ANIMALES 12/'98
pregledno izvirno znanstveno delo	UD K 930.85(497,4/.5 Istra)
316.72(497.4/.5 Istra)
"KATEGORIJA ISTRIJANSTVA" - IZMEDU "CENTRA" I "PERIFERIJE"
Karmen MEDICA InMitut Z'a narodnostna vprašanja, SI-1000 Ljubljana, Erjavčeva 20 e-mati: K3riTieri.Medica@guestames.si
IZVLEČEK
Prispevek opredeljuje nekatere bistvene elemente "kategorije istranstva", pri čemer gre za vprašanje, kako se prebivalci Istre samooprede.ljujejo; glede "istrstva" pa nas je zanimalo, kako prebivalce Istre opredeljujejo "Ne-lstrani". Pri tem srno izhajali iz dveh osnovnih vprašanj:
-	Ali je koncept "istranstva" obstajal od nekdaj ali pa je "¡zraste!" nedavno?
-	Ali izvira iz Istre, kol "perifernega" državnega področja, ali iz centrov nacionalnih držav, kjer ga na novo obujajo v določenih situacijah?
Članek se omejuje na predstavitev osnovnih elementov t. i. "kategorije istranstva" ter njenih bistvenih sestavin. Le-te vključujejo naslednje pojav "kategorije istranstva", pregled različnih pojmovanj "istranstva", različne istrske kulturne kroge, etnični in elnolingvističn: pluralizem. Novejša dogajanja so le omenjena in prepuščena kasnejši::: analizam, kc jih bo z distance tudi lažje obravnavati.
Za prvo tezo o koncepti: "istranstva", njegovem približnem nastanku, razvoju in modifikacijah bi lahko povzeli, da se je skozi zgodovino spreminjal. Pogosto je bil odvisen od političnih okoliščin, zato je tudi sama ideja relativna. Kar zadeva drugo tezo. bi lahko potrdili eno in drugo, oziroma, da Istranstva izvira iz Istre, v določenih situacijah pa tudi iz centrov nacionalnih držav.
Kijučne besede: Istra, "kategorije istranstva", istrska identiteta
UVOD
U članku' s vrlo "širokim" naslovom "Kategorija istrijanstva - izmečki "centra" i "periferije" pokušat cu odrediti neke bitne sastavnice "kategorije istrijanstva", kako se stanovmei Istre opredjeljuju, i "istarstva" - kako ih uglavnom identificiraju izvan Istre. Od mah na početku namedu se dva osnovna pitanja: • . |e li koncept "istrijanstva" postojao oduvijek ili je
"izrastao" nedavno? 2. izvire fi iz Istre, k.-so "perifernog" državnog područja, ili iz centara nacionalnih država, koji ga nanovo iz-vlače u odredenim situacijama? Hoču I i moči izreči koliko-toliko objektivne sudove. teSko je reči, jer sam i sama unutar jednoga i drugoga koncepta, i to na neki način istodobno. Zato <:u se za
sada ogranidti na prikaz osnovnih elemenata tzv. "kategorije istrijanstva" i njezinih bitnih odrednica. One uključuju: pojavu "kategorije istrijanstva", pregled razii-čitih shvačanja "istrijanstva"., različite istarske kulturne krugove, etnički i etnafingvistički pluralizam, toliko pre-poznatljiv na tom prostoru. Novijih zbivanja na tu temu samo bih se dotaknula, prepustila ih nekoj kasnijoj analizi, kad aktualnost, pa i senzacionalnost dogadaja ne budu izazivale toliko napetosti. Tada de ih biti lakše sagledali izvan Istre, a i u njo j samo j.
POIAVA "KATECORIIE ISTRIJANSTVA"
Uzmemo Si u obzir česte kolonizacije islarskog polu-otoka, dijakroničnost razvoja, neprestano mijenjanje vlasti (i prevlasti) nad tim područjem, od Mletačke
1 Za sve sugestije, napomene, kritička usmjeravanja, razmišljanja i zapažartja se posebno zahvaljujem prof, dr. Dubravku Skiljanu.
31
ANIMALES 12/'98
Karmen MEDICA: "KATïCORIIA ¡STRÜANSTVA" - ¡ZM.EDU "CENTRA" I "PCKJFERIfE*, 31 -'iS
Republike i razdoblja austro-ugarske vladavine, Italije, Jugoslavije do današnje Hrvatske i Slovenije, etnička i etnolingvistička heterogenost kakvu susrečemo danas samo je posljedica povijesnog razvoja i sastavni dio islarske etnogeneze. Na etnički miješanim i pogra-ničnim područjima ne iznenaduju pojave posebnih et-ničkih identiteta. Mogučnost odabira izmedu različitih identiteta mnogo je veča nego u elnički homogenim sredinama. Različite etničke skupine svojim su posebnostma postale autentič.an odraz izvornosti istarske sredine. Nepriznavanje tih posebnosti na nacionalno miješanim područjima može izazvati nestajanje izvornog identiteta okoline i uništavanje njezine auiohtonosti.
Poznavanje i priznavanje etnoiingvističke heteroge-nosti Istre i njezino pretvaranje u fculturnu vrednotil pri-donijelo je nastanku posebne etničke s vi jesti, svoje-vrsnog identiteta koji se iskazuje u kategoriji 'istri-janslva". No "istrijanstvo" nije novijeg datuma jer več u austrijskim popisima stanovništva {¡680.-1910.) (Kle-menčič et al., 1993, 607-62?) susrečemo stanovnike koji su se kao narod izjasnili kao Istrijani. Istiijanstvo kao svojevrstan autohtoni istarski identitet nikada nije bilo etnički homogen koncept. Sadržavalo je uvijek naj-manje dvije bitne komponente: romansku-talijansku i slavensku-hrvatsku i slovensku. Obje komponente, iako različitih kulturnih baština, dijele zajedničku povijest na zajedničkome tlu.
Opčenito identitet "kao središnji aspekt svijesti o sebi", svijesti o vlastitoj individualnosti i druStvenosti ima ulogu posrednika i z medu pojedinca i društva. (Strassoldo, 1992, 38) Tradicionalnom shvačanju identiteta Barih dodaje subjektivnost. "Subjektivnost etni-čnosti" prema Barthu u suprotnosti je s dotad pie-vladavajučim konceptom razlikovanja etnija, etničkih identiteta po "objektivnim kulturnim značajkama". Etnički identitet nema objektivni značaj jer "svojstva koja treba razmotriti nisu ukupnost razlika, več ona koja akteri smatraju značajnima" (Barth, 1969, 14). Buduči da pretpostavlja postojanje "drugoga" i kao takav nije svrha sam sebi, etnički identitet omogučava prila-godivanje društvenih grupa u odredenoj okolini. (Barfh, 1969, 15) Svojevrsnu specifičnost istarskog identiteta vidimo upravo u postojanju "drugoga", koji nije supro-tstavljen, več je unutar identitetnog polja. S jedne strane relativizira nacionainu pripadnost, dok je s druge ho-
mogenizator na regionainoj razini. Drugo je pitanje što takav identitet znači u svakodnevnom životu za stanovnike Istre koji se zbog nametnutog izbora "ili-ili" opredjeljuju za onaj identitet koji smatrajo primarnim u danoj situaciji.
PREGLED RAZLIČITIH SHVAČANJA "ISTRIJANSTVA"
Interpretacije istrijanstva {u čemu se podudaraju mišljenja večine istraživača različitih profila koji se bave Istrom) vrlo su različite, suprotstavljene, cesto kontra-diktorne. Toliko ih je, mogli bismo reči, koliko je društvenih, političkih, nacionalnih i drugih interesa unutar koji h se to pitanje postavlja.
Ako pogledamo unatrag i pokušamo uči u tragove "istrijanstva", nači čemo več u drugoj polovici XVIII. sto [ječa dva talijan.ska preporodna intelektualca. Javni djelatnik i publicist Cian RinaEdo Carli (t 720.-1795.) medu prvima je počeo rabiti termin "italiani" u nacio-nalnom smislu. Od tada se počinje rabiti i termin "Istriano", koji označava regionalni) pripadnost u opreci s nacionalnem.
DrugI "preporoditelj" Pietro Kandier2 (1804.-1872.) rabi ova etnička odredenja (on ih zove razze) za žitelje Istre: Istriani, Veneti istriani, Italiani, Slavi, Sciavrini, Cici, Morlachi, Dalmati, Montenegrini, Slavi istriani, [.¡burni... Ne govori ni o Slovencima ni o Hrvatima, iako zna za njih jer za obalno stanovništvo južno od Rijeke kaže da su ,!Croati", Što znači da su svi ti nazivi više zemljepisna nego etnonacionalna odredenja.
U talijanskim intelektualnim krugovima 19. stolječa kružila je ideja o fuziji, odnosno nužnoj i neizbježnoj asimilaciji siavenske kulture u tafijansku. Smatralo se da če se jezik i običaji istarskih Slavena dobrovoijno asimilirati u jezik i običaje " više kulture i ¡edine civilizacije ■ taiijanskd'. intelektualni predstavnici talijanskog gra-danstva u Istri, posebno Carlo Combi i Carlo de Fran-ceschi^ smatrali su rja je potpuna asimilacija siavenskog Stanovništva na području Istre samo pitanje vremena jer su dvije kulture na jednom prostoru duže vremena ne-održive. Angelo Vivante bio je jedan od rijetkih ta-lijanskih intelektualaca koji je etnički konflikt u Istri i julijskoj krajini definirao kao sukob dviju različitih nacionalnih i kulturnih grupa: "talijanske, koja želi apsor-birati i siavenske, koja ne želi biti apsorbirana...".4 Tre-
2	Pifetro Kandier, geograf i povjesniiar. Objavio "La Provincia d'isírta (1871.-1879.). Izdavao statute Poreča, Novigrada, Puie. Njegova opseina zbirka ¡sprava "Códice diplomático istriano" zbog nedostataka je kritizirana, no ipak u Trstu ponovo izdana (1987.) Ire-derifisti su mu zamjeriJi njegovo iojilno stajaliáte prema Austrtji, budučnost Istre i Trsta vidio je u autonomnoj jedinid unutar Monarhije. Iskazivao je veliko zanimanje za slavensko stanovništvo Istre.
3	Carlo de Franceschi: "Memorie aulobiografiche", Trieste, 1926, Koristila sam se hrvatskim prijevodom: "Uspomene", Pula - Rijeka, 1989. i predgovorom Miroslava Bertoie
4	Angelo Vivante: "Irredentismo adriatico" - con uno studio di Eiio Apih: La genesi di "Irredentismo adriatico", Trieste, 1984., str. 219. Knjiga "Irredentismo adriatico" prvi put je izašia 1912. godine. Od tada je vise puta objavljena, i to upravo u trenudma kad su se rjeSavale konfliktne situacije u Julijskoj krajini i Istri: 1917., 1947., 1954. i zadnja nakon Osima - 1934. - mozda je na pomolu neko novo izdanje... (Nap. K. M.)
32
ANNALES 12/'98
Karmen MEDICA: "KATEGORIJA ISTKIJANSTVA" - tZMEOU "CENTRA" I "PERIFERIJE", 31 -38
ba naglasiti da se u drugoj polovici 19. stolječa - polako i postupno - več odvijala iridividualizacija slovenstva i hrvatstva, odnosno slovenskog i hrvatskog jezika, po-vijesti i kulture. Slovenska i hrvatska kultura razvijale su se paralelno s talijanskom ruralnom kulturom i postupno prelazile iz jednostavne ruralne u politiziranu i obra-zovnu.
Ni medu talijanskim intelektuak ima ipak nisu zane-marivi oni koji su isticali potrebu za suradnjom sa Sla-venima. Upravo u talijansko-slavenskoj slozi je krug oko trščanskog časopisa La Favilla (Iskra) vidio mogučnosti vlastitog nacionalnog oslobodenja, na temelju Mazzi-nijevih ideja o slobodi svih europskih naroda. Objavljanje članaka o Slavenima u Favillt, uvelike je prido-nijelo kasnijem slovenskom i hrvatskom nacionalnom budenju u Istri (ct. Darovec, 1995).
Njihova povijest, kultura i etnička svijest postupno su se afirmirale paralelno s talijanskom kulturom i poviješču.
Etnički pluralizam omogučio je održanje svijesti o regionalnoj cjeioviiosti Istre, ali je istodobno snažno izražena teritorijalna identifikacija bita uporište za etničke: posebnosti usprkos drzavno-administrativnim te politi-čkim i kulturnim pritiscima koje su na prostoru Istre vršili različiti režimi i različite države u prošlosti. Naj važnija vrijednost istarskog pluralizma uvijek je bio upravo suživot (convivenza). Svoj u osnovi etički značaj convivenza je možda najbolje potvrdila u uključivanju istarskih Talijana u antifašistički pokret. Utoliko više šlo je 1943. godine bilo jasno da borba protiv fašizma u Istri znači istodobno i borbu za teritorijalno razgraničenje od talijanske države. Moglo bi se ustvrditi da čak ni drama takvih razmjera nije razbila duboku povijesnu utemeljenost nieduetničkih i interkulturnih odnosa karakte-rističnu za ovaj kraj.
DANAŠNJI ISTRAŽIVAČI O "ISTRIJANSTVU"
Istarski sociolingvist Srda Orbanič (1995) u svojim razmišljanjima ističe da istrijanstvo ima iste korijene kao i svi drugi taitjanski kampanilizmi. Korijeni su istri-janstva, navodi Orbanič, srednjovjekovni. zasnovani na municipalnoj i komunalnoj tradiciji zapadne obale i na tradiciji urbanog agrara u unutamjosti Sve srednje-Vjekovne i renesansne korografije, putopisi, vizitacije, portolani, kad govore o žiteljima poluotoka, rabe naziv "¡strani" za ljudstvo romanskog podrijetla, razlikujuči pritom nazivom "Latini" one stanovnike južne Istre koji rabe- istriotske (istroromanske) idiome, nazivom "Furlani" doseljenike iz Furlanije, večim djelom smještene u nijestima sjeverozapadne Istre, nazivom "Gradesi" doseljenike iz Laguna naseljene u obalnim gradovima za-
padne Istre. Za žit.elje slavenskog podrijetla rabe se nazivi "Slavi", za Slavene prvog naseljavanja, i "Morlaci" za kasnije balkanske doseljenike. Termini "Italia" i "Italiano" rabe se u kontekstu pripadnosti fiztčkoj Italiji, a termin "Veneto" u smislu državne pripadnosti.
Suvremeni istarski povijesničar Nevio Šetlč "istrijanstvo" kao svojevrstan identitet Istre postavlja izmedu etničke i moderne svijesti. Po njegovu mišljenju istrijanstvo se može promatrati barem kroz tri gledišta.
1.	zemljopisnu, odnosno antropološku točku gledišta,
2.	povijesnu uvjetovanost i,
3.	s polazišta dugotrajnog procesa nastanka suvremene
hrvatske i slovenske nacije u ¡stri (Šetič, 1995, 11).
Ako pogledamo prvo, "istrijanstvo - istarstvo" (prema
Šetiču) sa zemljopisnog vidika zahvača sve stanovnike Istre, koji žive unutar Hrvatske, Slovenije ili Italije, bez obzira na nacionalnu svijest. Drugi je vidik povijesno shvačen, a javlja se u drugoj polovici 19. stol ječa u vri-jeme kad slavensko (hrvatsko i slovensko) stanovništvo pruža grčevit otpor talijanizaciji, odnosno asimilacijskoj politici Italije. "Formula istrijanstva" u odredenoj je mjeri negativno utjecala na sve jaču integracijo istarskih Hrvata i Slovenaca. Treča interpretacija, zapravo naj-složenija, odvija se u dugotrajnom procesu nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri, od po-četka 19 stolječa pa do danas. One koji se kroz tu prizmu identiticiraju kao Istrani/lstrijani danas suvre-mena znanost doživljava na razini etničke svijesti. Osim loga u Istri česlo nalazimo rafinirano razlikovanje domačih i doseijenin (furešta}, kad netko kaže; "Ma vero nis istran, ro su uni ki su došli zgor, ja san Istrijan, tako je govorila moja baba ma vero i moja mati, tako ču i ja i moja dica."
Problem "istrijanstva" - "istarstva", odnosno Istrijana ili Istrana nije i ne može biti razumljiv samo kroz prizmu pozitivnog i negativnog, u crno-bijeloj tehnici, na relaciji "Mi" i "Oni",5 več se može definirati na različitim razinama.
"Sto je istrijanstvo kao plurietnički identitet", kao tezu postavlja rovinjski istraživač Fulvio Šuran. U svome filozofsko-sociološkom pristupu on konceptu "istrijanstva" daje ovo objašnjenje. U nacionalno-nacionali-stičkom pristupu "istrijanstvo" se može definirati kao nacionalno jači i nacionalno slabiji identitet (Šuran, 1993, 769). "Istrijanstvo" je kao identitet nacionalno jači kada se taj pojam shvati unutar opčeprihvačenog stava društvene vlasti. Tada je "istrijanstvo" kao nacionalni identitet uključen u hrvatsko ili slovensko ili talijansko nacionalno pitanje. Kao nacionalno slabiji identitet javlja se onda kad se pod pojmom "istrijanstva" shvača identitet koji u sebi sadrži jedinstvo različitosti koje se prikazuju kao jedinstvo istarske stvarnosti- Kao pluri-
5 Scot! Lash unutar pojma identiteta podrazuirsijeva sljedece: grupu koja svoj identitet definira s obzirom na grupu s kojorri se identificira (Mi - grupa) i s obziroma na grupu od koje se distancira (Oni - gtupa) (Lash, i 993, 39)
ANNALES 12/' 98
Karmen MEDICA:"KAitOOKIJA ISIRIJANSTVA" - ¡ZMERU "CENfRA" i TEKIF£R!|E", 33-38
nacionalni identitet javlja se onda kad se pod pojmom istnjanstva shvača identitet koji u sebi obuhvača i vrednuje jedinstvo različitosti i koje se rada predstavlja kao socijalno jedinstvo kulturne i etničke stvarnosti. Riječ je u stvari o povezanom društveno-povijesnom odnosu koji se javlja u jedinstvu različitosti, koje se, u ovom slučaju, interpretira kao "istrijanski identitet". Autor ga definira kao "skriveni plurietnički identitet istar-skog poluotoka" (Šuran, 1993, 770-771). Zbog doticaja i kulturnih promjena razrješavanje problema istarskog identiteta nesumnjivo se odvijalo na specifič.an način, i to u kategorijama modalnog {slabijeg) identiteta, koji medutim u posljednjih desetak godina očituje jasnu težnju da postane jaki identitet (Šuran, 1993, 769-780). Pomoču mehanizama političkog djelovanja (recimo IDS,6 Statut, nomenklatura...) suprotstavija se nacionalnim identitetima centa ra nacionalnih država.
Jspitivanje javnog mnijenja (Vugrinec et a!„ 1990, 21-23) koje smo proveí i još 1990. godine ukazuje na slične pretpostavke. Naime rezultati su pokazali jačanje osječaja regionalne pripadnosti kod stanovniStva Istre, šlo se očitovalo posebno u prijelazu iz kategorije "Hrvati" u kategoriju "Jstrani" - "istrijani". Drugo odstu-panje odnosi se na kategoriju "Talijani", kod njih je ¡¿vršen prijelaz iz kategorije "Jugoslaveni" u kategoriju 'Talijani" i "Talijani - Istrijani".7 Takva se pretpostavka mogla dvojako argumentirati. Prvo, stvaranjem pretpo-stavki demokratskog poretka oslobodili su se nacionalni osječaji i tirne su iz anonimnosti izašli "prikrivani" Talijani. Negativna je pak strana te nacionalne emancipacije (a i drugih) nacionalni zanos koji vodi histeriji. Drugo, valja imati na umu razdoblje optacije, buduči da je izbor talijanske opcije pretpostavljao iseljavanje iz novonastale države, Talijani, koji su stoJječiroa obitavali na istarskom tlu i nisu željeli otidi, jugoslavenstvo su shvatili kao formulu ostanka i opstanka. Uz neprekinuto trajanje jednog sistema, promjena opcije uvijek je mogla biti ¡zložena optužbi iredentizma. Stoga ne čudi da je promjena sistema uvjetovala promjenu opcije.
Kad več govorimo o taiijanskoj manjini, napravimo jednu maiu digresiju. Taiijanska manjina koja je to za-pravo postala promjenom državnopravne pripadnosti (iz Italije u jugoslaviju) svoj identitet zapravo ne izražava "čistim" (taiijanskim) opredjeljenjem, odnosno za sebe kažu "znamo što nismo, aH ne znamo jasno Sto smo". Simmelovim riječima: "A priori društvenog života počiva na činjenici da život nije u potpunosti društven. Znamo da birokrat nije samo birokrat, biznismen nije samo
biznismen, časnik nije samo časnik" (Simmei, 1971, 13). Višeznačna definiranost (ilt nedefiniranost) kod talijanske je manjine i posljedica brojnih miješanih brakova izmedu slavenskog i romanskog stanovništva, a rezultat je vidljiv u nastanku kategorija kao što su "ibridi" i "misli" ("hihridi" i "mješanci"). Kao "misti" ug lavno m su se identificirali oni iz "čisto-miješanog" braka, recimo talijansko-slovenskog, talijansko-hrvatskog" i slično, za raziiku od "hibrida" kod kojih je rniješani brak toliko isprepleten i kombinacije miješanosti mnogo složenije. U istraživanjima smo uspjeli zabilježiti cijelu paletu nacionalnih opredjeljenja u Istri koja se odnosi pretežno na talijansku manjinu: gruppo etnico italiano, etnia italiana, gruppo nazionale italiano, comunita italiana, "po-polazione italiana autoctona in Isiiia, ftaliani-lstriani, Istriani, ibridi, misti, pa do kategorija Jugoslavena, rteopredijeljenih i slično.8
"Ja se recimo smatram Istrijanom. Ne kad sam se opredjeljivao za jugoslavena, jer se na popisima nišam mogao za Istrijana. Nakon toga sam bio neopredijeljen. i takvih kao ja ima još mnogo'', izjava je starijeg sta-novnika istarskog poluotoka.
Rezultati isiraživanja Borisa Banovca o poimanju "istrijanstva" upozoravaju da je večina ispitanika taj pojam definirala kao "vezanost za zavičaj", dok je vrlo mali postotak onih koji "istrijanstvo" shvačaju kao na-cionalnu pripadnost. Banovac nadalje objašnjava da je etnički pluralizam omogudio održanje svijesti o regionalno! cjelovitosti Istre, ali je istodobno snažno izražena teritorijalna identifikacija predstavljala uporište za etničke posebnosti usprkos državno-administrativnim, političkim i kulturnim pritiscima koje su u Istri vršili različiti režimi i različite države u prošlosti (Banovac, 1996, 257).
U tom je kontekstu istrijanstvo razumljivo više u vezanosti za teritorij (prostor), a manje na državu i naciju (Vugrinec et al., 1990, 21-23). Mada i ta rela-tivizacija može biti problematična jer se i prostorni identitet veže za različite skale: rodni kraj, kraj boravka, škobvanja, zaposlenja; to može biti opčina, regija, država - npr. Slovenija, Hrvatska, Italija pa i širi prostor.
"ETOS I ETNOS ISTRE"''
U geopolitičkom smislu Istra je dobar primjer gra-nične (dodime) periferije, što je nesumnjivo utjecalo i na njezinu tisudjetnu političku podijeljenost izmedu naj-močnijih država europskog kontinenta. Teritorijalno-po-
6	ID5 - Istarska demokratska stranka - nastala 1989. godine, politička stranka u formalnem smislu postaje 14. 2. 1990. nakon uvoden j a viSestranafja.
7	Isti "prijelaz" iz jugoslavenstva u odredenu nacionalnu kategorijo orlvijao se i kod Srba, Crnogoraca. Albanaca..., u ovom smo se istraživanju usredotočili na pratenje večinske populacije (Hrvati/Slovenci) i talijanske manjine.
8	Izjave stanovnika istarskog poluotoka, neformalna mreža podataka, razgovori s "¡starskirn" istrazivačima: S. Zilli, t. Šuran, M. Malusa, 5. Orbanit, G. Filipi.
9	"F.tos ietnos Istre" izričaj preuzet iz naslova povijesno-antropioške študije (BettoSa, 1985).
34
ANIMALES 12/'98
Kjrmen MEDICA: "KATEGORIJA ISTRIJAN5TVA" • IZMEPU "CENTRA" I "PERIFERIJE", Ji-38
litičke podjele održalc su št- do da nas tako da je ovo područje i danas tromcda triju država.
U geografskem pogledu zbog poiuotočnog smještaja i prirodnih barijera sa zaledem (Lička i Čičarija) predstavlja homogenu prirodno-teritorijalnu cjeiinu Po kulturnim i etničkim obilježjima ona je prostor prožimanja različitih naroda i kultura, pri čemu previadavaju hrvatska, slovenska i talijanska (Ranovac, 1996).
U sociološko-antropološkom smislu mogli bismo reci da je istarska etnogeneza od srednjega vijeka do danas oscilirala izmedu ctnoccntrizma i convivenze, odnosno izmedu sukoba interesa "in-group" t "out-group"1(1 Etno-centrizam je posiupno i u odredenim razdobljima do-bivao sve agresivnije oblike otkrivenog nacionalizma s karakterističnim "ABC-paradoksom".11
Dodiri slavonskih i romanskih kultura na toni prostoru održati su se u različitim fazama i oblicima i u najtežim treniicima istarske povijesti. Utiecaj, bližina, prestiž jedne kulture označava neprekidnu opasnost da jedna kultura prevlada drugu, a s clruge sfrane mo-gučnost da se različite kulture, s različitim utjecajem, održe u odredenoj ravnoteži.
lako ¡edinstveni kulturni identitet toga nacionalno raznoiikog područja još nije oblikovan, neminovno su prisutni brojni interetnički procesi, utjecaji jedne kulture na drugu, interetnički konflikti, ali i suradnja. To upu-cuje na mogočnost nastajanja jednog posebnog identiteta, za koji predvidamo da če uključivati elemente tradicije autohtonih kultura s težnjom za stvaranjem vla-stite stabilnosti.
Sve su to razlozi koji namc-ču potrebu kompleksnog pristupa u istraživanju društvene suvremenosti Istre, posebno kad je rijcc o dimenzijama etničke identifikacije
A ŠTO SE DOCADA POSLJEDMJIH GODINAi
Ako pratimo i promišljamo istarsku etnogenezu, po-sebice nakon nastanka dviju nacionalnih država (Hrvatske, Slovenije), zaključit cemo da su se aktualizirali neki elementi istarske stvarnosti.
Tri državne granice na razmjerno malom području sigurno otežavaju norma lan protok ljudi, sirovina i kapitala. Otežana je prirodna i tradicionalna povezanost stanovnika istarskog poiuotoka. Posebno kod sve večih
ekoloških problema važniji su regionalni interesi od državnih i nacionalnih. Takve regionalne Intencije u eu-ropskim okvirima načelno podupiru i centri nacionalnih država koje dijele istarski poluotok (Ljubljana i Zagreb). Isto se tako zalažu za "vrednovanje svih komparativnih prednosti višekulturnih sredina". Sto se tiče regionalizma Istre, stavovi su "malo" drukčiji- Regionalni razvoj Istre kao regije uglavnom se podreduje državnim i nacionalnim inleresima centara. U trečoj nacionalnoj državi -Italiji, kojoj pripada minimalan geografski dio Istre (prostor opčine Milje - Muggia), sve se snažnije utvrduje ideja talijanstva Istre. I dok je kod stanovništva sve pri-sutnija želja za razvojem regije Istre kao "social welfare municipality" ("zajednica blagostanja'! s druge strane istra postaje poprištem sukobljavanja interesa različitih političkih stranaka.
Posljednjih deseta k godlna svjedoci smo pokušaj a družtvenog i potom političkog djelovanja intelektualnih i kulturnih krugova u Istri, koji pokazuju jasnti pretenziju da se istarske etničke svijesti razviju u moderne kolektivne svijesti. Sociokulturni razvitak koji vodi od etničke k modernoj svijesti pokazuje da istarske kolektivne svijesti prestaju biti striktno etničke, ali ne postaju modeme. Što se pak posljedica prikazane dinamike tiče, naj-uočljiviji je svakako sukob središnjlh i regionalnih vlasti, utemeljen samo naizgled na različitim koncepttma dr-žavnog ustroja, a zapravo na različitim konceptima distribucije političke moči. Neprestano isticanje (i pre-naglaSavanje) istarske regionalne posebnosti postaje samo ko tačic koji pomaže funkcioniranje i održavanje sustava i implicite ga potvrduje, a ne pokušava ga promijeniti. Umjesto razvoja od zatvorenog k otvorenom društvu, jedan se oblik ideološke zatvorenosti kreče k drugom. Sve je prisutnije oživljavanje kolektivnih identiteta (etničkih, kulturnih, političkih...) za koje je moderna društvena znanost smatrala da pripadaju predmoder-nom dobu. Ne iznenaduje zato što u večini slučajeva potraga za kolektivnim identitetima ponovno uvodi u igru neke "rezidualne" dimenzije društvenosti, kao što su teritorij i teritorijalna pripadnost. Ponavljanje "starih" obrazaca u novim uvjetima izaziva posljedice koje su često zbunjujuce, ne samo za zdrav razum več i za društvenu teoriju (Banovac, 1996, 4-6). Moglo bi se reči da nastaje nova društvena klima koja dovodeči do
tO Izraze "in-group" i "out-group" koneipirao ¡tí američki sociolog Wüiam Graham Sumner u knjiži "Kolksways", New Haven, Yale University Press, 1906 Izrazi se uglavnom upotrebliavaju u originalu, lako su se prvobitno ednosili na tzv. "primitivna druStva", etanas se koristi» za različite analize Ijudsk:!; grupa, bez obzira na vrijeme i prostor Prisutnost grupe koja nije "mi", več "oni" izaziva napetost i eesto otvoreno medusobrio neprijateljstvo. Tako nastaje kompleksna skala diferencijanja izmedu "grupe • mi" i "grupe oni" Solidarnost koja se razvija nnutar "grupe ■ mi" usmjerena je protiv pripadnika "grupe - oni" ... Živu i aktualnu knjig« W. C. Sumnera danas ponovo "otkivaju" brojni socioiozi, einolozi. an tro položi. povjesničan.. Koristila sam se talijanskim prijevodom (Sumner, 1962).
O tome i Scot Lash u "Sociologiji postmodernizma", Miroslav BertoSa u "Etosu i etnosu zavičaja". '1 "A8C-paradoki" - izrii*,;; sociologa Louisa L. Snvdera - označava pojavu kad recimo narod A vodi pravednu borbu za svoja nacionalna i politička prava protiv naroda B. koji ga zatire, ali istodobno ta ista prava negira narodu C i postavlja se prema njemu nationalistic^ i netolerantno ■< f. BertoSa, 1985, ¿19).
35
ANIMALES 12/'98
Kannen MEDICA. "KATEGORIJA ISTWJANSÏVA" - IZMtOU "CENTRA" I ■FERittRIlE*. 31-3B
■¿M
Pula u 18. stolječu (L. F. Cassas). Pu/a in 18th cvntc/ry (l. F. Cassas).
političkih artikulacija istarske stvarnosti, zapostavlja izvorne1'1 vrijednosti "Istrijanstva" i postaje tek prividno izraz volje istarskih ljudi (Orbanič, 1992, 263-270). Istrijanstvo se kroz povijest mijenjalo, umnogome je ovisiJo o političkim prilikama, pa je zato sama ideja relativna, nekad je bilo dio jednog autonomističkog koncepta, a danas se tumači u sklopu jednog još ne sasvim definiranog regionalisfičkog političkog koncepta.
Mož da bismo za ilustrac.iju mogli dodati primjer programa "Zemlja istra" glavnog autora Ivana Paulette. Program "Zemlja Istra" bavi se uspostavljanjem auto-nomnog statusa Istre u sklopu tri ju država. Na prvo se mjesto postavlja pravo stanovnika na samoodredenje, si ¡jedi oblikovanje vlastitog Ustava, sudstva, poreznog sustava, vlastitih jedinica civilne zastite, policije i vojske. Odnosi sa susjednim državama bili bi uredeni bilateralnim sporazumom... Pridružimo li Paulettinom konceptu još i razmišljanja koja se pojavljuju u odredenim intelektualnim krugovima slovenskog dijela Istre, o
navodno prijetečoj multikuituralnosti, za opstoj slovenstva Istre, olvaraju nam se pitanja:
Pribiižavamo li se izvornom konceptu "istrijanstva" uspostavljanjem autooomnog statusa Istre unutar trs ju nacionalnih država ili medugraničnim mlkrointegrira-njem? Gdje je granica lokalne i globalne dimenzije, integracije i autonomizacije, raspada nacionalne države i prekrivanja regionalnih identiteta? Iduča če desetiječa pokazati jesu It u tom konfrontiranju uspješnije regionalne zajednice, državni aparati ili naddržavni organi {Bufon, 1992).
Izniedu ostaloga preostaje nam procjena koliko če istarskt etnosi i etosi unutar i izvan svojih lokalnih i državnih granica, izmedu centara i periferija biti sposobni "žtvjeti, ne samo preživjeli" (Pirjevec, 1998, 23).
Simmelovim (1971) riječima pripadnost i nepršpad-nost dva su pola istog kontinuuma, jer izmedu suprotnih pojava može postojati velika povezanost. S tog se vidika može objasniti povezanost proturječnih društvenih situ-
12 Npr. čakavica, istarska tradicionalna glazba, običaji, hrana, vračanje dijalektirna, dvojezičnost kao komunikativna praksa... Ipak valja rtapomenuti, na Sto upozoravaju i rezultati sociolingvistiCkih istraživanja autora: Grbanida, Filipija, Milani, da je spontana «Ivojezičnost sve vise u opadanju, u porastu je dvojezičnost dobiveria direktno putem obratovanja -i indirefctno - potem mass medija. (Nap. K. M ).
36
ANNALES 12/'98
Kirnen MEDICA; "KATEGORIJA ISTRifANSTVA" - IZMEÜU "CENTRA" 1 -PERIFERIJE". JI-J8
acija, kao sto su individualizam - kolektivizam, despo-tizam • popu i i za m, regionalizam - central izam, situacije koje su izuzetno vaZne u procesu identifikacije u sva-kodnevnom Životu.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Um je Sto zaključka na temu, koju još zapravo ne možerno zaključiti, moZemo reci da srno pokušali bar donekie odgovoriti na početno zacitanu tezu o konceptu "istrijanstva", njegovem pribitžnom nastanku, razvoju, modifikacijama.
Sto se tiče druge teze, potvrdujemo na neki način iedno i drugo, odnosno da istrijanstvo izvire iz Istre, a ponekad, u odredenim situacijama i iz centara nacionalnih država. No tu čemo stati, navedene teze ni iz-daleka nismo iserpili. U sadašnjem smo trenutku odre-dene probleme otvorili, opčenito predstavili i kon-tekstualno približiii aktualnoj problematici specitičnog i originalnog koncepta "istrijanstva". Za stanovnike istar-skog poluotoka ono je svakako bilo i ostalo prirodni način njihove egzistencije, proizašao iz osječaja pripadnosti jednom prostoru.
"THE CATEGORY OF ISTRANITY" - BETWEEN THE "CENTRE" AND THE "PERIPHERY"
Karmen MF.DICA institute for Ethnic Studies, Si 1000 Ljubljana, Ei javeeva 26 p-inai.: Karinen.Meclica@,giiest ames.s
SUMMARY
¡stra, being a unitary geographies! area, is nowadays divided into three parts belonging to three different national states 'Croatia, Slovenia. Italy). The two state borders certainly represent, in the relatively restricted area, an obstacle for a normal circular flow of people, raw materials, goods and capital. Both natural and traditional bonds between the inhabitants of the Istran peninsula are overburdened
Borderlands with the complex ethnic structure, as is the c ase with the Istran peninsula, give rise to some particular ethnic identities influencing each other. The recognition of the Istran erhnoiinguistic heterogeneity and its transformation into a cultural value has helped in the formation of a distinct identity, manifested through the category of Istranity.
Istranity dealt with in the present paper is not included so much into the political-national categorisation (strong identity) as into the historical-cultural categorisation (weak identity). Istranity is to be so far considered a paradigmatic value for ¡his pan of the Istran population that fee's no longer limited by the. new political and national ideologies trampling into these peculiarities, which unite the Istran population in a single social-cultural entity.
This article deals with the category of Istranity between the "centre" (of national states) and the "periphery" (Istran peninsula). Our first question was: Is Istranity a new concept or an old one? And the second question reads: Is the source of Istranity the "periphery" or the "centre" of national states.
One of the answers to the first question is that ¡he concept of Istranity has changed in history. As it has frequently-depended on political circumstances, it is quite relative. The answer to the second question could be that Istranity results from ¡stra, although in certain situations from the centres of ¡he national states as well.
Key words: Istra, "category of istranity", istran identity
LITERATURA
Anderson, B. (1990): Nacija: zamišljena zajednica. Raz-matranja o porijeklu i širenju nacionalizma. Zagreb, Škotska knjiga.
Barth F. (1969): Ethnic Groups and Boundaries Boston, Little Brown.
Banovac, B. (1996): Etnički identitet i regionalna pripadnost • primjer Istre. Doktorska disertacija. Zagreb, Filozofski fakultet.
Bertoša, M. (1985): Etos i etnos zavičaja. Pula - Rijeka. Bufon, M. (1992); Prostorska opredeljenost in narodna pripadnost - Obmejna in etnično mešana območja v evropskih razvojnih silnicah. Primer Slovencev v Furlaniji-julijski krajini. Trst, ZTT.
ANIMALES 12/'98
Kannen MEDICA: "KAÏLCOH1IA IST S JJANSTVA" - ¡¿MEDU TWTS.V I "fÇRlFERtlE". 31 -38
Darovec, D. (1995): Oris državnopravnih vidikov italijanskega, slovenskega in HrvaŠkega razmerja v Avstrijskem primorju sredi 19. stoletja. V: Slovenci in država SAZU, Razred za zgodovinske in družbene vede, Razprave 17. Ljubljana, 95-101. De Franceschi, C. (1989): Uspomene, Pula - Rijeka. Klemenčič, Kušar, Richter (1993): Promjene narodnos-nog sastava Istre - prostorna analiza popisnih podataka ¡880.-1991. Društvena istraživanja 6-7, Zagreb. Lash, S. <1993): Sociologija postmodernizma. Ljubljana, Znanstveno in publicistično središče. Orbanič, S. (1992): Regionalismo istriano: finzione da fine millenio. Razprave in gradivo 26-27, Ljubljana. Orbanič, S. (1995): II misto come ebreo errante. U: Zbornik "Identita -alterita". Fiume -Rijeka, Edit, 50-65. Pirjevec, }. (1998): "Med domačijstvom in svetovljanstvom". Koper, Primorske novice, 27. 2., 23.
Simmcl, C. (1971): On Individuality and Social Forms. Chicago, The Universitv of Chicago Press. Strassoldo, R., Tessarin, N. (1992): Le radici del localismo. Indagine sociofogica suif'appartenenza territoriale in Fritili. Trento, Reverdito Edizioni. Sumner, W. G. (1962): Costumi di gruppo. Milano, Edizioni di comunita.
Šetič, N. (1995): "Istrijanstvo i z medu etničke i moderne
svijesti". Pula, Glas Istre, 29. 4., II.
Šuran, F. (1993): Istrijanstvo kao slabiji (odnosno jači)
identitet. Društvena istraživanja 6-7, Zagreb.
Vivante, A. (1984): Irredentismo adriatico. Trieste, Ed.
itaio svevo.
Vugrinec, S,, Medica, K., Orbanič, S. (1990): lavno mnijenje Istra 90. Pazin, Naša sloga.
38