KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 48 (3) INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 maja 1935. PATENTNI SPIS BR. 11571 Ing. Kreidl Alexander, Wien, Austrija. Postupak za emaljisanje. Prijava od 31 avgusta 1933. Važi od 1 avgusta 1934., Traženo pravo prvenstva od 7 decembra 1932 (Austrija). Pronalazak se odnosi na postupak za emaljisanje gvoždja ili sličnog. Dosad je vladalo shvatanje, da se osnovni emalj može držati samo na čistim metalnim površinama, odn. da se pečenje može vršiti samo, kada su metalne površine čiste. Pri uobičajenim postupcima elmaljisanja roba se, pre no što se podvrgava procesu emaljisanja, žari i zatim bajcuje. Žarenje sirove robe pre procesa bajcovanja, ima za cilj, da se sagore nečistoče, koje potiču od sirove fabrikacije, a naročito sloj masti ulja ili sapuna, koji prianja za površinu. Pri tome se stvara jedan sloj oksidula, odn. oksiduloksida, t. zv. trud. Od te trudi se zahteva, da se lako skida i stoga je u tu svrhu iskorišćeno opažanje, da se to može olakšati pomoću para hlo-rovodonične kiseline u jednoj peći za žarenje. To skidanje treba da skrati proces bajcovanja. Sledeče bajcovanje ima za svrhu da stvori jednu čistu metalnu površinu. Pronalazak počiva na ustanovljenju, da se emaljisanje gvoždja, prianjanje i odsustvo mehura kod emalja moraju podudarati, da bi se omogućilo emaljisanje jednim nanosom emalja. Prianjanje emalja počiva na stvaranju medjuslojeva, koji sadrže okside prianja-jućih metala, a naročito okside metala gvozdene grupe (Fe, Mn, Ni, Co). Emalj slobodan od prianjajućih oksida, odnosno slobodan od gvoždja i bogat fluorom, može primiti u sebe znatne količine gvoz- denog oksida i rastvoriti ga u bezbojnom odn. u skoro bezbojnom obliku. Naprotiv emalj, koji sadrži prianjajuće okside, naročito okside nikla i kobalta, rastvara teško gvozdeni oksid, usled čega gvozdeni oksid pretstavlja na površini gvoždja, koje treba da se emaljiše, prepreku za emalje, koji sadrže prianjajuće okside i stoga mora da se odstrani bajcovanjem. Stvaranje mehura prouzrokuje se razvijanjem gasova na površini gvoždja, od kojih emaljna masa može da se naduva prilikom topljenja Ako je razvijanje gasa malo, i ako je viskozitet glazure, koja se topi mali, kao što je to slučaj kod uobičajenih osnovnih emalja, naročito kod onih sa visokom sadržinom borne kiseline, onda dolazi do stvaranja mehura samo kod vrlo poroznih, ili jako zardjanih gvozdenih limova. Na suprot tome je kod belih glazura, odn. belih mutnih glazura i kod većine obojenih glazura viskozitet usled sastava takvih emalja, kao kod pokrivnih emalja, mnogo veći, usled čega dolazi do stvaranja mehura, koji onemogućuju neposredan nanos pokrivnog emalja na gvoždje. Uzrok stvaranja mehura može se s jedne strane tražiti u bajcovanju, koje prethodi emaljisanju odnosno u obradjivanju gvoždja kiselinom, usled koga se ostatci sredstva za bajcovanje njegovih jedinje-nja zadržavaju u porama površine gvoždja, a ti ostatci se pod uticajem glazura pri pečenju raspadaju. S druge strane taj uzrok Din. 10.— se može tražiti u stvaranju vodonikovog gasa usled dejstva vodene pare na gvo-ždje pri pečenju emalja. Uobičajeni osnovni emalj ima za svrhu, prvo da posredjuje prianjanje pokrivnog emaija i to dodatkom oksida prijanjaju-ćih metala kao nikla, kobalta i drugih i drugo, da otklanja uzroke stvaranja mehura na pokrivnom emalju. Predmet pronalaska je postupak, koji omogućava nanošenje neposredno- emalja slobodnih od oksida prianjajućih metala, na gvoždje, izbegavajući pri tome stvaranje mehura. Pronalazak počiva na ustanovljenju, da se sloj, namešten neposredno na površinu, koja treba da se emaljiše, a koji se sastoji od jednog ili više prianjajućih oksida, odn. jeđinjenja prianjajućih metala, naročito metala gvozdene grupe (Fe, Mn, Ni, Co), može prevesti, pomoću procesa žarenja u bezvazdušnom prostoru, ili u gasovima siromašnim kiseonikom ili slobodnim od kiseonika, ili reducirajućim, u jedan čvrsto prianjajući sloj, koji se ne Ijušti i koji je pogodan za neposredno emaljisanje bez stvaranja mehura sa ema-Ijima slobodnim od prianjajućih oksida, odn. belim ili proizvoljno obojenim emalj im a. Dalje, pronalazak počiva na ustanovljenju, da se izostavljanjem uobičajenog procesa bajcovanja, glavni uzrok stvaranja mehura može unapred izbegnuti. Pronalazak isrkorišćuje okolnost, što nije potrebno da se površina namenjena emaljisanju očisti od rdje, pošto s jedne strane biva gvozdeni oksid od emalja slobodnog od prianjajućih oksida i od emalja bogatog fluorom rastvaran skoro bezbojno u velikim količinama, s druge strane nerastvo-reni deo istog nalazi se u takvom stanju, koje prianjanje metala omogućuje odnosno povoljno utiče na isto usled sprovodjenja procesa žarenja u bezvazdušnom prostoru odn. u atmosferi siromašnoj kiseonikom ili reducirajućoj Pošav od ovog ustanovljenja, nanosi se, prema pronalasku, na gvozdene predmete namenjene emaljisanju, pre procesa žarenja u bezvazdušnom prostoru, odnosno u atmosferi siromašnoj kiseonikom, ili istoj slobodnoj od kiseonika ili u reducirajućoj, jedan prianjajući sloj, koji prouzrokuje prianjanje emalja, upotrebljavajući jedan ili više oksida, odnosno jeđinjenja prianjajućih metala, a naročito metala gvozdene grupe (Fe, Mn, Ni, Co), pri čemu količina oksida može da opada prema sledečem redu: Fe, Mn, Ni, Co. Za spravljanje prianjajućeg sloja naročito su pogodne za nosioce prianjajućih ok- sida mase, koje se lako tope, odn. sinte-ruju. Stoga se pri izvodjenju postupka prema pronalasku nanose oksidi, natopljeni vodom (šlemovani), odn. jeđinjenja jednog ili više prianjajućih metala u zajednici sa lako topljivim ili sinterujućim se sredstvima za topljene odn. za tečenje, i taj nanos se žari u bezvazdušnom prostoru, odn. u gasovima ili mešavini gosova siromašnim kiseonikom, ili slobodnim od kiseonika, ili reducirajućim gasovima. Dobro je da se pri ovome upotrebe kao sredstva za topljenje i tečenje neotparljive kiseline kao n. pr. borna kiselina, koje se spajaju sa emaljom koga treba docnije nanositi i mogu imati udela u stvaranju emalja. Dodatkom takvih neotparljivih kiselina, koje stupaju u reakciju sa prianjajučim oksidima, stvarajući odgovarajuće soli n. pr. bogate, izbegava se još sigurnije opasnost Ijuštenja pri žarenju i postiže se iako topljenje prianjajućih oksida sa emaljom, koga treba topiti Probitačno je, da se gvozdeni predmeti načinjeni za emaljisanje pre nanošenja oksida, odn. jeđinjenja prianjajućih metala, podvrgnu zagrevanju, kojim se odstranjuju mast i slične nečistoče, koje potiču iz sirove fabrikacije. Za ovo je dovoljan proces grejanja kod oko 35CFC. Postupak se prema pronalasku izvodi nn taj način, što se posudje koje iz radionice, zagrevanjem probitačno na oko 350°C oslobadja od masti, ulja i sličnog i što se na to sirovo, oslobodjeno masti, nebajcovano, obično zardjalo posudje, nanosi probitačno posle ispiranja vodom jedan nanos vodom šlemovanih jednog ili više oksida, odn. jeđinjenja prianjajućih metala, kao gvozdeni ili niklov oksid ili slično, osposobljenih za nanos pomoću nekog neorganskog suspenzionog sredstva n. pr. pomoću ilovače, a u zajednici sa nekim lako topljivim ili sinterujućim se sredstvom za topljenje odn. tečenje, probitačno sa neotparljivom kiselinom kao što je borna kiselina ili slično, u datom slučaju u zajednici sa drugim sredstvima za topljenje n. pr, sa fluoridima. Sa tim materijalom prevučena sirova roba, suši se na uobičajeni način i potom se zagreva na temperaturi od oko 750°C ili više, probitačno na 750—780°C i nekoliko minuta izžari u peći napunjenoj gasom siromašnim kiseonikom ili slobodnim od kiseonika, odn. indiferentnim gasom ili gasnom me-šavinom, ili reducirajućom atmosferom, kao što je ugljeni oksid, generatorov gas i t. d. Na tu podlogu, koja sadrži sloj prianjajućih oksida, može se neposredno naneti u peći jedan emalj slobodan od prianja- jućih oksida, bez potrebe nekog naročitog osnovnog emalja. Probitačno je, da se pri emaljisanju dodaju na mlinu emalju takve materije, koje snižavaju viskozitet rastopine i njenu tačku omekšavanja. Za ovo su pogodni naročito fluoridi odn. jedinjenja fluora nerastvorljiva u vodi, koja se dodaju uobičajenom belom ili obojenom emalju probitačno u mlinu, u količinama od nekoliko procenta i obradjuje se dalje sa masom na uobičajeni način. Patentni zahtevi: 1. Postupak za spremanje gvoždja ili sličnog za emeljisanje, naznačen time, što se na površinu namenjenu emaljisanju nanose oksidi odn. jedinjenja jednog ili više prianjajućih metala u zajednici sa lako topivim ili sinterujućim se sredstvima za topljenje odn. za tečenje, a sve to natopljeno (šlemovano) vodom i što se taj nanos žari u bezvazdušnom prostoru, odnosno u gasovima ili gasnim mešavinama siromašnim kiseonikom, ili slobodnim od kiseonika, ili reducirajućim. 2. Postupak prema zehtevu 1, naznačen time, što se postupku podvrgava sirova roba u nebajcovanom stanju, ali probitačno u stanju oslobodjenom od masti. 3. Postupak prema zahtevu 1 ili 2 naznačen time što se oksidi odnosno jedinjenja prianjajućih metala nanose u zajednici sa šlemovanim topljivim neotparljivim kiselinama, koje se spajaju sa emaljom, koga treba docnlje naneti, odn. imaju u-dela u stvaranju emalja kao što je to naročito slučaj kod borne kiseline. 4. Postupak prema zahtevu 1, 2 ili 3, naznačen time, što se na sirovu robu nanose oksidi, odnosno jedinjenja prianjajućih metala šlemovani vodom, koji su pomoću neorganskih suspenzionih sredstava osposobljeni za nanošenje. 5. Postupak za emaljisanje gvoždja i sličnog, jednim nanosom emalja, naročito prema zahtevu 1—4, naznačen time, što se emalju probitačno dodaju materije na mlinu, koje smanjuju viskozitet rastopine, odn. temperaturu omekšavanja, kao naročito fluoridi, odn. jedinjenja fluora ili slično. ■■ ■ -r r / . ; ....................; ^ . .