OSTAVA IZ KLADOVA I PROBLEM STEPSKIH UTICAJA U KASNOM NEOLITU DONJEG PODUNAVLJA MILUTIN V. GARAŠANIN U zbirci N arodnog m uzeja u B eogradu nalazi se već više od dv ad eset godina jed n a zanim ljiva g ru p a pred m eta n ad jen a u K la­ do vu, k o ja se sastoji od 39 više ili m anje oštećenih kom ada k re ­ m enih noževa i jed n e b ak a rn e sekire sa otvorom za držal je. Na osnovu p odataka koji su o tim predm etim a zabeleženi nesum njivo j e d a se radi o jednom zatvorenom nalazu.1 U tom e sm islu u k azu je i potpuno identični k a ra k te r o b jek ata k o ji ulaze u razne sukcesivno k u p lje n e grupe predm eta k o ji sačin jav aju ovaj nalaz, kao i iden­ tičnost u m aterijalu — kam enu, od koga su noževi izradjeni.2 P ri tom e je, s obzirom na v elik i b ro j istih o b jek ata vero v atn ije d a se ra d i o ostavi nego o grobu.3 Prelazim odm ah na opis pojedinih o b jek ata. I. K rem eni noževi. K rem eni noževi iz K ladova p o k azu ju izvesne zajedničke oso­ b in e u pogledu svog oblika, tehnike izrade i dim enzija, k o je ih p o v ezu ju u jed n u zajed n ičk u grupu. M anje razlik e i o tstupanja u oblicim a samo su posledica grube tehnike izrad e i ne m ogu po­ 1 Predm eti su najpre bili uvedeni u stari inventar N arodnog m uzeja pod br. 3453 i 3504 zajedno sa drugim objektim a koji nem aju veze sa ovim nalazom . K asnije su prebačeni u novi inventar sa sum arnim opisom po­ jed in ih objekata pod br. 2650—2673; 2795—2799. Iz toga se vidi da su objekti k u p ljen i u 4 navrata od istog prodavca, P etra C undriča. Pri tome je samo za prvu nabavku, koja je pored noževa obuhvatala i b ak arn u sekiru za­ beleženo da pretstavlja jednu ostavu. U izveštajim a u Godišnjaku SKA XXXIX (1930), 197 i XL (1931), 234—5, sam o se pom inju predm eti k u p ljen i iz K ladova bez bližih podataka. Po usmenom saopštenju M. Grbica predm eti su svi prodani kao inventar jedne ostave. Kao zatvoren nalaz prvu p u t su uvedeni u literatu ru u delu M. Garašanin — D . Garašanin, Arheološka nalazišta u Srbiji (1951), 38. 2 Prilikom nove postavke praistoriske zbirke N arodnog m uzeja od strane D . G arašanin, mogla se za dobar deo noževa konstatovati i pripadnost jednom jedinom nukleusu. 3 Up. m edjutim grob iz Casimcea, D. Popescu, D acia Y II—V III (1937 do 1940), 85 i d., gde su se u grobu u većem broju nalazili identični objekti. služiti kao osnov za izd v ajan je tipološki o d red jen ih v a rija n a ta , pošto p re tsta v lja ju slučajnost. O dlike noževa su sledeče: 1. K arak terističk i izduženi oblik, p ri kom e noževi m ogu b iti veće ili m anje širine, sa trapezastim presekom , p ri čem u se najčešće bočne ivice g o rn je površine bliže v rh u sp a ja ju , te je na tom e d elu presek noža trouglast. Samo u jednom slu čaju (Inv. br. 26665), frag- m entovani nož bio je celom dužinom trouglog preseka. Kod svih p rim erak a kod k o jih se mogao ustanoviti položaj v rh a noža, ležao je ovaj nešto ekcentrično, tako da su noževi donekle isk riv lje n i, čime u nekoliko p o tsećaju na k riv e noževe ili srpove poznate iz alpskih k ra je v a i R um unije, o ko jim a će jo š biti govora u d aljem izlaganju. Takodje k arak terističn a je podužna izvijenost predm eta. 2. U tehničkom pogledu, noževi su g rubo otesani, sa n ep rav iln o k rivudavim ivicam a, bez trag a n aknadnog retuša. K arak terističn a je m ala trouglasta b a z a i nejednako izraženi bulbus. 3. Svi se noževi o d lik u ju velikim d im enzijam a k o je ko d n a j­ bolje, gotovo sasvim očuvanih p rim erak a, idu od 14,2 do 20 cm. O vde .spadaju sledeči prim erci b o lje očuvanih noževa čiji se oblik može sa sigurnošću fik sirati: Inv. 2659, duž. 17,5; šir. 4,3 cm. Inv. 2661, duž. 14,2; šir. 3,2 cm. Inv. 2663, duž. 17,4; šir. 4,4 cm. Inv. 2667, duž. 16; šir. 3,8 cm. Inv. 2785, duž. 16,5; šir. 3,5 cm. Inv. 2786, duž. 16,5; šir. 3,8 cm. Inv. 2789, duž. 19; šir. 3,7 cm. Inv. 2791, duž. 20; šir. 4,8 cm. Inv. 2793, duž. 15,5; šir. 4,5 cm. Inv. 2795, duž. 17,8; šir. 4,2 cm. Inv. 2796, duž. 18,6; šir. 6 cm. (Sl. 1 b.) Srazm erno velikom širinom na celoj dužini o d lik u ju se p ri­ m erci: Inv. 2657, duž. 14,5; šir. 5,6 cm. Inv. 2788, duž. 16,7; šir. 4,8 cm. Vrlo n ep rav iln u form u ima p rim erak : Inv. 2673, duž. 15,5; šir. 5 cm. U većoj m eri fragm entovani, tako da im se ne može u p o tp u ­ nosti fik sirati oblik, b ili bi sledeći p rim erci: Inv. 2650, duž. 16,5; šir. 3,2 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2655, duž. 17,5; šir. 3,6 cm. Inv. 2668, duž. 13,5; šir. 4,2 cm (baza odbijena). Inv. 2660, duž. 12,5; šir. 3,8 cm (gorni deo odbijen). Inv. 2662, duž. 16,2; šir. 4,3 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2665, duž. 14,6; šir. 3,8 cm (gornji deo odbijen, presek tro- u glast). Inv. 2668, duž. 13,5; šir. 4,2 cm (baza odbijena). Inv. 2669, duž. 14; šir. 3,5 cm (gornji deo odbijen).' Inv. 2670, duž. 13; šir. 3,4 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2671, duž. 13,5; šir. 4,3 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2672, duž. 15,5; šir. 4 cm. Inv. 2790, duž. 16; šir. 3,7 cm (odbijena oba k ra ja ). Inv. 2792, duž. 12,6; šir. 3,4 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2798, duž. 15,6; šir. 3,6 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2799, duž. 16; šir. 4 cm (baza odbijena). Srazm erno većom širinom o d lik u ju se sledeći fragm enti čiji se oblik ne d aje u potpunosti utvrditi: Inv. 2658, duž. 14; šir. 4,4 cm. Tnv. 2666, duž. 15; šir. 4,8 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2787, duž. 14,7; šir. 4 cm (gornji deo odbijen). Inv. 2794, duž. 14; šir. 4,7 cm. Inv. 2797, duž. 16,2; šir. 4,7 cm (gornji deo odbijen). Sledeći prim erci p re tstav ljaj u samo n ezn atn ije fragm ente: Inv. 2651, duž. 6,8; šir. 3,5 cm. Inv. 2653, duž. 3,6; šir. 4,1 cm. Inv. 2662, duž. 3,9; šir. 3,9 cm. Inv. 2664, duž. 9,4; šir. 4,5 cm. Jedan neinventarisani fragm ent, duž. 3,1; šir. 3 cm. II. B ak arn a sekira. * Inv. 2654 p rip ad a tip u sa krstasto p o stavljenim oštricam a, va­ rija n ti sa cevastim produženjem otv o ra za d ržal je, k o ju sam, u sv ojoj tipologiji ove vrste o ru d ja obeležio kao II, 2 bi. Duž. 20,5; šir. 4,7 cm.4 (Sl. 1 c.) Za u tv rd jiv an je hronološkog položaja i p o rek la kladovskog n alaza od posebnog je značaja precizno u tv rd jiv a n je njegovih ana­ lo g ija, kako u pogledu oblika objekata, tako i u pogledu sličnog sa d rž a ja zatvorenih nalaza. B ak arn a sekira p rip ad a n ajra sp ro stra n je n ijo j v arija n ti ovog tip a o ru d ja u S rb iji i E rd e lju .5 P ri tom e je od posebnog značaja da se sek ire krstatskog tipa nalaze i u zatvorenim nalazim a združene sa noževim a kladovskog tipa, kako ćemo odm ah u d aljem izlaganju videti. 4 M. Garašanin, Muzeji 5 (1950), 87 i d., naročito 94 i d. 5 Ibid.; Popescu, F rü h e und m ittlere B ronzezeit in Siebenbürgen (1944), 25 i d.; M. Roska, K özlem enyek az erdelyi nem zeti müzeum érem es regi- ségtarabôl II, 1 (1942), 69 i d. Predlog da se ovakve sekire nazovu erdeljskim tipom , koji je učinio Roska, sm atram da prejudicira poreklo ovih oblika o kom e definitivnu sliku m ogu pružiti tek podaci o analizi samog m etala, pogotovu s obzirom na obilje bakarnih ležišta u S rbiji i Erdelju. Up. M. Ma- ezek, E. Preuschen, R. Pittioni, A rchaeologia A ustriaca 12 (1953), 70—71. K rem eni noževi istog k a ra k te ra ta k o d je su dobro poznati iz raznih nalaza k u ltu rn ih grupa susednih našoj terito riji. O d osobitog su značaja u tom e pogledu k o n statacije na nekropolam a bodrog- k eresztu rsk e grupe M adjarske. U m uškim grobovim a ove grupe, po p rav ilu ispod glave skeleta, nalaze se ovde kam eni noževi k o ji su dobrim delom oblikom i dim enzijam a potpuno identični sa našim a.6 P ri tome je osobito važno da se u tak v im grobovim a m ogu n alaziti 1 b ak arn e sekire sa otvorom za d ržalje, kao u grobu 18 u Jaszla- d an y .7 Ne m anje zanim ljivi bili bi i nalazi iz nekropole D ecia M uresului (Maros Decse) na M orišu, čije je veza sa bodrogkersz- turskom grupom već poznata iz arheološke lite ratu re .8 U grobovim a ove nekropole nalaze se tak o d je noževi vrlo slični kladovskim , k o ji se od ovih poslednjih donekle ra z lik u ju elegantni jim i nešto b o lje o b rad jen im oblicim a.9 P ri tom e je veom a zn ačajna činjenica da je u jednom grobu ove nekropole n ad jen a b a k a rn a sek ira tip a II, 2 bi, k ak v a je i ona iz kladovskog n alaza.1 0 Verovatno će istom perio d u p rip ad ati i je d a n fragm entovani nož iz Tordosa, k o ji se od kladovskih ra zlik u je po delim ičnom re tu šu na jed n o j ivici, a svojim k arak tero m potpuno istupa iz in v en tara krem enih o ru d ja u Tor- došu.1 1 R oska je svakako spravom d atira o ovaj nož u »bakarno doba«. P ri tom e treb a navesti da je i u Tordosu n ad jen a sek ira 6 J. H illebrand, D as frühkupferzeitliche G räberfeld von Pusztaistvan- haza, A rchaeologia H ungarica IV (1929), 18 i d. i odgovarajuće slike; 30; 37, Abb. 14, 10, 12; F. Tom pa 24—25 B ericht der Röm isch-germ anischen K om ­ mission (1934/5), 52 i d.; P. P atay, A rchaelogiai Ertesitö, V—VI (1944—1945), 11 i d.; J.P etroczy, Folia A rchaeologica V (1946), 42 i d. i odgovarajuće slike; J. B anner, D olgozatok IX—X (1933—1934), 78. Up. i Isti, D as T isza— M aros—Körös G ebiet bis zur E ntw icklung d er B ronzezeit (1942), 69 i d. O vde treb a pom enuti i p rim erk e iz 'n ek ro p o le u L engyel-u, M. W osinsky, D as prähistorische Schanzw erk von Lengyel (po autoru od opsidijana), koji se osobito dim enzijam a približuju kladovskim noževima. N jihovo po­ uzdano datiranje nem oguće je s toga što su nadjeni n a jednom ognjištu isključivo sa kam enim predm etim a. U svakom slučaju, neopravdano je vezivanje ove nekropole za one bodrogkereszturske grupe, koje predlaže Tompa, loc. cit., jer keram ika iz nekropole u Lengyel-u sasvim odgovara lengyelskoj grupi. Up. J. D om bay, Prehistoric Settlem ent and C em etery at Zengövarkony, A rchaeologia H ungarica X X III (1939). 7 P atay, loc. cit.; M. G arašanin, A rheološki vestnik II, 1 (1951), 5 i d; Isti, Muzeji, loc. cit. 8 St. Kovacs, A n u aru l In stitu ti de S tudii classice 3 (1928—1932), 89 i d. (sa odgovarajućim slikam a); Roska, A rchaelogiai Ertesitö XLII (1928) 48 i d.; J. Nestor, 22 Bericht der Röm isch-germ anischen Kommission (1933), 73 i d. Preterano je gledište m adjarskih arheologa da ova nekropola p retstav lja samo lokalnu v a rija n tu bodrogkereszturske grupe, up. P atay, F rü h b ro n ze­ zeitliche K ulturen in U ngarn, D issertationes Pannonicae II, 13 (1938), 9, o čemu će biti govora u daljem izlaganju. 9 Na pr. naročito, Kovacs, op. cit., 91—92, fig. 4, 3; 96—97, fig. 15, 2; Nestor, op. cit. 74, fig. 14, 1. 1 0 Roska, op. cit. 50, Abb. 14, 1; Nestor, op. cit. 74—75. 1 1 Roska, D ie Sam m lung Zsofia v. T orm a in der num ism atisch-archäolo­ gischen A bteilung des Siebenbürgischen N ationalm useum s (1941), 98—99, T. XXVII, 5. tip a II, 2 bi, što m ožda govori u prilog pretpostavci d a je i na ovom n alazištu postojao jed an m lad ji sloj k o ji R oska n ije našao prilikom svojih iskopavanja.1 2 I u drugim k u ltu rn im grupam a, m anje ili više bliskim našoj te rito riji mogu se naći analogije kladovskim noževim a. Moguće je SI. 1 da one postoje u Salcutza grupi O lten ije i d a ovde spada jed an nož: sa O strovul Sim ian i ostava od 15 krem enih predm eta sa O strovnl C orbului (Korbovsko Ostrovo), koju pom inje D. Berciu.1 3 Od veće su važnosti nalazi u bugarsko-rum unskoj G um elnitza grupi. P rim erci 1 2 Ibid., 36, T. CXLV, 1 - 2 . ls A rheologia preistorica Olteniei (1939), 64—65, fig. 70. N ažalost se iz slabe reprodukcije i nedovoljnog opisa (bez dim enzija!), ne može stvoriti potpuno siguran sud. iz D ene va i Kodža D erm ena, m ogu se prem a repro d u k cijam a i p re ­ ciznom opisu R. Popova pouzdano p aralelisati sa kladovskim .1 4 Zbog stratig rafsk ih p o d atak a zn ačajn iji su m edjutim ovde noževi iz C ascioarele i posebno G um elnitza, k o ji p rip ad a ju fazam a A i B G um elnitza grupe.1 5 * D alje prem a istoku treb a pre svega pom enuti dva noža iz groba sa posipanjem okerom u C asim cea (D obrudja), koji, ma d a nešto m an jih dim enzija stoje u tesnoj vezi sa kladovskim . O ni su ovde nadjeni zajedno sa trouglastim kam enim strelicam a, kam enim se­ k iram a i jednim kam enim skiptrom (?) u obliku životinjske glave.1 0 N apom injući da su k rem eni noževi v elik ih dim enzija poznati i iz neolita ju žn e R u sije,1 7 ovde ću se posebno zadržati i na n ekropoli u M ariupolju, gde su u grobovim a n a d je n i veliki krem eni noževi k o ji su delom potpuno identični sa kladovskim .1 8 Iz svega gore iznetoig jasno proizilazi kak o hronološki položaj kladovskog nalaza, tako i hro n o lo g ija p o jav e velikih k rem en ih noževa u D onjem P odunavlju. K ladovski nalaz p rip ad a p erio d u m ad jarsk e b odrogkereszturske grupe, perio d u prelaza iz neolitskog u rano m etalno doba, »bakarnom dobu« m ad jarsk ih arheologa.1 9 Tim e je fik siran i n jegov hronološki odnos u okviru srpskog neo­ lita, je r se bod ro g k eresztu rsk a grupa, k ak o je na drugom m estu pokazano, može n a jra n ije staviti u doba k asne vinčansko-ploeničke faze, vinčanskih slojeva 4—3 m dubine.2 0 Istom e periodu prip ad aće i srodna nekropola u D ecia M uresului, a vrem enski vrlo b lisk i bili b i i nalazi Salcutza grupe, k o ja je sam o lo k aln a v a rija n ta b u b an j- sko-hum ske g rupe I, n a čije sam d a tira n je u period vinčanskih slojeva 4—3m d ubine već ukazao drugom prilikom .2 1 O d d ru g ih nalaza, prip ad ali bi oni u G um elnitza g ru p i b ar delim ice ran ije m vrem enu: faze G um elnitza A-B D um itrescu, odgovaraju G um el­ n itza II-III po B erciu.2 2 Već sam ra n ije pokazao da G um elnitza I 1 4 Izvestija na big. arlieol. druž. TV (1914), 204—205, si. 196; VI (1916), 82. si. 63. Možda bi ovde spadao i p rim e ra k iz B albunara, Izv estija na big. arheol. Inst., IV (1926—1927), 258, dug 21,5 cm, o kome nisu dati bliži podaci što se tiče opisa i stratigrafije. 1 5 Up. G. Stefan, D acia II (1925), 148, fig. 5. Prim erci 151—152, fig. 10 m anje su slični kladovskim ; V .D um itrescu, D acia II, 29 i d.; 48, fig. 15. 1 0 Popescu, D acia V II—VIII, 85 i d., fig. 1, 6—7. 1 7 A. J. Brjusov, Očerki po istorii plemen evropeiskoi časti SSSR v neolitsku ju epohu (1952), 200—201. 1 8 M. Makarenko, Mariju pilskii Mogilnik (1933), 34—35 i odgovarajuće slike. 1 9 U novije vrem e ovaj pojam ponovo prelazi u upotrebu i u lite ra tu ri van M adjarske, up. V. Milojčić, Ein G oldfund der K upferzeit aus U ngarn, G erm ania 31, 1—2 (1953), 7 i d. 2 0 M. G arašanin, A rheološki vestnik, loc. cit.; Isti, Muzeji 5, 102. 2 1 Isti, A rheološki vestnik, loc. cit.; Starinar, N. S . II (1951), 18—19. 2 2 Berciu, B uletinul m uzeului ju d e tu lu i V lasca II (1937), 50; up. M. G a­ rašanin, H ronologija vinčanske gru p e (1951), 121 i d.; M ilojčić, C hronologie d er jü n g e re n S teinzeit M ittel- und Siidosteuropas (1949), 60 i d. odgovara vinčansko-torđoškoj fazi, dok se u G um elnitza III nalazi nesum njiv im port vinčansko-pločničke.2 3 2 4 S toga b i G um elnitza 11 m o rala obuhvatiti period prelaza izm edju ovih d v eju faza i početke vinčansko-pločničke, te bi i noževi u to j fazi b ili sta riji od kladov- skih. Nemoguće je precizno opredeliti hronologiju groba iz Ca- sim cea, je r za to n ed o staju elem enti k o ji om ogoćuju vezivanje za jed n o sasvim skučeno vrem ensko razdobje. K rem ene strelice nem aju u tom pogledu vrednosti, pogotovu otkako je postalo jasno da stepski grobovi R usije ne p rip ad aju samo bronzanom dobu već su delom paraleln i i sa neolitskom trip o ljsk o m grupom .2 1 Sto se pak tiče skiptra, m edju refkim poznatim prim ercim a ove vrste u Ru- m uniji,2 5 od posebnog su značaja oni iz Salcutza, P alad e i Fedeleseni, k o ji su n ad jen i u ruševinam a p raisto risk ih zgrada. P rim erci sa prvog i drugog od ovih nalazišta, k o je p rip ad a fazi G um elnitza III,2 6 vrem enski su u n ajm an ju ruku vrlo bliski kladovskom nalazu, no on aj iz Fedeleseni, nalazišta faze C ucuteni A sa nešto evoluisanim keram ičkim oblicima i ornam entikom , bio b i svakako nešto sta riji,2 7 što opet isk lju ču je precizno d atira n je groba iz Casim cea. Sto se pak tiče nekropole u M ariupolju, ističem odm ah problem atičnost visokog d atu m a ove nekropole k o ji predlažu H ančar i B rjusov.2 8 Ovo d a­ tira n je bazira na čistoj stad ijaln o j oceni položaja M ariupolja. K oliko su nesigurna ovakva d a tira n ja p o k azu ju izm edju ostalog nova istraživ an ja u sre d n jo j N em ačkoj, iz k o jih se jasno vidi d a je u ovim k rajev im a, u vrem e k ad a u P o d u n av lju cveta visoka k u ltu ra podunavskih zem ljoradnika sa trak asto m grnčarijom , na ne mnogo udaljenom p o d ru čju od n je, još uvek živela m ezolitska kultura-.2 9 Pa i predložena paralela izm edju M ariupolja i N alčika b a z ira uglavnom na stadialnosti, te je, kao takva, nesigurna.3 0 Za k a sn iji datum nekropole u M ariupolju govori m edjutim niz ele­ 2 3 G arašanin- loc. cit. 2 4 B rjusov, op. cit.. 228 i d.; Milojčić, G rosser historischer W eltatlas I (1953), 34—35. Na ovakvu p ara le lu u k az u je i T. Sulirnirski. Proceedings of P rehistoric Society XVI (1950), 42 i d. 2 5 Prim ercim a k o je su sakupili N estor, op. cit., 44—45; Berciu, Arheo- logia p reistorica O lteniei, 61 i d., fig. 74 treb a još dodati jedan prim erak iz R usije. 2 6 Berciu, B uletinul, loc. cit., 63 i d. 2 7 N estor, D acia Y—VI (1935—1936), 121 i d.; D um itrescu, D acia IX—X (1941—1944), 91 i d.; M. G arašanin, G lasnik Zem aljskog m uzeja VIII (1953), 64—65; M ilojčić, C hronologie (hronološka tab ela na k r a ju knjige). 2 8 Brjusov, op. cit., 204; F. H ančar, U rgeschichte K aukasiens (1937), 290 i d.: 366 i d. 2 9 G. M ildenberger, Studien zum m itteldeutschen N eolithikum (1953); M ilojčić, op. cit., 99. 3 0 U tom slučaju M ariupolj bi bio sta riji od M aikopa koji se, s ob­ zirom na svoju srodnost sa grobovim a iz A laca H iivtik i blagom iz T roje II m ože pouzdano postaviti u drugu polovinu III m ilenija. Up. M ilojčić, op. cit., 28—29; K. Bittel, G rundzüge der Vor- und F rühgeschichte K leinasiens (1945), 18 i d. m enata k oji je povezuju sa nekropolom u D ecia M uresului i bodrog- k ereszturskom grupom . Ti elem enti, k o ji se ogledaju u pogrebnim običajim a, elem entim a m aterijaln e k u ltu re i načinu njihove upo­ trebe bi bili sledeči: 1. Skeletno sa h ran jiv a n je na led jim a u M ariupolju i D ecia M uresului, p ri čemu su u M ariupolju m rtv i sah ran jiv an i opruženi a u D ecia M uresului sa skupljenim nogam a;3 1 2. K ultni značaj crvene b o je na oba lo k aliteta, k o ji se u M ariu ­ p o lju ogleda u za trp av an ju ra k a crvenom zem ljom k o ja je za ovu sv rh u specijalno dovučena sa strane, a u D ecia M uresului u upotrebi okera.3 2 3. Izbegavanje k eram ik e kao grobnog in v en tara na obe n e k ro ­ pole, k o je je u M ariu p o lju potpuno, dok se u D ecia M uresului k eram ik a ipak u p o treb ljav a u skučenom obim u.3 3 4. R azlika u p o stav ljan ju m uških i ženskih grobova u M ariu ­ p o lju i b o d rogkereszturskoj grupi, p ri čem u se u m ariu p o ljsk o j nekropoli grobovi ra z lik u ju orijentacijom , a u bodrog k eresztu rsk o j g ru p i položajem skeleta.3 4 5. P otpuna identičnost jednog dela in v en tara u M ariupolju, D ecia M uresului i b o d ro g k eresztu rsk o j grupi. P ored krem enog o ru d ja i jednog dela p erli ko je se u grobovim a nalaze, ovde tre b a posebno pom enuti kam ene topuze k o ji se u potpuno identičnom , vrlo specifičnom k rstastom obliku sa kalo tn o proširenim k ra je v im a k rak o v a, nalaze u M ariu p o lju i D ecia M uresului.3 5 3 6 * 6. T reba pom enuti da je i rasp o red predm eta u grobovim a delom identičan. Iako u M ariupolju ne postoje p rav ila u pogledu položaja krem enih noževa, ipak njihovo p o stav ljan je izm ed ju nogu ili kod desne ruke im a analogija u nekropolom a D ecia M uresului i b odrogkereszturske grupe. Isti je slučaj i sa ra sp o red jiv an jem p e rli oko kukova.3 8 3 1 Makarenko, op. cit., 13 i d.; 15 i d.; N estor, 22 B ericht, 73 i d. 3 2 Makarenko, op. cit., 14—15; N estor, ibid. 33Makarenko, op. c it, 12; N estor, ibid. 3 4 Makarenko, op. cit., 15—16; H illeb ran d . op. cit., 27. 3 5 Makarenko, op. cit., 29 i d. i odgovarajuće slike; Roška, À rchaeologiai ertesitö, loc. cit., fig. 14, 9; Kovacs, op. cit., 95—96, fig. 11, 3. U koliko bi sličan topuz iz V erem je k o ji pom inje T. Passek zb ilja poticao sa tripoljskog naselja n a ovom lokalitetu, m oglo bi govoriti i to u p rilog srazm erno kasnom d a tira n ju M ariupolja, pošto n aselje u V erem je p rip a d a fazi B 2 trip o ljsk e grupe. Up. Passek, Tripilska kultura (1941), 20; Ista, Periodizacija tripilskih poselenija (1949), 54 i d. i odgovarajuće slike. D a su topuzi ovoga tip a verovatno mogli evoluisati i d alje i ostati kasnije u upotrebi p o k azu je p rim e ra k iz B orodina (dobra rep ro d u k cija kod O. A. Krivcove-Grakove, Bessarabskii klad [1949], T .XII, 3). Za sličnost p e rli i noževa sa onim u M ad jarsk o j up. Makarenko, op. cit., 22. 3 6 Makarenko, op. cit., 57 (grob VI, nož izm edju nogu) ; 65 (grob XVII, kod desne ruke). Za položaj noževa u ru ci u D ecia M uresului, up. N estor, op. cit., 73 i d. Sličan slučaj m ože p o sto jati i u b o d ro g k eresztu rsk o j D opuštajući m ogućnost izvesnog vrem enskog p rio riteta M ariu- p o lja nad nekropolam a d alje na zapadu, ističem ipak, u vezi sa g o rn jim izlaganjem da mi ne izgleda verovatna velika hronološka ra z lik a i da b ih bio sklon pretpostaviti k o n tak t izm edju ovih ne­ k ropola. N aravno da bi se ovo gledište dalo definitivno potvrditi tek novim nalazim a k o ji bi popunili prazninu k o ja na geografskoj k a rti postoji izm edju M ariu p o lja in D ecia M uresului. K ako se iz svega rečenog vidi, krem eni noževi kladovskog tipa p o ja v lju ju se u donjem P o d unavlju već u kasnom neolitu, doživ- lju ju ć i prelaz u m etalno doba u ovim k rajev im a (Kladovo). I u ju žn o j R usiji gde je u p o treb a velikih noževa dobro poznata van o k v ira trip o ljsk e grupe, m ogu se izgleda pojave u M ariupolju da­ tira ti u k asn iji neolit. P re nego što predjem na važno p itan je p o rek la i m ehanizm a š ire n ja ovog zanim ljivog oblika krem enog o ru d ja, dotakao bih k ra tk o još dva problem a: p itan je k riv ih noževa ili srpova i p ro ­ blem izrade noževa sličnih krem enim tipovim a, u m etalu. K rivi noževi ili srpovi već su pom enuti u ran ijem izlaganju. T re b a istaći da je n jih o v a sličnost sa noževim a kladovskog tipa sam o n ajo p štija, daleka, i da postoje ovde i k ru p n e tipološke raz­ lik e: pom enuti oblici su širi, jače izvijenog vrha, p ra v iln ije forme, često retuširani i odlikuju se neobično širokom bazom.* 3 7 Teritorijalno nalaze se oni prvenstveno u alpskim k rajev im a, R um uniji i delom u P o ljsk o j. Vrem enski, n a jra n iji prim erci hronološki bi bili bliski k lad o v sk o j ostavi, dok m lad ji p rip ad a ju izrazito kasnijem periodu. T ak o alpske grupe kao M ondsee i A ltheim , k o je p o zn aju ovu vrstu noževa, stoje u tesnoj vezi sa vučedolskom grupom k o ja je m ožda delom im ala hronološkog d odira sa bodrogkereszturskom , kak o bi indicirao vučedolski sud iz jednog groba u Č oki,3 8 no je dobrim delom m lad ja od nje, pošto je b odrogkereszturska g ru p a uglavnom istovrem ena sa badenskom čiji slojevi u Vučedolu statigrafski pret- grupi, n apr. Csalogovits, op. cit., 107, 112, Abb. 10 (Kiskörös); Petroczy, op. cit., 42 i d. (grob 2 u Tiszađob). U grobu 12 u D ecia M uresului, nož se nalazio kod karlice (»basin«), Kovacs, op. cit., 95—96. Za položaj perli up. n ap r. M akarenko, op. cit., 56 i d. i H illebrand, op. cit., 16 i d. (opisi grobova). 3 7 N apr. R. Pittioni, Ö sterreich s U rzeit im Bilde (1938), 2, T. 14, 1—13 (M ondsee); P. R einecke, B ayerischer V orgeschichtsfreund IV (1924), 13 i d., n aro čito 15, T. V, dole — levo (Altheim ); J. K ostrzew ski u R eallexicon d. V orgeschichte (s. v. P olen — oblast Buga); Isti, P re h isto ria ziem polskich (1939), 156 i d.; H. Schroller, Stein- und K upferzeit Siebenbürgens (1933), 65—66, 53, 8 (Glina III — Schneckenberg i W ietenberg grupa); A. Prox, D ie S ch n eck en b erg k u ltu r (1941), 42—43; T. XXIX, 1—6, 8; R. et Ec. Vulpe, D acia II (1925), 320 i d., fig. 101, 19—20 (Poiana-M onteoru grupa). 3 8 N. Vulić-M. Grbič, C orpus vasorum antiquorum , Yougoslavie fase. 3 (1937), 7, Pl. 13, 11. kode vučedolskim .3 9 O d rum unskih g ru p a k o je p rim eiiju ju ovakve k riv e noževe ili srpove, n a jsta rija , G lina III, m lad ja je od kladovske ostave, pošto stratig rafsk i sleduje na C otzofeni g rupu k o ja se s pravom dovodi u vezu sa kostolačkom grupom našeg P odunavlja, stratig rafsk i fiksiranom u m ladjem delu slo ja sa badenskim m ate­ rijalo m u Vučedolu.4 0 Cotzofeni g ru p a p ak stratig rafsk i sled u je Salcutza g rupi i vrlo je bliska buban jsk o -h u m sk o j grupi 1 1 , što sve u k az u je na nešto m lad ji period no što je doba kladovske ostave.4 1 O stale grupe u R um uniji, W ietenberg i M onteoru, p rip ad a ju još k asnijem vrem enu, je r počinju fazoni R einecke A, a p ro d u žu ju i u mnogo k asn ije doba.4 2 U koliko bi b ila pouzdana stra tig ra fija n aselja u Poiani, postojali bi ovde k riv i kam eni noževi čak i sra- zm erno kasno u sred n jem bronzanom dobu.4 3 U pogledu izrade m etalnih noževa sličnih formi, vredno je po­ m ena da se u m etalu p o ja v lju ju kako noževi kladovskog tipa, tako i k riv i noževi ili srpovi.4 4 Č injenica da se ovakvi noževi p o ja v lju ju u kam enu ra n ije nego u m etalu, kao i n jih o v a tipična izrada vezana za rad u kam enu, u k a z u ju svakako da je oblik iz kam ena k asn ije p ren et u m etal a da n ije u p ita n ju obrn u t slu čaj.4 5 P ita n je porek la kladovskog tip a noževa tak o d je ne p ričin jav a naročitih teškoća. O dm ah ističem d a sm atram da se poreklo ovih noževa ima tražiti na istoku, u stepskim oblastim a ju žn e R usije. U tome sm islu u k az u ju sledeče činjenice: 1. Noževi sličnog k a ra k te ra prim arno su nepoznati k u ltu rn im grupam a balkansko-anadolskog kom pleksa m lad jeg neolita na B al­ k an u i u donjem P o d u n av lju .4 6 T ek tokom njenog razvoja p o ja v ­ lju ju se u G um elnitza g rupi veliki noževi, kao prim arno stran i elem enat, dok u vinčansku grupu, koliko je n jen m ate rija l sa raznih nalazišta poznat, oni n ik ad a nisu ni prodrli. 3 0 M . G a r a š a n in , A r h e o lo š k i V e s t n ik , lo c . c i t .,; M u z e j i , lo c. c i t .; R . R . S c h m id t, B u r g V u č e d o l (1945). N a p o v e za n o s t p o je d in ih o v d e p o m e n u tih g r u p a u je d a n k o m p le k s s p r a v o m u k a z u j e R e in e c k e , S e rta H o f f i l l e r i a n a (1940), 31 i d. 4 0 Berciu. op. cit., 101; M ilojčić, C hronologie, 88 i d.; Isti, M itteilungen des D eutschen archäologischen In stitu ts III (1950), 115—116. 4 1 Berciu, op. cit., 83; M ilojčić, P räh isto risch e Zeitschrift, XXXIV do XXXV (1949—1950), zw eite H älfte, 151 i d.; za iz d v a ja n je b ubanjsko-hum ske g ru p e II up. M. G arašanin, Actes de la III session-1950 (1953), 102 i d. 4 2 N estor, op. cit., 92 i d. (W ietenberg), 100 (M onteoru); Popescu, F rü h e und m ittlere B ronzezeit in Siebenbürgen, 105— 106. 4 3 R. et Ec. Vulpe, op. cit., 268, p rim e ra k iz P oiana. sl. 101, 19, n ad jen je u sloju zajedno sa tipičnom keram ikom M onteoru tipa. a u sloju ispod ovoga nad jen je bodež m ikenskog tipa. No s tra tig ra fija P oiane ne izgleda potpuno sigurna. 4 4 H illebrand, op. cit., 90 i d.; Isti, W iener p räh isto risch e Z eitschrift X III (1926), 26 i d. (noži kladovskog tipa); N estor. D acia IX—X, 165 i d.; 178 i d. 4 5 O v a k v o gledište za s tu p a i H ille b r a n d , o p . cit. 4 0 Za balkansko-anadolski kom pleks u p . G arašanin, G lasnik Z em alj­ skog m uzeja, loc. cit., 65 i d. 2. Noževi kladovskog tip a nisu jed in i oblik k o ji se na taj način p o ja v lju je u donjem P odunavlju. Isti je slučaj sa trouglastim k a­ m enim strelicam a, k o je su prim arno uopšte stran e balkansko- anadolskom kom pleksu, kao i u glavnom kulturnom razvoju p red n je A zije.4 7 M edjutim ovakve strelice p re tsta v lja ju je d n u od n a jk a ra k ­ terističnoj ih p ojava u ju žn o j R usiji jo š od neolitskog perioda.4 8 4 9 U istu grupu elem enata svakako se može u v rstiti i niz grobnih nalaza, mahom iz tum ula sa terito rije R um unije, k o je je sakupio N estor, no koji, nažalost, još nisu dovoljno d etaljn o ispitani.4 0 3. G eografski, postoji m ogućnost povezivanja te rito rije donjeg P o d u n av lja i oblasti rasp ro stran jen ja stepskih grobova, pošto je š irje n je ove do donjeg P o d u n av lja dobro poznato, a njeno d alje p ro d ira n je u ov aj d rugi k u ltu rn i kom pleks p o k azu ju grob iz Ca- sim cea i nalazi pom enuti u prethodnom pasusu.5 0 Ni u stan o v ljav an je u zroka ove ekspanzije ne čini teškoće. Kako su naročito istakli B rjusov i C hilde velika ek sp an zija neolitskih k u ltu rn ih g ru p a stoji u vezi sa intenzivnijim razvojem zem ljo­ rad n je i stočarstva, potrebom za novom obradivom zemljom i ispašom, i jačim um nožavanjem stanovništva. U toku ovoga procesa mogle su se pojedine k u ltu rn e g rupe daleko p ro širiti stv araju ći široke kom plekse, p ri čemu je , tokom daljeg razv o ja i u vezi sa afirm i­ ra n je m jače ekonom ske sam ostalnosti, došlo do fo rm iran ja niza srodnih, a ipak lokalno ograničenih k u ltu rn ih g ru p a.5 1 O vakvim procesom p ro d rli su i u tic a ji iz ju žn e R usije u donje Podunavlje. P ri tom e se proces m orao o d v ijati u dva pravca: širen jem pojedinih g ru p a stepskih stanovnika ju žn e R u sije u p rav cu zapada, koje možemo p ra titi u grobu iz Casim cea, gore pom enutim grobnim nalazim a iz R um unije, i, sm atram , i u nekropoli D ecia M uresului, k o je se tako usko vezuje za M ariupolj; 2. preuzim anjem pojedinih k u ltu rn ih elem enata od stran e k u ltu rn ih grupa susednih kom pleksa, k ak v o vidimo u pojavi noževa kladovskog tipa i strelica u Gumel- n itza grupi, a verovatno i u bodrogkereszturskoj grupi, k o ja uprkos svom e genetskom razvoju iz neolita svoga p o d ru čja, sadrži i mnoge elem ente koji je posredstvom nekropole u D ecia M uresulni vezuje za istok. Da se ovakvo preuzim anje u ticaja ja v lja u p odručju bližem ju žn o j R usiji ra n ije no d alje k a zapadu potpuno je razum ­ ljivo. U okviru toga procesa ekspanzije delova stepskih stanovnika, 4 7 U ovoj oblasti uopšte u p o treb a p rać k e im a p rio rite t nad strelom , up. Y. G. C hilde, 40. Jah rb u ch d er schw eizerischen G esellschaft für U rge­ schichte (1949—1950), 156 i d.; Isti, The significance of the Sling for G reek P rehistory — reprinted from Studies presented to D. M. Robinson (1951), 1 i d. 1 8 B rjusov, op. cit., 200 i d. 4 9 N estor, 22 B ericht d er röm isch-germ anischen Kommission, 65 i d. 5 0 Up. W eltatlas, 3 (K arte: jü n g ere Jungsteinzeit i K upferzeit); M. Ga- rašan in , 33, B ericht d er röm isch-germ anischen Kommission (1943—1950), 127, Abb. 1 (karta). 5 1 B rjusov, op. cit., 188 i d.; C hilde. P rehistoric M igrations in E urope (1950), 106—107. pren o šen ja i p reu zim an ja k u ltu rn ih utica ja njihovog k u ltu rn o g kom pleksa, treb a tra ž iti i poreklo noževa kladovskog tipa i sam e ostave iz K ladova, nastale u periodu p relaza k a m etalnom dobu. Z avršavajući ovo razlag an je ukazao b ih još samo na je d n u činjenicu: veliki k rem en i noževi izgleda p re tsta v lja ju o pštiju k a ­ ra k te ristik u prelaza iz neolitskog u rano m etalno doba u raznim k ra je v im a Evrope, te se, u to doba, p o ja v lju ju potpuno nezavisno i na drugim , znatno u d aljen im područjim a. Ne želeći da ulazim u detalje, navodim samo prim er velikih k rem en ih noževa iz G ran d P ressigny u F ran cu sk o j, k o ji baš u to doba d o živ lju ju intenzivnu izradu, upotrebu i ek sp o rt k a B retan ji, B elgiji i zapadnoj Ne- m ačkoj.5 2 O vi nalazi p rip ad a ju vrem enu g ru p e Seine-O ise-M arne u F ran cu sk o j, k o ja opet p retstav lja je d n u lokalnu v arija n tu hor- genske grupe u Š v ajcarsk o j.5 3 Ovo om ogućuje i bliže relativno hro- nološko fik siran je u odnosu na nalaze donjeg P odunavlja, je r horgenska grupa sled n je m ichelsberškoj k o ja je opet, u svom ra ­ nijem razv o ju delom vrem enski p araleln a sa A ichbiihl-om (na p r. G oldberg),5 4 jednom lokalnom v arijan to m balkansko-anadolskog kom pleksa k o ja vrem enski odgovara vinčansko-pločničkoj fazi.5 5 * * T ak o d je na drugim m estim a m ichelsberšku g ru p u zam en ju je A lt­ heim o čijoj je hronologiji već bilo govora.5 8 P eriod cvetanja noževa iz G rand Pressigny odgovara prem a tom e vrem enu pojave k riv ih noževa ili srpova u A lpim a, paralelan je delom sa vrem enom no­ ževa kladovskog tipa, a stađialno p rip ad a istom stepenu, p relazu iz neolitskog u rano m etalno doba. Bez d aljeg d e ta ljisa n ja samo skre- čem p ažn ju na ovaj m om enat k o ji će m ožda potstaći d alje isp iti­ v an je uzroka ove zanim ljive pojave. O stava iz K ladova, kao što se iz go rn jeg vidi, pom ogla je p ro ­ širiv an ju naših vidika o neolitskim odnosim a na B alkanu i u donjem P o d u n av lju . N jeno p ro u čav an je pokazalo je d a je u složenom p ro ­ cesu k u ltu rn ih u ticaja u kojim a se fo rm ira ju neolitske k u ltu rn e g ru p e i kom pleksi, pored dom inantnih elem enata sa jugoistoka u našim krajev im a, pored p reu zim an ja izvesnih elem enata od k u l­ tu rn ih g rupa vezanih za sred n ju E vropu, i istočni elem enat stepa već tada počeo ig rati svoju ulogu, k o ja je u kasnijem razv o ju m etalnog doba p o stajala postepeno sve istak n u tija . Na daljim je istraživ an jim da činjenice k o je se danas delom još nepotpuno n az iru b o lje osvetle, ob jasn e i u potpunosti protum ače. 5 2 J. de C . S e rra R a fo ls u R e a lle x ic o n d . V o rg e s c h ic h te I V , 497 (s. v. G r a n d P r e s s ig n y ); P . B o s c h - G im p e r a , ib id ., I V (s. v .F r a n k r e i c h ) ; R . G ie s s le r , B a d is c h e F u n d b e r ic h t e 17 (1941—1947), 138 i d . 5 3 C hilde, A nthropologie 54 (1950), lid.; W. B uttler, H andbuch d er U rgeschichte D eutschlands 2 (1938), 87. 5 1 Ibid., 94 i d.; W. K im m ing, 40. Jahrbuch d er schw eizerischen G esell­ sch aft fü r U rgeschichte, 137 i d., osobito 140 i d.; 150 i d. 5 5 M. G arašanin, K ronologija vinčanske grupe, 120—121. 5 8 B uttler, loc.cit.,; Kim m ig, op. cit., 151; up. i M ilojčić, W eltatlas, T. C (sinhronistična tabela). RÉSUMÉ L e d é p ô t de K la d o v o e t le p ro b lè m e des in flu e n c e s des steppes au n é o lith iq u e ré c e n t d u B a s -D a n u b e Le M usée N ational de B eograd conserve dans sa collection préhistorique u n dépôt com posé de 39 lam es en silex, plus ou m oins fragm entaires, et d ’une hache en cuivre à tran c h an t cruciform e, a p p a rten a n t à notre va­ ria n te II, 2b l. Les lam es sont de dim ensions de 14,2 à 20 cm environ, carac­ térisées p ar la technique ru d e du silex, sans retouche, la courbure longi­ tu d in a le et la coupe en form e de trapèze à la p a rtie in férieu re et, en un cas, en form e de triangle (fig. 1—3). L a hache en cuivre a p p a rtie n t à un ty p e bien connu en T ransylvanie (5), tandis que les lam es se rattach e n t à celles du groupe de B odrogkeresztur, de la ^nécropole de D ecia M uresului, ainsi qu’à un exem plaire à retouche p a rtie lle de Tordoš. D ans tous les cas cités les lam es en question se re ­ tro u v en t avec des haches à tran ch an ts cruciform es (6—12). D es lam es sem blables paraissent égalem ent être connues du groupe de Salcutza en O lté n ie (O strovul Simian, O strovul Mare) (13), ainsi que des phases ré ­ centes (II—III) du groupe de G um elnitza en Roum anie et B ulgarie (14—15). N otons aussi les deux exem plaires quelque peu plus p etits de C asim cea (16), ain si que ceux de la R ussie M éridionale, su rto u t de M ariupolj (17—18). D es faits énum érés il resso rt donc qu e les lam es en question ap p a r­ tie n n en t à l’époque du n éo lith iq u e récen t et à la tran sitio n à l’âge des m é tau x (âge du cuivre). C ’est à cette d e rn iè re p h ase que doit être a ttrib u é le dépôt de Kladovo (19—27). Il sem ble égalem ent q u ’il soit in ju stifié de vouloir a ttrib u e r aux découvertes de M ariupolj un e date aussi reculée que le v o u d raien t MM. Ila n č a r et B rjusov, à la base d’observations sur la posi­ tion stad iale de cette nécropole (28). C elle-ci se ra tta c h e au groupe de B odrogkeresztur et à D ecia M uresului, p a r nom bre de traits apparentés, ca ractérisé s toutefois en p a rtie p ar des différences d e ca ractère local, tel l’inhum ation sur le dos (Decia M uresului), le rôle rituel de la couleur rouge (D ecia M uresului), la ra re té ou le m anque com plet de céram ique (Decia M uresului), les différences du rite d’inhum ation d’après les sexes (groupe de B odrogkeresztur), l’id en tité com plète d e certains types d’ objets (casse- tête de D ecia M uresului, lames, certaines perles), enfin la disposition sem­ b la b le des objets dans les tom bes (31—36). L e s lam es d u ty p e en q u e s tio n d o iv e n t ê tre d is tin g u é e s de celles n o m ­ m ées K ru m m e s s e r et K r u m m s ic h e l, ty p iq u e s des ré g io n s a lp in e s et connues é g a le m e n t en R o u m a n ie à u n e é p o q u e q u e lq u e p e u p lu s ré c e n te q u e celle des lam e s d u t y p e de K l a d o v o . L e s d e u x typ e s s e m b le n t to u te fo is a v o ir in flu e n c é é g a le m e n t l ’ in d u s tr ie des lam es e n c u iv r e . I l p a r a ît v ra is e m b la b le q u e l’o rig in e des lam e s d u ty p e de K la d o v o d o iv e ê tre ch e rch é e dans le S u d de la R u s s ie . C e c i se m b le d e v o ir ê tre p r o u v é p a r les c o n s id é ra tio n s s u iv a n te s : les lam es en q u e s tio n sont é tr a n ­ g è re s à l ’ o rig in e a u c o m p le x e b a lc a n o -a n a d o lie n d u n é o lith iq u e ré c e n t (Cf. G l a s n ik Z e m a ljs k o g m u z e j a 1953, 65 e t s u iv . — - a in s i q u e le ré su m é fr a n ç a is ), n ’ y a p p a ra is s a n t q u ’a u x phases p lu s ré ce n te s. E l l e s a p p a ra is s e n t clans les régions du B as-D anube en m êm e tem ps qu e d’autres élém ents tira n t leu r origine des régions des steppes (pointes de flèche en silex, tom bes à ocres etc.) (47—49). Il est égalem ent im p o rtan t que géographique­ m ent les découvertes en question sur le B as-D anube peuvent être rattach é es au territoire des tom bes des steppes (50). L ’expansion de ces élém ents est probablem ent dûe a u développem ent plus in ten se de l’élevage et de l’ a g r i­ cu ltu re, et au x m igrations causées de ce fait. Il est à noter que p resq u ’à la m êm e époque des lam es de grande dim ension ap p araissen t égalem ent en E u ro p e O ccidentale (p. ex. G rand P ressigny). Il ap p a rtien t a u x rech erch es fu tu res de fix er les causes de cette d ern iè re convergence.