SVIJET I OBLIKOVNI (STRUKTURNI) PRINCIPI SRPSKOHRVATSKE EPSKE NARODNE PJESME Tvrtko Čubelić I Raspon interesa za našu narodnu epsku pjeemu razvijao se ponaj- više u idejnom i tematsko-motivskom smjeru; i bio je prilično širok. Skoro nepregledan broj značajnijih i skromnijih radova nalazi se upravo na toj koordinati koja je do naših dana neobično bogato i raznoliko raizgrađena, u smislu iscrpljivanja i deialjiziranja problema do skrajnjih mogućih granica. A isti su interesi, od prvih početaka proučavanja do danas, gotovo dominantni, jer je epska pjesma pru- žala upravo traženu gradu u reprezentativnim sadržajima, zbivanjima, scenama događanja. Reprezantativna strana naše epske pjesme usmjeravala je i tok samih proučavanja. Glavnina problema izvirala je upravo iz toga vrela, jer ih je činjenica reprezentativnosti gurala u prvi plan. Njihov historijat potvrđuje upravo tu karakteristiku. Tako se pitanje točnije lokalizacije epskih pjesama, kao jednog od prvih problema u historijatu, rješavalo historijsko-političkim^ i geografskim^ kriterijima, nadopunjenim djelomično i leksičko-ling- vističkim.^ ^ Stojan Novaković, Die serbischen Volkslieder über die Kosovo- Schlacht (1389). Eine Kritische Studie (preveo V. J.), AsIPh II, 1879, str. 459: govoreći o narodnim pjesmama o Kosovskoj katastrofi kaže da su one nastale »nur in serbischen Orten, unter den Stämmen, welche der Schlacht am nächsten waren und die schweren Folgen der Niederlage zuerst fühlten«. ^ Vatroslav J a g i ć , Die südslawische Volksepik vor Jahrhunderten, AslPh IV, 1880, str. 242: »Wir haben somit auch von dieser Seite einen neuen Beweis gewonnen für die oben durchgeführte Ansicht, dass der Urquell der südslawischen Epik, welche auf die Invasion der Türken ihren Ursprung zurückführt, dort zu suchen ist, wo die ersten wuchtigen Schläge fielen, wo die frühesten Katastrophen eintrafen (Marica, Kosovo)«. ^ Svetozar Matic, Poreklo kosovskih pesama kratkog stiha, ZbMS, za knjiž. i jezik I, 1954, str. 7: »Od Vukovih kosovskih pesama samo jedna je zapisana izvan Srema: Smrt majke Jugovića; sve ostale zapisane su u Sremu bilo od pevača iz Srema, bilo od pevača koji su sa strane došli za kraće vreme u Srem. Već sama ta činjenica da je Vuk sve svoje kosovske pesme, osim jedne, našao u Sremu, a izvan Srema ni on ni njegovi skupljači, osim te jedne, nisu ih mogli naći, — već to navodi na pomisao da su se kosovske pesme 135 ¦ Tvrtko Cubelić i KoiiKparativTia istraživanja išla su u dva smjera: 1. i ponajviše, u smjeru provjeravanja historijske autentičnosti* podataka i ličnosti u epskoj pjesmi; 2. i rjeđe, u smjeru odredivanja prvotnih poticaja^ i izvorne građe za motive i pojedine situacije u epskoj pjesmi. Za ova istraživanja bila je odlučna opća i principijelna orijentacija francuskih medijevalista (posebno Josepha Bédiera)^ i njemačkih^ istraživača narodne pjesme, da se je epska pjesma — u preuzimanju i razradi motiva i situacija, u općem stilskom postupku, u općoj pje- vačkoj kulturi i stvaralačkom procesu — čvrsto oslanjala na pjevačko umijeće feudalnog i viteškog srednjeg vijeka, pri čemu su obrazovani, školovani pjevači odigrali značajnu i prvotnu ulogu. Sociološka proučavanja eipske pjesme bila su prilično potisnuta i sužena, ia)ko su se kretala dvosmjerno: 1. u smjeru čvršćeg povezivanja epske pjesme s konkretnim obli- cima uže, seosko-plemenske* kulture i njenih društveno-ekonomskih osinova; a posebnu varijantu (i devijaciju) ove koncepcije predstavlja Vukove zbirke stvarale i održavale u Sremu.« I str. 13.: »Tu su se, razume se; ; skupljali i pevači narodni«. Matić iznosi kao dokaze svojoj tezi redovno odr- i žavanje vidovdanske slave u manastiru Ravanici u Fruškoj Gori i neke sremske ; jezične oblike u kosovskim pjesmama. j *Maretić, T.: Naša narodna metrika. Zagreb, 1909. — Marette je ; brižljivo ispitivao činjenicu npr. zašto je Vuk Branković u pjesmi proglašen izdajicom, kad to u stvarnosti nije bio. Tu pojavu je objasnio antagonizmom Vuka Brankovića i Lazarovih potomaka (str. 122.). I druge pojave ispituje Maretić jednakim pozitivističkim mjerilom i dolazi do zaključka, da je '; narodna pjesma vrlo nepouzdano vrelo za historiju, jer je puna »narodnih ! izmišljotina« (str. 121.). ^Banašević, Nikola: O važnosti proučavanja motiva narodne poe- zije. Pr pnp, 11-1935, str. 170.: »Bez ulaženja u istoriju motiva, odnosno u književno-istorijske probleme, ne mogu se ponekad donositi osnovani za- ključci.« ( Svoje shvaćanje o značenju, preuzimanju i selenju motiva Banašević i je uspješno pokazao u djelu: »Ciklus Marka Kraljevića i odjeci francusko- j talijanske viteške književnosti«. Skopje, 1933. " B é d i e r, Joseph: Les Légendes épiques. — Recherches sur la forma- ? tion des chansons de geste. I—IV, Paris, 1926—1929. Str. IV/434: »Neanmoins, ; si, pour rendre compte des légendes épiques de la France, j'ai a bon droit ' mis en relief (le rôle des sanctuaires, des pelerinages, des foires, des grandes ; fetes religieuses, si j'ai dit a bon droit que cette légende a base historique \ suppose la participation des clercs, est par essence d'origine savante . ..« ] ' H eu si er, Andreas: Lied und Epos in germanischer Sagendichtung. \ Dortmund, 1905. Meier, John: Werden und Leben des Volksepos. Halle, ' 1909. I u engleskoj stručnoj literaturi prevladava takvo mišljenje. Npr. j Child, James, Francis: English and Scottish populär ballads. London ' — Toronto — Bombay — Sydney, 1904. : " Gesemann, Gerhard: Der montenegrinische Mensch. Zur Litera- ' turgeschichte und Charakterologie der Patriarchalität. Prag, 1934. — Str. 15. i »Das Epos typisiert, verallgemeinert, rhetorisiert, prunkt; das Epos feiert i den heroischen Menschen überhaupt, hebt ihn zum mythischen Heros empor: ] die patriarchalische oratio, oratio heroica!« I 136 Svijet i oblikovni principi srpskohrvatske epske narodne pjesme naglašavanje, u plemenskoj drušiveno-ekonomskoj organizaciji, ko- lektivne^ psihološke zakonitosti kao osnovne stvaralačke snage u nastajanju epske pjesme; 2. u smjeru izvođenja epske pjesme — budući da starija epska pjesma ponajviše pjeva o feudalnim društvenim odnosima — iz sred- njevjekovno — feudalne^" ekonomske strukture i njene kulturne nadgradnje. Teoretsko-principijelna osnova i koncepcija gornjih problema zadržana je i u novijim proučavanjima, ali je u ranije proučavanje naše epske narodne pjesme unesen novi kvalitet koji se očitovao u novom metodskom postupku, tzv. terenskom realizmu." Dok je za ranije proučavanje bio u svakom pogledu mjerodavan štampani i na- pisani tekst, jer je bio početna i završna stvarnost za svako prouča- vanje (takvo gledište nazivamo tzv. akademsiki realizam),odilazak na teren i terensko promatranje pjesme unijet će novo osvjetljenje i nove poglede. Problemu života epske pjesme, njenom postojanju i uvjetima njenih promjena na terenu, postupku pjevača pri neposrednom izvo- đenju same pjesme — posvećuje se naročita pažnja već u razdoblju između dva svjeitska rata, a naročito poslije II svjetskog rata. Ta će zapažanja u početku značiti samo novi metodski postupak, ali će po- stepeno unositi i nove, kvalitativno drukčije spoznaje o epskoj pjesmi za razliku i nasuprot ranijim shvatanjima. Stilistička isipitivanja epskih pjesama — u smislu preispitivanja stilsko-oblikovanih zakona i procedé-a epske pjesme — polako su sti- zala na ovo područje. Oblikovale su se dvije težnje: 1. pjesnikova^' koncepcija događanja i likova, njegovo shvaćanje historije i njegova historijska spoznanja, postavljene su kao odlučna snaga u oblikovanju epske pjesme; '•Dvornike vi ć, Vladimir: »Krila kolektiviteta« jugoslavenskog na- rodnog epa. Pr p n p, V—1938, str. 79.: »Unutrašnja dinamika iz koje se rađa osnovna forma prikazivanja (epskog) data je epskom stvaraocu pre svega u jakim duševnim pokretima i sudarima, u kontrastici ličnosti, osećanja, volje i strasti.« K r a V c o V , N.: Serbskij epos. Moskva — Leningrad, 1933. Čitavo je djelo minuciozna razrada teza, da je srpski epos mogao izrasti na srednje- vjekovnoj kulturi i da je on poezija feudalne vojne aristokracije (str. 15), i da su nosioci takve poezije, a ujedno njeni stvaraoci i podržavaoci, pri- dvorni i dvorski pjevači koji su bili u službi kneza ili vojvode (str. 65). " Murko, M.: Nekoliko zadaća u proučavanju narodne epike. Pr p n p. I, 1934, str. 2.: »...da se tačno odrede krajevi gde i kako narodna epika još danas živi i gde je u posljednjem vremenu još živela«. Svoje poglede i principe tzv. terenskog realizma razradio je Murko u svom životnom djelu: Murko, Matija: Tragom srpskohrvatske narodne epike. I—II. Zagreb, 1951. M a r e t i ć , T.: Metrika narodnih naših pjesama. U Zagrebu, 1907. str. 2.: »...to su od česti stvari, do kojih se može doći i bez muzike, samo su ih rečeni pisci obavili muzikologičkom terminologijom i frazeologijom.« " Braun, Maximilian: »Kosovo« — Die Schlacht auf dem Amselfelde in geschichtlicher und epischer Überlieferung. Leipzig, 1937. Str. 139.: »Man 157 Tvrtko Cubelić 2. određeni formalno — oblikovni^* postupci shvaćeni su kao bitni preduvjeti u razradi epske pjosme. Opća se karakteristika nasljeđa u dosadašnjem proučavanju naših narodnih epskih pjesama — kako sam ih gore sažeto naznačio, uklju- čujući u njih prećutno i nenavedene varijante i nadopune gornjih koncepcija — očituje na dva načina: 1.'epske se pjesme čvrsto povezuju s historijsko-političkim zbi- vanjima, u potpunoj su ovisnosti od njihova slijeda i njihovih idejnih preokupacija; 2. epske se pjesme iposmatraju kao čvrsti, pisani, statički mate- rijal, potpuno jednako kao i pisana književnost. Problem epske pjesme kao autonomnog fenomena usmene (oralne)^^ književnosti tek je po- stavljen i samo je djelomično obrađen. Metodska strana u dosadašnjim proučavanjima nije bila bogatije razvijena. Poizitivistička^" provjeravanja na većem ili manjem obimu pro- branih činjenica i izvođenje zaključaka iz vidlji^dh podataka bili su najčešći metodski postupak, izražen u nizu varijanata. Iz njega je nužno proizašao, kad je riječ o epskoj pjesmi, komparativni metod.^'' Kulturno-historijsko^* prilaženje epskoj pjesmi, koje je tražilo spe- könnte sagen: »Wirklichkeit« und »Wahrheit« rangen miteinander um die Seele des Volkes. Der Angreifer war aber in diesem Kampf die epische »Wahrheit«. I: »Sie (die Wirklichkeit) wurde anerkannt, soweit sie eine Deutung im Sinne der Heldischen Wahrheit zuließ...« " Schmaus, Alois: Gavran glasonoša. Pr pnp, IV, 1937, str. 2.: »Shema u neku ruku strukturira događaj, tako da on dobija ne samo čvrst okvir, nego uz to i jasan i pregledan nutarnji raspored.« Svoju tezu Schmaus je posebno razradio u djelu: »Studije o Krajinskoj epici«, Zagreb, 1953. " Parry, Milman: Les formules et la métrique d'Homere. Paris, 1929. Najdublje je ušao u probleme usmene (oralne) književnosti francuskih žonglera: Rychner, Jean: La chanson de geste. — Essai sur l'art épique des jongleurs. Geneve — Lille, 1955. Posebno III poglavje (La composition des récits), str. 37. i dalje. " Banović, Stjepan: O nekim historičkim licima naših narodnih pjesama. Zb žo J SI, 25—1, 26—1. I: Mašta prema istini u našim narodnim pjesmama. Zb žo J SI, 26—2. — Banović je dokazao da mnogi prizori u epskim narodnim pjesmama odgovaraju istinitosti specifičnog epskog ambi- jenta koji nije bio posvuda jednako razvijen. I neobičnosti u epskoj pjesmi nisu tako naivno postavljene, kako se je često pisalo i govorilo. Epski je svijet bio u mnogočem neobičan, neredovit, pa su se nužno i u njemu zbivale nesvakidašnje pojave. " Primjena komparativnog metoda na epske narodne pjesme išla je najčešće u širinu. Pronalazile su se i najmanje srodnosti između naših i stranih epskih pjesama, i mnogi su rezultati vrlo instruktivni. Komparativni metod u proučavanju naših epskih pjesama razvio je gotovo do jednog sistema: Banašević, Nikola u djelu: Ciklus Marka Kraljevića i odjeci francusko-talijanske viteške književnosti. Skopje, 1935. " Savković, Miloš: Narodne pesme kao dokument za socijalni život u srednjem veku. K S, IV, 1928, str. 299: »Mi smo danas radoznali da saznamo kako su ,naši stari' vodili politiku i kako su se molili Bogu, kako su se 138 Svijet i oblikovni principi srpskolirvatske epske narodne pjesme eifični odraz društvenili zfbivanja i historijske atmosfere u pjesmi^ bilo je slal)ije njegovano. Psihološki (tačnije psihologistički)^^ pristup i obrada epske pjesme bio je osamljena i vrlo kratkotrajna pojava. Estetsko^" promatranje i ocjenjivanje epskih pjesama bilo je česta pojava, ali je od metodskih postupaka u sebi najviše nosilo subjek- tivnih, usko ličnih postavaka i zapažanja. Otkrivanje novih spoznaja o našoj narodnoj epskoj pjesmi i sa- gledavanje njenih unutarnjih zakonitosti i vrednota moguće je samo daljnjim proširivanjem metodskih postupaka. U suvremenom snažnom naučnom razvoju istaknut je čitav niz novih metoda koje otvaraju nove poglede i osvjetljavaju dosada nepoznate stranice u problematici neke naučne oblasti. U daljnjim izlaganjima iznijet će se, za razliku od ranijeg, nešto drukčiji metodski pristup epskim pjesmeima s mogućim novim osvjet- ljenjem čitave složene problematike. II Kad se sve naše narodne epske pjesme sagledaju na okupu i kad se u njima uoče sve njihove bitne karakteristike epskog procedéa, a ipogotovo kad se shvati njihova međusobna unutarnja uvjetovanost i neraskidiva povezanost,^^ onda se bez dvoumljenja mora naglasiti prirodna i literarna jedinstvenost naših epskih narodnih pjesama kao određenog književnog oblika i kao određenog usmenog načina izra- žavanja na jedinstvenom jugoslavenskom teritoriju. I bez oibzira na sve uže nacionalne razlike; i bez obzira na sve uže geografske podvojenosti; i beiz obzira na sve konfesionalne, vjerske oblačili i kako su ratovali, kako su tekli bogatstvo i kako su ga rasipali, kako su pili i kako su ljubili«. " Dvorniković, Vladimir: Psihogeneza epskog deseterca, Pr p n p, III, 1936, str. 161. ™Lazarević, Branko: Tri naše najveće vrijednosti. Beograd, 1938. — Epska narodna pjesma, kao umjetnički oblik i spoznaja o određenom društvu i dobi, može imati pravu vrijednost samo u sklopu i općoj poveza- nosti ukupne jugoslavenske kullture. Izdvajati epsku pjesmu (pa bilo to i u društvu Njegoša i Meštrovića, kako to čini u navedenom djelu Lazarević) znači lično, subjektivistički gledati na pojave koje su i suviše kompleksne. Najčešće su izdvajane iz cjelovitosti epskih pjesama muslimanske epske pjesme, ponajviše iz konfesionalnih i naciona no-političnih razloga. Ali kako su muslimanske epske pjesme nastajale skoro isključivo u vezi kotarskih, kotorskih i senjskih uskoka, to su nužno s njima povezane kao epska tradicija, bez obzira na njihov politički aspekt. Konačno, muslimanske (i vjerske i političke) preokupacije sastavni su dio naše jugoslavenske stvarnosti i ne mogu se nikako iz nje isključiti. Razumljivo je, da je musli- manska epska pjesma — kad se je već razvio muslimanski epski ambijenat — obrađivala i svoju specifičnu muslimansku tematiku na sličan način, kao što se to događalo u drugim epskim ambijentima. I po tim svojim specifičnim poticajima i funkcijama muslimanska epska pjesma nužno ide u zajednicu jugoslavenske epske dominante. 139 Tvrtko Cubelić 1 razlike naših naroda, i što je još važnije, naših epskih pjevača, — postoji jedinstven problem u smislu određene tradicije, u smislu određenog stila, određenog umijeća i — što je vrlo važno — određenog epskog umjetničkog htijenja. I činjenica je (potvrđena mnogabrojnim zbirkama i zboTnicima), da postoji na cjelokupnom jugoslavenskom teritoriju epska pjesma koja je na svoj način, tj. s gledišta stida epske pjesme, uočila značaj- nije pojave i prelomna zbivanja i izrazila ih svojim epskim načiniom, stilom. Nebrojeni primjeri su pred nama i oni potvrđuju jedinstveni fenomen epske pjesme u određenom rasponu geografskih, socioloških, jezičnih i psiholoških granica, uključujući i neizbježive razlike, uvje- tovane raznolikošću ekonomsko-društvene strukture svakog užeg, fM>jedinog, specifičnog kraja. Iako je time izvoTno postavljeno pitanje, a potom i problem, ipak se iz čitave formulacije nužno postavlja zadatak: što se može za- ključiti, ako se naša epska narodna pjesma sagleda kao jedinstven književni fenomen? To znači: da li se iz stilske jedinstvenosti epske tradicije i iz naše narodne epske pjesme mogu izvući mjerodavni zaključci o kon- cepciji društva i svijeta, o društvenom i etičkom stavu, o životnom idealu, o dubljoj motivici u praktičkom djelovanju? Ukratko: može li se dobiti slika pogleda na svijet, slika općeg i šireg filozofijskog stava, koja bi bila primjerena okviru i stilu epske narodne pjesme? Cjelina naših epskih narodnih pjesama — a jednako i snažniji, umjetnički zreliji primjeri — potvrđuju zasebni epski svijet s auto- nomnim epskim životnim kriterijima. Jedan pomno odabran i epskom logikom složen svijet likova i događanja bruji u narodnoj epskoj pjesmi. Pjesma je prikazala iskrenu, nenamještenu životnu stvarnost: različitu, raznoliku, šarenu, lijepu i nelijepu. Naravski, u okviru svoga stila i svoga umjetničkog htijenja. Kakav je taj unutarnji svijet epske pjesme u svim njegovim oči- tovanjima? Koliki je opseg toga svijeta? Koji su sve njegovi pro- blemi? Koji su se kriteriji ustalili, učvrstili na širokom životnom planu? Koji su osnovni motivi i osnovne pokretne snage? Što se voli, a što se mrzi u tom svijetu? Kad i uz koje se uvjete postižu ideali i iluzije o sreći i društvenom uspjehu? A koja djela izazivaju u okolini i u počiniteljima stid i sram? Svi su ti problemi prezentni u epskoj narodnoj pjesmi; oni su njena osnovna preokupacija; u daljem izvodu i epskog pjevača, a prvotno i epskog pjesnika-stvaraoca. Nema sumnje da su svi ti pro- blemi — a to znači epske teme, sujeti, motivi — izrasli iz neposrednih historijskih i društveno-ekonomskih protivurječja i da u njima uvijek nalaze svoje poticaje i svoje sadržaje. Ali kad su već postavljeni i oblikovani, oni djeluju — pod određenim uvjetima i u određenim granicama — kao autonomne stimulativne snage u daljnjem održa- vanju epske tradicije i stvaranju epskih pjesama. 140 Svijet i oblikovni principi srpskohrvatske epske narodne pjesme Prema tome je svijet epske pjesme — t. j. svi njegovi problemi, sva njegova previranja s likovima i s događajima u cjelini i kompleksnosti — istovremeno i osnovna oblikovna snaga epske pjesme, njen osnovni stvaralački, oblikovni princip. Objašnjenje stavova i kriterija, prema kojima se odvijaju zbi- vanja u epskoj pjesmi, kao i shvaćanja idealnih težnji za koje epski likovi ulažu sve svoje snage, istovremeno znači objašnjenje i shva- ćanje oblikovnih mogućnosti unutar razrade epskih tema i motiva. Kompleksna problematika samih eps.kih pjesama mora saopćiti i od- lučnu riječ o njenom životu, njenom postanku i opstanku, silama i zakonima njenog oblikovanja. To su dvije strane jedne pojave, koje djeluju protivurječno, a to znači: u određenim okolnostima skladno i podudarno, a u drugim situacijama nejednako i aprečno (naravski uvijek u nepreglednom nizu varijacija i stupnjevanja). Pristup do pune unutarnje istine epske pjesme i do prvotnih, izvornih korijena njenih oblikovnih snaga ne može omogućiti bilo koja metoda. Pozitivističko provjeravanje zapažanja u epskoj pjesmi te isklju- čivo pozitivno nabrajanje i sistematiziranje podataka ne bi dovelo do slike o cjelovitosti epskog, usmenog zdanja. Kulturno-historijsko preispitivanje autentičnosti epske pjesme prema konkretnim i mate- rijalnim kriterijima ne bi bilo primjereno osnovnom karakteru i funkciji epske pjesme kao književno-oralne tvorevine. Komparativna ispitivanja otkrit će pojedine crte epskih problema, a psihološka raz- matranja pokazat će određene probleme u posebnom svijetlu. Nova koncepcija i nova, prirodna i nenamještena konfiguracija problema traži i svoj novi, primjereni metodski pristup. Ovdje se radi o jednoj varijanti jedne bogato razrađene suvremene i aktualne metode tzv. metode unutarnjeg pristupa epskoj pjesmi, ili metodi unutarnje rekonstrukcije epske pjesme. Prije svakog zaključka — a redovno i prije njegove ix)četne fiksa- cije — odabire se određenim jezičko^statističkim metodama dovoljan broj pjesama koje osvjetljuju jednu pojavu, ili jedan kriterij, ili jedan problem. I tek se iz tih primjera — dakle na dovoljnom broju probranih primjera — izvodi mogući i dopustivi zaključak koji će redovito i u pravilu predstavljati onu normu i mjeru koje će biti najprimjerenije sistemu zapažanja i spoznaja epskog pjevača. III " Već sama činjenica postojanja epskih pjesama potvrđuje i posto- janje nužnih preduvjeta za njihovo nastajanje, održavanje i trajanje, za njihovu značajnu kultumopolitičku i prosvjetnu ulogu. Epska pjesma nije nastajala posvuda, a pogotovo nije imala posvuda jednako 141 Tvrtko Cubelić ] krupnije značenje. Određene povoljne okolnosti, neophodno potrebne za njen ukupni život, nisu bile uvijek čvrsto vezane geografskim, ili historijsko-političkim, ili jezičnim sponama za određeni kraj ili od- ređenu pokrajinu. Mada su ovisile i od tih realnih okolnosti, jer bez njih nisu mogle postojati, ipak povoljne okolnosti epske pjesme nisu jednako čvrsto povezane niti s ukupnošću nekog užeg kraja. Posto- jeće zbirke epskih narodnih pjesama potvrđuju specifičnu epsku iz- oglosu koja prolazi kroz krajeve i pokrajine svojom unutarnjom nužnošću, daleko širom i dubljom i složenijom, nego što su to realni geografski, historijski i uži nacionalni kriteriji. Zato se s opravdanjem govori o specifičnom epskom društvu (ili 0 epskoj dominanti), razumijevajući u tome izrazu niz socioloških, historijskih i psiholoških komponenata neophodno potrebnih za uspon, održavanje i trajanje epske pjesme. U širim okvirima izgrađuje se još konkretnija komponenta epskog milieua, epske sredine, epskog ambijenta. U okviru široko zasnovanog epskog društva postojali su, s ne- jednim indeksom epskog intenziteta, različiti epski ambijenti koji nisu mogli biti svi podjednako vrijedni i stimulativni za epsku pjesmu. 1 obrnuto, ni epska pjesma nije predstavljala za sve ambijente jednako snažan i važan oblik spoznaje o svijetu i ljudima. Još je uža, izravnija i neposrednija komponenta u stvaranju epske tradicije, spontanoj funkcionalnosti epske pjesme, određeni epski medij. U njemu su skrivene one žive, stvarne, ali teško uočljive nepo- sredne sile koje izravno aktiviraju društvene snage i individualne nadarenosti prema sretnim, skladnim stvaralačkim naporima. Bilo je neophodno potrebno, da epski pjesnik i epski pjevač osjete unutarnju potrebu da vrše časnu, uglednu, društveno opravdanu i priznatu ulogu, kad pjevaju epsku pjesmu i kad kroz nju izriču svoj sud, svoju spoznaju. Na jednoj mogućoj geografskoj karti, gdje bi sve znatnije, bolje pjesme bile razmještene prema mjestu svoga prvotnog oblikovanja i prema mjestu svoga najsretnijeg i najduljeg trajanja, a jednako tako, prema mjestu boravka i odgoja njenih epskih stvaralaca i pje- vača, dobile bi se najpouzdanije izoglose epskog društva i epskog medija. Na takvoj bi se karti najjasnije isagledale i djelotvorne ko- ordinate historijskog trajanja epske tradicije i epskih narodnih pje- sama. A time bi se svakako potpunije objasnila i sva pitanja lokali- zacije, razmještaja, oblikovanja, difuzije, deformiranja i nestajanja epske pjesme. Kad su određene individualnosti, na temelju određenih pretpo- stavki, bile potaknute na stvaranje epske tradicije i epskih pjesama, i kad su se već upustile u taj posao, onda je započeo složeni proces stvaranja epskih motiva, tema, sujeta, likova. Zaokruženi pregled epskih pjesama potvrđuje, da su samo neka konkretna društvena zbi- vanja preoblikovana u epske teme, da su samo neki određeni motivi 142 Svijet i oblikovni principi srpskohrvatske epske narodne pjesme utkani u epska zbivanja i da su samo neke konkretne ličnosti pre- oblikovane u epske likove. Zato epska tematika predstavlja svoj, tj. zatvoreni svijet koji se ne ponavlja ni u pisanoj literaturi, ni u bilo kojoj drugoj stvaralačkoj aktivnosti. A obliko\'ni principi, prema kojima se strukturira epska pjesma, sadržani su prvenstveno u epskoj koncepciji samog čovjeka i njegova društvenog smisla. Koliko ona živi, koliko je ona snažna, djelotvorna komponenta u konkretnoj historijskoj situaciji i u svijesti epskog stvaraoca i epskog pjevača, toliko se primjereno i ostvaruje epski pro- cédé; naravski, u nebrojenim varijantama i nepreglednom stupnje- vanju. Jednako u čvrsto organiziranim fazama epske tradicije, kao i u fazama devijacije i deformiranja. IV Pri prvom susretu s epskom narodnom pjesmom uočavamo — kao prvotnu konstitutivnu silu koja je strukturirala pjesmu i odredila njenu spoznaju — njen epski stil ili epski izraz. Svi ga epski pjesnici i pje- vači osjećaju kao obavezni uvodni i početni zadatak koji treba riješiti. U času kada otkrivaju zastore nad prizorima o kojima pjevaju, i kada ih spuštaju, epski pjevači istovremeno otkrivaju i stupanj za- uzetosti u stilsko-izražajnoj problematici. Već brižno odabiranje ugođaja na početku pjesme govori o tome: pjevač zaziva boga, ili donosi vino pred junake, ili donosi knjigu u iznenađeno društvo, ili upliće čarobni lik vile, ili zbunjuje prisutne slikom kobnog gavrana, ili izravno govori o glavnom događaju, ili uzbuđuje junake likom lijepe djevojke, ili unosi zabunu pitanjem i odgovorom, ili se upušta u ironično filozofiranje, ili govori o vremenu zbivanja, ili podsjeća sve prisutne na sudbinu majke, ili unosi san. A katkada se zanosi za svoga junaka toliko da prije sviju izriče svoj sud. Netko bješe Strahiniću bane. Bješe bane u malenoj Banjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova, Da takoga ne ima sokola. Banović Strahinja'' Sličan je indeks ugođaja i na završetku pjesme. Tu su pjevači sasvim neravnodušni prema sudbini junaka i ishodu zibivanja, ali svoje raspoloženje većinom prikrivaju: Od junaka pjesma i popijevka, ' A od rđe nikad ni spomenka. Balčeta čobanče^^ Vuk St. Karadzic: Srpske narodne pjesme. II, 253 =^ Bosanska Vila 1911, 45 143 Tvrtko Cubelić \ Da bi u epskom ambijentu mogao više izraziti svoja intimnija osjećanja — epsko se društvo u svom dostojanstvu ne prepušta previše osjećanjima i pomno ih zaodijeva u ruho suverenog mira — epski je pjevač umetnuo posebne, manje ili veće zaokružene pjesme u kojima sve saopćuje što ne bi inače saopćio. Još narice Milić-barjaktare: — Carna goro, ne budi joj strašna. Crna zemlja, ne budi joj teška! Vita jelo, pusti širom grane, Načini mi zaručnici 'lada! Kukavico, rano je ne budi, Neka s mirom u zemlji počiva! Ženidba Milica barjaktara'* Jezik epske pjesme rezultat je većih napora i duljeg trajanja, jer nije istovjetan s govornim, svakodnevnim jezikom; u izvjesnom smislu on je dotjerani i sistematizirani literarni jezik određene sredine i od- ređene književne epohe. Raspon njegove rečenice, sa svim njenim morfološko-fonetskim, te sintaktičkim i stilskim osobitostima, govori 0 jasnom i usmjerenom jezičnom stavu, o izgrađenom sistemu u jezičnom htijenju. Naglašena i razvijena upotreba imenica, osobito njegovanje glagola (i posebno onih vremena koja su prikladna dese- tercu) te skučeno razvijanje pridjeva i gotovo oskudno prisustvo pri- loga i priložnih oznaka, — jasno govore o određenom jezičnom sistemu (a ne o primarnom siromaštvu, kako se često govori i piše). Zbog toga je jezični sistem istovremeno i svojevrsni inicijator epske pjesme 1 pjesničke spoznaje. Kao i svaki drugi jezik s izgrađenom metaforikom, tako je i epski jezik sa svojom metaforikom i strukturom određeni cilj i meta do koje se treba probiti s velikim naporom i umijećem. Sklonost epskog jezika prema određenim korelacijama ritmičkog i muzičkog karaktera nije stvar samo tradicije i njene inercije. U naporima jezičnih ostva- renja uvijek su rezultati ovisni od mogućnosti i htijenja. Epska je pjesma izgrađena na primjerenim ekonomsko-društvenim temeljima naturalne privrede nadopunjene razvijenim zanatstvom i osrednjom, suženom trgovinom. Da tu nije moglo biti čvršćeg reda, niti stalnijih odnosa među ljudima, razumljivo je, i epska pjesma donosi obilno primjera o svim oblicima društvenog nasilja. Već dolaze kotarski serdari I dogone roblje na Kotare: Kupuje ga kapetan — divojka. Ona roblje meće u đemiju: Baška muško meće u odaje, Baška ženske meće u odaje. _ Borčulović Ibro .. .'^ '* V u k : op. cit. III, 497 Matica Hrvatska: Hrvatske narodne pjesme. IV, 228. 144 Svijet i oblikovni principi srpskohrvatske epske narodne pjesme Naistup epske pjesme u takvoj sredini djelovao je uvijek kao iznimno jasno i uzbuđujuće svijetlo. Iako je donosila slike stravičnih zbivanja i nasilja, ona je uvijek pronosila jasno etička načela o tim zločinima i naglašavala humane i humanističke principe u etičkom ocjenjivanju različitih pojava i previranja. Osnovni etički princip bio je u svima snažnijim epskim ostvarenjima postavljen u okvirima jedne općeljudske humanističke koncepcije koja je prevladavala i nacionalnu, i vjersku, i rasnu pripadnost. Bila je okrutna borba za održanje vlastitog života i trebalo je ulo- žiti glavne snage da se pronađe mjesto pod suncem. Stoga se nisu mogle osloboditi velike sile za bujniju kulturno-umjetničku izgradnju. Pjesma, kolo i muzička pratnja bili su jedini oblici razonode. U osnovi skromno i nerazgranato, ali utoliko značajniji oblici za emocionalni život epskog ambijenta koji ih je iskorištavao s elementarnim za- nosom i strašću. Najsnažnija društvena razonoda epskog milieua bila je u natjeca- njima i junačkim igrama. Bile su namijenjene kao javni prizor za epskog junaka i njegova očitovanja, ali je čitavo epsko društvo na- lazilo u njima svoju i intimnu i estradnu reprezentaciju. Junačke borbe bile su lijepe više kao slika i kao epski aranžmani, ali su stvarno uvijek bile krvava natjecanja. Pitanja časti i ugleda, te kompleksi ugleda, bili su osnovni psihološki poticaji u epskim borbama. — Pa od svašta sobet otvorismo, A najviše o dobru junaštvu: Zametnusmo igru svakojaku. A hajduci, krvavi junaci. Bacaju se malja i kamena, Skakaju se skoka iz ćusteka. Ko zlo čini, nek se dobru ne nada'" Koliko su epski junaci sretni u njihovu junačkom nadmetanju, i koliko smatraju da su stigli do željene sreće upravo u tim časovima, toliko ih rjeđe prati sreća u intimnom, ljubavnom životu. Ona vrlo rado izmiče iz života epskog junaka: u tim životnim očitovanjima on se teže snalazi. Nastupi epskog junaka kao ideala ljepote uvijek su siloviti, pre- nagli, jer se on rukovodi svojim herojskim kriterijima i pogledima, a koji ne moraju biti primjereni na ovom području. Još su silovitiji i strasniji, kad se epski junaci razočaraju u svojim očekivanjima i pretpostavkama. Razočarane herojske strasti krvavo i neljudski se svete. Epska je pjesma o toj strani epskog društva iznijela najljepšu i najbogatiju skalu osjećanja i spoznaja. Petranović, Bogoljub: Srpske narodne pjesme. II, 8 10 Slovenski etnograf Tvrtko Cubelić | Kad je trebalo iznijeti svoj stav i o religioznim pitanjima, epski je pjevač pronašao prikladne situacije i za tu problematiku. Ali se je i u tim pitanjima morao uzdići nad prosjekom svoje sredine. I cje- lina naše epske pjesme potvrđuje određena religiozna osjećanja, ali su ona i drukčija i šira od svake poznate vjeroispovijesti; ona nadi- laze i prevladavaju pojedine konfesionalne kriterije i koncepcije, jer se stvarno ni s jednom od njih ne mogu složiti i suglasiti. Neosporna je istina, da ima određeni broj pjesama koje sadrže vjerska shvatanja i vjerska uvjerenja u tolikoj mjeri, da se mogu smatrati vjerskim par excellence. Ali je to vrlo neznatan broj prema onim pjesmama u kojima je religiozna osnova natkonfesionalna. Tako je i moralo biti, jer se epska pjesma ne bi mogla drukčije održati. Osim toga, ni kršćanstvo ni islam nisu se mogli u toj sredini nametnuti kao dominantni, jer isu tradicija te sredine i njena društvena osnova bili toliko samosvojni i historijski usmjereni u određenom pravcu razvoja, da su imali svoj čvrsti tok hoda i mijena. Epska je pjesma vrlo lijepo zabilježila protest i pobunu protiv vlastitog društvenog sistema. Svaka pjesma, skoro bez iznimke, daje po koji detalj jasno usmjerenog protesta. Društveni protesti i pobune — preneseni i prevedeni na epski jezik — najjasnije se očituju: a) u osjećanju tereta društvene hijerarhije; b) u raspojasanim i anarhističkim istupima epskih likova, i po- sebno Marka Kraljevića; c) u složenoj društvenoj pojavi, u hajdučiji. 1 kad se sve to sagleda u epskoj pjesmi, nemoguće je ne osjetiti u njoj gorčinu i duboku tugu nad nečovječnim rasporedom u društvu, nad nepravdom i nasiljem, koji su bili u osnovi epskog društva. A o tome epska pjesma govori s posebnom snagom i uvjerenjem. V Pred ovim svijetom epske pjesme — koji je ovdje moguće dati samo kao skicu — i koji se nužno nameće iz stvarnosti epskih tekstova, bez ikakve nametnute i usiljene konstrukcije, postavljaju se i epski problemi u svojem ambijentu i u svojem osvjetljenju. Oblikovni zakoni epske pjesme i problemi njenih stvaralaca nužno se nameću iz epske stvarnosti u svim njenim vidovima. Tamo gdje je epska pjesma trajala i živjela, tamo gdje je bila oružje za smirenje i ojačanje u svakodnevnoj borbi, tamo je nužno imala i svoje korijene, preduvjete svoga uspona i pada. Izvan zakona epskog svijeta ne mogu se zamisliti sile koje su strukturirale epsku pjesmu i omogućavale epskom pjesniku da saopći svoju ljudsku i pjesničku poroku. 146 Svijet i oblikovni principi srpskohrvatske epske narodne pjesme Zusammenfassung DIE WELT UND DIE GESTALTERISCHEN PRINZIPIEN DES SERBOKROATISCHEN EPISCHEN VOLKSLIEDES Die darstellende Seite des serbokroatischen epischen Volksliedes (seine Stoffe, seine Helden, seine Geschehnisse, der historische Hintergrund seiner Ereignisse) bestimmten auch den Werdegang seiner Erforschung. Eine der ältesten Fragen, die Frage der genaueren Lokalisierung, rourde mit historisch- politischen (Stojan Novaković) und geographischen (Vatroslav Jagić) Kriterien behandelt, die teilweise auch mit lexikal-linguistischen Kriterien ergänzt wurden. Die komparativen Forschungen prüften die historische Authentizität (Tomislav Marette) des epischen Volksliedes oder gingen den ursprünglichen Anregungen und Anfängen des epischen Stoffes und der Motive nach (Nikola Banašević). Hinsichtlich des feudalen Ursprungs des epischen Volksliedes waren die Mei- nungen der französischen Medievalisten (Joseph Sedier) und der deutschen Forscher (John Meier, Andreas Heusler) ausschlaggebend. Die soziologischen Forschungen verbanden das epische Volkslied mit Dorf- und Stammeskultur (Gerhard Gesemann) oder erklärten es an Hand der kollektiven psychologischen Gesetzmässigkeit (Vladimir Dvorniković) oder sahen in ihm einen Überbau der mittelalterlich-feudalen Ökonomik (N. Kravcov). In der Zeit zwischen den beiden Weltkriegen erfährt der frühere Akademismus im Texstudium des epischen Volksliedes seine Ergänzung durch den Geländerealismus (Matija Murko), denn als Zentralproblem werden nun das Leben des epischen Volkslie- des, seine Existenz und die Bedingungen seiner Veränderungen in den Vorder- grund gerückt. Stilistische Forschungen betonen die Konzeption des Dichters hinsichtlich der Ereignisse und Personen (Maximilian Braun) als entscheidende Kraft in der Gestaltung des Liedes, oder es werden formal-gestalterische Prozesse (Alois Schrnaus) als wesentliche Bedingungen aufgefasst. 'Erst in neuester Zeit wird das Problem des epischen Volksliedes als autonomes Phänomen der mündlichen (oralen) Literatur dargestellt. Der Verfasser versucht an Hand eines bestimmten methodischen Verfahrens einige wesentliche Züge des serbokroatischen epischen Volksliedes ins Licht zu rücken. Bei der Betrachtung des epischen Volksliedes als Gesamtheit — ungeachtet aller möglichen Unterschiede auf dem jugoslawischen nationalen Gebiete — können zwei Schlüsse gezogen werden: 1. es besteht eine natürliche und eine literarische Einheitlichkeit der serbo- kroatischen epischen Volkslieder als einer bestimmten literarischen Form und einer bestimmten Art des mündlichen Ausdrucksuermögens; 2. es besteht ein einheitliches Problem im Sinne einer bestimmten Über- lieferung, im Sinne eines bestimmten Stiles, eines bestimmten Könnens und eines bestimmten epischen künstlerischen Willens. Eine mit Bedacht auserlesene und mit epischer Logik gestaltete Welt wim- melt im epischen Volksliede. Es taucht nun die Frage auf: Wie ist die innere Welt des epischen Volksliedes in allen ihren Erscheinungen, mie weit reicht sie und welche sind ihre grundlegenden Probleme? Mittels der Methode des inneren Herantreiens zum epischen Volksliede (oder mittels der Methode der inneren Rekonstruktion der Welt des epischen Volksliedes) scheinen jene Normen und jene Maasse auf, welche dem System der Auffassungen und der Erlebnisse des epischen Sängers am meisten ent- sprechen. Die sprachlichstatistische Untersuchung einer bestimmten Anzahl von charakteristischen und ausschlaggebenden Beispielen enthüllt die verzweigte epische Thematik, welche in epischen Ambienten gepflegt wurde, in denen ein ungleicher und unausgegliciiener Index der epischen Intensitätt geschaffen 10* 147 Tvrtko Cubelić '. wurde. Auch die gestalterischen Prinzipien, nach denen das epische Lied struk- turiert roird, sind vor allem in der epischen Konzeption des Menschen und seiner sozialen Gesinnung enthalten. Dort, wo das epische Volkslied bestand und lebte, dort, wo man im alltäglichen Kampfe mit der Waffe in der Hand die nötige Ruhe erfocht und die eigene Kraft erneuerte, dort befanden sich notwen- digerweise auch seine Wurzeln, die Vorbedingungen seines Wachstums und seines Unterganges. Die Welt des epischen Volkliedes (und das epische Kriterium in der Würdigung seines Geschehens) trat in einem bestimmten und klar dahingstell- ien System der Probleme und Standpunkte an den Tag. — Die stilistisch- ausdrucksmässigen Charakteristiken des epischen Volksliedes und sein abge- rundetes sprachliches System bestätigen das lange und anstrengende Ringen um den eigenen Ausdruck. — Das epische Volkslied gestaltete Darstellungen grauenhafter Ereignisse und Gewalttätigkeiten in einer bestimmten wirtschaft- lich-sozialen Ordnung, offenbarte aber stets auch klare ethische Prinzipien hinsichtlich der Wertung verschiedener Vorkommnisse und Wandlungen. Seine gesellschaftliche und ethische Rolle mar sichtbar betont. — Der kulturell- künstlerische Überbau der Gesellschaft des epischen Volksliedes war ärmlich. Der Kolo-Tanz, das Lied und deren musikalische Begleitung waren beengt, dienten jedoch als emotionell entsprechender Rahmen für die epischen Helden. — Die Ideale des epischen Milieus traten am stärksten in den Wettkämpfen und in den heldischen Spielen hervor. Sie waren die episch repräsentative Seite. — Das intime Liebesleben der epischen Helden war fast immer im Gegensatze zu ihrem heroischen Auftreten. Das Liebesglück verliess sie sehr oft. Die epischen Volkslieder bieten uns davon erschütternde Dokumente. — Die reli- giöse Problematik des epischen Liedes überragt und überwiegt die einzelnen konfessionellen Kriterien und Konzeptionen. Weder das Christentum noch der Islam konnten sich als ausschliesslich dominant durchsetzen. — Das epische Volkslied notierte in eindringlicher Weise den Protest und den Aufruhr gegen das herrschende soziale System. Es ist unmöglich, die Verbitterung und die tiefe Trauer ob der unmenschlichen Abstufung innerhalb der gesellschaftlichen Ordnung, ob des Unrechts und der Gewaltherrschaft, welche die Grundlage der Gesellschaft des epischen Volksliedes bildeten, zu übersehen. Ausserhalb der Gesetze der epischen Welt sind die Kräfte nicht vorstell- bar, die das epische Lied strukturiert und es dem epischen Dichter ermöglicht haben, sein menschliches und dichterisches Vermächtnis zum Ausdruck zu bringen. 148