Poitarina plaćena u gotovu Cena [)in. -j _ OKOLJM GLASNIK 6LA5ILO 5AVtZA 50K0LA KRALJtVINt JUGOSLAVIJE V Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svake subote Godišnja pretplata 50 din ♦ Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 Telefon uredništva 30-866 i 26-516, uprave 30-866 ♦ Račun P'jstanske štedionice br. 57.686 ♦ Oglasi po ceniku ♦ Rukopisi se ne vraćaju Beograd, 6 avgusta 1938 God. IX ♦ Broj 30 I^iradifi t braniti — Po X svesokolskom sletu u Pragu — Sve aktivnosti naše u državnom i na-fodnom životu teku danas pod teretom •zvanredno teške zbilje; teku uzbudlji-Vo> u nekom potmulom huku, kao ona voda sa planine. Ta zbilja, istina, o-crtava se zasada samo u slutnjama, u nemiru i nelagodnom očekivanju onog, ®to može doći. Ali več i to dovoljno je, da dade sumoran izgled mnogim stvarima oko nas. I da nam kaže sa-svim jasno: biti spreman, silan, jak, na-Peti i dovesti snage do vrhunca, ne *nači više neku opasnu pretenziju, nego nojosnovniji akt nužde za samoodrža- njem. Ta spoznaja možda zvuči i suviše oporo za ovaj naš vek humanosti i ci-yilizacije, ali ona proizlazi neumoljivo ^ svih fakata i okolnosti, što se raz-v*jaju pored nas. Posle njih ne ostaje ni sumnje, da je došao kraj onoj do-bronamernoj' i varljivoj iluziji o mirnim I prosvećenim penetracijama ljudskog roda. Prekinula sa i ona idila, lepi san ° opštoj; i kolektivnoj bezbednosti, pa Se opet stalo pred neizvesna predve-^eria> kada samo sopstvenom snagom treba iskupljivati svoju sudbinu i na rodenoj muci zidati tvrde barijere svog narodnog opst^nka i budućnosti. U tom hodu događaja, kako se danas nagoveštava, Sokolstvu bez sumnje pripada velikaj i odgovorna uloga. Ono se zateklo na najizloženijoj poziciji, na me-stu prethodnice. 1 već po tome njegove odgovornosti izvanredno su uvečane, pa spram njih ono treba da odrefdli i svoje dužnosti; da ih postavi razgovetno i jasno, i da na njih prilegne sa onom °zbiIjnošču, koja če dati najvišu meru Svih kulturno-nacionalnih i viteških njegovih zanimanja. A te dužnosti za Sokolstvo nisu ni n°ve, ni nepoznate. One več izviru iz duha, tradicije i ideoloških osnova ce-*°g sokolskog života. 1 imaju uvek isti Stnisao: da se bude uz narod! i narodan, nosiIac njegovih težnji, da se bude va-‘3n činilac u spremanju njegove veličine i vazda budan čuvar njegovih te-^ovina i sudbine. Iz tih viših pobuda poticala su sva sokolska nastojanja i izrastale sve sokolske dužnosti, ravnajuči se uvek pre- vitalnim potrebama narodne celine, II ne prema časovitom oportunitetu. I-^nći tim putem, sokolski rad u razna Vreniena prolazio je i krolz različite fa-?e- Najpre, u jedno doba, on se sav 1Scrpljivao u razgradivanju, u obaranju ^uđinske vlastt i porelka. A danas, me-^ntim, taj rad treba da je konstrukti-^an i drukčiji od onog u prošlosti: ?a se sav založi u stvaranju, u izgradnji 1 u obrani onog što je svoje, a što se Sa toliko muke steklo. To daje jedan novi vid u sprovodenju sokolskih za-dataka i dužnosti, izražen tako jasno na ovogodišnjem sletu u Pragu sa devizni: Izgraditi i braniti. A graditi, biti neimar svoje sudbine, ne može se lepim rečima, nego teško °stvarljivim delima. I zato u ovom ča-Sl1 Sokolstvu je potreban jedan nov 1 ognjevit zamah. Potrebno je da se Pfikupe sve njegove sile, kako bi se 2nalačkim, konstruktivnim radom una-Pj’ed pripremio lik stvari, koje dolaze. *šta više ne treba da bude ostavljeno Posledicama slučaja, nego pored svih '."utnih bespuča da sve izlazi i dolazi l/ naše jasne volje i iz posledica našo ^РгепЦа i doraslosti. U tom pravcu tre-la zapeti sve napore: da se nizom traj- Svečana izmena darova izmed«! narašfaja i članstva Saveza SK) i ČOS na slefu u Pragu nih i temeljitih sokolskih dela naša narodna stvarnost učini što boljom, sigur-nijom, naprednijom. Pred tim velikim poslom stoji danas i jugoslovensko Sokolstvo, da na njemu iskaže svoju pravu vrednost i položi svoj najteži ispit. I to na oba sektora: jugoslovenskom i slovenskom. Od njega se traži da na realan način, faktima i delima, opravda svoja učenja, vršena kroz tolike decenije. I preko njih da utisne svoj, večan i neizmen-ljiv beleg nastupajučoj epohi. Jcdino tako, putem besprekidnih inicijativa ■ stvaranja, ono če moči efikasno dokazati, da lepa. i uzvišena načela sokolska nisu neki mrtvi ukrasi, ispisani po Židovima sokolskih dvorana, nego da su to živa i spontana verovanja, koja za-ista čine postulate jednog istinskog života, sokolskog. Kadeči tako, u stalnom nezadovoljstvu sa postignutim, Sokolstvo treba da dade primer pregalaštva do samozataje. To od njega naročito traži ova tegobna stvarnost jugoslovenska. U njoj se o-stalo bez jasnih vidika, bez smišljenih pregnuća, a sva njena afirinisanja ni-su u stanju da uspokoje. I premnogo se u njoj nakupilo neke čudne malak-salosti, neshvatljivih čeznuča, nemogu-čih i neobičnih pomeranja. Kroz sva ta uska, netolerantna zbivanja treba zatresti nečim silnijim i jačim: vcrom i pouzdanjem. A baš to dvoje u Sokolstvu pretstavlja onaj zakon, koji sva-kad nosimo u sebi, a koji čini, da se sve prepreke i spoticanja ili lome ih preskaču. Tako neka bude i danas. Neka i danas ta vera, što u Sokolstvu stasa, otera svii nevericu ovih naših dana. 1 neka to pouzdanje pregazi sve sumnje i malodušja, baš kao i nekad, jer ga pali vatra one iste krvi, što potice od poroda i kolena junačkog. Kada se to dvoje u nama opet uspravi, u sumornu sliku naše stvarnosti uneče se iznova ono, što joj toliko fali: onaj vekovni, stari, ali u nama učutkani he-rojizam, bez koga nema ni stvaranja nacionalnog poretka, bez koga nema ni požrtvovanja, koje bi preseklo samožive egoizme, ni elana za savršenijim i bo-ljirn, a bez njega također nije moguče zasnovati ni onu bolju, moralno-etičku podlogu našem radu i stremljenjima, koju je brat Laza Popovič u jednoj prilici tako lepo definisao rečiina: Manje iskati, više dati. Tek onda, kada po uzletu i po he-rojizmu naših jugoslovenskih pregnu-ča budemo dorasli za ova velika, i teška vremena, moči čemo kako treba odgovoriti i našoj slovenskoj dužnosti. Ona sve jače pritište ne samo naše save-sti, nego postaje životni narodni interes. A njoj odgovoriti, odužiti se nije moguče više samo pesmom i iluzijama; traže se vidna i ubedljivija dela, ako se zaista želi da „Sloveni jošte žive”. Naš udeo, naš tribut u budučoj slovenskoj solidarnosti neče se stoga meriti po praznim rečima i simpatijama od prilike do prilike; on če se ceniti samo po onoj istinskoj meri snage i požrtvovanja, sa kojom čemo znati čuvati i braniti opštu slovensku stvar. Jer prilike oko nas i u svetu iziskuju jedan mnogo teži i realniji izraz sve-slovenskog bratstva; traže, da se to bratstvo vidi kroz lik stvari, kroz prizmu dogadaja, kako bi bilo osvedočeno i efikasno. Tada se ni male udobnosti neče moči više isprečavati ispred velikih istina, od kojih je največa: da bez slovenske nema ni jugoslovanske budučnosti. Na izuzetno ubedljiv način, u onim velebnim danima X svesokolskog sleta, mi smo došli u položaj da to duboko osetimo i u punoj zbilji proživimo. Iza svih ovih spoljnih manifestacija, toliko lepih i emocivnih, tražilo se ncšto više: da živi duh govori. Tu je jugoslovensko Sokolstvo ima- lo da opravda svoju duhovnu i vitešku lepotu i da ispuni sva očekivanja. O- 110 je to učinilo i moglo učiniti, jer njegov rad pokazuje niz smelih i snažnih uspona, koji čine neprelazni bedem za sve opasnosti po narod, spolja i iznutra. A u njemu imft. i toliko životne snage, da če na sva pitanja i upitni-ke, što mu ih budu postavljali njegov narod, država i celo Slovenstvo, moči da odgovori klasičnim rečima brata Radmila Urdiča: „Zidate li Sokoli? Zidamo, i to čudesno zidamo. Jedan čckičt a dva zidanja: jedno vidovno, na SL rokoj zemlji jugoslovenskoj za sreču narodnu, a drugo nevidovno, u duhu ljudskom za njegovo oblagorodenje 1 uzdizanje.” Izgraditi i braniti! Ispod užarenih horizonata to postaje danas cilj i domet vaskolikih sokolskih nastajanja, koji je ispred sviju nas tako decidirano proklamovan iz metropole svega Sokolstva. iz zlatne slovenske Prahe. MUN1B OSMANAGIĆ SLIKE S A X SVESOKOLSKOG SLETA U PRAGU Slika gore i u sredini: Nastup cCr škoslovaikili naruštnjka u vezbi s majskim drvciina. — Dole: Nastup jugoslovenskog naraštaja. Posle veličanslvemh sokolskih i slovenskih manifestacija u Pragu Završen je i ovaj, do sada neviđeni, največi zbor slovenskog Sokolstva u Zlatnom Pragu. Završen je, ali utisci sa njega ostaće u dušama svih učesnika nezaboravni i r.etebrisivi. Još nam od-zvanjaju sila; i moč sokolske ideje, izražene u divninii i kolosalnim izvode-njima vežbi 30,000 članova bratskog če-skoslovačkog Sokolstva i 30.C03 njihovih dičnili Sokolica, kao i sve ostale njihove priredbe, koje, svaka za sebe i sve zajedno, simbolišu uvek isto: neiz-mernu ljubav za slobodom, jednako-šču, pravdoini i istinom. Narod, koji je bio u stanju da izvede ovo veličanstveno delo, zaslužuje da mu se divi ceo svet, Pa i onaj koji mu nije prijateljski naklonjen;, i da mu se oda puno priznanje prvenstva medu nama Slovenima. Na bratski češkoslovački narod treba da se ugledamo svi mi: kako se gradi, kako se čuva) i kako se voli svoja domovina i svoj narod;, i kako se žarko ljubi slovenska misao, kako se sa puno samo-Pregorevanja zalaže za očuvanje svoje slobode i za napredak svoje zemlje. 1 ovoga puta bratski češkoslovački narod dokazao je, da zaslužuje puno po-štovanje, sa sviju strana! Jer češkoslovački narod je jedan veliki narod! Upuštati se u opisivanje veličanstve-nosti svesokolskog sleta u Pragu 1938 godine, značilo bi oduzeti mu sve ono što očarava i što uznosi, a umanjiti njegov značaj i veličinu, značilo bi umanjiti i veličinu duha i entuziazam bratskog češkoslovačkog naroda. Tu je svaka reč slaba, prazna, krnja u poredenju sa onim što je izvedeno na ovom sve-sokolskom sokolskom zboru u metrojpoli Češkoslovaške — Zlatnome Pragu. Več na prvom koraku, od prve stanice Češkoslovaške Republike, mi Jugoslo-veni osetili smo da dolazimo ne u bratski! zemlju, več u svoju vlastitu domo-vinu koju več dugo nismo videli pa se kao sa dugog puta i posle dugog vremena opet u nju vračamo. Doček, koji nam je priredio bratski češkoslovački narod kroz celu svoju zemlju, sve do njene duše i srca — Zlatnog i Velikog Praga, bio je toliko pun spontane i •skrene bratske radosti i ljubavi, da je bilo malo onih kojima suze nisu tekle a grlo se stezalo, tako, da se je sva naša radost i ljubav iskazivala gr-ijenjemj i 'mahanjem. Skoro svi mi, kada stigosmo u Prag, bili smo potpuno promukli, jer na ispoljenu ljubav bratskog češkoslovačkog naroda duž ce-log puta, osečali smo potrebu da to Uzvratimo bar glasnim kricima, jer su nam srca bila puna i prepuna osečaja bratske ^ljubavi i sreče. Metropola bratskog nam naroda, naš Zlatni Prag, priredio nam je doček, kakav nije prireden nikada, nigde, nikoine! Lakav izliv spontane ljubavi i radosti zaista je sposobna da ispolji samo velika češkoslovačka duša. Jer proči nekoliko kilometara praških ulica načičkanih Pražanima i Pražankama, videti sve prozore prepune sveta, prolaziti kro/ ulice jedinstveno iskičene, pa videti i čuti izlive radosti i sreč* tog dobrog, Plemenitog i kulturnog bratskog slovenskog naroda, čuti zanosne i frene-tične pozdrave, koji spontano dolaze ‘z dubina duša i srca, — to mora da Potrese, mora da uzbu;di i mora da o-ntekša i najtvrda srca! Mi smo plakali uzbudenja, jer, iako srno znali i o-čekivali topaio i bratski doček, ovakvoj Radosti i ljubavi, priznajemo, nismo se Uadali, i mi smo prošli Pragom, od stariice do svojih stanova, u punom zanosu, tako da nismo bili ni svesni kada i kako stigosmo cilju. Pojava našeg članstva na sletištu, iz-vodenje jedinstvenih i do sada nevidnih vežbi, izazvalo je pravi urnebes oduševljenja kod stotine hiljada gle- ,1'ke: .lugoslovenski naraštaj u sve-cunoj povorci na želu sa saveziiiin Uacelnikoiii bratom dr. A. Pihleroin ' saveznom načclnicoiit scstrom^ L. kalarjevoin te saveziiom narastaj-skom zastav oni. V— OKOP: Dr. Prvislav Grisogono: Ufedinjena Jugoslavija (Od plemena i regionalnih koncepcija do nacionalne države) VLASTITA NAKLADA, LJUBLJANA, 1938, STR. 152 I DVE KARTE Naša je javnost očekivala kao preku, nasušnu potrebu, jedno ozbiljno, objektivno delo o evoluciji našeg nacio-nalnog pitanja, koje bi delo u isto vreme bilo; i neke vrsti popisa narodne, jugoslavenske imovine u političko-histo-riskom razvoju jugoslavenskih ujedinje-nih plemena, i koje bi u širokim pote-zirna, sintetično prikazivalo /bivanja, iz kojih je proisteklo političko ujedinjenje Jugoslavena u Kraljevini Jugoslaviji. — Ideolog jugoslavenske misli univ. prof. dr. Ferdo šišič dao nam je priručnik njezinog historiskog razvijanja u knjiži „Jugoslavenska misao”, koja je u-gledala svetlo kao dvobroj 3—4 biblioteke „Balkan i Balkanci” u izdanju Balkanskog instituta u Beogradu (:1937 str. 272:). — Ministar na raspoloženju, poznat kao predratni ideolog narodnog jedinstva u dr. Smodlakinu pokretu u Splitu po-četkom dvadesetog veka, dr. Prvislav Grisogono latio se je pera, da nam na 152 stranice prikaže nacionalno-socijal-nu-političku baštinu, koju su etnički sVodnici danas ujedinjenog jugoslavenskog naroda doneli u novu ujedinjenu državu. Njegov je prikaz nadasve uspeo i čitalac ne zna, da li da se više divi poznavanju predmeta ili savršeno ver-noin prikazivanju vrlina i poroka po-jedinih sastavnili delova jugoslavenskog naroda. — Dr. Grisogono, dobar poznavalac ta-lijanskog „risorđimenta”, uneo je u knjigu retku bistrimi i, stilom, koji nas potseča na blistavi način pisanja ve-likog jugoslavenskog povesničara Nat-ka Nodila, u osam jezgrovitih, duboko smišljenih eseja, prikazao nam je sve što treba da zna svaki pismeni gra-danin naše otadžbine a naročito pak naša inteligencija. — I/. predgovora doznajemo, da je pi-sac očekivao od pozvanijih i dokonijih prikaz evolucije našeg nacionalnog pitanja — onakav kakav bi po njegovu mišljenju bio potrebit — a kad ga nije dočekao, da je sredio beleške odrede-ne za svoju decu i za uži krug poznatih mu omladinaca te iz njih sa-stavio ovu knjigu. Pri torne postupio je objektivno, a ako se njegov prikaz evolucije našeg nacionalnog pitanja poklapa sa njegovim političkim opredelje-njem jugoslavenskog integralnog nacionaliste, podvlači, da on nije udešavao historiju prema torne svom političko-nacionalnom opredeljenju, nego da je nastojao, da svoje političko-nacionalno opredeljenje dovede u sklad sa onim što mu se činilo da je nauk histori-skog zbivanja naše rase. — Kada gledamo našu đanašnjicu i nadasve nezdrave pojave u njoj, koje u-pućujti na bankerot prirodnih, zdravih čovekovih vrlina i kada uočimo tesno-grudnost i mentalnu deficijenciju nei-mara najnovijih, bednih, beskrvnih verskih i plemenskih ideologija tri naroda i tri jezika, te ih okušamo o nevarljive zakone stvaranja za život sposobnih naroda, onda smo dvostruko liarni piscu, koji nas vodi na višine, sa kojih se vidi gola istina o sposobno-stima naše rase a po tome i o onoj njezinih voda u dalekoj i bližoj pro-šlosti, u jučerašnjioi i u današnjici. Mo-žda je toj i razlog zašto je dnevna kritika bezmalo prešutila ovu knjigu, koja bi trebala da bude priručnik svakome našem političaru bilo kojeg stranačkog opredeljenja, i nad kojom bi trebalo da se duboko zamisle svi naši pro-šasti, današnji i buduči politički vodi i — ukoliko ih imamo — državnici. dalaca. Ko da opiše tu veliku slovenski! dušu, koja je tih momenata klicala, mahala, plakala, smejala se i grlila svakog Jugoslovena Doček, koji su češkoslovačka brača i sestre i Zlatni Prag priredili našoj dičnoj vojsci, bio je jedinstven na svetu! Stotine hiljada gradankfi i gradana, koji su preplavili sve ulice i načička,ll sve prozore kuda je naša vojska pro-lazila, primilo ih je u svoju prestonicU sa takvom ljubavljui i radošču kakvom se zaista može primiti i dočekati onaj koga volimo kao samog sebe. A njihova pojava na sletištu i izvođenje njihovih vežbi stvorilo je pravu buru oduševlje-nja i radosti. To su bili uzbudljivi prizori, čije utiske nije moguče uopšte zaboraviti. Koliko nam je bio prijatan boravak u sredini našeg plemenitog bratskog češkoslovačkog naroda, može se samo naslutiti ako uzmemo za primer naš odlazak, kada nas je ceo Prag, sa su-zama u očima, ispratio do i sa želez-ničke stanice{, i kada smo mi skoro svi ronili suze, opraštajuči se od ovog ve-'likog i jlunačkog bratskog naroda, napu-puštajuci njegovi, a i naš,, zaista zlatni i nama isto kao i brači Čehoslovacima tako dragi i mili Prag, — središte i maticu naše mile i velike slovenske porodice, našeg dičnog i ponosnog Sokolstva. Opraštali smo se kao sa svojima najinilijim|a i zaricali se da čemo se opet, ubrzo, videti! Svaki Jugoslo-ven poneo je puno srce divnih uspo-mena, koje mu nikada neče isčeznuti i koje če širiti medu svoje bližnja, pripo-vedajuči o veličini duše i srca naše mile brače na severu, o njihovoj velikoj snazi i nacionalnoji i slovenskoj svesti o njihovoj ljubavi za slobodom, i ose-čanjima istinskog bratstva i jeduakosii- Ne nalazimo dovoljno reči da izrazimo miloj nam brači Čehoslovacima našu neizmernu i toplu zahvalni >st za njihovu zaista bratsku gostoljut ivost, ali neka nam veruju, da stalno nosimo u srcu naše zajedničko geslo: Vernost za vernost! Trudičemo se, da kada nas oni budu posetili u našoj prestonici, ponosnom Beogradu 1941 godine, da im uzvratimo, ako ne onako i okoliko kako i koliko oni pružiše nama, ali da im pražimo sve što mi budemo najbolje umeli i što budemo najviše mogli. Trudičemo se da se i oni kod nas osete isto tako kao što smo se mi osečali kod njih — kao u svojoj rodenoj domovini. Neka je češkoslovačkoj brači i sestrama i ovim putem još jednom naša največa i najsrdačnija hvala na velikoj bratskoj ljubavi, koju su nam iskazali; i neka veruju, da im to nikada nečemo zaboraviti! Želimo da se spremaju i da nam 1941 godine dodu u što večeni broju na naš svesokolski slet, da bi nam Slike: Gore: Jugoslovanski narasla) u svečano j povorci. — Dole: Češkoslovaški narasla) sa svojini zastavama u svečanoj povorci. Kada bi kod nas postojala škola po-litičkih znanosti, dr. Grisogonova knjiga trebala bi da ovoj posluži kao ka-tehizis za nauku o evoluciji jugosla-venskog nacionalnog pitanja. — Prikazavši u prvom eseju, koji služi kao uvod u knjigu, tri protivnika ju-goslavenskog^edinstva: Habsburga, Ru-siju i Italiju, opisuje one Jugoslove-ne, koji nisu emigrirali, več ostavši kod kuče vodili politiku zvanu od „dva železa u vatri” i ukajzuje na veliku po-gibelj takve politike, koja je u ime jugoslavenskog naroda pod Habsburgom, kao najrevolucionarniji maksimum iznosila ujedinjenje svili suplemenika, koji su živeli unutar granica Monarhije, u autonomno telo pod dinastijom Hab' sburško-Lorenskom. Unatoč pogibelji *' manentnoj takovom držanju, ipak je do-šlo do obrazovanja jugoslavenske države! Pisac upravo klasičnim, lapidarnim stilom prikazuje stvaranje zadnjih nacionalnih država, kao zadnje nadošle, sa polavekovnim i večiin zakašnjenjem 11 historiskom razvoju nacionalističke ideologije devetnaestoga veka. „Svi koji pišemo” — objašnjava pisac — „goVO' ritno, učimo, naučili smo se mrziti A-ustriju u ime Hrvatske, težiti za osve-tom Kosova u ime Srpstva, mrziti Nemce i Italijane u ime Slovenstva” odmah produži: „Objašnjavati ne znaci tako dali 'prilike da im se bar delimično odužimo! I videče, da ih ovde takoder čekaju topla i iskrena jugoslovenska bratska srca. Na zdar! Pavle Kvaič Posefa Sokolskog društva Rab Sokolskom društvu Pscrov u Moravskoj Nakon više proboravljenili nezaborav-nih dana u Zlatnoj Prahi dne 7 jula °tišli smo u Pšerov — srce Moravske. (Bilo nas je 36). Tamo smo stigli u sati pre podne. Na kolodvoru bio nam je spremljen oduševljen doček od brače i sestara iz Pšerova. Na kolodvoru su nas dočekali gradski več-nici na čelu sa gradskim načelnikom §• Frantjišekom Lačikom, koji nas je Pfvi srdačno pozdravio. Zatim nas je u ime Ceškoslovačko-jugoslavenske li-§e pozdravio g. Ing. Julius Cabalka ■ pretstavnik Sokolskog društva. Svi-■tta je toplim rečima zahvalio naš starešina brat Maharž. Iza toga, predvo-deni glazbom i uz pratnju sokolskog članstva i imnogobrojnog građanstva, o-tišli smo u Sokolski dom. Celim putem °basipali su nas cvečem uz manifestiranje Jugoslaviji i Sokolstvu. U Sokolskom domu bili srno sme-steni u sobe posebno za nas sprem-Ijene. Iza odmora razišli smo se gradom da upoznamo samo mesto Pšerov. Svuda smo bili najbratskije do-Čekivani i upoznavanju nije bilo kraja. Pod večer istoga dana pokazali su nam u Sokolskom domu nekoliko uzanih fil-niova iz života tamošnjeg Sokolskog društva kao i iz života biljnoga i ži-votinjskog carstva. Filmovi su izradeni Po jednoin amateru članu tamošnjeg Sokolskog društva i vredni su pažnje * pohvale, jer su na velikoj umetnič-koj višini. Iza toga prikazali su nam pretstavu na njihovoj prek.asnoj i lo gatoj lutkarskoj pozornici koja je jedna između najboljih u br. češkoslovačkoj. Sama pozornica je stajala 56.000 Kč, a Sav ostali nameštaj, instalacije i o-Stalo još skoro toliko. Naveče istoga dana prikazali su još za nas posebno jedan film u njihovom bioskopu. Sledečeg dana razgledali smo Gradski muzej, koji je vrlo bogat. Tu nas je Pozdravio u oduljem govoru pretsednik Ceškoslovačko-jugoslavenske lige, kome se zahvalio naš starešina brat Maharž. Pregledali smo gotovo detaljno sva muzejska odeljenja, a specijalno legionarsko odeljenje i odeljenje Komenskoga. Iza toga razgledali smo veliki gradski Park, botanički vrt, visoku gospodarski! školu, odgajalište i nastambu ptica, kao i пекојг osnovne škole. Posle ''like: Jugoslovenski Sokoli u svečano) članskoj povorci. Pravdati. Zadocnivši sa našim nacionalnim državama, treba da izgubljeno vre-me pr^trčemo. Škole, publicistika, litera-ratura, sa zalaznica treba da predu, bolje, da se vrate u izvidnice. Ne treba se varati: produžavanje partikularistič-kog pleinenskog razjedinjavanja, koje bi „in ultima analisi” (:federalizmi, decentralizacije itd. samo su izlika!:) i-nialo tendenciju zasebnih nacionalnih državnih tvorevina slovačke, hrvatske, slovenačke, itd., izazvalo bi opravdanu bojazan i pitanje: zar će parčanje E-Vrope, koja je od dvadesetipet država dobila tridesetijednu, iči u beskonač-nost? Budimo ubedeni da bi verovat-nost toga fenomena u čitavom svetu i-zazvala ne više utisak neshvačenog o-docnclog gosta, več utisak neoportu-nog smetača započetog sredivanja”. -Nišam mogao odoleti iskušenju, da 11 celosti ne navedem ove piščeve reči, kao neki Mene-Tekel-Ufarsin na adresu o-nil>, kojima je povereno da bdiju „ne 4uid detrimenti res publica capiat”, 'la ova sama država ili pojedini nje-zini delovi, oličeni u nadasve nesretno rulio centrifugalnih stranačko-nacional-°ih oblikovanja. — Prelazeči u drugom eseju na pi ika-zivanje usudnih dogadaja u jugosla-Vei>skoj historiji, prikazuje pisac prekid Procesa političkog ujedinjavanja i po- delu podunavskih Jugoslavena u dvoje: Istok i Zapad, iz koje se je po-dele razvila dvojaka fizionomija jugo-slavenskih skupina: turska i evropska. Tamo „Turci” i „Srbi’*, jaka nacionalna tradicija; ovamo, slabija nacionalna tradicija. Povlači paralelu narod-nog preporoda u obim oblastima: o-vamo legitimizain: i gravaminalnost, grofovi i gradanska elita; knjiška tradicija, Iliri; tamo: ustanici i hajduci, u-mesto prosvetitelja i pesnika. Navodimo: „Posle turske invazije nastala je i do dana današnjega održala se meduplemenska konfiguracija tako-va, da su se naselja srpska i hrvatska na čitavoj teritoriji Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Slavonije i Hrvatske izmešala na način, da danas nije mogučno povuči graničnu liniju izmedu Srba i Hrvata. S druge strane ta pomeranja masa izravnala su tako etničko-jezički karakter jedilih i drugih naselja, da je danas apsolutno nemoguče odrediti objektivne kriterije razlikovanja izmedu Hrvata i Srbina”. — Mi bi rade ustvrdili, da takovih razlika u početku nije ni bilo, nego da sn tek kasnije nastupile kao odraz tudih upliva na dve sastojke jednog jedin-stvenog naroda, koji osvit devetnae-stoga veka nalazi podeljen u tursku Jugoslaviju, koja obuhvata čitavu Sr- biju, Makedoniju, Bosnu, Hercegovinu, veči deo Slavonije, deo Dalmacije, i u habsburšku Jugoslaviju, koja obuhvata nekoliko županija oko Zagreba, primorsku i ostrvsku Dalmaciju, Slovenija i Istru, kako i sam pisac, priro-denom mu oštroumnoščuf i sam kasnije podvlači. Turska Jugoslavija rada popularnije, priproste, kulturom jedva dodirnute junake: Karadorde, Hajduk Veljka, Hajduk Glavaša, Prota Mateju, habsburška patriote — političare, bu-dioce, osveštavaoce, pesnike: Gaja, Ku-kuljeviča, Račkoga, Štrosmajera i druge. - U trečem eseju pisac prikazuje preteče nacionalne jugoslavenske misli, prve osnivače njezine: Gunduliča, Kačiča, Grahovca, Karadorda, Draškoviča, Gaja, pri čemu zaključuje, da se O. Andrija Kačič može smatrati ocem jugosjaven-skog nacionalizma u smislu osečanja pripadnosti jednoj jezičnoj — kulturnoj skupini, spomena ili 'legende o nekoj slavncj prošlosti te skupine, želje i nade u neku sjajnu budučnost njezinn. Analizuje bit druge ekipe nacionalnih pobornika XX veka: Preradoviča, Ma-žuraniča, Njegoša, grofa Jelačiča, knja-za Mihajla, Starčeviča. Svi ovi pesnici, buditelji, prosvetni radnici, političari ka-kogod se razlikovali u potankostima i u metodama, svi, bez izuzetka, imaju pred očima čitavu jugoslavensku masu, koju posmatraju kao jedan narod. Napoleonov oj konkretnoj tvorevini Ilirije, pisac pripisuje za dalji razvoj naše nacionalne misli barem toliko značenje, koliko ga je imala Republika Cisalpina za italijansku nacionalnu misao. — Prelazeči u četvrtom svom eseju na reakciju koju je izazvao dualizam, pisac opisuje hrvatske omladince u Pragu i njihov rad: „nove Slavosrbe” i pravaše; ideju Srbija — Piemont; reč-iku i zadarsku rezoluciju; postanak srp-sko-hrvatske koalicije; aneksiju Bosne i Hercegovine; širenje protivaustriskog duha; trializam Franja Ferdinanda i balkanski rat. „Kad je austrijska rat-na stranka (:Franc Ferdinand, Hecen-dorf:) počela da odveč očito pokazuje želju da Austrija napadne Srbiju, sa-stanu se, na inicijativu omladine oko splitske „Slobode”, u Zadru pretstav-nici svih političkih stranaka i opcina hrvatskih i srpskih i prihvate zaklju-čak, u kome se iskazuje puna solidarnost sa srpskom pobedničkom bračom, a u Splitu pretstavnici narodnih stranaka jednoglasno rese, da se osnuje jedan veliki nacionalni dnevnik kome najpregnantije označi program sa dve reči dr. Ante Trumbič: „Beograd — Pijemont” (:str. 59:). — podne razgledali srno nekoje tvornice i istorijske znamenitosti. Nekoja braća i sestre odvezli su se i do Zlina da tamo razgledaju centar Batinili tvornica. Navečer istoga dana bila je u našit čast priređena akademija. Velika dvorana novog Sokolskog doma bila je prepuna gostiju. Uz nekoliko govora započele su vežbačke tačke. I mi smo takoder nastupili s dve tačke: „Žete-5ice” i „Dalmatinski šajkaš7. Uspeh je bio vrlo dobar. Pred konac akademije na pozornici su bila oba barjaka: tj. Sokolskog društva Pšerov i Rab. Nakon govora našeg starešine brata Maharža, koji je bio više puta prekidan dugo-trajnim aplauzom, načelnik našeg društva brat Ante Bačič privezao je traku na barjak Sokolskog društva Pšerov s napisom „Sokolsko društvo Rab — 1938 — Vjernost za vjernost”. Toga momenta zagrlili su se brača starešine obaju Sokolskih društava i klicanju i manifestovanju Jugoslavenima, Sokolstvu i slovenskom bratstvu nije bilo kraja. To je bila jedna retko vidljiva manifestacija, manifestacija bratstva, lju-•bavi i vernosti, a koja če svakorne ostati u srcu za vazda. Poklonili smo Sokol-skom društvu Pšerov jednu uokvirenU veliku sliku Raba, a za uzvrat Sokolsko društvo Pšerov poklonilo je našemu društvu plaketu Prezidenta Oslobodioca Masarika, više knjiga; i slika, a posebno još svakorne od nas po jednu speci-jalno otisnutu spomen-knjigu Pšerova. Za završetak je pevački hor Sokolskog društva Pšerov otpevao nekoliko jugo-slovenskih nacionalnih pesama, a za-tim se nastavilo veselicom. Subotu dne 9 jula otišli smo zajednič-ki na grob brata Slavomira Kratohvila, koji je prvi 1914 god. pao kao mučenik od krutih tadanjih gospodara. Duga povorka Sokola: i mnoštvo gradanstva o-dali su poštu svome sinu koji je pao iz njihovih redova. Na samome grobu položio je u ime našeg društva načelnik brat Ante Bačič lovor-venac, a starešina brat Maharž održao je žalobni govor, koji je svima prisutnima orosio oči su-zama. Nakon jedne minute šutnje otpe-vali smo Sokolsku himnu i vratili se u u grad. Posle podne, pračeni od celokupuog Sokolstva i gradanstva, obasipavani celim putem od kolodvora cvečem, slatki-šimla i poklonima, uz pesmu i manifestiranje otišli smo na kolodvor. Tu je manifestiranje doživelo svoj vrhunac te nakon dugog opraštanja i nakon mnogo poklika br. Jugoslaviji i Sokolstvu o-basuti cvečem polako smo odlazili za Bržeclav i odatle u domovinu. Pšerov, grad u srcu Moravske sa oko 25.000 Stanovnika, leži u bogatoj ravnici. Orad ima više raznovrsnih tvornica, i mnogo starina i vrednota, te je na nas ostavio neizbrisiv utisak. Sta-novništvo je vrlo radino i marljivo te svaki na svome poslu radi s mnogo Iju- Slike: Jugoslovcnski Sokoli u sve* čanoj ('lanskoj povorci. U petom eseju (:Utvrdivanje nacio-nalnog programa:) pisac prikazuje u-bistvo Franja Ferdinanda i njegov neposredni odjek: progonstva i rat; dile-mu Zagreb ili Beograd, koju svest narodne inteligencije rešava u korist Beograda; nepopularnost Jugoslavenskog kluba; majsku deklaraciju; „Glas Slo-venaca, Hrvata i Srba”; Narodno veče S.F1.S.; pogrešno njegovo obrazovanje i rdave posledice toga; prvi decembar 1918; pritisak naroda a naročito pro-vincije. —■ „Nekih pedesetak uglednijih lica iz Splita, iz svih raznih bivših skupina i stranaka, medu kojimja i katolički bis-kup, našlo je za nužno da uputi pismo pretsedniku Jugoslavenskog odbora dru. Trumbiču, dugogodišnjem zastupniku Splita, u kojemu mu u ime naroda oz-načuju osnovne principe, koji se moraju da provedu: „jedna država, ime Jugoslavija, dinastija Karadordeviča i Regent Aleksandar” (:str. 75:). — U šestom eseju, koji je po našem shvatanju zajedno sa sediniin najvažniji i neke vrsti „salda” predidučeg prika-zivanja stvari, ljudi, misli i događaja, a koji nosi podnaslov: „Od 1918—1929, nacionalna država”, dotično: „RolitiCka fizionomija današnje Jugoslavije” pisac prikazuje razrožne sastojke njezine. U-vod u taj prikaz glasi: „Da. je onaj Shakespeareov Knez-filozof Prosper onog 1 decembra došao medu ujedinjene Jugoslovene pa, dok se oni u pola porušenom Beogradu zabavljaju, zaklinju, dekla-miraju, da se povukao na Avalu i naslonivši glavu na ruke promatrao Beograd, Zemun i onako daleko preko Save nedoglednu zemlju, koja je sada jedna, bile bi mu se nadale o-ve misli: ,,L’ Italia e fatta, facciam gl’ Italia-ni”, kazao je Conte Cavour. Jugoslavija je tu, ali koliko če trebati vremena, dok se svi ti ljudi i krajevi jedni na druge priviknu? Ovi surovi balkanci šumadijski, koji se stotinu godina noše sa Turcimat/ i koji nose u svesti svojoj da sve što je Srbija stekla, stekla je na sablji i četovanjem; ovi Hrvačani, koji stotinu godina vode parnicu sa Madžarima sa gravaminima, ablegati-ma, protestima; ovi Črnogorci sa svo-jom aristokratskom osetljivošču koleno-viča i kučiča, prema nikogovičima; ove latinske plehane furune sa Jadrana; o-vi Kranjci sa Alpi sa svojim večitim računanjem i deželom: ko če sve to da složi, Bože veliki?” „Teško če biti sa ovim starcima i imačemo dosta neprilika sa njihovim ukorenjenim partikularističkim simpatijama i navikama. Trebače da se ispo- mažemo kako možeino, dok uzrastu nova pokolenja. Tima generacijama trebače posvetiti največu pažnju; jedno pismo, jedan školski sistem i duh, jedno ime, jedan idcaj. Do 1938 — mi čemo imati nekih stotinjuk hiljada ro-đenih u slobodi, a odgojenih od azbu-ke do univerziteta u duhu nacionalnog jedinstva jugoslavenskog”. — Ja bi ove reči uklesao na najvidni-jem mestu u jugoslavenskom Narodnoin pretstavništvu i dao izvesiti u svim školama našim. — Sve ono što sledi u ovom eseju nije drugo nego verni prikaz svega o-noga što je neminovno moralo sledovati baš zato što nam je falio Prosper. „Ni g. Pašič, ni g. Truinbič, ni g. Da-vidovič, ni g. Pribičevič nisu bili, ni pojedinačno ni skupa onaj Prosper ” Hipotetička Prosperova briga i danas postoji ozbiljna, sudbonosna. Umesto Šekspirova Kneza filozofa Prospera i-madosino partiske vode, sa partiskim vidicima i ciljevima, koji su nas do-veli do katastrofe od 20 juna 1928. — Jedini koji je obuhvatio jugoslaven-ski problem u svojoj celosti bio je naš Viteški Kralj Ujedinitelj, koji je to platio svojim životom, kako je i sam predvideo, uzidavši sebe u ovaj naš još nedogradeni Skadar, kod gradnje kojega bezmalo se svi njegovi neima- ri, javno ili skriveno, otvoreno ili kri-šom, ponašaju i deluju tako, kao da smo se ujedinili samo zato, da veštački negujemfo i na svaki moguči način uz-državamo razlike, koje su izmedu nas posejali i umetno podržavali bivši naši gospodari Nemci i Madžari, ne žaca-juči se pri torne podavati največim bes-mislicama važnost i nepogrešivost do- g|ni! . „Kralj je obustavio ustav, uzeo sebi čitavu eksekutivnu i zakonodavnu \ last i prekinuo proces raspadanja unitarne države Jugoslavena” (:str. 94:).— U sedmom eseju (:Politička fizionomija današnje Jugoslavije:) pisac opisuje sedain političko-kulturnih oblasti iz kojih se sastoji naša država: pret-kumanovsku Srbiju, Južnu Srbiju, CrnU Ooru, Hrvatsku i Vojvodinu, Sloveni-jn, Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinii, da pak dade skupnu fizionomiju jug0' slavenske celine. — Jedilom zaključnom reči pisac svr-šava svoju knjigu, kojoj je nadodao „Kronistoriju jugoslavenskog zbivanja , „Literaturi! za preporuku”, spisak ličnih imena spoinenutih u knjizii i naponien« nekim dogadajiina u njoj navedenim. " Ova knjiga nije neki „J’accuse” Pr0' tiv naših voda, nedoraslih zahtevinUj koje na nje postavi njihovo vreme. * al „j’accuse” če doči od poznijih genera- &avi i razumevanja! i radi toga je samo mesto veoma napredno. Na svakom koraku videli smo bezbroj primera koji nam mogu da posluže za uzor. Prekrasni Sokolski dom je zaista repre-zentantivna građevina. Oraden u vla-stitoj režiji stajao je 3.200.000 kč. Sav uređaj je najmoderniji, imade više dvorana i mnogo nuzprostorija. Sokolana Je u centru mesta, kraj same reke Bečve. Osim velikog stadiona s 3.500 mesta za sedenje i letnjeg vežbališta Sokolsko društvo imia; i svoje kupalište na Bečvi. Iza onako lepih dana koje smo pro-ziveli u Pragu na X svesokolskom sle-чЦ i ovog kratkog vremena provedenog u Pšerovu, vratili smo se svojim doino-vitna s mnogim najlepšim uspomenama. Pogotovo je to u nama ojačalo ljubav Prema velikoj Tirševoj ideji Sokolstva, prema bradi Čehoslovacima, koji su veliki i neumorni pioniri na sokolskom polju i rad'u i koji nas vole, koji osebju za nas; Г s nama, jer smo svi jedni 1 jedno u krilu velike Slavije. One manifestacije bratstvu, demokratiji što smo videli u Pragu to je bilo nastavljeno u Pšerovu i dalje sve do granice kod Peteržalke. Ovaj naš poset Pšerovu organizovao je naš višegodišnji gost brat Frantji-šek Skopal, koji nas godinama poseduje i s nama vežba. Celo tamošnje Sokostvo sa građanstvom prihvatilo je ^duševljeno ovaj poset, ovu manifestaciji! bratstva^ i dalo izraza svojim ose-’ćajima prema nama unatoč teškim ča-sovima koje proživljavaju. I ovim putem upučujemo brači iz Pše-fova našu največu blagodarnost na sve-mu što su nam bratski pružili u onim danima našeg boravka u njihovoj bra-skoj sredini, a koji če nam ostati u traj-noj[ i nezaboravnoj najlepšoj uspomeni. E. B. OPŠTA ŽUPSKA TAKMIČENJA ČLANSTVA NARAŠTAJA I DECE SOKOLSKE ŽUPE BJELOVAR U nastavku sprovođenja petogodišnjeg plana tehničkog rada Sokolske župe Bjelovar održana su i ove godine 12 juna opšta zupska takmičenja članstva, naraštaja i de-u Bjelovaru. — Svrha tih takmičenja je ovim takmičenjima, je činjenica da se u pi' tanju ženske gimnastike još uvek nismo po-maknuli s mrtve tačke, jer se i ove godine nije takmičila ni jedna vrsta članica, a sve-ga dve vrste ženskog naraštaja društava Bjelovar i Koprivnica. Ipak, obzirom na prilike pod kojima se danas Sokolstvo naše župe razvija, inoženio-sa uspehom tih takmičenja biti zadovoljni, jer su ona pokazala da u našim jedinicama imade lep broj spremnih i svesnih sokolskih radnika koji nisu dopustili da njihove je-dinice propadnu, več su baš usuprot toga teškog stanja, svoje jedinice u tehničkom, a i u svakom drugom pogledu podigli. Na-dajmo se da če sa takvim radom i nastaviti, tako da čemo do godine imati i kvantitativno i kvalitativno još bolji uspeh. RAZVITJE SOKOLSKEGA PRAPORA NA RAKEKU V proslavo 15 letnega obstoja je razvilo sokolsko društvo Unec —- Rakek dne 1?" julija t. 1. sokolski prapor ob veliki udeležbi Sokolstva in njemu naklonjenega občinstva. Od začetka slovesnosti je hotelo vreme nekoliko nagajati, vendar se je kmalu zjasnilo, tako, da je potekla vsa slovesnost v najlepšem razpoloženju. Pred Sokolskim domom so se zbrale ob 16. sokolske vrste, ki so najprej iskazale čast državni zastavi med igranjem državne himne. Na častni tribuni so zavzeli svoja mesta brigadni general Dušan Božič, bri-gadni general Čeda Stanojlovič, župni starosta br. dr. Pipenbacher s tajnikom Flegarjem, dalje velikim številom častnikov,, nato pa staroste vseh edinic obmejnega o-krožja in zastopniki ostalih društev iz Ljubljane in bližnje rakovške okolice. Vse odli-čne goste je pozdravil starosta dr. Tavčar Franjo v jedrnatem govoru. Vdanostne pozdrave je zbrana sokolska družina poslala svojemu vrhovnemu starešini Nj. Vel. Kraju Petru II, nied burnimi vzkliki »Zdravo«-Brat starosta je nato orisal zgodovino društva, njegovo delovanje in uspehe v 15 letnem obstoju. Br. B. Tavčar je nato prosil kumico s. Franjo Zorčevo in Ruma br. Ivana Kavčiča naj razvijeta prapor in mu' kumujeta. Kumica je razvila prapor in privezala nanj krasen trak, kum prapora Pa' ie spregovoril besede, ki bodo ostale vsem-trajno v srcu. Brat starosta je sprejel prapor in ga izročil praporščaku br. Grudnu, i se je zaobljubil, da bo nosil prapor s častjo in ga branil do zadnje kaplje krvi možda če ovo korisno i vredno delo poslužiti da se mnoge nejasne stvari u kompleksu pitanja o kojima je sad& reč postave na svoje pravo mesto, ka-ko bi gradevine koje bi se imale d® podignu u svakom pogledu zadovoljil i potrebe Beograda kao prestonice kao i potrebe čitavog našeg naroda, a ko-jemu bi te gradevine bile takoder na diku i ponos. S C. Bratskom susretljivošču autora, donosimo ovde jedan deo iz predgovora ove najnovije knjige, kako bi se nasi čitaoci upoznali s nekojim osnovnim mislima koje su ponukale pisca da napiše ovu odličnu raspravu. U predgovoru pisac veli: — Godine 1935 objavljena je rasprava „Sokolski stadion u Beogradu — u Jlj' goslovenskom narodnom parku ViteS' kog Kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja >■ koju je napisao Dr. Ing. Kosta Petro-trovič. U toj raspravi bilo je izložen0 širokogrudno i nesebično gledište Save-za Sokola Kraljevine Jugoslavije s obzirom na rešavanje pitanja izgradnje u Beogradu potrebnog sletišta za soko • ske sletove i druge priredbe. SaveZ Sokola zauzeo je stauovište: da se izgradnja sokolskog sletišta u Beogra u‘ Sledilo je pobratimstvo z ostalimi 7 pra-P°ri, nakar je čestital društvu k jubileju župni starosta br. dr. Pipenbacher. V imenu emigrantov pa je starosta br. ,.ojze Urbančič iz Ljubljane privezal na prapor kra- n črn trak z vsem v srce segajočimi bedami. Nato se je razvila po Rakeku krasna povorka s prapori in vojaško godbo, v kateri je korakalo okrog 500 oseb. Množi-Ce so navdušeno pozdravljale sokolske letuje in jih obsule s cvetjem. Povorka je odšla pred spomenik Viteškega Kralja Aleksandra I Ujedinitelja, kjer je bila lepa pi-detna svečanost. Vojaška godba je zai-*>rala žalni koral, prapori so se poklonili liku nesmrtnega kralja Mučenika, potem pa Je povorka krenula nazaj na letno telovadišče, kjei je bila izvrstno obiskana javna telovadba. Pri telovadbi so nastopili vsi telovadni oddelki s prostimi vajami prav dobro in sicer 48 dečkov, 52 deklic, 32 naraščajnikov in 16 naraštajnic, 16 domačih dečkov z posebnimi vajami, 23 članov in 9 čla-nic; domači vrsti sta nastopili na drogu, krogih in bradlji, vzorna vrsta Ljubljanskega Sokola pa na drogu, bradlji in posebni-mi Prostimi vajami. Sokolsko slavje je v vsakem pogledu lepo uspelo in moremo vrlim obmejnim Sokolom izreči naše bratske čestitke in »Le naprej brez miru...« SOKOLSKI PRAZNIK V POLJANSKI DOLINI V okviru Petrove petletnice je razvilo sokolsko društvo Gorenja vas — Poljane dne 17 julija t. 1. naraščajski prapor, ob veliki udeležbi Sokolstva iz vse Selške doline, 2i-r°v, Kranja, Škofjeloke, Stražišča, Tržiča in drugod. Slavnost se je pričela v soboto v Gornji Vas> s počastitvijo umrlih članov in članic *8 vaškem pokopališču in podoknico kumi-Cl Prapora s. Vidi Hribarjevi. Obeh večernih prireditev se je udeležilo domače prebi-valstvo v izredno velikem številu. Na slavnostni praznik v nedeljo smo se najprej poklonili na grobu naših rojakov br. dr. Ivana Tavčara in njegove soproge s. Franje, katerih grobova smo okrasili s cvetjem, 12 sokolskih praporov pa se je poklonilo v "Jun spomin. Ob 11. je bila velika povorka P° vasi, navdušeno pozdravljena od domačinov in letoviščarjev. Popoldne je prihru-me'a nevihta s ploho in tako se je razvitje Prapora izvršilo v dvorani sokolskega do-*•8, ki je bila premajhna, da bi sprejela vso *° ogromno množico. Pričel se je svečani akt razvitja. Brat starosta je pozdravil kupico, župnega starosto br. Špicerja in dru-in svoj govor zaključil s pozdravom s°kolskemu kralju Petru II. med izgranjem državne himne. Kumica je nato razvila pra-P°r> privezala nanj spominski trak in ga izobčila mlademu praporščaku v varstvo. V ’uienu župne uprave je nato govoril žup- starosta br. Špicar, ki je bodril mladino v?-trajnemu delu, za njim pa je pozdra- vi sokolsko družino soustanovitelj društva Utora rukovoditi i sprovesti tako, da Se i tom gradevinom doprinese kombiniranju celokupnog delanja oko har-Utoničnog vaspitanja jugoslovenskog na-r°da. Tako se je u pomenutoj raspravi Podložilo jedno ispravno rešenje so-Plskog sletišta u Beogradu: u presto-",c> Jugoslavije mora se podiči „Park *? telesno vaspitanje”, koji če obuhva-• sokolsko sletište i olimpijski sta-lon, kao i visoku školu za telesno va-.Pjtanje, a pored toga da taj park služi kao vežbalište z.a potrebe Beograda. , ulje park za telesno vaspitanje tre-a iz svojih sredstava da podigne i ru-°vodi sama država, u/. saradnju opštine Suida Beograda. Konačno, po mišljenju aveza Sokola, park za telesno vaspita-Ju mora se smatrati za državni insti-prvog reda, kojim če se u velikoj „er,v doprinositi stvaranju, podizanju i 'Tsćavanju narodne odbranbene sna-|e- Razume se samo po sebi, da iz-«radnji parka za telesno vaspitanje u ^ °Pgradu treba da pretliodi rešenje pi-anja najpotrebnijih vežbališta za te-esno vežbanje u celoj državi. o J raspravi „Sokolski stadion u Be-Sradu” pretpostavljalo se, da je svi-s,u °nima koji imajti bilo kakvu vezu ‘l telesnim vaspitanjem, najmanje po-ata suština, organizacija i potreba soljo sletova i olimpijskih igara. Da-,se pretpostavljalo, da su merodavni koU)^1’ a^° ne ve^ Pre> a 0110 liar na' ", s*° je bila objavljena pomenuta ra-ц ‘tva, uzeli u obzir iznesena izlaganja Xas °J raspravi. (Bo više primeraka te prave dostavljeno je svirn onima kole trebalo to pitanje da zanima). U in dolgoletni šol. upravitelj v Poljanah br. Lovro Perko. Slednjič je godba zaigrala sokolsko »Hej Slovani«, nakar je bila lepa svečanost razvitka končana. Ker je med tem prenehalo deževati je odšlo Sokolstvo v povorki na telovadišče, kjer je bila ob veliki udeležbi javna telovadba, ki je prav lepo uspela. Nastopili so vsi telovadni oddelki s prostimi vajami m na orodju in bili deležni toplega odobravanja. Prijetna zabava v Sokolskem domu je zaključila lep sokolski praznik. SOKOLSKI PRAZNIK NA VRHNIKI Sokolsko društvo Vrhnika je dne 16 i 17 julija t. 1. na svečan način proslavilo kar tri pomembne jubileje: 30 letnico obstoja društva, 25 letnico, odkar nosi častiljevi prapor br. Nace Kunstelj na čelu sokolskih vrst in 20 letnico, odkar načeljuje oz. vodi tehnično delo v društvu br. Slavko Vuk. V‘soboto 16 julija ob 21. je bil v dvorani Sokolskega doma zbor članstva. Temu slavnostnemu zborovanju so prisostvovali v velikem številu častniki vrhniške garnizije s polkovnikom Šaškijevičem in podpolkovnikom Metikošem na čelu in veliko število zavednih Vrhničanov. Zborovanje je otvoril starosta br. Stanko Hočevar, ki je najprej pozdravil vse odlične goste, orisal zgodovino društva, zatem pa omenil oba jubileja br. Kunstlja in Vuka. V znak hvaležnosti in priznanja je izročil br. starosta br. Kunstlju lično diplomo in prečital čestitke I. nam. staroste Saveza SKJ br. Gangla, kar je vzbuddilo viharne ovacije br. Ganglu in jubilantu. Za oba slavljenca se je v vznešenih besedah zahva- lil načelnik br,- Slavko Vuk, nakar je bila na telovadišču bengalična razsvetljava, sokolsko članstvo pa je ostalo na intimnem sestanku in vzbujalo spomine pred 30 leti. Na slavnostni dan se je zbralo na Vrhniki, ki je bila po večini v državnih zastavah dokaj velika množica Sokolstva in občinstva, ki pa bi bila gotovo še večja, da ni prihrumela baš v prvih popoldanskih urah nevihta s ploho, ki je marsikoga zadržala doma. Vkljub neugodnemu vremenu se je ves spored izvršil v vseh točkah. Ko je neurje ponehalo je odšla po vrhniških ulicah sokolska povorka s konjenico, cerkniško godbo in prapori, v kateri je korakalo o-krog 300 pripadnikov. Povsod je občinstvo sokolske vrste navdušeno pozdravljalo in obsulo s cvetjem. Po vrnitvi na telovadišče se je ob 17. pričela javna telovadba. Na telovadišče so prišli vsi oddelki in vod naše hrabre vojske, vsi navdušeno pozdravljeni. Ob igranju državne himne je bila izkaza čast državni zastavi, potem pa je pozdravil vse navzočne starosta br. Hočevar, ki je svoj govor zaključil s pozdravom sokolskemu starešini kralju Petru II, med viharnim vzklikanjem vseh navzočnih. Pri telovadbi so nastopili s prostimi vajami moška in ženska deca, oba naraštaja, člani in članice in viharno raspravi je bilo izrekom ukazano: „Izgradnja parka za telesno vaspitanje u Beogradu mora da izvire iz celokupnih potreba za vežbalištima u Beogradu. Park treba da je kruna tog sistema. A dobro smišljen sistem treba da je pitanje prvog reda, kada se izraduje re-gulacioni plan grada Beograda. Prema torne če se mnoga ta dispozicija u re-gulacionom planu grada Beograda morati prilagoditi osnovnem rasporedu budu-čeg parka za telesno vežbanje.” Medu-tirn, tok dogadaja pokazao je, da po-menute pretpostavke nisu važile ni pre nego što je bila objavljena rasprava „Sokolski stadion”, što više, da te pretpostavke danas još manje važe. Godine 1937 objavljena je študija Ing. Aleksandra Krstiča, šefa otseka za par-kove i pošumljavanje Beograda, „Problemi uređenja Beograda i njegove oko-line — Pošumljavanje i ulepšavanje”. Kako je ta študija bila prethodno objavljena u časopisu Beograda, moramo pretpostaviti, da se izlaganja Ing. A. Krstiča, uglavnom, podudaraju sa mišljenjem merodavnih činilaca opštine grada Beograda. U toj se brošuri pokušava rešiti problem „podizanja gradskog zelenila i izgradnje zelenog pojasa” grada Beograda. Pomenuti problem, koji ujedno treba da obuhvata i potrebna vežbališta za telesno vežbanje (uključivo pitanja stadiona i parka za telesno vaspitanje), težilo se brošurom „Problem uredenja Beograda” da „reši na široj osnoVj i u potpunom skladu sa zahtevima savremenog urbanističkog stremljenja...” Naročito — što se tiče pitanja izgradivanja „stadiona” — u pozdravljen vod vojakov vrhniške posadke s puškami. Vse proste vaje so bile prav dobro izvedene, posebno pa je ugajala orodna telovadba, saj je v vrsti nastopil naš mednarodni tekmovalec br. Jože Vadnov, ki je na orožni vaji na Vrhniki. Vrsta je s svojimi vajami na drogu in bradlji žela zasluženo pohvalo gledalcev. Ob zaključku javne telovadbe so prišli na telovadišče vod vojske in vsi telovadni oddelki, ki so napravili krasno skupino inicijalko »A« Aleksander, zapeli sokolsko himno »Hej Slovani«, nakar je bila spuščena državna zastava. Brat načelnik se je vsem zahvalil za udeležbo, mlada deklica pa mu je poklonila krasen šopek z državno trobojnico. S petjem »Le naprej brez miru...« so zapusti- li med viharnimi ovacijami telovadišče vsi oddelki, nakar je bila na telovadišču do odhoda vlakov prijetna zabava. SOKOLSKO DRUŠTVO SRPSKE MORAVICE Dana 19 juna o. g. Sokolsko društvo Srp-ske Moravice održalo je svoju javnu vezbu uz učestvovanje bratskih društava Ogulin, Dugaresa, te čete Gomirje, koja je odlično uspela kako moralno tako i u materijalnom pogledu. Bratsku župu Karlovac zastupao je brat Sablič, starešina župe, a načelništvo župe brat Blaškovič, načelnik. Program je bio obilan i vrlo dobro izveden što se ima zahvaliti pored ostale bra-če najviše sestri Vidi Protič, koja je uloži-la najviše truda oko uvežbavanja. Pozdravni govor održao je starešina društva brat Milan Kvrgič, sečajuči se ujedno svih onih heroja koji dadoše svoje živote za naše oslobodenje i čiju dvadesetgodiš-njicu slavimo ove godine. Na završetku programa govorio je brat Sablič o sokolskoj Petrovoj petoletnici, zavetnoj misli, o putu na slet u Prag, sokolskoj ljubavi itd. Nakon završetka javne vežbe razvila se igranka u Sokolskom domu uz zvuke sokolske glazbe bratskog društva Karlovac. D. M. SOKOLSKO DRUŠTVO GOSPIĆ POKLONILO SE JE PRED SPOMENIKOM KRA-LJA-UJEDINITELJA NA UDBINI U centru male ali u istoriji poznate Ud-bine podignut je ove godine vrlo lep spomenik Kralju Ujedinitelju, a podigoše ga verni sinovi ove zemlje naši iseljenici iz A-merike. U nedelju dne 26 juna o. g. sa 4 velika i 2 mala putnička automobila krenuli su Sokoli iz Gospiča da se u Udbini poklone uspomeni Prvog Sokola i Oca Otadžbine. Tačno u deset sati ušlo je 160 Sokola i Sokolica u stroju sa glazbom na čelu u Ud-binu i postrojilo se oko spomenika, gde je kratkim govorom pozdravio i zaželio do-brodošlicu starešina udbinskog društva br. Veinovič. Posle njega uzeo je reč starešina brošuri se uopšte nije osvrtalo na načelna izlaganja u študiji „Sokolski stadion u Beogradu”, več je pitanje izgradnje stadiona u Beogradu — po našem mišljenju — raspravljano na po-sve pogrešan način, koji je vrlo daleko od „savremenog urbanističkog stremljenja”. što više, u brošuri „Problemi uredenja Beograda”, po našem mišljenju, uopšte je posve pogrešno shvačeno reševanje problema potrebnih zelenila za osvežavanje u gradovinta a još manje se rešilo pitanje potreba olimpijskih igara i sokolskih sletova, kako če to biti pokazano u ovoj raspravi. Tako se brošurom „Problemi uredenja Beograda” nije moglo da predvidi sve što je mogučno za jednu velegradsku zajednicu, za njen udoban život i ne-smetan razvitak, kako se to pominje u brošuri (D. 8 str. 4). Nedostaci i greške u brošuri „Pro blemi uredenja Beograda” našle su ne-željen odjek u javnosti, naročito prili-kom raspravljanja tog pitanja u dnev-noj štampi, a dnevna štampa bavila se sa pitanjem izgradnje stadiona u Beogradu u poslednje vreme često i vrlo opširno. Nesigurnost nastala tak-vim tokom raspravljanja „pitanja stadiona” u Beogradu, još je više pojačala raznovrsnost i neodredenost u pogledu termina kojima se služilo prilikom raspravljanja. Pogrešno shvatanje problema potrebnih zelenila za osvežavanje u Beogradu, pogrešno raspravljanje pitanja izgradnje „stadiona” i konačno neodredenost u terminologiji, izazvali su: da se je u javnosti čas govorilo o jednom stadionu, gospičkog društva brat dr. Petar Zec, koji je u zanosnom i ganutljivom govoru evo-cirao uspomene na Blaženopočivšeg Kralja Ujedinitelja. Govor je saslušan u pobožnoj tišini, a svima prisutnima su suze navrle na oči. Na kraju govora kliknuli su svi »Slava Kralju Ujedinitelju« i »Živeo Kralj Petar II«, a glazba je intonirala državnu him-nu. Zatim je starešina br. dr. Zec položio na spomenik vrlo lep buket svežih ruža sa jugoslovenskom trobojnicom i time je ova kratka, ali vrlo lepa i dostojanstvena svečanost bila dovršena. Posle toga su se bra-ča i sestre razišle po parku u kome je društvena glazba koncertirala, a popodne u 14.30 krenuli su natrag u Gospič. Toga dana priredivala je četa u Medku svoju javnu vežbu pa se je celokupno članstvo iskrcalo u Medku i tamo ostalo par sati, da pomog-ne braču i sestre, koji su priredili jednu zaista vrlo uspelu vežbu i na koioj je na-stupilo 20 članova vežbača sa praškim vež-bama. S. V. LEP TELOVADNI NASTOP VERŽEJSKE-GA SOKOLA Sokolsko društvo v Veržeju je proslavilo 29. junija 10 letnico svojega obstoja s telovadnim nastopom, ki se je vršil na telovadišču pred Hedžetovo dvorano. Po sprejemu gostov na kolodvoru se je razvila dolga povorka, ki je krenila z ljutomersko godbo na čelu na telovadišče. Poleg mnogih domačih Sokolov je bilo v povorki mnogo Sokolov iz Ljutomera in Murske Sobote. Telovadni nastop se je začel s pozdravom državni zastavi ob intoniranju državne himne. Nato je pozdravil goste starosta domačega društva br. Kozar. Navduševalni in vzpodbujajoči govor staroste je bil od strani vseh navzočih sprejet z velikim navdušenjem. Društvu je čestital k 10 letnici okrožni načelnik br. Stopar, a za prekmursko Sokolstvo je čestital društvu br. Nišelvicer. Domači prosvetar je vzpodbujal članstvo k vztrajnemu delu v prid naroda, države in kralja. Sledile so telovadne točke moške in ženske dece (72), moškega in ženskega naraščaja (36), nato pa članov in članic ločeno. Vse vaje so bile brezhibno, strumno in skladno izvedene ter so bili nastopajoči sproti od občinstva toplo nagrajeni. Sledil je nastop šestih ob spremljavi klavirja, raznoterosti dece, in orodna telovadba na drogi in konju. Orodna telovadba je zadivila navzoče, ki so telovadeče sproti nagradili. Ob koncu je ob nastopu vseh telovadnih oddelkov bila sneta državna zastava, nakar je godba zaigrala sokolsko »Hej Slovani«, ki jo vse pelo. Telovadni nastop v Veržeju, pri katerem je sodelovalo 167 telovadečih, je pokazal, da se v društvu marljivo dela in da je v naša podeželska društva prišel nov duh borbenosti ki podžiga k novemu in vztrajnemu delu po geslu: »Le naprej...« -ko. pa onda o dva, šta više i tri stadiona, čas opet o dva stadiona i o jednom sportskom parku itd., dok se je pitanje škole za telesno vaspitanje spominjalo samo onako sporedno. Ni u jednom slučaju nije se pokušavalo: analitičkim metodama ispitati funkcionalne zadatke pojedinih objekata, koji imaju da služe za telesno vaspitanje (olimpijski stadion, sokolsko sletište, park za telesno vaspitanje itd); pa da se na osnovu tih ispi-tivanja donesu potrebni zaključci. Ta-kvom ispitivanju nije isto tako pret-hodilo proučavanje potrebnih zelenila za osvežavanje u Beogradu. Konačno, nije se pokušala postiči potrebna sistematska povezanost izmedu rešenja potrebnih zelenila za osvežavanje i sveko-likih vežbališta za telesno vežbanje, u veza sa uredajnim osnovima grada Beograda. Da se doprinese torne, kako bi se po mogučnosti nadoknadilo propušteno, a eventualno popravilo pogrešeno, poku-šače se ovom raspravont: obuhvatiti, u-glavnom, ceo problem potrebnih vežbališta za telesno vežbanje u Beogradu, kao dela problema zelenila za osvežavanje, pa če se zatim izneti načelni predloži — kako bi trebalo rešiti pitanje olimpij-skog stadiona, sokolskog sletišta i parka za telesno vaspitanje u Beogradu. Time če se doprineti, da če nadležni činioci moči za grad Beograd izvršiti odgovarajuči pravilni raspored i raspodelu potrebnih vežbališta za telesno vežbanje, o-limpijskog stadiona, sokolskog sletišta i parka za telesno vaspitanje u okviru regulacionog plana Beograda. — DRUŠTVENI PREDNJAČKI TEČAJ SINJSKOG SOKOLA Radi nesokolskih prilika, koje su u zadnje doba nastale u sinjskom Sokolskom društvu, zapretila je bila pogibelj, da to staro i nekad vrlo aktivno društvo sasvim propadne. Nekoji članovi stare uprave, koji su bili izabrani i u novu upravu, dali su odmah na prvoj i drugoj društvenoj sednici ostavke. K njima se pridružio načelnik, načelnica i još nekoliko članova prednjačkog zbora, koji su bez znanja uprave raspustili i svoje kategorije. Nova uprava svesna svoje teške dužnosti i odgovornosti, našla se odjednom u veoma kritičnom položaju: otstupiti ili energično i sokolski nastupiti. Prihvativši ovu drugu odluku, pristupilo se reorganizaciji društva onako skoro kao što se radi ispočetka, nu pod još težim okolnostima, jer se sa raznih strana nastojalo omesti svaku njihovu inicijativu. I hvala visokoj sokolskoj svesti i ustrajnosti, neprijatelji Sokola nisu uspeli da suzbiju tai novi sokolski rad. Upravni odbor računajuči na ono malo ljudi — ali dobrih Sokola što ostaše, shva-tio je da bez prednjačkog zbora nema ni pravog sokolskog rada. Radi toga odmah se počelo raditi na osnivanju prednjačkog tečaja. U poručniku bratu Lj. Stojakoviču (nekadašnjem načelniku zagrebačkog Sokola br. 2 itd.) nadosmo odličnog i teore-tičara i praktičara, koji se svojski zauzeo za tečaj. On je sastavio plan, odredio pre-davače i 16 maja o. g. započeo je prednjač-ki tečaj sa 13 tečajaca muških i ženskih. Tečajci su bili tačni i marljivi. Tečaj je re-dovito trajao do 10 juna o. g., a 19 juna 10 tečajaca položilo je pismeni, usmeni i praktični ispit sa vrlo dobrim uspehom. Predavalo se 5 sati iz sokolske ideologije, 5 sati iz istorije Sokolstva, 4 sata iz hi-gijene, prve pomoči itd., 3 sata iz sokolske administracije i 3 sata iz sokolske organizacije, a o Tirševu gimnastičkom sustavu predavao je brat Lj. Stojakovič 20 sati teorije, a praktično mnogo više. Ostali pre-davači bili su brača: dr. P. Tripalo, puk. M. Rašovič, dr. V. Trojanovič, učitelj P. Trek i učitelj J. Boko. Svi tečajci sa nekoliko starih prednjaka primili su kategorije i marljivo rade, osim toga brat načelnik Lj. Stojakovič svake sedmice održava i prednjački čas, koji tra-je po 2—3 sata. Sa ovakvim radom nadamo se da če sinj-sko Sokolsko društvo moči da opet časno i dostojno nosi svoje sokolske imo. SOKOLSKO DRUŠTVO OGULIN Dne 12 juna o. g. priredilo je naše društvo — kao uvodnu svečanost proslave 20-godišnjice Kraljevine Jugoslavije i smotru za X svesokolski slet u Pragu — svoju dru-štvenu javnu vežbu. Na javnoj vežbi nastupile su sve kategorije članstva uz sudelovanje dragih nam go-stiju iz Dugerese (9), Gor. Dubrave (12), O-toka (9), Plaškog (15), Srp. Moravica (20), Gomirja (8) i Ogul. Hreljina (3). Sama priredba počela je u 16 sati povor-kom sa sletišta kroz grad, u kojoj je bilo 285 učesnika u odori i vežbačkom odelu. Pre izvodenja programa kao i na svr-šetku odana je počast državnoj zastavi po celokupnom članstvu uz sviranje »Sokolskog pozdrava« i »Oj Sloveni«. Goste i članstvo pozdravili su u ime društva starešina br. Bosnič a u ime župe njen izaslanik dr. Blaškovič, žup. načelnik. Vežbe su izvodene po programu: Muška deca (16), proste vežbe; ženska de-ca (35) proste vežbe; naraštaj inuški (32) i ženski (29) proste vežbe; nastup vojske (27) vežbe sa puškama; raznolikosti: naraštaj-ske i dečje kategorije (90), gosti (8) vežbe na spravama; članstvo muško (12), čete (28) i žensko (26) praške vežbe. Vežbe su uspele može se reči vrlo dobro. Nastup naše dične vojske bio je odu-ševljeno pozdravljen od svih prisutnih. »teta što je kod vežaba na spravama nastu-pilo samo jedno odelenje (8) i na jednoj spravi (razboju). Članske kategorije morale bi biti ipak malo brojnije. Nakon vežbe razvila se zabava na let-njem vežbalištu, koja je protekla u ugod-nom raspoloženju do odlaska glazbe br. društva iz Karlovca. Cela priredba uspela je materijalno a što je glavno i moralno, iako su taj dan bile brojne priredbe u Ogulinu. Zahvalni smo svima, koji su nam bilo či-me pomogli a naročito komandantu mes-nog bataljona 53 p. p. gosp. p. puk. Stama toviču. Naša stalna publika bila je i ovaj puta u punom broju na našoj priredbi. Ovo nam daje potstreka u skromnom sokolskom radu, koji če biti — nadamo se još ove go-dine — krunisan dovršenjem našeg dru-štvenog doma. Zdravo! R■ J- SOKOLSKO DRUŠTVO KORČULA Dana 10 juna boravila je u Korčuli Nj Vel. Kraljica Marija sa svojom sestrom ru-munskom princesom Jelisavetom. Kraljica je pregledala sve socijalne i kulturne ustanove u mestu i pritnila njihove pretstavnike. Uveče u počast Nj. Vel. Kraljice priredilo je naše društvo tradicionalnu korčulansku vitešku igru »Moreška«. Njeno Veličanstvo je sa neobično živim interesom pratilo svaki detalj ove čuvene igre. Sokoli sa otoka, društava Korčula, Blato, Velaluka i Zrnovo te četa Račišče, Pupnat, Smokvica i Čara u impozantnom broju i disciplini sačekali su i pozdravili Kraljiču. Zatim su na priredbi održali špalir. Svega je bilo 488 Sokola u stroju sa glazbom društva Korčula. Posle priredbi »Moreške« Njeno Veličanstvo toliko je bilo zadovoljno, da je pozvala k sebi oba kralja, kraljevnu i zatim starešinu Sokolskog društva Korčula i izjavila, da je sretna što je mogla da vidi ovu starinsku igru. Gradanstvo je pristupilo u velikom broju oduševljeno aklamirajuči Nj. Vel. Kraljiču Mariju. TAKMIČENJA SOKOLSKE ŽUPE VARAŽDIN Vlil župska takmičenja Sokolske župe Varaždin održana su 12 juna o. g. Na o-vim takmičenjima nastupilo je 24 vrste članova, članica i naraštaja te više pojedina-ca. Broj takmičara od prošle godine po-večao se za 7 vrsta. Naročito su bila za-nimljiva takmičenja četa za srebrni lovor-venac blaženopočivšeg Viteškog Kralja A-leksandra I Ujedinitelja. Ovaj venac ponovno je osvojila Sokolska četa Šenkov ec. Sa malo bodova za njom bila je vrlo dobra vrsta čete Nedelišče. Inače rezultati sa ovih takmičenja su sledeči: 20 vrsta sa 140 pojedinaca takmičilo se u propisanom šesteroboju, osmeroboju i deseteroboju. Članovi društava: prvo mesto postigla je vrsta društva Čakovec, od pojedinaca brat Krnoul (Čakovec). Članovi četa: prvo mesto, vrsta čete Šenkovec, od pojedinaca brat Josip Štegulj (Nedelišče). Članice: prvo mesto vrsta društva Varaždin, od pojedinka sestra Štefica Purgarič (Varaždin). Muški naraštaj, osmeroboj: prvo mesto vrsta društva Varaždin, od pojedinaca brat Drago Krnoul (Varaždin). Muški naraštaj šesteroboj: prvo mesto četa Šenkovec. Ženski naraštaj: prvo mesto vrsta društva Čakovec, od pojedinki sestra Majda Stare (Varaždin). Srebrni lovor-ve-nac osvojila je četa Šenkovec za 2 boda više od čete Nedelišče. M- B. SOKOLSKO DRUŠTVO ISTOK Na dan 19 juna o. g. Sokolsko društvo lstok sa sedam svojih četa održalo je me-dučetna takmičenja i javni čas u Metohiji. U takmičenju uzelo je učešča 112 takmičara. Utakmicama i javnom času prisustvo-valo je 2500 gledalaca. Sa područja Sokolskog društva Peč prisustvovalo je takoder 60 članova od kojih 10 vežbača članova društva i 20 članova sokolskih četa. Moralni uspeh ove priredbe bio je odli-čan, jer su i takmičenja i javni čas izvedeni na opšte zadovoljstvo. M. I. SOKOLSKO DRUŠTVO PAG Sokolsko društvo Pag održalo je nedavno svoj godišnji javni nastup. Javni nastup prireden je naveče i to je bila sretna mi-sao. Prostrani trg Kralja Aleksandra 1. pred sokolanom nije mogao da primi sve one koji su želeli da vide naše male Sokole i Sokolice, naš naraštaj i članstvo, koji su svojim vežbama zadivili prisutnu pu-bliku. Javni nastup otvoren je Sokolskim pozdravom kojeg su otpevali vežbači uz prat-nju društvene glazbe. Sledile zu zatim vežbe. Najpre su nastupila ženska deca, koja su bez prigovora odvežbala vežbe sa ven-čičima; zatim ml. muška deca, koja su izve-ia 4 igre te koja su opravdano bila nagra-dena burnim pleskoin. Starija muška deca nastupila su sa slikovitim prostim vežbama a zatim su nastupili članovi sa prostim praškim vežbama, koji su izveli svoje vežbe tako, da su zasluženo požnjeli ogroman aplauz. Muški naraštaj je na opšte zadovoljstvo izveo svoje vežbe. Sledile su jos tri točke programa. Sve vežbe izvedene su uz pratnju društvene glazbe. Materijalni uspeh bio je dobar. — J. G. SOKOLSKA ČETA GOLUB1NC1 Dne 19 juna o. g. održana je na letujem vežbalištu kod Sokolskog doma javna vež- ba Sokolske čete u Golubincima uz sudelovanje bratskih društava: St. Pazove, Bataj-nice, St. Banovaca, Indije i četa: Krčedin i Novi Karlovci. Pre nastupa prošla je povorka od Narodne škole svim ulicama do Sokolskog doma, u kojoj je učestvovalo preko 260 Sokola. Sva sedišta na ovoj vežbi bila su raspro-dana i gledaoci su oduševljeno pratili pojedine tačke nastupa. Tačke programa, kojih je bilo sedam, izvela su starija ženska deca, mlada ženska deca, muška deca, ženski naraštaj, članovi, članice i starija brača. Svega je nastupilo 213 Sokola i Sokolica. Naveče održana je uspela veselica- Ova javna vežba postigla je pun moralni i materijalni uspeh. JEDNOGODIŠNJI TEČAJ MINISTARSTVA ZA FIZIČKO VASPITANJE NARODA ZA SPREMANJE NASTAVNIKA TELESNOG VASPITANJA PO ŠKOLAMA Na osnovu rešenja Gospodina Ministra fizičkog vaspitanja naroda, da se u Beogradu održi jednogodišnji tečaj za spre-manje nastavnika telesnog vaspitanja po školama, Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda raspisuje natečaj za prijem 50 slu-šalaca u jednogodišnji tečaj za spremanje nastavnika telesnog vaspitanja. Molbe z prijem u tečaj šalju se Ministar-stvu fizičkog vaspitanja naroda do 20 avgusta 1938 godine. Propisno taksiranoj mol-bi kandidat treba da priloži sledeče dokumente: 1) Krštenicu, 2) Svedočanstvo o položenom ispitu zrelosti (srednje ili učiteljske škole), 3) Uverenje da je kandidat državijanin Kr. Jugoslavije, 4) Uverenje da nije ženjen, 5) Fotografiju veličine 6 X 9 u vežbačem odelu. Kandidati ne mogu biti mladi od 18 go-dina i ne smeju biti stariji od 26 godina. U prvom redu uzeče se u obzir svršeni filozofi i abiturienti, koji su položili ispit za rezervne oficire. Kandidat, koji bude odgovarao uslovima ovog natečaja, pozvače se na prijemni ispit 1 lekarski pregled. Prijemni ispit je praktičan i u njemu kandidat treba da postigne ove minimalne uspehe: Trčanje na 100 metara 13,5 sekundi; Trčanje na 2000 metara 8 minuti; Skakanje u visinu 135 cm.; Skakanje u daljinu 475 cm.; Bacanje kugle 7.25 kg 8 metara; Plivanje na 100 m, proizvoljnim stilom 2 minute; Uzmak — na vratilu doskočnom daskom. Kandidati, koji budu pripušteni prijem-nom ispitu i lekarsko-komisijskom pregledu, biče o terminu ispita i lekarskih pregleda izvešteni pojedinačno. SAVEZ SKJ STUPIO KAO ZADRUGAR U CENTRALNU ZADRUGU ZA LEKOVITO BILJE U NOVOM SADU Da bi naše članstvo, naročito ono u siro mašnim krajevima, koje se-bavi skupljanjem lekovitog bilja, moglo što više ovaj posao razviti i bilje što bolje unovčiti, Savez S. K. J. odlučio je da sa svima svojim jedi nicama pristupi kao kolektivni zadrugar n Centralnu zadrugu za lekovito bilje u N. Sadu. Pravilnik o sokolskom narašfajskom putovanju 1. U svrhu što boljeg upoznavanja domovine i naroda osnivaju se kod sokolskih jedinica svratišta za putujuči sokolski naraštaj. Spisak svratišta za cel u državu iz-dače načelništvo Saveza svake godine do 14 juna. Jedinice koje pružaju putujučem naraštaju besplatna prenočišta bilo u svojim prostorijama, bilo kod svojih pripadnika treba da ista prijave župi do 1 maja svake godine na propisanom formularu. 2. Svratištima mogu se naraštajci koristiti samo od 1 juna do 30 septembra svake godine. 3. Naraštajac koji želi da se koristi sokolskim naraštajskim svratištima treba da se pri dolasku u sedište jedinice prijavi od redenom licu koje je navedeno u spisku svratišta i dobrotvora. Istome treba da preda svoju putnu legitimaciju koju če mu izdati jedinica kojoj pripada. Formular legitimacije koja mora biti snabdevena foto-grafijom propisače načelništvo Saveza. Taj funkcioner društva uputiče ga na svratište. 4. Za koriščenje svratišta svaki če naraštajac naplačivati po 1 din. za svaku noč provedenu u svratištu. Prikupljeni novac n-potrebiče jedinice za održavanje svratista. 5. Svaki naraštajac može boraviti u jed-nom mestu najviše 7 dana, to znači da se može koristiti sokolskim svratištima 7 noči- 6. Pre polaska sa svratišta treba naraštajac da se ponovo javi odredenom licu koje če mu vratiti legitimaciju u koju 1& u posebnu za to odredenu rubriku upisao ocenu vladanja i potvrdio pečatom jedinice i potpisom. U oceni ne sme se nista1 črtati ni ispravljati. Legitimacije u kojima su črtane i ispravljane ocene treba odu-zeti i takvim naraštajcima ne sme se pru-žati povlastica u sokolskim naraštajskim svratištima. 7. U svratištima treba da se naraštajct' tačno pridržavaju kučnog reda koji mora-biti vidno istaknut u svratištu. 8. Naraštajcima, koji su za vreme bivanja u jedinici načinili veče istupe, koji na kakav način ne doliče sokolskom pri-padniku i na štetu su ugleda Sokolstva,-treba legitimaciju odmah oduzeti i poslali jedinici koja ju je izdala sa tačnim podaci-ma o istupu. 9. Legitimacija važi samo za jednu go-dinu. Svake godine izdače se legitimacija ti-drugoj boji. Nove se legitimacije mogu izdati onima koji su več istu imali tek po povratku stare legitimacije. 10. Prenočišta če dodeljivati naraštajcima za to odredeni brat po redu njihovog pri-stizavanja. Ako su sva mesta za spavanje' zauzeta, naraštajci koji su stigli kao poslednji nemaju pravo tražiti nikakvu po-vlasticu. 11. Do kraja oktobra svake godine treba da svaka jedinica podnese svojoj župi ta-čan izveštaj o naraštajskim putovanjima, sastavljen po upustvima načelništva Saveza, i to u dva primerka od kojih če jedan zadržati župa, a drugi sprovesti Savezu. 12. Svu prepisku i organizaciju naraštaj-skih putovanja i svratišta (spremanje svratišta, sestavljanje izveštaja i drugo) neka1 vode naraštajci sami pod nadzorom jednog brata iz načelništva ili prednjačkog zbora. Samo upisivanje ocena u legitimacije po* tač. 6 i 8 ovog pravilnika mora da vrši sam dotični brat. NAČELNIŠTVO SAVEZA SKJ OMLADINSKI OTSEK NETAČNA VEST O SOKOLSKOM DRUŠTVU ROGATICA Povodom beleške objavljene u lednom od prošlih brojeva beogradskog dnevnika-»Vreme«, pod naslovom »Sokolske prosto-rije u Rogatici leglo malodobnih Kockara«, Sokolska župa Sarajevo povela je izvide i' utvrdila, da su navodi u pomenutoj belešci skroz neistiniti. Stvar je naime u ovome: Sokolsko društvo Rogatica, u pomanjkanju svog vlastitog doma, iznajmilo je u mesnoj opštinskoj kafani jednu prostorij* za vršenje administrativnih poslova društva i održavanje društvenih sednica. U toj isto j kafani, pored sobe koju ima Sokolsko društvo, nalaze se i druge prostorije sa baštom koje su izdate pod zakup privat-nom licu za kafanu, u koje prostorije, prema ugovoru sa opštinom, osim sokolske sobe, može zalaziti i ostala publika Odbor Sokolskog društva Rogatica tim i e izi$!a navedena beleška u »Vremenu« poveo je istragu i konstatovao, da niKada i niukom slučaju nije se niko kartao u sokolskim prostorijama. Da bi se u budtiče znalo • razlikovalo da čitava /.grada i:e sač:njava> sokolske prostorije, uprava društva Koga-tice zaključila je da svoiu naslovnu tablu>-koja se je do sada nata/iU na rlu/u u ba-štu pomenute kafane, (.-reiiese na t!az u-sokolske prostorije. IZGUBLJENE STVARI NA POVRATKU SA PRAŠKOG SLETA Prigodom povratka naraštajskog voza iz Praga, naraštaj Sokolske župe Zagreb mo-rao je putem da sa svojom prtljagom nekoliko puta prelazi iz vagona u vagon. Prigodom tog selenja slučajno su zamenjene i nekoje stvari, kao: cipele, ogrtači i drugo. Osim toga tom prilikom izgubio se kaput savezne načelnice sestre Skalarjeve, koji je, verovatno, ostao u vagonu iz koga se je morala da preseli, pa ga je tako, znajuči čiji je — a da se ne izgubi — poneo možda koji brat ili sestra. Taj ogrtač medu-tim nije predan u uredu za nadene stvari na stanici u Zagrebu kao ni na stanici u Ljubljani. Radi toga mole se brača i sestre, koji su se vračali ovim naraštajskim vozom da jave župi Zagreb ako što znadu o torne ogrtaču i o drugim izgubljenim stvarima. Izdaje za Save* Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunkovtf, Romunska 56 . Glavni i odgovorni urednik Stjepan Celar, Jovana Ristića 32 . Uredjuje redakc.on, odbor štamparija Drag. Gregoriča, Strahinjića Bana 75. — Beograa