SAZNANJA I PROBLEMI U PALEOLITU BOSNE I HERCEGOVINE ĐURO BASLER Zemaljski muzej, Sarajevo Kada su 1949. godine slučajno- otkrivene prve paleolitske kremenice na Kamenu u Makljenovcu kod Dobo ja, bila je daleko pomisao da je time načet sasvim novi kompleks istraživačke aktivnosti u arheologiji Bosne in Herce­ govine. Danas, međutim, nakon više od jedne decenije rada nalazimo- se u mogućnosti da o < tom radu progovorimo koristeći brojne rezultate do kojih smo u međuvremenu stigli. Istraživanja rukovodi Zemaljski muzej u Sara­ jevu, a zbog obimnosti problema u njih su uključene i druge ustanove i laboratoriji, tako između ostalih Pedološki zavod Poljoprivrednog fakul­ teta i Geološki zavod Visoke tehničke škole u Sarajevu, te Geološko-paleon- tološka zbirka Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Do sada je obuhvaćeno petnaestak stanica, dok oko 10 nalazišta nije još podvrgnuto- potrebnoj kontroli, a da bi -se o njima mogao dati određeni sud. Glavninu nalaza čine stanice na otvorenom prostoru u širem području oko Doboja. Veće aglomeracije zabilježene su oko sa-stava rijeka — Usore i Bosne, 2 km južno- od Doboja, te Velike i Male Ukrine u Kulašima, 30 km zapadno od Doboja. Izgleda da su kod odabiranja terena prednost imali niski brežuljci pored Tijeka, ponešto istaknuti i sa većim dometom po- smatranja. Nekoliko stanica nalazi se i u ilovastom gorju između donje Bosne i Ukrine, no i opet na istaknutim mjestima pored izvora. Serija otkrića otpočela je nalazom na Kamenu u Makljenovcu. Mjesto se nalazi vrlo blizu ušća Usore, a otkriveno je u augustu 1949. godine, u času kada je već bilo razoreno radom industrijskog kamenoloma. Ovdje je do­ biveno blizu 5000 kremenica sa tragovima ljudske djelatnosti, dakako sve bez fiksiranih stratigrafskih podataka. Tipološkom analizom dobiven je raspon kultura od tipičnog mo-ustériena do gravettiena. Velika je šteta što je ovaj i-zvanredni izbor fino obrađenih alatki iz raznih epoha mogao biti samo djelomično vrednovan. Uskoro poslije otkrića nalazišta na Kamenu došlo je do otkrića nove stanice u neposrednoj blizini. To je Crkvina u Makljenovcu. Paleolitska stanica smještena je neposredno iznad ušća Usore, dakle svega oko 100 m istočno od prve. Iskopavanja su ovdje vršena 1955. godine. Nalazi su malo­ brojni, uostalom i ova stanica bila je u času otkrivanja već većim dijelom razorena. Paleolitska zaostavština zatečena je u sloju crvenkasto-smeđe gline, koja nije mogla biti pobliže datirana, ali u svakom slučaju starija od bolo-cena. Malobrojni nalazi datirani sn u moustérien i aurignacien. Nalazište Londža smješteno je na jednom povisokom brežuljku oko 200 do 300 m zračne linije sjeverozapadno od Kamena i Crkvine. Pokusna iskopavanja 1961. godine dala su materijal koji se u pogledu izrade i oblika može smatrati najljepšim dosad dobivenim u sjevernoj Bosni. U gotovo 70 cm debelom fertilnom horizontu dobiven je neprekinuti raspon kultura od tipičnog moustériena do gravettiena. Istraživanja su u toku. Kušum u Karušama nalazi se na niskom brežuljku na desnoj obali Uso-re nasuprot Kamenu. Ovo nalazište zatečeno je u potpuno erodiranom stanju, tako da ne postoji mogućnost za solidan istraživački zahvat. Pri­ kupljeni materijal je go-rnj ep alcoli tskog tipa. Luščić u Kulašima je niski brežuljak u blizini sastava Velike i Male Ukrine, a otkriven je prilikom izgradnje željezničke pruge Doboj—Banja­ luka, 1951. godine. Iskopavanja su ovdje vršena 1958—1959. godine. Ovo- je prvo sjevernobosansko nalazište na kome su istraživanja vršena u suradnji više institucija pod rukovodstvom Zemaljskog muzeja. Geološki profil Luščića postao je osnova i polazna tačka za istraživanja na drugim nala­ zištima. U relativno tankom kulturnom horizontu zatečen je mlađi aurigna­ cien sa nešto elemenata gravettiena. Oko 100 m jugoistočno od Luščića nalaze se tragovi paleolitske stanice na Maloj gradini. Jedan dio ovog lokaliteta već je potpuno erodiran do šljunkovite tercijerne podloge, ali se pored njega ipak sačuvao i poveći kompleks netaknutog zemljišta. U pokusnoj sondi 1962. godine dobiven je bogati sloj sa aurignacienom relativno starijeg tipa. Nalazište Gaj u Kulašima veže se gotovo neposredno na Malu gradinu. Glavninu nalazišta čini istaknuti vrh brežuljka, koji je danas erodiran do tercijerne osnove. Kremenice nekadašnje paleolitske stanice nalaze se stoga rasute po padinama brijega, a u tipološkom pogledu mogu se okvirno- da­ tirati u gornji paleolit. Visoko brdo u Lupljanici je lokalitet sa dosada najbogatijim kvarternim naslojavanjem. Bliže površini zemlje nalaze se ostaci naselja iz doba neolita i ranog bronzanog doba. Horizont sa paleolitskim ostacima debeo je oko 60 cm, a osim tipičnog i kasnog moustériena sadrži i aurignacien. Radovi na Visokom brdu nisu završeni, budući da ovdje treba izvršiti ispitivanja dubljih slojeva. Grahovca brdo u Podnovlju nalazi se neposredno iznad doline rijeke Bosne, oko 20 km sjeverno od Doboja. U pokusnoj sondi dobiven je mou­ stérien. Danilovića brdo u Podnovlju nalazi.se oko 200 m južno od Grabovca brda. U pokusnoj sondi dalo je osim moustériena još i nešto gornjepaleolit- skog materijala. Krndija u Potočanima kod Odžaka predstavlja već gotovo potpuno erodirano nalazište, pa stoga danas ima više topografski značaj. Otkriveni rijetki primjerci kremenica pripadaju moustérienu. Na Gradini u Varvari kod izvora Rame, prilikom istraživanja jednog naselja iz srednjeg bronzanog doba, otkriven je 1893. godine lijep primjerak moustérienskog šila. Bronzanodobni naseljenici ove gradine naselili su se na zemljištu koje je činila crvenkasta glina. Oni su ovdje iskopavali jame za svoja prebivališta i za talionice bakra. Postoji stoga mogućnost da je ovaj moustćrienski artefakt porijeklom sa samog mjesta, i da je djelatnošću u kasnije duba došao na površinu. U planu je da se ovdje izvrši reviziono kopanje i da se ustanove mogućnosti postojanja paleolitske stanice. U sjevernoj Bosni spomenuo bih još neke nove nalaze koji nisu dovoljno istraženi, ili pak ne izgleda da bi se sa njili mogao dobiti značajniji ma­ terijal. To su Krčevine u Kulašima, Ćelinjak u Popovićima, Matica glavica u Dragalovcima, Bariče u Gornjoj Orahovici, Revance između Crkvine i rimskog kastnima kod Doboja, Glavica u Miljkovcu kod Doboja i nalazište Arapovac u selu Ružević kod Teslica. U novije doba posebnu pažnju privlači dolina Neretve od Mostara prema ušću, gdje se na više mjesta nailazi na bogate naslage pleistocenskog prapora. Veći takvi nanosi zatečeni su u Hodbini južno od Mostara i na Mogof jelu kod Čapljine. S obzirom na položaje ovih nanosa postoje moguć­ nosti nalaza i paleolitskih stanica na otvorenom prostoru. Pokusna sonda dubine 5 m u Zelenoj Pećini iznad vrela Bune kod Mostara dala je vrk» bogatu pleistocens’ ku faunu u nasipu sitnog oblutka. Ovdje nije otkriven trag ljudskog prebivanja, ali nisu isključene mogućnosti nalaza u dubljim dijelovima nasipa. Oko 1930. godine zabilježen je nesigurni nalaz fosila neke velike živo­ tinje (mamut ?) sa nekoliko kremenica u Račiću kod Bihaća. Predmeti su u međuvremenu zagubljeni a da nisu dospjeli u prave ruke. Na samom mjestu nije još izvršeno reviziono iskopavanje. Sagledano u cjelini može se reći da je glavnina paleolitskih nalaza u Bosni i Hercegovini vezana za šire područje oko Doboja. Tu se, može se gotovo reći, jedno nalazište veže za drugo. Gustu mrežu paleolitskih stanica možemo s pravom očekivati na većem prostoru sjeverne Bosne, od Une pa do Drine. U kulturnom pogledu nalazišta sjeverne Bosne ne prelaze okvire ras­ pona kultura od tipičnog moustćriena do gravettiena. Na tipični moustćrien koji sam po sebi ne sadrži nikakve specifične probleme vezane za ovaj kraj, nastavlja se grupa kasnog moustćriena, koga u grubim crtama karakteri­ ziraju alatke slične strugalicama sa više radnih rubova i poligonalnih oblika. One su načinjene od širokih, relativno ne odviše debelih odbitaka. Nadalje je za ovu kulturu značajna pojava bifacijalno obrađenih vrhova kopalja. Skupina ovakvih nalaza u Bukovim gorama (Biikk) posjeduje status posebne kulture: szeletien. Drugdje je ovoj kulturi dat sasvim ne­ adekvatan naziv »praesolutrćen«, iako ona nema nikakve genetske ni vre­ menske veze sa solutrćenom. Bifacijalno obrađeni vrškovi kopalja su vrlo široka, ali do sada manje poznata pojava u kasnom moustćrienu Evrope, a sa tim saznanjem trebalo bi revidirati naše stanove prema szeletienu. Kasni moustćrien sjeverne Bosne vrlo je sličan kasnom moustćrienu u Siriji, tvz. jabrudienu Alfreda Rusta. Pomanjkanje bifacijalnih alatki u Jabrudu može se objasniti sistemom lova koji je bio upražnjavan tek u Evropi, a kojeg je mogao uslovljavati sasvim specifični lovni revir. Uosta­ lom su i rasni momenti mogli tu da igraju ulogu. Neandertalci evropskog moustćriena počeli su izradu bifacija, kako se misli, tek nakon kontakta sa novopridošlim ljudima aurignaciena, pa je prema tome ova izrada izrazito evropska pojava. Unutar aurignaciena dosad se moglo ustanovili dvije vremenski raz­ ličite faze koje su za nuždu nazvane »stariji« i »mlađi« aurignacien. Naš »stariji aurignacien« je najizrazitije zastupljen na Maloj gradini u Kula­ šima, a karakteriziraju ga alatke svojstvene gornjem paleolitu, uz koje se javljaju široki odbici bez izražene udarne plolie i bulbusa, sa više radnih rubova, gigantoliti i chinaste grebalice oblikovane iz nukleja. Retuše na nekim predmetima su stepenaste. Uska rezala retuširana su na cijelom obodu. U dosta zamršenoj situaciji oko definicije aurignaciena ovu našu fazu mogli bismo između ostalih donekle paralelizirati sa talijanskim »a. inferiore«, a jednim dijelom i sa »a. tipico« (Blanc-Cardini, Cocchi), sa francuskim »a. typique« (Bouyssonie), mađarskim »a. II« (Vćrtes). Iskopi na većoj površini Male gradine možda će pružiti više mogućnosti za pre­ ciznije tipološko nijansiranje ovog stupnja. U tzv. »mlađem aurignacienu« sjeverne Bosne susrećemo se sa iz­ vjesnim elementima gravettiena. Najtipičniji predstavnik ove skupine je Luščić u Kulašima. Ovdje je tipična njuškasta grebalica, ubadalo sa konveksno retuširanim desnim obodom, rezala sa uzdužno retuširanom đorzalnom stranom u pravcu talona, retuše koje teže okomitosti i mikro- gravette. I u ovoj fazi susrećemo gigantolite, obrađene kao sjekire. Od prirodnih nauka koje dolaze u obzir pri proučavanju paleolitskih nalazišta, u Bosni i Hercegovini je sticajem prilika najviše angažirana kvartarna geologija. Ostale naučne discipline zastupljene su sa sekundarnim značenjem, tako petrografia, klimatologija i slično. Paleontologija je ostala bez potrebnih nalaza. U humidnom klimatu koji je ovdje vladao u pe­ riodima vezanim za kulturne depozite, osteološki materijal je potpuno uništen, tako da se u slojevima nije sačuvao niti minimalni višak fosfora iznad uobičajenog procenta za »sterilna« tla. Geološki profili naših stanica u sjevernoj Bosni teže ka uniformnosti — što je i razumljivo ako1 imamo u vidu veličinu područja na kome se vrše istraživanja. Polazni horizont za posmatranje kulturnih depozita je sloj zbijene ilovaste gline oker boje, isprošaran tamnosmeđim konkrecijama Fe- Mn-humata. Ove konkrecije nastale su u toplim interglacijalnim i inter- stađijalnim rasponima oko korijena vegetacije. Prema tome ove konkrecije su siguran indikator toplog perioda, no u nekim slučajevima oni mogu biti samo znak njihove blizine. Konkrecije su se naime mogle stvarati i u tlu iz nekog stadijala, ukoliko je ono neposredno služilo kao podloga za razvoj vegetacije. Profili sjevernobosanskih nalazišta pokazuju i po nekoliko slojeva konkrecija Fe Mn-humata, tako da se kod njihovog datiranja mora imati u vidu karakter kulturnih nalaza u njihovoj neposrednoj blizini. Upravo prema tim uslovima postoji naprimjer mogućnost da se fertilni sloj konkrecija na Londži u Makljenovcu datira nešto ranije nego onaj na Luščiću u Kulašima. Ilovasti slojevi naših stanica bili su povremeno izlagani promjenama koje su sobom donosile smjene hladnih i toplih perioda. Nadalje je ovdje pored sedimentacije dolazilo i do jačih zahvata erozije. Tipološka ujedna­ čenost ovih slojeva ne znači ujedno da bismo te slojeve trebali tretirati kao uniformnu pojavu. Praksa je pokazala upravo protivno stanje: naši profili su rezultat djelovanja raznih uslova koji su tu i tamo sa manje ili više efekta razbijali prvobitno jedinstvenu građu. Jedno nam je jasno: danas je Priloga 1 'j Nalazišta — Localités: 1 . Kamen u Makljenovcu. — 2. Crkvina u Makljenovcu. — 3. Lonđža u Makljenovcu. — 4. Kušum u Karušama. — 5. Luščić u Kulašima. — 6 . Mala gradina u Kulašima. — 7. Ga] u Kulašima. — 8. Visoko brdo u Lupljanici. — 9. Grahovca brdo u Podnovlju. — 10. Danilovića brdo u Podnovlju. — ii. Krndija u Potočanima. — 12. Gradina u Varvari. — 13. Krčevine u Kulašima. — 14. Čelinjak u Popovićima. — 15. Matica glavica u Dragalovcima. — 16. Bariče u Gornji Orahovici. — 17. Revance u Usori. — 18. Glavica u Miljkovcu. — 19. Ružević. — 20. Zelena pećina kod Mostara. — 21. Račić kod Bihaća A Determinirane stanice A Nedeterminirane stanice Stations déterminées Stations undéterminées još isu.više rano govoriti sa određenim dozama sigurnosti. Istraživanja su u tolku, a svako i najmanje saznanje u ovom moru problema znači korak naprijed u poznavanju prvobitne ljudske zajednice, što je primarni cilj našeg rada. RESUME Constatations et problèmes du paléolithique en Bosnie et Herzégovine En commençant, l’auteur constate qu’en 1949 on a découvert les premiers outils paléolithiques en pierre en Bosnie et Herzégovine à Makljenovac (Kamen) près de Doboj. Après plus de dix ans de féconds travaux de recherches, on connaît aujourd’hui quinze stations paléolithiques, alors qu’il reste encore à explorer systé­ matiquement dix autres localités pour qu’il soit possible de donner un jugement quelconque à leur sujet. La plus grande densité des localités a été établie le long de la rivière Bosna aux environs de Doboj et de la rivière Ukrina près de Kulaši (Voir la carte!). Toutes les localités sont à ciel ouvert, la plupart en des lieux quelque peu surélevés. Ensuite il énumère les localités particulières avec les indications topographi­ ques, stratigraphiques et culturelles fondamentales. Il constate que les stations paléolithiques de la Bosnie du nord appartiennent au moustérien, à l’aurignacien et au gravettien. Alors que dans le moustérien typique on ne remarque aucune particularité, moustérien supérieur est caractérisé par des outils traités sur deux faces, comme nous en connaissons de la contrée montagneuse de Bükk et que nous classons dans ledit szeletien. Par ailleurs, l’auteur voit dans le moustérien supérieur de grandes similitudes avec le jabrudien. Dans le paléolithique supérieur, on a constaté deux phases d’aurignacien lesquelles seront, dans nos recherches, nommées avec les termes de «l’aurignacien ancien» et de «l’aurignacien récent». Dans «l’aurignacien ancien», à côté des formes du paléolithique supérieur, apparaissent aussi certaines survivances du moustérien, tandis que dans «l’aurignacien récent», dans une certaine mesure, est représenté le gravettien. Au point de vue paléontologique, toutes les stations paléolithiques de la Bosnie et de l’Herzégovine actuellement connues sont entièrement stériles, parce qu’à cause des conditions atmosphériques en climat humide au temps de déposition tous les restes d’ossements ont été détériorés en plein air. La datation des localités se base avant tout sur le fondement typologique, et elle est en partie soutenue par la stratigraphie, par laquelle on attribue un grand rôle aux concrétions avec Fe et Mn dans les sédiments argileeux. Ces zones sont le produit des conditions climatiques interglaciales et interstadiales.