žlezde, jetre, pankreasa, slezine kao i cirku­latornih ispitivanja i studija. Lako i jednostavno rukovanje, precizan i automatski merni sistem, velika fleksibilnost pri pozicioniranju detektora. Uredjaj se sastoji od klinickog stuba sa držacem scintilacionog detektora i tranzistorskog analizatora -skalera T 70, montiranih na zajed:iickom pokretnom postolju. Detektor sadrži kristal 43 X 50 mm Na J (te) 1 standardni prste­nasti kolimator sa dubinom od 20 srn. do površine kristala. Olovna zaštita prosecne debljine 30 mm u svim pravcima štiti kristal i fotomultiplikator. Analizator -skaler T 70 omogucava kompletnu analizu gama zra­cenja i smanjenje fona. Sadrži dekadni brojac, merac vremena, jednokanalni gama analizator, procentni racunar, stabilizator viso­kog napona i izvor za napajanje. 

SADRZAJ 
Izracunavanje lrnnstanti stabilnosti helata metodom radiotrasera (Hu­ljev, D., š. Spaventi, P. Strohal i 
z. Maricic . . . . . . . . . . 201 
Kvantitativna obrada scintigrafskih 
podataka na digiia1no1n racunaru 
(Šnajder, J. i M. Erjavec) . . . . 207 
O problemu scintigrafskog prikaza žucnog mjehura (Spaventi, š., P. Strohal, D. Huljev, K. Filjak i D. Cvrtila) . . . . . . . . . . . . 213 
Odredjivanje klirensa hipurana J-131 i EDTA In-113 tehnikom »jednokrat­nog injiciranja« (Erjavec, M.) 217 
Radiološka slika psorijatskog artritisa (Kicevac-Miljkovic, A., v. Mladeno­vic i J. Nikolic) . . . . . . . . 2:3 
Vrednost radiorenografije u preceni indikacija za infuzionu urografiju u ureterohidronefroza (Ledic, S., B. Markovic i s. Kamenica) 231 
Doprinos opisu sindroma kratkih me­takarpalnih i metatarzalnih kosti te nanozomije -Pseudopseudohipopa­ratireoidizam u jednoj obitelji (Ci­žek, I., z. škrabalo, z. Singer i Z. Jakšic) . . . . . . . . . . . . .30 
Usporedna analiza u vodi top:jivih kontrastnih sredstava za lumborn­kralnu radikulografiju bez prirnjrne spinalne anestezije (Lovrcncic, M„ 
z. Vidakovic i H. Kumar) 2•!5 
Angiografska diagnoza intcstinnlnog luvarenja (Stropnik. J. i I. Obrez) 2jl 
Neka zapažanja o mjestu i ulozi ra­9i9loga u klinicnem teamu (Martin­, _ 
CIC, N.) . . . . . . . . . . 2.9 
Iatrogene lezije bubrega diagnostici­rane renalnom angiografijom (Ob­rez, I. i J. Stropnik) . . . . . . 26J 
Modificirana metoda tacnog izradjiva­nja olovnih zaštitnih moC:ela (Ha­bic, M.) . . . . . . . 273 
Registracija reakcij na rentgenska kontrastna sredstJva in dokumenta­cija njihoveg:i zdravljenja (Us, J.) 275 
RECENZIJE KNJIG: 
Die obere Halswirbelsaule. Walter Gehle, Georg Thierne Verlag, Smtt­gart (Tabor, L.) . . . . . . . 277 
Angiologie und Szinti;;raphie bei Kno­
chen und Gelenk Erkrankungen, 
Rolf Glauner in sod„ Georg Thieme Verlag, Stuttgart -recenzija (Erja­vec, M. in J. Us) . . . . . . . . 278 
Intracranial turnors of infants and children. H. Wolfgang, Th. Koos, and Meredith H. Miller, Georg Thie-me Verlag, Stuttgart (Us, J .) 279 
OSVRTI . . 281 OBA VIJESTI 233 
RADIOLOŠKI KONGRESI I SIMPOZIJI . . 287 
BIBLIOGRAFSKI BILTEN . 291 
TABLE OF CONTENTS 
Calculation of the stability constants 
of chelates using radioacitve tracers (Huljev, D., š. Spaventi, P. Strohal and Z. Maricic) . . . . . . . . 201 
Quantitation of scintillation scanning data by means of a digital compu­ter (Šnajder, J. and M. Erjavec) 207 
Scin tigraphyc imaging of the gall bladder (Spaventi, š., P. Strohal. D. Huljev, K. Filjak and D. Cvrtila) 213 
Rena! clearance of hippuran I-131 and EDTA In-113 m determined by thc »single injection« technique (Erja­vec, M.) ........... 217 
Radiological appearance of the psori­atic arthritis (Kicevac-Miljkovic. A„ 
v. Mlaclenovic and J. Ninkolic) 223 
The value of radionephrography as indicator of infusion urography in ureterohydronephrosis (Ledic, S., 
B. Markovic and S. Kamenica) 231 
The syndrome of short metacarpal and metatarseal bone combined 
,vith nanoson1ism-pseudcpseudo­
hypoparaphyreodism (Cižek, I.. z. Singer and Z. Jakšic) . . . . . . 239 
Comparative analysis of water solu­ble contrasts used in lumbosacral radiculography without spina! ane­
sthesia (LovrenciC, M., z. VidakoviC 
and H. Kumar) . . . . . . . . 245 
Angiographic diagnosis of intestinal bleeding (Stropnik. J. and I. Obrez) 2jl 
The position and thc role of the ra­diologist in clinical team work (Martincic, N.) . . . . . . . 259 
Iatrogenic lesions of the l{idney diag­nosed by renal angiography (Ob­rez, I. and J. Stropnik) . . . . . 263 
A modified method for the accurate manufacture of the lead shot shie'.ds (Habic, M.) . . . . . . . . . . 273 
Contrast media side effects: their re­gistration and follow-up of the treatment (Us, J.) . . . . 275 
BOOK REWIEWS: 
Die obere Halswurbelsaulc. Walter Gehle, Georg Thieme Verlag, Stutt­gart (Tabor, L.) . . . . . . . . 277 
Angiologie und Szinligraphie bei Kno­chen und Gelenl{ Erkranlrnngen, Rolf Glauner et al., Georg Thieme Verlag, Stuttgart (Erjavec, M. and 
J. Us) . . . . . . . . . . 278 
Intracranial tumors of infants and children, H. Wolfgang, Th. Koos and Meredith H. Miller. Georg Thieme Verlag, Stuttgart (Us, J.) 
281 REPORTS . 
ANNOUNCEMENTS 283 
CONGRESSES AND SYMPOSIA 287 
CURRENT LITERATURE 291 
SREDIŠNJI INSTITUT ZA TUMORE I SLICNE BOLESTI, ZAGREB 


IZRACUNAVANJE KONSTANTI STABILNOSTI HELATA METODOM RADIOTRASERA 
D. Huljev, S. Spaventi, P. Strohal i ž. Maricic 
UDK 577.3 :539.12.042 
Uvod 
U svim stanicama živih organizama nalaze se izmedu ostalog i metali. U stanicu dospijevaju resorpcijom i to kao anorganske soli ili vezani u nekom organskom kompleksu (organo-metalni spoj, helat). U razlicitim tki­vima kolicina metala varira uglavnom izmedu 10-4 do 10-9 grama po gramu tkiva (1). 
Prema funkciji i djelovanju u organizmu elementi se mogu podijeliti u ce tiri grupe: 
l. esencijalni (Cu, Zn, Mn, Mo, Se, Co)
2. 
vjerojatno esencijalni (F, Br, Ba, Sr)

3. 
toksicni (Hg, Pb, As itd.)

4. 
fiziološki neaktivni (Al, Si itd.)


Postoje razne metode za odredivanje stabilnosti organo-metalnih spo­jeva. Najpoznatije su kolorimetrijska, potenciometrijska i radiometrijska metoda. 
Radiometrijskom metodom koju su razradili Schubert i suradnici (2-4) nastojali smo ispitati stabilnost kompleksa aminokiselina s željezom. Ovom jednostavnom i brzom metodom moguce je odrediti konstantu disocijacije, odnosno konstantu stabilnosti helata. To se obicno izvodi u sistemu koji je puferiran prema Michaelisu (5) kod fiziološkog pH i kod odredene ionske jakosti. Poznato je da se željezo prilicno teško resorbira u organizam, jer mora proci razne prirodne barijere, kao razlicite pH, enzimatske reakcije i slicno. 

Teoretski dio 
Za koeficijent raspodjele metala izmedu otopine i smole opcenito vri­jedi jednadžba: 
-[M] g 
(1) 
1 = 
D. Huljev, S. Spaventi, P. Strohal i Z. Maricic 
[M] 
= koncentracija metala na smoli

[M] 
= koncentracija metala u otopini 


= 
volumen otopine u ml g = težina smole u gramima 
Za pokus bez liganda vrijedi: 
[M] v 
[M]= --­(2) 
log 
Ukupna koncentracija metala jeCm= [M]+ [M] (3) 
U prisutnosti liganda imamo: [M] v 
[M]+ [MLu] = (4) 
Ig gdje u oznacava broj liganda. 
Ukupna koncentracija metala je: Cm = [M] + [MLu] + [M] (5) 
Za koncentraciju kompleksa imamo slijedecu jednadžbu: 
[M] v 
[MLu] = -[M] (5) 
lg 
Po jednadžbi (2) dobijemo: v ( 1 1 ) 
[MLu] [M] ----(7) 
g l lo Kompleks disociira: 
MLu .==Mu++ uL­te je konstanta disocijacije: 
[M] [L]u 
Kd = --------(8) [MLu} 
Ako u jednadžbu (8) uvrstimo (7) i (2) dobijemo: [L]u 
Ktl = (. -l) 
J ednadžbu (9) možemo napisati u obliku: 1 1 -[L]u_ 
= +(10) 
1 lo lo Kd 
y = b + ax (11) 
Iz jednadžbe (9) dobijemo konstantu disocijacije K: lo -1 11 (12) 
K = -= --­
K<l [L]u 
Izracunavanje konstanti stabilnosti helata metodom radiotra 
55.59 
Fe 
1/io 
Slika l. Kompleksiranje 55 '"FE s glicinom 
LIGANO CM/LJ 
Logaritmiranjem jednadžbe [9] dobijemo: log ( 1-1) u log L -log K<l = log R log R = u log L -log K<l 
Y = xa-b a =loga u 
log R 
55,59 
Fe 
.::. 
Slika 2. Logaritamski prikaz podataka 
o log CLJ 
kompleksiranja 55,59Fe s glicinom 
Eksperimentalni dio 
Eksperimenti su bili izvodeni u sistemu elermayer tikvica u koje bilesu dodavane slijedece komponente: iono-izmjenjivacka smola, radionuklidželjeza, odnosno kobalta, cinka i žive, zatim otopina NaCl odredene kon­centracije i konacno razlicite koncentracije otopina supstance cije kom­plekse želimo ispitati. Zatim se tako priredeni sistemi mješaju 2 do 3 sata,filtriraju te se izmjeri radioaktivnost na iono-izmjenjivackoj smoli. Iz takodobivenih vrijednosti izracuna se koeficijent distribucije radionuklidaizmedu smole i otopine. Nacin priredivanja ovakvih sistema ilustriran jeu tabelama 1 i 2. 
204  D. Huljev, S. Spaventi, P. Strohal i ž. Maricic  
Tabela 1  
Tikvica --"  Dowex-50 mg  55, 59 Fe ml -­"  -­------Otopina NaCl glicina ml ml  

1 
100 1 
o 
2 100 1 48 1 3 
100 1 44 5 
4 100 1 15 
-­-­-"­ " "  "--­- --- 
Tabela 2  
Tikvica  % Fe u otopini  O/o Fe na smoli  1  
1 2 3 4  40,66 40,54 36,75 29,22  59,34 59,46 63,25 70,78  0,729 0,733 0,860 1,211  

Uvrštenjem dobivenih vrijednosti za koeficijente distirbucije i kon­
centraciju  supstance  u  jednadžbu  (12)  dobije  se  konstanta  stabilnosti  
helata.  
Rezultati i diskusija  
Rezultati nekih  eksperimenata dani  su  na  slikama  3-6  i  tabelama  
3-6.  
Tabela 3  

Konstanta stabilnosti cink-aminokiseline 
Aminokiselina K log K Kompleks A : M 
-
Asparaginska kiselina 2660 ± 40 3,42 1 : 1 Metionin 168 ± 13 2,22 1 : 1 Cistein 1730 ± 170 3,24 1 : 1 Serin 1850 ± 140 3,27 1 : 1 Glicin 890 ± 40 2,95 1 : 1 
Tabela 4 
Konstanta stabilnosti kobalt-aminokiselina 
Aminokiselina K log K Kompleks A : M 
Asparaginska kiselina 3940 ± 130 3,59 1 : 1 Serin 141 ± 8 2,15 1 : 1 Glicin 310 ± 25 2,49 1 : 1 
Izvacunavanje konstanti stabilnosti helata metodom radiotra 
1/r 
5.5 
tog R 
5.0 
1.0 
4,5 
55,5'3 
// 
0.5 
Fo 
5559 Fe 
4.0 
3 (10 ·3) 
2.5 3.0 3.5 
SER!N [M/L] fog [LJ 
Slika 3. Kompleksiranje 55,59Fe sa Slika 4. Logaritamski prikaz podataka serinom kompleksiranja 55 , 59Fe sa serinom 
Tabela 5 Konstanta stabilnosti željezo-aminokiselina 
Aminokiselina K log K Kompleks A : M 
-----. ------­-
Asparaginska kiselina 387 ± 13 2,59 1 : 1 Serin 130 ± 9 2,11 1 : 1 Glicin 236 ± 7 2,37 1 : 1 Cistein 417 ± 3 2,62 1 : 1 
tog R 
2.--------------­
˝ -, 
1.5 
60 
co 
60Co 
1.0 
3 110·31 
25 3.0 35 
ARGININ [M/L] 
rog cu 
Slika 5. Primjer nekompleksiranja Slika 6. Logaritamski prikaz nekom­Co60 sa argininom pleksiranja Co60 s argininom 
Tabela 6 Konstanta stabilosti kompleksa živa-šeceri 
šecer  k  log K  Kompleks M : š  
Sorboza Glukoza Galaktoza Ksiloza Saharoza  4,72 ± 0,11 X 104 1,52 ± 0,02 X 105 1,06 ± 0,01 X 10' 1,84 ± 0,06 X 10• 7,51 ± 0,79 X 104  4,67 5,18 5,02 4,26 4,87  1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1  

55 
Na slikama 3 i 4 prikazano je kompleksiranje (heliranje) , 59Fe sa serinom, dok na slikama 5 i 6 vidimo da se Co60 ne veže s argininom a što je vidljivo iz pravca koji je paralelan s apscisom. 
D. Huljev, S. Spaventi, P. Strohal i Z. Maricic 



Zakljucak 
Iz eksperimenata je vidljivo da su najstabilniji kompleksi želje:za s asparaginskom kiselinom i cisteinom. Vjerojatno je to zbog toga što su to tridendatni ligandi. 
Nacinjeni su i eksperimenti iz kojih se zakljucilo da se živa vrlo cvrsto veže za neke grupe spojeva i da se jako teško elimenira iz organizma. !spi­tani su kompleksi žive s prirodnim šecerom, jer poznato je da je živa kemij­ski vrlo reaktivna i biološki vrlo toksicna. 
Sažetak 
Primjenjena je metoda radiobilježivaca i ionskih izmjenjivaca za ispitivanje fiziološki interesantnih metalnih kompleksa. Konstante stabilnosti kompleksa željeza, cinka, kobalta i žive s aminokiselinama i šecerima bile su odredivane kod fiziološki interesantnih uvjeta. U radu su ispitivane slijedece aminokiseline i šeceri: glicin, serin, metionin, cistein i asparaginska kiselina te glukoza, ksi­loza, sorboza, galaktoza i saharoza. 
Rezultati ukazuju na mogucu biološku primjenu ispitivanih kompleksa i diskutirani su s aspekta nuklearne medicine. 
Summary 
The radiochemical method using ion exchange resins was applied for the investigations of physiologically interesting metal complexes. Stability constants of iron, cobalt, zine and mercury with amino acid and sugar complexes were de­termined under physiologically interesting conditions. Amino acids used in this work were glycine, serine methionine, cysteine a,nd asparagic acid; sugars used were glucose, xylose, sorbose, galactose and sacharose. 
Results indicate the possible biological use of the investigated complexes, and are discussed from nuclear medicine point of view. 
Literatura 
1 Bertrand, G.: 8th Int. Congress Appl. Chem., 28, (1912) 30. 
2. 
Schubert, J.: J. Ph. Chem., 56, (1952) 113. 

3. 
Schubert, J., A. Lindenbaum: J. Am. Chem. Soc., 74, (1952) 3529. 

4. 
Schubert, J., J. Richter: J. Am. Chem. Soc., 70, (1948) 4259. 

5. 
Michaelis, L.: Biochem. Z., 234, (1931) 139. 


Adresa avtora: Mr. ing. Damir Huljev, Laboratorij za eksperimentalnu kan­cerologiju, Središnji institut za tumore i slicne bolesti, Zagreb, Ilica 197. 
INŠTITUT »JOZEF STEFAN« IN ONKOLOŠKI INŠTITUT V LJUBLJANI 


KVANTITATIVNA OBRADA SCINTIGRAFSKIH PODATAKA NA DIGITALNOM RACUNARU 
J. Šnajder, M. Erjavec 
UDK 681.3 :616-07 :621.039.8 
Radioizotopska scintigrafija je diagnosticka metoda, koja se u klinic­koj praksi, a narocito u onkologiji sve više upotrebljava. Scintigrafija obic­no daje analognu sliku razpodele radioizotopa u ispitivanom organu ili tumoru. 
Lekar postavlja diagnozu obicno posmatranjem scintigrafske slike, što je ponekad veoma teško, a pogotovo u granicnim slucajevima. U našem radu pokušali smo poboljšati tacnost diagnostike pomocu ponovljenih pre­traga istog pacienta u vecim vremenskim razmacima, ali smo u mnogim slucajevima mogli retrogradno ustanoviti da su u scintigramu postojale informacije, koje ponekad za vreme pretrage nismo bili u stanju da uocimo. Jedan od uzroka za ovo je i sam nacin tretiranja scintigrafskih podataka, koji pretstavlja u stvari za.obilazan put. Numericke velicine prvo se pretva­raju u anolognu sliku, pa onda posmatranjem te slike tražimo informacije u kvantitativnom obliku. 
Konvencionalni nacin rada ima u sebi više nedostataka: -ocenjivanje scintigrafske slike zavisi od kvaliteta slike kao i od individualnih faktora, narocita u pogledu vizuelne percepcije; -povecanje jasnoce slike obradom scintigrafskih podataka (kontra­stiranje pomocu elektronskih uredaja, fotografski zapis, zapis u boji i slic­no) koristno doprinosi, ali ujedno i deformiše osnovne scintigrafske po­datke; -upotreba pomenutih sistema je narocito nezgodna, što neophodne radne parametre, koji uticu na kvalitet slike, moramo izabirati pre izvode­nja scintigrafije, dakle u vreme, kada nama još nisu poznati radni ele­menti. Naše, kao i iskustvo drugih autora koji u scintigrafiji koriste digitalne racunare -ukazuju, da treba pristupiti drugacijoj, logicnijoj obradi tih podataka. Cilj obrade na racunaru nije samo kvantitativni prikaz scinti­grafske slike, vec i dobijanje numerickih parametra na osnovi kojih ce biti moguc tacniji prikaz stanja i promjena na ispitivanom organu. Poboljša­
oi (tj C . +' 
@ Q) 
'-< ..C: 
4 . B 13 MATRIX "35*81tt90 BACKGROUNO"' 18 C bJ) 
Q) .... 
*************** MAX = 526 NIN= G ;:l O) 
>U s 
(tj N i:; 
flBflBBB88BBB888B8BBBRl'lflBfl!l'.\BBBBBBBBB8BllB8BBBB8881lBB88888BBBBBBB8BABBBBBB88!:Hl8fl8BBBBBBBBBBflBfl8BllBB8fl8 '-< .... . 
ro BBBBBBBBBBBBBBBBBB8888BBB8BBBBBBB8BBBBBBBBBBSBB88BBBBBBBB8BB888BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB8BBBBBBBBBBBB ·o.o 
o ro 
"' 8888B888BBB888 •••• •• BBBBBBBBBBB8B88BB88BBB8BBB888B8BBBB8888BBB88BBBB8888BBBBBBHf!BBBBHBBB o 
BBBBBBBBBBBBBBB B88BBBBBBBBBBB8B888BBBB8B8BBB8BBB8BBBBBB88BBBBBB!lB8B8BBBBBBBBBflflABil8!l8RfJ C§_-. 
ctj ;:l 
B88888BB8BBBB , • •,, •,,, • • • • • •, • RB8A888BBBB88BBBfJ88BBBBB_B88BBBBB88BB8BBBBBBBB88BBB8BflBBfHHlflBBB80RB +' .,. p, B8888888BBB ,,,,,00,,000,,,,,, BBBB8BBB888888BBBBB8B88BBB88BBBBB88BB8888BBB888BBBBB8BBRBBBBBBBB 
:.3 . 
88888888 •• ,,0000 00000000,,,,, BBBB88Bll8B8B88BBBBBB888BBB •• ABR88BB88BBBBBAHHBBBBBB8B 'O • C 88888888 ,,.,0000 0000,.,,,, BBBBBBBBBB88B08888B88 ••••••••• BBBBBBBBBBBORR8B8BBBH8 
BBBRB8BB6UBBBBB8BHB .8 . . 
o ro .!<: 
BBBBBBB ,,,,00 +++++++ 0000,,,,,,, BBBBBBBBBBBB8BBR8 •••••••••••••• 
8888888 .,,00 +++++++++ 000000•••••• 8BBBBBBBB88BB8 ,,,,,00000000,,,, 
BBBBB .... oo ++xxxxxxxx+++ 00000 ..... • • 8 BBBBBBfl .... ,000 O 
88888 00000. • • • •, •, BBBB88 •, •, ,ooo ++ + B8BBBB8BBBBBBBAB88 
S S 
o'-'. 
.... 
ro 
p, 
C 
-. C 
"d 
00(),,.. BBBfl88BRIJll88688BB Oo,,, BBBBB(lHRB888BBfl6 o0,., BfHlBBBllRBBBBABHB BBBBRRBBllBBBEB 
•, ,oo +++xxxoxi;xxx+++ 
08880 , ,00 ++XXQQ<U<>QXXXX++++++ 000000" •,", • 8 "" 000 +XXXX++ 
8980B8 ••• oo ++xxxoooaxxxx+++++++ 000000,..... ···••000 +XXXXX++ 000,, 
C) 
" 
0000..... 
> "' 
88888 •• •00 ++XXQQQQQQQXXXXXXX++++++++H+ 000, • • • • •, ,000 +•XOQQX++ 00,, BBIJBBBBBBBBBBB 888B ,,00 ++QO*""*"Ot;QQQXXXXQQXXXXXXX+++++ 000,,, 8BBB •,,, ,000 ++XO*O++ O,,, llBBBfl!lllBHBBBBRB 
[.ii as0e .,.oo +xxxxxaxxxxxxxxxoxxxxxxxxx+++++ 000 ••• ssa00a ••••• 0000 + 0000.,, seaRaaasasAasa 88BBB88B 
'O 
...... ...... 
Q) 
.o 
C 
p, 
Q) :i C ro a, BBBB ,,00 ++XXOOQQQOXXQQQQQQQOXXXXXXXX++++ 000,,, .,,,,0000000000,,,. BB89B8HBBB88BB 
eass .,,oo +++xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx++++++ oo •••• sssssesaaesRB •••••••••·•••· B8BBH,iasaeesse a, C C ,..-BBB ,,,00 ++XXX30QQQQQQQQQQQXXXXXXXXX++ 000,,, BH8BB0888BBBBR8B ••••••••• BBBBBBBBBBB888SB8B . Ctl ;cij 'v " BBB ••tOO ++++Xxxxxxxxxxxxxx++++++++++ 0000.,. BBBBB88B8B88BR88888BB BBBBBBRA8BBA8888R0H8 ,-l s'-< ·2 BBBB , • ,oo +++XXXXXXXXXX)(XQXXXXX++++++ 000, •, BBBBBU8B!lBBllBBBHBBBBBBBB8BBBRB8888B!JBfHJ8fHlRBBB8BBH .: -. 5 
B8888 •••00 ++++++++++++++++++++++ 0000,,,, BBB888BB888B8BBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB8BA8RBB8BBBBHB .,. p, 
Q) 
'1fJ C: 88888 ,,,QO ++++++++++++++++++++++ 0000,,,, BBBBBBBB8BB888BBBRBBBBBBB8ABBBBB88BBBij88HBHij8BBABB8B '-< cil O) ...; 88888 •• ,000 ++ ++++++++ 0000, •,,, B8BBBBB!l8BB8B888BBRB8BBBBBBBBBRB88BBfl8B88BflflflB8888BRB .s.!<: "' 
8!!888 , •0000 ++++ 00000,,,,, • 8BBBBBBB8BBBBBBB888RBB8BBBBBBUBBflBBBBBBBBflB!lBHBABBBBBH ·. 
888888 ,,,,000000000000 000000000,,,,,, BBBBBB8B888BB8BBB8B8BA8BB8868BBBBBflBBBBBBB8BflllBHBBBBflB08 C 
O) (tj 1iJ 
C '-' 
BBflBBBB ,,,,.00000000000000000,,,,,,,,,, BBSBBBBBBBBB8BBBBBBBBBRBB88BBBBBBBB8BB888Bll8BBHflflBBBBBBRB -ro bJJ 
c<:S . •.-! 
8988B888 •••••••••••••••••••••••••• 9BBB8BB088B8B88BBBBBBBBBBRBBBBBBB8B6BR888BBBBBBBSARRBB8BBBBB 
s ·,d1 
8988BBBBfl •••••••••••••••••••••• 8Bfl88BBBB8BBfltlflBOBBBBflBBBBBBBBBBBBBBBABl:lBHBBfJBBElBBBfl881lHBBBBBBHB . .,-1 •..-1 8888BBBBBR8 ••••••• flBBRB88BBBBB8BB88888B88BflBB8BBBBBB08808BBB888B8BBBBBBll8Rflllfl88[)8BA 8!!BBBBl38RBllBB BBBB8BBBBB88fl88BBBBBBBBBBBBBBBBOBBB888BBB88B888flBBEHJBBBBBB8flBBRBBflB880BH8 g ciJ .. ... 
s 
B8BBBBBBB88BA.R8BB8008B888888BBB8BHB88BBBB8888BBBB688BB8BBH8BBBBBB88B8BBBBBBBA888BBBB.B8RBBBBBBBAH8 
f:lBB888888fJ!l8SSBBBBBBBS8BB3888BBBBBBBBflBBBBBBBBBBBBBBBBBBBBB8BBB8fl!lBBBBBBBABBBBBBBBBBBBBOBBBfl8BllB!lBH 
8 ro 
/,n 
. 
s'-<. 
o a, 
C S 
:::s 
SY.B0L 
AEtGHT 
o 
. o 
o 
o 
+ + 52 53 61 54 85 85 69 63 17 
+ X X 
1941, 2S4 i34 106 9o 
1519 1265 1131 102s 
() 
. 
. 
. 
54 935 857 794 736 672 613 559 So7 454 393 339 254 )69 Bo 
78 63 
........ 
1:: . 
.... 
u 
58 64 
59 
SURF'ACE 
.VOi.!JHE 3453S4 
R4TIO 6% 
> 
ro ro > 
C .... 
.!<: 
o:, ;,::: N t; 
o 
N CI) o ctl 
6 
._; §J f5 
>U C 
.. 
N (/) 
<: ..... (1) 
.... . 
N :,;" 
O, p, B9R88BB8flBBB8BB8BBBBBBBB88BB8BBBBABB8BB88BBB88BB*BB888BBBB8888BBBBBBBBBBBBBBB8fJB8BBBBB88BB'1B!lBB4R'<fl 
r)' N:l R3R8BBBBBBABR8BBBB880BBBA3888BBDBBBBBOBBBBBBBBBB•BBB88BBBBBBBBBBBB8BB88BBB8BHBHBBBABBBBBR8ijfl8BB8RHH 
p, • BBB88BBBBBBBBBB BBRBBBBBBBBBSB888BBBBBBBBBB*BBBBBBBB88BBBBBBBBHBBB8BBB8BBB81J8HflBfl8Bl:38H8i! 
H 
s RBBBBBBBRBUBRB 1111 11 BBBBB8883B88BBBBBBBBBBB8BBB8BB8BBB8BB•BBBBBBBHHBBBBBBBBBHRHHBBBABR.G 
., 
p, 
a B88BB8BBBBB8B 11123333333332211 888BBBB8088BBBBBBBBBBB8888888BBBBB88BBBB.BBBBBB8BBBB8B8BHBHBBBOHHb 
.... . u, 
88888888 12345678A77887665432ll 8flBBBBBBBBBBBBBB•BBB8BB888BBBB0BflBBB8BB!JB8flBBBBflflHll8fJHBBRBBBABHt< 
­
;/; 
ABB98BBBBBBBB8•88B8BB88888 11 B8R8BBBBBBBB88B888BBBBRDr BBBBBBB j23468AAC0EEODOOCCA876543322l l BBBBB8B8SBBit888RB l !233333333321 B8B8BB88flfJB8BBBBBBil oo· . s· HBBBBBBB l224577BA8DAA88A8665422111 BBBBBBBBBBBBB•BBBBBBB 122111121 HBBBBBBBBBOBRHHHBSBBhB 
p, p, M­
. . crq· 
p, BBRBB 
..., 
BBBBBBBB•BBBBB 12234566666654311 BBBBBBBBBRHBBBABHB 
8 888B•BB 12234568ABABAA865332l HBBHBBBBHHBBBBBYH 
12347SBCEEGGHHHHBGFFOCBAA87755332221 1 
83888 12457ACDEFGHHIHHGGGfEDCBAAAB765544332211 BBR•BB ll224578BCDDCDCCA75432 88UA88BRBRBBBBHB 
., 
u, ..., p, C 
8. 
(')c i,......, 
(1) " 
::; 
9 
o 
p, 
o 
u 880888 12.58ACDFGHHIIIIHH3GFFFEEDOCCCBBAA8876554322ll * ll221567ACEGHHGGfDqB6532 HHHHHRRDBBBHHR . • l 1224578BDGH.*<>•HGDH7642 
B9BB8 2356ABOFGHJI*••!HHGGFfEEDOCBAASB7765443221ll * l233568ACEGGGGFfCR7643J BBHBB9UHBHBBBRHB 
..., 
r, o p, 
o. 
8BBH8!188B88At1fl 
., 
B3RBB 1236 7 ACEFHlI l**•*IHHBGGGGGFFEEEODCDCBA8765432l 1 
g 
BBDBB 13467BCFFBHIIIIIJIHHGGGGGFFfFffEEDDOCBA775432l • 11345688EfH!IlGFOC8632 BHHBH.BB8Y.Brl" 
..::; p, 8888 l256ABEFII••*•*IIII!HHHHI!HGGHHGGFEEDDCB875421 B*BB ll234568CEFH!;IFEBA6421 BBBBRHRHBBBBR.B 
(1) () 
'"" Hane 1245AACEGHHHHIHHGHHHHHHIHHGGGGGGGFFEDD8A875421 BBB•BB lll235678BCnCHA8S75321 HB88RABR8RB8HH 
Ul 
M­
C 
s· 
1-1 p, t/.l !-" 
p, 
...... 
.., 
BBBB 1245BADEFGGHHHHHHHGGSH.mGGGGGGFFFEEOC8A764321 BBBB•B88B8BB8 !1233333444311 BBHdnRRHBHBBHB 
., 
}-'• cĽ 
. . BBH 12357BDFGHHIIIIl!lIIIIIIHrlGGGGGGGFECCBA87512! BR8B8*BB8BBBBBBB 111222211 BBBHBRBRHBBHBHRBHR Ul 
BB9 l245aADEFFBGHHHHHHHHHHGGFFFFEEfFEDBB8866431 BBB88B888B*BBAB8BB8BA BBBBBBRBHRBHRRSBBHHB ­O, N 'O 8 BflB 124 SaBDEFGGGGGHHHHHfHI rlGGGGfff EEOCAA 7 6542 l 8B808BBBBB BB*flBABBBB888B flfl BB!ltlBBB BBllBBBB B,JUBB88fltlfl 5' 
..... -· 
(D "' RBHBB 123.7ABDDEEFffFFFFFFffEEFFEDDCCHAB7654321 88BBBBB8BBBBBB8BA*BBBBBBHRHARHB86BBHHllRBBRMHBBHBRRH 'd 
o ::; 
o 
. p, BBflBB 1347 8BCDEEEFfFFFFF'fl'f FF FFEE008A8 7 654321 BBBBBB8BBBBBBBB8Bfl8886BB88*8U8BB88688888 HB!J'l!lBBBRBHH o. 
§ AIRBB 12356BAaCCDOCCDDEEDDDDCCCC8AAB75544221 8BBBB•BBABBBBBBBBBR8BBH8BBBBHBRR88BBBHBHBHnHRHBBHBH.A ., p-: P, lZI p, Z3§678AB8888CCCCDDDDCBHBAB77764433ll 8BBBBB•BBB888B8888BBBBBRB8BHBBHRBBBBBBBH8HHHBHRBH8BBH8 ­8 'v !345b77B778BRB8AAA877766655443321 BBBB•BBB8888BBBBBBBBBRH6BBBBBBHHBHBBBBBBBHHBHHHHBBBHBRHU :,;­
N> ., 
o o o !2244566667777677765654444332111 BBB8•BBB8BBBB8BBBBB8BHRBBBB8BBBHBRRBBB88BBBHB&BHHPRBAARH8 
u, ..., 
C: (D p, ::, ., 
B9RBHBBB 12233344444444443333222211 B8BRBBBB•88B88BB88BBBBSBBBB88BBBBABBBQR888BBBBU"BBUHHBHRBRH. ...... BBBBBBBBA 1112222233333322221111 8BR8.BBBBBBBBB888BB88BBBBBBBBBBBBBBBBB86888BBBBBBBB88BHHH8.HRBBH RBBBBBRdPRH 1111111 ABRHB9BBB•SBB8BBBBBBBB888BBBBBBBBABB8B8HHBHHHBBBBHBHHBHRRHHBBRAAR 
t....,, o., o. 
.pi' 
,_, t-< H ::l 83HR!l8Pflf'<;tltlfl B8flflBRBtlBB!lRllBB08B88888888BBBBBBBBB888BBBBBBBBBBHRfl813BBBBBtl8fHlilBHKBB8flBMU §
ro <1 C 
88H8 1256110EFHHI III I IHHI I l II l I IBHHHHGGGFFEOC8886421 BBB<>BBBB J !33457788877764221 BBBIJ8flfl868A'J8B g.
"' 
::o l?:l 
(1) 1-1 () . 
o 
o, 
HilR8i:JBB8MfJflB'l883ll!38BBfl8tFl388fl8BB68B8•fl!lBBBBBl3BB!lBBBBfl8BB8BBB688BBfl8fl8BBBB88fl886BBBBBBABHBRfl8i3BBFiHH8 
83BBBBBBRP.flBfl988B8881lRBflflB88flflBfl888B<>BB3BB8BBBB888BBBBBB8BBBBBBBH88B888BBBBBRRBB8BBBB8H8RBHB8Btl(,Aii. s 
3 
F 
G 
H 
ro 
N 
as <>EP CENT 
O 
(1) 
::; O, 
::; 
g 
::; 
..... SY'lflOL 1 2 3 4 s 6 7 8 A B C 
D 
E 
!D 
s 
//E!GHT 
!65 89 
53 
49 
78 
75 
83 
5q 
N 
74 58 6J 48 39 5J 
670 
45 
42 42 
12 12 ::, 
.,
.., "' 
::; 
837 
1165 loOO 
631 
779 71!! 
o 
580 
SJllFIICE 
911 
::; 
YOLlJ'<IE 555 
408 
355 306 228 
153 
537 
492 450 
10 
r:n 
45 
89 
3Z 
'O ..... SPL.EEN 15 PER CEflT 
s 
t-< 
17 
15 19 
13 16 9 10 11 
124 105292 76 67 57 46 
8 
38 
s 
WE!3HT, 
P' 
7 
10 6 
5 
32 
l?:l l?:l 
265 220 188 
156 
z (/) p, 
SiJRF'ACE 
20 
j6. 
10 
5 
i,...:, 
o 
(.O 
J. Snajder, M. Erjavec 
vanje pouzdanosti kvantitativnim pristupom je narocito koristno kot ispi­sivanja nekih organa (npr. jetre), kod kojih je scintigrafija prakticno jedinci metoda morfološke diagnostike organa, kojom sada raspolažemo u klinic­koj praksi. 
Sistemi za skupljanje podataka 
Da bi se moglo pristupiti obradi scintigrafskih podataka na digitalnom racunaru, potrebno je izgraditi sistem, koji ce na neki nacin ove podatke preneti u »memoriju« racunara. Pošto se radi o veoma velikom broju po­dataka, za njihovu obradu je potreban veliki digitalni racunar. Za postav­ljanje scintigrafske matrike nekog organa, potrebno je 4000-10 000 reci u memoriji racunara, dok je za njenu obradu potrebno barem još jedno polje iste velicine. 
S obzirom na tip (hardware) opreme, koji stoji na raspoloženju, sa­kupljanje podataka se može izvesti na više nacina: 
-scintigrafski podaci prikupljaju se preko elektronskog medusi­stema (interface) direktno u memoriju racunara, koji je smešten u labo­ratoriji, ili na jednoj od njegovih ulaznih jedinica; 
-podaci se prikupljaju u završnu jedinicu (procesorski terminal) i šalju povremeno na obradu u veliki racunar po sistemu vremenske dodele (tirne sharing), potom se primaju natrag obradeni, te se konacno ispisuju na jednoj od izlaznih jedinica; 
-podaci se sakupljaju u posebnom elektronskom sistemu, ispisuju se u formi pogodnoj (kompatibilnoj) za racunar na magnetnu traku, ili se buše na papirnu traku. Prikupljeni podaci se kasnije obraduju na velikom digitalnom racunaru. 
Ovaj zadnji nacin prikupljanja korišcen je u našem dosadašnjem radu, u kojem smo pokušali da kvantitativnim pristupom poboljšamo scintigraf­sku metodu otkrivanja metastaza malignih tumora jetre. 

Material i metode rada 
U našoj laboratoriji koristili smo sledeci hardware: 
-komercialni scintigraf N uclear Chicago Mod. 1700; 
-brzi bušac papirne trake tipa TALLY sa brzinom pisanja od 120 ka­raktera u sekundi i -elektronski sistem za skupljanje podataka, koji smo sami konstru­isali. Za obradu podataka koristili smo dislocirani digitalni racunar CDC 3300 i racunar CDC 1700. 
Program u sistemu za skupljanje podataka smo izradili tako, što smo dužinu svakog reda kod scintigrafske slike podelili na odreden broj ma­njih elemenata. Dužina jednog elementa je iznosila 6 mm. Izmerena vred-· nost svakog elementa automatski je zapisivana na perforiranu papirnu traku sa oznakom elementa. Poslednji elemenat u svakom redu obeležen je posebnim znakom. Pored izmerene vrednosti svakog elementa, na taj nacin je takoder dobivena i njegova pozicija na ispitivanom podrucju. To je omogucilo, da u memoriji racunara formiramo scintigrafsku matricu. 
Prema potrebi bili smo u mogucnosti, da rucno zapisujemo na traci numericne podatke za identifikaciju, a tokom samog ispitivanja moguce je bilo oznacivanje koordinata topografskih mesta. 
Kvantitativna obrada scintigrafskih podataka na digitalnom racunani 211 
Podaci o jacini radioaktivnosti dolaze u elektronski sistem za njihovo sakupljanje iz standardne nuklearne instrumentacije scintigrafa. Podatci o dužini predenog puta detektora, koji u sistemu odreduju dužinu jednog elementa, dolaze iz uredaja za odredivanje mesta (incremental shaft en­coder), koga smo posebno konstruisali i dodali komercialnom scintigrafu. 
Prikupljanje podataka je neprekidno. Elektronski sistem meri vred­nost datog elementa, prebacuje ga u privremenu memoriju i odmah zapo­cinje merenje sledeceg elementa. Dok se sledeci element meri, vrednost prethodnog se ispisuje na traku. Mrtvo vreme elektronskog sistema, do ko­jeg dolazi izmedu dva merena elementa, iznosi svega 3 mikrosekunde, što se može zanemariti. 
Izmerene vrednosti zapisujemo na traku u 8 bitnom ASCII kodu i for­matu od 6 karaktera. Peti i šesti karakter su RO i SP, koji se kod posled­njeg elementa u svakom redu zamenjuju znacima LF i CR. Poslednji ele­ment u svakom redu se zapisuje kada dobijemo iz scintigrafa signal za kraj reda. Ovaj signal sprecava merenje sledeceg elementa, sve dok detek­tor scintigrafa ne zapocinje kretanja u novom redu. Za upisivanje svih podataka u toku jedne scintigrafije jetre obicno se potroši 4-5 metara perforirane trake. 
Obrada 
Digatalni racunar »cita« scintigrafske podatke sa perforirane trake i u svojoj memoriji formira scintigrafsku metriku. 
Prikupljeni podaci služe za ispisivanje scintigrafske slike, a i za izra­cunavanje kvantitavnih parametara pomocu kojih želimo tacnije obeležiti i pratiti promena u jetri. 
Primer scintigrafske slike jetre koju dobijemo iz racunara, vidimo na slici l. Da bi smo takvu sliku dobili, potrebno je izvesti odredene operacije na osnovnim scintigrafskim podacima, koji su sakupljeni u memoriji racu­nara. Iz prva dva reda odredujemo prosecnu vrednost okolne aktivnosti i oduzimamo je od svakog elementa matrike. Elementima matrike, koji bi posle oduzimanja dobili negativnu vrednost, pripisujemo vrednost O. Na­kon toga se vrši »gladenje« (smoothing), statistickih otstupanja podataka. Taj postupak izvotlimo na tolikom broju susednih elemenata matrike, da je njihova površina slicna površini resolucije kolimatora. Sledi pronala­ženje elementa matrike sa maksimalnom vrednošcu. Na osnovu te vred­nosti svi elementi matrike se razporeduju prema njihovoj vrednosti u 9 pojaseva izmedu O-te i maksimalne vrednosti. Svaki pojas se obeleži po­sebnim alfanumerickim znakom. Kod ispisivanja slike, elementi istog izo­aktivnog pojasa dobijaju isti izabrani znak. Znak »blank« je upotrebljen za dva pojasa, kako možemo uociti na slici l., da bi se dobilo u preglednosti slike. 
Na slici jedan, takode vidimo, da je pored jetre prisutna i aktivnost slezene. Da bismo mogli izracunati parametre jednog i drugog organa, po­trebno je posebnim programom u racunaru prvo odrediti njihovu medu­sobnu granicu. Rezultat takvog odvajanja vidimo na slici 2., gde su gra­nicne tacke izmedu jetre i slezene oznacene sa znakom, koji se inace kori­sti za maksimalnu vrednost (asterix). 
2* 
J. Šnajder, M. Erjavec 

Pared ispisivanja slike izracunavamo i sledece kvantitativne para­metre: 
-ukupno izmerenu aktivnost jetre i slezene; 
-ukupno aktivnost svakog organa posebno u procentima; 
-scintigrafske površine unutar pojedinih izoaktivnih pojaseva za svaki organ posebno; -normaliziranu, najvišu aktivnost nadenu u jetri odnosno slezeni. Izracunate vrednosti pojedinih parametara prikazane su na slikama br. 
l. i 2., diagnosticku vrednost pojedinih parametara zasada još ne mažemo proceniti, ali su u toku sistematska merenja na fantomu i klinicki eksperi­ment ponovljenih pojedinacnih posmatranja u odredenoj grupi bolesnika, što ce nam sve pomoci da damo odgovor i na to pitanje. 
Parametri, koje smo izabrali samo su neki od onih, koje bi možda tre­balo uzeti u obzir. Nažalost kod pretrage jetre se postavljaju i druga ozbilj­na ogranicenja. Tacnija izracunavanja su narocita otežana zbog respirator­nih kretanji jetre tokom snimanja. Kod kompjuterske obrade je u prin­cipu moguce vršiti korekciju te greške ako su nam poznati podaci o fazi i aplitudi kretanja jetre. Uspešno rešenje tog problema omogucilo bi izra­cunavanje i drugih korisnih numerickih parametara. 
Zakljucak 
Scintigrafija jetre pretstavlja veoma korisnu klinicku diagnosticku me­todu, ali je njena tacnost pri standardnom nacinu rada ogranicena. U želji, da poboljšamo ovu metodu konstruisan je elektronski sistem za prikup­ljanje scintigrafskih podataka i njihovo prenošenje na bušenu papirnu tra­ku u obliku, pogodnom za obradu u kompjuteru. Prikupljeni podaci se otcitavaju u digitalni racunar i u njemu se obraduju. Scintigrafska slika se ispisuje i izracunavaju se odredeni kvantitativni parametri za jetru i slezenu. U toku su merenja na fantomu i u grupi ispitanika, kojima se želi ustanoviti stepen poboljšanja diagnosticke sposobnosti ove metode. 
Summary 
Liver scintiscanning is an useful clinical diagnostic method but its accuracy remains limited if this examination is performed by conventional means. In order to improve this method, an electronical system has been con­structed for the acquisition of scanning-data and their punching on the paper tape in a computer compatibile form. The collected data are read in and pro­cessed by a digital computer. Scintigraphic picture and some quantitative liver­spleen parameters are computed and printed out. Phantom and clinical measur­ments are under way to find out the possible increase in the diagnostic accuracy of this method. 
Literatura 
l. Ephraim, K, H.: Report of the Round Table on Nuclear Medicine, pp. 585, Proc. of the International Meeting on the Use of Computers in Radiology, Brus­sels, 1969. 
2. Mallard, J. R., R. J. Wilks, J. R. Corfield and Valerie Flook: Visualization in scanning, Proceeding of Symposium Medical Radioisotope Scintigraphy, Salz­burg (1968), pp. 305. 
Naslov avtorja: Jože Šnajder, Institut »Jožef Stefan«, Ljubljana 
ZA VOD ZA RADIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU KLINICKE BOLNICE »DR MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB 


O PROBLEMU SCINTIGRAFSKOG PRIKAZA 2UCNOG MJEHURA 
š. Spaventi, P. Strohal, D. Huljev, K. Filjak i D. Cvrtila 
UDK 616.366-07 :621.039.8 
Uvod 
Poznata je cinjenica da se X-zrake i kontrastni mediji primijenjuju u raznim dijagnostickim postupcima (1). Izmedu više tipova kontrastnih me­dija koji se primijenjuju na bazi sprijecavanja prolaza rendgenskih zraka, najcešce se koriste oni na bazi joda, anorganskih soli ili teških atoma u organskim molekulama. 
U cilju postizanja boljih kontrastnih efekata neka kontrastna sredstva oznacena su radioaktivnim atomima. Vecina od njih sadrže 131J, 203Hg, 74As, 51 Cr itd., a što omogucuje primjenu vrlo osjetljivih scintigrafskih ili ga­
131J 
magrafskih metoda. Cilj ovog rada je uvodenje nekih sa oznacenih kontrastnih sredstava u holecistografiju. Buduci da sinteza natrijeva ace­triozata i natrijeva jodipamida oznacenih sa 131J, kao i njihova dijagno­sticka primjena još nije bila opisana, to je cilj ovog clanka da prikaže po­stupak priredivanja i primjenu ovih oznacenih kontrastnih sredstava u komparativnoj scintigrafsko-rendgenološkoj dijagnostici oboljenja žucnog mjehura. 
Kod priredivanja spojeva oznacenih sa 131J primijenjena je dobro po­znata reakcija homogene izotopne izmjene (2, 3). Za priredivanje 131J-na­trijeva jodipamida i t:HJ-natrijeva acetrizoata narocito se uspješno mogu primijeniti reakcije homogene izmjene vodene pri umjerenim temperatu­rama. Ovi spojevi sadrže 64,5 odnosno 65,8 % joda te se zbog toga mogu lagano prirediti preparati željenih razlicitih specificnih radioaktivnosti u ovisnosti o radioaktivnosti 131J (»bez nosaca«) upotrijebljenog u sintezi. 

Metode priredivanja 
Postupak priredivanja 131J-Na-jodipamida Kolicina od 6 mg EDTA (natrijeva sol etilen diamino tetra ocatne kise­line) otopi se u 1 ml bidestilirane vode uz intenzivno miješanje. Kada se EDTA potpuno otopi dodaje se 8,5 g Na-jodipamida. U ovu se otopinu doda otopina koja sadrži 2,9 g N-methylglukonata u 1 ml bidestilirane vode, a 
214 š. Spaventi, P. Strohal, D. Huljev, K. Filjak i D. Cvrtila 
zatim se nadopuni do volumena od 4 ml bidestiliranom vodom. Tako pri­premljena otopina prenese se u tikvicu za destilaciju s hladenjem pomocu vode, nakon cega se doda 131 J »bez nosaca« željene specificne aktivnosti.Aparat se stavi u termostatiranu vodenu kupelj i zagrijava 2-3 sata nakonstantnoj temperaturi od oko 90° C. Nakon završetka reakcije i hladenja na sobnoj temperaturi ostatak an­organskog jodida separira se pomocu anionskog izmjenjivaca koji se pret­hodno pripremi. Utvrdili smo da je najpogodniji izmjenjivac smola Do­wex-1 u kloridnoj formi (Slika 1 i 2). 
COOH HOOC COOH HOOC 
1 1 * • 
1 I II 1• l" I, 1 .,,,.I 
I --. .,, ,..,,. Nal ........ ,,,. 
O o1 = Na! o. 1 PCHN .,, o "" . 1 
::,...I -NHCO(CH2)40CHN ...... . 'NHCO(CH2l
I 
I I 1• r 
Slika l. Reakcija izmjene i dobivanje 131-J-Na-jodipamida. 
Postupak priredivanja l3LJ-Na-acetriozata Izvjesna kolicina Na-acetriozata otopi se u bidestiliranoj vodi, doda 131 J »bez nosaca«, nakon cega se sistem zagrijava kroz 1 sat pri tempe­raturi od 100° C. Pod ovakvim uvjetima efikasnost izmjenjivacke reakcijeiznosi oko 40 O/o. Oba radiofarmaka ispitali smo na radiokemijsku cistocu, a eventualno prisustvo anorganskog jodida utvrdivali smo kromatografski. Radiokemij­sku cistocu odredivali smo snimanjem gama spektra prisutn2 radioaktiv­nosti. Prije upotrebe preparati su filtrirani kroz bakteriološke filtere, bio­loški ispitani na sterilnost, standardizirani i na taj nacin priredeni za primjenu. 
COONa COONa 
1 1 
311 1311 / / 1311 
r"---Na 1"' 
o·
( o1 
II 
'----NH-C-CH3 Na! "---NH-C-CH3 
13{ 
Slika 2. Reakcija izmjene i dobivanje 131-Na-acetrizoata. 

Rezultati 
Nakon ispitivanja provedenih na eksperimentalnim životinjama (psi­ma) bili smo u mogucnosti da oznaceni kontrast primijenimo na covjeku. U slucajevima kad je rendgenološka holecistografija bila kontraindi­cirana ili u slucajevima kada ni jednom od rendgenoloških metoda prikaza 
O problemu scintigrafskog prikaza žucnog mjehura 
žucnog mjehura nismo uspjeli prikazati žucni mjehur koristili smo se me­todom scintigrafskog prikaza primjenom oznacenog kontrasta (Slika 3). Osnovna ideja koja se pokazala kao tacna bila je da se smanjenjem vo­lumne i težinske kolicine kontrasta za oko 40 puta, ukloni faktor insufi­cijencije jetrene stanice kao jedan od mogucih uzroka neuspjeha rendge-
Slika 3. Prikaz žucnog mjehura s 131-J-Na-jodipamidom. 
nološkog prikaza. Vec i minimalna kolicina oznacenog kontrasta stacioni­rana u žucnom mjehuru omogucuje dobar prikaz cime se može izbjeci i drugi moguci razlog neuspjeha rendgenološkog prikaza, nedovoljna težin­ska koncentracija kontrasta. 
Sažetak 
Metode oralne i intravenozne administracije kontrastnog sredstva kod ho­lecistografije, koje se koriste kod rendgenske vizualizacije žucnog mjehura sma­traju se sada prilicno sigurnim. Trenutno ne postoje podaci o kontraindikaci­jama, koje se ne bi mogle izbjeci modifikacijam jedne od metoda, osim u slu­caju hipersenzibilnosti na jod. Prema nekim podacima nemogucnost vizualiza­cije žucnog mjehura dogada se u 2-8 0/0 slucajeva. Pomocu metode zamjene joda njegovim izotopom (1:11J-Na-jodipamid i t:IIJ-Na-acetriozat) dobiva se ozna­ceno kontrastno sredstvo, koje omogucuje komparativnu scintigrafsko-rendgeno­lošku studiju. Autori prikazuju svoju vlastitu metodu homogene zamjene, kri­terije za izbor kontrastnog sredstva te rezultate svojih eksperimenata na živo­tinjama i ljudima. 

S. Spaventi, P. Strohal, D. Huljev, K. Filjak i D. Cvrtila 
Summary 
The methods used in roentgen visualisation of the gallbladder, oral and intravenous administration of contrast media for cholecystography, are now considered reasonably safe. There are no current reports on contraindica­tions which cannot be avoided by the modification of one of the methods, except for hypersensibility to iodine. According to some reports failure in visualisation of the gallbladder accounts for 2 to 8 per cent of cases. By the method of re­placement of iodine by its isotope (1311-sodium iodipamide and 13LI-sodium ace­trizoate) labeled contrast media have been obtained which enable a comparative scintigraphic-roentegnologic study. The autors have presented their own method of homogenous replacement, criteria for selection of contrast media and the results of their experiments on animals and human patients. 
Literatura 
l. Campaigne, E. E., W. H. Hartung: Medical Chemistry, Volume VI; Chap­ter 3, Hoppe, J. O.: X-Ray Contrast Media; pp. 290-349. John Wiley & Sons, Inc., New York 1963. 
2. 
Pullman, B., P. Rumpf, F. Kieffer: J. Chim. Phys., 45, (1948) 150. 

3. 
McKay, H. A. C.: J. Am. Chem. Soc., 65, (1943) 702. 


Adresa avtora: Dr. Šime Spaventi, Zavod za radiologiju i nuklearnu medi­cinu Klinicke bolnice »Dr Mladen Stojanovic«, Zagreb. 
FROM THE INSTITUTE OF ONCOLOGY, LJUBLJANA 


RENAL CLEARANCE OF HIPPURAN 1-131 AND OF EDTA ln-113 m DETERMINED BY THE »SINGLE INJECTION« TECHNIQUE 
M. Erjavec 
UDK 616.61-07 :621.039.8 
Measurements of plasma concentration and urinary elimination of intravenously administered para-amino hippuric acid (PAH) and inulin, as described by Smith (14), are considered a standard method for the deter­mination of the effective renal plasma flow (ERPF) and of the glomerular filtration rate (GFR), respectively. The accuracy of this method has been improved by the use of a protracted infusion of either agent which provid­ed a steady state within the specific body space of the agent and also ren­dered unnecessary the tedious and inaccurate urine sampling. 
More recently, the single injection or »slope« method has been intro­duced by Sapirstein et al. (12). This method permits the determination of renal clearance values after a single injection of the agent, using serial blood samples from which both the specific space and the disappearance slope of this agent are derived. 
PAH and inulin are still considered to be the reference test substances for determinations of ERPF and GFR, respectively, but in the last years others drugs have been widely used for this purpose and were mostly labelled with radioisotopes in order to facilitate the assay of their quantity and concentration. 
In this study, the »single injection« method was employed in conjunc­tion with hippuran-I-131 for ERPF and EDTA-In-113 m for GFR determi­nations in 20 »normal-« subjects. 
Materials and methods 
After the intravenous injection of a known amount of hippuran I-131 (about 70 micro C), the radiorenography as described by Taplin et al. (17) was initiated. During the first 10 minutes, a transitory steady state was presumably achieved between the intra-and extravascular parts of the »hippuran space« and the subsequent plasma disappearance curve was ex­pected to have become a simple exponential one. External measurements 
218 M. Erjavec 
over the precordial area were performed during the subsequent 10 minutes by means of a scintillation counter equipped with a flat-field collimator. Thus, extra-and intravascular space were monitored together according to the technique described by Razzak et al. and others (6, 10). In all cases the curve between 10 minutes and 20 minutes proved to be close to a stright line on the semilogarithimic system. This external curve was calibrated by means of a plasma sample obtained between the 20th and 24th minute and assayed for radioactivity in a well-scintillation counter. The distribution space of the hippuran (V) was calculated from the injected dose of radio­activity (A) and the concentration of the hippuran in the blood at zero tirne (Ct0) derived from back extrapolation of the exponential curve (fig. 1). 
The half-time (T/2) of the curve was determined and ERPF was cal­culated: V x ln 2 
ERPF= 
T/2 
The venepuncture for withdrawal of the hippuran-I-131 plasma samp­le was used also for the administration of EDTA-In-113 m of known radio­activity (about 1,5 mC). Since equilibration within the EDTA space is slow, external measurements were not made and plasma samples were obtained, 2, 3 and 4 hour after the administration as suggested by Veall (19). The 
EDTA SPAC§_ 
o-JHA SPACE 
EXTRAVASC. 
PLASMA SPACE 
EXTRAVASC+-------t-PLASMA SPACE 
GLOM. FILTR. 
TUBULAR SECRETION 
-. 10 .\-. C:::..,  VEou,:. C.o C)EOU. = V.k  i a.  V o-JHA = tio CI o-JHA= V.k  
..  
E-t--Y·',;;-1 .5  . < :r  
3  1  
fil  u  

., 
''--------.--.---+ 
t [min] o ,o 
t [ min] 
Fig. l.: Schematic representation of Fig. 2.: Schematic representation of o-JHA kinetics and blood-tissue con­EDTA kinetics and blood concentra­centration curves tion curves 
radioactivity of the plasma was measured in a well-scintillation counter immediately after the withdrawal of the last sample and remeasured next day after the complete decay of In-113 m in order to allow for the residual hippuran-I-131 content in EDTA-In-113 m samples. The corrected plasma activity was plotted on the semilogarithimic system and the GFR values were derived similarly as those of ERPF (fig. 2.). 
Rena! clerance of hippuran I-131 and of edta In-113 m ... 
Both values were coffected to 1,73 m2 of body surface using a weight­height-surface nomogram. 
Twenty hydrated subjects under 50 with normal renography and no clinical evidence of renal disease or arterial hypertension, were examined by this procedure in order to establish our own »normal values« of ERPF and GFR. 

Results 
The values of ERPF and GFR as determined in 20 »normal« subjects are shown in fig. 3. The mean values of renal circulation were 692 ml/min (495-970 ml/min) and the mean glomerular filtration values were 81 ml/min (52-119 ml/min) of plasma. 
I-131 HIPPURAN and In-113 m EDTA clearance determinations in 20 per­sons under 50 years with no evidence of renal disease. »Single shot« metod 
I-131 Hippuran  In-113 m EDTA  
mean  m1/min  691  81  
st. dev.  ml/min  117  17,7  
koef. var.  o;d  17  22  
S. E.  ml:min  26  4  
extremes  ml'min  495-970  52-119  
0' 0 mean  72-140  64-146  

Results normalised to 1,73 m2 body surface. 
Fig. 3.: o-JHA and EDTA clearance values as measured in 20 normal subjects 

Discussion 
The standard method of renal clearance determination has been criti­cised because of the inaccuracies and the tirne lag in urine sampling (5, 7, 11, 16). The infusion method providing a steady state within the specific distribution space is therefore currently considered as the most accurate method of reference. This procedure, however, is rather a com­plicated one and certainly far from being practicable in the average hos­pital routine (5, 7). 
The value of the single injection (»slope«) approach is still a matter of controversy. Some workers (8, 9, 18) have shown the validity of this method by direct blood-flow measurements on animals and by compara­tive studies in humans. Others (7, 15, 16, 19), however, maintain that the »slope« procedure systemically overestimates real values, and is unsuitable for accurate ERPF and GFR determinations. According to the general opinion (1, 4, 6, 8, 10, 11, 15, 16, 18, 19), though, the single injection method is easy to perform and the possible error encountered is acceptable in the clinical work. 
In this study, PAH and insulin were not employed. Hippuran-I-131 and EDTA-In-113 m were used instead owing to their general availability and 
220 M. Erjavec 
because of a substantial amonut of published experimental and clinical work supporting the use of the two drugs. It is believed that hippuran-I-131 satisfactorily replaces P AH and leads to an underestimation of ERPF by perhaps not more than 15 % (6, 9, 15, 16, 20), while to most workers EDTA seems to be a perfect substitute for inulin having even a somewhat smaller distribution space (3, 4, 13, 19, 20). 
C<:n.u!ISOJII' o, VARIOOS AUfflORs'•r,:omu.1 v.u.u&:c;,•. TOR DU'P .t G1'R 
llEfflOD  AOTHORS  E711X:TIVX RD'.AL PLASllA PLOW  GLOfERULAR 1ILTR>.TIO!'i RATl  l  
STAJfDAlID  SllITH 1951 U'?KI?f & SHOCIC 1955  PAi! i <JI PAR [so,] •  i_________,..___ 11'ULI11 I!roLIJII' .or] u>t  
JlllJITZ 196•  PAH  IIHTI.Ilf .  
GOLDRiiiG 1968  PAH ..  
I1'1USIOK  STROETGES 1968  PAH X  
IIIOLUR & al. 1968  EDTA  
SLOPE  STHOE1'0ES 1968  o-JHA X  
MOUIAR & al. 1968 ROESLER 1968  -. o-J"BA "'  EDTA  
IU.H>.DEY 1968  o-.1HA  
STEI11H011 & PA.D:;T 1966  o-JHA  
UHUIAl'I 1955  PA!f  
IEC!ffl & Jl!l.JK..unt 1958  P,<11  
(ERJAVEC 1971)  .,..,,., -- EDTA 1 -! - 

o o o g ::; l; 
g o 0 
ml/min ! 6 ml/min! 6 
Fig. 4.: Comparison of various authors' »normal values« for ERPF and GFR 
Since we were unable to conduct a proper study to compare the »slope-« and the infusion method, we tried to establish our own normal values as described above. These values were compared with some »normal« findings as reported by other workers and arrived at by various methods and with other drugs. This comparison (fig. 4.) shows that our ERPF values closely agree with the reported ones, while our measurements of GFR lie in the middle of the reported range of values, being about 25 % lower than those given by Smith which are generally referred to. 
Summary 
Determinations of the effective renal plasma flow (ERPF) and of the glo­merular filtration rate (GFR) from the blood disappearance slope after a single injection of hippuran-I-131 and EDTA-In-113 m, have been performed in 20 subjects with no evidence of renal disease. The mean value of ERPF was 692±117ml/min and the mean value of GFR was 81±18 ml/min. These findings are in fairly good agreement with the data published by other workers. The method used is considered suitable and valuable for clinical purposes but might not be appropriate for accurate determinations of renal clearance values. 
Povzetek 
Pri dvajsetih osebah brez znakov obolenja ledvic sta bila izmerjena e!ek­tivni renalni pretok plazme (ERPF) in glomerularna filtracija (GFR) s pomocjo hipurana-I-131, oziroma EDTA-In-113 m po metodi enkratne injekcije in vred­notenja krivulje padajoce koncentracije v plazmi. Srednja izmerjena vrednost 
Rena! clerance of hippuran I-131 and of edta In-113 m ... 221 
za ERPF je bila 692 ± 117 ml/min. in srednja vrednost za GFR je bila 81 ± 18 ml/min. Rezultati so primerljivi s podatki, ki so jih objavili drugi avtorji. Uporabljena metoda je ocenjena kot koristna in uporabna za klinicne na­mene, ceprav morda ni primerna za tocne meritve vrednosti renalnih klirensov. 
References 
l. Cohen, M. L., F. G. Smith, Jr., R. S. Mindell, R. L. Vernier: A simple, reliable method of measuring glomerular filtration rate using single, low dose sodium iothalamate I-131. 
2. 
Heath, D. A., M. S. Knapp, W. H. C. Walker: Comparison between inulin and 51-Cr-labelled edetic acid for the measurement of glomerular filtration-rate. Lancet, 554, 1110-1112, (1968). 

3. 
Hesse, L., H. Uthgenannt, W. Forster: Clearance-Bestimmung bei fallen­dem Plasmaspiegel mit 51-Cr-EDTA. Atompraxis, 10, 151-152, (1967). 

4. 
Hesse, L., H. J. Ludwig, H. Uthgenannt: Untersuchungen mit Cr-51­EDTA zur Bestimmung der glomerularen Filtrationsrate. Fortschr. Med., 85, 20, 876-877, (1967). 

5. 
Houwen, B., A. J. M. Donker, M. G. Woldring, H. Beekhuis, A. K. van Zanten, A Looye, Simultaneous determination of glomerular filtration rate with 125-I-Iothalamte and effective renal plasma flow with 131-I-Hippuran. IAEA, Dynamic Studies with Radioisotopes in Medicine, Vienna, 1971, 229-251. 

6. 
Mahadev, V.: Measurement of effective renal plasma flow. IAEA, Dy­namic Studies with Radioisotopes in Medicine, Vienna, 1971, 299-320. 

7. 
Mertz, D. P.: Physiologische Grundlagen und methodische Voraussetzun­gen der renalen Clearance, v: R. Hofer, Nierenclearance, Hoechst, 1968, I-19. 

8. 
Molnar, G., I. Pal, M. Stiltzel, L. Jaky: Determination of glomerular til­tration rate with 51-Cr, 58-Co, 114 m-In, 115 m-In and 169-YB -labelled EDTA and DTP A complexes. IAEA, Dynamic Studies with Radioisotopes in Medicine, Vienna, 1971, 359-368. 

9. 
Pritchard, W. H., R. W. Eckstein, W. J. MacFutyre, E. Dabaj: Correlation of renal blod flow determined by single injection of Hippuran-I-131 with direct measurements of flow. Amer. Heart. J., 70, 789, (1965). 

10. 
Razzak, M. A., R. E. Botti, W. J. Macintyre, W. H. Pritchard: Determina­tion of renal blood flow by external monitoring of radiohippuran disappearance. J. Urol. 100, 209-214, (1968). 

11. 
Rosler, H.: Ortho-Jodhippursaure-Totalclearance nach der vereinfachten 7'/17' Singleshot-Methode, v: R. Hofer, Nierenclearance, Hoechst, 1968, 121-132. 

12. 
Sapirstein, L. A., D. Vidt, M. Mandel, G. Hanusek: Volume of distribu­tion and clearances of intravenously injected creatinine in dog. Am. J. Physiol., 118, 330, (1950). 

13. 
Schmidt, H. A. E.: Radiopharmakologie glomerular filtrierter Indilrnto­ren, v: R. Hofer, Nierenclearance, Hoechst, 1968, 21-31. 

14. 
Smith, H. W.: The kidney. Oxford Univ. Press, New York, 1951. 

15. 
Steinhoff, H., H. W. Pabst: Radioisotopen-Clearancemethoden in der Nierendiagnostilc Therapeut. Umschau, 24, 414-418, (1967). 

16. 
Strotges, W. M.: Die Bestimmung des Nierenplasmastromes mit ortho­Jod-Hippursaure. v: R. Hofer, Nierenclearance, Hoechst, 1968, 91-101. 

17. 
Taplin, G. V., O. M. Meredith, H. Kade, C. C. Witner: The radioisotope renogram. J. Lab. Clin. Med., 48, 886, (1956). 

18. 
Uthgenannt, H., L. Hesse, W. Rorster: Die nuklearmedizinische Bestim­mung der glomerularen Filtrationsrate mit 51-Cr-EDTA. Rontgenfortscritte, 109, 3, 360-365. 

19. 
Veall, N.: Die Bestimmung der glomerularen Filtrationsrate mit 51-Cr­EDTA. v: R. Hofer, Nierenclearance, Hoechst, 1968, 83-90. 

20. 
Winkel, K. zum, H. Jost, F. Motzkus, G. Golde: Renal function studies with radioisotopes. v: IAEA, Dynamic Studies with Radioisotopes in Medicine, Vienna, 1971, 229-251. 


Naslov avtorja: Prof. dr. Marjan Erjavec, Onkološki inštitut v Ljubljani. 
Vec preko 16 godina naša moderna trijodirana rendgenska kontrastna sredstva u rukama dijagnosticara postizavaju uspeh. 
Kod današnjeg brzog razvitka nauke na svim podrucjima to je veoma dugi period. 
Poverenje rendgenologa i svetsko priznanje jesu za nas obaveza za dalji još intenzivniji naucno-istraživacki rad u sedamdesetdrugoj godini. 
SEIT OBER 16 JAHREN haben sich unsere modernen trijodierten Rontgenkontrastmittel in der Hand des Diagnostikers bewahrt. 
Bei der heutigen schnellen Entwicklung auf fast a l len Gebieten der Wissenschaft ist dies eine sehr lange Zeit. 
Das Vertrauen der Rontgenologen und die weltweite Anerkennung sind uns eine Verpflichtung fur weitere intensive Forschungsarbeit in den 72er Jahren. 




SCHERING AG • BE RLIN-BE GKA MEN 
REUMA TO LOŠKI INSTITUT SR SRBIJE 
RADIOLOŠKA SLIKA PSORIJATSKOG ARTRITISA"' 
Kicevac-Miljkovic, A., V. Mladenovi<': i J. Nikolic 
UDK 616.72-002-02 :616.517-073.75 
Alibert je 1822. godine skrenuo pažnju na udruženost psoriaze i artri­tisa ali još i danas ne postaji jedinstvenost u stavu, da li su pojava psoriaze i artritisa slucajna koincidencija ili se radi o artritisu narocitog tipa koji se javlja u psoriazi. 
Meclutim, iskustva mnogih autora i statisticke analize su pokazale da artritis u psoriazi ima posebne klinicke i radiološke odlike, te se pod psori­jatskim artritisom podrazumeva seronegativni artritis u psoriazi (2, 22, 23, 25). Radiološke pramene psorijatskog artritisa su bile proucavane od mno­gih autora i bitno se po svojim odlikama i lokalizacijama razlikuju od onih koje vidimo u ostalim zapaljenskim reumatskim bolestima. Kao karakte­risticne pramene za psorijatski artritis navade se sledece radiološke pra­mene: 
Erozivne pramene pretežno lokalizovane na distalnim inter.Ealangeal­nim zglobovima prstiju šaka i na interfalangealnim zglobovima prstiju stopala (1, 2, 12, 14, 15, 16, 17, 19, 21, 24). 
Destrukcija interfalangealnih zglobova šaka i stopala sa proširenjem zglobnog prostora (1, 15, 19, 20). Erozivne pramene na interfalangealnom zglobu palca stopala sa košta­nom proliferacijom na bazi distalne falange (1, 2, 15, 20). 
Resorpcija vrhova distalnih falangi stopala i šaka (1, 2, 8, 15, 21, 23). 
Periostalna reakcija duž falangi i drugih kostiju narocita u predelu tetivnih insercija (3, 13, 15, 17, 18, 19). cesta i rana zahvacenost sakroilijacnih zglobova, narocita njihova de­limicna ili potpuna ankiloza (2, 5, 7, 13, 16, 21, 22, 24). 
Destruktivni artritis metakarpofalangealnih i metatarzofalangealnih zglobova sa ekspanzijam baze falange i erozijama na zglobnim površinama (»mushrooming« ili »cupping« -2, 8, 25). 
Artritis mutilans distalnih delava šaka i stopala (1, 4, 8, 16, 20, 23, 25) dok su radiokarpalni i talokruralni zglobovi relativno ocuvani (4, 19). 
* Rad procitan na II Evropskom kongresu radiologa, Amsterdam 1971. 
Kicevac-Miljkovic, v. Mladenovic i J. Nikolic 
Koštana ankiloza interfalangealnih zglobova prstiju šaka i stopala (1, 15, 19, 20). Promene kicmenog stuba u smislu spondilitisa, cesto atipicnog po ra­diološkoj slici (2, 3, 5, 9, 10, 16, 18). Odsustvo lokalne ili generalizovane osteoporoze i pored teških artri­ticnih promena (1, 5, 6, 13, 14, 17, 19, 21). 
Naš rad 
U Reumatološkom institutu u Beogradu u toku pet godina (1965-1969) lecena su 33 bolesnika (27 muškaraca i 6 žena) obolela od psorijatskog ar­tritisa. Prosecna starost pri pojavi artritisa je bila 39 godina (najmladji 22 a najstariji 61 godinu). U 19 (50 %) bolesnika artritis je trajao do 4 godine a u 7 (21 °/o) bolesnika duže od 10 godina. U 16 (48 %) bolesnika psorijaza je prethodila artritisu, u 9 (27 %) artritis i psoriaza su se pojavili istovre­meno a u 6 (18 %) bolesnika artritis je prethodio psoriazi. U dva bolesnika odnos pojave artritisa i psoriaze je nepoznat. 
Psoriaza je u vecini bolesnika bila lokalizovana na laktovima, koleni­ma, oko noktiju i na kapiliciumu. Promene na noktima su postojale u 28 (85 %) bolesnika. 
Artritis je bio najcešce lokalizovan na donjim ekstremitetima i to: u 22 (67 °/o) bolesnika na kolenima a u 21 (64 %) na skocnim zglobovima. Asi­metricna zahvacenost zgloba je postojala u 23 bolesnika (70 %). 
Sedimentacija eritrocita je bila povišena u 31 (91 %) bolesnika. Rose­Waalerov test je bio negativan u 28 (75 %) a pozitivan u 1 bolesnika, dok je Latex-text bio pozitivan u 3 (9 %) od 23 ispitivanih bolesnika. 

Radiološke promene 
Ucestalost radioloških promena na zglobovima u naših bolesnika pri­kazana je na tabeli br. l. 
Tabela br. 1 
U bolesnika Lokalizacija 
br.  %  
Stopala  24  73  
Sakroilijacni zglobovi  20  61  
Šake  16  48  
Kicmeni stub  11  33  
Kolena  10  30  

Najcešce radiološke promene nadjene su u naših bolesnika na stopa­lima u 24 (73 %) bolesnika (tabela br. 2). U 9 bolesnika videna je resorp­cija vrhova distalnih falangi, najcešce nožnog palca a suženje interfalange­alnog zgloba palca (I. F.) u 7 bolesnika. Prve lokalizacije uzure se nalaze na prvom i drugom metatarzofalangealnim zglobovima (MTP1 i 2) a ucesta­lost opada ka petom. 
Radiološka slika psorijatslrng artritisa 
Tabela br. 2 
U bolesnika Radiološke promene na stopalima br. 
% 
Resorpcija vrhova distalnih falangi 9 28 Suženje I. F. zgloba palca 7 21 Periostitis na I. P. 5 15 Uzure na MTP. zglob. 5 15 Uzure na I. F. zglobu palca sa proliferacijom 
na bazi I. P. 3 9 Artritis mutilans 3 9 Uzure na DIP. zglob. 1 3 
Tabela br. 3 
Radiološke promene na sakroilijacnim zglobovima 
Levo 2 
Jednostrane Desno 4 6 18 Simetricne 12 
Obostrane 
Asimetricne 2 
43 
Bez promena 10 30 Nisu snimljeni 3 9 
Ukupno 
100 
Tabela br. 4 U bolesnika Radiološke promene na šakama 
Uzure na DIP. zgl. Periostitis na I P. Proširenje vrhova distalnih falangi Resorpcija vrhova distalnih falangi Artritis mutilans  br. 6 4 3 1 1  % ---­-­18 12 9 3 3  
Pramene  na  sakroilijacnim zglobovima videne  su  u  20  (61 %) boles­ 

nika i to u 6 bolesnika pramene su bile jednostrane a u 14 bolesnika obo­strane (tabela br. 3). 
Na sakroilijacnim zglobovima u 9 bolesnika nadene su pramene I i II anatomskog stepena (po Steinbrockeru). U 11 bolesnika sa promenama na sakroilijacnim (S. I.) zglobovima (II stepena u 5a III i IV u 6 bolesnika) videne su pramene na kicmi u vidu asimetricnih, grubih, jasno ogranice­nih, najcešce jednostranih sindezmofita, (slika br. 1) koji su bili najcešce lokalizovani u dorzo-lumbalnom delu kicme (Ds-L:1). Samo u 2 bolesnika od 11, pramene na kicmi su odgovarale klasicnim promenama u ankiloziraju­cem spondilitisu. U 7 (63 %) od 11 bolesnika nadene su pramene na vrat­noj kicmi koje su u dva bolesnika bile jace izražene no pramene na dorzo­lumbalnoj kicmi, a u 2 bolesnika je pored pramena na sakroilijacnim zglo­bovima bila zahvacena samo vratna kicma. 
Kicevac-Miljkovic, V. Mladenovic i J. Nikolic 
Promene na šakama su nadjene u 16 (48 °!o) bolesnika (tabela br. 4). Iz tabele se vidi da su najucestalije promene lokalizovane na distalnim 
interfalangealnim zglobovima (DIP) i to uzure u 6 a proširenje u 3 boles­nika. Periostalne promene na dijafizama prvih falangi su videne u 4 bo­lesnika. 
Slika br. l. Asimetricni, gubi, jedno­strani, jasno ograniceni sindesmofiti na lumbalnim pršljenovima. 
Promene na kolenima su nadjene u 10 (30 °!o) bolesnika (tabela br. 5). Periostalne promene su zastupljene i na ovim zglobovima u 6 boles­
nika, a suženje zglobnog prostora u 4 bolesnika.  
Tabela br. 5  
Radiološke pramene na kolenima  U bolesnika br.  ();O  
Periostalne pramene na medijalnom  
kondilu femura  6  18  
Suženje zglobnog prostora  4  12  
Uzure na zglobnim površinama  1  3  
Artritis mutilans  1  3  

Radiološka slika psorijatskog artritisa 
Komentar 
Radiološke pramene u toku psorijatskog artritisa treba tražiti na zglo­bovima donjih ekstremiteta, prvenstveno na stopalima i na sakroilijacnim zglobovima. Najucestalija radiološka promena koja je uocena na svim zglo­bovima je periostitis u 19 (58 °/0) bolesnika cije su lokalizacije prikazane na tabeli br. 6. 
Tabela br. 6 
U bolesnika 
Lokalizadja periostitisa  br.  °!o  
Iznad medijalnog kondila femura  6  18  
Na prvim falangama prstiju stopala  5  15  
Na prvim falangama prstiju šaka  4  12  
Na medijalnom maleolu tibije  3  9  
Na plantarnoj strani petne kosti  1  3  

Periostalna reakcija se lokalizuje na insercijama ili oko insercija tetiva pri cemu pripoj tetiva može potpuno da okošta. Osifikacija može da se javi i u pariartikularnom tkivu npr. kolena (tipa Pellergrini-Stiede) (slika br. 2) a u jednog bole3nika su postajale periartikularne osifikacije u koksofemo­ralnim zglobovima. 
Uzure zglobnih površina postajale su u 12 (36 %) bolesnika najcešce lo­kalizovane na distalnim interfalangealnim zglobovima (DIP) zglobovima šaka (6 bolesnika) i na metatarzofalangealnim zglobovima stopala (boles­nika). Na stopalima (slika br. 3) se prvo javljaju na prvom i drugam meta­od ucestalosti lokalizacije uzura na MTP zglobovima u reumatoidnom ar­tritisu). Uzure na interfalangealnom zglobu palca pracene koštanom proli­feracijom na bazi druge falange palca su videne samo u psorijatskom artri­tisu (slika br. 4). 
Slika br. 2. Periostalne pramene na unutrašnjim kondilima oba femura mutilantni artritis desnog kolena. 
Slika br. 3. Ucestalost uzura opada od prvog ka petom metatarzofalangeal­nom zglobu. Periostalne pramene na dijafizi 1 falange 2 prsta desno i na metatarzalnim kostima obostrano. 
Uzure se u pocetku ne razlikuju od onih u reumatoidnom artritisu, kas­nije stvaraju vece destrukcije ili mutilantni artritis koji je postojao u 4 (12 %) bolesnika, lokalizovan u zglobovima šaka, stopala, (slika br. 5 i 6) u kolenu i koksofemoralnom zglobu. 
Kicevac-Miljkovic, v. Mladenovic i :J. Nikolic 
Suženje zglobnih prostora nadeno je u 12 (36 %) bolesnika a najcešce je bilo lokalizovano na interfalangealnom zglobu palca. 
Resorpcija vrhova distalnih falangi postojala je u 10 (30 %) bolesnika i to na prstima stopala u 9 bolesnika. 
Slika br. 4. Razvoj resorpcije vrha di­stalne falange, koštane proliferacije na bazi distalne falange i erozivnog artritisa na interfalangealnom zglobu desnog nožnog palca u toku 5 godina. 
Proširenje zglobnog prostora distalnih interfalangealnih zglobova (DIP) nadeno je u 3 bolesnika i predstavlja patognomonican nalaz u psorijat­skom artritisu (slika br. 7). Generalizovana osteoporoza je bila vidljiva samo u 3 bolesnika. 
Slika br. 5. Koštana proliferacija na bazi distalne falange oba palca. Su­ženje interfalangealnog zgloba palca obostrano, destruktivni artritis sa ekspanzijom baze falange i erozijama na zglobnim površinama, zašiljenost glavice metatarzalnih kostiju i re­sorpcija pojedinih falnagi prstiju sto­pala obostrano. 
Pri postavljanju radiološke diagnoze psoriatskog artritisa, narocito u onih sa pocetnim još ne izraženim radiološkim promenama, treba uvek po­mišljati na ankilozirajuci spondilitis i Reiterovu bolest, jer se javljaju u mladih muškaraca, promene su lokalizovane na donjim ekstremitetima uz postojanje periostitisa i sakroiliitisa, a narocito u bolesnika sa pustuloznom psoriazom koja se ni klinicki ni histološki ne razlikuje od keratodermije. 
Radiološka slika psorijatskog artritisa 
Slika br. 6. Mutilantni artritis stopala. Slika br. 7. Asimetricnost pramena 
na šakama. Proširenje DIP 2 i 3 prsta 
levo, erozivne promene na DIP 3 i 4 
prsta desno. 


Zakljucak 
Psorijatski arteritis ima posebne klinicke i radiološke odlike. 
Glavne radiološke odlike psorijatskog artritisa su: 
-Erozivne promene na distalnim interfalangealnim zglobovima šaka kojima može da predhodi proširenje zglobnog prostora. -Erozivne pramene na interfalangealnom zglobu palca uz koštanu 
proliferaciju na bazi druge falange palca. 
-Resorpcija vrha distalnih falangi prstiju stopala. 
-Mutilantni artritis najcešce lokalizovan u interfalangealnim, meta-karpofalangealnim i rnetatarzofalangealnim zglobovina. -Periostitis duž falangi prstiju šaka i stopala, ili u predelu insercije tetiva (maleoli tibije, kondili femura). -Sakroiliitis -jednostran ili obostran, sa ili bez atipicnih promena na kicmenom stubu, nekad ispoljenim samo na vratnoj kicmi. -Otsustvo generalizovane osteoporoze i asimetricnost promena. 
Summary 
The psoriatric arthritis has specific clinical and radiological signs. The prin­cipal radiological signs are: -The erosions on distal interphalangeal joints which are sometimes foll­owing a broading of the joint space. -The erosions on interphalangeal joint of the thumb with osseous prolife­rations on the base of second phalange. 
-The resorption of distal phalanges of the toes. 
-The mutilating arthritis often localised on the interphalanged metacar­pophalangeal and metatarsophalangeal joints. -The periostitis on the phalange of fingers and toes and/or on the sites of tendon insertions (the tibies malleols, the femoral condyls). -Sacroiliitis (unilateral or bilateral with or without atypical alteration on the vertebral column sometimes manifested only on cervical column). -Absence of the generalised osteoporosis and presence of asimetric mani­festations. 
Kicevac-Miljlrnvic, v. Mladenovic i J. Nikolic 
Literatura 
l. Avila R., Pugh D. G., Slucumb Ch. H., Winke:mann R. K.: Radiology, 1960, 75, 691. 
2. Baker H., Golding D. N., Thompson M.: Ann. Int. Med., 1963, 58, 909. 
3. Bywaters E. G. L., Dixon A. St. J.: Ann. Rheum. Dis., 1965, 24, 313. 4.. Clarke O.: Lancet, 1950, 1, 249. 
5. Coste F., Francon J., Touraine R., Loyau G.: Rev. rhum., 1958, 25, 75. 
6. Csakany G., Bazosky S., Banos L., Korossy S.: Act Radiol., 1962, 57,121. 
7. Dixon A. St. J., Lience E.: Ann. Rheum. Dis., 1961, 20, 247. 
8. Fawcitt J.: Brit. J. Radiol., 1950, 23, 440. 
9. Jajic I.: Ann. Rheum. Dis., 1968, 27, l. 
10. Kaplan D., Plotz Ch. M., Nathanson L., Frank L.: Ann. Rheum. Dis., 1964, 23, 50. 
11. Konstantinovic S., Kicevac-Miljkovic A., Nikolic J., Budimir M.: Zbor­nik radova V kongresa dermatovenerologa Jugoslavije, Zagreb 1965, str. 183. 
12. Lassus A., Mustikallio K. K., Laine V.: Acta Rheum. Scand., 1965, 10 62 i 69. 
13. Mathies H.: Z. Rheumaforsch., 1970, 29, 55. 
14. Manney T. F., Hays R. A.: Radiology, 1957, 68, 403. 
15. Peterson C. C., Silbiger M. L.: Amm. J. Roentgen., 1967, 101, 860. 
16. Reed W. B.: Acta Derm. Venereol. (Stockh), 1961, 41, 396. 
17. Schacherl M., Schilling F.: Z. Rheumaforsch., 1967, 26, 442. 
18. Seze S. de, Ryckewaert A., Kahn M.-F., Fages A., Dryll A.: Rev. Rhum., 1966, 33, 617. 
19. Sherman M. S.: J. Bone Jt. Surg., 1952, 34 A, 831. 
20. Sigler J. W.: u Arthritis and Allied Conditions, ed J. L. Hollander, Lea Febiger, Philadelphia, 1966, str. 656. 
21. Wright V.: Brit. J. Radiol., 1957, 30, 113. 
22. Wright V.: Brit. J. Dermat., 1957, 69, l. 
23. Wright V.: Am. J. Med., 1959, 27. 454. 
24. Wright V.: Ann. Rheum. Dis., 1961, 20, 123. 
25. Wright V.: Progress in Clin. Rheumatology, ed A. St. J. Dixon, J. A. Churchill Ltd., London, 1965, str. 120. 
Adresa avtora: Angelina Kicevac-Miljkovic, Reumatološki institut SR Srbije 
RADIOLOŠKI INSTITUT VOJNOMEDICINSKE AKADEMIJE U BEOGRADU KLINIKA ZA HIRURŠKE BOLESTI VOJNOMEDICINSKA AKADEMIJA U BEOGRADU 


VREDNOST RADIORENOGRAFIJE U PROCENI INDIKACIJA ZA INFUZIJONU UROGRAFIJU U URETEROHIDRONEFROZA 
Ledi<\ S., B. Markovic i S. Kamenica 
UDK 616.613-007.63-07 :621.039.8 + 616-073.75 
Hidronefroza odnosno ureterohidronefroza je jedna od glavnih indika­cija za infuzijonu urografiju (2). Znamo koliko je teško oceniti na osnovu klinicko-laboratorijskih nalaza kojemu bolesniku treba primarno izvršiti infuzijonu urografiju. Obicno se u praksi do te indikacije dolazi na osnovu slabijeg kvaliteta klasicne urografije a što je vezano za neprijatno ponav­ljanje urografije, produženje vremena ispitivanja i povecanje troškova pre­gleda. Nismo toliko bogati da svakom bolesniku primarno radimo infuzi­jonu urografiju, a za što nema ni medicinskog ni ekonomskog opravdanja. 
Cilj našeg ispitivanja je bilo da odredimo da li se radiorenogram, kao radioizotopa graficka laboratorijska metoda, može pouzdano koristiti kao indikator za procenu urografske metode u ureterohidronefroza. 
Metoda rada 
Uzeli smo 42 bolesnika sa urološkog odeljenja Klinike za hirurške bo­lesti VMA sa hidronefrozom odnosno ureterohidronefrozom, od kojih je 8 imalo bilateralnu hidronefrozu. Bolesnici su uzeti bez ikakvog odabiranja, koji su poslednjih nekoliko godina leceni od ureterohidronefroze, tj. svi oni bolesnici koji su u dokumentaciji imali radiorenograme. Tako smo upo­redno ispitivali radiorenograme i urograme u 50 (uretero) hidronefroza. 
U ovih bo lesnika su primenj ene sledece urografske metode pregleda: klasicna urografija sa 20-30 ml odnosno 40-50 ml 60-65 °.'o trijodnog kontrastnog sredstva u 25 bolesnika, primarna infuzijona urografija u 17 bolesnika, a sekundarna u 4 bolesnika i retrogradna urografija u 16 boles­nika. Retrogradna urografija je upotrebljena u 64 °/0 bolesnika posle kla­sicne urografije a ni jedanput posle infuzijone, što još jedanput potvrduje vrednost infuzijone urografije u ureterohidronefroza (1, 2). Abdominalna 
s. Ledic, B. Markovic i s. Kamenica 
aortografija je napravljena u 4 bolesnika uglavnom sa kongenitalnim mal­formacijama (vas aberrans, ren arcuatus). Na urogramima smo odredili lo­kalizaciju strikture ili opturacije i podelili na: strikture ureteropijelicnog vrata (U1 ), ostalog dela uretera do linea terminalis (U2) i distalnog dela ure­tera do mokracne bešike (U3). Na visoke strikture otpada 40 (80 %) boles­nika, a na sve ostale 10 (20 %). Uzroci strikture odnosno opturacije su: organske promene u zidu uretera u 32 (64 %), kalkulusi u 9 (18 %), stran­gulacije aberantnim krvnim sudovima u 4 (8 %), razne kongenitalne ano­malije u 3 (6 %) i periureteralne adhezivne promene u 2 (4 %) slucajeva. Stepen ureterohidronefroze smo podelili na: lakše (I stepen), srednje (II stepen) i najteže (III stepen). Svi ovi urografski nalazi su prikazani na ta­beli I. 
Tabela I -Urografski nalazi 
Lokalizacija Uzrok 
--·····-.-.--.-­
(Uretero) , . :!i , . '@ 
hidronefroza 1 , a> @ ;il . _ Ji . S 
QJ N .,....... ,-;.v QJ O 
..... <:'l M .;..;i o .;..;i :1 a:s N '"d -. o C: 
P P P w. . w. b.O t:.:: ..S <t! ·N t:.:: ro I -::: -::: 
Jednostavno 24 5 3 26 3 9 2 2 7 10 25 Obostrano 6 1 1 6 1 O O 1 4 O 4 
Svega 40 6 4 32 4 9 2 3 11 10 29 
U1 = visoke strikture uretera (ureteropijel. vrata) U1 = strikure uretera do linea terminalis U3 = strikture distalnog dela uretera 
Radiorenografske nalaze smo klasificirali prema lokalizaciji i stepenu ureterohidronefroze a uzeli smo u obzir i bubrežnu funkciju tj. da li je ona normalna ili je inhibrirana prema lucenju kontrastnog sredstva na uro­gramima. Radiorenografsku krivulju smo podelili prema fazama: na vasku­larni, sekrecijoni i eliminacijoni deo sa naznakom vrednosti svake faze tj. da li je normalna, produžena odnosno snižena. Svi radiorenogrami su ra­deni pomocu obeleženog hipurana sa J13l* (tabela II). 
Rezultati 
U lakših i srednje izraženih hidronefroza usled visokih striktura (U1 ) sa normalnom i inhibriranom bubrežnom funkcijam vaskularna faza je normalna, a snižena je u oko 23 % slucajeva sa jako izraženom hidrone­frozom i normalnom bubrežnom funkcijom odnosno u svih slucajeva sa inhibiranom bubrežnom funkcijom. U ureterohidronefroze najvece pro­mene se nalaze u sekrecijonoj i eleminacijonoj fazi. U lakših visokih strik­tura sekrecijona faza je normalna u oko 58 % slucajeva a produžena u oko 
'' Svi radiorenogrami su napravljeni u Odeljenju za radioizotope Klinike za unutrašnje bolesti VMA (Nacelnik: prof. dr Milovan Antic) 
Vrednost radiorenografije u proceni indikacija za ... 
Tabela II Uporedni urografski i radiorenografski nalazi 
Radiorenograski nalazi 
Lokalizacija i stepen 1 vaskularn;faza I sekreciona faza 1 eliminaciona faza 
hidronefroze 
nor. pro-sni-nor. pro-sni-nov. pro-žena mal. duž. žena1 mal. duž. sni-mal. duž. žena, 
sa normal. funkcijom 12 -7 5 -3 9 
-
bubrega 
U,iI 
sa inhibir. 
funkcijom 
bubrega 
----·­
------·­
sa normal. funkcijom 5 --1 4 --5 
bubrega 
Ut/II 
sa inhibir. 
--
funkcijom 1 ---1 1 
bubrega 
sa normal. 
funkcijom 13 -3 3 12 1 -16 bubrega 
Ut/III 
sa inhibir. 
-
funkcijom 3 -31 4 1 6 bubrega 
sa normal. 
funkcijom 1 --1 ---1 
bubrega 
U2/I 
sa inhibir. 
funkcijom bubrega 
sa normal. 
-
funkcijom 2 ---2 -2 
bubrega 
U:ifII 
sa inhibir. 
funkcijom 1 ---1 --1 bubrega 
sa normal. funkcijom 2 --1 1 --2 bubrega 
U3 IIII 
sa inhibir. 
funkcijom 
bubrega 
sa normal, 
funkcijom 
bubrega 
U:i/I 
sa inhibir. 
funkcijom 
bubrega 
sa normal. 
funkcijom bubrega 
U:JII 
sa inhibir. 
funkcijom --1 --1 -1 bubrega 
-.-·--.---­
sa normal. 
funkcijom 2 -1 2 1 -1 bubrega 
U:lIII 
sa inhibir. funkcijom bubrega 
Svega 42 -8 16 31 3 4 46 
234 S. Ledic'. B. Markovic i s. Kamenica 
ne o g r::.,; 
1Z.VEŠ1A1 
POMoC(; OB1;.1..,r;2ENOG 
r-1.tk·:.r.ogn.• 
Krh-ulja 1·ad!orenozni.ma d.,u,01 buhnp: .. , .. 
, 
;:,.;\j;;.?;;. t;· itd 
,,i:·ut.,. 
KriwlJ• radlor.no,." ht170f bubrcfa: .:-:i : c ... :•; . ct1 '<l.{'.!)i:::, cl: •:,,-:, c-.'...' . '.;o t;-:;" .·. -· .-·", <:-.1 
1 a, 1 b. Hidronefroza levo zbog smetnje outicaja u visini pijelouretarnog vrata (U1) -prikaz plasticnom urografijom. 
42 ° o sa normalnom funkcijom bubrega, dok je u srednje izraženih hidro­nefroza sa normalnom funkcijom ova faza produžena u oko 80 % sluca­jeva. U jako izraženih hidronefroza sekrecijona faza je pretežno produžena i to sa normalnom funkcijom bubrega u oko 92 % a sa oštecenom funkci­jom u oko 67 % slucajeva dok je snižena u oko 33 % sa oštecenom funkci­jom tj. u svih slucajeva sa sniženom vaskularnom fazom. Eliminacijona faza je normalna samo u oko 25 % lakših hidronefroza, inace je u svih osta­lih stepen hidronefroze u visokih striktura produžena. U hidronefroza sa niskom vaskularnom i sekrecijonom fazom ne može se govoriti o eliminaci­jonoj fazi jer se radi uop.šte o niskoj krivulji koja govori za jacu insufici­jenciju ili afunkciju bubrega. 
što se tice srednje visokih (U2) i niskih striktura (U3) uretera njihov broj u našem materijalu je relativno manje zastupljen tako da se decidirani zakljucak ne može dati ali se može reci po analogiji da je i u slucajevima ureterohidronefroze usled srednjih i niskih striktura uretera vaskularna normalna osim u oštecene bubrežne funkcije a da su sekrecijona i elimina­cijona faza produžene. 
Usput možemo zabeležiti da su nadene jace patolo.§ke promene u uri­nu (albumen, leukociturija, eritrurija) u oko 50 %, bakteriurija u oko 36 postotaka sa brojem klica 100 000 i više u ml urina u oko 10 % svih urete­rohidronefroza, najviše u jacih hidronefroza na bazi visokih striktura. Dru­gim recima ureterohidronefroza i infekcija su udružene u oko polovine svih slucajeva. Sekundarnu kalkulozu smo registrirali u oko 14 % svih uretero­hidronefroza. 
Vrednost radiorenografije u proccni indikacija za ... 235 
1.'linika u unut.rt,&nJ• !x>luU VlU Od.lenje u r11dioi::otoi,t1 ar-. 1ss;5; .. &•os:rad 
M.6'ii:.=..J...Wi1.n 
D.n.a lt)O}19_,Zl.-c,J. in-rltn. J'° radiOl'ffiOU•­t'lJt ;:io:t0<:!'1,1, obeldenos: hipurttM u '1Nt:•-c•1 
_z-1.c &i''t,,W dt:tt se,ttie "'"f ;:· ee Dobinn J• .cledillti l'UtlU: r.dl.onnc.vn• dHt'lO& tub.r•p: j. n; vr: "' ,; , r-ro= i n„r.t,,i'!wn fl<'tCn i !'!f> vrl.., 
b:'...:dn.ti.'om kctHrm,•"'• 
rn J.v..jll•. r,.;.;,:':°f;,:l...a: i:":t.;!f... ":'°?;i 
bez 1.1,;.v„ el::ir;in1e:.jf" l:-utrt>n:11. u 'trk•, i,i, 25 i\'lin:,t11, j 
L 
·l·+·u··k·.· •;. 'jf•' ,,,1;, ,vic 
2 a, 2 b. Tešlrn hidronefroza sa hidroureterom levo zbog niske opstrukcije (b:il -prikaz infuzionom urografijom. 

Dlskusija 
Iz rezultata uporednih urografskih i radiorenografskih ispitivanja se vidi da je u svih (uretero)hidronefroza vaskularna faza radiorenograma normalna osim u slucaju izrazitijeg oštecenja renalne funkcije. U lakših formi (uretero)hidronefroza sekrecijona faza može biti normalna ali je u svih drugih slucajevima produžena. Izuzetak cine one (ureteno)hidronefroze sa oštecenom bubrežnom funkcijam kada je i ova faza, kao i vaskularna, snižena. Produženje sekrecijone faze je proporcionalno stepenu (uretero)­hidronefroze. Normalna eliminacija faza je proporcionalno stepenu (urete­ro)hidronefroze. Normalna eliminacijona faza podrazumeva potpunu elimi­nacijona faza podrazumeva potpunu eliminaciju radioaktivno obeleženog hi.purana u roku od 20 minuta. Obicno se zbog preopterecenosti radioizo­topne laboratorije ne prati eliminacija u dužem vremenskom periodu (po3le nekoliko do 24 sata) ali distanca eliminacione krivulje od apscise omogucuje procenu o stepenu pruženja. Samo u vrlo lakih (uretero)hidro­nefroza eliminacijona faza može biti normalna, inace je u svim slucajevima produžena. Njezino produženje je takoder proporcionalno stanju (uretero)­hidronefroze. 
Dakle, radiorenogram može dati dovoljno elemenata za procenu posta­janja i stepena (uretero)hidronefroze i izbora metode urografskog pregleda. Lako produženje sekrecijone i eliminacijone faze radiorenograma govori za lakši stepen (uretero)hidronefroze. Prema našem iskustvu u ovih slucajeva klasicna urografija sa 20-50 ml 60-65 % trijodnog kontrastnog sredstva može dati urograme zadovoljavajuceg kvaliteta (slika la i b). Svaka jace 
s. Ledic, B. Markovic i s. Kamenica 
Klinii\.t 2„ ur,..1•· ,,,5,. ., .• At •;,-U\ Qdt-l:en)" z I r ,, ,1,,, 
{;.;,.1.2:u..' fl .. !) . l 
IZVBŠ1nn 1 ::, l?-YF!Šl-.NOJ RAD!Oi'l.t°!'<(/;R,\f'(.Tf PDMOCt: vnr..1..ž:ENOG IHPI.JllANP. ,, .1 ,J:Jl 
Dana. .lL......l.ll_ 19 . tod-h;vrftn:t ;. ndioreno.· 
_n
!11• porr:()(!\1 ob.letem:ig hlpunn.l u driJG,·ee, 
_JU. U.;:,E Dcbivcn Jf' &tt<ICC1 nllla:: 
mr<lnon Vl<.k.r:i..•df...ri.l..uit.if .\.:RJ1.:o!fl r... 
l. Sil u11.1-0renQ!I i nr>totr,m,om eli1dn11cijom l:ontrNict. H toku 25 =inutr<. 
Krlvulja r&dloreno1n.ma.1 u rr"ddu n'"!reittomije, 
j 




. 7( µ, '.• 
V_aJOl' .i il: ..it V 
3 a, 3 b. Stanje posle nefrektomije na levoj strani, hidronefroza desno, prikaz infuzionom urografijom. 
produženje sekrecijone i eliminacijone faze radiorenograma govori da se radi o jacem stepenu (uretero)hidronefroze. U ovih slucajeva je potrebno primarno izvršiti infuzijonu urografiju jer samo velika kolicina kontrastne tecnosti može u proširenom kanalnom sistemu dovoljno precizno odrediti lokalizaciju opstrukcije ili poliopstrukcija (slika 2 a i b, slika 3 a i b). Na taj nacin se prekida uobicajeni lanac klasicna -retrogradna urografija (2). 
Infuzijona urografija je pogotovo indicirana u hidronefroza koje traju duže vremena i dovode do opstrukcijonih nefropatija sa oštecenom renal­nom funkcijom. U tim slucajevima su sve faze radiorenograma niže (slika 4 a i b). Jako snižene sve faze radiorenograma (tzv. niska krivulja) govori u prilog primarne ili sekundarne afunkcije, kongenitalne arenije ili stanja posle nefrektomije (slika 3 -levi bubreg). Ne treba zaboraviti da ovaj nalaz može biti i lažno pozitivan u mobilnog i ektopicnog bubrega. Bez ob­zira na uzrok niske krivulje radiorenograma uvek je indicirana infuzijona urografija. 
U ustanovama, koje imaju radioizotopnu laboratoriju, se skoro obavez­no izvode radiorenografije u internistickih nefropatija, dok to nije uvek slu­caj sa urohirurškim slucajevima. Treba preporuciti da se i ovde obavezno prave radiorenogrami, pogotovu što infuzijona urografija može dati sve elemente dobre lokalizacijone dijagnoze pred operativno lecenje. Radioreno­gramom za procenu izbora urografske metode u (uretero)hidronefroze se ne mogu koristiti radiolozi u onim ustanovama koje nemaju radioizotopne laboratorije. Ovde ce glavnu ulogu igrati raniji klasicni ili novonapravljeni urogrami poreci klinicko-laboratorijskih podataka. 
Krivulja. n1d.lon::no1nm& deano, bubr,e-p: j.-. n 
Vrednost radiorenografije u proceni indikacija za ... 
!?,VEŠ'!AJ )MoCl' '•HL1-.E.!ENOG 
C.;na r:.\" • 
1"1 ':'o god, h:.vriMH, J4 racht.it•l'l<:>gn-h;a p-.!<r.\.l<!.et"•thipur-..ra u drup•<:e, 
,,,..,l»rni'• 1;rt,lcs""&r_o_•_,1_,_• __ _ 
Ocbi-.to j<: Kled.i n:.J.u: 
4 a, 4 b. Opstrukciona urografija levo -prikaz infuzionom urografijom. 

Zakljucak 
Na osnovu ispitivanja uporednih urografskih i radiorenografskih pre­gleda u 50 slucajeva (uretero)hidronefroze zakljuceno je da radiorenograf­ski pregled, koji prethodi urografiji, može dati dovoljno elemenata za od­luku o izboru urografske metode pregleda. U lakših (uretero)hidronefroza sa lako produženom sekrecijom i eliminacionom fazom radiorenograma mogu se dobiti zadovoljavajuci urogrami klasicnom urografijom sa 20-50 ml tri­jodnog kontrastnog sredstva. U jace izraženih (uretero)hidronefroza sekre­cijona i eliminacijona faza radiorenograma je znatno i proporcionalno pro­dužena prema stepenu (uretero)hidronefroze i pretstavlja indikaciju za pri­marnu infuzijonu urografiju. Snižene faze radiorenograma sa nižom ili ni­skom krivuljam radiorenograma, bila ona posledica opstrukcijone nefro­patije u duže trajajuce (uretero)hidronefroze ili joj je neki drugi uzrok, takoder su indikacija za infuzijonu urografiju. Radiolozi, kojima su do­stupni radiorenogrami, treba da ih koriste za izbor primarne infuzijone urografije radi odredivanja lokalizacije opstrukcije, stepena (uretero)hidro­nefroze i ocuvanosti renalne funkcije, što nije od malog etickog i ekonom­skog znacaja. Oni, koji ne mogu da se koriste radiorenogramom, moraju ici starim putem do infuzijone urografije. 
Sa držaj 
Autori su ispitivali uporedne radiorenografske i urografske nalaze u 50 slu­cajeva ureterohidronefroze sa ciljem da odrede da li se radiorenogram može pouzdano koristiti za izbor metode urografskog pregleda u ureterohidronefroza. Zakljucili su da je sekrecijona i eliminacijona faza radiorenograma proporcio­
S. Ledi<\ B. Markovic i S. Kamenica 
nalno produžena u ureterohidronefroza sa ocuvanom renalnom funkcijam. Pre­ma vlastitom iskustvu predlažu da se u lakših promna produženja ovih faza radiorenograma mogu klasicnom urografijom sa 20 do 50 ml trijodnog kontrast­nog sredstva dobiti zadovoljavajuci urogrami. U svih ostalih slucajeva jaceg pro­duženja sekrecijone i eliminacijone faze radiorenograma indicirana je primarna infuzijona urografija jer jedino ona može odrediti lokalizaciju opstrukcija, ste­pena ureterohidronefroze i ocuvanja renalne funkcije. Snižena vaskularna i se­krecijona faza ili niska krivulja radiorenograma je takoder indikacija za pri­marnu infuzijonu urografiju, bilo da je oslabljena renalna funkcija posledica opstrukcijone nefropatije ili joj je uzrok neki drugi. 
Summary 
The previously performed renography in the hydronephrosis could be of value for indicating the method of radiologic examination. In the study the results of comparative evaluation of late method -50 cases are given. 
In mild hydronephrosis where the renogram shows moderate elongation of secretion and elimination phase the classic method of contrast urography would be sufficient. In severe hydronephrosis, with proportionaly altered renograms good results could be expected only by use of drip infusion method. By use of renograms the drip infusion method, can be indicated primarely. 
Literatura 
l. Ledic:, S., Markovic, B.: Dehidrataciono-hidrataciona varijanta infuzijone urografije u visokih opstrukcijonih procesa urotrakta, Radiiol. lug., 4 (1970), 35. 
2. Ledic, S., Cernic, M.: Efikasnost infuzij one urografije u opstrukcijonih oboljenja distalnog dela urotrakta, Radiol. lug., 4 (1970), 41. 
Adresa avtora: Dr. Stanko Ledic, Radiološki institut Vojnomedicinske aka­demije u Beogradu. 
ZAVOD ZA RENDGENOLOGIJU OPCE BOLNICE »DR O. NOVOSEL«, ZA VOD ZA DIJABETES »VUK VRHOVAC« BOLNICE »DR O. NOVOSEL«, GINEKOLOŠKI ODJEL OPCE BOLNICE »DR O. NOVOSEL«, ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA »A. ŠTAMPAR« MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU 

DOPRINOS OPISU SINDROMA KRATKIH METAKARPALNIH I METATARZALNIH KOSTI TE NANOZOMIJE -PSEUDOPSEUDO­HIPOPARATIREOIDIZAM U JEDNOJ OBITELJI 
Cižek, I., Z. škrabalo, Z. Singer, Z. Jakšic 
UDK 616.717.8 + 616-718.8-007.21 :616.447 
Prvi puta opisuje ovo oboljenje 1952. godine Albright sa suradnicima. Oni iznose slucaj koji ima sve osebine pseudohipoparatireoidizma (PH), ali je koncentracija kalcija i fosfora u serumu normalna. Nazivaju ovaj sin­drom pseudopseudohipoparatireoidizam (PPH) (1). Nozološko jedinstvo ovih dvaju cboljenja kasnije je dokazano. Do 1964. godine opisano je u svjetskoj literaturi 53 slucaja PPH od toga 8 obitelji sa ovom anomali­jom (2). Sve do prvog opisa naša tri slucaja samo je kod jedne bolesnice sa ovom anomalijom i dizgenezom gonada ucinjena analiza kromozoma (3). Zatim je u nama pristupacnoj literaturi opisan po jedan sporadican slucaj u SAD, Velikoj Britaniji, Zapadnoj Njemackoj i CSSR (4, 5, 6, 7). 
N ajkarakteristicniji znaci ovog sindroma jesu: Niski rast -okruglo lice Brahimetapodija lateralnog tipa Smanjeni kvocijent inteligencije Kalcij i fosfor su normalni (razlika PH gdje je fosfor povišen a kalcij smanjen). PPH obuhvaca prema torne osobe, koje imaju fizicki i rendgenološki izgled kao PH ali je kemizam njihovog krvnog seruma normalan. Kod analize rendgenograma odraslih osoba sa ovim sindromom opa­žaju se promjene na kostima u blizini epifiznih pukotina na svim dijelovi­ma skeleta. Najuocljivije promjene su na metakarpalnim i metatarzalnim kostima, ali se mogu zapaziti i na svakom drugom dijelu skeleta (kuk, kra­lješci). Postoji niz opažanja koja govore da je skracenje posljedica preranog zatvaranja epifiznih pukotina (niski rast) (8). Deformacije pojedinih zglobnih tijela, na primjer kapituluma ukazuju da se radi o izoliranom cirkumskriptnom poremecenju epifizarne osifika­
I. Cižek, z. škrabalo, z. Singer, Z. Jakšic 

cije svih kosti. Sake, stopala, kukovi, te kralješci su bez sumnje naJCesce zahvaceni. Deformacija se sastoji u aplaniranju zglobne plohe i bujanju koštanih gredica u blizini epifiznih pukotina. Mineralizacija je obicno nor­malna ili neznatno difuzno kondenzirana. Vrlo rijetko se spominju sluca­jevi sa demineralizacijom skeleta (9). 
Cesto nalazimo ovapnjenja u mekim cestima (2, 5, 8). Kod djece vidi se na rendgenogramima tendencija invaginacije epifize u dijafizu (2). Ima slucajeva gdje se zapažaju i multiple ekzostoze kao i myositis ossificans (10). 
Mi smo zapazili tri slucaja PPH u jednoj obitelji, majka i dvije kceri. 
U endokrinološku ambulantu naše bolnice dolazi bolesnica 30 godina stara, upucena pod sumnjom na nanozomiju veru. Analizirajuci nalaze do­bivene kod nje u toku pregleda najprije u ambulanti, a zatim i na klinici došlo se do zakljucka, da se radi o PPH. Kratko navedeni podaci o boles­nici: 
Slucaj I. 
Bolesnica 30 godina stara, žena, v1sme 140 cm, težina 53 kg. Zapažaju 
se izrazito kratki udovi, okruglo lice. Postoji skracenje metakarpalnih ko­stiju na obje ruke, te skracenje cetvrte metatarzalne kosti na desnoj nozi. Bolesnica ima troje djece, sva djeca su normalne visine za svoju dob, kon­stitucionalno su nenapadna. 
Majka bolesnica je naš drugi, a mlada sestra bolesnice naš treci slucaj. Otac i druga sestra bolesnice su normalne visine, konstitucionalno ne na­padni (nama su poznati.) 
Anamneza: U djetinstvu preboljela specificni infiltrat na plucima, 1960. godine serozni meningitis. Nakon traume na stroju amputiran drugi prst desne ruke. 
Status praesens: Sekundarne spolne osobine dobro razvijene. Laborato­rijski i rendgenski nalazi: Ca u serumu 9,0 mg%, P u serumu 2,6 mg%, Ellsworth-Howard test na parathonnon »Lilly« (200 E USP) nije pokazao postojanje rezistencije na parathormon. Clearence P je bio normalne vri­jednosti bez i sa opterecenjem sa kalcijem (15 mg Ca na kg). Kalcij u mo­kraci i tubolarna resorpcija fosfora bili su u granicama normale. 
Na rendgenskim snimkama su svi dijelovi skeleta izrazito gracilni, mi­neralizacija i struktura su u granicama normale. Na ekstremitetima nade­na je brahimetapodija lateralnog tipa, falange su razvijene primjereno rastu. 
Na rukama: lijevo je skracena treca i cetvrta metakarpalna kost, desno samo cetvrta. Desno postoji traumatska amputacija drugog prsta iznad me­takarpofalangealnoga zgloba. 
Na stopalima: Lijevo stopalo b. o. Desno postoji izrazito skracenje cetvrte metatarzalne kosti. Druge anomalije na skeletu nisu nadene, a niti se moglo prikazati kal­cifikacije u supkutanim mekim cestima. Kvocijent inteligencije je snižen. Spolni kromatin je na razmazu bu­kalne sluznice pozitivan. Kariogram: (broj kromozoma) 46 xx. 
Doprinos opisu sindroma l<ratkill metakarpalnill i ... 
Kod djece bolesnice ne postaji skracenje metakarpalnih i metatarzalnih kosti. Pomocna linija (metakarpalni znak)* (11) se ne može sa sigurnošcu utvrditi pošto su jezgre kapituluma još u razvoju. 
Slucaj II: žena, 60 godina stara, visina 137 cm, težina 50,3 kg. Napadni su kratki udovi, okruglo lice. Bolesnica ima 3 kceri, dvije (prvi i treci slu­caj) pokazuju izrazite anomalije, dok je jedna kcerka normalne visine, kon­stitucionalno nenapadna, nama poznata. Sin je poginuo, prema heteroana­mnestickim podacima i fotografiji bio je normalnog rasta, konstitucionalno nenapadan. Roditelji, braca i sestre bolesnice, bili su normalnog rasta (nama nepoznati). 
Anamneza: b. o. 
Laboratorijski i rendgenski nalazi: Ca u serumu 10,3 mgO/o, P u serumu 3,6 mg% Ellsword-Howardov test sa parathormonom »Lilly« (200 E USP) nije pokazao postojanje rezistencije na parathormon. 
g D 





'{JED o 
LJ !. 
.... , 
',, 
Sl.1 Sl.2 Sl.3 
Slika 4. šematski prikaz »metakarpalnog znaka«. 
Na rendgenogramima nadeno je na lijevoj ruci izrazito skracenje cetvrte metakarpalne kosti, dok je na desnoj »metakarpalni znak« granican. Na skeletu stopala nema promjena na metatarzalnim kostima. Nema niti ovapnjenja u mekim cestima. 
Kvocijent inteligencije je snižen, spolni kromatin na razmazu bukalne sluznice pozitivan. 
Kariogram: broj kromozoma 46 xx. 
Slucaj III. Žena, 18 godina stara, visina 136 cm, težina 40 kg. I kod nje se zapažaju izrazito kratki i zdepasti udovi, te okruglo lice. Sin, roden 1965. 
* Za nejasno izražene slucajeve postaji »metakarpalni znak« -, za odredi­vanje eventuelnog skracenja IV metakarpalne kosti. Sastoji se u slijedecem: ako se na rendgenogramu ruke povuce tangenta na kapitulum IV i V metakarpalne kosti, nalaz je normalan ako produženje tangente prolazi distalno od kapituluma III metakarpalne kosti. 
Ako je produženje tangente IV i V metakarpalne kosti ujedno i tangenta na kapitulum III, smatra se da je znak granican. Ukoliko tangenta IV i V meta­karpalne kosti prolazi kroz glavicu III., znak je pozitivan i govori za skracenje IV metakarpalne kosti (slika 4). 
Ako je skracena samo V metakarpalna kost ovaj se »metakarpalni znak-« ne može upotrijebiti. 
I. cižek, z. škrabalo, z. Singer, Z. Jakšic 
Slika 1 i 2. Izrazito skracenje cetvrte i pete metakrapalne kosti obostrano. 
godine obzirom na dob, normalnog rasta, konstitucionalno je nenapadan, nama poznat. 
Anamneza: b. o. 
Laboratorijski i rendgenološki nalazi: Ca u serumu 10 mg% P u seru­mu 2,4 mg%. Ellswort-Howardov test sa parathormon »Lilly« (200 E USP) nije pokazao rezistencije na parathormon. Rendgenogrami: Desna ruka kao i lijeva pokazuju izrazito skracenu cetvrtu i petu metakarpalnu kost (slika 1 i 2). Stopalo: obostrano postaji 
Slika 3. Skracenje cetvrte metatar­zalne kosti obostrano. 
skracenje cetvrte metarzalne kosti (slika 3). Konveksna zglobna tijela su nabujala, konture valovite. Na torakalnoj kralježnici su pokrovne plohe kralježaka takoder valovite. Kalcifikacije u mekim cestima nisu nadene. Kvocijent inteligencije je snižen. Spolni kromatin je na razmazu bukalne sluznice pozitivan. 
Tablica l. -Analiza kromozoma 
Slucaj 1 : 46 xx  Broj stanica:  1  1  48  
Broj kromozoma:  27  33  46  
Slucaj 2 : 46 xx  Broj stanica:  1  1  1  33  

Broj kromozoma: 37 43 
46 
Slucaj 3 : 46 xx Broj stanica: 1 1 1 
Broj kromozoma: 35 41 46 48 Obitelj škrlec: Pseudo-pseudohipoparatireodizam 
Doprinos opisu sindroma kratkih metakarpaJnih i ... 243 
Kariogram: broj kromozoma 46 xx (tabela 1). Diferencijalno dijagnosticki smo kod naših bolesnica mogli sa lakocom iskljuciti neke od etioloških uzroka »short metacarpal and metatarsal bone sindrome-a«: kao što su dizgeneza gonada, pubertas proecox, hipofizarna nanozomija, te i druga rijetka obolenja (9 i 10). Ostalo nam je samo da raz­likujemo da li se radi o PH ili PPH. Za diferencijaciju poslužili su nam nalazi Ca i P u krvi, te nedostatak klinickih znakova tetanije, ili njenih posljedica i komplikacija. Dok su kod PH vrijednosti kalcija u krvi niske, a fosfora visoke, kod PPH su vrijednosti Ca i P normalne. Upravo to je slucaj kod naše 3 bolesnice. Odsutnost rezistencije na parathormon takoder potvrduje dijagnozu PPH. Sto se tice promjena na skeletu, sve 3 naše bo­lesnice imaju karakteristicne simptome. Smatra se da je PPH kako ga je 1952. opisao Albright sa suradnicima, nasljedno oboljenje sa dominentnim tipom nasljedivanja i niskom pene­trantnošcu. Genetski defekt je najvjerojatnije lokaliziran na x kromozo­mu (2). Ove promjene mogu biti submikroskopske, te ih se današnjim me-
PSEUOO-PSaOO-HIPOA!RATIRECXOIZAM ' OOITELJ ŠXR\.EC 
' 
su.6, 
i11021 
c___,--..J 
' 
SLI.CAJ 
llllT tmU '------r---' (1944( 
-.1 l 
Slika 5. Rodoslovlje prikazane obitelji. (tt!'II) (11151) (1932) (1152) 11 .. ,1 11"51 
todama istraživanja u nas1m slucajevima nije moglo dokazati (12). Naša opisana obitelj sa ovom anomalijam bi bila deveta opisana u literaturi, (slika 5). 
Ima slucajeva gdje se u jednoj obitelji nalazi slucajeve PH i PPH. Pre­ma torne bi se moglo raditi o istom oboljenju, ali raznog intenziteta (2). Opsežnije genetske pretrage su tek moguce nakan što je poznata više obi­teljskih slucajeva. Zato se ova razmatranja ne mogu ni u kojem slucaju smatrati završena. 
Postaje dvije hipoteze za tumacenje nastanka PH i PPH. Albrightova iz 1952. _godine -hipoteza rezistencije na parathormon u perifernim re­ceptorima (bubreg, kosti) (1) te Schwarzova iz godine 1964. -hipoteza opceg poremecenja transporta fosfata (2). 
Zakljucak: Iz iznesenog slucaja se vidi da se radi o vrlo rijetkom nasljednom obo­ljenju. Na temelju našeg iskustva upozoravamo, da u koliko rendgenolog nade brahimetapodiju sa znakovima cirkumskriptnog poremecenja osifika­cije, mora klinicar tražiti druge anomalije prvenstveno u endokrinom sistemu. 
4* 

I. Cižek, z. Skrabalo, z. Singer, ž. Jakšic 
Prikazani su klinicki, laboratorijski i rendgenski nalazi kod sve tri bolesnice, te analiza kromozoma. Napomenute su dijagnosticke i diferencijalno dijagnosticke metode za sindrom kratkih metakarpalnih i metatarzalnih kosti, kao i postojece hipoteze o nastanku ovog oboljenja. 
Opisana 3 slucaja PPH predstavljaju 58, 59 i 60 slucaj ove rijetke bolesti u nama pristupacnoj literaturi, te 9. opisani slucaj u jednoj obitelji, u kojoj se multiplo javljaju iskljucivo slucajevi PPH. 
Summary 
The syndrom of pseudo-pseudohypoparathyroidism has been described in three member of a family (mother and two daughters). For the three studied patients the clinical history, radiological and laboratory findings, as well as the result of the chromosome analisys are reported. Further, the differential diag­nosis is discussed and hypoteses regarding the etiology of the disease are listed. 
According to the literature, the described cases are the 58th, 59th and 60es case so far reported. Again, this is the 9th family described in the literature where more than one member is affected by the described x syndrome. 
Literatura 
l. Albright, F., Forbes, A. O., Henneman, P. H.: Pseudohypoparathyreoi­dism, Trans. Ass. Amer. Phys., 65 : 33, 1952. 
2. 
Schwarz, G.: Pseudohypoparathyreoidismus und Pseudo-pseudohypo­parathyreoidismus, Springer, Berlin, 1964. 

3. 
Schwarz, G., Walter, K.: Chromosomal analysis in a case of gonedal dys­genesis together with pseudo-pseudohypoparathyreoidismus, Lancet, I, 1075, 1962. 

4. 
Becker, K.: Pseudo-pseudohypoparathyreoidism (brachymetacarpal dwarfism). Endocrinologic studies on a patient, Minnesota Med., 48 : 186, 1965. 

5. 
Piesowicz, A. T.: Pseudo-pseudohypoparathyreodism with osteoma cutis, Proc. Soc. Roy. Med., 58 : 126, 1965. 

6. 
Schwarz, G.: A case of pseudopseudohypoparathyreoidism with patho­logicalanatomical findings, Acta Endocrin (KBH) 49, 331, 1965. 

7. 
Fakan, F., Musi, F., Pokorny, M., Prokop, V.: Syndrom tzv. pseudohypo­parathyreoidismu a pseudo-pseudohypoparathyreoidismu (Ph a PPH), cas. Lek. cesk., 105 : 403, 1966. 

8. 
Turner, R. W., Takamara, T.: Pseudohypoparathyreodism, An. int. med. 56, 276, 1962. 

9. 
Gibson, R.: Brachymetacarp. dwarfism or Pseudo-pseudohypoparathy­reodism with metacarpal defects in siblings, Canad. Med. Assoc. J. 85, 70, 1961. 

10. 
Mann, B. et al.: Albright's hereditary osteodystrophie comprissing PH et PPH, An. Int. Med. 56, 351, 1962. 

11. 
Archibald et al.: Endocrine singnificance of short metacarpals, Clin. En­docrinol. Metabol. 19, 10, 1959. 

12. 
Škrabalo, Z., Jakšic, Z., Cižek, I., Singer, Z.: Syndrom kurzer metakar­paler und metatarsaler Knochen und der Nanosomie, 14 Symp. Deutsch. Gesell flir Endokrinologie 1968. 


Adresa avtora: Dr Ilona Cižek, Zavod za rendgenologiju Opce bolnice »Dr O. Novosel«, Zagreb 
ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU KLINICKE BOLNICE »DR M. STOJANOVIC·« ZAGREB 

USPOREDNA ANALIZA U VODI TOPLJIVIH KONTRASTNIH SREDSTA V A ZA LUMBOSAKRALNU RADIKULOGRAFIJU BEZ PRIMJENE SPIN ALNE ANESTEZIJE 
M. Lovrencic, Z. Vidakovic, H. Kumar 
UDK 616.711.6.'.7-073.755.4 
Mijelografija je jedna od najspornijih rendgenoloških metoda pretrage obzirom na izbor kontrastnog sredstva i tehnike izvodenja. Do sada poznati negativni i pozitivni kontrasti imaju svojih dobrih i loših strana, a idealni kontrast još ne postaji, a koji bi se mogao primijeniti u svim dijelovima me­dularnog kanala. U švedskoj nisu uljna kontrastna sredstva u vecoj upo­trebi, zbog prolongiranog djelovanja i mogucnosti kasnijih nuz-pojava. Ona su naprotiv metoda izbora u anglosaksonskim zemljama. Anglosaksonci od­bacuju u vodi topljive kontraste zbog kemijskog podražaja, potrebe spi­nalne anestezije, hipotenzivnog djelovanja kontrasta, sa svim njegovim po­sljedicama (Taveras i sur. -1, Shapiro -2), a u Evropi se ti kontrasti naprotiv mnogo primjenjuju kod lumbosakralne radikulografije. 
1931. god., kada su Arnell i Lidstrom (3) prvi puta primijenili Skiodan za prikaz korijenova živaca lumbosakralnog podrucja, do unazad nekoliko godina bile su upotrebljavane otopine natrijeve soli metansulfonske kise­line -Abrodil, Methiodal i U-Leo. Sva ta, u vodi topljiva kontrastna sred­stva, su primjenjivana u lumbosakralnom podrucju za pretrage duralne vrece i korijenova živaca caudae equinae, a uz spinalnu anesteziju. Upo­treba tih kontrasta je ponekad dovodila do lakših ili težih smetnji od kojih su najteže ireverzibilno oštecenje conus medularisa i caudae equinae (vidi tabelu 1). Toksickom djelovanju kontrastnog sredstva se pridružuje i tok­sicnost anestetika. I sama spinalna anestezija skriva u sebi opasnosti. Ove dolaze na svakih 5-6.000 slucajeva (Ericsson, 10). Upotrebom suvremenijih anestetika se broj komplikacija smanjio, no poboljšanje lumbosakralne radikulografije može nastati samo iskljucenjem anastezije i korištenjem manje toksicnih kontrastnih sredstava. 
Nepotrebnost spinalne anestezije vec je postignuta uvodenjem metil­glukaminske soli iotalamata -Conray-a 60 za lumbosakralnu radikulogra­fiju (Campbell i sur., 11). Neurotoksicnost Conray-a je manja nego kod pri­
246 M. Lovrencic. Z. Vidakovic, H. Kumar 
Tabela 1 Komplikacije kod prirojene monojodnih kontrastnih stredstava 
Broj Parpl. 
Autor Šok EPI 
sluc .. Sdr. kaude ekv. •
~~"~.----. --
Lindbrom (4) (1947) 721 32 3 Knutsson (5) (1951) 900 ne navodi broj Monroe (6) (1956) 121 --10 Sjoderberg (7) (1959) 760 --3 Coste (8) (1961) 700 --13 Levernieux (9) (1964) 800 -24 
mjene monojodnih preparata, no ipak nije bila dovoljna garanc1Ja za ne­škodljivo provodenje pretrage. Ozbiljne komplikacije su opisane (Geller, 12, Praestholm i sur., 13) iako u manjem broju. Smrtni slucajevi dolaze manje od 1 promila (Gonsette, 14). 
Dimer X (Guerbet, 15) je heksajodni spoj -metilglukaminska sel iokarmicke kiseline. Ispitivanja na životinjama su pokazala: 
Tabela 2 
Tabelarni prikaz naših komplikacija kod prirojene Dimer X i Conray 60 usporedba sa rezultatima u literaturi 
Kontrast 
Dimer X Conray 60 
6 
>(.) • >(.) • 
o 
Komplikacije C:.. (l) .• C. ..C: <O (l) • 
(l) ;:l :.. :.. (l) ;:l :.. :.. 
:.. "' b.ll ;:l :.. "' .M b.ll ;:l (l)"' (1),-< (l)"' 

s·-s·­
a:l 
% % % % O/o 
Meningealni znaci 
Glavobolja 28 16 25 12 
Povracanje 8,3 2 9 3 0,7 Temperatura 6,6 1 36 -0,4 Ukocenje vrata 8,3 2 3 1 0,7 
Radikularni znaci 
Pojacanje ishijadicnih bolova 2 
4 5,9 
Motorni deficit 0,7 Sdr. kaude ekvine 1 0,1 
Iritativni znaci 
Epilepticki napadi 0,1 
Klonicki grcevi 5 1 13 8 
Kolaps 3,3 1 
Smrt 0,1 
60 630 67 136 845 
Usporedna analiza u vodi topljivih kontrastnih sredstava ... 
1. 
Manju toksicnost od monojodnih preparata, i od Conray-a 60, 

2. 
Slabije izraženo epileptogeno djelovanje. 

3. 
Niži celularni toksicitet. 


Po svojim fizikalno-kemijskim svojstvima pokazuje takoder neka po­boljšanja: 
1. 
Heksajodni je spoj, koji zbog veceg sadržaja joda pokazuje bolji in­tenzitet kontrasta u odnosu na monojodne kontreaste. 

2. 
Hipertonicnost mu je manja od svih do sada upotrebljavanih, u vodi topljivih sredstava za mijelografiju. Razrijeden sa 5 ml likvora ili destili­rane vode pokazuje svega 200 miliosmola veci osmolaritet od likvora (Schmiedel, 16). 

3. 
Viskozitet mu je veci od Conray-a. 


Kod primjene Dimer X kao i kod Conray-a nije potrebna spinalna ane­stezija. 
Tehnika pretrage i rezultati naših ispitivanja 
U primjeni Dimer X i Conray-a služimo se vec ranije opisanom tehni­kom punkcije i injiciranja kontrasta (Lovrencic i sur., 17, 18). Pri torne smo Dimer X kod 33 bolesnika razrijedili sa 5 ml likvora, a kod 27 bolesnika sa 2 odnosno sa 3 ml. 
Tabela 3 Ovisnost komplikacija o postojecim patološkim promjenama 
Komplikacije Bolesnici sa Bolesnici s uredni nalazom hernijom diska 
30 bol. 30 bol. 
Meningealni znaci Glavobolja 8 9 Povracanje 5 Temperatura 1 3 Ukocenje vrata 3 2 
Radikularni znaci Pojacanje ishijadicnih bolova 4 5 Motorni deficit 1 Sdr. kaude ekvine 
Iritativni znaci Epilepticki napadi Klonicki grcevi 2 
1 
Kontrakcija ledne muskulature 
4 
Hipertonija Kolaps 
2 
Kod 60 bolesnika primjenili smo Dimer X kod lumbosakralne radiku­lografije bez lumbalne anestezije. Smetnje koje smo opažali prikazali smo tabelarno (tabela 2) i usporedili ih sa onima kod primjene Conraya-60 na 67 bolesnika. 
M. Lovrencic, z. Vidakovic, H. Kumar 
Tabela 4 Tabelarni prikaz komplikacija u ovisnosti o stupnju razredenja 
Komplikacije  Razredenja sa likv. 5 + 5 -.  Razredenja sa likv. 5 + 2 (3)  
33 bol.  27. bol  
---.- 
Meningealni znaci  

Glavobolja 
11 
7 25% 
Povracanje 5 15 O'o Temperatura 1 3 O/o 3 110/o Ukocenje vrata 3 9 O/o 2 7% 
Radikularni znaci Pojacanje ishijadicnih bolova 6 180/o 3 11% Motorni deficit 1 30/o Sdr. kaude ekvine 
Iritativni znaci Epilepticki napadi 
Klonicki grcevi 1 3 O/o 2 Kolaps 2 
70/o 
Od znakova meningealnog podražaja najcešci je glavobolja koja je kod upotrebe Dimer X nešto cešca, kao i ukocenje vrata, dok je povišenje tje­lesne temperature Cešce opaženo kod upotrebe Conray-a 60. 
Od radikularnih znakova jedino je bilo zastupljeno pojacanje ishijadic­nih bolova, cešce kod Dimer X. Od iritativnih znakova jedino smo opažali klonicke grceve i ti su bili manje ucestali i slabijeg intenziteta nego kod primjene Conray-a. 
U bolesnika kod kojih je izvršena lumbosakralna radikulografija sa Dimer X promatrali smo pojavu komplikacija kod onih sa hernijom inter­vertebralnog diska (na 30 bolesnika) kao i onih koji su pokazivali uredan mijelografski nalaz (30 bolesnika). Nekih bitnijih razlika ucestalosti kom­plikacija nismo mogli utvrditi. 
Ovisno o tehnici primjene kontrasta (tabela 4) ispitali smo ucestalost komplikacija obzirom na stupanj razrijedena kontrasta. Kod 33 bolesnika razrijedjena je ukupna volumna doza kontrasta sa 5 ml likvora, dok je kod 27 bolesnika razrijedjena sa 2 odnosno 3 ml. Time je osmolaritet ovakve kontrastne otopine u odnosu prema likvoru veci ili manji. Iako je grupa za usporedbu i procentualnu obradu mala, ipak smo mogli vidjeti da je glavo­bolja i povracanje Cešce zastupljeno kod manje razlike u osmoralitetu lik­vora i kontrastne otopine, tj. kod veceg stupnja razrijedenja. Takoder je i pojacanje ishijadicnih bolova bilo u toj grupi cešce. Klonicki grcevi su na­protiv cešci kod vece razlike osmoraliteta, tj. kod manjeg stupnja razri­jedenja. 
Usporedna analiza u vodi topljivih kontrastnih sreclstava ... 

Zakljucak 
Ispitivanjem komplikacija Dimer X kod lumbalnih radikulografija na našem klinickom materijalu i u usporedbi sa Conary-em 60, mogli smo po­tvrditi iskustva drugih autora (Legre i sur., 19, Gonsette i sur., 20, Schmidel, 
16) tj. da su komplikacije nakan primjene Dimer X, s iznimkom meninge­alnog nadražaja, manje nego li kod svih do sada upotrebljavanih u vodi topljivih kontrasta. Osobito se to odnosi na teške komplikacije -tj. kon­vulzivna stanja centralnog nervnog sistema i spinalne moždine, koje se izra­žavanju epileptickim napadima odnosno klonickim grcevima. Ovi potonji su osobito drasticni kod primjene Conray-a. Oštecenja caudae equinae nismo primjetili ni u jednom slucaju. 
Ovisno o stupnju razrijedenja primijetili smo da je glavobolja i poja­canje ishijadicnih bolova cešce kod manje osmotske razlike kontrastne oto­pine i likvora. Klonicki grcevi su cešci kod vece osmotske razlike. Kompli­kacije nisu ucestalije kod bolesnika sa hernijom intervertebralnog diska. 
Do sada je prema Consette-u (14) ispitano 3.000 slucajeva primjene Dimer X za lumbosakralnu radikulografiju, koje nisu pokazale nikakvih ozbiljnijih komplikacija, osim prolongiranih mioklonija a te su vrlo dobro reagirale na terapiju Valiumom. Kako i mi nismo opažali težih smetnji, a one koje su se javljale su blaže nego kod primjene Conray-a 60, sma­tramo da je Dimer X novi korak naprijed pri upotrebi u vodi topljivih kon­trasta kod lumbosakralne radikulografije. 

Sadržaj 
Autori su usporedili ucestalost komplikacija na vlastitom klinickom materijalu 127 bolesnika„ kod primjene u vodi topljivih kontrasta -Di­mer X i Conray 60 za lumbosakralnu radikulografiju. Kod 60 bolesnika su primjenili Dimer X pod jednakim uvjetima kao i Conray 60, koji je primijenjen kod 67 bolesnika. Rezultate su prikazali tabelarno. Klonicki grcevi, kao najteže komplikacije su bile skoro 3 puta cešce kod primjene Conray-a 60. Meningealne znake su 2 puta cešce opažali kod primjene Di­mer-X. 
Kod 33 bolesnika je 5 ml Dimer X bilo razrijedeno sa 5 ml, a kod 27 bolesnika sa 2 ili 3 ml cerebrospinalnog likvora. Klonicki grcevi su bili ce­šci kod manjeg razrijedenja, tj. kod vece osmotske razlike izmedu kon­trastne otopine i cerebrospinalnog likvora. 
Nikakvih bitnijih razlika u ucestalosti nastupa komplikacija autori nisu opažali kod bolesnika s, odnosno bez hernije intervertebralnog diska. 
Su mma ry 
The authors compared the incidence of complications after the application of water soluble contrast media Dimer X and Conray 60 for the purpose of the lumbosacral myelography, examining 127 patients of their own clinical material. Dimer X was used in 60 patients and Conray GO in 60 patents under identical control conditions. Clonic spasms, the most severe complication, occurred three times more frequently with Conray 60 than with Dimer X. On the other hand, meni.ngeal symptoms were twice more frequent in patients who were given Dimer X 

M. Lovrencic, z. Vidakovic, H. Kumar 

33 patents were given 5 ml. of Dimer X, diluted with 5 ml. of cerebrospinal fluid, and 27 patients the same quantity of Dimer X, diluted with only 2 or 3 ml. 
was observed that clonic spasms occurred more fre­quently in those patients who had received the solution of the contrast media of greater osmolarity. 
The frequency of side effects showed no relationship with an eventual pre­sence of the herniation of the intervertebral disk. 
References 
l. Taveras J. M., Wood E. H.: Diagnostic Neuroradiology, Wiliam & Wilkins Co. Baltimore 1964. 
2. 
Shapiro R.: Myelography, Year Book, Medicar Publisher, 1968, Chicago. 

3. 
Arnell S., Lindstrcim F.: Myelography with Skiodan. Acta Rad., 12 :287, 1931. 

4. Lindblom K.: Complications of Myelography by Abrodi1
• Acta Rad., 28 :69, 1947. 
5. 
Knutson F.: Lumbar Myelography with Water soluble contrast in ca,es of disc prolapse. Acta Orthopedica Scand. 20 :294, 1951. 

6. 
Monroe D.: Lumbar and sacral compression radiculitis. New England Jour. of Med. 254 :243, 1956. 

7. 
Sjoderberg S., Sjciber S., Laugeland P.: Neurogical complications follow­ing myelography with water soluble contrast medi um. Acta Orth. Scand. 28 :220, 1959. 

8. 
Coste F., Verspyck R., Chevallier J., Quidet M., Pannier S.: A propos of a complication of radiculography. Rev. Rhum. 28:32, 1961. 

9. 
Levernieux J., Goyla F., Jurmand S. H.: Le methiodal dans les recidives de sciatiques operees. Rev. Rhum. 31 :195, 1964. 

10. 
Ericsson N. C.: On the frequency of complications, especially those of long duration after spinal anesthesia. Acta Chirur. Scand. 95:167, 1947. 

11. 
Campbell R. L., Campbell J. A., Heimburger R. F., Kalsbeck J. E., Mealey J.: Ventriculography and Myelography with Absorbale Radiopaque Medium. Radiology 82 :286, 1964. 

12. 
Geller F.: Komplicationen bei der lumbalen Myelographie mit Conray 282. Rcifci 114 :568, 1971. 

13. 
Praestholm J., Lester J.: Water soluble contrast myelography with me­glumine iothalamate (Conray). Brit. Jour. Red. 43 :303, 1970. 

14. 
Gonsette R.: An Experimental and clinical assessment of water soluble contrast medium in Neuroradiology. A New Medium Dimer X. Clin. Radiology, 22:44, 1971. 

15. 
Guerbet: Dimer X -(instructions). 

16. 
Schmiedel E.: Die Lumbosacrale Myelographie mit einem neuentwickel­ten Kontrastmittel. Der Radiologe 10 :478, 1970. 

17. 
Lovrencic M., Vidakovic Z., Kumer H., Popov N., Herman V., Ledinski G.: Naša iskustva kod subarahnoidalne mijelografije lumbosakralnog podrucja sa Conray 60. Anali Bolnice »Dr M. Stojanovic« 10; 1971 (u tisku). 

18. 
Lovrencic M., Kumar H., Vidakovic Z., Popov N.: Dimer X, novo kon­trastno sredstvo za subarahnoidalnu mijelografiju lumbosakralnog podrucja. Pre­liminarni izvještaj. Radiologia Iugoslavica 5 :139, 1971. 

19. 
Legre J., Baumgartner J., Braunn J. P., Caron J., Cicile J., Fischgold H., Gonsette R., Hirsch J. F., Metzger J.: Radiculographie au Dimer X. Communica. la soc. de Rad. Novemb. 1969. 

20. 
Gonsette R., Andre-Balisaux G.: Etude experimentale et clinique de quelques produits de contraste hydrosolubles eu vue de leur utilisation pour la radiculographie, le myelographie et la ventriculographie. Journal de Radiologie 51 :19, 1970. 


Adresa avtora: Dr. M. Lovrencic, Zavod za radiologiju i nuklearnu medi­cinu, Klinicka bolnica »Dr M. Stojanovic«, Zagreb 
THE INSTITUTE OF ROENTGENOLOGY, MEDICAL SCHOOL OF LJUBLJANA, LJUBLJANA, YUGOSLAVIA 

ANGIOGRAPHIC DIAGNOSIS OF INTESTINAL BLEEDING 
Stropnik J., Obrez I. 
UDK 616.34-005.1 :616.1:36-07:3.75 
The general symptomatology of the intestinal bleeding is well known and the symptoms are the more evident as the bleeding is more abundant. On the other hand, the exact localisation of the bleeding may be quite dif­ficult, even during the operation (1). 
As the patients with intestinal bleeding are usually in poor condition, there is no chance for timeconsuming examinations: an early intervention is usually imperativ. Thus, it is best to use the type of examination which gives us reliable results in the shortest possible tirne. 
Selective intestinal angiography represents a relatively less trouble­some procedure for such a patient, compared to the classical X-ray exami­nations, provided, that the equipments and the experience of the team are adequate (2, 3). 
Nussbaum (4) showed in experiments that using aortography it is pos­sible to visualize intestinal bleeding at the rate of bleeding from 5 to 6 ml per minute. In selective angiographies of the coeliac trunc and/or mesen­teric arteries however, angiographic demonstration of the intestinal bleed­ing may be successful at the rate of 0,5 ml per minute (750 ml per day). 
The indications for selective angiography in bleeding patients are therefore numerous: 
l. All cases of clinically undetermined sites of acute bleeding. 
2. 
Patients in whom the results of other clinical examinations allow us to take into the consideration more possible sites of bleeding, but the exact localisation is important for the proper operative approach. 

3. 
Chronic or recurrent intestinal bleedings in which there is not pos­sible to determine the cause ob bleeding with other examinations. With selective angiography, in such cases, one can demonstrate vascular diseases or vascular malformations which are not detectable with other diagnostic procedures. 

4. 
Besides of intestinal bleeding, also the diagnostic problems of bleed­ing in other abdominal organs -liver, spleen or kidneys -can be solved with selective angiography, particularly in cases of the abdominal injuries. 


Stropnik J., Obrez I. 

Fig. la. Leyomyosarcoma of the duodenum. Selective coeliac arteriography: Vi­sualisation of a cluster of pathologic vessels in the pancreaticoduodenal region. 
Posi.tive results of angiography depend of course on actual bleeding at the tirne of examination. 
Simultaneously with angiographic procedure all the necessary treat­ment should be administred to the patient, including transfusion, if neces­sary accordingly to his clinical state. 
Angiographic signs of intestinal bleeding 
On angiograms, the extravasation of the contrast medium is a direct sign of bleeding and could be seen: 
l. as a more or less extensive stain of contrast medium along the ves­sel. The more intensive the bleeding, the more extensive the stain. In se­vere bleeding even a jet of contrast medium from the vessel may be visualized. 
2. as mucosal pattern of the oesophagus, stomach or gut, presented by 
the extravasated contrast medium. The indirect signs of in testinal bleeding rep resen t: 
l. angiographic demonstration of highly vascularized pathologic for­mations such as angiomas, polyps and malignomas; 
2. 
demonstration of extensive collateral pathways, discovering throm­boses and varixes of the veins; 

3. 
localised spasms of the arteries at the predilection sites of bleeding, for instance spasm of the gastroduodenal artery or the left gastric artery. 


For illustration we wish to present few cases of successfull angiogra­phic localisation of the bleeding. 
Angiographic diagnosis of intestinal b:eeding 
Fig. lb. Leyomyosarcoma of the duodenum. Selective superior mesenteric angio­graphy, early arteriographic phase: Oppacification of the pathological vessels in the same region, but in larger number. 
Fig. le. Leyomyosarcoma of the duodenum. Late arteriographic phase: The accumulation of the contrast medium characteristic for malignomas. 
Stropnik J .• Obrez I. 
Fig. 2. Aneurysm of the splenic artery with rupture into the stomach. 
Case 1 
Leyomyosarcoma of the duodenum. 48 year old patient in whom a Billroth II type of resection on the stomach was performed 4 years ago, due to recurrent bleeding, presumably caused by gastric ulcer. Following surgery the bleeding reocurred and per­sisted. Selective angiography was then performed. Fi gure la demonstrates the coeliac trunc with a large splenic artery and a normal hepatic artery. From gastroduodenal artery a cluster of pathologic vessels in the pancreatico duodenal region opacifies, followed by faint diffuse opacification in later phase. Fi gure lb: Selective angiography of the superior mesenteric artery 
was performed at the same sitting. Again, via the large pancreatical arca­des pathologic vessels opacify in the same region, but in larger number. Fi gure le: 4 seconds later at the same site there is evident patho­
logic accumulation of the contrast medium, characteristic for malignant formations. At the repeated operation the malignoma of pars descendens duodeni was removed and histologically proved as leiomyosarcoma. 
Case 2 
Aneurysm of the splenic artery. 
Rupture of the aneurysm into the stomach. 
This was a 25 year old patient who experienced pain in his stomach for years. During this period, he was admitted into-the · hospital twice 
Angiographic diagnosis of intestinal bleeding 
Fig. 3a. Bleeding intestinal polyp. Superior mesenteric angiography: Patholo­gical contrast medium accumulation in the ileocecal region, where the intestinal polyp was found at the operation. 
under the diagnosis of the acute abdomen. Both times he was treated medicaly. With classical X-ray examination methods no pahtological find­ings could be demonstrated either in stomach or in gut. Now, he was ad­mitted again for acute abundant haematemesis into the clinical hospitals. An emergency angiography has been performed. 
An early arteriographic phase shows abdominal aorta with main ab­dominal branches. Along the splenic artery an aneurysmatic formation is visible. 
F i g ur e 2. Two seconds later, in the same series an extravasation of the contrast medium is demonstrated on the same spot. In the late phase of the series there is extensive stain of contrast me­dium in the gastric fundus. 
Surgery was performed immediately following angiographic procedure and a penetration and rupture of the aneurysm of the splenic artery into the stomach was found. 

Case 3 
Bleeding intestinal polyp. 
A 30 year old female patient in whom a Peutz-Jaegers syndrome was diagnosed years before. She had recurrent intestinal bleedings during these years. With classical X-ray examination it was not possible to determine the site of bleeding. Selective angiography of the superior and the inferior mesenterial arteries was performed. 
Inferior mesenteric angiograms were normal. 

Stropnik .r., Obrez_ I. 
Fig. 3b. Bleeding intestinal polyp. The 
arteriographic pattern of the speci­
men after surgical resection. 
pous formation 2 X 2 cm in diameter. Subsequently surgery discovered a bleeding intestinal polyp in the aboral segment of the ileum, which was resected. Following surgery the patient was doing well, there were no signs of intestinal bleeding anymore. 
F i g ur e 3b. For comparison with the signs on arteriograms before the operation, the arteriography of the specimen after surgical resection was done. The angiographic pattern was identical. 
Case '1 
Trombosis of the splenic vein. 
Bleeding gastric varices. 
A 40 year old patient had been operated 5 years ago due to pancreatic cyst. Recently he was operated on brain abscess. During this tirne there were signs of intestinal bleeding. Angiography was indicated as a first diagnostic procedure, as the patient's condition was poor. 
The coeliac angiography was in arteriographic phase between normal limits, but in later phase faint opacification of huge venous collaterals in splenoportal region was seen. The subsequent splenoportography confirm­ed the diagnosis of splenic vein trombosis. 
F i g ur e 4. On splenoportograms there are extensive collateral ve­nous pathways in the region of gastric fornix. The contrast medium drains via a large venous channel, corresponding to the left gastric vein in the hepatopetal direction into the normal portal vein. 
Angiographic diagnosis of intestinal blecding 
Fig. 4. Thrombosis of the splenic vein. Visualisation of the extensive collateral hepatopetal pathways. 
Dilated venous collaterals are presented also in the region of the me­senteric veins. 
The splenic vein is occluded. 
In conclusion we can state that the role of angiography in discovering the sites and causes of the intestinal bleeding has increased during last years. In acute massive bleeding of problematic origin it is indicated as a first diagnostic procedure as it gives reliable results and is well tolerated by the patients. In chronic intestinal bleedings angiography often solves the diagnostic problems, not accessible to other diagnostic procedures. 
The presented cases were severely diseased patients in whom the clas­sic X-ray methods failed. The condition of these patients did not deteri­orate following angiography and important diagnostic informations were obtained. 
Stropnik J., Obrez I. 
Povzetek 


Abdominalna angiografija se je izkazala kot uspešna preiskovalna metoda za predoperativno lokalizacijo intestinalnih krvavitev. Pri akutnih krvavitvah je prikaz ekstravazacije kontrasta direktni znak krvavitve. Pri kronicnih krva­vitvah indirektno nakazujejo lokalizacijo angiografsko prikazane mocno vasku­larizirane tvorbe (polipi, angiomi, malignomi), aneurizme, ali formacije kolate­ral, ki odkrivajo tromboze in varice v venoznem obtoku. Za indirektni znak lokacije krvavitve lahko smatramo tudi spazem arterij na predilekcijskih me­stih (arteria gastroduodenalis, arteria gastrica sin.). 
Avtorja v clanku prikazujeta uspešno predoperativno lokalizacijo krvavitve v naslednjih primerih: Leyomyosarcoma duodeni, aneurysma arteriae lienalis, polypus intestini tenuis, thrombosis venae lienalis et varices oesophagi. 
Literatura 
l. Baum, S., Nusbaum, M., Blakemore, W. S., Finkelstein, A. K.: Preopera­tive radiographic demonstration of intraabdominal bleeding from undetermined sites by percutaneous selective celiac and superi01· mesenteric arteriography. Surgery 58, 1965, 797-805. 
2. 
Koehler, P., Salmon, R. B.: Angiographic localization of unknown acute gastrointestinal bleeding sites. Radiology 89, 1967, 244-249. 

3. 
Nebesar, R. A., Pollarad, J. J., Edmunds, L. H., McKhann. C. F.: Indica­tion for selective celiac and superior mesenteric arteriography: experience with 128 cases. Am. J. Roentgenol. 92, 1964, 1100-1109. 

4. 
Nusbaum, M., Baum, S.: Radiographic demonstration of unknown sites of gastrointestinal bleeding. S. Forum 14, 1963, 374-375. 


Naslov avtorja: As. dr. Jože Stropnik, Inštitut za rentgenologiju Klinicke bolnice, Ljubljana. 
VOJNA BOLNICA ZAGREB RENDGENOLOŠKO ODJELJENJE 


NEKA ZAPA2ANJA O MJESTU I ULOZI RADIOLOGA U KLINICKOM TEAMU 
N. Martincic 
UDK 614.23:615.849 
Statisticari kažu da je covjecanstvo u posljednih 50 godina, nagomilalo više znanja, cinjenica i naucnih istina, nego što je to u citavom dotadaš­njem svom postojanu ostvarilo. Prirodne nauke, naravno, daleko prednjace u tim otkricima, a u okviru tih prirodnih nauka, medicina zauzima znacaj­no mjesto. Ovakvo stanje nužno dovodi do sve vece podjele rada, do sve užih specijalnosti, a u pojedinim djelatnostima, koje su manje više svuda složene, kompleksne, do neophodne kolaboracije, kooperacije, više struc­njaka na rješavanju jednog zadatka. Vrijeme genija, pojedinaca, izgleda da je prošlo, nauka ide naprijed brzo, ali organiziranim djelovanjem citavih grupa strucnjaka i njihovim mukotrpnim radom. Ove grupe razlicitih, ali srodnih strucnjaka, usmjerene na zajednicki rad oko jednog kompleksnog pitanja, nazvane su popularno teamovima, a nastaju prakticki u svim dje­latnostima koje su po svojoj biti složene, pa naravno da su redovna pojava i u medicini. 
Medutim, dok se neki teamovi u organiziranom naucnom radu, od­nosno u proizvodnji, stvaraju administrativnim putevima, odreduju, pre­ma potrebnim kvalifikacijama strucnjaka, to se ovi teamovi, o kojima mi govorimo, stvaraju i održavaju, žive i propadaju na drugi nacin. Ne po­stoje u našem radu dekretom odredeni teamovi, postaje samo, manje i1i više uobicajene forme suradnje medu strucnjacima, dok se pravi teamovi, u užem smislu rijeci, formiraju spontano, na bazi zajednickih interesa i traju dok zajednicki interesi postoje. Njihova unutarnja organizacija pod­ložna je svim sociološkim pl"incipima malih interesnih grupa u kojima lic­nosti i snage pojedinaca dolaze potpuno do izražaja. 
Teamovi se, dakle, stvaraju svuda gdje ljudi rade na složenim pita­njima, razumljivo da se stvaraju u zdravstvu, u njegovim ustanovama, bol­nicama, klinikama, institutima. Nas interesira naša struka, radiologija, ciji znacaj vidljivo raste u posljednje vrijeme. Postaje neka vrednovanja, uko­liko je to mogucno, pojedinih grana medicine, te se u tim razmišljanjima naša radiologija nalazi na trecem mjestu, odmah iza dvije osnovne klinicke 
5• 
260 N. Martincic 

grane, interne i kirurgije. Ne želimo se upuštati u ocjenu ovih stupnjeva­nja, ali je cinjenica da u skoro svakom teamu koji postaji u klinickoj me­
dicini, sudjeluje i radiolog i radiologija. 
Sta je ustvari naša struka, gdje joj je mjesto i šta ona predstavlja? Obicno se uvrstava, administrativno, u grupu medicinskih servisa, zajedno sa ostalim pomocnim dijagnostickim službama, laboratorijem itd. Jednim djelom dijagnosticka radiologija tu sigurno i pripada. Pa ipak, postaji iz­vjesna, ali sasvim bitna razlika izmedu radiologije i ostalih pomocnih di­jagnostickih grana. Ova se bitna razlika sastoji u torne što je dijagnosticka, klinicka radiologija puno dublje vezana uz samu bolest, uz njenu bit, ona je u stvari, uglavnom patomorfologija, djelom i funkcionalna patologija bolesti, proicirana na film, monitor, ekran, specificnim osobinama rendgen­skih zraka. Ovo znaci, da mi, radiolozi, cija je dužnost da ove specificne osobine rendgenskih zraka poznajemo, poznajemo i bit same bolesti, živu patomorfologiju procesa koji se dogada, nastaje, razvija se, eventualno i nestaje, pred našim ocima. Ova definicija i ovo saznanje ujedno nam poka­zuje naše mogucnosti, ali i stavlja granicu našim željama. Naravno, granice nikada nisu konacne, stalno se pornicu naprijed uvodenjem novih metoda koje nam omogucuju da iskoristimo osobine rendgenskih zraka i tamo, gdje nam, bez te nove metode one ne bi dale svoje sjene i svjetla, sliku, ili samo djelomicno nagovještaj patološkog procesa koga treba da inter­pretiramo. U ovim stremljenima dijagnosticka radiologija prati klinicku medicinu, razvija se zajedno sa njom, omogucuje joj napredak i vrhunska dostignuca, samo se ponekad odvaja od nje, pokušava da živi sama za sebe, no svi takvi pokušaji kratkog su vijeka. 
U ovim cinjenicama sastoji se i osnovna, bitna teškoca naše struke i to u dvostrukom smislu: stavlja pred radiologe goleme zahtjeve poznava­nja cjelokupne patologije-patomorfologije, a s druge strane ostavlja brojne dileme uslijed nemogucnosti sigurnog diferenciranja slicnih, katkada u biti ipak razlicitih, ali rendgenski slicnih promjena. Od nas radiologa zahtjeva se opis, interpretacija, ali ne samo to, nego po mogucnosti i zakljucak, tzv. rendgenska dijagnoza. To su elementi koji nas bitno razlikuju od skoro svih drugih dijagnostickih metoda, a ujedno i razlozi koji nas ukljucuju u skoro svaki dijagnosticki team. Sve ovo zahtijeva od radiologa dobro po­znavanje klinicke medicine, konkretno poznavanje bolesnika, osnovnih i ne samo osnovnih elemenata bolesti, anamnezu, terapijske intervencije, ukrat­ko, citavog bolesnog covjeka. 
Samim tim je odgovornost za dijagnozu, terapiju pa i kiruršku inter­venciju cesto veoma velika, ponekad odlucujuca, unatoc toga što je supstrat, elementi koji nam omogucuju odluku, podložan u velikoj mjeri subjektiv­noj ocjeni, znanju, tehnickim mogucnostima, spretnosti i rutini s kojom je pregled ucinjen. Konacna interpretacija nalaza, koliko god on bio dobro dokumentiran, pripada ipak radiologu, za razliku od ostalih laboratorijskih službi, cija se interpretacija svodi na poznavanje nomerickih, tacno odrede­nih vrijednosti, koje uglavnom, treba samo uklopiti u sliku bolesti, a do kojih se rezultata dolazi metodama u ciju egzaktnost ne bi trebalo sumnjati. 
Ulogu radiologa u dijagnostickom teamu diktirale bi sve ove cinjenice, ukljucujuci, naravno i ljudski faktor koji je u svim oblicima i manifestaci­jama ljudske suradnje posebno znacajan. 
Neka zapažanja o mjestu i ulozi radiologa u kliniclrnm teamu 
Možda bi bilo potrebno govoriti o dužnostima i pravima radiologa. Na­dalje, bilo bi potrebno diferencirati svakodnevni rad od ucešca u superspe­cijalistickim teamovima. Forme suradnje su razlicite, zavisne od tipa usta­nove, njene velicine, obima, namjene, kao i od odnosa koji vladaju. Postaje ustanove bez elemenata bilo kakve suradnje koja je organizirana. Tamo radiolog komunicira sa klinicarom iskljucivo preko svojih nalaza, a klinicar sa radiologom preko uputnica. Ne mislim ovdje na poliklinicke ustanove, gdje je takav nacin rada skoro jedino i moguc. 
Jedan od osnovnih oblika suradnje su svakodnevni sastanci, »round­ovi«, kako smo navikli da ih nazivamo. Oni su obicno reporterski, informa­tivni, na njima klinicar postavlja svoje klinicko pitanje, a radiolog nastoji da da odgovor. Normalno je da se na takvim sastancima o svim složenijim bolesnicima dogovorno napravi plan pregleda. Dužnost je radiologa da taj plan predlaže i njegovo je pravo da klinicaru sugerira ono što smatra da je za bolesnika najefikasnije. Korisnost ovih sastanaka je obostrano velika. Nacin na koji se podaci iznose, kako se reagira na pitanja i primjedbe kli­nicara, odnosi koji se pri tom uspostavljaju i održavaju, odreduju kvalitet, trajnost i vrijednost sastanaka. Iskrenost i skromnost, ali i apodikticnost, tamo gdje je ona moguca, treba da budu osnovne osobine radiologa. S druge strane, uvažavanje svake primjedbe klinicara, narocita onda kad postaji jasno neslaganje izmedu klinickog i radiološkog nalaza. Treba prihvatiti ponavljanje pregleda, predlagati ih, dopunjavati novim koji bi mogli do­prinijeti postavljanju dijagnoze. Povremeno je korisno pozvati klinicara da c;a svojim bolesnikom prisustvuje pregledu, gdje ce mu radiolog na ekranu, monitoru, uvjerljivo demonstrirati nalaz, što se katkada na samim snim­kama ne može tako jasno pokazati. Ali, takoder, s druge strane, treba kat­kada otici s klinicarom u sobu, bolesniku, te se uz bolesnika dogovoriti o nekom potrebnom pregledu. Na taj nacin radiolog ce se sa svoje strane uvjeriti o potrebi pregleda i dogovoriti se o modalitetima. S klinicarom se mora govoriti njegovim jezikom, nepoznavanje osnovnih klinickih znakova bolesti, tipava kirurških intervencija, diskvalificiraju radiologa. S kirur­gom se ne može razgovarati, nalazi se ne mogu interpretirati, ako se ne poznaju razni tipovi operacija, resekcija i anastomoza u podrucju želuca, crijeva itd. Dobra suradnja takoder ukljucuje cest boravak u operacionoj sali onda kad se neki od problematicnih nalaza verificira. Pored sujete, koja ce tu biti zadovoljena, ili povrijedena, korisnost direktnog videnja onog što smo rendgenski vidjeli, nenadoknadiva je. I dalje, na ovom mje­stu, u operacionoj sali, radiolog ce katkada biti u mogucnosti da kirurgu ponudi neku improviziranu pretragu, na operacionom stolu, koja može po­
moci direktno u rješavanju nekog problema koji nije bio predviden. U superspecijalistickim teamovima, veze su daleko dublje i cvršce. Ra­diolog mora poznavati citavo podrucje rada svestrano, mora zalaziti u kli­nicke detalje, poznavati terapiju, pa i biti u stanju da u njoj aktivno sudje­luje, posebno u indikacijama operativnih zahvata. S druge strane, super­specijalista, klinicar, takoder vrlo dobro poznaje radiološku dijagnostiku svog podrucja, nerijetko daleko bolje od radiologa »opceg tipa«. Ovo nas dovodi na jednu novu dilemu, koja ce, u buducnosti, vjerujem, postati aktuelna, na postojanje jedinstvene radiologije. Pitanje je vjero­vatno preuranjeno, ali se postavlja ovako: ili ce doci do cijepanja i užeg 
262 N. MartinciC 
specijaliziranja unutar dijagnosticke radiologije, ili ce daljnja dezintegra­cija klinicke medicine dovesti do toga da ce pojedine grane takve dezinte­grirane medicine prisvojiti radiološku dijagnostiku i raditi je svaka na svom podrucju. Takve se tendence vec na mnogo mjesta naziru. Rekao bih dalje, da suvremena aparatura sa svojim automatikama, monitorima, jon­tomatima, mašinama za razvijanje filmova, automatiziranim ureclajima za serijska snimanja, jako pogoduju ovim tendencama. Nestalo je, odnosno, nestaje klasicna dijaskopija u mracnim sobama sa dosadnim i dugim adap­tacijama, što je bio simbol naše struke. Klinicar, superspecijalista, može lako, bez puno gubljenja vremena i bez veceg specificno radiološkog pred­znanja da se koristi svim ovim dobrinama. Ovo je bilo uzgredno spome­nuto, no možda ima neke daleke veze sa današnjom temom. Doci cemo kat­kada u situaciji gdje ce nam pomisao na ovo što je receno pomoci da za­uzmemo odgovarajuci stav i da razumijemo neke nove relacije. 
Nenabrojivi su svi putevi i sve mogucnosti koje se raclaju u oblicima suradnje za koju ne postoji nikakva ni svuda uobicajena norma. Teško je propisivati ulogu radiologa u dijagnostickom ili drugom teamu, kad ona može biti toliko razlicito stupnjevana, a da to ne zavisi od radiologije, nego od radiologa. 
Jedno radiolog ne smije nikada zaboraviti: on nije ordinarius, bar ne u dijagnostici. On je uvijek savjetodavac, pridonosi dijagnozi, pridonosi nacinu kako ce bolesnik biti lijecen, ali ne odlucuje ! Od toga kako ce dozi­rati ovo svoje savjetodavno pravo, na koji nacin, sa koliko intenziteta, ko­liko umješnosti i kada, zavisit ce i njegova uloga i znacaj u sredini u kojoj djeluje. Nadalje, moramo biti duboko svjesni svojih mogucnosti i granica dometa, kao i cinjenice da je greška moguca, što nas, s druge strane, ne smije uciniti plašljivcima koji izbjegavaju svaku odgovornost i govore za­ista samo i iskljucivo u kondicionalima. Moramo biti u stanju da primarno dia slave ili dio poraza, a da nas nijedno ne izbaci iz dobre i ozbiljne real­nosti. 
Moramo stalno ponovno uciti i nastojati da što više znamo i da što više možemo uciniti u svojoj struci, jer je to ipak najbitniji i najosnovniji uvjet svake uspješne suradnje. Ne zaboravimo da cemo biti onoliko traženi i isto toliko cienjeni, koliko smo korisni, a na kraju, moramo nastojati da po­znamo okolinu u kojoj djelujemo, da poznamo suradnike sa kojima radimo, ne samo kao jedinke odreclene struke, vec kao ljude sa svim njihovim ljud­skim emanacij ama. 
Adresa avtora: Nikola Martincic, Vojna bolnica Šalata, Zagreb. 
THE INSTITUTE OF ROENTGENOLOGY, MEDICAL SCHOOL OF LJUBLJANA, LJUBLJANA ,YUGOSLA VIA 



IATROGENIC LESIONS OF THE KIDNEY DIAGNOSED BY RENAL ANGIOGRAPHY 
Obrez I., J. Stropnik 
UDK 616.136.7-073.75-06 
In the last years, renal angiography has became a videly used diagno­stic procedure. Consequently, angiographic patterns of various renal disea­ses are well known. Less attention has been paid so far to the possibilities of angiographic diagnosis of diagnostic and therapeutic iatrogenic lesions of the kidney. Some of them may be transient and clinically unsignificant, while in the others a permanent damage to the renal parenchyma may occur. 
We wish to present some clinical cases, observed during the last years, which focused our interest to the iatrogenic type of renal lesions. 
Compression of the renal vein and temporary los of renal function following surgery 
A 41 year old femal patient underwent surgery due to severe nephro­lithiatic attacks. At operation a corn-sized stone was extracted from the right pyelon. On the fourth day following surgery, the patient experienced pain in the right lumbar region, where a painful resistence was palpable. On the next day, a nonfunctioning right kidney was proved by chromo­cystoscopy and intravenous urography. On the urograms, the right kidney appeared increased in size and the contours were bulging. The possibility of the vascular lesion was taken into consideration and renal angiography was indicated. 
Fi gure la: In the arteriographic phase, the right renal artery is streched due to the lateral and caudal dislocation of the kidney. The dia­meter of the renal artery is within normal limits, the distribution of the central intrarenal arteries is distorted but the peripheral branches show no significant changes. The right kidney appeared increased in size and the intensity of nephrographic opacification was reduced. 
Obrez I., ,J, Stropnik 
Fig. la. Perirenal hematoma. Arterio­Fig. lb. Perirenal hematoma. Venous graphic phase: Streched right renal phase: The right renal vein is com­artery and distorted arteries in the pressed in the renal hilus. Bulging 
renal hilus. contours of the right kidney. 
Fi gure lb: In the venous phase, the left renal vein appears normal, while the right is significantly compressed in the renal hilus. Its narrow diameter progresivelly widenes to the normal size in the junction with the vena cava. The contours of the kidney are bulging. 
It was concluded that the compression of the renal vein caused a con­gestion of the kidney and loss of its function. 
The patient has been reoperated and an increased, congested right kidney was found. The renal hilus was compressed by a fist-sized hema­toma which was evacuated. The collecting system and the right ureter were empty. A nephrostomy was performed and two hours later, an excretion of hemorrhagic urine begun. There was 180 ml of urine on the first day and as much as 750 ml on the sixth day. Later, the postoperative course was uneventful. 
In this case a quicly developed perirenal hematoma compressed the renal vein and caused a temporary loss of renal function. The clinical symptoms were similar to the acute thrombembolysm of the renal artery. The blood flow through the kidney was reduced but not completely inter­rupted. Hence, no permanent damage to the renal parenchyma has occured. 
Iatrogenic renal arterio-venous fistula 
Renal arterio-venous communications are rare conditions; they may be congenital or aquired. 
The aquired arterio-venous fistulas may be caused by a rupture of arterial aneurysm into the vein, by errosions of vessels in hypernephroid carcinoma, by inflammatory processes and arteriosclerosis, they may de­velop at the stumped renal artery following nephrectomy, and as a con­sequence of abdominal trauma and renal biopsy. 
Iatrogcnic lesions of the kidney diagnosed by renal angiography 
As the diagnostic renal biopsy has become a routine procedure recent­ly, also the number of reports on postbioptic renal arterio-venous fistulas is increasing (Sweet, Davidson, Curran). Our case was a 36 year old hyper­tensive patient in whom a percutaneous renal biopsy was performed. Two weeks later, renal angiography was carried out, and exactly at the side of the puncture, an arterio-venous communication was discovered. 
Fig. 2. Arteriovenous fistula in the lower pole of the right kidney. 
Fi gure 2: In the late arteriographic phase, an arterio-venous fistula is visible in the lower pole of the kidney with the afferent artery and early venous drainage. 
In the nephrographic phase around the fistula, there was an unopacifi­ed zone, representing hematoma at the site of puncture. 
Such arterio-venous communications do not necessarily persist; it has been shown in experiments and the clinical practice that they may heal spontaneously. But to the contrary, they may enlarge and make troubles to the patient. 
Temporary occlusion of the renal artery with damage to the renal parenchyma 
In a 29 year old hypertensive femal patient, aortography was perform­ed in a peripheral institution. The catheter was introduced into the abdo­minal aorta without the fluoroscepic control and the tip of the catheter passed accidentally into the left renal artery. 
Fi gure s 3a: In the arteriographic phase the definition of the intra­renal arterial branches was unsharp due to intensive, irregular opacification of the renal parenchyma. There was a spasm of the renal artery near 
bifurcation. 
Fi gur e 3b: Three seconds la ter, the kidney was overflowed with the excessive amount of the contrast medium; there was an early opacification of the renal veins. 
Obrez I., J. Stropnik 
Fig. 3a. Accidental temporary occlu­Fig. 3b. Accidental temporary occlu­sion by a heavy catheter and appli­sion by a heavy catheter and applica­cation of the contrast medium into tion of the contrast medium into the the left renal artery. Arteriographic left renal artery. Nephrographic pha­phase: Unsharp definition of the in­se: Excessive oppacification of the trarenal arterial branches due to in­kidney with early venous filling. tensive irregular oppacification of the renal parenchyma. Spasm of the 
renal artery (arrow). 
Fi gure 3c: At the same sitting, some 15 minutes later, the catheter was reposited and aortography was performed. There was a normal nephro­graphic phase on the right side, while in the left kidney, the irregular opa­cification of the renal parenchyma persisted. The narrowing of the left renal artery near bifurcation disappeard. 
F i g u r e 3d: On the spot radiograms of the left kidney, obtained 20 and 30 minutes and even 4 hours following the injection of contrast me­dium into the renal artery, persisting irregular nephrogram vas observed. 
Fi gure 3e: Three months later, the patient was admitted into the Clinical Hospitals and the aortographic examination was repeated. In the arteriographic phase, a significant narrowing of the left renal artery is visible, the intrarenal branches are reduced, narrowed and tortuous. 
The size of the left kidney is diminished, the contours are irregular. The intensity of the nephrographic effect is also significantly reduced. 
Subsequently, a left nephrectomy was performed and at pathologic examination, the left kidney appeared as S! cluster of scars with only sparse islets of variously changed renal tissue. 
In this case, by simultaneous action of three noxious factors 
1) partial occlusion of the renal artery by a heavy catheter, 
2) spasm of the renal artery near bifurcation and 
Iatrogenic lesions of the kidney cliagnosed by renal angiography 267 
3) injection of an excessive amount of concentrated contrast medium into the renal artery, the intrarenal blood flow was significantly compro­mised and as result, an extensive permanent damage to the renal parenchy­ma was done. 
Fig. 3c. Accidental temporary occlu­Fig 3d. Acciden(al temporary occlu­sion by a heavy catheter and appli­sion by a heavy catheter and applica­cation the contrast medium into the tion of the contrast medium into the left renal artery. Aortography at the left renal artery. Irregular nephro­same patient 15 minutes after: Irrc­gram on the left side persisted more gular parenchymatous oppacification than 30 minutes p. i. 
of the left kidney. 
The conditions of temporary renal arterial occlusion.-J1md injection o! the contrast medium into the occluded artery were repeated in experiments on 14 mongrel dogs. We wish to present two most characteristic examples: 
On the selective renal angiogram of control, the renal artery and intra­renal branches were within normal limits. The outline of the kidney was regular and the opacification of the cortex normal. There was urine excre­tion. 
Four seconds later, there was normal distribution of the contrast me­dium in the renal parenchyma. The intrarenal veins, renal vein and vena cava inferior were visualised. 
Figure 4a: After arterial occlusion of 40 rninutes contrast mediurn into the occluded artery was injected. The same kidney appeard now dirni­nished in size, the renal artery and intrarenal branches are narrowed. The delineation of the cortex is irregular, there are extensive ishernic cortical zones and irregular subcortical accurnulation of contrast rnedium as well as premature opacification of the renal veins. The excretion of urine ceased. 
Obrez I., J. Stropnil, 
Fi gure 4b: 12 seconds after the start of injection the irregular ne­phrographic opacification persisted and the ishemic cortical zones were still visible as well as the renal veins. 
Fig 3e. Accidental temporary occlu­Fig 4a. Renal angiographic appe­sion by a heavy catheter and applica­arance after 40 minutes of arteficial tion of the contrast medium into the arterial occlusion. Arterial phase: Un­left renal artery. Aortography at the sharp definition of narrowed intra­same patient 3 month later: Narrow­renal arteries. Ishemic cortical zones. ing of the left renal artery. The intra­Premature oppacification of the renal renal branches are reduced, narrow­veins. ed and tortuous. The size of the left 
kidney is diminished. 
After the sacrifice of the animal five weeks later, in the same kidney, pathology disclosed extensive irregula infarctions. 
The type and duration of the irregular nephrographic opacification, following the injection of contrast medium into the occluded artery was controlled in the experimental animal with two renal arteries to the left kidney. 
Fi gure 5a: That is the aortogram of control. (The tip of the catheter seen here is in vena renalis for measuring the veinous pressure.) 
Fi gure 5b: In the same dog, bot renal arteries were selectively catheterised, but only the caudal temporarily occluded. Ccntrast medium was injected simultaneously into both arteries. In the nephrographic phase, there is persistent irregular distribution of contrast medium, with ischemic 
Iatrogenic lesions of the kidney diagnosed by renal angiography 
cortical zones in the parts of the kidney, supplied by the occluded artery. In the same areas, pathology showed definite damage to the renal paren­chyma. Contrast injection into the not occluded upper segmental artery caused no damage to the renal parenchyma. 
Fig. 4b. Renal angiographic appe­Fig 5a. Experimental temporary arance after 40 minutes of arteficial occlusion of one renal artery in a arterial occlusion. Nephrographic mongrel dog with two renal arteries phase: Long persistent irregular to the left kidney. The aortogram of accumulation of the contrast medium. control. Intensive visualisation of the renal 
veins. 
The identical angiographic characteristics in experimental renal ar­terial occlusion and in the presented clinical cases are evident and thus ­the possibility of renal damage due to the occlusion of the renal artery during selective catheterisation and injection of contrast medium into the occluded artery has been confirmed. 
Concluding, we wish to emphasize, that medical care is not allways beneficient for the patient and surely there are more cases, where iatroge­nic lesion was done, unknowingly. Only very critical analysis of every uncharacteristic or unknown sign, we meet at our work, supported by experimental studies, can enlarge our knowledge of iatrogenic injuries to health of our patients. 
Let the mutual communications of such experiences bring us nearer to the first rule of our profession, that is Pri m u m n i 1 n o c er e. 
Obrez I., J. Stropnik 
Fig. 5b. Experimental temporary occlu­cion of one renal artery in a mongrel dog with two renal arteries to the left kidney. Renal angiogram after the tem­porary occlusion of the caudal renal ar­tery: Persistent irregular distribution of the contrast medium and ishemic corti­cal zones only in the parts, supplied by the previously occluded artery. 
Povzetek 
V zadnjih letih je postala renalna angiografija mocno razsll'Jena preisko­valna metoda. Zato je tudi angiografska simptomatika ledvicnih obolenj dobro poznana. 
Manj znane pa so možnosti angiografske razpoznave diagnosticnih in tera­peutskih lezij ledvic. Nekatere ledvicne iatrogene poškodbe so le prehodne in za bolnikovo zdravje brez vecjega pomena, druge pa predstavljajo resno trajno okvaro ledvicnega parenhima. 
V clanku so predstavljeni naslednji primeri iatrogenih ledvicnih lezij: 
Zacasno prenehanje ledvicne funkcije zaradi kompresije renalne vene po postoperativnem perirenalnem hematomu, renalna arteriovenozna fistula po led­vicni biopsiji, trajna okvara ledvicnega parenhima zaradi okluzije renalne arte­rije po katetru med angiografijo. 
Problem temporerne okluzije ledvicne arterije med arteriografijo je prika­zan tudi v eksperimentih na psih. 
Literatura 
l. Curran, R. A., I. Steinberg, J. W. C. Hagstrom: Arteriovenous fistula complicating percutaneous renal biopsy in polyarteritis nodosa. Am. J. Med. 43: 465, 1967 
2. 
Sweet, E. I., A. J. Davidson, J. P. Hayslett: Complications of needle bio­psy of the kidney in the dog. Radiology 92: 849, 1969. 

3. 
Obrez, I.: Ledvicna angiografija, klinicna in eksperimentalna studija, Ljubljana 1971. 


Naslov avtorja: Obrez lvo, prim., Inštitut za rentgenologijo, Klinicne bol­nice, Ljubljana. 

NOVO NOVO 
PR EPARAT IZ VLASTITE PROIZVODNJE TETRACIKL INSK IH ANTIBIOTIKA 




METACIKLIN 
(METACIKL IN HIDROKLOR ID) KAPSUL E 
Široki antibakterijski spektar produženo djelovanje 
kod infekcija respiratornih organa, ,urogenitalnih organa, kože i mekih tkiva, probavnih organa 
Op rema: 
16 i 100 kapsula po 150 mg 8 i 100 kapsula po 300 mg 

PLIVA 
j 

KREMA DIANABOL 
CELI RANE IN DELUJE ANABOLicNO TER ANTISEPTICNO 

KREMA DIANABOL 
POSPEŠUJE CELJENJE POVRŠINSKIH POŠKODB IN TRDOVRATNIH RAN 
rane, ki težko zarašcajo 
opekline II. in III. stopnje 
omrzline II. in III. stopnje 
rane po travmah (ogrebnine, loceracije ... ) 
inficirani ustni koti 
ulkus kruris in dekubitus 
poškodbe kože, ki so nastale po radioaktivnem obsevanju 
BRAZGOTINA JE PO ZDRAVLJENJU S KREMO DIANABOL DOBRO PRILAGOJENA TER KOZMETICNO IN ESTETICNO OBLIKOVANA. 
TA USPEH ZAGOTAVLJAJO SMOTRNO PRIPRAVLJENA PODLAGA IN UCINKOVITE SNOVI. 
Najbolje je namazati kremo Dianabol na rano 2-krat na dan: zjutraj in zvecer. Ponavadi zadošca že 2 mm debela plast kreme. 
Izdeluje: 
TOVARNA FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH IZDELKOV 
LEK 
LJUBLJANA 
v sodelovanju s CIBA-Geigy, Basel 
THE INSTITUTE OF ONCOLOGY, MEDICAL SCHOOL OF LJUBLJANA, LJUBLJANA, YUGOSLA VIA 

A MODIFIED METHOD FOR THE ACCURATE MANUFACTURE OF THE LEAD SHOT SHIELDS 
M. Habic 
UDK 615.849.1 :53 
Edland and Hansen (1) have described a simple method of shielding irregularly shaped organs from irradiation. A STYROFOAM block is cut by a simple device, using an electrically heated wire as a knife. An X-ray picture, taken under special conditions simulating a situation under the teletherapeutic machine, is used in the mentioned device as a model for shaping a STYROFOAM block in order to achieve accurate shielding. The cavity is filled with lead shot. The block is interposed between the tele­cobalt source and the patient so that the organs are shielded by lead shot. 
The end products are different if obtained with the method used by Jones (2). STYROFOAM patterns are packed into green sand (damp sand plus betonite). Molten lead is poured directly on STYROFOAM, which almost completely disappears in the mould. The lead blocks are left to cool, then remowed from the sand and cleaned. Blow holes are uncovered by probing with a drill and then refilled with lead. 
In Edland's method the resulting end product is an opaque block. Therefore we prefer Jones' method, the results of which are lead shielding blocks on a transparent Lucite plate. But our facilities being inappropriate for the melting of lead we had to modify Jones' technique to some extent. 
We have followed the procedure of the mentioned authors for the pro­duction of the STYROFOAM blocks. Then we poured a mixture of 2 mm. lead shot and molten paraffin, altogether previously heated in a water bath, into the holes. After cooling we removed the STYROFOAM model and cleaned the blacks of the lead shot paraffin mixture. 
The quality of the blocks has been checked radiographically and no holes have been discovered. 
The mean specific density of the lead shot-paraffin mixture is only 65 % of the specific density of solid lead. W erner (3) has reported the pack­ing-fraction of lead shot to be 70 %. He has determined the packing-frac­
274 M. Habic 
tion with the measurement of the transmitted radiation through the layer of randomly distributed steel balls. Our results gave the thickness 7.7 cm. of the lead shot-paraffin mixture equivalent to 5 cm. of the solid lead. 
x S0LID LEAD BL0CKS o LEAD SH0T -PARAFFIN BL0CKS 
D t/o] 
.... -TELECOBALT SOURCE 
100 
90 80 
70 
60 
SHIELOING BLOCK 
50 /2c1TE PLATE 40 30 
.ITE 
20 
_.,/:;. ,,. 
i' X-aksis --10 
o 
i__ ____________ X -aksis 
The drawing presents the coditions The results of the measurements are for the determination of penumbra plotted on the diagram: The percen­for the lead shot-paraffin and solid tage of the doses against X-axis 
lead blocks 
Werner has given 7 cm. for the equivalent thickness because of the higher packing-fraction. In the procedure we have used our equivalent thickness. 
We have checked the penumbra achieved by the lead shot-paraffin blocks on the telecobalt unit. The measurement with the film-dosimetry method has shown exactly the same penumbra for our blocks as for the solid lead blocks (Figure). 
The lead shot-paraffin mixture can be restored for use by simple heat­ing a water bath. 
The modified method described here allows an accurate manufacture of the lead shot-paraffin shields. They are easy to be produced in any labo­ratory. The blocks are interposed between the telecobalt source and the patient on a transparent Lucite plate, allowing the checking of the accurate position of the blocks according to the organs to be shielded. 
References 
l. Edland, R. W., and Hansen, H., 1969: Irregular field-shaping for '°Co tele­therapy. Radiology, 92, 1567-1569. 
2. 
Jones, D. 1971: A method for the accurate manufacture of lead shields. Brit. J. Radiol., 44, 389-399. 

3. 
Werner, A., 1971: Comments on shielding by the lead shot method. Radio­logy 98, 190-191. 


Author's address: Ing. Marko Habic, Onkološki inštitut, Ljubljana. 
ONKOLOŠKI INŠTITUT, LJUBLJANA 
REGISTRACIJA REAKCIJ NA RENTGENSKA KONTRASTNA SREDSTVA IN DOKUMENTACIJA NJIHOVEGA ZDRAVLJENJA 
J. Us 
UDK 616-073. 755.4-06 
V primeru reakcije na parenteralno vnešeno rentgensko kontrastno sredstvo, mora zdravnik, ki vodi rentgensko preiskavo, ukrepati hitro in pravilno. Osebje, ki je pri preiskavi prisotno, mora svojo nalogo dobro poznati. Vsakdo mora vedeti, kaj je v danem trenutku njegova dolžnost. Zaželeno je, da bi zdravnik, ki vodi preiskavo, registriral svoje ukrepe med zdravljenjem posledic reakcije. To stori najlaže tedaj, ce je že pred pre­iskavo pripravil v ta namen poseben obrazec. 
Tak obrazec smo na Onkološkem inštitutu v Ljubljani priceli uporab­ljati v zacetku leta 1971. Naš »PROTOKOL« je sestavljen iz dveh listov. 
PROTOKOL KONTRASTNE PREI SKAVE I. V., INFUZ .. UROGRAFIJA, HOLANGIOGRA­FIJA, LIMFOGRAFIJA 
Priimek in ime bolnika ........ ............... .. 
št. popisa: .......................... . 
Dan, mesec in leto rojstva 
Napotna diagnoza ...................... . 
Teža bolnilrn ................................ kg 
Test ......................... ......... Preiskava 
Uporabljeno kontrastno }':redstvo 
. 
........................................ v kohcm1 
Cas injiciranja ..................... . 
Premedikacija ...................... . 
Ime in priimek zdravnilrn, ki vodi preiskavo 
RR pred preiskavo ........ Pulz precl preiskavo 
Prvi list: »PROTOKOL KONTRASTNE PREISKAVE«, vsebuje razen navedb o rentgenski preiskavi še bolnikove generalije, podatke o labora­torijskih preiskavah, o bolnikovem krvnem pritisku pred preiskavo, po­datke o uporabljenem rentgenskem kontrastnem sredstvu, o casu in nacinu injiciranja kontrastnega sredstva, kakor tudi o predhodno danih zdravilih. 
6* 
276 Registracija reakcij na rentgenska kontrastna srcdst·;a ... 
Drugi list: »PROTOKOL TERAPIJE« izpolnjujemo le v primeru reak­cije. Predvideni znaki reakcije na kontrastno sredstvo so natisnjeni vnaprej in razdeljeni v skupino »blažjih« in »hujših« reakcij ter jih le podcrtava­mo, takoj ko jih opazimo. Morebitne nepredvidene znake vpisujemo v pri­pravljen prostor. 
PROTOKOL TERAPIJE 
REAKCIJA 
l. Cas nastopa reakcije po pricetku inji ,in:nja 
2. Stopnja reakcije: 
a) B 1 a g e r e a 1, c i j e (koprivka, kihanje. srbenje, obcu,ek vro­cine, grenak okus, zvonjenje v ušesih, bo­
lecina na mestu injiciranja, glavobol, naivze­
ja, bljuvanje) 
........ .... ............................. 
b) Hude r e akcij e : (angionevroticni edem, anafilakticni šok, srcne prevodne motnje, cirkulacijski ko-laps, trepetanje ventriklov, srcni zastoj, astmaticni napad, edem glotisa, pljucni 
edem, zastoj dihanja, krci, kon1a, možgan-
ski edem, pareze, paralize) 
............. ................ 
RR med reakcijo ................ ob ob .................... ob .................... ob .... .. Pulz pred reakcijo ................ ob . ob .................... ob .................... ob RR in pulz kontroliral: ................. . Terapija medikamentozna 
·····························•·········· 
Asistirano dihanje Bolnik premešcen Smrt nastopila ob uri Smrt ugotovil Podpisi: 
Protokol predvideva še zabeležko o casu nastopa reakcije po pricetku vnašanja kontrasta v telo bolnika ter spremljanje vrednosti krvnega pri­tiska in pulza. Zaznamujemo dana zdravila in nacin dajanja ter morebitno umetno dihanje, kakor tudi, kdo ga izvaja. Morebitno smrt zaznamujemo na predvidenem mestu v protokolu, kakor tudi, kdo jo je ugotovil. 
Smatramo, da je pomen našega protokola v naslednjem: 
omogocil bo pregled nad vsemi reakcijami; tudi nad tistimi, kjer nam še ni potrebno ukrepati. dopušcal bo enotno oceno reakcij. predstavlja sodno medicinski dokument, ki je vsekakor tehtnejši, kot 
je podatek, da je preiskus s kontrastom na preobcutljivost pozitiven ozi­roma negativen, 
Povzetek: 
Sestavek opozarja, da reakcij na rentgenska kontrastna sredstva ne zaznamujejo skoraj v nobeni ustanovi. S predlaganim protokolom se zaznamuje cas nastopa, klinicne znake, kakor tudi ukrepe za zdravljenje posledic reakcij. Protokol je enostaven, njegovo izpolnjevanje ne zahteva posebnega truda niti ne izgube casa. Protokol ima svojo sodno medicinsko vrednost. 
Literatura 
l. I. Obrez, Soban D.: O reakcijah na kontrastna sredstva in njihovo zdrav­ljenje. Zdrav. vest. 38, 403-405, 1969. 
2. Emmet J .. L.: Clinical urography, Vol. I, Ed. II, 19-26, 1964, Saunders. Naslov avtorja: Dr. Jurij Us, Onkološki inštitut v Ljubljani. 
DIE OBERE HALSWIRBELSAULE 
Detlef von Torklus Walter Gehle 
Georg Thieme Verlag -Stuttgart 1970, 106 strani, 160 slik, 242 prikazov. 
Vezano v platno DM 55,-
Zgornja vratna hrbtenica je regija, ki predstavlja interdisciplinarno zanimanje. Podrecje, ki je enako pomembno za rentgenologa, ortopeda, ne­vrologa, kirurga-traumatologa in nevrokirurga. 
Ta mi.sel je vodilna skozi vsa poglavja obravnavane tematike. Nazorno sta prikazani morfologija kot funkcionalna dogajanja na tem delu hrbtenice. Natancno je predstavljena rentgenometrija, ki posebno po­gosto pomaga k pravilnemu zakljucku o medsebojnih anatomskih odnosih atlanto-okcipitalno. 
Regionalna patologija je smotrno razdeljena v posamezne grupe: ano­malije oziroma razvojne motnje, enhondralne dizostoze, vnetne procese, de­generativna obolenja, tumorje in spontane rotacijske subluksacije. 
Variante in kongenitalne anomalije zavzemajo vecji del razprav. Raz­vojne nakaze so smiselno naštete od arcus praebasioccipitalis vse do ostan­kov chorde dorsalis. Nazorno je prikazana vsa klinicna pestrost, ki nastopa pri tej patologiji. Skice in izvirne slike informirajo zelo natancno o izgledu poedine razvojne anomalije. Nic manj pozornosti ni posveceno poškodbam tega dela aksialnega skeleta. Razdelitev in opis poedinih vrst zlomov sta jasno podana. Na zelo prepricljiv nacin izvemo, kako dobra poucenost o anatomiji lahko prepreci usodne diagnosticne zakljucke pri poškodbah tega dela skeleta. Posebno novo gledanje na poreklo os odontoideum prinaša na tem polju znatno manjšo možnost napacnega sklepanja. 
Novejša embriološka spoznanja v celoti dajejo tekstu prijetno svežino. Po obsegu sicer ne ravno zajetno delo odlikuje izredna jedrnatost, ki upošteva le dejstva in ne okolne besedne navlake. 
Ludvik Tabor 
ANGIOLOGIE UND SZINTIGRAPHIE BEi KNOCHEN-UND GELENK­ERKRANKUNGEN 
Rolf Glauner in sodelavci 
Georg-Thieme Verlag, Stuttgart 1971, 159 strani, 128 slik, 284 prikazov, 16 tabel. 
Cena 48,-DM 

V delu, so podana predavanja s 50. Kongresa nemških rentgenologov, ki je bil v Sttutgart,u med 8. in 11 .majem 1969. 
E. G. Hipp opisuje kostne nekroze in njihovo angiografsko prikazova­nje. H. Poppe podaja historiat, pregled indikacij za angiografsko diagno­stiko kostnih obolenj in diferenciacijo med malignimi ter benignimi kost­nimi obolenji. Podobno tudi J. Schtitz in H. J. Maurer. H. H. Wagner po­roca o angiografskih spremembah pri obolenjih sklepov -pri poliartritisu, reumatoidnem artritisu, sklerodermiji in drugih obolenjih. 
H. Eberle podaja tehniko punkcije in flebografske izkušnje pri veliki seriji bolnikov s frakturami vratu femorja in luksacijo stegnenice. O fle­bografiji pri obolenjih hrbtenice poroca H. Vogelsang. Angiografijo na zgornji okoncini je obdelal D. Beduhn. 
Primerjavo med scintigrafskimi in angiografskimi prikazi podajata E. Pirker in G. F. Fueger, na kostnih destrukcijah. K. W. Fray je primerjal razne možne nuklide za scintigrafijo kosti in smatra za najprimernejšega Sr-85 in Sr-87 m. 
J. Kolar s sodelavci je uporabljal osteotropne izotope ter radioselenit in selen-metionin ter je skušal s casovnim potekom radioaktivnosti obole­lih sklepov okarakterizirati razne vrste obolenj. Sr-87 pri scintigrafiji kosti so ocenjevali G. F. Feuger s sod. ter J. Sauer. Njihove ugotovitve kažejo, da ta nuklid ne zadovoljuje popolnoma pri detekciji malignih obolenj ske­leta, pac pa je kot kratkoživi izotop zelo primeren za zasledovanje celjenja fraktur. 
Knjiga je zbornik referatov ter kot taka prikazuje pregled izkorišcanja možnosti, ki jih nudita angiografija in scintigrafija pri kostnih obolenjih. Bistveno novih stvari ne prinaša, je pa zanimiv vpogled v stanje, v po:l­rocje, ki ga je kongres zajel. 
Dr. Marjan Erjavec 
Dr. Jurij Us 

INTRACRANIAL TUMORS OF INFANTS AND CHILDREN 
Wolfgang Th. Koos, and Meredith H. Miller 475 ilustracij, 415 strani, 1971, 
Georg Thieme-Verlag Stuttgart. 
Cena knjige je 130,-DM. 
Predgovor je napisal Paul C. Bucy, profesor nevrokirurgije, Nord­western University School of Medicine. V uvodu avtorji pišejo o klasifikaciji možganskih tumorjev in o UICC klasifikaciji. Knjiga ima tri dele, razdeljene v 16 poglavij, posebej prikazane so re­ference in kazalo. 
Prvi del knjige je razdeljen v tri poglavja, ki zajemajo splošen pregled: statistiko, patološko in klinicno evaluacijo povecanega intrakranialnega pritiska. 
Drugi del obsega šest poglavij. V njih prikazujejo avtorji supratento­rialne tumorje možganskih hemisfer, s podrobnimi klinicnimi, laboratorij­skimi, rentgenskimi ter drugimi diagnosticnimi metodami prikazovanja. Posebej so prikazani terapevtski postopki. Opisujejo tumorje možganskih hemisfer, tumorje talamusa in bazalnih ganglijev, hiazmatske in selarne tumorje (vkljucujoc tumorje N. optici in orbite), tumorje regije gl. pinealis ter tumorje ventrikularnega sistema. 
Tretji del obsega sedem poglavij. V njih je prikazan pregled infraten­torialnih tumorjev, tumorjev malih možgan, cetrtega ventrikla, redkih tu­morjev zadnje možganske kotanje in medule oblongate. 
V posebnem poglavju so obravnavani metastaticni tumorji. Posebno poglavje je posveceno kemoterapiji tumorjev CŽS. 
Vsekakor je knjiga pregled nevroradiološke diagnostike kot drugih diagnosticnih metod zdravljenja bolnikov kirurško, radiološko in s kemo­terapijo. 
Dr. Jurij Us 
JEDNOSTAVNO DOZIRANJE OPTIMALNI TERAPIJSKI EFEKT 




lntensairi150 

;iiC it)' l.il> 
.i.os.os.
(§1s.1s. 1so1soc3 
20.;.a;' AsooeLt)1E8ig.i:gs1-8§TI C(DLOe.cros.. o. 
,g1os.15<Do e!.500 ; 
\g@Oc,,150 1 1 (1! 
1so 
c,, 

't.oL0015QCJ'lr 
... (Jlo.L, ..i.o .... CJl l()o '-r' 

U1LO.O.:c:C 
'.010 
.-..a.oUt,· 
,.., .. r:-. 
dražeja: 150 mg karbokromen hidroklorida 
selektivno dilatatorno djelovanje na žile miokarda poboljšana prokrvljenost miokarda osigurava povecanu kolicinu kisika normalizira mjenu tvari uklanja subjektivne i objektivne simptome koronarne insuficijencije 
Indikacije 
razni oblici stenokardije stanja poslije infarkta i anginozni bolovi nakon infarkta svježi infarkt i recidiv infarkta 
Oprema 30 dražeja 




P L I V A 
OS VRTI 
I. INTERSEKCIJSKI SESTANEK RADIOLOŠKIH SEKCIJ SRBIJE, MAKEDONIJE TER BOSNE IN HERCEGOVINE 
Sarajevo, 15., 16. in 17. oktober 1971 
V sredini oktobra 1971 je bil v Sarajevu sestanek radioloških sekcij Srbije, Makedonije ter Bosne in Hercegovine z obsežnim strokovnim pro­gramom. V 66 referatih je prevladovala rentgenska diagnostika in terapija, predvsem diagnostika pljuc in mediastinuma. Skromneje je bila zastopana diagnostika gastrointestinalnega, hepatobiliarnega in urotrakta ter skeleta. 
Prav gotovo ta sestanek dokazuje velike organizacijske sposobnosti clanov radiološke sekcije Bosne in Hercegovine. Ludvik Tabor 

3. ARBEITSTAGUNG DER RADIOLOGEN DES ALPEN-ADRIA-RAUMES 
Graz, 16. oktober 1971 
Treji sestanek Alpe-Adria treh sosednjih dežel je dokazal, da je za­cetna zamisel pravilna. Strokovni program je imel znacilnosti dobro orga­niziranega simpozija s podrocja diagnostike uropoetskega sistema in je obravnaval trenutno najbolj zanimivo problematiko. Med drugim so ude­leženci iz Ljubljane nazorno prikazali iatrogene lezije ledvice pri angio­grafiji. Obravnavano je bilo tudi podrocje zmotnih diagnoz malignoma led­vice. Kolegi iz Padove so izven osnovne tematike pregledno prikazali angio­grafske dosežke pri tumorjih pankreasa. Dr. Stropnik iz Ljubljane je pre­gledno podal angiografsko diagnostiko krvavitev intestinalnega trakta. 
Organizatorjem, kolegom iz Graza, gre vsa zahvala za uspeli strokovni in družabni del tega sestanka. Na sestanku je bilo tudi domenjeno, da se bo IV. sestanek te vrste vršil naslednje leto v Veroni. Tabor Ludvik 
VI. SESTANEK RADIOLOGOV HRVATSKE IN SLOVENIJE 
Zagreb, 5.-6. oktober 1971 
V tradicionalnem in kolegialnem sodelovanju hrvatskih in slovenskih radiologov je bil to VI. intersekcijski sestanek. Prvi dan je bil posvecen enemu najaktualnejših problemov sodobne radiologije -kontrastnim sred­stvom. Drugi dan je bilo v okviru prostih tem prikazanih vec zanimivih prispevkov iz razlicnih podrocij radiologije. 
Razširjenemu upravnemu odboru Radiološke sekcije Zbora lijecnika Hrvatske se je treba zahvaliti za tako uspel strokovni sestanek. Vse po­membnejše prispevke in zakljucke tega srecanja bo redakcija casopisa sku­šala objaviti. 
Tabor Ludvik 


OBAVIJESTI 
OBVESTILO ORGANIZACIJSKEGA ODBORA IX. KONGRESA RADIOLOGOV JUGOSLAVIJE 
Ker je naš kongres nacionalni, kongresni odbor nima namena, da po­šilja obvestila o kongresu posameznikom in tujim radiološkim društvom. Zaradi strokovnih zvez, ki jih imajo clani posameznih sekcij s tujimi stro­kovnjaki pa menimo, da lahko pošljejo obvestila o kongresu svojim sode­lavcem v inozemstvu, da se prijavijo k udeležbi na kongresu, bodisi kot aktivni ali pasivni udeleženci. ce pa želite povabiti kakega strokovnjaka kot gosta, bo to na racun institucije ali sekcije, ne pa v breme kongresnega odbora. 
Organizacijski odbor, 
IX. Kongresa radiologov Jugoslavije 

POZIV KOORDINACIONOG ODBORA SIMPOZIJUMA ZA ISTORIJU ZORA VSTVENE KULTURE JUGOSLAVIJE 
ZDRAVSTVENI RADNICI, POŠTOV ANE KOLEGE, DRAGI DRUGOVI ! 
Naucno društvo za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, Savez le­karskih društava Jugoslavije, Sanitetske uprave Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, Savez udruženja boraca narodnooslobodilackog rata, Ju­goslovenski crveni krst, Savezni sekretarijat za rad i socijalnu politiku i Skupština opštine Bosanski Petrovac organizuju u septembru mesecu 1972. godine naucni skup -Simpozijum (u daljem tekstu Simpozijum) povodom 
30. godišnjice održavanja Prvog kongresa partizanskih lekara Jugoslavije 
koji je odžan septembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu. 
Simpozijum ima višestruki znacaj, a na prvom mestu strucni. 
Sanitetska služba u toku NOR-a imala je važnu i odgovornu dužnost i vrlo težak zadatak. Bilo je potrebno sanitetski zbrinuti veliki broj povredje­nih i obolelih i to u takvim uslovima vojnim, kadrovskim i materijalnim, kakvi do tada, teško da su, bili poznati i u jednom ratu i u jednog naroda. 
Isto tako je danas poznata i u medjunarodnim razmerama priznata, da je ona taj zadatak sa uspehom i izvršila. Nacin kako ga je izvršila bio 
jednostaven u sanitetskoj vojnostrucnoj praksi. Nacin koji je kao model i primer ušao u sanitetsku vojnostrucnu literaturu i koji je prihvacen od ne malog broja armije u svetu, posebno, narodnooslobodilackih pokreta. 
Posebno mesto u zbrinjavanju ranjenika i bolesnika pripada angažo­vanju i radu širokih narodnih slojeva -samog naroda. Narod je podneo džinovski teret i pružio ne samo veliku pomoc sanitetskoj službi, vec, i dao pri torne ne mali broj originalnih, svojih rešenja. 
Tako jedno iskustvo, kojim se može pohvaliti malo armija i malo na­roda u svetu, je, u toku dvadeset pet godina prikupljano i naucno obradji­vano. Ma koliko da se torne poslu prišlo i ozbiljno i široko i strucno, ono nije još uvek ni sve prikupljeno ni sve obradjeno. Na tom planu još uvek ima i zadataka i rada i inicijativa. 
Jedna od takvih inicijativa je i Simpozijum. Simpozijumom se ne odaje samo dužna pošta celoj sanitetskoj službi u NOR-u, njenim radnicima, njenim delima i njenim žrtvama. Simpozijum ima, upravo tematika o kojoj ce biti reci na njemu, baš danas, ogroman i izuzetan znacaj. Možda bi njegov znacaj bio mnogo manji da se održao pre par godina, odnosno, tek kroz nekoliko godina. Danas se u celom našem društvu vrše pripreme za opštenarodnu od­branu gde iskustvo iz NOR-a ima pcsebnu važnost. I zdravstvo se sprema za opštenarodnu odbranu i zato iskustvo sanitetske službe u NOR-u sada ima izuzetan znacaj. Sada kada se u konkretnoj razradi koncepcija opšte­narodne odbrane u domenu zdravstvene zaštite traže najadekvatnija reše­nja, naucna obrada problematike koja ce se obradjivati na Simpozijumu i njeno prezentiranje najširoj strucnomedicinskoj javnosti, i ne samo njoj, dolazi u pravi momenat. 
Tematika simpozijuma 
l. Uvodni referat: Znacaj Prvog kongresa partizanskih lekara Jugosla­vije. Referent: gen.-puk. san. službe prof. akad. dr. Gojko Nikoliš. 
2. 
Prvi glavni referat: Sanitetska služba u Bosanskoj Krajini u toku NOR-a. Referent: gen.-major san. službe prof. dr Djordje Dragic. 

3. 
Drugi glavni referat: Zdravstvena zaštita u opštenarodnoj odbrani sa posebnim osvrtom na mogucnosti korišcenja iskustava iz NOR-a. Refe­rent: gen.-ppuk. san. službe dr Ivo Kralj. (Oba glavna referata imace više koreferata). 

4. 
Slobodne teme. (U okviru slobodnih tema planiranju se sadržaji koji ce sa najrazlicitijih aspekata i sa konkretnim prilozima sagledavati naše iskustvo i savremenu praksu zdravstvene zaštite u opštenarodnoj odbrani). 


Može se slobodno konstatovati da danas u zemlji nema ni jednog fo­ruma i pojedinaca odgovornog za pripreme zdravstva za rad u opštenarod­noj odbrani a da nije okupiran baš ovom problematikom i da ne traži adekvatna rešenja. 
Izlagaci glavnih referata na Simpozijumu su ne samo licnosti koje su u najbližem kontaktu sa navedenom problematikom i njenim rešenjima vec su ujedno i naši najeminentniji poznavaoci u odnosu na tu materiju. 
Apelujemo na sve naše strucno-medicinske forume i ustanove, na našu najširu strucno-medicinsku javnost i svakog pojedinca -sanitetskog rad­nika, da uzme ucešce u radu Simpozijuma. Znamo na koliko problema svi nailazimo u re.šavanju ove, za nas sve, tako važne problematike. Svaki od nas ima svojih problema i svaki ima svoja rešenja. Svi zajedno bicemo si­gurna garancija da cemo materiju i najbolje obraditi i najbolje prezenti­rati. Svi zajedno bicemo sigurna garancija da ce rešenja doneta na Simpo­zijumu moci poslužiti kao najbolji put za akciju pocev od najviših foruma pa sve do opština i pojedinih zdravstvenih i radnih organizacija. 
Sa kolegijalnim i drugarskim pozdravom, 
Za koordinacioni odbor simpozij uma predsednik: dr Milodar Pavlovic, s. r. 
XIII MEE>UNARODNI KONGRES RADIOLOGA 
Madrid, 15.-20. oktobra 1973. Sekretarijat: LAGASCA, 27-Madrid 1, Španija 
Organizacija XIII kongresa radiologa vec je u toku. Clanovi Nacional­nog saveta uprave svesni su svoje velike odgovornosti i težine zadatka zato ulažu velike napore da ostvare u oktobru 1973. vanredni kongres cija uspešnost treba da bude ravna uspesima predhodnih internacionalnih su­sreta. To nece biti moguce bez pomoci španskih vlasti, španskih radiologa njihove profesionalne organizacije, izlagaca i svih licnosti koje su direktno ili indirektno povezane sa tim velikim dogadajem. Zvanicne licnosti kon­gresa se nadaju da ce moci obezbediti tu saradnju, jer nema sumnje da ce ta pomoc biti potrebna. 
Veliki deo radova vec je bio izvršen u odnosu na razlicite aspekte toga kongresa. Kontakti i razgovori bili su vodeni na svim nivoima i svim po­ljima. Naši planovi za sprovodenje naucnih sednica i tehnicke izložbe dobro napreduju. Redovni sustreti Nacionalnog saveta uprave i komiteta za na­ucni program održavaju se redovno i sve cešce se održavaju. Mi smatramo da je krajnja uspešnost kompleksnog programa moguca samo ako se ostvari koordinacija akcije svih zainteresovanih. 
U naše ime i u ime naših španskih kolega želimo vec sada da srdacno 
pozovemo sve istaknute internacionalne kolege da uzmu ucešca u kongresu. 
Zelimo da prihvatimo njihove sugestije i mišljenja posebno u odnosu na 
organizaciju naucnog programa. Mi želimo zadržati fleksibilnost naših ideja 
zbog toga da se mogu uzeti u obzir mišljenja koja mogu pomoci uspešnosti 
u našoj delikatnoj misiji. Mi se unapred zahvaljujemo za njihovu podršku. 
Ubedeni smo da se znacajno odražava dosad obavljeni posao po pitanju 
organizacije na dogadaje koji ce se održati u oktobru 1973. godine u Ma­
dridu. Obecavamo Vam da ce taj dogadaj ostati u trajnoj uspomeni svim 
ucesnicima. 
Dr J. G. Lopez, predsednik Dr J. Bonmati, sekretar 
6. JUGOSLOVENSKI SIMPOZIJ O ZAŠTITI OD JONIZUJUCIH ZRACENJA 
Jugoslovensko društvo za zaštitu od zracenja priredjuje 6. Jugosloven­ski simpozij od jonizujucih zracenja u organizaciji Makedonske sekcije 25.-28. aprila 1972 u Ohridu. 
Program simpozija obuhvaca sledece sekcije: 
l. Organizacioni i pravni problemi zaštite od zracenja 
2. 
Usavršavanje kadrova 

3. 
Osnovne i izvedene norme i standardi 

4. 
Sistem informacija i njihovog prenošenja 

5. 
Radiometrija i dozimetrija 

6. 
Radioaktivnost životne sredine 

7. 
Radioaktivni odpadni materijali 

8. 
Kontaminacija i dekontaminacija 

9. 
Medicinska zaštita (medicinski aspekti zaštite, biodozimetrija, efek­ti zracenja na žive organizme, medicinsko zbrinjavanje, profesionalno zra­civanje stanovištva-pacienata, zaštita kod medicinske primene izvora zra­cenja). 

10. 
Tehnicka zaštita 

11. 
Akcidenti i sigurnost 

12. 
Savetovanje o ozracivanju stanovištva Za sve informacije u vezi održavanja Simpozijuma molimo, da se obra­tite na adresu: Republiški zavod za zdravstvena zaštita -Sekretarijat Simpozijuma, Teodosievski dr. Georgi, Ulica 250 br. 6, 91000 Skopje, tel. 091-36 104. Istovremeno saop3tavamo clane Udruženja, da je Izvršni odbor jugo­slovenskog društva za zaštitu od zracenja koji se održavao u Beogradu 1972 godine podneo sledeci zakljucak (cit. Bilten društva godina 8, br. 1 1972 godine): »Drug Josip Novak je izneo da ce se u toku ove godine, krajem juna, u Ljubljani održati Kongres radiologa; predlaže saradnju koa i da bi na ovom Kongresu trebalo da ucestvuje i naše Društvo i da vodi jednu od sekcija. Isto tako predložio je da bi pojedine clanke sa našeg Simpozijuma trebalo štampati u casopisu Radiologica Iugoslavica. Posle diskusije usvojeni su predlozi druga Novaka i pozdravlja sarad­nju izmedju Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ. Kom­



pletan materijal sa VI. Simpozijuma dostaviti uredništva casopisa za štam­pu u posebnom broju casopisa.« 
SEZNAM KONGRESOV IN SIMPOZIJEV IZ RADIOLOGIJE V LETU 1972 
10. do 13. I. 1972, Badgestein (Austrija): 
10. Internationales Symposium uber radioaktive Isotope in Klinik und Forschung. Naslov: Doz. Dr. R. Hofer, 2. Med. Univ.-Klinik, Garnisonsgasse 13, A-1090 Wien und Kerverwaltung A-5640 Badgestein. 
11. do 13. 5. 1972 ,Paris (Fmncija): 
9. Tagung der Europaischen Gesellschaft fur Padiatrische Radiologie. Thema: Rontgendiagnostik iatrogener Krankheiten und Schaden bei Sauglingen und Kindern. Naslov: Dr. Sauvegrain, Service de Radiologie, Hopital Saint Vincent­de-Paul, 74 Avenue Denfert-Rochereau F-75 Paris-14. 
14. do 16. 6. 1972 -Amsterdam (Holandija): 
2e Congres de l' Association europeenne de Radiologie. Naslov: Holland Organizing Centre International Congress Consultants, 16, Lange Voorhout, Den Haag (Holland). 
21. do 23. 6. 1972 -Brno (Ceškoslovaška): 
3rd Czechoslovak Congress of Radiology. Naslov: Prof. Dr. J. Holy, Dr Se., Radio.ogicka Klinika, Facultni nemoc­nice, Brno, Pekarska 53. 
27. do 30. 6. 1972 -Strasbourg (Francija): 
Symposium sur les Therapetiques non Mutilantes des Cancereuses du Sein. Naslov: Prof. Ch. Gros, Servise central de radiologie, Hopital civil, F-67 Strasbourg (Frankreich). 
Junij 1972 -Marseille (Francija): 
6es Journees internationales de Radiologie Cardiovasculaire. Naslov: Centre Cardio-vasculaire, Jules Cantini, Avenue Vedrines, F-13 Marseille-9 (Franckreich). 
24. do 30.7.1972 -Rio de Janeiro (Brazilija): 
VIII. Congresso International de Angiologia der Union Internationale d' Angeiologie. Naslov: Dr. Rubens C. Mayall, Rua dona Mariana, 52, Rio de Janeiro ­GB -ZC -02, Brasilien. 
26. do 31. 7. 1972 -Rio de Janeiro (Brazilija): 
P Reunion inter-americaine de Neuro-Radiologie. Naslov: Dr. A. Tamz Rezende, ZC-02 Rua Mario, Pederneiras, 6F-ap 401, Rio de Janeiro (Brasilien). 
10. do 14. 9 1972 -Budapest (Madžarska): 
Internationaler Kongress far Radiologie. Naslov: Hapag-Lloyd Reiseburo, 6 Frankfurt, Friedrich-Ebert-Anlage 44. 
27. do 29.4.1972 -Salzburg (Avstrija): 
4. Internationale Arbeits-und Fortbildungstagung unter Mitwirkung der Osterreichischen Rontgengesellschaft. Tema: Angiographie. Prasi­dent: Dr. J. W ellauer, Zilrich. 
10. do 13.5.1972 -Stuttgart (Zap. Nemcija): 
53. Deutscher Rontgenkongress. Naslov: Prof. Dr. med. F. Heuck, Arztl. Direktor des Zentral-Rontgen­institutes des Katharinenhospitals, 7 Stuttgart 1, Kriegsberstr. 60. 
L. 1972 -Strasbourg (Francija): 
Cours international de perfectionnement neuroradiologique. Theme: Systeme veineux de l'angiographie vertebrale. Sekretariat: Dr. A. Wackenheim, service de Neuroradiologie du C. H. U., 1, Place de l'H6pital, F-67-Strasbourg. 
September -Rom (Italija): 
2e Symposium international sur le depistage du Cancer. Naslov: Dr. Albert Leigeois, H6pital civil, Verviers (Belgien). 
September-oktober 1972 -Freiburg i B. (Zap. Nemcija): 
Tagung der Vereinigung sudwestdeutscher Rontgenologen und Nuklear­mediziner. Naslov: Prof. Dr. Musshoff, Med. Univ.-Klinik, 78 Freiburg. 
13. do 17.11.1972 -Augsburg (Zap .. Nemcija): 
Kurs filr Rontgen-und nuklearmedizinische Assistenten und Assistentinnen. Naslov: Zentrum filr medizinische Forbildung, 89 Augsburg, Frohsinnstr. 2. 
25. 11. 1972 -Wien (Avstrija): 
Kardioangiologische Diskussion. Naslov: Sekretariat der Kardiologischen Univ.-Klinik, Garnisongasse 13, A-1090 Wien. 
21. do 25.2.1972 -Neuherberg (Zap. Nemcija): 
Ri:intgenstrahlenschutzkurs. Naslov: Institut filr Strahlenschutz, 8042, Neuherberg, Ingolstadter Landstrasse 1. 

20. do 24. 3. 1972 -Berlin: 
Grundlagen des Strahlenschutzes bein Umgang mit Ri:intgenstrahlen und Isotopen. Naslov: Akademie fi.ir Arbeitsmedizin, 100 Berlin 19 ,Soorstrasse 83. 
4. do 8.12.1972 -Neuherberg (Zap. Nemcija): 
Ri:integn-Strahlenschutzkurs. Institut fi.ir Strahlenschutz, 8042 Neuherberg, Ingolstadter Landstrasse l. 





TRGOVSKO PODJETJE NA DEBELO IN UVOZ 






SANO LABOR 
LJUBLJANA, CIGALETOVA 9 Telefon: 317 535, 311 540, 311 260 
nudi: 
• 
MEDICINSKE IN LABORATORIJSKE APARATE INSTRUMENTE OPREMO 

• 
RENTGEN APARATE IN PRIBOR 

• 
ELEKTROMEDICINSKE APARATE IN OPREMO ZA FIZIOTERAPIJO 

• 
OBVEZILNI MATERIAL 

• 
BOLNIŠKO OPREMO IN TIPIZIRAN TEKSTIL 

• 
LABORATORIJSKO STEKLO 



BIBLIOGRAFSKI BILTEN 
KORISNICIMA BIBLIOGRAFSKOG BILTENA 
INDOK (informaciono:-dokumentaciono-komunikaciona) služba na On­kološkom institutu u Ljubljani nudi Vašem naucnom i strucnom intereso­vanju BIBLIOGRAFSKI BILTEN iz interesantnih podrucja radiologije. 
Cilj ovog Biltena je, da rastereti naucni i strucni kadar od gubljenja vremena oko neophodnog traženja informacija i podataka, potrebnih za naucni i prakticni rad. Bilten ce izlaziti dva puta godišnje, tj. u prvom i poslednjem broju revije Radiologa Iugoslavica i na taj nacin obaveštavati strucnjake sa razlicitih podrucja radiologije o najnovijim dostignucima u stranoj i domacoj strucnoj literaturi. 
Ovaj Bilten izraden je na osnovu informacija sakupljenih iz 39 stranih i domacih strucnih revija (prilog 1.) za razdoblje od januara do juna 1971. godine pomocu nekoliko strucnjaka onkološkog instituta u saradnji sa teh­nickim osobljem INDOK službe, koji brižljivo svakog meseca traže intere­santne informacije. Sistem rasporedivanja bibliografskih informacija vec je poznat citaocima ove revije (Dr Dušan Dimitrijevic, Radiol lug. 1/2, 1965). (Prilog 2.) Svakako prvo izlaženje ovog Biltena ima eksperimentalni karakter, zato molimo sve korisnike, da ucestvuju u konacnom oformlje­nju njegovog sadržaja. Molimo Vas, da nam saopštite Vaše mišljenje pred­loge i primedbe tako da bi u što kracem vremenu uspeli usvojiti najpogod­niji i najkoristniji oblik ovog Biltena. 
Osim toga Vas obaveštavamo da se u slucaju da želite od referiranih clanaka obratite sa kompletnim bibliografskim podacima na najbližu me­dicinsku biblioteku koja raspolaže tehnickim mogucnostima da Vam pošalje fotokopiju željenog clanaka. U slucaju, da u najbližoj biblioteci nikako ne možete dobiti željenog materiala izvolite se obratiti na biblioteku Onkolo­škog inštituta u Ljubljani, Zaloška 5, koja ce Vam poslati fotokopiju poštom pod uslovom placanja troškova, to jest 1,20 dinara za stranicu foto­kopije plus troškovi poštarine. 
INDOK služba Onkološkog instituta, Ljubljana, Zaloška 5 
7* 
SPISAK REVIJA 

ACTA MEDICA IUGOSLAVICA Acta Med Iugosl 
ACTA RADIOLOGICA: DIAGNOSIS* Acta Radiol (Diagn) 
ACTA RADIOLOGICA: THERAPY, PHYSICS, BIOLOGY• Acta Radiol (Ther) 
AMERICAN JOURNAL OF OBSTETRICS AND GYNECOLOGY Am J Obstet Gynecol 
AMERICAN JOURNAL OF ROENTGENOLOGY, RADIUM THERAPY AND NUCLEAR MEDICINE* Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 
ARCHIVES DE L'UNION MEDICALE BALCANIQUE Arch Un Med Balkan 
BRITISH JOURNAL OF RADIOLOGY* Br J Radio! 
CA; CANCER JOURNAL FOR CLINICIAS Ca 
CANCER• 
Cancer 
CLINICAL RADIOLOGY 
Clin Radiol 
CURRENT PROBLEMS IN RADIOLOGY 
Curr Probl Radiol 
CESKOSLOVENSKA RADIOLOGIE" Cesk Radiol 
EUROPEAN JOURNAL OF CANCER Eur J Cancer 
GEBURTSHILFE UND FRAUENHEILKUNDE Geburtshilfe Frauenheilkd 
HEALTH PHYSICS* Health Phys 
INTERNATIONAL JOURNAL OF APPLIED RADIATION AND ISOTOPEs• Int J Appl Radiat Isot 
INVESTIGATIVE RADIOLOGY* Invest Radiol 
JOURNAL BELGE DE RADIOLOGI* J Belge Radio! 
JOURNAL OF NUCLEAR MEDICINE J Nucl Med 
JOURNAL DE RADIOLOGIE, D'ELECTROLOGIE ET DE MEDECINE NUCLEAIRE* J Radiol Electrol Med Nucl 
JOURNAL OF SURGICAL ONCOLOGY J Surg Oncol 
MEDICINSKI PREGLED Med Pregl 
• Revija last Centralne medicinske knjižnice v Ljubljani. 
MEDICINSKI TEHNICAR Med Tehn 
MINERVA FISICONUCLEARE; GIORNALE DI FISICA SANITARIA E PROTEZIONE CONTRO LE RADIAZIONI Minerva Fisiconucl 
NEOPLASMA Neoplasma 
NUCLEAR MEDICIN* Nucl Med 
PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Phys Med Biol 
RADIATION RESEARCH* Radiat Res 
RADIOBIOLOG UA Radiobiologiia 
RADIOBIOLOGIA, RADIOTHERAPIA 
Radiobiol Radiother 
RADIOLOGIA CLINICA ET BIOLOGICA' 
Radiol Clin Biol 
RADIOLOGIA DIAGNOSTIKA 
Radio! Diagn 
RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 
Radio! Iugosl 
RADIOLOGY* 
Radiology 
SEMINARS IN HEMATOLOGY 
Semin Hematol. 
SEMINARS IN NUCLEAR MEDICINE 
Semin Nucl Med 
STRAHLENTHERAPIE* 
Strahlentherapie 
UICC BULLETIN CANCER * 
UICC Bull Cancer 
VESTNIK RENTGENOLOGU I RADIOLOGU Vestn Rentgenol Radio! 
KAZALO 
Skelet . str. 295 -zap. br. od 1 do 10 Pluca i grudni koš str. 295-296 -zap. br. od 11 do 23 Srce i krvni sudovi str. 297 -zap. br. od 24 do 28 Gastrointestinalni trakt str. 297-298 -zap. br. od 29 do 37 Žucna bešika i žucni putevi str. 298 -zap. br. od 38 do Bubrezi i mokracni putevi str. 298-299 -zap. br. od 40 do 47 Centralni nervni sistem . str. 299 -zap. br. od 48 do 52 Radovi iz podrucja užih spec. 
Ofto-oto-stomo-ginekologija str. 299-300 -zap. br. od 53 do 60 Radioizotopi str. 300-306 -zap. br. od 61 do 129 Radioterapija str. 306-314 -zap. br. od 130 do 223 Radio biologija str. 314-317 zap. br. od 224 do 260 Zaštita i oštecenja od radijac. str. 318-321 -zap. br. od 261 do 299 Razno . str. 321-322 -zap. br. od 300 do 316 

SKELET 
1 Yaghmai I., A. Z. Shamsa, S. Shariat, R. Afshari: VALUE OF ARTERIOGRAPHY IN THE DIAGNOSIS OF BENIGN AND MALIGNANT BONE LESIONS. Cancer 27: 5, 1134-1147, 1971. 
2 Novakovic P.: OSTEOMI FRONTALNOG SINUSA. Med Pregl 24: 1-2, 27-29, 1971. 
3 Johnson P. M., J. A. Reilly: DIAGNOSIS OF METASTATIC TUMOR IN BONE USING THE DIGITAL MULTICRYSTAL CAMERA. Radiology 99: 1, 125-133, 1971. 
4 Toland J., P. D. D. Phelps: PLASMACYTOMA OF THE SKULL BASE. Clin Radiol 22: 1, 93-96, 1971. 
5 Nordenstrom B.: PERCUTANEOUS BIOPSY OF VERTEBRAE AND RIBS. Acta Radiol (Diagn) 11: 2, 113-121, 1971. 
6 Pochaczevsky R., S. Levine: SKULL IMMOBILIZER AND POSITIONER. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 112: 2, 408-410, 1971. 
7 Grossman H., P. H. Winchester, M. Deck, P. Guistra: BRAIN TUMORS IN CHILDREN WITH NORMAL SKULL ROENTGENOGRAMS. Am J Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 112: 2, 329-331, 1971. 
8 Guiraud G.: SPONDYLARTHRITES ANKYLOSANTES IRRADIEES ET RADIOLEUCEMIE. J Radiol Electrol Med Nucl 52: 3-4, 163-166, 1971. 
9 Ficat P., J. Philippe, J. Belossi: L' ARTHROGRAPHIE OPAQUE DU GENOU. J Radiol Electrol Med Nucl 52: 6-7, 337-347, 1971. 
10 Mihajlovic N., S. Zergollern: VRIJEDNOST RENDGENOGRAMA U DIJAGNOSTICI SINOVIJALNOG SARKOMA. Radiol Iugosl 5: 1, 67-73, 1971. 

PLUCA -GRUDNI KOS 
11 Stoll B. A.: THE THERMOPROFILE AS AN EARLY INDICATOR OF BREAST CANCER RESPONSE TO HORMONAL THERAPY. Cancer 27: 6, 1379-1383, 1971. 

12 Lapayowker M. S., H. L. Kundel; M. Ziskin: THERMOGRAPHIC PTTERNS OF THE FEMALE BREAST AND THEIR RELATIONSHIP TO CARCINOMA. Cancer 27: 4, 819-822, 1971. 
13 Hultborn A., L. Hulten, B. Roos: TOPOGRAPHY OF LYMPH DRAINAGE MAMMARY GLAND AND HAND TO AXILLARY L YMPH NODES. Acta Radiol (Ther) 10: 1, 65-72, 1971. 
14 Dippell J., J. Li.-sner, C. Antaszek: UNTERSUCHUNGEN ZUR PATHOGENESE DER STRAHLENPNEUMONITIS. Strahlentherapie 141: 2, 135-140, 1971. 
15 Lotz K., M. Tautz: DIE MAMMAGRAPHIE. METHODIK UND LEISTUNGSSTAND (KURZMITTEILUNG). Radiol Diagn 12: 1, 139-141, 1971. 
16 Prager W.: DIE BEDEUTUNG DER MAMMOGRAPHIE FDR DIE DIFFEREZIERUNG DER MASTOP ATHIEFORMEN. Radiol Diagn 12: 3, 367-374, 1971. 
17 Gros Ch., P. Warte, P. Haehnel, J. Tongio: L' ARTERIOGRAPHIE MAMMAIRE. J Radiol Electrol Med Nucl 52: 6-7, 353-356, 1971. 
18 Isawa T., J. R. Benfield, D. E. Johnson, G. V. Taplin: PULMONARY PERFUSION CHANGES AFTER EXPERIMENTAL UNILATERAL BRONCHIAL OCCLUSION AND THEIR CLINICAL IMPLICATIONS. Radiology 99: 2, 355-360, 1971. 
19 Gamsu G., W. M. Thurlbeck, P. T. Macklem, R. G. Fraser: PERIPHERAL BRONCHOGRAPHIC MORPHOLOGY IN THE NORMAL HUMAN LUNG. Invest Radoil 6: 3, 161-170, 1971. 
20 Gajaraj A., T. H. Johnson, Jr., J. H. Feist: ROENTGEN FEATURES OF GIANT CELL CARCINOMA OF THE LUNG. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 3, 486-491, 1971. 
21 Legge D. A., C. A. Good, J. Ludwig: ROENTGENOLOGIC FEATURES OF PULMONARY CARCINOMATOSIS FROM CARCINOMA OF THE PROSTATE. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 360-364, 1971. 
22 Csakany G., I. Palik: LUNGENSCHATTEN BEI FRISCHEM MYOKARDINFARKT. Radiol Diagn 12: 3, 361-366, 1971. 
23 Car Z.: ISPITIVANJE MEDIJASTINUMA KOD KARCINOMA BRONHA TEHNIKOM KIMOGRAFIJE JEDNJAKA. Acta Med Iugosl 25: 2, 175-194, 1971. 
SRCE I KRVNI SUDOVI 
24 Fayos J. V., I. Lampe: CARDIAC APICAL MASS IN HODGKIN'S DISEASE. Radiology 99: 1, 15-18, 1971. 
25 Hekster R. E. M.: VASCULAR LESIONS AT THE PUNCTURE SITE IN PERCUTANEOUS CATHETERIZATION. Radiol Clin Biol 40: 1, 39-46, 1971. 
26 Johnson R. J. R.: WORK IN PROGRESS: A COMPARISON OF THE EFFECT OF HYPERBARIC OXYGEN AND OXYGEN PLUS 5 °/0 CO2 ON TISSUE CIRCULATION AND OXYGENATION. Radiology 98: 1, 177-181, 1971. 
27 Leslie J., G. I. C. Ingram: THE DIAGNOSIS OF LONG-STANDING BLEEDING DISORDERS. Semin Hematol 8: 2, 140-157, 1971. 
28 Burko H., G. Carwell, E. Newman: SIZE, LOCATION, AND GRAVITATIONAL CHANGES OF NORMAL UPPER LOBE PULMONARY VEINS. Am J Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 111: 4, 687-689, 1971. 

GASTROINTESTINALNI TRAKT 
29 Shimkin P. M., D. H. van Thiel, G. T. Ross: SELECTIVE HYPOGASTRIC ARTERIOGRAPHY IN UTERINE CHORIOCARCINOMA. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 3, 535-540, 1971. 
30 Leyda H., W. Milnster, G. A. Kutschinski, B. V. Dobrovolski: KOMBINIERTE RONTGENDIAGNOSTIK DES MAGENKARZINOMS. Radiol Diagn 12: 1, 57-67, 1971. 
31 Meyer M. A.: LEIOMYSSARCOMA OF THE DUODENUM. Clin Radiol 22: 2, 257-260, 1971. 
32 Olsson O.: ANGIOGRAPHY IN DUODENAL CARCINOMA. Acta Radiol (Diagn) 11: 2, 177-194, 1971. 
33 štepanek J.: PRIMARY CARCINOMA OF JEJUNUM WITHOUT STENOSIS. cesk Radiol 25: 2, 76-82, 1971. 
34 McNair M., D. H. Trapnell: CLASIFICATION IN LYMPH NODE METASTASES FROM ADENOCARCINOMA OF THE COLON. Brit J. Radiol 44:522, 468-471, 1971. 
35 Shulman H., P. Giustra: INV ASIVE CARCINOIDS OF THE COLON. Radiology 98:1, 139-144, 1971. 
36 Babina N. M.: THE ROLE A ROENTGENOLOGICAL METHOD IN THE DIAGNOSIS OF PRIMARY MULTIPLE CARCINOMA OF THE LARGE INTESTINE. Vestn Rentgenol Radio! 3, 34-39, 1971. 
37 Cionini L., A. Becciolini, L. Dalla Palma, G. DeGiuli: INTESTINAL ABSORPTION OF RADIOIODINE LABELLED HUMAN SERUM 
ALBUMIN, MONOIODOTYROSINE AND DI-IODOTYROSINE FOLLOWING ABDOMINAL RADIATION THERAPY. Acta Radio! (Ther) 10:3, 341-352, 1971. 
ZUCNA BESIKA I ZUCNI PUTEVI 
38 Haverling M., J. Sewdenborg, L. Thulin: INCREASED BILIARY CONCENTRATION OF CONTRAST MEDIA BY COMBINED ORAL AND INTRAVENOUS ADMINISTRATION. Acta Radiol (Diagn) 11:2, 122-128, 1971. 
39 Dijken B. C. H. Ch. Hart, J. W. Imhof, J. T. F. Sluiter: BENIGN HAEMANGIOMA OF THE LIVER. THE SIGNIFICANCE OF SELECTIVE ANGIOGRAPHY. Radio! Clin Biol 40 :1, 50-55, 1971. 

BUBREZI I MOKRACNI PUTEVI 
40 Lang E. K.: THE ACCURACY OF ROENTGENOGRAPHIC TECHNIQUES IN THE DIAGNOSIS OF RENAL MASS LESIONS. Radilogy 98 :1, 119-128, 1971. 
41 Stage P., E. Brix, K. Folke, A. Karle: UROGRAPHY IN RENAL FAILURE. Acta Radiol (Diagn) 11 :3, 337-345, 1971. 
42 RENAL CYSTS AND NEOPLASMS. Curr Probl Radiol 1:3, 14-21, 1971. 
43 Weigensberg I. J.: THE MANY FACES OF MATASTATIC RENAL CARCINOMA. Radiology 98 :2, 353-358, 1971. 
44 Pepper H. W., A. R. Clemett, J. E. Drew: PELVIC LIPOMATOSIS CAUSING URINARY OBSTRUCTION. Brit J Radiol 44 :520, 313-315, 1971. 
45 Werf-Messing B. van der: SPREAD OF TESTICULAR TUMOURS. Clin Radiol 22 :1, 125-132, 1971. 

46 Manthopoulos A. G. E. Lelekou-Manthopoulou: LES UREGENCES DANS LES CANCERS DU SYSTEME URINAIRE. Arch Un Med Balkan 9 :2, 201-204, 1971. 
47 Lehman D. H., R. Cuddihee, H. Grausz ,A. J. Palubinskas, R. W. Schrier: »ABNORMAL« VESSELS FOLLOWING RENAL BIOPSY: SIMULATION OF MALIGNANCY. Radiology 99 :1, 41-42, 1971. 
CENTRALNI NERVNI SISTEM 
48 Kieffer S. A., J. M. Wolff, W. B. Prentice, M .K. Loken: SCINTICISTERNOGRAPHY IN INDIVIDUALS WITHOUT KNOWN NEUROLOG ICAL DISEASE. Am J. Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 112 :2, 225-236, 1971. 
49 McDonald P., D. C. F. Harwood-Nash: ARTERIAL STENOSES IN NEUROBLASTOMA. Am J. Rentgenol Radium Ther Nucl Med 112:1, 167-169, 1971. 
50 Banna M., G. L. Gryspeerdt: INTRASPINAL TUMOURS IN CHILDREN (EXCLUDING DYSRAPHISM). Clin Radio! 22 :1, 110-117, 1971. 
51 Cole H.: TUMOURS IN THE REGION OF THE PINEAL. Clin Radio! 22 :1, 110-117, 1971. 
52 McCallum A. H.: A SIMPLE AUTOMATIC GAS DISPENSER FOR ENCEPHALOGRAPHY AND MYELOGRAPHY. Brit J. Radio! 44 :521, 396-398, 1971. 

RADOVI IZ PODRUCJA UZIH SPEC.-OFTO-OTO-STOMO-GINEKOLOGIJA 
53 Jones C. H., F. Dermentzoglou: PRACTICAL ASPECTS OF 90 SR OPTHALMIC APPLICATOR DOSIMETRY. Brit J. Radiol 44 :519, 203-210, 1971. 
54 De Schryver A., L .Wachtmeister, I. Baryd: OPHTALMOLOGIC OBSERVATIONS ON LONG-TERM SURVIVORS AFTER RADIOTHERAPY FOR NASOPHARYNGEAL TUMOURS. Acta Radio! (Ther) 10 :2, 193-209, 1971. 
55 Buchheim E.: ERGEBNISSE DER THERAPIE DER UTERUS-SARKOME DER JAHRE 1954-1968 UNTER BESONDERER BERUCKSICHTIGUNG DER KOMBINIERTEN STRAHLEN-UND 5-FLUOROURAZIL-THERAPIE. Radio! Clin Biol 40 :2, 116-124, 1971. 
56 Pitkin R. M., L. W. Voorhis van: POSTIRRADIATION VAGINITIS. AN EVALUATION OF PROPHYLAXIS WITH TOPICAL ESTROGEN. Radiology 99 :2, 417-421, 1971. 
57 Karlstedt K.: PROGESTERONE TREATMENT FOR LOCAL RECURRENCE AND METASTASES IN CARCINOMA CORPORIS UTERI. Acta Radiol (Ther) 10 :2, 187-192, 1971. 
58 Alderson M. R., S. M. Jackson: LONG TERM FOLLOW-UP OF PATIENTS WITH HEMORRHAGIA TREATED BY IRRADIATION Brit J. Radiol 44 :520, 295-298, 1971. 
59 Rummel W., E. Kronert, J. Weishaar: VERGLEICHENDE UNTERSUCHUNGEN DBER PLAZENTALOKALISATION MIT THERMOGRAPHIE UND ISOTOPEN. Geburtshilfe Frauenheilkd 31 :2, 147-149, 1971. 
60 Lee K. F., R. Greening, Kramer S., G. A. Hahn, K. Kuroda; Shu-Ren Lin, 
W. W. Koslow: THE VALUE OF PELVIC VENOGRAPHY AND LYMPHOGRAPHY IN THE CLINICAL STAGING OF CARCINOMA OF THE UTERINE CERVIX; 
ANALYSIS OF 105 PROVEN CASES BY SURGERY. Am J. Roentgenol Radium Ther Nud Med 111 :2, 284-296, 1971. 
RADIOIZOTOPI 
61 Tubiana M.: RADIOISOTOPES AND CANCER TREATMENT. UICC Bull Cancer 9:2, 1-2, 1971. 
62 Erjavec M., M. Auersperg, I .Obrez: RADIOACTIVE ISOTOPES IN THE CONTROL OF INTERAARTERIAL CHEMOTHERAPY. Radiobiol Radiother 12 :2, 219-225, 1971. 
63 Tow D. E.: DIFFERENTIATION OF BRAIN AND BONE TUMORS WITH COMBINED RADIONUCLIDE TECHNIQUE. Semin Nucl Med 1 :1, 85-89, 1971. 
64 Karparov M., A. Maistorski: CONFRONTATIONS SCINTIGRAPHIQUES ET RADIOLOGIQUES APRES RADIOTHERAPIE DES TUMEURS INTRATHORACIQUES. J Radiol Electros Med Nucl 52, 3-4, 167-172, 1971. 
65 Rosenthall L.: COMBINED INFERIOR VENA CA VOGRAPHY, ILIAC VENOGRAPHY, AND LUNG IMAGING WITH 99M TC ALBUMIN MACROAGGREGATES. Radiology 98 :3, 623-626, 1971. 
66 Rothlisberger C., A. Donath, G. G. Poretti, A. Zuppinger: UNTERSUCHUNG DES KALZIUMSTOFFWECHSELS AM MENSCHEN MIT HILFE EINES GANZKORPERZAHLERS. GANZKORPERRETENTION VON 47 CA BEI GESUNDEN, TUMORPATIENTEN UND ANDEREN KRANKEN. Radiol Clin Biol 40: 3, 200-211, 1971. 
67 W enzel M., R. Otto, I. Riehle: DER EINBAU VON 75 SE NACH APPLIKATION VON RADIOAKTIVEN NATRIUMSELENIT IN NORMALGEWEBE UND IN TUMOREN IN-VITRO UND IN-VIVO. Int J Appl Radiat Isot 22: 6, 361-369, 1971. 
68 Lavender J. P., J. Lowe, J. R. Barker, J. I. Burn, M. A. Chaudhri: GALLIUM 67 CITRATE SCANNING IN NEOPLASTIC AND INFLAMMATORY LESIONS. Brit J Radiol 44: 521, 361-366, 1971. 
69 Neill G. D.: RAPID PREPARATION OF MACROAGGREGATES OF 99 M TC-SULPHUR AND HUMAN SERUM ALBUMIN. Int J Appl Radiat Isot 22: 1, 42-44, 1971. 
70 Charkes N. D.: THREE-DIMENSIONAL RADIONUCLIDE IMAGING: STEREOSCINTIPHOTOGRAPHY. Radiology 98: 2, 335-342, 1971. 
71 Ljass F. M.: DIE VORZUGE DER ANWENDUNG VON XE 133 FDR DIE GAMMA-MYELOGRAPHIE. Radiol Diagn 12: 1, 141-145, 1971. 
72 DBER PHANTOMMESSUNGEN ZUR BESTIMMUNG DER NACHWEISWAHRSCHEINLICHKEIT VON WIRBELSAULENDEFEKTEN (METASTASEN) MIT HILFE DES STRONTIUM 85 ­LOKALISATIONSTESTES. Radiol Diagn 12: 3, 425-440, 1971. 
73 Thiemann G., M. Holldorf, K. D. Schwartz: ERGEBNISSE DER SE 75 -SELENIT -TUMORSZINTIGRAPHIE. Radiobiol Radiother 12: 1, 109-116, 1971. 
74 Isawa T., M. Hayes, G. V. Taplin: PREPARATION OF 113 M IN-ALBUMIN SOLUTION. J Nucl Med 12: 3, 138, 1971. 
75 Bruna J.: LYMPHOGRAPHIC OWN MADE SET FOR INJECTIONS. Cesk Radiol 25: 2, 83-84, 1971. 
76 Niculescu I., M. R. Galesanu, G. Dornceanu: L'UTILITE DE LA LYMPHOGRAPHIE DANS LE DEPISTAGE DES METASTASES LYMPHOGANGLIONNAIRES DU CANCER DE LA VESSIE. Arch Un Med Balkan 9: 2, 205-209, 1971. 
77 Wihsgott E., H. Nitzsche, K. Blaudow: KOMPLIKATIONEN BEI DER LYMPHOGRAPHIE MIT LIPIODOL (EIN BERICHT DBER 2500 LYMPHOGRAPHIEN). Radiol Diagn 12: 2, 254-260, 1971. 
78 Keinert K., S. Schindler, E. Schumann, M. Luning, Z. D. Petrow, P. A. 
Romaniuk, F. Wiedemann, J. Richter, E. Henze: DIE L YMPHKNOTENBIOPSIE ZUR ZYTODIAGNOSTISCHEN SICHERUNG L YMPHOGRAPHISCHER BEFUNDE. 
Radiol Diagn 12: 2, 244-254, 1971. 
79 Sieber F., H. Platzbecker: ERGEBNISSE DER L YMPHOGRAPHIE BEI TUMOREN DES MANNLICHEN GENITALE. Radiol Diagn 12: 1, 237-244, 1971. 
80 Luning M., M. Wiljasalo, F. H. Wiedemann: PROBLEMATIK DER L YMPHOGRAPHISCHEN METASTASENDIAGNOSTIK -METASTASENKRITERIEN. Radiol Diagn 12: 3, 315-326, 1971. 
81 Roder K.: DER WERT DER LYMPHOGRAPHISCHEN VERLAUFSKONTROLLEN UND DER ZWEITLYMPHOGRAPHIE. Radiol Diagn 12: 3, 327-341, 1971. 
82 Roder K.: DER WERT LYMPHOGRAPHISCHER UNTERSUCHUNGEN FDR DIE DIAGNOSTIK DES METASTASIERENDEN, VORERST UNBEKANNTEN PRIMARTUMORS. Radiol Diagn 12: 3, 343-349, 1971. 
83 Liebscher J., A. Schadeberg, E. Kobler, H. Platzbecker: MOGLICHKEITEN UND GRENZEN DER LYMPHOGRAPHISCHEN DIAGNOSTIK BEI MALIGNEN SYSTEMERKRANKUNGEN (MIT AUSNAHME DES MORBUS HODGKIN). Radiol Diagn 12: 3, 351-359, 1971. 
84 Lee F., Hodes J. P., Shu-Ren Lin: THE V ALUE OF THE INLET AND OUTLET VIEWS OF THE PEL VIS IN LYMPHOGRAPHY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 297-300, 1971. 
85 Blaudow K.: LYMPHOGRAPHISCHE METASTASENDIAGNOSTIK BEI MALIGNEN MELANOMEN DER UNTEREN EXTREMITAT. Radiobiol Radiother 12: 1, 25-36, 1971. 
86 Henning K., H. Doge, W. G. Franke, K. Kohler, I. Rode, G. Gyenes, 
H. Deckart, M. Luning, G. Gebert, E. Henze, H. J. Otto, E. Echtermeyer, 
H. Wichert, U. Rogge, K. Abraham, G. Ebert: VERGLEICH ZWISCHEN LYMPHOGRAPHIE UND LYMPHOSZINTIGRAPHIE 
BEI RETROPERITONEALEN TUMOROSEN PROZESSEN. Radiol Diagn 12: 2, 232-237, 1971. 
87 Volpe J. A.: THE RADIOISOTOPE SKELETAL SURVEY. J Surg Oncol 3: 1, 43-51, 1971. 
88 Schall G. L., L. Zeiger, A. Primack, R. DeLellis: UPTAKE OF 85 SR BY AN OSTEOSARCOMA METASTATIC TO LUNG. J Nucl Med 12: 3, 131-133, 1971-. 
89 Spencer R. P., R. C. Lamge, S. Treves: USE OF 135 M BA AND 131 BA AS BONESCANNING AGENTS. J Nucl Med 12: 5, 216-221, 1971. 
DIE ANWENDUNG DER SZINTIGRAPHIE ZUR DIAGNOSTIK UND VERLAUFSKONTROLLE W AHREND DER STRAHLENBEHANDLUNG VON KNOCHENTUMOREN. 
Strahlentherapie 141: 1, 69-77, 1971. 
91 DeLand F. H.: SCANNING IN CEREBRAL V ASCULAR DISEASE. Semin Nucl Med 1: 1, 31-40, 1971. 
92 Zingesser L. H. : SCANNING IN DISEASES OF THE SUBDURAL SP ACE. Semin Nucl Med 1: 1, 41-47, 1971. 
93 O'Mara R. E., J. M. Mozley: CURRENT STATUS OF BRAIN SCANNING. Semin Nucl Med 1: 1, 7-30, 1971. 
94 Scheinberg L. C., J. M. Taylor: THE IMPORTANCE OF BRAIN SCANNING TO THE NEUROLOGIST AND NEUROSURGEON. Semin Nucl Med 1: 1, 4-6, 1971. 

95 Gottschalk A.: BRAIN SCANNING-IS IT BECOMING UNNECESSARILY COMPLICATED? Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 4, 851-852, 1971. 
96 Moreno J. B., F. H. DeLand: BRAIN SCANNING IN THE DIAGNOSIS OF ASTROCYTOMAS OF THE BRAIN. J Nucl Med 12 :3, 107-111, 1971. 
97 Shaw R. A., L. A. Du Sault, H. I. Wilner: FALSE NEGATIVE BRAIN SCAIN EXCLUDING TROSE FOUND IN CEREBRAL INFRACTION. Radiology 99 :2, 369-374, 1971. 
98 Kuba J., Klaus, M. ševcik: GEGENUBERSTELLUNG DER SZINTIGRAPHIE UND ANGIOGRAPHIE IN DER DIAGNOSTIK VON INTRAKRANIELLEN RAUMFORDERNDEN PROZESSEN. Nucl Med 10:2, 105-114, 1971. 
99 Schall G. L., L. S. Zeiger, G. Di Chiro, W,. H. Briner, F .Matson: CLINICAL COMP ARISON OF TWO 99M TC TRACERS FOR BRAIN SCANNING: PERTECHNETATE VS. LABELED ALBUMIN. Radiology 99 :2, 361-368, 1971. 
100 Kuhl D. E., T. P. Sanders: CHARACTERIZING BRAIN LESIONS WITH USE OF TRANSVERSE SECTION SCANNING. Radiology 98 :2, 317-328, 1971. 

101 White R. I., Jr., A. E. James, Jr., H. N. Wagner, Jr.: THE SIGNIFICANCE OF UNILATERAL ABSENCE OF PULMONARY ARTERY PERFUSION BY LUNG SCANNING. Am J. Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :3, 501-509, 1971. 
102 Ali M. K., C. D. Howe, J. M. Miller: REGIONAL PULMONARY FUNCTION IN METASTATIC CARCINOMA TO THE LUNG STUDIED WITH XENON -133. Cancer 27 :2, 460-467, 1971. 
103 Pekoma I., M. Klvana, J. Klimo: SCINTIGRAPHIC INVESTIGATION OF THE UPTAKE OF RADIOACTIVE MERCURY IN LUNG TUMOURS. Neoplasma 18 :3, 317-323, 1971. 
104 Weber T. H., C. T. Nordman: LUNG SCANNING WITH THE GAMMA CAMERA, USING COMPLEXES OF 99M TC-SULPHUR COLLOID AND MACROAGGREGATED HUMAN SERUM ALBUMIN. Nucl Med 10:2, 129-134, 1971. 
105 Halpern S., M. Golden, C. Walsh: EVALUATION OF THE LUNG SCINTIPHOTO AS A SCREENING TEST FOR PULMONARY DISEASE. Nucl Med 10:2, 135-145, 1971. 

106 Stevenson J. S., C. D. Maynard, J. E. Whitley: ARTERIOVENOUS MALFORMATION OF THE LUNG. THE USE OF RADIOISOTOPE ANGIOGRAPHY. Radiology 99 :1, 157-158, 1971. 
107 Maynard C. D., R. J. Cowan: ROLE OF SCAN IN BRONCHOGENIC CARCINOMA. Semin Nucl Med 1 :2, 195-205, 1971. 
108 Taplin G. V., N. S. MacDonald: RADIOCHEMISTRY OF MACROAGGREGATED ALBUMIN AND NEVER LUNG SCANNING AGENTS. Semin Nucl Med 1:2, 132-152, 1971. 
109 Sasahara A. A., J. S. Belko, K. M. Mcintyre: PROBLEMS IN THE DIAGNOSIS AND MANAGEMENT OF PULMONARY EMBOLISM. Semin Nucl Med 1 :2, 122-131, 1971. 
110 Hušak V.: SOME PHYSICAL PROBLEMS OF LUNG SCANNING. Radiobiol Radiother 12 :1, 87-101, 1971. 
111 Roo T. de: LIPIODOL ACCUMULATIONS SIMULATING LUNG METASTASES AS COMPLICATION AFTER LYMPHOGRAPHY. Am J. Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :3, 483-485, 1971. 
112 Mcintyre K. M., A. Sasahara: HEMODYNAMIC ALTERATIONS RELATED TO EXTENT OF LUNG SCAN PERFUSION DEFECT IN PULMONARY EMBOLISM. J Nucl Med 12:4, 166-170, 1971. 
304 
113 Burdine J. A., L. A. Ryder, R. E. Sonnemaker, G. DePeuy, M. Calderon: 99 M TC-HUMAN ALBUMIN MICROSPHERES (HAM) FOR LUNG IMAGING. J Nucl Med 12:3, 127-130, 1971. 
114 Adelberg H. M., J. K. Siemsen, R. C. Jung, J. T. Nicoloff: SCINTIGRAPHIC DETECTION OF PULMONARY BACTERIAL INFECTIONS WITH LABELED THYROID HORMONES AND PARTECHNETATE. Radiology 99 :1, 141-146, 1971. 
115 Alarc6n-Segovia D., Y, Gonza les-Jimenez, L. R. Garza, J. Maisterra: RADIOISOTOPIC EVALUATION OF SALIVARY GLAND DISFUNCTION IN SJOGREN S' SYNDROME. Am J. Roentgenol Radium Ther Nucl Med 112:2, 373-379, 1971. 
116 Quinn J. L. III, E. J. Nudelman, G. Cummins: STOMACH UPTAKE SIMULATING TUMOR FOLLOWING THE INTRA-ARTERIAL INJECTION OF 75 SE-SELENOMETHIONINE. Radiology 98 :2, 341-342, 1971. 
117 Creutzig H., H. Hundeshagen, H. Dopslaff, M. Timm: SZINTIGRAPHISCHE DARSTELLUNG DES NORMALEN PANKREAS. Strahlentherapie 141 :5, 587-590, 1971. 
118 Hundeshagen H., H. Creutzig, H. Dopslaff: DOPPELRADIONUKLID -P ANKREAS -FUNTIONS ­SZINTIGRAPHIE MIT EINEM PROZESSRECHNER. Radio! Diagn 12:2, 212-222 ,1971. 
119 Jhingran S. G., L. Jordan, M. F. Jahns, T. P. Haynie: LIVER SCINTIGRAMS COMPARED WITH ALPALINE PHOSPATASE AND BSP DETERMINATIONS IN THE DETECTION OF METASTATIC CARCINOMA. J Nucl Med 12:5, 227-230, 1971. 
120 Larson S. M., S. H. Tuell, K. D. Moores, W. B. Nelp: DIMENSIONS OF THE NORMAL ADULT SPLEEN SCAN AND PREDICTION OF SPLEEN WEIGHT. J. Nucl Med 12:3, 123-126, 1971. 
121 Varl B., M. Hribar: DIE BEDEUTUNG DER COMPARTMENT-TRANSPORTRATE-KONSTANTEN DES BENGALROT-UMSATZES UND DER SZINTIGRAPHIE BEI FUNKTIONSUNTERSUCHUNGEN DES HEPATOBILIAREN. Radiobiol Radiother 12 :1, 79-86, 1971. 
122 Hardin V. M., G. S. Johnston: LIVER AND SPLEEN SCINTIGRAPHY IN STAGING HODGKIN'S DISEASE. J Sur Oncol 3 :2, 109-115, 1971. 
123 Gorkic D.: RADIOIZOTOPSKA RENOGRAFIJA. Med Pregl 24:5-6, 231-234, 1971. 
124 Jenkins D. G., H. J. West: THE RADIOISOTOPE RENOGRAM IN CARCINOMA OF THE CERVIX. Brit J. Radiol 44:522, 441-444, 1971. 
125 Weiss E. R., W. H. Blahd, M. A. Winston, G. T. Krishnamurthy, 
D. L. Hartenbower, P. B. Thomas: THE SCINTILLATION CAMERA IN THE DYNAMIC EVALUATION OF RENAL DISORDERS. 
Radiology 98 :1, 165-170, 1971. 
126 Holy J., A. Huvar, L. Podhradsky, J. Prochazka: COMPARISON OF X RAYS AND RADIOISOTOPE EXAMINATION FOR DETERMINATION OF VESICOURETERAL REFLUX. Cesk Radiol 25 :3, 98-103, 1971. 
127 Tong E. C. K.: PARATHORMONE AND 32 P THERAPY IN PROSTATIC CANCER WITH BONE METASTASES. Radiology 98 :2, 343-352. 
128 Fehling H., H. Wtirdinger: DIE BEDEUTUNG DER LYMPHOSZINTIGRAPHIE FDR DIE FESTLEGUNG DER FELDGRbSSEN BEI DER BESTRAHLUNG DES KOLLUM-UND KORPUSKARZINOMS. Strahlentherapie 141 :5, 581-586, 1971. 
129 Debevec M., M. Erjavec, Z. Simic: SCINTIGRAFSKO DOLOCANJE LEGE PLACENTE. Radiol Iugosl 5 :1, 55-58, 1971. 




RADIOTERAPIJA 
130 Karcher K. H., G. Alth, W. Binder: BEITRAGE DER PHYSIK, TECHNIK UND BIOLOGIE ZUM FORTSCHRITT DER KLINISCHEN STRAHLENTHERAPIE. Radiol Clin Biol 40:1, 3-21, 1971. 
131 Fischer J. J.: MATHEMATICAL SIMULATION OF RADIATION THERAPY OF SOLID TUMORS -II -FRACTIONATION. Acta Radiol (Ther) 10 :2, 267-278, 1971. 
132 Sahatchiev, A. A., M. D. Moushmov: RESULTS OF INTRA-OPERATIVE INTERSTITIAL RADIOTHERAPY WITH DELAYED AFTERLOADING AND DOSE FRACTIONATION. Brit J. Radiol 44:518, 120-121, 1971. 
133 Kirk J., W. M. Gray, E. R. Watson: CUMULATIVE RADIATION EFFECT. PART I: FRACTIONATED TREATMENT REGIMES. Clin Radiol 22:2, 145-155, 1971. 
134 Watson G. A., Schuttleworth, E., T. J. Deeley: A RADIOTHERAPY TREATMENT CHAIR. Brit J. Radiol 44 :520, 317-318, 1971. 
135 Simon N., S. M. Silverstone, L. C. Roach: AFTERLOADING HEYMAN APPLICATORS. Acta Radiol (Ther) 10:2, 231-238, 1971. 
136 Rafla S.: MAJOR SURGERY AFTER RADICAL RADIOTHERAPY. INDICATIONS AND COMPLICATIONS. Cancer 27 :2, 314-322, 1971. 
137 Hommerich K. W., H. Ernest, B. Schubert: ZUR STRAHLENTHERAPIE DER STIMMBANDLEUKOPLAKIE. Strahlentherapie 141 :1, 18-24, 1971. 
138 Breed J. E., C. Ho., D. S. Breed: TITANIUM AS AN ENCASEMENT FOR COBALT 60 WITH SPECIAL REFERENCE TO A PNEUMATIC AFTERLOADING THERAPY UNIT. Am J. Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 401-404, 1971. 
139 Guttmann R.: UNUSUAL RADIATION RESPONSE IN VARIOUS INOPERABLE RADIORESISTANT TUMORS. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 350-354, 1971. 
140 Alth G.: BEITRAG ZUM DOSIS-ZEIT-PROBLEM. Strahlentherapie 141 :4, 396-399, 1971. 
141 Tobin D. A. H. Vermund: 
A RONDOMIZED STUDY OF HYPERBARIC OXYGEN AS AN ADJUNCT TO REGULARY FRACTIONATED RADIATION THERAPY FOR CLINICAL TREATMENT OF ADVANCED NEOPLASTIC DISEASE. 
Am J. Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :3, 613-621, 1971. 
142 Fehrentz D., W. Herbig: DAS GEWEBE-MAXIMUM-VERHALTNIS F-0-R 42-UND 25-MV­RONTGENSTRAHLEN EINES 42-MEV BETATRONS. Strahlentherapie 141 :6, 662-665, 1971. 
143 Leetz H. K. : EIN PROGRAMM ZUR BERECHNUNG VON DOSISVERTEILUNGEN F-0-R DIE TELETHERAPIE MIT 60 Co -GAMMASTRHLUNG; III. EXPERIMENTALLE UNTERSUCHUNGEN. Strahlerttherapie 141 :6, 691-695, 1971. 
144 Leetz H. K.: EIN PROGRAMM ZUR BERUCHUNG VON DOSISVETEILUNGEN FDR DIE TELETHERAPIE MIT 60 CO -GAMMASTRAHLUNG: II. AUFBAU UND ARBEITSWEISE DES PROGRAMMS. Strahlentherapie 141 :6, 682-690, 1971. 
145 Buchelt L., M. Busch: OPTIMIERUNG BEI LOKALER RADIUMTHERAPIE. Strahlentherapie 141 :5, 549-558, 1971. 
146 Ringleb D., E. Buch: UNTERSUCHUNGEN ZUR PROBLEMATIK RADIOLOGISCH­ZYTOSTATISCHER KOMBINATIONSBEHANDLUNG, 9. MITTEILUNG. Strahlentherapie 141 :2, 208-213, 1971. 
147 Rassow J., H. Sack: BEITRAG ZUR ELEKTRONENTIEFENTHERAPIE MITTELS RENDELBESTRAHLUNG. Strahlentherapie 141 :1, 5-12, 1971. 
3• 
148 Bonnard J., J. Marionneau, A. Misura: UTILISATION DES FAISCEAUX D'ELECTRONS EN ASSOCIATION AVEC LE TELECOBALT. (INTERET ET PREMIERES APPLICATIONS A L'AIDE D'UN BETATRON DE 20 MEV). J Radio! Electrol Med Nucl 52:6-7, 405-410, 1971. 
149 Danczak Z.: EARLY OBSERVATIONS ON THE THERAPEUTIC INTERSITIAL IMPLANTATION OF IRIDIUM 192. Radiobiol Radiother 12 :3, 305-309, 1971. 
150 Fucks G.: ZUR KOORDINIERUNG DER TELEKOBALTTHERAPIE MIT ZYTOSTATISCHEN MITTELN. Radiobiol Radiother 12: 1, 37-43, 1971. 
151 Kozlov A. P., B. P. Afanasev: DIE PLANUNG DER HOCHVOLTTHERAPIE BOSARTIGER GESCHW-OLSTE UNTER VERWENDUNG ELEKTRONISCHER RECHENAUTOMATEN. Radiobiol Radiother 12 :1, 7-13, 1971. 
152 Koeck G. P., W. R. Hillsinger: DOSAGE TOLERANCE OF PELVIC STRUCTURES WITH COBALT 60 ROTATION RADIATION THERAPY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 260-268, 1971. 
153 Haass F., R. Jungblut: DIAGNOSE UND STRAHLENBEHANDLUNG PRIMARER MALIGNER KNOCHENDESTRUIERENDER TUMOREN DES BECKENS. Strahlentherapie 141 :6, 635-654, 1971. 
154 Alram D., E. Bauer, G. Fuchs, J. Hofbauer: ZUR INTRAOPERATIVEN RONTGENTHERAPIE DER KARZINOME DES MITTELOHRS. Strahlentherapie 141 :1, 13-17, 1971. 
155 Papillon J., J. L. Chassard, R. Bonnevie, J. Duquesnel, CL Beraud, 

M. Croisille: 
LA RADIOTHERAPIE DES TUMEURS PRIMITIVES DU RACHIS. J Radiol Electrol Med Nucl 52:1-2, 62-78, 1971. 
156 Abbatucci J. S.: RADIOTHERAPIE DES TUMEURS SECONDARIES DU RACHIS (TECHNIQUES, COMPLICATIONS ET RESULTATS.) J Radiol Electrol Med Nucl 52 :1-2, 79-85, 1971. 
157 Garrett M. J.: MEGAVOLTAGE TECHNIQUE FOR TREATMENT OF CARCINOMA OF THE POST CRICOID REGION. Clin Radio! 22 :1, 136-138, 1971. 
158 Edland R. W., M. Javid, F. J. Ansfield: GLIOBLASTOMA MULTIFORME; AN ANALYSIS OF THE RESULTS OF POSTOPERATIVE RADIOTHERAPY ALONE VERSUS RADIOTHERAPY AND CONCOMITANT 5-FLUOROURACIL (A POSPECTIVE RANDOMIZED STUDY OF 32 CASES). Am J Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 111 :2, 337-342, 1971. 
Horton J., D. H. Baxter, K. B. Olson and the Eastern Cooperative Oncology 
Group: THE MANAGEMENT OF METASTASES TO THE BRAIN BY IRRADIATION AND CORTICOSTEROIDS. 
Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 334-336, 1971. 
160 Nisce L. Z., B. S. Hilaris, F. C. H. Chu: A REVIEW OF EXPERIENCE WITH IRRADIATION OF BRAIN METASTASIS. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 329-333, 1971. 
161 Dhermain P. M.: PLACE DE LA RADIOTHERAPIE DANS LA TRAITEMENT DES TUMEURS MEDULLAIRES INTRA-DURALES ET EXTRADURALES. J Radiol Electrol Med Nucl 52 :1-2, 52-62, 1971. 
162 Stenberg B., A. Moberg: RADIOTHERAPY OF INTRACEREBRAL ASTOCYTOMAS. Acta Radiol (Ther) 10 :1, 27-32, 1971. 
163 Fleury-Touzeau Fr., J. Guelfi, P. Fleury, Y.-M. Allain: ELECTRONTHERAPIE DES TUMEURS CUTANEES (DEUX ANS DE RECUL). J Radiol Electrol Med Nucl 52:6-7, 397-399, 1971. 
164 Marzecki Z.: X-RAY IRRADIATION OF THE LARYNGEAL CANCER WITH SPECIAL TANGENTIAL FIELDS PROTECTING THE SKIN. Radiobiol Radiother 12 :3, 275-278, 1971. 
165 Murphy W. T.: RADIATION THERAPY OF SKIN CARCINOMA. J Surg Oncol 3 :3, 291-308, 1971. 
166 Konencny M., Vl. Krenarova: CONTRACT IRRADIATION OF EXTENSIVE SKIN LESIONS. cesk Radiol 25 :1, 15-18, 1971. 
167 Rubeš R., M. Hybl, J. Zikmund: INTERSTICIAL RADIOTHERAPY OF CANCER OF LOWER LIP. cesk Radiol 25 :1, 19-25, 1971. 
168 Porter E. H.: THE LOCAL PROGNOSIS AFTER RADICAL RADIOTHERAPY FOR SQUAMOUS CARCINOMA OF THE ALVEOLUS AND OF THE FLOOR OF THE MOUTH. Clin Radiol 22 :1, 139-143, 1971. 
169 Krishnamurthi S., V. Shanta, D. V. L. N. Sastri: COMBINED THERAPY IN BUCCAL MUCOSAL CANCERS. Radiology 99 :2, 409-415, 1971. 
170 Fayos J. V., I. Lampe: RADIATION THERAPY OF CARCINOMA OF THE TONSILLAR REG ION. Am J Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 111 :1, 85-94, 1971. 
171 Hess F., G. Beckmann: ERGEBNISSE DER HOCHVOLTTHERAPIE BEIM LARYNX UND HYPOPHARYNXKARZINOM. Strahlenterapie 141 :5, 518-522, 1971. 
172 Kitabatake T., H. Hinata, H. Inakoshi: CONFORMATION RADIOTHERAPY FOR NASOPHARYNGEAL TUMOR. Strahlentherapie 141 :3, 300-305, 1971. 
173 Levitt S. H., M. C. Beachley, Y. Zimberg, P. N. Pastore, L. S. de Giorgi, 
E. R. King: COMBINATION OF PREOPERATIVE IRRADIATION AND SURGERY IN THE 
TREATMENT OF CANCER OF THE OROPHARYNX, AND LARYNX. Cancer 27:4, 759-767, 1971. 

174 Chen K. Y., G. H. Fletcher: MALIGNANT TUMORS OF THE NASOPHARYNX. Radiology 99 :1, 165-172, 1971. 
175 Wang C. C.: RADIOTHERAPEUTIC MANAGEMENT OF CARCINOMA OF THE POSTERIOR PHARYNGEAL WALL. Cancer 27:4, 894:896, 1971. 
176 Ellis F., N. Bleehen, J. Brindle, D. Meredith Brown, I. F. J. Churchil­Davidson, J. C. Davidson, R. Finney, J. F. Fowler, R. Hadden, K. E. Halnan, 
J. L. Haybittle, N. Howard, D. Mahy, E. R. Monypenny, D. O'Connell, D. L. Phillips, D. K. Sambrook, W. Shanks, K. Sicher, D. Skeggs, M. A. Stewart, 

R. C. Tudway, G. Wiernik: FOURTH PROGRESS REPORT ON THE BRITISH INSTITUTE OF RADIOLOGY FRACTIONATION STUDY ON 3F (WEEK OR 5F) WEEK TREATMENT OF 
LARYNX AND PHARYNX. Brit J Radio! 44 :519, 211-213, 1971. 
177 J orgensen K., A. Sell: CARCINOMA OF THE LARYNX -II -TREATMENT BY 60 CO SUPERVOLTAGE IRRADIATION. Acta Radio! (Ther) 10:2, 161-173, 1971. 
178 Kok G.: INFLUENCE OF THE SIZE OF THE FRACTION DOSE ON NORMAL AND TUMOUR TISSUE IN 60 CO RADIATION TREATMENT OF CARCINOMA OF THE LARYNX AND INOPERABLE CARCINOMA OF THE BREAST. Radio! Clin Biol 40 :2, 100-115, 1971. 
179 Rush B. F. Jr., C. Mooney, W. R. Jewell, R. Greenlaw: INTEGRATED RADIATION AND OPERATION IN THE TREATMENT OF CARCINOMA OF THE HEAD AND NECK: EXPERIENCE WITH 101 PATIENTS. J Surg Oncol 3 :2, 151-156, 1971. 
180 Crews Q. E., G. H. Fletcher: COMPARATIVE EVALUATION OF THE SEQUENTIAL USE OF IRRADIATION AND SURGERY IN PRIMARY TUMORS OF THE ORAL CA VITY, OROPHARYNX, LARYNX AND HYPOPHARYNX. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :1, 73-77, 1971. 

181 Freise G.: ZUM PROBLEM DER STRAHLENBEHANDLUNG DES INOPERABLEN PERIPHEREN BRONCHIALKARZINOMS. Strahlentherapie 141 :3, 291-299, 1971. 
182 Ott A.: FDNF JAHRE STRAHLENTHERAPIE DES BRONCHUSKARZINOMS MIT HOCHENERGETISCHEN ELEKTRONEN. Strahlentherapie 141 :2, 141-145, 1971. 
183 Hens K.: BEITERAG ZUR BESTRAHLUNGSLANUNG BEI DER ELEKTRONENTHERAPIE DES BRONCHIALKARZINOMS. Strahlentherapie 141 :1, 25-31, 1971. 
184 Ohmo T.: BRONCHIAL ARTERY INFUSION WITH ANTICACER AGENTS IN THE TREATMENT OF OSTEOSARCOMA. PREVENTION OF PULMONARY METASTASIS AND IMPROVEMENT OF PROGNOSIS. Cancer 27:3, 549-557, 1971. 
185 Hilaris B. S., R. K. Luomanen ,E. J. Beattie, Jr.: INTEGRATED IRRADIATION AND SURGERY IN THE TREATMENT OF APLICAL LUNG CANCER. Cancer 27:6, 1369-1373, 1971. 
186 Maisin J., H. Maisin, J. Keusters, A. Maisin, A. de Cock: LE TREITEMENT DES CANCERS DU SEIN OPERABLES PAR CURIEPUNCTURE OU IMPLANTATION D AU 198. J Radio! Electrol Med Nucl 52 :5, 237-244, 1971. 
187 Cohen L., M. J. Scott, R. Sealy, M. B. Bennett: RE-TREATMENT OF LOCAL RECURRENCE IN BREAST CANCER. Clin Radio! 22 :2, 235-238, 1971. 
188 Cole H., K. E. Halnan: FACILITATION OF TUMOUR SPREAD IN IRRADIATED TISSUE AFTER PROPHYLACTIC POST-OPERATIVE X-RAY THERAPY FOR BREAST CANCER. Clin Radio! 22 :1, 133-135, 1971. 
189 Pavlovic P., I. Kontus, N. Stipcic: TELEKOBALTNA TERAPIJA KARCINOMA DOJKE. Radio! Iugosl 5 :1, 47-54, 1971. 
190 Hoppe D.: KOMBINIERTE STRAHLEN -UND CHEMOTHERAPIE BEI MORBUS HODGKIN. Radiobiol Radiother 12 :1, 45-52, 1971. 
191 Faw F. L., R. E. Johnson, C. A. Warren, D. W. Glenn: A STANDARD SET OF »INDIVIDUALIZED« COMPENSATING FILTERS FOR MANTLE FIELD RADIOTHERAPY OF HODGKIN'S DISEASE. Am J Roentgenol Radi um Ther Nucl Med 111 :2, 376-381, 1971. 
192 Musshoff K., P. Kalkoff, K. H. Strickstrock, A. Bohmert, W. Mayer, D. Merten: ZUR STRAHLENBEHANDLUNG DER HODGKINSCHEN ERKRANKUNG. 
l. MITTEILUNG. Strahlentherapie 141 :4, 381-389, 1971. 
193 Legarde CL, J. Touchard, J. Cheuvergne, B. Hoerni: LIMITES DE LA RADIOTHERAPIE DANS LES FORMES RETICULAIRES DE LA MALADIE DE HODGKIN. J Radiol Electrol Med Nucl 52 :3-4, 153-155, 1971. 
194 Salzman J. R., H. S. Kaplan: EFFECT OF PRIOR SPLENECTOMY ON HEMATOLOGIC TOLERANCE DURING TOTAL LYMPHOID RADIOTHERAPY OF PATIENTS WITH HODGKIN'S DISEASE. Cancer 27:2, 471-478, 1971. 
195 Fuller L. M., J. F. Gamble, C. C. Shullenbreger, J. J. Butler, E. A. Gehan: PROGNOSTIC FACTORS IN LOCALIZED HODGKIN'S DISEASE TREATED WITH REGIONAL RADIATION, CLINICAL PRESENTATION AND SPECIFIC HISTOLOGY. Radiology 98 :3, 641-654, 1971. 
196 Svahn-Tapper G., T. Landberg: MANTLE TREATMENT OF HODGKIN'S DISEASE WITH COBALT 60 ­TECHNIQUE AND DOSIMETRY. Acta Radiol (Ther) 10 :1, 33-35, 1971. 
197 Landberg T., G. Svahn-Tapper, K. Wintzell: MANTLE TREATMENT OF HODGKIN'S DISEASES. PRELIMINARY REPORT OF SIDE EFFECTS AND EARLY RESULTS. Acta Radiol (Ther) 10 :2, 174-186, 1971. 
198 Ariel I. M.: MALIGNANT MELANOMA, ITS TREATMENT BY THE ENDOLYMPHATIC ADMINISTRATION OF RADIOACTIVE ISOTOPES. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :2, 310-322, 1971. 
199 Scherer E., J. Rassow: METHODISCHE GRUNDLAGEN DER PERKUTANEN STRAHLENBEHANDLUNG VON L YMPHKNOTENMET ASTASEN DES HALSES. Strahlentherapie 141 :5, 523-530, 1971. 
200 Seydel H. G., F. G. Bloedorn, M. Wizenberg, S. Berk: TIME-DOSE RELATIONSHIP IN RADIATION THERAPY OF L YMPHOSARCOMA AND GIANT FOLLICLE L YMPHOMA. Radiology 98 :2, 411-418, 1971. 
201 Heinze H. G., B. Schwiitzler: KOBALT -60 -TELETHERAPIE DER NIERENGESCHWDLSTE. Strahlentherapie 141 :3, 276-283, 1971. 
202 Schmidt-Hermes H. J., H.-K. Leetz, H. Schlegelc: MALIGNE NIERENTUMOREN UND IHRE RADIOTHERAPIE MIT SCHNELLEN ELEKTRONEN. Strahlentherapie 141: 3, 284-290, 1971. 
203 Rubeš R.: THE IMPORTANCE OF RADIOTHERAPY IN TREATMENT OF RECTUM 

CANCER Cesk Radiol 25: 1, 26-31, 1971. 
204 Geginat G.: 
D:E PROGNOSE DES REKTUMKARZINOMS BEI PRIMARER BEHANDLUNG MIT KOBALT -60-GAMMA -UND ULTRAHARTEN RONTGENSTRAHLEN DES BETATRONS. 
Strahlentherapie 141: 4, 375-380, 1971. 
205 Bannayan G. A., A. G. Huvos, G. J. D'Angio: EFFECT OF IRRADIATION OF THE MATURATION OF WILMS' TUMOR. Cancer 27: 4, 812-818, 1971. 
206 Ridings G. R.: RENAL ADENOCARCINOMAE: REGRESSION OF PULMONARY METASTASES FOLLOWING IRRADIATION OF PRIMARY TUMOR. Cancer 27: 4, 936-938, 1971. 
207 Finney R.: THE TREATMENT OF CARCINOMA OF THE BLADDER BY EXTERNAL IRRADIATION. A CLINICAL TRIAL. PART II. Clin Radiol 22: 2, 225-229, 1971. 
208 Bunde E., H. Czempiel: PENDELBESTRAHLUNG DER HARNBLASE MIT KOBALT 60. Strahlentherapie 141: 5, 620-631, 1971. 
209 Werf-Messing B. van der: CARCINOMA OF THE BLADDER TREATED WITH INTRACAVITARY APPLICATION OF COBALT 60 BEADS. Clin Radiol 22: 1, 101-103, 1971. 
210 Schiitz J., Th. Brands„ P. Schachinger: KOBALT-60-TELETHERAPIE BEI HIRNTUMOREN. Strahlentherapie 141: 4, 367-374, 1971. 
211 Kling G., D. Ringleb, K. Ri:idel: RADIOLOGISCHE KLINIK UND TELEKOBALTBESTRAHLUNG DES PROSTAT AKARZINOMS. Strahlentherapie 141: 5, 531-539, 1971. 
212 Valk W. L.: THE MANAGEMENT OF PROSTATIC NODULES. Ca 21: 2, 109-112, 1971. 
213 Lloyd-Davies R. W., J. Vinnicombe, C. D. Collins: THE TREATMENT OF LOCALISED PROSTATIC CARCINOMA. Clin Radiol 22: 2, 230-234, 1971. 
214 Castro J. R., M. Gonzales: RESULTS IN TREATMENT OF PURE SEMINOMA OF THE TESTIS. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 355-359, 1971. 
215 Bergsjo P., J. C. Evans: RADIATION SENSITIVITY OF INTRAEPITHELIAL CARCINOMA OF THE CERVIX Am J Obstet Gynecol 109: 6, 879-886, 1971. 
216 Slater J. M., G. H. Fletcher: URETERAL STRICTURES AFTER RADIATION THERAPY FOR CARCINOMA OF THE UTERINE CERVIX. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 269-272, 1971. 
217 Easley J. D., G. H. Fletcher: ANALYSIS OF THE TREATMENT OF STAGE I AND STAGE II CARCINOMAS OF THE UTERINE CERVIX. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 243-248, 1971. 
218 Dubrauszky V., K. Rotte: DIE BEURTEILUNG DER STRAHLENSENSIBILITAT BEIM KOLLUMKARZINOM. Strahlentherapie 141: 4, 390-395, 1971. 
219 Grossmann H.: SILIKONGUMMIMOULAGEN F-OR DIE KONTAKTTHERAPIE BOSARTIGER GESCHW-OLSTE DER VAGINA. Radiobiol Radiother 12: 2, 165-171, 1971. 
220 Backstrom A., I. J oelsson : SHIELDED INTRA-UTERINE APPLICATOR FOR A REMOTE AFTERLOADING TECHNIQUE IN THE TREATMENT OF CARCINOMA OF THE UTERINE CERVIX. Acta Radiol (Ther) 10: 2, 225-230, 1971. 
221 Joslin C. A., C. W. Smith: POST OPERATIVE RADIOTHERAPY IN THE MANAGEMENT OF UTERINE CORPUS CARCINOMA. Clin Radiol 22: 1, 118-124, 1971. 
222 Varma K. D., P. Schenck, D. Lange: A STUDY OF SIMULTANEOUS RADIOACTIVE GOLD AND CYTOSTATIC THERAPY IN THE TREATMENT OF MALIGNANT EFFUSIONS. Nucl Med 10: 1, 69-76, 1971. 
223 Peters P.: DIE ENDOLYMPHATISCHE THERAPIE MIT 131 J-LIPIODOL-KINETIK, INDIKATION UND TECHNIK. Nucl Med 10: 2, 150-166, 1971. 
RADIOBIOLOGIJA 
224 Milroy W. C., S. M. Michaelson: BIOLOGICAL EFFECTS OF MICROWAVE RADIATION. Health Phys 20: 6, 567-575, 1971. 
225 Moghissi A. A., M. W. Carter, R. Liebermann: LONG-TERM EVALUATION OF THE BIOLOGICAL HALFLIFE OF TRITIUM. Health Phys 21: 1, 57-60, 1971. 
226 Potmesil M., A. Goldfeder: RADIATION STUDIES ON MICE OF A NATURALLY TUMORS-RESISTANT STRAIN (X/GF). NUCLEOLAR MORPHOLOGY OF THYMIC LYMPHOCYTES DIFFERING IN RADIOSENSITIVITY. Radiat Res 46: 2, 394-408, 1971. 
227 Evans T. C. R. F. Hagemann, D. B. Leeper: MITOTIC INHIBITION AND ITS RELATION TO SURVIVAL IN S-180 ASCITES TUMOR CELLS IN VIVO FOLLOWING FRACTIONATED EXPOSURES OF X-RADIATION. Radiat Res 45: 1, 85-93, 1971. 
228 Muksinova K. N., G. G. Rusinova, R. E. Libinzon: REPARATION OF RADIATION DAMAGES TO CHROMOSOMES OF BONE MARROW CELLS AFTER THE ADMINISTRATIONS OF A HIGH-POLYMER HOMOLOGOUS DNA. Radiobiologiia 11: 1, 69-73, 1971. 
229 Rogacheva S. A., O. V. Luzanova, K. N. Klyzhuk, E. G. Sharova, R. E. 
Libinzon: DEPENDENCE OF TREATING EFFECT OF HETEROLOGOUS DNA ON THE PREPARATION DOSE OF ACUTE RADIATION SICKNESS OF DOGS. 
Radiobiologiia 11: 1, 106-113, 1971. 
230 Hornsey S.: DIFFERENCES IN THE EFFECT OF HYPOXIA ON THE RADIATION SENSITIVITY OF THE BONE MARROW AND THE INTESTINE IN MICE. Brit J Radiol 44: 521, 357-360, 1971. 
231 Danielsson M., B. Engfeldt, B. Larsson, Chr. Naeslund, J. Naelsund: EFFECTS OF THERAPEUTIC PROTON DOSES ON HEALTHY ORGANS IN THE NECK, CHEST AND UPPER ABDOMEN OF THE RABBIT. Acta Radiol (Ther) 10: 2, 215-224, 1971. 
232 Hill R. P., R. S. Bush, P. Yeung: THE EFFECT OF ANAEMIA ON THE FRACTION OF HYPOXIC CELLS IN AN EXPERIMENTAL TUMOUR. Brit J Radiol 44: 520, 299-304, 1971. 
233 Benekeva G. P., I. M. Parkhomenko, E. V. Burlakova: ON THE MECHANISMS OF DIFFERENT RADIORESISTANCE OF MAMMALIAN CELLS IN VITRO. Radiobiologiia 11: 1, 48-52, 1971. 
234 Lubimova T. P., V. A. Tarasov: EFFECT OF FRACTIONATED X-IRRADIATION ON TISSUE CULTURE OF EMBRYONIC FIBROBLASTS OF A MAN. Radiobiologiia 11: 3, 357-361, 1971. 
235 Hall E. J., H. H. Rossi, L. A. Roizin: LOW-DOSE-RATE IRRADIATION OF MAMMALIAN CELLS WITH RADIUM AND CALIFORNIUM 252. A COMPARISON OF EFFECTS ON AN ACTIVELY PROLIFERATING CELL POPULATION. Radiology 99: 2, 445-451, 1971. 
236 Munro T. R.: ABSENCE OF »PERMANENT« RECOVERY IN CERTAIN CHINESE HAMSTER FIBROBLASTS. Brit J Radiol 44: 522, 478-479, 1971. 
237 Littbrand B., L. Revesz: RADIATION DAMAGE AND REPAIR IN CYSTEAMINE TREATED CELLS. Acta Radiol (Ther) 10: 2, 257-266, 1971. 
238 Mester E., E. Jaszsagi-Nagy: BIOLOGICAL EFFECTS OF LASER RADIATION. Radiobiol Radiother 12: 3, 377-385, 1971. 
239 Okumura Y., T., Matsuzawa: CELL POPULATION KINETICS IN ACUTE INTESTINAL RADIATION DEATH. Strahlentherapie 141: 1, 358-362, 1971. 
240 Stojanovic D., K. Milivojevic: EFFECT OF TOTAL BODY GAMMA IRRADIATION ON THE PERCUTANEOUS ABSORPTION OF RADIOCESIUM. Strahlentherapie 141: 1, 93-95, 1971. 
241 Stajic J., A. Milovanovic: RADIATION AND WOUND HEALING: HISTOLOGICAL CHANGES IN THE DAMAGED SKIN OF IRRADIATED RATS. Strahlentherapie 141: 2, 244-249, 1971. 
242 Fabrikant J. I.: THE KINETICS OF CELLULAR PROLIFERATION IN NORMAL AND MALIGNANT TISSUES: A REVIEW OF METHODOLOGY AND THE ANALYSIS OF CELL POPULATION KINETICS IN HUMAN TISSUES. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 4, 700-711, 1971. 
243 Ellis F.: NOMINAL STANDARD DOSE AND THE RET. Brit J Radiol 44: 518, 101-108, 1971. 
244 Liversage W. E.: A CRITICAL LOOK AT THE RET. Brit J. Radiol 44: 518, 91-100, 1971. 
245 Fowler J. F.: EXPERIMENTAL ANIMAL RESULTS RELATING TO TIME-DOSE RELATIONSHIPS IN RADIOTHERAPY AND THE »RET« CONCEPT. Brit J Radiol 44: 518, 81-90, 1971. 
246 Stewart J. R., L. F. Fajardo: DOSE RESPONSE IN HUMAN AND EXPERIMENTAL RADIATION-INDUCED HEART DISEASE. APPLICATION OF THE NOMINAL STANDARD DOSE (NSD) CONCEPT. Radiology 99: 2, 403-408, 1971. 
247 Holsti L. R., P. M. Rissanen, E. Spring: RADIOBIOLOGIC DETERMINATION OF THE TOTAL DOSE IN RADIOTHERAPY. Acta Radiol (Ther) 10: 3, 289-297, 1971. 
248 Tubiana, M.: THE KINETICS OF TUMOUR CELL PROLIFERATION AND RADIOTHERAPY. Brit J Radiol 44: 521, 325-347, 1971. 
249 Tsuya A., Y. Wakano, M. Otake: CAPILLARY MICROSCOPIS OBSERVATION ON THE SUPERFICIAL MINUTE VESSELS OF ATOMIC BOMBSURVIVORS, 1956-1957. Radiat Res 46: 1, 199-216, 1971. 
250 Oivin I. A., L. I. Gumenjuk, P. A. Gaponjuk, S. Yu. Tokarev, V. M. 
Volodin: PERMEABILITY OF VESSELS UNDER THE EFFECT OF PENETRATIVE IRRADIATION. 
Radiobiologiia 11: 3, 367-371, 1971. 
251 Revesz L., B. Littbrand: VARIATION OF THE OXYGEN ENHANCEMENT RATIO AT DIFFERENT X-RAY DOSE LEVELS AND ITS POSIBLE CLINICAL SIGNIFICANCE. Radiobiologiia 11: 3, 383-386, 1971. 
252 Rugh R.: X-RAY-INDUCED TERATOGENESIS IN THE MOUSE AND ITS POSSIBLE SIGNIFICANCE TO MAN. Radiology 99: 2, 433-443, 1971. 
253 Wiernik G., M. Plant: THE ORIGIN AND KINETICS OF GOBLET CELLS IN THE HUMAN JEJUNUM DURING IRRADIATION. Brit J Radiol 44: 521, 348-356, 1971. 
254 Doida Y., C. Hoke, L. H. Hempelmann: CHROMOSOME DAMAGE IN THYROID CELLS OF ADULTS IRRADIATED WITH X-RAYS IN INFANCY. Radiat Res 45 :3, 645-656, 1971. 
255 Stanzhevskaya T. I.: IRRADIATION OF PREGNANT FEMALES BY X-RAYS AND THE PROTECTIV EFFECT OF AET. Radiobiologia 11:1, 144-146, 1971. 
256 Dvoreckij L. I., V. N. Pokrovskaja, A. E. Melnikova: ZUR FRAGE DER BIOLOGISCHEN DOSIMETRIE BEI AKUTER BESTRAHLUNG DES MENSCHEN. Radiobiol Radiother 12 :2, 233-241, 1971. 
257 Hajdukovic S.: THE ROLE OF MICROENVIRONMENTAL FACTORS IN HEMATOLOGIC RESPONSE OF MICE EXPOSED TO 1000 R »SPLIT-DOSE« IRRADIATION AND TESTOSTERON TREATMENT. Strahlentherapie 141 :4, 464-471, 1971. 
258 Vorbrodt A., A. Hliniak, W. Niepoloska: HISTOCHEMICAL STUDIES ON CELLULAR RESPONSE OF HUMAN SKIN CANCER I NTHE COURSE OF X-RAI THERAPY. Radiobiol Radiother 12 :1, 15-24, 1971. 
259 Lelekou-Manthopoulou, E., St. Carcatzoulis, A. G. Manthopoulos, 
Ph. Eliopoulos: L'INFLUENCE DE LA COBALTOTHERAPIE (Co 60) SUR L'EXCRETION DE LA TETRAHYDRO-S (THS) DANS LES CAS DES TUMEURS MALIGNES DU BASIN. 
Arch Un Med Balkan 9:2, 211-215, 1971. 
260 Eliopoulos Ph., St. Carcatzoulis, E. Lelekou-Manthopoulou, 
A. G. Manthopoulos: L'NFLUENCE DE LA COBALTOTHERAPIE (Co 60) APRES 5000 RADS SUR L'EXCRETION DES CORTICOSTEROIDES SUPRRENALIENS DANS LES CAS 
DE TUMEURS MALIGNES DU BASIN. Arch Un Med Balkan 9 :2, 221-225, 1971. 


ZASTITA I OSTECENJA OD RADIJACIJA 
261 LeBlanc A. D., P. C. Johnson: THE HANDLING OF XENON-133 IN CLINICAL STUDrES. Phys Med Biol 16:1, 105-110, 1971. 
262 Lister B. A. J., N. G. Stewart: NOW MUCH HEALTH PHYSICS? -A PRELIMINARY ANALYSIS OF THE PESULTS OF A WORLD WIDE SURVEY OF THE STRENGTHS OF HEALTH PHYSICS SERVICES. Health Phys 20 :6, 625-634, 1971. 
263 Jones D.: A METHOD FOR THE ACCURATE MANUFACTURE OF LEAD SHIELDS. Brit J. Radiol 44:521, 398-399. 
264 Khan F. M.: USE OF ELECTRON FILTER TO REDUCE SKIN DOSE IN COBALT TELETHERAPY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :1, 180-181, 1971. 
265 Saylor W. L., R. M. Quillin: METHODS FOR THE ENHANCEMENT OF SKIN SPARING IN COBALT 60 TELETHERAPY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111 :1, 174-179, 1971. 
266 Buchheim C. E.: ZUR FETALEN TOLERANZ NACH RONTGENBESTRAHLUNG. EIN WEITERER FALL NACH RONTGENBESTRAHLUNG DER MUTTER IN DEN ERSTEN 3 MONATEN DER SCHWANGERSCHAFT. Radiol Clin Biol 40 :1, 22-28, 1971. 
267 Clayson D. B.: OCCUPATIONAL CANCER. UICC Bull Cancer 9 :2, 3, 1971. 
268 Green J. D., S. C. Bushong: GONADAL DOSE IN MALE RADIOTHERAPY PATIENTS. Radiology 98:3, 661-664, 1971. 
269 Nilsson A.: RADIOSTRONTIUM -INDUCED CARCINOMAS OF THE EXTERNAL EAR. Acta Radiol (Ther) 10 :3, 321-328, 1971. 
270 Evers V. T., H. H. J. Jaspar: BRAIN DAMAGE AFTER X-RAY THERAPY, REPORT OF A CASE. Radiol Clin Biol 40 :2, 125-132, 1971. 
271 Hoed-Sijtsema S. den, J. G. A. H. Kaalen, P. Grezee: THE INFLUENCE OF THE DOSE PER FRACTION ON RADIATION DAMAGE TO THE MYELUM. Radiol Clin Biol 40 :2, 89-99, 1971. 
272 Montesanti M. I., L. Trocone, N. Garcea, G. deRossi: LA STIMA DELLA DOSE ASSORBITA NELLA SCINTIGRAFIA PLACENTARE CON 113 m In. Minerva Fisiconucul 15 :2, 65-76, 1971. 
273 Burlin T. E., B. M. Wheatley: A UNIFIED APPROACH DOSIMETRY PROBLEMS IN RADIOLOGICAL PROTECTION. Phys Med Biol 16:1, 47-56, 1971. 
274 Durkovsky J., V. Laginova: DISTRIBUTION OF DISPERSED RADIATION ON THE SURFACE OF THE PATIENT'S BODY DURING RADIOTHERAPY. Cs Radiol 25 :1, 1-6, 1971. 
275 Levitt S. H., R. L. Royster, F. T. O'Foghludha, J. S. Wolf, R. R. Lower, 
E. R. King, L. S. De Giorgi: RADIATION FOR IMMUNOSUPPRESSION IN HUMAN ORGAN 
TRANSPLANTATION -II -CLINICAL EXPERIENCE. Acta Radiol (Ther) 10 :3, 329-340, 1971. 
276 Ojvin I. A., V. M. Volodin, V. I. Ojvin, O. Ju. Tokarev: ZUR PATHOGENESSE DER STRAHLENHAMORRHAGIE. Radiobiol Radiother 12: 1, 53-61, 1971. 
277 Boronow R. C.: MANAGEMENT OF RADIATION-INDUCED VAGINAL FISTULAS. Am J Obstet Gynecol 110: 1, 1-8, 1971. 
278 Berger M. J.: DISTRIBUTION OF ABSORBED DOSE AROUND POINT SOURCES OF ELECTRONS AND BETA PARTICLES IN WATER AND OTHER MEDIA. J Nucl Med 12: 5, 5-23, 1971. 
279 Jacobson A., B. Birkhead, R. M. Scott: PRACTICAL ASPECTS OF BETATRON ELECTRON BEAM DOSIMETRY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 3, 607-612, 1971. 
280 Maruyama Y., F. M. Khan, D. Burns: VARIABLE BLOCK-SURFACE-DISTANCE (BSD) FOR ADJUSTMENT OF SHADOW SIZE IN MANTLE THERAPY. Am J Roentgenol Radium Ther Nucl Med 111: 2, 382-387, 1971. 
281 Pizon P.: DOSIMETRIE. NOUVELLES VALEURS DU FACTEUR DE CONVERSION F. J Radiol Electrol Med Nucl 52: 6-7, 377-382, 1971. 
282 Allain Y. M., M. Schlienger, J. C. Houy: ARTIFICE DE TECHNIQUE DANS L'IRRADIATION AU BETATRON. J Radio! Electrol Med Nucl 52: 3-4, 189-191, 1971. 
283 Svensson H., G. Hettinger, D. Frost, W. Pohlit: INTERCOMPARISONS OF ABSORBED DOSE DETERMINATIONS IN 10 TO 35 MEV ELECTRON RADIATION. Acta Radio! (Ther) 10: 1, 56-64, 1971. 
284 Jackson W.: SURFACE EFFECTS OF HIGH-ENERGY X-RAYS AT OBLIQUE INCIDENCE. Brit J Radio! 44: 518, 109-115, 1971. 

285 Ninkovic M., M. Mladjenovic: SPECIFIC GAMMA-RAY CONSTANT AND GAMMA SPECTRUM 182 TA. Health Phys. 20: 2, 215-219, 1971. 
286 Law J., G. P. Naylor: MEGAVOLTAGE PHOTONS. Phys Med Biol 16: 1, 67-76, 1971. 

287 Glass H. I., A. C. de Garreta: THE QUANTITATIVE LIMITATIONS OF EXPONENTIAL CURVE FITTING. Phys Med Biol 16: 1, 119-130, 1971. 
288 Franz H.: CALIBRATION OF CAVITY IONIZATION CHAMBERS. Phys Med Biol 16: 1, 57-66, 1971. 
289 Svensson H., G. Hettinger: DOSIMETRIC MEASUREMENTS AT THE NORDIC MEDICAL ACCELERATORS -I -CHARACTERISTICS OF THE RADIATION BEAM. Acta Radiol (Ther) 10: 3, 369-384, 1971. 
290 Kartha M., J. C. F. MacDonald: LIF SURFACE AND DEPTH DOSE MEASUREMENTS OF MEGAVOLTAGE PHOTON AND ELECTRON BEAMS. Acta Radiol (Ther) 10: 2, 279-288, 1971. 
291 Day M. J., A. P. Frost, F. I. Habbani, G. S. Innes, J. Law, G. P. Naylor, 
J. C. F. Paeke, R. L. Thomas: COMPARISONS THE RESPONSE OF FARMER-BALDWIN DOSEMETERS TO 
MEGAVOLTAGE X-RAYS. Phys Med Biol 16: 1, 144-147, 1971. 
292 Etchells A. H., D. G. Clarkson: AUTOMATIC SCANNING SYSTEM FOR RADIATION DOSE DISTRIBUTIONS. Phys Med Biol 16: 1, 135-138, 1971. 
293 Tetenes P. J.: 
A. D. C. POWER-SUPPLY FOR THE FARMER SECONDARY STANDARD 
X-RAY DOSEMETER. Phys Med Biol 16: 1, 139-140, 1971. 
294 Kartha M.: AN AUTOMATED THERMOLUMINESCENCE DOSIMETER READER. Int J Appl Radiat Isot 22: 3, 131-134, 1971. 
295 Mason E. W.: THERMOLUMINESCENCE RESPONSE OF 7 LIF TO ULTRA-VIOLET LIGHT. Phys Med Biol 16: 2, 303-310, 1971. 
296 Spurny Z., J. Novotny, L. Hedvicakova: THERMOLUMINESCENT DOSIMETRY USING LITHIUM FLUORIDE IN AQUEOUS SUSPENSION. Phys Med Biol 16: 2, 295-302, 1971. 
297 Kartha M., J. C. F. MacDonald: A SEMI-AUTOMATIC TLD READER. Phys Med Biol 16: 1, 141-143, 1971. 

320 
298 Sofer D. H.: SPECIFIC GAMMA-RAY CONSTANT OF RADON. Phys Med Biol 16: 1, 150-151, 1971. 
299 Gibson J. A. B., M. Marshall, J. Docherty: COMPARISON OF CALCULATED AND MEASURED SURFACE DOSE USING LIF DISCS. Phys Med Biol 16: 2, 283-293, 1971. 
RAZNO 
300 Gall E. A., J. J. Will, C. M. Barrett: QUESTIONNAIRE ON CANCER. Ca 21: 2, 102-108, 1971. 
301 Gelboin H. V.: CARCINOGENESIS, THE ENVIRONMENT, AND GENE ACTION. NEW HORIZONS FOR RADIOLOGISTS LECTURE. Radiology 99: 2, 251-264, 1971. 
302 Hammond E. C., O. Auerbach, D. Kirman, L. Garfinkel: EFFECTS OF CIGARETTE SMOKING ON DOGS. Ca 21: 2, 78-94, 1971. 
303 Ackerman L. V., J. Rosai: THE PATHOLOGY OF TUMORS, PART ONE: INTRODUCTION, PRECANCEROUS LESIONS, BENIGN LESIONS THAT RESEMBLE CANCER. Ca 21: 3, 162-173, 1971. 
304 Welin S.: THE RADIOLOGICAL DETECTION OF EARLY CARCINOMA. J Belge Radiol 54: 1, 21-30, 1971. 
305 Krstic S. R. Micic: DIAGNOSTICKA VREDNOST SISTEMATSKIH (NEMET AST A TSKIH) MANIFESTACIJA MALIGNIH OBOLJENJA ZA NJIHOVO RANO OTKRIV ANJE. Acta Med Iugosl 25: 1, 59-68, 1971. 
306 Zergollern S., M. Mihajlovic: RENDGENSKA DIJAGNOSTIKA BENIGNIH I MALIGNIH GIGANTOCELULARNIH TUMORA. Radiol Iugosl 5: 1, 59-66, 1971. 
307 Decleve A., G. Mazy, C. Lecart, P. Maldague: CONFRONTATION ANTOMO-RADIO-HISTOLOQUE APRES L YMPHOGRAPHIE. J Belge Radiol 54: 2. 331-341, 1971. 
308 Dowdy A. H.: INTERVIEW: EXPERIENCE WITH COMBINED SCREENINGS FOR 'I'HE DETECTION OF CARCINOMA OF THE CERVIX AND CARCINOMA OF THE BREAST Ca 21 :3, 158-161, 1971. 

309 Exebly P. R.: METROD OF EVALUATING CHILDREN WITR RODGKIN'S DISEASE. Ca 21: 2, 95-101, 1971. 
310 Barrie J. R., W. R. Knapper, E. W. Strong: CERVICAL NODAL METASTASES OF UNKNOWN ORIGIN. Ca 21 :2, 112-119, 1971. 
311 Satler J., J. Voncina: FATAL LIVER NECROSIS AFTER REPEATED RALOTRANE ANESTRESIA. Acta Med Iugosl 25: 1, 53-57, 1971. 
312 Rumphrey L. J.: TUMOR IMMUNITY IN MAN. Ca 21: 2, 134-140, 1971. 
313 Romano M., O. Popovic-Kalemberg: NACINI KORIŠCENJA NAUCNO-MEDICINSKE INFORMACIJE U STRUCNOM RADU. Med Tehn 3: 1, 94-99, 1971. 
314 Wood G. C.: CANCER INFORMATION SERVICES IN TRE UNITED STATES. Ca 21: 3, 142-155, 1971. 
315 Wall R. van der: DOKUMENTATION IN DER KARZINOMTRERAPIE MIT HILFE EINER MODULATIONSFAHIGEN KERBLOCRKARTE. Radiobiol Radiother 12: 2, 149-159, 1971. 
316 Boag J. W., J. L. Raybittle, J. F. Fowler, E. W. Emery: TRE NUMBER OF PATIENTS REQUIRED IN A CLINICAL TRIAL. Brit J Radiol 44: 518, 122-125, 1971. 
Trgovsko podjetje z larobatorijskim in fotografskim materialom na debelo in drobno 



.,uui.s -f,o.to.'11,.e 
uvoz -izvoz 
LJUBLJANA, Trg Revolucije 2 


nudi po konkurencnih cenah in veliki izbiri: 
APARATI, KEMIKALIJE, LABORATORIJSKA STEKLOVINA, LABORATORIJSKI PORCELAN, FILTER PAPIR, TERMOMETRI, AREOMETRI, LABORATORIJSKA PLASTIKA IN OSTALI LABORATORIJSKI MATERIAL FOTOGRAFSKO BLAGO 
9• 

(J) C 1J m :IJ ­
>< 
OJ 
o 
o 

'®' SUPERIX 800 
Šestoventilni dijagnosticki rendgen aparat sa trofaznim napajanjem, slobodnim iz­borom tehnike snimanja i automatikom za snimanje sa programskim komando­
vanjem, odgovara zahtevima savremene rendg:m dijagnostike. 
Rendgenolog ne može rešavati probleme rendgen dijagnostike opreduljujuci se za jednu tehniku podešavanja, zato mu SUPERIX 800 pruža mogucnosti za: 
podešavanje sa tri dugmeta, podešavanje sa dva dugmeta, 
podešavanje jednim dugmetom sa automatikom za snimanje pomocu programiranog komandovanja. 
Savremena konstrukcija koja omogucava jcdnostavno rukovanje, veliku pogonsku sigurnost zbog upotreba Siemensovih selenskih isprnvljaca, karakterišu estetski obli­
kovan komandni sto Superix-a 800. 
Ugraden vremenski prekidac ukljucuje do osam snimaka u sekundi. Zbog toga postaji mogucnost za prikljucivanje uredaja za brzo serijsko snimanje. Na zahtev 
se može ugraditi i komandni sto birac broja slika koji služi zato da se pri serijskom snimanju ne prekoraci dozvoljeno opterecenje cevi. 
Automatska stabilizacija napona struje otklanja smetnje i kod veceg kolebanja napona. SUPERIX 800 je tako napravljen da kasnije mogu biti prikljuceni bez 
teškoca dodatni uredaji što osigurava njegovu buducnost. 
Snaga aparata: 
800 mA pri 60 kV 
600 mA pri 100 kV 
400 mA pri 125 kV 
50 kW pri 100 kv po DIN 6822 
ELEKTRONSKA INDUSTRIJA 
Grupacija medicinskih ureclaja i aparata -Sektor prodaje -Niš 
-C 
r 
:t> 
,, 
o 
(J) 
--1 :t> --1 







SUPERIX 1150 
PLAFOSTAT 
[@] 
Konstrukcijom PLAFOSTATA rešen je problem opsluživanja više racinih mesta jednim rendgen zracnikom. Osim toga njegova primena omogucava neprekidan tok rada, vecu slobodu pomeranja aparata pri korišcenju prostorija i slobodan pod. 
PLAFOSTAT se isporucuje i sklapa po principu ugradnih jedinica, zato je uvek mo­guce optimalno uklapanje. 
Rendgen zracnik nosi cetvorodelni teleskop koji omogucava vertikalan hod od 1,5 m ili 1,2 m. 
Jednostavno izvlacenje teleskopske cevi osigurava kretanje bez potresa. Pokretljivost i zaokretljivost rendgen zracnika na ovakvom stativu omogucava svaki potreban pravac snimanja. 
Svi elementi za rukovanje i prekidac pogodno su rasporedeni i mogu se upotrebiti i u najvišem položaju rendgen zracnika. Podešavanje zracnika na objekt snimanja i centriranje na katapult buki-blendu je brzo i jednostavno. Svetlosni vizir dubinske blende osvetljava puno polje snimanja i jednim krstom oznacava sredinu snopd zracenja. Plafonski stativ se može koristiti za angiografiju, u kombinaciji sa buki stolom za slojno i zonografsko snimanje, u kombinaciji sa buki statom kao što je prikazano na našoj fotografiji itd. 
Maksimalan opseg korišcenja, sigurnost, jednostavno rukovanje i elegantan izgled odlike su novog aparata PLAFOSTAT koji proizvodi Elektronska industrija. 
®) 
ELEKTRONSKA INDUSTRIJA 
Grupacija medicinskih ureclaja i aparata -Sektor prodaje -Niš 


. SUPERIX 1150 
U SUPERIXU 1150 sve je usmereno ka jednom cilju: sigurno, bezbedno i jednostavno rukovanje uz dobijanje što je moguce kraceg vremena snimanja. Trofazni generator sa šestoventilnim ispravljanjem, oblikom usmerenog napona, dozvoljava znatno vece opterecen je rendgenske cevi, kao i bol je rendgensko zracen je u odnosu na mono• fazne generatore. Napon u rendgenskoj cevi dostiže vrednost do 150 kV. Automatika aparata omogucuje kontinualno pracenje dozvoljenog opterecenja cevi što garantuje najkrace vreme snimanja bez opasnosti od preopterecenja. Duhovito zamišljena automatika aparata SUPERIX 1150 cini da se sa njim prosto i jednostavno radi. 
Sve je na ploci komandnog stola pregledno, a dugmad za regulaciju i prekidaci rasporedeni logicnim redom. 
Podešavanje vrednosti za snimanje je veoma jednostavno. Treba izabrati samo kV i mAs, a automatski ce se podesiti tok cevne struje i najpovoljnije vreme snimanja, koje ce odgovarati karakteristici opterecenja cevi. 
Za tomografska i druga slicna snimanja usvojen je rad sa konstantnom strujom, koja se bira pritiskom na odgovarajuci prekidac tastature. 
Na raspoloženju stoje sledece vrednosti cevnih struja: 10, 15, 25, 50, 75 i 150 mA. Jasnost i preglednost u konstrukciji ploce komandnog stola, razmeštaj najvažnijih komandi su u skladu sa njihovom funkcijom pa se rad sa ovim aparatom odvija logicnim redom zahval ju juci usvojenom rasporedu ispravl jaca i instrumenata. 
Snaga aparata: 
1000 mA pri 100 kV 600 mA pri 125 kV 300 mA pri 150 kV 

Opseg napo na: 
Snimanje -kontinualna regulacija od 35 do 150 kV Prosvetljavanje -kontinualna regulacija od 40 do 110 kV 

ELEKTRONSKA INDUSTRIJA ® Grupacija medicinskih ureaaja i aparata -Sektor prodaje -Niš 
SNIMAJTE KOLOROM I KORISTITE GA ZA RAZONODU STRUcNU DOKUMENTACIJU! 

FK 
COLOR FILM N M 19 


NEGATIV MASK 
ZA SLIKE U BOJI 
smotani film 6 X 9 35 mm film (20 ekspozicija) Razvijanje filma i dostava ukljuceni u cijenu filma. 

FOTOGRAFIJE U BOJI NA COLOR FOTO-PAPIRU VELICINE 
9 X 9 i 9 X 12 cm ( samo sa FK color negativa) 
FK 


COLOR FILM RD 17 REVERSAL 
ZA DIAPOZITIVE 
35 mm (36 ekspozicija) 
U cijenu filma ukljuceno je razvijanje, uramljivanje i dostava u prakticnoj kuti ji. 6X9cm U cijenu filma ukljuceno je razvijanje i dostava. 
FOTOKEMIKA -ZAGREB 


1QQ%NAŠA 
PROIZVODNJA OKSITETRAC'IKLINA 
PROIZVODNI POSTUPAK PATENTOM ZAŠTICEN 
za primjenu u svim granama medicine 


kapsule, sirup, kapi, injekcije i. m., 
OKSITETRACIKLIN 
Geomycin@ 
injekcije i. v., mast, mast za oci 
OKSITETRACIKLIN 
kapsule, dražeje, sirup, kapi 
Bemycin( · 
S VITAMINIMA GRUPE R 

'" OKSITETRACIKLIS 
kapi za oko i uho, mast, sprey 
Geokorton ' 
I HIDROKORTIZOS ACETAT OKSITETRACIKUS 
vaginalne tablete 
Geonistin@ 
1 SJSTATIN 
OKSITETRACIKl,IS 
kapsule, kopi 
Adimicin@ 
1 ERITRO.ll('IS 
P L I V A 
TVOIOtlCA , •• .,'IA,CfUTSltlH I ltfMIJ$1(1H l"JtOIIVOOA IAO!tll 

DRAžEJE 
'' 



'' CALGAM 
VITAMIN B1 :; 
dražeja sadržava: 50 mg kalcijeva pangamata 
djeluje hepatoprotektivno i detoksicirajuce povisuje sadržaj glikogena u jetri i mišicima poboljšava iskorištenje kisika u tkivu i sprecava hipoksiju 
kao adjuvantno sredstvo kod oboljenja s metabolickim disfunkcijama, osobito kad je zbog njih poremecena opskrba kisikom u pogoclenim organima kod 
kronicnih oštecenja jetrenog parenhima alkoholizma ateroskleroze clijabetesa multiple skleroze 
Oprema: 100 dražeja 
MEDEXPORT 
lskljucivi distributer u Jugoslaviji PLIVA -ZAGREB 
ampule 60°/o 75% 
trijodno kontrastno sredstvo za parenteralnu primjenu 
KRKA 
KRKA-tovarna zdravil, NOVO MESTO 
;
f f 
\;l;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;\;II\;\;\;
.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.=.:l:.:l:.:l:l:l:l:l:l:l:l:[:.:l:l:.:.:l:l:l:l:l:l:.:.:l:.:l:l:l:l:l:.:l:l:l:l:l:l:l:l:.:l:l:l:.:l:.l=.=i=l=l=i=l=l=i=.=i=l=.=i=ll:l:l
::::::::::::.::::::.:::::::::::::::::::::::::::•:::::::::•:•::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::.:;. 
:!....'$;!:;iž;;:.J,;i,;i,i,:;;;;;z,::::::;;.:
;..=:Z6...&.-!-!.S:•!• 
.;l;l;l;l;l;l;l;l\
. ­
Podjetje za promet s farmacevtskim materialom 
" 




" Kemof armacija 
Uvoz -izvoz 
LJUBLJANA, Metelkova 7, 
Poštni predal 143 Telefon: 312333 Brzojav: Kemofarmacija, Ljubljana Telex: Kemfar 31-334 Tekoci racun pri NB 501-1-221 
Trguje na debelo z zdravili, obvezilnim materialom, veterinarskimi pripomocki in kozmetiko 
Izvršuje vse uvozne in izvozne posle: opremo za bolnišnice, lekarne in laboratorije 
RENDGEN FILM ZA MEDICINSKA SNIMANJA 





SUPERVIDOX 
FILM VISOKE OSJETLJIVOSTI, SITNOG ZRNA I VELIKOG KONTRASTA NAMIJENJEN ZA RENDGENSKA SNIMANJA SA FLUORESCENTNIM FOLIJAMA ZA POJACAVANJE. 
SUPERVIDOX IMA FOTOGRAFSKU EMULZIJU S OBJE STRANE PLAVE SIGURNOSNE PODLOGE, A VISOKA OSJETLJIVOST OMOGUCAVA SNIMANJE UZ KRACE EKSPOZICIJE. 
PROIZVODNJA PREMA UGOVORU O KOOPERACIJI SA VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN 

"FOTOKE MIK A" -ZAGR EB 
KONTR AST NA SRE DSTV A OD SCHERI NGA POJA M U CITAVOM SVETU 
za oralnu holecistangiografiju 



BIL OPTIN 
ampule i gotov pribor za infuziju za intravenoznu urografiju 


UR OVISON 
za sve vrste angiografija: 
niska viskoznost 
kod visokog sadržaja joda 

NOV O: 
cista metilglukaminska so diatrizoata za bolju podnošljivost kod angiografija 



ANG IOGRAF IN 
za prikaz gastro-intestinalnog trakta oralnim putem ili pomocu klizme 


GASTROGRAFI N 
za histerosalpingografiju, fistulografiju i za prikaz šupljina 


ENDOGRAFIN 
i vec poznati preparati 
BILI GRAFIN i UROG RAFIN 
Za pojedinosti kao što su sastav preparata, tehnika pregleda, kontra­
indikacije i doziranje stoje na raspoloženju naši prospekti. 
SCHERING AG BERLIN-BERGKAMEN 
.E=:5 
C==i Es 
. E)C==i c=a 
.EJ 
g. 
E:5 C::.=] EJ. 
. .c=a C==i E:::J . 
.c=:::::i E) 
o 
(=) c=a . .... tJ'I 
=) 
C==i . §.(
=o 
: . . (). o > 
E 
(c::v; 
E3 E) 
E3 . c:::::J 
> 
CII 
C E:5C==i . C==i EJ E3 . 
"'O 
N 
.C:3 c:::::J . . c=:::J 
( (=v ) (=) E:5 (=J§ CII 
C 
E3 . 
. C::.=] CII 
=C==i .E:5E3 > 
o 

l () E3 EJ * .... . .C::.=] 
z 

.EJ 

o::
E@§)EJ 
c=:::J * :.::: 
c:::::J 
Es 
,) 
c=a ES 
c=:::J 
EJ 
(=).i 
Tel.: hišna centrala 321 395, teh. sektor 310 762, 
direktor 322 223 Telegram: Elektromedicina Ljubljana Poštni predal 245 
Podjetje za izdelavo ter popravila domacih in tujih elektromedicinskih aparatov in instrumentov -Zastopanje inozemskih firm -Opravljanje zastopniških storitev 

Proizvaja: 
rentgen aparate s priborom in zašcito aparate za fizioterapijo aparate za laboratorije aparate za dezinfekcijo in sterilizacijo 

1 
Vrši servis, remont in montaže: 
rentgen aparatur in vseh drugih medicinskih aparatov 


Zastopamo na podrocju SFRJ: 
francosko firmo Thomson Medical Telco 
92 -St Cloud (Paris) 
THOMso;;r..ICAL 


1itilBIIIIDIDI 
ki proizvaja najmodernešje elektronske aparature za zdravstvo: 
-naprave za merjenje raznih parametrov pri kontroli pacientov med operacijo pri kateterizaciji srca in v drugih kriticnih trenutkih 
-aparate sistema VIGIL za intenzivno nego 
.. 
bolnika ( tako imenovana elektronska medicinska sestra) 
-aparate sistema »CARDIOTOP« ( sestav: Kardioscop, Defibrilator in elektronski kardiostimulator) za oživljanje pacientov na mestu prometne nesrece, požara ipd . 
Na željo vam pošiljamo prospekte in cenike, 
dajemo navodila ter svetujemo pri nabavah 
medicinskih aparatov 
NAŠI STROKOVNJAKI SO VEDNO PRIPRAVLJENI SODELOVATI Z VAMI 


1 




lodamide® 
BRACCO 

Najnovije i najbolje podnošljivo kontrastno sretstvo za angiografiju i intravenoznu pielografiju 
IODAMIDf-lnfuslja 
metilglukaminska so jodamida za i. v. infuzionu urografiju 
IODAMIDE 300 
metilglukaminska so jodamida za i. v. urografiju i angiografiju 
IODAMIDE 380 
metilglukaminska i natrijeva so jodamida za angiografiju i i. v. urografiju 



e 
BRACCO 
INDUSTRIA CHIMICA S. p. A. MILANO (ITALIA) 
M 
X 
o 
B 
A 
R 
MIXOBAR 
je kontrastno sredstvo za radiološku di jagnostiku. 

SASTAV: 
100 ml suspenzije sadrži 
Barii sulfas 100 g 
Corigentia i destil. voda od 100 ml 

OSOBINE: 
Stabilna homogena suspenzija barijum-sulfata Viskoznost na 25 c oko 15 000 cps 
Osigurava dijagnostiku visokog stepena zbog savršene slike koja se njime postiže. 
lzbjegava se loša disperzija, vece cestice i 
mjehurici zraka, koji prate sliku kod 
korišcenja suvog barija. 
Ne dolazi do sedimentiranja. 
Ne mora da otstoji, niti da bubri, pa se postiže ušteda u vremenu. 
Na Mixobar ne utice razlicita Ph sredina želudca i crijeva. 

CUVANJE: 
Suspenziju treba cuvati od zamrzavanja. 

PAKOVANJE: 
Plasticna boca od 5 1. 
Proizvodi: BOSNALIJEK -Sarajevo u saradnji sa: ASTRA -Sodertiilje (švedska) 


HOLEVID -trijodno kontrastno sredstvo za p e r o r a 1 n u holecistografiju i holangiografiju 
OPREMA: 

KRKA-tovarna zdravil -Novo mesto 



Salpix® 
rendgensko kontrastno sredstvo 
NOVO 
za histero-salpingografiju 


Ronpacon® 
u razvoju modernog 350 370 440 rendgenskog 
N Ovo 
kontrastnog sredstva 280 Cerebral 
optimalno podnošljiv kontrastne snimke visoki sadržaj joda brzo se injicira nisko viskozan 



Joduron® 
dijodni kontrast u vodenoj otopini za 30 ° /o 50 ° /o 70 ° /o histerosalpingografiju i uretrografiju 
Joduron U-S 


Propyliodon-Cilag® 
vodena suspenzija za bronhografiju i prikazivanje šupljina 
.... ···•. .••...• . < < 
• CI LJ\G-C.I--IEtvllE 
Schaffhausen / Svajcarska 
300 
380 
• 
intravenozna urografija 

• 
pulmonalna angiografija 

• 
cerebralna angiografija 

• 
periferna arteriografija 

• 
kavografija 

• 
artrografija 



1 KRKA· tovarna zdravil• Novo mesto 



RADIOLOGIA IUGOSLA VICA 

casopis za rendgendiagnostiku, radioterapiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja 
Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Izlazi cetiri puta godišnje 
Pretplata za ustanove 100 din, za ostale 30 din 
Izdavac 

Uprava udruženja za 1.diologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Ljubljana, Vrazov trg br. 4 Broj cekovnog racuna: 501-8-249/1 
SDK -služba družbenega knjigovodstva -Ljubljana 
Odgovorni urednik: prof. dr. Dirmitar Tevcev, 
Institut za radiologiju i onkologiju Klinicka bolnica Skopje 
Tiskarna Ucnih delavnic Zavoda za slušno in govorno prizadete v Ljubljani 

120 RENDGEN FILMOVA RAZVITI, FIKSIRATI, !SPRATI 
1 OSUŠITI U ROKU OD JEDNOG SATA 
To možete lako postici rendgen apara­tom za razvijanje PENTACON EAR. Ovaj avtomat, koji zahtijeva tek nešto više od 1/2 m2 prostora stoji u osvet­ljenoj prostoriji, a svi elementi za rukovanje smješteni su na prednjoj ploci. Samo stražnji dio, za vlaganje, mora biti u tamnom prostoru. Redo­slijed vlaganja je po želji tj. nije ovi­san o velicini filma. Prednosti potpuno avtomatske obrade više su nego ocite: veliki ucinak po satu, rukovanje od strane jedne osobe, uvijek ujednaceno dobri rezultati, potrebno malo pro­stora. 
Rendgen avtomat za razyijanje PENTA­CON EAR za potpuno automatsku ob­radu mehanicki cvrstih rendgen filmo­va u listovima -maksimalna širina filma 432, minimalna dužina 100 mm -avtomatsko zagrijevanje i regeneri­ranje kupki -dovod vode putem ci­jevnog prikljucka na kucni vod -elek­tricni prikljucak 3 X 380 V/50 HZ. 
Nagradeno zlatnom medaljom na Leip­ziškem proljetnom sajmu 1969 g. 


PENTACON EAR 

Kombinat VEB PENTACON DRESDEN 
MJIMA(IU -ltAT11CA llVUl&Jl(A 

Zastupnik za SFRJ: Universal, Beograd, Majke Jevrosime 51