Bvor&kom s Pošt &JIJBIJAirà. Goa. IX. Broj 3. TJ Zagrebu, 22.\ ^uiara 1937. Pojedin! broj Din 1^0 f0 ^ Uredništvo i oprava Z A u U b tv, MasarvKOva 28a, reieton 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del ulljske Krajine LJUBLiJANA. Erjavčeva 4a ^_____________________________________> f-------------------- »Jadranski koledar« za 1937 je odličan almanah emigracije. Kupujte ga — čitajte i širite — jer time širite propagandu za naš narod pod Italijom! __________________________ ..a GUŠILO SAVEZA JUGOSiOVENSKIH EMIGRANATA IZ JUUJSKE KHAIINE SITUACIJA U JULIJSKOJ KRAJINI Pariški »Ii Nuovo Avanti« donosi u broju od 26 decembra ovaj dopis iz Rijeke o situaciji u Julijskoj Krajini, pa ga prenosimo u cijelosti, iako nisu neke tvrdnje tačne. Na drugom mjestu donosimo korekturu ne-Jcih tvrdnja u tom Članku iz »Grido del Popolo«. Rijeka. — Uzrocima nezadovoljstva i kronične bijede, nadodala je fašistička politika još druge uzroke, tako da se ovo stanovništvo nalazi u očajnom položaju. Radnici i trgovci sviju vrsta nisu još nikada bili na takovoj muci kao sada. Velika imigracija iz južne Italije, naročito sa Sicilije, otežala je još više život drugorodnog stanovništva. Osim toga je i imigracija protjeranih njemačkih Židova zauzela velikog maha. U Trstu i Rijeci bile su se koncentrirale velike grupe poljskih i njemačkih Židova s namjerom da se ukrcaju za Palestinu, ali radi zapreka koje su im postavljali Englezi a kasnije radi protužidovske pobune Arapa ovi su Židovi ostali kod nas, na veliku štetu sveg domaćeg stanovništva koje je tako zadobilo u njima novu konku-rencu. Nekadanji entuzijazam gradjana Rijeke i Trsta za Italiju sada je samo daleka uspomena. Danas se žali za Austrijom: glavni uzroci žaljenja jesu kronična besposlica, slaba administracija, poresko iscjedjivanje, nerazumijevanje i nepovjerenje vlasti prema drugorodnom pučanstvu. Čak niti ustanovljivanje slobodne zone nije donijelo poboljšanje koje se očekivalo. Osim par artikala, sve je skuplje nego u ostalim krajevima Italije. Drugorodno stanovništvo, usprkos progona, raspolaže odličnim vezama i upućeno je u stvari koje se dogadjaju u ostalom sv jt u. U mnogi u školama se osjeća po-maijkanje učitelja, jer su mnogi iz »Julijske kolonije« premješteni u »Afrička koloniju«. Učenici su natrpani u malom broju odjeljenja, s očitom štetom za zdravlje i nauk. U Trstu je vlast uspjela da ukloni staru neslogu sa biskupskom kurijom pod utjecajem španjolskih dogadiaja j na inicijativu Svete Stolice i fašističke stranke. Efekt tog sporazuma je taj da su prestali crkveni obredi, propovjedi i katehetska pouka u slovenskom jeziku, pa je na taj način onemogućena i ta forma iredentističke i antifašističke propagande (?) Opazilo se da se sve turističke 1 patriotske manifestacije u Trstu održavaju u zoni Svetog Justa, uz negodovanje trgovaca iz ostalih dijelova grada. Tumačenje je jasno: gerarhi koji vode te »circenses« dobivaju postotak od poslova. Velike mećave koje su u posljednje vrijeme bile na Goričkoj, prouzrokovale su odgadjanje nekih javnih radova i time otpuštanje radnika. Vladine odluke za sprječavanje podizanja cijena živežnih namirni- ca smatrane su ovdje samo kao prah a o bi se spriječilo jaču reakciju si ^inien'ca ie da cijene i no usprkos kazna kojima s jeti trgovcima radi podizanja cijena. oš uvijek se ogorčeno komenti sretan položaj u koji je dovedena C pokrajina osakaćenjem svoga teritori je ie provedeno da se zaštite intere •anskih latifundista. Često se u drugorodnoj zoni ču venske iredentističke pjesme. Te pjei uglavnom naučene za vrijeme katel lekcija (?) U nabrežinskim kamenolomima, u raškim ugljenokopima antifašistička propaganda postaje svakim danom sve jača usprkos strogosti fašističke policije, koja nalazi na svijestan otpor naših starih rudara kamenolomaca izoštrenih u klasnoj borbi Rroz trideset godina socijalističke organizacije. ODJECI NORDIJEVIH ČLANAKA 0 JUGOSLAVIJI „San Marco” prenosi w cijelosti rezoluciju beogradskih studenata, samo da što više napakosti Nordiu Donosimo n cijelosti rezolucija beogradskih studenata, koju je zadarski »San Marco« od 13 januara preštampao prevedenu iz »Istre«. Taj članak donosimo kliširan, jer mnogi ne bi vjerovali da je ta rezolucija mogla izaći u jednom fašističkom listu. Nije nam poznato da h je taj broj »San Marca« smio doći u Julijska Krajinu. Ako je ipak došao, mi »San Marcu« zahvaljujemo, jer nama nije bilo moguće upozna i veci dio našega naroda pod Italijom sa tom rezolucijom. Documenlo interamente dedicato a Mario Mio, scopritore di monoi. Risoluzioni della gioventù belgradese Dah' ‘Istra, di Zagabria, o. 49. ‘‘La grave situazione del nostro popolo sotto I' Italia, e in relazione ai eumuuicati di quest’ultimo tempo circa un avvicinamento fra Jugoslavia e Italia, ba spinto gli studenti di Qo risia, Istna e Trinate, in accordo eco le oiganiz?iziooi salto eleotuiie'e i 'grappi dell'Uii ale!li abbiano gli iden nei i*qu sili che godono gli altri 4900 italiani in Dalmazia. 4) Richiamiamo i fattori responsabili del Regno di Jugolavìa a rimanere fedeli ai fatti stipulati con 10 potenze democratiche, con la Pie cola Intesa, col patto balcanico e con\ la Francia. (Seguono i gruppi e i partiti e le, organizzazioni studentesche). A , -------------------- ^lustre ospite cinprfe a Spalato E’ @W"lb a Spalatyin questi giorni 11 capq sanitžr pubblica «iella regione Rsyang dott. Li Wen Ming. ^ Il pro(33soX/Barac ha condotto l'illustre ospitorbmese a visitare per Spalato i mo/umehii nazionali, s< f-fermaudosi uh particftUr modo davati al Palazzo/ai Dioeleziì ISTRA JE PREPLAVLJENA ANTIFAŠISTIČKI LETAČIMA Letači su na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku Rijeka januara 1937. Javljaju nam iz Zemuna da je u noći izmedju 2 i 3 januara bilo to selo preplavljeno antifašističkim letačima. Letači su bih na hrvatskom i talijanskom jeziku. U njima se pozivalo narod neka ne ide prolijevati svoju krv za Španiju za fašiste i neka se pobune kada ib budu htjeli poslati u Španiju. ... , _ ... Odmah u jutro je u selo dojurila policija i opkolila cijelo selo. Karabinjeri su počeli trgati letake sa zidova, a one koje nisu mogli skinuti, grebli su ih sa zida noževima. Takovi letači su bili izlijepljeni i po drugim selima, pa je sva policijska sila bila alarmirana. Tako su iste noći osvanuli slični letači i u Golcu, ali tamo su bui sanu> na talijanskom jeziku i napadali su Mussolinija i fašizam. Bila je na njima i jedna porogljiva pjesmica o Mussoliniju u talijanskom domaćem dijalektu. Doznajemc da su ti letači bili razasuti i oblijepljeni svuda po selima i uz cestu do Buzeta i cestom prema Trstu. ... . „ . . _ Ujedno se ovdje govori, ali to nismo mogli provjeriti, da su u blizini AT“ sta uhapsili tri muškarca koji su s automobilima došli iz Venecije pod sumnjom da su oni rasturili te letake. NOVAC ZA ŠPANJOLSKE POBUNJENIKE sakupljaju po školama i dječjim vrtićima u Jul.Krajini Mune, januara 1937. — U našem Selu ima pet učiteljskih lica. Pred par dana pročitao je upravitelj u svim razredima jedan dekret kojim se odred ju je da sva djeca moraju dati svoj prilog za španjolske pobunjenike. Rekao je da je to naredjenje ministarstva prosvjete u Rimu. Upravitelj je u petom razredu lično počeo da sabire novac od djece, ali na to je ustao učenik tog razreda Zadković Josip, star 12 godina, i rekao ie da on ne može dati ništa jer da me- gova majka ^ema kod^ kuće niti jednu liru kojom bi kupila soli. Na to se upravitelj tako razljutio na maloga Zadko-vića, da ga je istukao knjigom po glavi i stavio ga za kaznu pred ploču da stoji dva sata. Ali ni na tome nije ostalo, već je brigadir karabinjera pozvao roditelje maloga Zađkovića u kasarnu i tamo ih ispitivao i zaprijetio im je da će oni snositi odgovornost za ovakovo ponašanje njihova djeteta. U Trstu su kolale liste za potpisivanje priloga u korist španjolskih drugova; prilozi nisu bili veliki radi bijede radničke klase, a dvojica radnika su uhapšena radi toga. Jedan od njih ima familiju. Stavljeni su pred Specijalni tribunal. Policijski nadzor je vrlo oštar; parobrodi koji odlaze su su neki dobrovoljci uspjeli da se prebace u Španiju sakriveni u brodovima. Ovdje se prate velikim uzbudjenjem dogadjaji u Španiji koji nam daju neke nade. Dobro smo informirani o onome što se dogadia iako novine ne donose nego vijesti dozvoljene od cenzure, ali u mogućnosti smo da V11V/ VOWM.A > ------------ strogo pretraživani iza kako se otkrilo da | čujemo razne strane radiostanice. POLEMIKA IZMEDJU TALIJANSKIH ANTIFAŠISTIČKIH LISTOVA O DJELOVANJU NAŠIH SVEČENIKA U JULIJSKOJ KRAJINI POVODOM ČLANKA U »NUOVO AVANTI«. Pariz, januara 1937. Pariški »U Nuovo Avanti« bio je donio 26 decem-brao dulji dopis iz Rijeke pod naslovom »Situacija u Julijskoj Krajini«. (Taj dopis donosimo na uvodnom mjestu). Drugi antifašistički list »n Grido del Popolo« od 16 januara korigira donekle te vijesti u »Nuovo Avanti« i potpuno tačno iznosi neke zaključke, koje doslovno prenosimo:* »11 Grido del Popolo« kaže: »U Nuovo Avanti« donosi u dopisu iz Rijeke neke tvrdnje o slavenskoj crkvi i slavenskom iredentizmu u Julijskoj Krajini, koje nikako ne odgovaraju istini. Naprotiv, te tvrdnje su nesvjesna kopija optužbi kojima se fašizam služi u ugnjetavanju slavenskih manjina». Zatim se »n Grido del Popolo« osvrće na tvrdnje, da su iza sporazuma izmedju tršćanske kurije i fašističke stranke potpuno prestale propovijedi i katehetski sastanci slovenski »i da je tako ponestalo jedne forme za iredentističku i antifašističku propagandu«. Malo dalje, pišući o Goričkoj kaže »U Nuovo Avanti« da se tamo čuju iredentističke pjesme, a da su te pjesme naučene većim dijelom »za vrijeme slovenske katehizacije«. Na to »11 Grido del Popolo» kaže: »Je li moguće da se mogu ozbiljno tvrditi takove neozbiljnosti. Lekcije iz katekizma, organizirane od slavenskih svećenika, bile su jedino — lekcije iz katekizma, a to je bio još jedini način da slavenska omladina nauči kakovu mrvicu svoga materinjega jezika. Da Ii riječki dopisnik »11 Nuovo Avanti«, koji uistinu pozna stanie u Julijskoj Krajini, da li on iskreno vjeruje da postoji u Julijskoj Krajini takova sloboda, da bi neki svećenik, i kada bi to htio, mogao učiti omladinu iredentističkim pjesmama. Bilo bi zanimljivo upoznati te pjesme koje su naučene u crkvi. U stvari, one ne postoje nego u fantaziji fašističkih organa u Julijskoj Krajini«, završava »II Grido del Popolo«. Osvrćući se na kompaktnost Slavena i Talijana antifašista u Julijskoj Krajini, »Ii Grido del Popolo« kaže da na žalost još ta kompaktnost nije postignuta, pa kaže: »Da bi se ispravilo neslogu, treba se odreći tendencioznog opisivanja slavenskog iredentizma, od svake vijesti koji bi mogla dati fašizmu izliku da sa nacionalističkim argumentima opravda socijalno ugnjetavanje«. U VRBOVU SU DJEČJI RODITELJI TAKSIRANI SA PET LIRA ZA ŠPANIJU Vrbovo, januara 1937. U našem selu postoji već nekoliko godina dječji vrtić društva »Italia Redenta«. U taj vrtić moraju da idu i djeca iz obližnjih sela. Dječji roditelji šu dobili pred nekoliko vremena poziv od upravitelja da do-dju u prostorije dječjeg vrtića čim im to bude moguće. Roditelji su došli. Upravitelj im je tada počeo govoriti kako se fašizam brine za njihovu djecu, pa kako bi bilo potrebno da oni iskažu svoju zahvalnost na taj način, što bi i oni pomogli fašizam sada kada je potrebno, ali ne talijanski, jer talijanskom da ne treba. U Španiji da se sada po zimi bore goli i bosi španjolski fašisti za svoju slobodu i za fašizam cijeloga svijeta, pa da bi bilo vrlo pohvalno kada bi svaki roditelj u znak zahvalnosti prema talijanskom fašizmu i Mussoliniju darovao po pet lira za Španjolce. I — ljudi su dali. Jer svak je znao da taj poziv znači da se mora dati. Mnogi i mnogi koji nemaju kod kuće kruha za svoju djecu, morali su da posude tih pet lira i da ih odnesu u školu kao »prilog roditelja mladih istarskih fašista za drugove u Španiji«. TUŽE SE PRETPLATNICI da list dobivaju sa zakašnjenjem. — Obavještavamo sve čitatelje da Ust izlazi uvijek redovito kao i do sada, pa nije na nama krivnja da ga dobivaju sa zakašnjenjem. Nastojat ćemo 1 to urediti. OBJAŠNJENJE U „OBZORU" POVODOM POLEMIKE OKO BISKUPA SANTINA Zagrebački »Obzor« je bio donio vijest o polemici oko biskupa Santina izmed ju »Istre« i suša-čke »Istine«. Budući da bi iz te bilješke u »Obzoru« bilo moglo nastati krivo tumačenje, poslali smo uredništvu »Obzora« objašnjenje. »Obzor« je to naše objašnjenje donio 16 o. mj„ pa ga prenosimo u cijelosti i time smatramo tu polemiku završenom. Pot-crtano donosimo ona mjesta iz našeg objašnjenja koje je »Obzor« ispustio. U »Obzoru« od 9 januara o. g. izašla je odulja bilješka pod naslovom: — Su-šačka »Istina« i tjednik »Istra«. Kako su u toj bilješci i neki pasusi koji bi mogli izazvati kriva tumačenja kod čitatelja o ciljevima koji vode zagrebačku »Istru« u njezinu pisanju, molimo ugledno uredništvo »Obzora«, da donese ovo naše objašnjenje: Zagrebačka »Istra« je još 4 decembra donijela originalni dekret riječkoga biskupa Santina, kojim se skoro u cje-losti zabranjuje upotreba hrvatskog i slovenskog jezika u crkvama riječke biskupije. Osim‘toga Je »Istra« tom zgodom donijela u prijevodu dokumentiran pregled poslijeratnih progona hrvatskog jezika i hrvatskih svećenika u riječkoj biskupiji iz engleske knjige »Life-and-death struggle of a national mino-rity« koju je i »Obzor« prikazao 6 oktobra 1936 u svom podlistku. »Istra« je tom prilikom osudila taj progon staro-slovenskog i hrvatskog jezika u crkvi. Jer se time oduzimlje tamošnjem našem narodu jednu privilegiju, koju je uži-ao već oko hiljadu godina, šta to u današnje vrijeme znači u tamošnjim prilikama, gdje je crkva bila jedino javno mjesto u kojem je hrvatski narod u Istri mogao čuti svoj jezik — nije potrebno mnogo objašnjavati. Radi tog našeg pisanja smatrala je sušačka »Istina« da nam mora zamjeriti i uzeti u obranu riječkoga biskupa. Pisanje »Istine« je djelomično prenio i »Obzor« od 10 decembra, a opširnije se na čitav slučaj osvrnuo u broju od 9 o. mj. Komentaru Obzorovu dužni smo ovo kratko objašnjenje, jer smo uvjereni da se ovdje najvećim dijelom radi 0 nesporazumu. »Obzor« nam zamjera što smo izjavili da se ne kanimo upuštati s »Istinom« u vjerske i crkvene rasprave o tom pitanju. To medjutim ponavljamo 1 sada, jer je pitanje progona hrvatskog jezika iz crkava u riječkoj biskupiji po motivima koji su te progone jezika inspirirali i po posljedicama koje će imati, narodno političko pitanje prvoga reda. Mislimo da smo u okružni-cama i dekretima riječkog biskupskog ordinarijata, koje smo u posljednje vrijeme objavili, imali dovoljio razloga za naš stav. To je za nas dovoljno, i nemamo razloga da se upuštamo u raspravljanje o vjerskim i crkvenim pitanjima. Staroslovenski i hrvatski jezik u Istri ne može se baš sada izbacivati iz crkava radi crkvenih i vjerskih razloga, kada je on stekao pravo upotrebe kroz hiljadu godina. »Obzor« je zatim doslovno napisao »Mi ni jesmo nikad primj etili, da bi u »Istri« bila niti kakva aluzija, koja bi zvučila nedolično za druge vjeroispovje-stl«. — U ovoj se rečenici može raditi u najmanju ruku o nesporazumku. Tko pozna karakter pisanja »Istre« i njezinu svrhu, znade da se naš list nije i ne kani upuštati u ovdašnja politička, kulturna, pa ni crkvena pitanja, već se bavi jedino životom Hrvata i Slovenaca pod Italijom i internim prilikama istarske emigracije. To što smo apostrofirali riječkoga biskupa Santina, to je za to što se to direktno tiče interesa naših sunarodnjaka u Istri, a kada bi u Istri bilo i poglavara neke druge vje-roispovjesti, koji bi slično postupali, mi bismo osudili jednako i njihov postupak u interesu Hrvata u Istri. Isto tako i zaključna tvrdnja »Obzo-rova« da je naš list postao u prvom redu organ slovenskih emigranata ne odgovara istini. List je pisan hrvatski i slovenski, jer je list organ Saveza emigranata iz Julijske Krajine u kojem su učlanjene hrvatske i slovenske organizacije u državi. Priznajemo da ova dvojezičnost nije najpraktičnija, i bi smo sami bili sretni kada bi mogli izdavati dva lista. Nažalost je to u d an ašn j e v r ij e-me nemoguće iz materijalnih razloga. Uredništvo »Istre« Širite Jadranski koledar" s Naš narod izgubi j a vero svojih očetov Ljudstvo se bavi z mislijo prestopa v pravoslavno cerkev Trst, decembra 1936. — (Agis). — Goriški in reški škof, kot je znano, sta v zadnjem času izdala ostre prepovedi o rabi slovenskega in hrvaškega jezika pri vseh liturgičnih obredih tako, da je sedaj naš jezik iz cerkve popolnoma izrinjen. Nadalje sta odredila našim duhovnikom isto oblačilo, kot ga imajo italijanski, ki je precej različno od onega naših duhovnikov. S temi odredbami hočeta očividno zabrisati tudi na cerkvenem polju zadnjo sled naše svoj-stvenosti in razlike, ki nas loči od ostalih pokrajin Italije. Ljudstvo to jasno občuti, in so ga te odredbe tako razburile, da se bavi resno z mislijo prestopa v pravoslavno cerkev. Kdor pozna našega človeka, ga to ne bo iznenadilo. Stoletja in stoletja, sem od Ciril-Meto-dovih časov, je nase ljudstvo navajeno častiti Boga v svojem lepem jeziku, ki so ga rodovi podedovali od svojih mater. In sedaj, po tolikem ponižanju in preganjanju, potem ko je prišel skoro ob vse, kar so predniki s krvavimi žulji ustvarili na pustem kraškem svetu, sedaj je tujčeva roka posegla v njegovo najsvetejšo pravico in mu do dna ranila dušo: v bridkih urah težke preizkušnje, ko se zgrinjajo nanj črni oblaki obupa, ko mu je dom obubožan, sinovi preganjani, ko se iz dneva v dan bori z bledo lakoto, in se v svoji čisti in veliki preprostosti zateka le še k veri svojih očetov, da se potoži in olajša ter nabere novih moči za neenako borbo za svoj obstanek, sedaj so mu tudi to zabranili! škripal je z zobmi in se boril, ko mu je politična oblast kradla na vse strani pravice in ga slednjič potisnila ob zid, toda ko je v njegove bitne pravice posegla tudi cerkvena gosposka — v kateri je gledal zastopnico morala in braniteljico svojih pravic — se v njegovi duši rušijo najmočnejše vezi, ki so ga stoletja vezale. Iz pekočega razočaranja je vzrastlo naravno hotenje po pomoči. — Naš narod je globoko veren pa tudi ameten dovolj da je sposoben razli-ovati gotove pojme: ostati hoče zvest svoji religiji, ki mu je v najjačjo oporo, toda znebiti se hoče onih, ki so največjo moralno vrednoto podredili čisto egoističnim interesom italijanskega imperijalizma. Vsaj v svoji veri, v pogovoru z Bo- gom, hoče ostati svoboden, govoriti z njim tako kot on razume in zna najti izraza za najlepše in najtrp-kejše misli. Instinktivno čuti nevarnost, da se skušajo okoli njega splesti nevidne niti, ki naj njemu in njegovim potomcem odvzamejo narodno bitnost. To se mu zdi protinaravno in nemogoče, čuti, da bi pred Bogom, največji moralni sili, po^-stal hinavec in izdajalec, če bi ga častil v tujem, povsem neznanem jeziku. Zato ta odpor, s katerim se hoče izogniti vodstvu in kontroli dosedanjih višjih cerkvenih hierarhov in si poiskati novih. ki mu bodo oznanjevali božji nauk v njegovem jeziku. Teške posljedice izbacivanja našega jezika iz crkve U nekim selima se pojavio pokr et za prelaz na pravoslavlje — Vlasti su energično nastupi le i počele sa hapšenjem Dane, januara 1937. U petak 8 o. mj. su karabinjeri iz Lanišća uhapsili u našem selu Poropata Martina zvanoga Bušljetin i Poropat Antona zvanoga Škljekotov. Njih su uhapsili zato, jer su oni navodno odredjeni od sela da sutradan idu pravoslavnom popu u Peroj i U našem selu nema svećenika, već je nama dolazio svake treće nedjelje u mjesecu župnik iz Bresta da nam održi misu, a inače su naši ljudi odlazili nedjeljom na misu u Brest. Kada su se na Novu godinu vratili iz Bresta s mise, donijeli su te glasove o potpunoj za- da u ime cijelog sela ugovore s njime | brani našega jezika u crkvi, pa se uz- da selo predje na pravoslavnu vjeru u znak protesta protiv dekreta kojega su župnici pročitali na Novu godinu sa propovjedaonica l kojim se zabranjuje hrvatski jezik u crkvi. rujan narod sastao pred našom crkvom i tu se odlučilo da će se preći na pravoslavlje. Medjutim su vlasti doznale za to i odmah povele istragu i uhapsili tu dvojicu pod sumnjom da su kolovodje toga pokreta. Jezik vjernika mora biti i jezik svećenika izjavljuju jugoslavenski katolički biskupi 13. o. mi. završene su konferen die katoličkog episkopata u Zagrebu, koje su trajale punih šest dana. Na tim konferencijama su bili prisutni, lično ili no svojim zastupnicima, svi katolički biskupi. Sa te konferencije ie izdano službeno saopćenje, a tačka 6. toga saopćenja glasi: »Katolički Episkopat konstatira, da se velik dio našega naroda u borbi za kruhom rasuo širom sviieta. Živeći u diiaspori boz svollh svećenika, koll razumiju niegovu dušu, nerijetko pada kao žrtva zabluda današnjega vremena i propada vremenito i vječno. Katolički Episkopat poduzeti će sve. što je u njegovoj moći, da mu priskoči u pomoć organiziranjem pastve po svećenicima njihova jezika.« SIMA ITALIJE I JUGOSLAVIJE Talijansko-jugoslovenske komore u Beogradu i Rimu »H Popolo di Trieste«, Trst, donosi u broju od 12 januara ovu vijest iz Rima: »Javljaju iz-Beograda, da je posljednja odluka talijanske vlade u povišenju kontingenata jugoslavenskog izvoza u Italiju za narednih šest mjeseci primljena, u svim jugoslovenskim ekonomskim i finansijskim krugovima sa živim zadovoljstvom. Vjeruje se, da će talijanska odluka znatno doprinijeti poboljšanju talij ansko-jugoslovenskih odnosa. Talijanski i jugoslovenski privredni krugovi predložili su, da se u Beogradu otvori talijansko-jugoslovenska trgovinska komora. Ista komora trebala bi da se osnuje u Rimu, da bi se na taj način doprinijelo poboljšanju trgovinskih odnosa Izmedju dvije zemlje. Nadležni jugoslovenski krugovi odobrili su predlog.« ________ ITALIJA KANI KONKURIRATI JUG0$L0VENSKnM BRODARSTVU U JUGOSLOVENSKIM LUKAMA Nove talijanske saobraćajne linije na našem Jadranu Talijanska agencija »Italia d’oggi« izvještava o novim parobrodarskim linijama koje će uvesti riječko parobrodarsko društvo »La Fiumana«. Novo društvo uvest će 13 linija, djelimično dnevnih, a djelimično nedjeljnih. Šibenik i Split su uključeni u plovidbenom redu raznih linija. Novo društvo raspolaže sada sa 14 ladja, ali će uskoro morati da izgradi bar dvije ladje sa najmodernijim konforom. JUGOSLAVENI NE BI UOPĆE SMJELI SPOMENUTI JUGOSLAVENSKI JA- dran? U zadarskom listu »San Marco« od D januara čitamo ovo: »I prošle nedjelje beogradska krat-kotalasna radiostanica emitovala je dvije konferencije jugoslovenske propagande za Jadran. 6be konferencije održane su na francuskom jeziku, prva pod naslovom: »Jadran u jugoslovenskoj književnosti« (1 januara), a druga: »Kraljevska rezidencija na Jadranu« (2 januara). Nama nlie poznato, veli »San Marco«, da je talijanski radio, u tako dugom nizu godina svog postojanja, emitovao bilo kakav govor o talijanskom Jadranu.« Ovo Je doista dvostruko bezobrazno, Sto »San Marco« tvrdi. Ne treba kazati zašto. GRADBA NOVE STRATEŠKE CESTE Gorica, decembra 1936. — (Agis) — Z vso naglico popravljajo in širijo staro avstrijsko vojaško pot, ki se odcepi pri Ajševici in pelje v ključih strmo na Trnovsko planoto. Tu je zvezana z ono cesto, ki pelje iz Gorice. Omenjena pot je bila po vojni popolnoma opuščena. Poleg nešteto poti čisto vojaškega značaja, ki so zgrajene ali ki so še v gradnji po dolinah v smeri proti meji in v čisto obmejnem pasu, se torej strateškim gradbam pridružuje tudi ta cesta. Gotovo ima velik pomen z ozirom na to, da bo vezala Gorice in Vipavsko dolino s Trnovskim gozdom v zapadnem krilu in obrambni obmejni pas, ki gravitira na Idrijsko in Vipavsko dolino. ZASILNO LETALIŠČE PRI AJŠEVICI OPUŠČENO Gorica, januarja 1937 (Agis). Pri Ajševici so že pred leti odvzeli kmetom velik kompleks zemljišča in ga uporabili za letališče. Pred kratkim pa so kmetom vrnili zemljišče, češ da ga ne morejo izsušiti in da je zato za letališče neuporabno. ŠEST MJESEC! ZATVORA I 1400 LIRA GLOBE ZA PRELAZ GRANICE BEZ PASOŠA Pula, ianuara 1937. — Petar Mihovito-vić iz Premanture bio ie za vrijeme abe-sinskoe rata prebjegao u Jugoslaviju, iz boiazni. da ga ne pošalju u Abesiniju. Sada mu ie bilo sudienje iz ogluhe, jer se on ioš nalazi u Jugoslaviji. Osudjen ie na šest mieseci zatvora i 1-400 globe. Budući da ga ne mogu zatvoriti, državni erar se ukniižio na njegov posjed i stavit će mu ga na dražbu za globu od 1.400 dinara. NJEMAČKA ŠTAMPA KAŽE, DA SE MUSSOLINI SPORAZUMOM S ENGLESKOM ODREKAO DALMACIJE Veliki njemački list »Berliner Tage-blatt«, donosi uvodni članak od svoga rimskog dopisnika dr. Eriha Stocka, koji u njemu razmatra politiku Italije u prošloj godini, za koju kaže da je bila vrlo uspješna, a osim toga, na jednome mjestu još veli da status quo u Sredozemnom moru treba da bude održan i u njegovom središnjem dijelu. Mussolini ne misli da vodi avanturističku politiku na primjer u talijanskim manjin-sldm područjima (Dalmacija itd.). Kad ne moga živi, dokumentiraju mrtvi Riječka »Vedetta d’Iialia« od 12 o. mj. donosi, kan obično osmrtnice na posljednjoj strani: Svih pet osmrtnica upada u oko po prezimenima. Ta prezimena glase: Antonio Riaves (Rijavec), Antonio S r d o c-M a l o g n a (Sardoč Malonja), obitelji Marceglia e Bacoarcich (Mar-čelja i Bakarčič.). Antonio Bernobich (Bmobii) i Vito Vicich (Vičič.) U jednom ranijem broju toga lista, iznesena su imena nekadanjih riječkih plemiča. Izmedju ostalih, čitamo tu > ova imena, pa ih donosimo u pravopisu »Vedrile«: Ada-mich, Anderlich, Barcich. Blasinich, Chne-sich, Cresolich, Diminich, Jurcovich. Ker-tizza (Krtica), Micolich, Radolieh, Svito-cossi dn Jurcovich, Tomasich. Tudorovich, Vitnich Eto — kad ne mogu da svjedoče Živi. svjedoče mrtvi, nekadanji i sadanji. Mussolinijev sin piše memoare Sin Mussolinijev, Vittorio, napisao je sa-(ia knjigu o svojim »junaštvima* u Ah est-niji pod naslovom »Voli sulle Ambe«. U »Piccolo della Serra« prikazuje opširno tu knjigu Carlo Tigoli Na koncu tog prikaza kaie o Vitloriu Mussoliniju i ovo. »Ratnik se vraća u domovinu sretan i zadovoljan, ah kao svaki dobar roinih. čim stupi nogom na tlo Rima, osieti kako je tamo dolje bilo tako lijepo Obuzima ga nostalgija za eskadrilom. misli na one koji su pali i na one koji još lete. — Rat. piše Vittorio na posljednjoj stranici svoje knjige, rat stvari’ volju kod ratnika za novim rato m«. Napomena, uredništva: Abcsinci nisu imali ni aviona ni protuavionskih lopova Zašto je Duce položio pilotski ispit ? Talijanski listovi javljaju pod velikim naslovima da je Duce poloiio pilotski ispit i dobio diplomu i znak avijatičarskog oficira. * » * Moderna poslovica: Pametni ljudi znadu da se ne moie znati ni ure ni časa kada čovjek moie — odletjeti. SLOBODNA RIJEČ« G NAŠEM LISTU Zagrebački tjednik »Slobodna rj-ieč« donosi 16. o. mi. bilješku, u ko-ioi nrikazuie zagrebačke listove. Tim povodom se »Slobodna Riieč« dotakla i našeg lista, o koietn kaže: »U prošlom broju osvrćući se na Izvjesne noiave zagrebačke političke štampe mi snio izvršili izviesnu klasifikaciiu raznih ncdielinih listova. Tom smo prilikom letimično istakli i neke ozbiline tiednike (lako ideološki nisu s nama) ali kole vrliedl čitati već radi tosa, što zastupaiu solidna politička gledišta. Tom smo prilikom po-mutniom zaboravili istaknuti, da u red »Nove Riieči« 1 ostalih ozbiljnih tjednika spada i nc-dlellnl list »Istr a«, koju izdaje or*a« niTsclla Istarskih blevunaca. To le ItsL koji svaki sviiestan radnik može slobodno oročjtati. ier će u njemu uvijek naći izvrsnog gradiva. List ie izrazito antifašistički orijentiran !« PRED MEŠTROVIĆEVIM KRALJEVIĆEM MARKOM Nek je blagoslovena ruka, koja te je izvajala, i nek je vijencem vječne slave krunisano ime Majstora tvoga. Stojim pred tobom u skrušenoj pobožnosti, nijem, zadivljen i potresen do najdubljih dubina bića moga, kao nevina žrtva barbarske tiranije, tek odbjegla iz podzemnih tunela ledenih kazamata pred sunčanim prijestoljem vasionske Slobode. »Mrk i mračan, kao dan oblačan« sjediš na rujnim vinom napojenom Šarcu, neopozivo, rješen da stihijskim zamahom, od Majstora ovjekovječenom na drevnom Kali-megdanu, jurneš putem, na koji su te od Kosova putničkom krvlju natopljenog neodoljivo vukli bojni zvuci sa javorovih gusala »učitelja naroda moga«, pa da topuzl-nom vječne pravde iz temelja zaljuljaš mračne kule vjekovnoga nasilja, bezboštva i ropstva. Cjelokupna riznica svemoćnog morala, kristalno kodifikovanog i umotvorinama sa Kosova guslara, i sva bezgranična vjera junačkoga soja tvoga u triumf istine, pravde i slobode, vjera duboka kao vječnost i snažna kao Bog, rječito izbijaju iz herojskoga lika tvoga. Sav božanski duh svetitelja, mučenika, junaka i pravednika zanesenih devizom: »Za krst časni i slobodu zlatnu«; svi njihovi uzdisaji i vapaji i sve n.hote patnje, boli i težnje i sva divovska hrabrost, smjelost, odlučnost f mržnja kosovskih osvetnika, — sliveni su u gvozdene mišiće tvoje, da bi probudio i raspalio uspavanu i obamrlu savjest ljudsku i udario temelje Carstvu Božijem u izabranoj zemlji, koju, pored tihe Save, rajski Istar miluje i plavi. Samo, nepodnošljivo su tijesni muzeum-ski dvori za gigantski zamah tvoj. Kad se imenjak tvoj bude uskoro probudio u Divii gradu, da bi sa ranjavih nogu Veloga Jože stresao teške okove vei napuklih lanaca ropstva, ti ćeš u značajnijim dimenzijama zauzeti dostojnije mjesto u koliko jmlo silom rušenom, toliko puta pjesmom podizanom prijeslolnom Beogradu, da bi svojom neiscrpnom duhovnom veličinom i moralnom snagom, kroz vijekove spasonosno zračio svima žednima istine, pravde i slobode, ti, veličanstveni simbole božanskoga čojstva i junaštva, Me je blagoslovena ruka, koja t» je izvajala, i nek je vijencem vječne slave krunisano ime besmrtnoga Majstora tvoga. D r. Ivo Mogorovii. MALE VESTI Kako ?n^l0zija u ta»janskoj tvo tvorni hl? tagencija Havas, u vi X=iob“X 'ie'SKZ ^ VMa1TiS„Vea bro) tv” išJ="SS~£! vac, star 23 godine. Obojica su bi lokvi krvi. Legović je bio već mrtr Imao je rane od vatrenog oružja i rezano grlo, a Brljavac je bio težk njen iz lovačke puške. Oni su se Jamno iaraniii. Povod je, kako se duo suparništvo u ljubavi. — U Sušak je došlo 15 o. mj. sanduka narandži iz Valencije. •: već druga pošiljka španjolskih nara — Belgijska vlada uložila je Protest u Rimu što je talij; „dozvoma vodj5 belgijskih f *el“> “i* je d®zvoIila njemačkim “®pIavn,n> snagama, da pretvore od nenapučeni!, otoka fcodekane bafu’ kada se Njemačk 2,tvoJrl sv°je zračne linije r PotsietinTi\Jdl Su ,da Sonerai G potsjetio Mussolinija na taj sporaz rwikrnH ° se iz Adis Abebe sa , ?rtrš,al Qraziani, koji se preuzeo i« H^amu.u sldanskoj o: preuzeo je lično vrhovno zapovjed h?nfh.per£tc^ama- k0*e imaju da ot Pr,°Ay nek!h Srupa, koje su se pol i stoje pod zapovjedništvom rasa — Italijanski državni nrora?« prihodnje leto izkazuje dve fn m” arde primanjkljaja. - ^ f jela zakon o poslovanju vrhovne c ne uprave za primer VOjne. s tei *°”°m Preidejo na vlado tudi r pravice katere sta imela doslej in generalni štab. ~.Nemcev ta Italijanov je sed 40Mn U£>rn4kov v ^Paniji že in oom (.Nemcev 30 «so«. Itali taX' f vVak dan Pridala jo no’ tadjonl teh »prostovoljcev«. New 8kora3 po vseh garnizij t Irontah*0 6' le manlSi del se ^ ISO stoljeća robije Statistika koja obeščasćuje Casisti eku Italiju »L’Informateur Italien« donosi statistiku političkih kažnjenika u Italiji od 1927 do 1935 godine, pod naslovom: »Statistika koja obeščasćuje Italiju«. Iz te statistike vadimo slijedeće brojke: Na robiju od 1 do 5 godina osudjeno 1581 lice; na 5.584 godine ukupno; od 5 do 10 godina osudjeno 580 lica na ukupno 4.407 godina; od 10 do 15 godina robije osudjeno 177 lica na ukupno 2.123 godine; od 15 do 20 godina osudjeno 77 lica na ukupno 1.287 godina; na robiju od 20 do 30 godina osudjeno 40 lica na ukupno 1.057 godina robije. Oslobodje-na su bila kroz to vrijeme 492 lica. Prema tome je bilo 2.455 ljudi osu-djenih na 14.458 godina robije ili prosječno po 5 godina na svakoga. U ovu statistiku nisu ubrojeni osu-djem u 1936 godini kao ni oni koji su bili hapšeni i držani više vremena u zatvoru, a kasnije pušteni. Tu nisu ubrojene ni smrtne osude koje je izrekao Specijalni tribunal, i nisu prema tome uračunata i četvorica strijeljanih na Bazovici i jedan u Puli. Osim toga tu nisu uračunati ni oni koje je osudio redovan sud. kao ni oni koji su osudjeni po vojnom sudu iza početka abesinskog rata. Ni oni koji su streljani u Istočnoj Africi (medju kojima je i naš Sergo), a nisu uzeti u obzir ni oni bezbrojni kon-finiranci, koje jednostavna komisija za konfinaciju šalje na veći broj godina u koncentracione logore na otoke. Pretepeni radi prepevanja sloven skih pesmi Kleč Tomaž in Kemperle Jože zadobila hude poškodbe Gorica, decembra 1936. (Agis) — V Kalu pri Podbrdu so 14. decembra leta ob 8 uri zvečer finančni stražniki in miličniki obkolili hišo tamošnjega posestnika Jakoba Torkarja. Pri njemu se je zbralo nekaj vaških mladeničev, ki so mu čez dan pomagali pri večjem gospodarskem delu in jih je radi tega zvečer povabil na vino. Pri kozarcu vina se je razpletel med družbo živahen razgovor in pri tem so zapeli tudi nekaj slovenskih pesmi. To je zadostovalo, da je brigadir finančnih stražnikov alarmiral svoje podrejene in obenem pozval tudi miličnike iz Stmišča. Miličniki in finančni stražniki so obkolili Tokar j evo hišo in čakali z nabitimi puškami na fante, ki so se ob 8 uri zvečer poslovili od Torkarjevih in odhajali vsak na svoj dom. Bili so vsi aretirani, odvedeni v kasarno miličnikov v Strnišču, kjer so jih pretepali s puškinimi kopiti in raznimi drugimi predmeti toliko casa, da so bili vsi onemogli. Dva izmed aretiranih mladeničev — 27-letni Kleč Tomaž in 27-letni Kemperle Jože — sta pri tem dobila tako hude poškodbe, da sta bila primorana vse do danes ostati v postelji. Ta napad na mirne in nič hudega sluteče mladeniče, še bolj pa nečloveško postopanje z njimi je silno razburilo okoliško prebivalstvo, ki je sicer navajeno takih postopkov raznih italijanskih uniformirancev. Danes, ko se toliko govori in piše o zbližanju med Italijo in Jugoslavijo, in se za to posebno zavzemajo in povdarjajo svojo dobro voljo merodajni faktorji z Julijske Krajine s tržaškimi listi na čelu, je značilen tak nastop krajevnih oblasti, ki jih že naj-nedolznejša slovenska pesem, peta nekje v hribovski vasi razburi tako, da se spozabijo čez dopustno mero, če hočemo rabiti najmilejši izraz. Vsako tako nasilje povzročeno našemu narodu ubija v nas vero v iskrenost vseh teh izjav in se nam škoda zdi za to prelitega črnila, odnosno se bojimo, da se v take hinavske izjave polaga prevelika važnost. KAKO JE D’ANNUNZIO IMAO DA SRUSI PULU GOD. 1918 Thaon di Revel je bio taj plan odobrio Nedavno je u Rimu izišla knjiga pod naslovom »La guerra orientale«, koju je napisao poznati talijanski vojni stručnjak general Giulio Douhet. U tom opširnom djelu naišli smo na stranice, koje pokazuju kako su laž sve fraze, koje danas Talijani govore o svojoj ljubavi prema Istri i pra-ma njenim gradovima. Prevodimo doslovno: »1918 godine razvijajući svoju Ideju projektirao sam zračni napadaj na Pulu. Taj napadaj imao se izvesti sa 100 do 150 tromotornih aviona naoružanih sa specijalnim minama, koje su imale da zadovolje ovu namjeru: 1) da eksplodiraju kad pogode jedan brod, 2) da ne eksplodiraju kad pogode vodu, nego moraju biti udešene tako da kada udju u likvidnu masu, one se razdvoje u dva dijela, od kojih je jedan teži od vode, a jedan lakši od vode, te sadržaje eksploziv a ta dva dijela vezana su jedan za drugi metalnim konopom promjenljive duzine. Poznavajući dubine puljske luke morale su se regulirati duljine tih konopa na način da lakši dio mine ostaje tik pod samom površinom vode, dok je teži dio imao da služi kao sidro 3) podmorska mina imala je biti opskrbljena uredjajem koji je mogao da je dovede do eksolozije u povodu jednog sudara ili na automat udešen na vrijeme, ako ne bi bilo sudara i to tako da bi u točno odredjeno vrijeme mina mogla eksplodirati. 4) ukupna težina mine imala bi se kretati oko 800 kg sa cca 500 kg jakog eksploziva. Napadaj se je imao razviti na slijedeći način: 1) Površina puljske luke imala je bi- ti razmjerno porazdijeljena medju eskadre u napadaju, a avioni su se imali dignuti sa aerodroma koji su bili porazdi-jeljeni duž talijanske obale tako da bi prvi bombardman imao da uslijedi u prvi dio noći. a automatski upaljači na minama Imali su biti udešeni tako da bi mine eksplodirale uzastopce kroz čitavu noć do zore. Po neka mina bila bi roo-^a pogodila neki brod. Na svaki način kad bi bombardman prestao i kad bi iščezli aeroplani mine koje bi pale u vodu počele bi da eksplodiraju sukcezivno u kratkim intervalima sad ovdje sad tamo u tijesnom i prilično zauzetom prostoru luke. Po neka mina, koja bi došla u blizinu ladje oštetila bi ladju, ali i bez veze s Ume te jake eksplozije iznenadne i takve, da ne bi davale nikakvu mogućnost reakcije i obrane, izvršile bi i jedan veliki moralni efekat tako da neprijatelj ne bi znao što će učiniti. Tim više ako bi neka ladja naišla na minu i izazvala eksploziju. ' 2) Bombardman bi se imao opetovan jedan sat pred zoru. a automatski upaljači udesiti tako da bi sve mine eksplodirale u jedan iati momenat Oval drug' bombardman, koji bi uslijedio poslije jedne noći pnniirg izazvane automatskom eksplozijom mina, osim materijataog efekta prisilio bi možda neprijatelja da pokuša napustiti taj pakao, ali u tom slučaju naišao bi na otvorenom moru na talijansku flotu. 3) U isto vrijeme sa bombardmanom na vodi sa pomoćnim avionima imalo se bombardovati Scoglio Olivi i vojne zgrade u gradu. Da bi se onemogućila protuavionska obrana i olakšala akcija imalo se je baciti nad grad mnogo jakih velikih zapaljenih padobrana. 4) Možda bi neprijatelj uspio da na-dje neki izlaz, ali bi u tom slučaju naš eksploziv iz mora mogao da nastavi svoje destruktivno djelo. Ovaj plan za navalu koji bi pored svega ostaloga imao sve prednosti izne-nadjenja, zato jer nije nikad bio pokušan. nije sam po sebi pretstavljao nikakve nemogućnosti. Taj je plan de facto naišao na visoko odobravanje njegove ekscelencije admirala Thaona di Re vela i komandant D’Annunzio imao je da bude šefom te ekspedicije. On mi je u to ime poklonio jedan primjerak svoje »Beffe di Buccarl« u znak »pristupanja velikoj i misterioznoj akciji« (aprila 1918). Ali iz razloga koje je beskorisno iznositi, ja nisam mogao da se time okupiram i stvar je ostala u projektu. Htio sam izmijeniti ove uspomene koje su više manje lične da dokažem kako je i za vrijeme rata avijacija mogla da učini nešto više nego što je učinila, tj. nešto više nego da vrši samo pomoćnu službu. Imala je te mogućnosti ali Je manjkao neko ko bi ih znao iskoristiti«. GLASOVITI ENGLESKI VOJNI STRUČNJAK u iedno] knjizi o ratu iznosi da Talijani nisu imali nikakvih uspjeha na Soči i da su ušli u Jufljsku Krajinu, kad se austrijska vojska raspala. U Londonu ]e izišla kniiga od 250 stranica pod naslovom »The War in outline« (^Rat gledan s prot'la«). Knjigu je napisao Libbe! Ha rt poznati engleski stručnjak za ratna pitanja, koj* piše vojnu rubriku u »Timesu« U to? svojoj knjizi pisac posvećuje ulozi Italije u svjetskom ratu samo 5 stranica ! na tih pet stranica dokazuje da su Talijani u svjetskom ratu trpjeli od kro-nlčke nesposobnosti da postismu neki uspjeh na Soči i da su ušli u Juiijsku Kra-iinu tek onda kad se austrijska voiska uslijed »-evolucije i akcije desete engleske armije, raspala Libbel Hart kaže da ie šef engleske armije Lord Gavan slavn' pobjednik kod Vittoria Veneta, A mi smo uvijek držali da je to DiazL. AUGUST SMODLAK IZ DOLINE Beograa, lt> januara 1937. — čitajući božični broj »Istre« sa velikom žalošću sam pročitao vijest o tragičnoj smrti Augusta Smodlaka, jer je pokojnik bio moj prijatelj od malih nogu, pa me njegova smrt jako potresla. Uspio sam da dobijem njegovu sliku, pa vas molim da je stavite u list, jer je i on žrtva onog fašističkog nasilja, koji je prouzrokovao toliko naših nevinih žrtava. Doznao sam, da je na njegov pogreb bilo došlo dosta njegovih drugova radnika iz Trsta. — L. Č. ZAŠTO JE ISTJERAN IZ ŠVICARSKE KARLO A PRATO ? CIJELA SVJETSKA ŠTAMPA PIŠE O TOME I UZIMLJE U OBRANU ANTIFAŠISTIČKOG NOVINARA. Iz dnevne štamp** je već dovoljno poznat slučaj Karla a Prata, direktora ženevskog »Journal H°s Nations«. Karlo a Prato je antifašista, emigrant iz Italije. Kao urednik »Journal des Nations« prikazivao ie u pravom svijetlu talijanski fašizam u me-djunarodnoi politici. Karlo a Prato je puštao u svoi list i vijesti o postupku fašističke Italije sa narodnim manjirama, a baš pred malo vremena, povodom kampanje Rina Alessia u »Piccolo« za prijateljstvo sa Jugoslavijom, donio je bio »Journal des Nations« odulji članak o tome i citirao ie pisanje »Istre«, u koioj smo bili dokazali, da Rino Alessi laže kada tvrdi da naš naiod u Julijskoj Krajini može da čita sve što hoće. Njega je švicarska vlada izagnala iz. Švicarske, iako ie tamo živio deset godina. Izavnan ie na traženje talijanske vlade, kao što je to objavio »Journal des Nations.« Francuski »Oeuvre« je u par navrata pisao o tom slučaju, a 16. o. mj. vraća se diplomatski urednik »Oeuvra« gdja Tabouis ponovno na protjerivanje Karla a Prata i tim povodom veli. da nije nemoguće, da će se protjerivanje direktora »Journal des Nations«. o kome je bilo toliko govora, posredno iznijeti pred Savjet Društva naroda, pod vidom diskusije o utvrdjivanju jednog konačnog statuta štampe pri Društvu naroda. Način na koii je ovaj novinar bio nrotieran, pojačava samo uvjerenje članova Savieta da se ne može dozvoliti, da u Ženevi ovakvi postupci uhvate kori-iena. Pišući dalie o tome. gdja Tabouis veli. da su velike sile ’obro uočile, da su Izvjesni faktori htjeli, da prisvoje »Journal des Natio"*«, koii ie irenutno jedini organ, u kome se ne obiavliuiu nikakvi napadi oro-tiv Francuske Ako bi se to dogodilo, veli gdia Tabouis. velike demokratke sile bolje bi učinile kada bi za držanje svojih idućih sesiia Izabrale neko drugo sjedište umjesto Ženeve. Gđ:-> Tabouis zaključuje ističući da je potrebno, da'se zavede malo reda U pogledu orimiene mediunarođnog zakona na slobodu štampe pri Društvu naroda. »L »' b e r a S ■ a m p a« iz Lugana upo-ređiuie slučaj sa izgonom fašističkih novinara radi skandala na sjednici Društva naroda protiv Negusa sa slučaiem Karla a Prata. »Libera Štampa« kaže da je fašistički novinar Ciucci tada organizirao barbarski napad na Negusa. kojega je i Tjtu-lescu javno bio osudio. Ciucci je bio tada izagnan iz Švicarske, ali ie pretsjednik Motta bio poništio tu odluku, pozivajući se na slobodu vršenia novinarskog poziva u Švaicarskoi. Da li yriiede isti zakoni lani i sada ? — pita se »Libera Štampa«, a nariška »Giustizia e Libertà« naziva odluku o protjerivanju a Prata servili .inom. i izrazuie svoiu solidarnost so Karlom a Fratoni. Ta odluka o protjerivanju jednog antifašističkog novinara iz Švicarske pogadia indirektno 1 nas. ier time ie pogodjen čoviek, koii ie kao Talllan znao i mogao autoritativno prikazati sviietu fašističku Italilu : naš nroblem. SLUČAJI GOBAVOSTI V JULIJSKI _ x KRAJINI Trst, jan. 1937. — V zadnjem Času so Izsledili tri slučaja gobavosti v Julijski Krajini, in sicer enega v Vipavi, drugega v Komnu, tretjega pa v Bar-kovljah. Hiše, kjer so bivali ti bolniki so porušili In vso opremo sežgali, stanovalce pa odpravili v taborišča za gobave. Oč.tno gre v vseh treh primerih za bolezen, ki so jo prinesli vojaki, odnosno delavci Iz Abesinije NASA KULTURNA KRONIKA VIPAVSKA IN VIPAVCI V LJUBLJANSKEM RADIJU Ljubljana, januarja 1937 (Ajis). V nedeljo dne 10 t. m. je imel v ljubljanskem radiju predavanje naš rojak prof. Filip Terčelj o Vipavcih in Vipavski. Najprej je obdelal problem Vipavske iz zgodovinsko-geografskega vidika, pri čemer je marsikaj povedal o različnih burjah, ki so pihale nekdaj in sedaj skozi Vipavsko dolino, pa ne morejo odpihati nezlomljivosti naših ljudi. Prešel je nato na običaje Vipavcev in opisal njihovo veliko patrijarhalnost, njihovo družinsko demokratičnost, običaje in navade, ki so stare več stoletij, njihov odnos do svojih duhovnikov itd. Popisal nam je njihove znamenite može, njihovo domače delo, trdovratno ljubezen do rodne grude, njihovo pesem. Potem je prešel na sam karakter Vipavcev. Predavanje je bilo podano izredno drastično. V prikritih besedah smo čutili to, kar tare nas vse. čutili nismo samo lepote in poezije te zemlje, ampak tudi njeno, zlasti sedanjo tragiko in gorje. Predavanje je spremljal akademski kvintet z vipavsko pesmijo, ki je zapel nekaj vipavskih in pa Terčelj evih vipavskih, med katerimi je bila posebno lepa »Kako snubi fant dekle« in pa Terčeljeva »Naše gorice vinca ne točijo«. Zdelo se je, kakor da je predavanje zagrabilo pevce same, da je bilo potem tudi njihovo petje tako, da je ganilo vsakega poslušalca. Predavanje ni vzbudilo velike pozornosti samo pri nas, ampak tudi pri onih, ki so mislili, da so že pozabljeni. — želeti bi bilo, da bi naša radio-postaja prinesla še več sličnih predavanj in raje opustila prena-našanje gramofonskih plošč raznih Giglijev. OTVORENJE »PROSVJETNO MARIJO NETS KOG KAZALIŠTA« U ZAGREBU u dvorani »Union« kina u Zvonimirovoj ul. br. 53. Prvu pretstavu prirediti će » Prosvjetno marijonetsko kazalište« u vrlo udobnoj i elegantnoj dvorani »Union« kina u Zvonimirovoj ul. br. 53 u subotu dne 30 siječnja u 15 sati. Ulazne cijene su od 2.50 do 9 Din, a ulaznice se već mogu dobivati na blagajni rečenog kinematografa. Na prvoj pretstavi bit će prikazana pozorišna priča u 3 čina »Carević Ranko«. Važno je istaknuti još i to, da pred zgradom »Union» kina u Zvonimirovoj ulici br. 53 je tramvajska stanica pruge br. 9. Napominje se, da ovo kazalište vodi naš Istranin, koji je u gradu Zagrebu poznat na ovom polju rada. IDEJNE KOMPONENTE RADNE ŠKOLE OD MATE DEMARINA Profesor učiteljske škole u Gospiću Mate Demarin izdao je ovih dana knjigu pod gornjim naslovom. Knjiga obasiže 150 stranica i ima ova poglavlja. Uvod, Uvjeti razvoja i opći idejni momenti radne pedagogije, Bit i osnovne ideje radne pedagogije, Temeljni principi radne pedagogije, Najkraći pregled smjerova. Stručna kritika se već do sada vrlo pohvalno izrazila o ovoj knjizi prof. Demarina. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Petletnica društra „NANOS" v Mariboru , Maribor Januara 1937. — Nažl vrli Na-nosovci so se zbrali v nedeljo, dne 10 t. m. v lepem številu v primemo okrašeni dvorani Narodnega doma v Mariboru Jer se Je vršil jubilejni redni občni zbor njihovega društva, ki Je zaklučilo 5. leto svojega uspešnega delovanja. Občnega zbora se Je poleg številnega broja zastopnikov tuk. nacijonalnih organizacij ter nekaterih emigrantskih v naši banovini in izven udeležil tudi delegat beograjskega Saveza emigrantskih društev g. dr. Dekleva. Agilni Nanosov predsednik g. Marinko Kralj Je otvoril letošnji zbor s prisrčnim pozdravom vsem navzočim. Posebno tople besede Je izrekel Saveznem delegatu, ki so ga vsi burno pozdravili. Predsednikovo poročilo nam Je predočilo razvoj emigrantskega gibanja in delovanja v preteklem poslovnem letu, ki Je bUo posvečeno kakor v vsej dosedanji fazi od ustanoyitve Orjema pa do današnjega Saveza vzvišenim stremljenjem emlgrant-stva. Vse delo je bilo usmerjeno v pravcu zbiranja mladine v emigrantskih društvih. Pred petimi leti zbranih 1.500 podpisov je potrdilo potrebe emigrantske organizacije v Mariboru, ki naj zbira emigrantski naraščaj in ga vzgaja v duhu prave Jugoslovanske ideologije. Podrobno delo pretekle poslovne dobe se zrcali v širjenju propagande za naše kraje v komemoracijah za naše žrtve, v organiziranju emigrantskego kongresa v Mariboru, v ciklusu predavanj, v zaposlitvi naših beguncev in v splošnem sodelovanju z vsemi ostalimi nacijonalnlmi organizacijami na naši severni meji Ob najtesnejšem sodelovanju s Savezom je pokrenil »Nanos« v preteklem letu tudi akcijo za zgraditev azila za emigrante. Da se Olajša socijalna beda emigrantskega življa, se Je ustanovila »Gradbena in zaposlitvena zadruga« v Mariboru, ki naj postavi v doglednem času emigrantski dom, v katerem naj bi se namestila kuhinja, ogre-valnica, in prenočišče za begunce. V tem domu naj bi se nastanila vsa emigrantska društva s čitalnico in knjižnico. Iz tajniškega poročila, ki ga Je podal g. Hvala, posnemamo, da Je bilo delo v organizaciji zelo razgibano in da šteje »Nanos« danes 810 članov in članic. Najvažnejša postavka tajniškega dela je nedvomno zapopa-dena v naskrbi za posredovanje glede zaposlitve članov in izposlovanje zaposlitvenih dovoljenj. Blagajniško poročilo g. Majcena izkazuje Din. 51.091 prejemkov in Din 49.760 izdatkov, torej 100.851 Din denarnega prometa. Društveni gospodar g. Možina nam Je | povedal, da znaša vrednost inventarja brez knjižnice Din 9.949.—, med tem ko ima knjižnica v smislu kni,>,. g. Logarja v predalih društvene knjižnice 585 knjig v vrednosti 1.500.— Din, katerih so se člani kaj pridno posluževali. Med najpozltivnejše postavke letošnjega obračuna spada nedvomno delovanje ženskega kroška, kateremu načeljuje vestna in neumorna gospa P 11 c e r J e v a, ki je vložila tako v nabiralno akcijo, kakor tudi v kulturno in narodno obrambno delo veliko truda in pri katerem delu so Ji pridno pomagale vse ostale članice. Za pevski odsek Je poročal g. Trpin Pevski odsek Je imel 93 vaj 9 nastopov in dve Javni prireditvi. Ustanovil se je tudi godbeni odsek. Za vsemi poročili Je sledilo izčrpno ooročilo o orosvetnem delu, ki ga Je podal g. Reja Leopold in ki nam priča, da je bil »Nanos« tudi na tem polju izredno marljivo društvo. Nič manj važno Je poročilo g Grmeka, o aelovanju so-cijalnega odseka ki je nudil beguncem pomoč v hrani, skrbel za zt-poslite-s svojih članov in ustanovil v to svrho poseben akcijski odbor. Poročilo o akciji za zgradbo doma nam pojasnuje, da se Je v ta namen zbralo dosedaj že nad 20 000 dinarov. Ustanovitev gradbene zadruge uresničuje lep in plemenit namen organizacije. Po 'oročllu revizorja g. Cotiča in Izglasovani razrešnici so se v najlopšem sporazumu in ob soglasnosti vseh navzočih vršile volitve, pri katerih je bil izvoljen naslednl odbor: Predsednik: - Kralj Mario. — Odborniki: Kete Ferdinand, Novak Mirko, Hvala Peter, Batagelj August, Prunk Maks, Zlvie Ignac, Možina Valentin, Furlan Just, Logar Jos., Grmek Alfonz, Pahor Slava, Zavadlav Stanko, Bizjak Alojz Vilhelm Albert, Cotič Rudolf, Gulič Andro, Plnter Antonija, Fradcl Marija, Štoka Angela in Reja Leopold. — Revizorji: Bratoš Josip, Majcen Ivan, nam. DomicelJ Marija in Blažič Kristijan. — Razsodišče: notar Kogej Jakop, Kutin Anton In čoš Franjo. Stvaren potek občnega zbora In velika ljubezen do dela, ki smo jo povzeli iz poročil posameznih funkcionarjev našega emigrantskega društva »Nanos« nam jamčijo, da bo društvo delovalo v bodočem poslovnem letu s podvojeno močjo v prid emigrantskega življa na naši severni meji. Letošnji zbor Je bil mejnik dela, ki dviga društvo k novim pobudam in še večjem razmahu. Nesebično delo agilnih odbornikov »Nanosa« naj bi bilo tudi v bodoče kronano s čim lepšimi vspehi! Glavna skupština društva »Istra« u Zagrebu Prema zaključku sjednice upravnog odbora društva Istra od 3—XII—1936, održat če se godišnja glavna skupština dne 14 II 1937, 9 sati prije podne u dvorani Kola. 1. Pozdrav ___________________________________________, pjevačkog zbora, 7. Izvještaj sekcije za medju-sobnu pomoč, 8. Promjena pravila, 9. Apso-lolutorij staroj upravi, 10. Izbor nove 'uprave, 11. Eventuallje. Umoljava se članstvo da Izvoli svoje eventualne prijedloge dostaviti ovoj upravi barem tri dana prije glavne skupštine. Glavna skupština društva »Istra-Trst-Gorica« u Subotici Subotica, Januara 1936. U nedjelju, dne 15 I o. g. održana Je V. redovna godišnja glavna skupština Prosvjetnog 1 potpornog društva »Istra-Trst-Gorica« u Subotici. Budući da su gg. pretsjednik 1 potpretsjednlk bili službeno otsutni. skupštinu je otvorio 1 vodio društveni tajnik fi e h 1 ć Ante,, koji nakon kratkog govora prelazi na tajnič-ki Izvještaj. Upozorava prisutne neka se više interesuju za društvo i društveni rad uopće, Jer treba da se svaki emigrant nalazi u svojoj organizaciji, kako bi uspjeh društvenoga rada bio veći kroz iduću godinu. Nakon toga podnijeli su svoje izvještaje blagajnik l nadzorni odbor, pa su nakon kraće diskusije svi izvještaji primljeni, a stara uprava dobila razrješnicu Izabran je slijedeći Upravni 1 nadzorni odbor: G. Milič Ivo, pretsjednik — Rubeša Albert, potpretsjednlk. Motika Ivan, tajnik I„ Grbec Roman, tajnik II, Abramić Josip, blagajnik. — Odoornlci: čeblć Ante, Grbec Antun. Lestan Venceslav I Božić Rudolf. — Nadzorni odbor: Birsa Ivan, Vivoda Josip 1 Kukec Vinko. Občni zbor primorskega prosvetnega in podpornega društva »Sloga« v Kranju Primorsko prosvetno in podporno društvo »Sloga« v Kranju, bo imelo v nedeljo dne 31 Januarja t. 1. ob 10 url dopoldne v Narodnem domu. svoj redni občni zbor, na katerega vabi vse člane, prijatelje društva in bratske organizacije. Odbor. Predavanje u Istarskom akademskom klubu u Zagrebu U subotu 23 o. mj. u 20 sati priredjuje Istarski akademski klub u Zagrebu sastanak sa predavanjem. Predavat će Tone Peruško o utjecajima vanjsko-politlčkih dogadjaja na našu emigraciju. Miri» MBWBM— Na prvoj strani knjige je topla posveta roditeljima »Ljubljenoj materi Foški i milom ocu Antunu u Medulinu kraj Pule«. Registriramo ovaj uspješan rad jednog našeg emigranta kao još jedan dokaz više da je naša emigracija iz Julijske Krajine vrlo pozitivan faktor u izgradnji opće narodne kulture i da su kulturne manifestacije emigracije najbolja afirmacija kulturne i nacionalne zrelosti Hrvata i Slovenaca koji su ostali pod Italijom. SPLITSKI TALIJANI MANIFESTIRAJU MUSSOLINIJU Interesantna je bila proslava Nove godine splitskih Talijana. Proslava Je izvršena u talijanskom domu u Splitu. Dočeku Nove godine prisustvovali su i zvanični talijanski pretstavnici. U pola noći bile su priredjene velike manifestacije talijanskom kralju i g. Mussoliniju. 20. jenara 1887. — Godina XVIII. o fm* <9 i NASHLOGl JOuĆni. ^OSDOdars»« . politički list Pred 50 godina ^PROTESTA D’ORO« nazvala je porečka »Istria« onaj prosvjed, što je pred nekoliko danak bio pročitan i primljen u gradskom zastupstvu tršćanskom proti biskupskoj kuriji, koja da goji teinjah slavizaiorskih jer da nastoji, da. uzgoji u tršćanskih njemačkih školah popovah samo slavenskoga roda. Tomu prosvjedu, koji, da pravo kaiemo, nesadriaje nego neistinu vrh neistine i ne-smisao vrh nesmisla, pridruiilo se svojim »jednoglasnim« zaključkom občinsko zastupstvo u Oprllju — naši svećenici gg. R. Jelušić i A. Šćulac, znadu vrlo dobro, gdje se taj vele kulturni grad nalazi — a malo zatim i zastupstva u Ko]rru i Piranu gradu. OBČINSKI IZBORI U BUZETU Doznajemo od tamo, da su napokon izborne listine u občinskom uredu izložene, te da će već jednom » u onoj občim doći do redovite občinske uprave .. ... TalijanaŠka gospoda oblietaju jur po Buzešćini a neki šarenjak na Krasu — osobito u Lanišću — vara * šara okolo naroda, da ga predobije za talijanašku listinu. IZ BARTUNIGLA piše nam prijatelj, kako su tamošnji šare-njaci a napose agenti iz bližnjih občinah obletavali okolo neuka puka. da se upiše u blaženu »Pro patria« Dolazili sv tamo ljudi, kojih se inače nikada nevidi, pak su tuj pripravljali »fraje«, gdje se je obilno jelo još više i pilo. sve u slavu božanstvene »Pro patria«.. Sliepih i neukih nadje se svuda, osobito pako takovih, koji si rado mulete želudac napune. Kad bi se kod »fraje« ugrijala glava, tad bi počeli agenti prodikati o velikoj misiji »Pro patrie* o »divljih šćavih« koji pricte talijanstvu Istre, o starinskoj kulturi, o patriotizmu itd Ud., a konac svemu bijaše uvijek« andemo sottoscriver prò patria«. MINISTAR DR. KREK 0 NARDDNIM MANJINAMA PGD ITALIJOM U nedjeliu 17. o. mj. održan je zbor JRZ u Ljubljani. Na tom zboru ie govorio i ministar dr. Krek. Izlažući vanjskopolitičku situaciju, dotakao se i odnosa sa Italijom, pa ie. prema izvieštaiimH dnevne štampe, rekao i ovo: »Poznato ie. da se prlpremaiu razgovori sa našom najvećom susjedom Italijom. U interesu ie obih država, da dodiemo do trajnih lojalnih političkih odnosa i do urednih ekonomskih veza medin državama, koie oo svoioi prirodi i komunikacionoj vezi mogu imati samo štetu, kada promet medin njima nije do svih tančina uredien redovan, uzajaman i lojalan. I narodne maniine želino očekuiu da im se lojalnim sporazumom pruži prilika. da im se osiguraju prirodna prava i olakša život.« Y^a, preminula je u Puli 13 januar 1937 Manja ud. Turak, žena pok. Ar učitelja, a kasnije trgove u Puli. Bila joj laka rodjena gruda! FAŠIZAM I SELO u. Politika je slšla na ulicu, pomiješala se medju djecu. To nije sve. Politika je ušla u kuću, zahvativši žene i djevojke. Demokracija nije um jela da Iskoristi veliku snagu ženske saradnje. Socijalistički pokret, sindikalni i partijski, stidljivo I oprezno počeo Je prije Rata uvoditi žene u javni život: to je obuhvatilo samo malen broj radnica, dok su žene gradjana kao žene intelektualke i slobodnih zanimanja ostale izvan politike. U svjetskom ratu, žene su došle do velike uloge, kako u privredi, gdje su u velikoj mjeri zamjenile ljude, tako u porodici, gdje su morale biti i muž I žena, u borbi za životnim nedaćama, u odnosima sa vlastima, čak u raznim oblicima vojne službe, u pozadini i na samim frontovima. U Engleskoj, najstarijoj zemlji parlamentarizma, žene su dobile pravo glasa i ako nije bilo revolucije. U drugim državama, samo revolucije, nastale poslije vojničkog sloma, dovela je žene na biralište i u Skupštinu. Francuska demokrati ja sve do današnjeg dana oklijeva da javnu stvar povjeri žeanama. Čehoslovaćka se slabo koristi njihovom pomoću. U Belgiji su katolici bili veći pobornici ženskog prava nego liberali i socijalisti. Fašizam je bio i tu okretljiviji. On je našao načina da se približi ženama i da ih zaposli. Fašisti su osvojili građjanske žene i kćeri. Nisu im se obratili razumom i računom, već srcem i osjećanjem, gdje su žene najosjetljivije. »Zašto su vaši sinovi ginuli? Zašto su vaši muževi stradali? Zašto ste vi bile udovice četiri godine, ili ste i danas i dovjeka udovice? — Da Ii za Židove, dali za lopove koji hoće da zavedu diktaturu?« Takav jezik je za žene bio razumljiviji nego teorije o narodnom suverenitetu, o borbi klasa, ili priča o Društvu naroda koja se obnavlja svake jeseni sve tišim glasom. Demokracija je zanemarila žene, socijalizam ih se bojao zbog njihovih vjerskih 1 nacionalnih osjećanja; fašizam ih je uzeo onakve kakve su i upotrebi© ih za svoje ciljeve. Demokracija se obraća ženskoj eliti, pojedinim ženama, koje su najrazvijenije i najnaprednije i njima daje visoka mjesta i položaje; fa-šizam u stvari prezire ženu i baca je na porodično ognjište, ali se služi ženskom masom, ženama i iz kuće, iz radnje, iz salona, običnim svakodnevnim; nepro-l svjećenim, prosječnim, i od njih prave svoje najbolje agitatore. Služeći se svojim sredstvima moderne tehnike, naročito štampom — i to više novinama nego knjigama, a više slikama nego riječima, radiom, glasnogovornicama, avionima, filmom, zabavljajući i stavljajući u saobraćaj velike mase ljudi, žena i djece, fašizam je uspio da se pretvori u moćan pokret koji stvara i održava jedno stanje razdraženosti, puno strasti i zanosa. On uzima hranu za ta duševna stanja iz duboke rezerve ljudske duše, na prvom mjestu iz rasnih i nacionalnih osjećanja. RASNA I NACIONALNA ISKLJUČIVOST. Demokracija i socijalizam računaju sa onim što je bolje u čovjeku; fašizam se obraća na najgore i najniže u njemu. Freudova izučavanja su pokazala, da je čovje-kova duša prava džungla, divlja šuma, u u kojoj vlada nemilosrdna borba, gdje se pregone sebične i zle želje za društvenim nagonima; da Ie čovjekova podsvijest isto tako bogata i snažna, ako ne bogatija 1 jača, kao njegova svijest. S planom ili p0 nadmoćnoj zapovijesti nižih nagona i osjećanja u njihovim dušama, fašisti operiraju baš sa tim mračnim, negativnim ljudskim osobinama, koje kultura i civilizacija teže da uklone ili da oplemene. Rasna i vjerska netrpeljivost ie takva niža osobina, i cijeli osamnaesti i devetnaesti vijek su upotre-blieni na to, da mjesto uskog i isključivog, lokalnog Hi pokrajinskog, nacionalnog iii rasnog duha, razviju drugi, širi, državni nacionalni, mediunarodni I mediudržavni duh. Socijalistički pokret, više još nego buržoaskc-liberalni, razvija kod intelektualaca i kod radnika taj univerzalizam, koji su poslije kršćanstva najviše njegovali slobodoumni filozofi 18-og vijeka. Poneseni vjerom u čovjeka, koji su naučili kod Jean Jaques Rousseau-a, demokrati i socijalisti bili su skloni, da potcijene snagu prvobitnih osnovnih nagona, đa precijene utica’ savremene kulture riječju, da današnjeg evropskog i amerikanskog gradjanina smatraju boljeg nego jeste. Svjetski rat je otkrio njihovu zabludu: u vihoru uzajamnog klanja otpao je tanki sloj univerzalnosti, i pojavila se podloga sačinjena od uskogrudnosti i sebičnosti. Ljudi koji dodiu iz Evrope u Ameriku ne mogu da razumiju bijesnu mržnju, koju bijeli gaje prema crnima. To im izgleda najveća mrlja na tijelu američke civilizacije. Taku isto je kulturnom čovjeku u Evropi teško razumjeti, kad se u Njemačkoj danas goni sve što je židovsko. Ako su. Židovi kapitalisti, ako isisavaju njemački narod, ako rade neproizvodne poslove, ima načina da se suzbija kapitalizam, svaki, na i židovski kapitalizam, svako neproizvodno zanimanje, svako eksploatiranie radnog naroda. Ali fašizam stvar postavlja drukčije: ne na socijalnu, već na rasnu bazu. Nesmislenost ie tolika, da se Židovima pripisuju dvije pojave, koje se uza-iamno potiru: kapitalizam i komunizam. Židovi su nam donijeli kapitalizam, kažu hitlerovci: sada hoće da nam donesu drugo zlo. komunizam !« Zaboravljaju pri tom đa i Hugenberg, i Krupp, ni Duisberg nisu Židovi, već čistokrvni Nijemci, a da su Krist i svi osnivači kršćanske nauke, na koiu se oni pozivaju, bili Židovi. Njihova borba ipak ima uspjeha i Širi se preko granica Reicha: znak da još žive rasne predrasude iz ranijih vremena, a da ie razum kod liudi ioš uvijek manje razvijen nego instinkt. »Istra« Izlazi svakog tjedna na godinu. — Oglasi se Sfegato li Cl 67-80C — Tisak. Stečajfnlna Jugoslovenske Stampe d. d„ Zagreb, Masarjkova 28a. — Za tiskaru odgovara Rudolf Polanovtć, Zagreb, Ilica 13L ’ Ameriku 2 dolara Zvonimirova 18/111