Brzopis u službi svećenika. (Stenogram nalazi se na str. 31. priloga). «■.....calamus scribae, velociter scribentis« Ps. 44, 2. »»tjvčarko je god imao prilike da prouči stenografiju, a poslije nije ju zapustio, svaki se hvali, kako mu je ona koristna službenica, nuždno pomagalo, da — životna potreba. Kako stvari stoje, danas si ne možemo pomisliti sabora ili suda bez stenografa; djaku više škole brzopis jest pravi svakdanji kruh; trgovac, pjesnik, pisar, činovnik itd. može se brzopisom veoma mnogo koristiti. A rabi li brzopis svećeniku? — Ne moram niti časka promišljati, da s mjesta odgovorim affirma-tivno. Experto crede Ruperto! Svećenik — stenograf olakša si težko svoje zvanje ne malo ovom umjetnošću. Ele da vidimo. Propovijedanje riječi božje spada nedvojbeno medju poglavite, a i najteže dužnosti svećenika. On mora ne samo sastaviti dobru propovjed, već ju mora i memorijom tako čvrsto percipovati, da mu govor glatko teče, da bude ugodan i formom, ne samo sadržajem. — Nužno je iz mnogo važnih razloga propovjedi si pisati. Ako se govor napiše stenografski, prištedi se mnogo vremena za korrigovanje, nadopunjenje, prepisanje itd. Takav je govor ne samo sadržajem biraniji, već i formom ljepši. Već su stari rekli: csemel scriptum decies lectum* (jedanput napisano deset puta pročitano). Iskustvo me uči, da ako svećenik stenografira govor, da ga je već i naučio, ako ga dva puta još pročita i onda na čisto prepiše. Apstrahujući od sabiranja misli, citata i dr., navedeni proces ne traje obično dulje od dva sata; a u to vrijeme sastaviti i naučiti dobar govor čini se nemoguće svećeniku nestenografu, koji za isto taki govor treba i tri puta toliko vremena. A kada mu se drugi poslovi nagomilaju, prisiljen je često da nauči tudji govor i tudje misli, od kojih će narod imati manje koristi, jer možebiti ne odgovaraju specijalno njegovim potrebama. Isto vrijedi i o sastavljanju katekeza za djecu. Tko nema mnogogodišnjeg iskustva, nije mu lako spustiti se do duševnoga niveau-a dječijeg pojimanja. Valja da prije doslovno napiše, što i kako će govoriti, a i ovdje je stenografija na svom mjestu. Kako ogromno dopisivanje vode župni uredi s raznim oblastima! I to često u stvarima dalekoga zamašaja, gdje valja da se svaka riječ dobro metne na tezulju, prije no se na papir stavi. Ovdje je u koncep-tuaciji otvoreno stenografiji osobito prostrano polje. A koliko tek valja pisati svečeniku u vodjenju svoga privatnoga imetka, poljskog gospodarstva! To može vjerovati samo onaj, koji je to vidio ili iskusio. Svećenik radi perom više nego li se obično misli. Pisarija i vječna pisarija. A može li svećenik nestenograf obaviti svoje pisarničke poslove onako točno i savjesno kao njegov drug brzopisac? — Ni iz daleka, pa često puta zapinje ili smalakše u drugim poslovima jedino zato, jer mu je pisanje odviš vremena progutalo. A svećenik stenograf vuče uvijek i kod svakoga posla kapital iz lijepe svoje umjetnosti: u crkvi, u školi, kod kuće, na polju, svagdje. Stenografija mu je neotudjivo vlasništvo, koje ga sreta na svakom koraku, a on treba samo da ga uzme. «Je prends mon bien ou je le trouve* — tako može s Molierom svećenik stenograf o sebi da kaže. Ponosimo se, što jugoslavjanska stenografija medju svoje roditelje i korifeje ubraja i svećenika, sina bratskoga nam slovenskoga naroda, prof. Ivana Krušića*) Bit će bilo, da ga je na visoko mjesto, koje on u stenografskom svijetu uživa, postavila i želja, da kao svećenik svomu rodu koristi, upotrijebivši što više vrijeme. A u tom je stenografija važno pomagala. Brate svečeniće! Usvoji si koristnu umjetnost stenografije, pa će česti onaj Tvoj refrain: »nemam vremena« postati znatno redji! Vrijeme je novac, kaže Englez. »Tempus et responsionem cor sapientis intelligit* (Eccles. 8, 5. b). — Carpe diem! . . . Goluban Dvorak. Армилта и стенографилта. (Продтлжение) Стенографилта като подобрено умственно орљжие за ц^лата армил. При всичкитФ. ползи, които стенографилта дава на отд^лната личноств, тл 1де получи пглното си значение вч> армилта като цф,-лоств тогава. когато me стане обгцо достолние на всичкитФ онил, които сљ иовикани да извљршвагБ умственна работа вч> армилта. (Ja» нел е сљшото, както и еч» физическото или материллното орљисие. *) Vide br. 1. pag. 7. ИисменнитФ работи отнемагв много врф,ме и много еили на раз-личнитФ> чинове вч> воиската; има нФкои чинове, които исклгочително C/Yi заети ст> писменни работи и почти забравквтч., че сж воиници. Особенно важи това за фелдфебелит^, които иматч> да изивршватт, писменнит^ работи на дружинитФ. За да иепЂлнлватч. своит^ прф.д-писанил no службата, на пр. да надзираватч. вжтрФшнии пор^ДЂКЉ b'l тФ.хното отд^ление, н^матЂ почти врф.ме, и трФбва да ги замФ-стватгв други старши, които тоже иматч. доста работа. Сллцото важи и за адготантнтФ, които могжтгв да се наречжтт. живи сборници на иршсазитФ, и на заповФ.дитФ; и като такива тФ> сж сжпџшски оиссјгЈ) за командиритФ, нч> самитФ, нФматг врФме, да се грижжтЂ много за усч.вч.ршенствованието си; и за това виждаме, че сж често непрактични, ако иматч. да прФдвождатЂ една малка частв отч. вои-ската. Сљ1цо може да се каже и за много други военни чинове, че сж прФтрупани с’г> писменни работи. A колко лесно би могла да се избФгне тази мжчнотил, ако би тФ да си служжтг сгв стенографилта намФ.сто ев обикновенното писмо, което вч>рви толкозч. бавно. И по-неже стенографилта се отнасл квмч. обикновенното писмо, както ре-петирката кђмђ обикновенната пушка, тогазч> би могло всичко това, каквото се извч.ршва cera сч> обикновенното писмо, да се извгврши вч> твЂрдФ незначителна частв огв уиотрФблваното cera врФме и ев по-малко сили, безч. да пострадае вв нФлцо службата. Тогазч. би останали всФ.ки денв нФколко часа свободни и би могли да се употрФ.блггч, за друга полФзна работа. „Икономил на с,и литФ“, това е едшгв важенч. принципч. вч. воепнитФ кржгове, a заш,о не се прилага тоже при писменнитФ. ра-боти ? НФ.кои команданти трФбва сами да иисватв скицитФ. (черновки) за различнитФ официллни писма, прикази н. пр. Ако би Ti зналли да стенографирагв, то скицитФ пјФхж да 6жджтђ готови набгрзо, a от'в тФ>х'в би могли иодчиненитФ да пр1шисват'в на чисто, макарч> и св обигсновенното писмо. Вече no този начшгв гсолко врФме ш,еше да се сиечели! Знаино е, че челонФ.кв може това, което си е забФлФжилт. и го има прФдч* себе си написано, да ro обмисли по-оспователно, отт. колкото това, което пр1шинува скоро iipiet ухото му. ЧеловФческии духч> намира вђ писмото една силна онорна точка срФ>ш,у свнпшитФ впечатленил, които могжтч. да го разсћввтч.. A именно вч> военнии животтј числото на физическитФ и моралнитф впечатленил, които п i kit a вуд’1> нст вагггв на с'всрФ>доточението на духа, е неизмФрно ronimo; за това една опора чрФзч. писмото е твврдф желателна. ITo-Harop'b казахме, какви прФимугцества дава стенографилта на едши, адготантит^, ако и тФ, сами за себе да си служжтч. сч> нел. Пт> колко по-голФма полза шеше да има тогава, ак j би да знажтч. сте-нографилта и другитФ чинове при различнитФ отрфди. Koiito знае вЂрвежа на работитФ вч, военнитФ учрежденил, тои може лесно да разбере, до колко би могла стенографилта да улесни тази работа, из-ВЂршвана за cera всћ чр^зч. обикновенното писмо. Нч> стига това. ВсФкии вече лесно може да разбере, че едшгв кратЂкч. начинч. на писание за извч.ршвание на писменната работа при разни части на воиската има значително ирФимушество прфдх едно тв'врдгћ бавно писмо. Ако би нФлсои да отказва това, то би значило сжгцото, като че иска вч> днешнитћ врФмена да отрича ползата отх телеграфитФ, жел^зницитФ и пр. Вч. идупџгл брои хце разглеждаме важноствта на стеиографилта вч. стратегическо и тактическо отношение. (Слбдва.) 0 početku i razvitku stenografije u Hrvatskoj. (Nastavak.) početku svoje radnje »Einige Winke in Bezug auf die siidsla-vische Stenografie* govori Vinković u kratko, kako si je Ga-belsbergerov izum s početka teško krčio put u Njemačkoj i u Austriji. Tek poslije 1848. godine počela se je stenografija u Austriji brzo širiti. Spominje, kako je i Heger kušao, da Gabelsbergerov stenografski sustav priredi za češki jezik, ali da je samo djelomice uspio, i kako i on (Vinković) sam nekom bojazni kuša, da Gabelsbergerov sustav preob-radi za jugoslavenski jezik. Značajno je, što Vinković u svojoj radnji spominje, kako je on kušao, da izumi sasvim nov samostalan sistem, ali nije uspio, kako nijesu ni drugi vrsni stenografi uspjeli, koji su se mnogo trudili, da polože temelj samostalnu sistemu slavenske stenografije. Nuzgredno spominjem ovdje, da je kod braće Čeha baš sada pitanje o izvornom češkom stenografskom sistemu na dnevnom redu*), a prvi se je sastanak slavenskih stenografa u Pragu god. 1891. bavio i pitanjem o jedinstvenoj slavenskoj stenografiji **). Po mom su mnijenju *) Prof. Ant. Krondl izradio je «Pokus o originalnoj češkoj stenografiji*. **) Istri predavao je 16. VIII. 91. na prvom sastanku slavenskih stenografa u Pragu «o jedinstvenoj slavenskoj stenografiji*. to radosni znaci. Slaveni neka se samo čuvaju kulturnoga separatizma, a neka što više nastoje o koncentraciji i homogenosti svojih kulturnih težnja. Nadajmo se, što nije u 50. godinama pošlo za rukom, da će uspjeti osvitkom 20. vijeka. Jer su Gabelsbergerovi stenografski znakovi vrlo jednostavni, kratki i lako spojivi, zato ih je pridržao i Vinković, promijeniv im donekle njihovo značenje. Pridržao je bez promjene slijedeće njemačke znakove: a, b, c, (t. zv. početni c), d, e, f, g, h, k, l, m, n, o, p, r, s, s, t, u. — Ostalim je znakovima promijenio značenja ovako: ch-č, tsch-dj, ei-i, ge-j, ng-nj, w-v, v-z, sp-š. Uzrok je, veli pisac, tim promjenama lako pogoditi. Glasovi u slavenskim riječima slijede drugim redom negoli glasovi u riječima njemačkim. Prema tomu se moraju i drukčije spajati. Ali o tem spajanju stenografskih znakova kao i o vokalizaciji ne govori Vinković u svojoj radnji ni slova, dok je kraćenju izreka posvetio dobru trećinu svoje razprave. A baš bi vokalizacija i konzonancija imala biti za pisca pravi Rhodus, jer nema sumnje, da je upravo izbor pismena, njihovo spajanje i vokalizacija pravi kamen kušac za vsaki brzopisni sustav. Kod kraćenja ima sloboda široko polje, što je u toj radnji i sam Vinković dokazao, jer je mnoge rečenice kratio vrlo odvažno, da ne kažem smjelo. Nadalje, veli pisac, ima u njemačkom jeziku glasova, kojih slavenski jezik nema i obratno; time preostaje nekoliko njemačkih stenografskih znakova za slavensku stenografiju. Daljni je razlog, veli pisac, toj promjeni i taj, što se dva znaka ne dadu uvijek lako i udesno spajati, i napokon priznaje i sam, da se usprkos ovim promjenam njegovi (Vin-kovićevi) znakovi neće dati tako lijepo spajati, kako se oni spajaju u njemačkoj stenografiji. Tom je priznajom pisac direkte osudio svoj pokus. Jer ako je istina, što je malo prije sam pisac rekao, da su Gabelsbergerovi stenografski znakovi vrlo jednostavni, kratki i lako spojivi, pa se oni ljepše spajaju u njemačkom jeziku — koji je svojom konzonancijom tvrdji od slavenskih — onda je piščeva priznaja nesumnjiv dokaz, da on za slavenske glasove nije odabrao dobrih znakova. O tom je morao i satn pisac uvjeren biti, jer nije htio zagristi u samo spajanje i jer za tu nedaću traži odštetu u kraćenju rečenica, gdje je pokazao i suviše elastičnosti. Pisac se nadalje tješi još i time, što su potezi kratki, pa ako se tko u njima donekle usavrši, da mu ne će biti teško, da bilježi govor, ako samo dobro poznaje jezik i ako imade stvarnu naobrazbu. Pisac ovdje za cijelo misli na kraćenje, koje bi imalo namirivati onaj nedostatak u temelju samom. Ali to ne valja. Stenografska zgrada ne smije počivati samo na jednom kamenu. A što bi rekao Vinković Ze- plichalu*), koji veli, da je poznavao stenografa, koji se vrlo malo služio kraćenjem i koji je istu riječ „тад“ (koja je u njem. stenografiji sigla) potpuno sa sva tri alfabetska slova pisao, pa je ipak svaki govor bilježio. — Malo niže doista veli Vinković: « Znanje je jezika i to gramatičko već za to potrebno, da se može kratiti®. — Značajna je i ova izjava Vinkovićeva: »Ako se pravo uzme, Gabelsbergerov je sistem v mnogom pogledu za slavenski jezik još udesniji (vorteilhafter) nego za njemački jezik, osobito s obzirom na nastavke sklonivih riječi®. Iza toga prelazi Vinković odma na kraćenje izreka, te podaje nekoliko primjera, da se vidi, kako se mogu izreke pokraćivati, a na koncu svoje radnje veli: »To budi za sada dosta; potanje djelo, koje kanim o tom izdati, uvesti će svakoga novajliju u tajnosti ovoga pisma®. To je sadržaj Vinkovićeve radnje, koja zaprema šest stranica velike osmine. Pisana je vlastoručno, ali dosta neugledno i netočno — osobito stenografski dio. — Pisac n. pr. ne razlikuje ter i tr (str. 4. »sutra®), sel i si (str. 6. »služba®). Radnja je slab pokus, kako bi se njemački Gabelsbergerov stenografski sistem dao prirediti za hrv. jezik. Kako jur rekoh, o vokalizaciji i konzonanciji nema ni slova; koliko se iz primjera razabrati može, Vinković bi se po svoj prilici u tom držao njem. stenografije. Po ovoj si Vinkovićevoj radnji čovjek ne može stvoriti jasan sud, kako bi Vinković prilagodio njem. Gabelsbergerov stenografski sistem hrvatskomu jeziku. Vrijedno bi bilo znati, da li je Vinković ostavio u rukopisu djelo, koje je na koncu ove svoje radnje najavio. Nu pošto je ovu svoju raspravu napisao 1862. godine, a slijedeće je Magdić u izvješću zagrebačke realke izdao svoje «Prilagodjenje Gabelsbergerova stenografičkog sustava hrvatskomu jeziku®, po svoj prilici da je Vinković odustao od SVOga nauma. (Nastavit će se.) elikih zaslug za stenografijo pri Slavjanih v obče pridobil si je g. prof. dr. Zeibig, član kr. stenografskega zavoda v Draždanih, znan strokovni pisatelj in zgodovinar. Zaradi tega so si štela mnoga *) Cajctan Carl Zeplichal: Anleitimg zum Gcbrauchc dcr Satzktirzungen in dcr Praxis. Gckrontc Prcisschrift, Wien, 1871. str. 14.. opaska. Prof. dr. Jul. Voldemar Zeibig, kr. saksonski dvorni svćtnik. (Stenogram je na str. 28. priloge) stenografska društva v posebno čast, da so ga mogla imenovati svojim častnim članom: med njimi I. češko društvo Gabelsbergerskih stenografov v Pragi in I. bolgarsko stenografsko društvo v Sofiji. Nam pa je danes prijetna zadača, opisati življenje in delovanje tega velikana na stenografskem polju, ter podati častitim čitateljem sliko, katero smo si od njega izprosili. Dvorni svetnik prof. dr. Zeibig bil je rojen 1. 1819. v Draždanih, ter je praznoval lani v duševnej in telesnej svežosti v krogu svojih prijateljev in častiteljev 75-letnico. L. 1836. se je začel kot gimnazijalce stenografije učiti, ter je pozneje kot pravnik v Lipiskem vsa predavanja svojih učiteljev steno-grafiral. Po svršenih naukah podal se je v svoje rojstno mesto nazaj, kder je precej začel pridno delovati na stenografskem polju. L. 1845. in 46. je stenografiral v Vratislavi razprave deželnega zbora in gozdarskega društva. L. 1848. in 49. je izvrševal podobno službo v Frankfurtu na M. v tamošnjem narodnem zboru. Od 1. 1850. do 57. je stenografiral v deželnem zboru Anhaltskem in Oldenburškem. Med tem pa je že 1. 1854. stopil v kr. deželnozborsko pisarno v Draždanih, ter dobil 1. 1855. istotam službo pri kr. stenografskem zavodu, kder deluje do današnjega dne, popevši se do najvišje stopinje, katera se da v takej službi doseči. L. 1860. podal se je po nalogu istega zavoda na naučno potovanje v Belgijo, na Francosko in Angleško. L. 1872. stenografiral je v P e t r o g r a d u pri tedanjem statističnem kongresu, a pozneje je tudi redovno sodeloval v stenografskih pisarnah pri nemškem državnem zboru itd. Na ta način se je moglo reči o njem že 1. 1879., ko je praznoval 25-letnico svojega dolovanja na stenografskem polju, da je prav kakor rojen posredovalec mednarodnih teženj na istem polju. Dokaz temu so bile prilikom te svečanosti mnogobrojne čestitke pismene in brzojavne, ki so mu došle od vseh stranij, kakor tudi to, da so ga imenovala angleška, italijanska, češka, nemška in amerikanska društva svojim častnim članom. Posebno vzbuja naše zanimanje g. dr. Zeibig kot zgodovinar. Njegova «zgodovina in književnost brzopisne umetnosti* *) je najvažneje — ako ne prvo delo na tem polju. Vsi prijatelji naše umetnosti, pa tudi vsi prijatelji znanstvenega preiskovanja bi mu morali biti že zaradi tega dela trajno hvaležni. A posebnih zaslug si je pridobil kot dvorni svetnik gosp. prof. Zeibig zarad tega, ker je znatno pripomogel k temu, da je v prav-niškej praksi zadobila stenografija večo veljavo. V tem smislu je spisal brošuro: Kakšno korist more donašati stenografija v pravniškej praksi? Med ostalimi njegovimi spisi naj omenimo samo: »O pazigrafičnej naravi Gabelsbergerjeve stenografije* (1. 1871); »ustavnost in stenografija* (1. 1881.); «o pisalnih strojih v službi stenografije (1. 1891.) itd. Za Slavjane je posebno važno to, da je dr. Zeibig sodeloval z baronom Tornauom pri prevodu Gabelsbergerjevega sostava na ruski jezik.**) G. dr. Zeibig je tudi kot izvrsten sodelavec pri službenem glasilu (Correspondenz-Blatt) kr. stenogr. zavoda in pri »Panstenographikon-u* že davno znan. Sploh pa posreduje on med istim slavnim zavodom in stenografi po raznih drugih deželah v Evropi kakor v Ameriki; kajti pozna jezike slavjanske, romanske, madjarski in skandinavski v govoru in pismu dosta dobro. Na ta način jo on najsposobneji posredovalec za mednarodne odnošaje naše umetnosti. Razven vseh teh izbornih lastnosti je pa dr. Zeibig še izvrsten praktičen stenograf. Kot takošen deluje že 40 let s svinčnikom in peresom. Koliko gradiva je na ta način že ohranil za zgodovino! Zarad tega šteje pa tudi čestiteljev pri vseh kultiviranih narodih ter je prejel odlikovanj od raznih visokih oseb in korporacij: 1. 1881. dobil je saksonski Albrechtov red I. razreda; a ob priliki 50-letnice kr. stenografskega zavoda 1. 1889. službeni naslov »dvorni svetnik*. Kako so ga počastila razna društva, večja in manja, na Nemškem in drugod, o tem smo že govorili v početku članka. Zaslugi gre venec! Naš slavni strokovjak ga je po pravici prejel. Naj bi ga še dolgo nosil v zdravju in sreči na radost svoje mile rodbine, vseh prijateljev in čestiteljev! Kličemo mu iskreno: Mnogaja ljeta! A. B. *) Geschiohte und Literatur der Gcschvvindschreibkunst von Dr. Jul. Woldemar Zeibig. II. popolnjena izdaja z 41 tab. Draždani 1878. *) Гуескаа Стенографш. Др. КШуст, Цеибнхт. п Баропч. Ншсолаи Торнау. Дрепдет. 1863. 8. 23 str. Nekoliko besedi o hrvatskej stenografiji, prirejenej po g. Fr. Magdiču. (Spisal A. Bezenšek.) Ridentem dicerc verum. Horacij, Satire I. 1. 21. . уГС °sp. Magdič nam je že dva ali trikrat očital, da naša kaligrafija ne velja, da nam manjka *kaligrafsko nadarjena roka*, katera je »prvi pogoj za vzorno avtografijo, kakor je za pevca prvi pogoj od Boga vstvarjeno pevsko grlo*. (Glej: Zagrebški »Stenograf* str. 66 in 67 1. III. br. 9. in 10.). Kdor govori tako visokomerno, ta bi moral pač v tem obziru biti nedosežen: njegovo pisanje bi moralo biti lepo in čisto, da bi ga vse občudovalo, moral bi imeti dar božji »kaligrafsko nadarjeno roko* itd. Da-li je g. Magdič prejel ta dar božji, ali ne, naj blagovole častiti čitatelji sami presoditi. Tukaj jim podajamo nekoliko vrst, izrezanih slučajno iz tečaja I. br. 5, str. 38 njegovega »Stenografa*, pisanih z njegovo lastno roko (autografija). ftfovct iv. УгУ/1/T-l % * S-llfr; 'o SIJ A A na str. 31. današnje stenografske priloge nahaja se isti članek, napisan po našem pravo- in rokopisu. Kdor ima oči, naj vidi! G. Magdič je bil pa ob jednem dosta previden, kakor da bi se bal svoje stroge sodbe katero je izrekel o nas, ter je istej kritiki dostavil: »Res je, slabemu rokopisu si nikdo ni sam kriv, pa zato se tudi ne more nikomu zameriti in ne sme očitati; ali zameriti je strokovnjaku, ako ne zna rokopisne sposobnosti presoditi kakor pri drugih, tako tudi pri sebi samemu; očitati mu se mora, ako ne pozna svojih lastnih sil, ter je precenjuje*. Vrlo dobro! Naj torej blagovole častiti čitatelji sami preceniti, čegav rokopis zasluži prilog »slab*, kdo »ne zna rokopisne sposobnosti presoditi kakor pri drugih, tako tudi pri sebi samemu* in kdo fne pozna svojih lastnih sil, ter je precenjuje:* da-li g. Magdič ali mi? — Glede naših sposobnosti nam ne pristoji govoriti; a da nam ne bode kdo zameril, da ne «znamo rokopisne sposobnosti presoditi pri drugih, pristopamo k podrobnej analizi gornjih vrstic Magdičevega rokopisa. Naša metoda je torej analitična, in iz pridobljenih rezultatov bodemo po induktivnem načinu izvajali naše zaključke. «Dober stenografski rokopis strokovnjački — piše g. Magdič na str. 66 istega lista — je jedrnat in stesnjen, tako da vmesni prostor med besedami ni večji nego je ravno potreben; v avtografiji Be-zenškovej pa je ta prostor nejednak in večinoma prevelik*. Daje Magdičev rokopis stesnjen, to je res; samo če ni preveč stesnjen. A vprašanje je, da-li je »jedrnat*. Sicer ne vemo točno, kaj si misli g. M. pod to besedo; bržkone mu znači isto, kakor nemška »kornig*. A to besedo Nemci rabijo n. pr. v mineralogiji za označenje vseh agregatov in kamenjev, ki so iz jednakih zrnc (kristalinično) sestavljeni, kakor n. pr. granit. Ako pa je mineral sestavljen iz nejednakih zrnc (nekristaličnino), to se zove »konglomerat*. Poglejmo Magdičev stenogram, da-li nij to popolen konglomerat znakov, ki nekako prisiljeno stoje drug poleg drugega — nejednaki izveriženi nagubančeni — kakor stoje novinci pred korporalom, ko jih začne prvo uro »muštrati*. Ali ne samo radi slabega rokopisa je avtografija g. M. tako neugledna, še mnogo slabejša je, ker ji manjka točnost in korektnost. (To to so lastne besede g. Magdiča na str. 67. Zagr. »Steno-grafa* v katerih smo samo postavili M. namesto B.) Da to dokažemo, razglejmo si njegov stenogram od vrste do vrste. Precej v prvi vrsti vidimo, da je g. M. čisto svojevoljno promenil nekatere stenografske znake med sebo, druge je skrajšal, tretje podaljšal. To je storil menda le iz tega nagiba, da izgleda bolj originalen, bolj samostalen, ter da se ne oslanja niti na sam Gabelsberger-jev original, niti na prevode istega na druge slavjanske jezike. O takej originalnosti se more na kratko reči: Mein Gchirn Treibt ofters wunderbare Blasen auf. (Schiller, Dou Carlos 11. 8.) Kaj pa je bilo treba dolgi znak z zmanjšati v srednji? Mar je ta spretnejši ali jasnejši? — Jako se motite g. Magdič! In še bolj imeniten je novo iznajdeni znak za c. «Kaj pa je tebe treba bilo?* mogli bi vprašati s slovenskim pesnikom. Ta znak ni tič ne miš.^Najbolj priliča znaku za брание сж. два ПА.ТИ 110-ГОЛ'ћМИ OTTj колкото нротоко-лит-ћ на по-минАлитћ сессии. Напечата се вече единч, голЗечт* томч., които об^ма само ноловнната отт, стенографи-ческитћ протоколи на нослћдилта сес-сил, a другата половнна cera се иечати Тр'ћбва да иризнаемт,, че бт>лгарскитћ стенографп сл. унотрћбнлп тозт. пж/гб тоже извтшредни усилнл sa урежданието на единт, такч»вт» грамаденч. матерпалч,. — Стенографилта се пзучава и вт, ст. Софнл отт> 40 души студентн на висшето училшце. Курсч/го. рл*ко-водн т-кхнил другарв П. Вожаровт.. IZ HRVATSKE. — U к godišnjem izvješću Gabelsber- gerove škole za g. 1895.» nalazimo slie-deće date o stenografiji u Hrvatskoj: krv stenogr. društvo broji 35 redovnih 46 podupirajućih članova i 8 ustanovnika. — Na Zagrebačkoj gimnaziji predaje ste-nografiju prof. Jamniczky: u I. tečaju 36, u II. 8 djaka; na realci predaje isti: u I. 17, u II. 12 djaka. U Osjcku na gimnaziji predaje prof. Varičak: u I. 31, u II. 18. djaka; na realci isti: u I. 28, u II. 10 djaka. U Karlovcu na gimnaziji predaje prof. Vamberger : u I. tečaju 30, u II. 26 djaka. U Petrinji na preparandiji prof. Peckan: u I. 22, u II. 29 djaka. U Zemunu na realci i trgovačkoj školi prof. Plivelić: u I. 35, u II. 21 djak. Na Rieci na trgovačkoj akademiji prof. Pizzetti: u I. i II. tečaju 9 djaka. IZ SLOVENSKIH DEŽEL. — O stenografiji na gimnazijah in realkah, katere obiskujejo Slovenci, posnemamo sledeče podatke iz »Letnika Ga-belsbergerjeve šole za 1895.* V Cel ji predava prof. Fietz: v I. stenogr. tečaju 31, v II. 29 dijakov. V Mariboru na gimnaziji prof. Meisel: v I. stenogr. tečaju 45, v II. 33 dijakov; na realki prof. Fa-sching: v I. teč. 31 dijakov. V Ljubljani na gimnaziji prof. Pucskd v I. 97, v II. 37; na realki ravnatelj Junowicz: v I. 20, v II. 24; na trgovski šoli prof. Brunet: v I. 54 dijakov. V Rudolfovem na gimnaziji prof. Novak: v I. 12 dijakov. V Gorici na gimnaziji prof. A. Santcl: v I. 36; na realki prof. Hendrvch: v I. 19 dijakov. V Trstu na drz. gimnaziji ravnatelj Nitsche: vi. 41, v II. 20; na drž. realki prof. Stefanides v I. 24, v II. 18; na italijanskej realki prof. Demonte: v I. 20, v II. 6 dijakov. V Kopru na gimnaziji prof. Battisti: v I. 50 dijakov. V Celovcu na gimnaziji prof. Hamberger: v I. 37, v II. 30; na realki prof. Flora: v I. 34, v II. 22 dijakov. V Beljaku na gimnaziji ravnatelj Zeche: v I. 34 dijakov. ИЗ СРБИЈЕ. — Госп. Лааа Поповик, наш су-радникт., израђује ново надан.е „Сриске стенографије“, у којој пише следеће место предговора : „Г. Антон Бевеншек, професор на великој гимиааији у Нлов-диву, Koju je доеадањнм радом својим на пол,у етенографпје васлузкпо име: југославонског апостола стевографије, отпочео je повова да ввдаје, под својим уредшпитвом, сгенографнма добро по-внати лнст, „Југоелавенски Стенограф“, у коме су 8астуил>ена сва четирн југо-славонска јеапка: бугарски, ериски, хрватски н словеначки. — Одвивајући се радо повиву г. Бевепшека, да у „Ју-гославенском Стеонографу“ нокажемо систом српске стенографпјо — бар у главним цртама, нокушали смо да овнм делцем, mro га ианосимо пред чнта-тсл.е, то и попунимо. Ако овим ноку- шајем доирннесемо ма колико к томе, да српска стенографија буде у јужном славенству боље повната и распростра-њена, како бп се ватим могло лакше иорадити и на остварењу j е д и н с т в a стенографског писања у свих јужних Славена — циљ ће бити постпгнут. — Не мислимо да овде до-кавујемо усмесност и потребу рада о увајамном обавештавању и уповнавању стенографа свпх јужнпх славенских народа. To у осталом не само да није потребно, но није нп могуће да урадимо овде, погледом на простор намењен овоме делцу. С тога ћемо одмах нрећи на сам предмет, изјавл>ујућп и на овом месту, да ћемо со у овоме раду погла-вито придржавати наука, што смо га у повнавању овога нредмета добили од свога уваженог учитеља стенографије г. Јована С. Миловановића, додавши к томе no нешто, што смо нашли sa по-требно, ради потпуности п боље схват-љивостн самог иредмета.и Отт> странство. Iz stranoga svieta. Из странога света. Iz drugih dežel. — Нов фонограф конструисао je механичар Келцов у Берлину, u про-стијп je од досадашњега. За сада Кел-цов миели, да његов фонограф буде место каквог стенографа. Вал>аку Еди-соновом фонографу je од воска, у који се авучна таласаља металне мембране уцртавају; у Келцовљевом je фонографу тај ваљак од тврдог сапуна. Сапун мозке да иадржи п највечу вручину, те no томе моаке се употребити н у тропеким земљама. — Za zbiratelje rokopisov. Neki francoski list je priobčil cenik, po katerem se plačujejo autografi slavnih mož v Parizu. Jedno pismo Mozartovo velja okolo 200 frankov, a Mendelssohnovo komaj 50 frankov. Rokopisi Meycrbevori, R. Wag- nerjevi in Verdijevi se dobivajo po 1 na-poleondor, Schumannov autogram je vreden 10 frk; Viktor Masse samo 5 frk., a Auber le 3 frk. — Rokopisi večine še živečih slikarjev in kiparjev, kakor so Oalon, Mercič, Jules 1 hiprć itd. se cenijo po 5 frk. — Kneževske rokopise plačujejo bolj drago: cela pisma se prodajejo po 100 frk., a podpisi po 50 frk. Od Napoleona I. je mnogo podpisov dobiti, za to je cena samo 10 frk. Tudi francoski maršalski podpisi so po ceni (10 frk.); izjemo dela Bazaine, čegar podpis velja 15 frk., Du-mouriez 20 frk. in Cambronne isto toliko. A za La Favette se plačuje po 50—100 frk., ker je njegov rokopis jako redek. Podpisi francoskih akademikov so jako po ceni (2—3 franke). Книжовноств. Književnost. Книжевност. Književnost. — «Tesnopisnč Listy» č. 4 dona- šajo sledeče članke: Metodična učna knjiga češkega tesnopisa. Sestavil prof. Č. Ibl. Refcruje Dr. A. Herout. — Izjava občega odbora nemške šole Gabelsbergerjeve. O krajšanju besedij. — Društvene vesti. — Tesnopisne listy, br. 5 imajo sle- deči obseg: Metodična učna knjiga češkega tesnopisa; sestavil prof. Čenek Ibl. — O krajšanju besedi od prof. A. Holasa. — Stenogr. bureau v češkem deželnem zboru. — Društvene vesti. — Literatura in bibliografija: »Jugoslavjanski stenograf i Glasnik«. — Razno. Dunajska svetovna razstava 1873: Svetinja za zasluge. — Obča razstava 1879: 1. nagrada (sreb. svetinja). Bruselj ;8S8: zlata svetinja. Cenik važnejših stenografičnih del, izdanih po članovih kralj, stenografičnega zavoda v Brazdanih. I. Učne henjige (na nemškem jeziku). Izvršujejo se samo take naročbe, katerim je priložena svota v nemških poštnih markah ali pa v gotovem denarju (po pošt. nakaznicah). Ako se naroči več iztisov, daje se razmeren popust od cene (rabat). — 1 marka = 60 kr. av vr. = 1 frc. 25 cts. — Poštno povzetje pride draže. — Knjige se dopošiljajo na stroške zavoda. — Naročbe naj se pošiljajo pod naslovom «Expedition des konigl. stenographischen Institutes, Dresden*. Krieg Henrik, vladni nadsvetovalec, profesor in predstojnik zavoda: Katekizem stenografije. Rokovodstvo za učitelje in učence v obče ter o sestavu Gabelsbergerjevem posebej. Drugi natis I. del • Zgodovina in književnost stenografije, z mnogobrojnimi pis-movnimi primeri, II del Gabelsbergerjev sestav stenografije. — Vezan mark 2.50. ~ Poučevalna pisma (Untcrrichtsbriefe) za izučevanje nemške stenografije po Gabelsbergerjevem sestavu Pismo I—10 (korespondenčna pisava), pismo 11—20 (debatna pisava) po mark — 40. Ratzsch Henrik, profesor. Nauk o nemškej stenografiji po sestavu F. X. Gabels-bergerja Po smrti pisatelja izdal kralj, stenogr zavod. 13. novo-popravljeni in pomnoženi natis. S 87 rtteuografičnimi tablicami Cena mark 6'—. (Na francoskem jeziku.) Krieg Henrik, profesor ud Nauk o m e dn ar o dne j stenografiji po sestavu Gabelsbergerjevem (Coure de Stenographie Internationale d' aprčs le svstčme de Gabelsber-ger). V uvodu se nahaja kratka zgodovina stenografije z mnogimi primeri za pisanje. Cena mark 6 —, (Na spanjskem jeziku.) — Razprava o mednarodnej stenografiji po načelih izumitelja stenografije F. X. Gabels-bergerja (Tratado de estenografia internacional Segun los principios del inventor de la estenografia F X Gabelsberger). Cena mark 2 50 IX- Časopisi. Krieg, Zeibig in Rotter Korespondenčni list (Correspondenzblatt) kr. stenogr. zavoda v D razdani h Mesečna izdaja (Tisek i navadnimi pismenkami in avtografijo). Celoletna naročnina marke 4* —. XIX. Siatistilsra. Krbhliger, dr iur in Hdfer di phil.: Letopis šole Gabelsbergcrjeve (Jahrbuch dci Schule Gab.). Izhaja meseca novembra vsakega leta. Vezan marke 3' —. (Ako se naroči neposredno in poprej nego izide, velja samo marki 2*—.) I“V". Zgodovina in znanstvo sestava. Krieg in Zeibig : P a n s t e n o g r a fi k o n, časopis za spoznavanje stenografičnih sestavov vseh narodov. Izdavan po nalogu kralj ministerstva notranjih zadev. I. zvezek. 31 pol. Cena mark Q*— Zeibig, dr., prof, dvorni svetovalec, Zgodovina in književnost brzopisne umetnosti. Drugi popravljeni natis * 41 tabelicami Cena mark 0—. "47". Predavanja in razprave. Zeibig, dvorni svetovalec itd.: Pravništvo in stenografija Prinos k vprašanju: kakšno korist more dobivati pravniška praksa, ako rabi stenografijo? — 40 strani tiskanih. Cena mark —90. — Stenografija v pravnistvu in v upravi. Po nalogu društva za odvetniško, sodno in upravno stenografijo v Draždanih. Cena marka 1' — — Nemška stenografija ler javni interesi Cena marka 11 — — Uredba stenografičnega uzornoga burean-a Izvestje predloženo tretjemu mednarodnemu stenografičnemu kongresu v Monakovcm 1 1890 Cena mark —'50 Lastnik A. Bezenšek. - Odgovorni urednik S. Magolič. — Tisek D Hribarja v Celji Брои 4. Broj. Година VI. Tečaj. 'kJ^ c rJ~ ^, ~ € ,fj9 J e J^ Lj> п^/ c c /г (p/, 'O Z*'' / c ~/ c^, rj C 2A v c vy tJlpi/~ -o f in/ J, ^ <2?г_ A -o z51 fr, -v o O 2/^ O u Jjf- r e J-/A J' ^’ S 2\ J- J 2 C -Л sJ ^гл, e ол - S -o J .' V? , -JI - -2ff- K *' 9 П JG ~ 60 ftr'~ fr! V^> ^----^J) ^ j «/ £ ~ ~//ei—* ^ ^e ^ c ncr^ dc J ? .ji ^^£> o JV O ^ (j ^ ‘ f G -^v^— / lc Je~ ~ / G & \<е ^ crv' С јл у /г^ V^// / -'У^^ie ui/G r-wf~ e o j/ €.^/y s ^ r y ^ С^/ / с1Л^~г jjC 6~V~ y V ' /7 > C (j' ne _____' 6 J-'- 7. 4* -9 o c ?c?' ne.Jr>-y 6 --X ^'/G —’ \ylrjs Г*/ sJ~\ / — ^r% 4^ ^е^ г, l\al -j/ /^y7 / ^ / / crt^ ... ^ i/ ioi" <ч s/y£- rv jjA _ ,v ^"7 '/l/ / /; y /t^° „•• \ot V frne^ /л/ G'-у" fr -*C'----- '%/ o ^ /Л^ г? ^ ~j(6 c Jr j- л /* Gy ~л?~<г G''C r\^y ,*П ^ _^y<^ П <л ^ П. t G G fr")/X'~ s ^<У fr ^ GGk£J /L~ e \Yy j sJC a^-tiJ s 4/ јг y 's C~ 'X S^ d КСђ ~frn i — 27 — rv O j Cy f Z/ л C ^ 2 ' ćf \ - ne л O 1? o C П / / (, e a - —28 — J&r. GTCo/. '~^јр (TS* Г. ^/? j Lj / ^c u ки 6 V 7 "л J^, C. ^б? /Суо С- Су"\^ ^ ^ 6~)0Пхл — ^^У 6 ^ /Сх> ^ С jt € ° 7 i /i^jc/ оР1 đ /- , a?—ft J đ) l'' њР/Cj C 'P ' <7 c ук, l en/ J ’5 / "*j/ft /'ns> £-' 0CS , (L,, t.< (kp. Оу A -? .г 9|"\ s ^ e 'l&yl /a .? /^ /■ ^o •• ^ — o/? ^Z” a -Ад/ * ^ г^_-, r>*-s^p — / A > tS+~$(LS v-O y z Ob A i/ ' ' с^ г*~, (Jč- љ e 7/0 u - Ж'Мо ćt/iiMZ ,&v. сХ?Дл? « Ča i/ a~>/> у—ХгЈ /г/ Ј/2£ jb 'ђ (у) S ■/, /'lf’^lTf-, 'jfe A у ^ ■/ lSL O, лхт- / ' 9 7Ј/ 4 v_^ s AA _ ^ /7 *" .7? оЛо 'Лј> ^ / '-j/sv? J, ^ uO>e ' J/w tP Ц ТГ- ^-Л / -'*'*' / S /o~ -' 0y> ^ 7 1Љ 26 / -3/- oJj'Zz&'/pić ,ec хууесег(л-/^л1 ., г^г r\ 'J*? л AT € ''h /v *4- cJ? 0~^ <м 14 ,l- / ч ^ °/ ■ -/ ^ •уХ ^ ifli. - rV-\ f* O &e ć r '"} ' e-^ ć^ / Kil l6^ c "V оХ-. 1,7° о& ? — ^ 7 đ* 7^—- ŽL^ СЉ ' -*— & fos - A ^ Jr^ ЈУУ— v/Cu 9Ć V rw VL^ /^ 4 у/ i ?Г/е* 'У *{п ^"/~ ~<Г ^/ 7^5f , c ј' /'XL /■ у^ЛЛ of г_ ^ џРх^У? 'Y7U * 7°- /Lrf , |fV X С у rV^ ------- /7° /- /? ^ t / fWUl Јђ- - С ^ /V^, /£ .л/Г^ 7о 7 7/^Г /^ 2- ј7, € V о^/'1 X) /ј1 Х> , 7"Vy^ 3 ' ”? (S 3 J / C _ . g (> VT^ " f t ^ J^ '~> S * л r>P — ^ /l/ Z ч ^ _ n* l X6, - ij е-Л-у&с^ //(C '~X/ /9 (LZj ^jL — • C 7 7/ y* rrjf - 't/L '77 Њ' C^grct^ a/ /So3 C Z^r*/~\^ / Cj> C \j£- C ZoJ 7c ^ ^Пј/ ^ CM C ^C/ 3- /^9jj SU ) (a, --^3 C/rv ЈГ C- ue/^,? / ™ <*-y, ■s г c mi a,/ e ^У? M7v^ — . v-/ ^-~, Orv 7Г s ^ бГ ✓ (i? ov-^, 7 / &.; S r7 P ~U' 14л - P 4/ ^