- 227 — Od žime, *) Pripovedaju, da je černa zuna spametna, ar ona zna ono trava najti, koja imata moč, da more 'saki za tvor odpreti, ma bil kak mu drago velik. Gda ima žuna mlade, onda je moči od nje naj legše dobiti onu travu. Ona ima vo luknji mlade, koju laknju načini detel s kljunom. Gda odide na pasu, onda ji treba s klinom zabiti laknju, da nemre vnuter. Gda ee povrati, najde luknju zabitu i nemre do mladih, pa ide mam vu livade, i najde ovu, pa ide ž njuni k luknji. A uv, kaj oče, da dobi travu, mora za toga prestrti črleni robec ili sukno, pa oditi za koje drugo drvo, da ga ne vidi. Gda ona dojde i dotekne se s travum, taki klin odskoči od luknje, i pusti ona travu na robec, ar misli, da je ono ogenj zato, da neče, da bi gdo onu trava dobil v ruke. Onda on ide i zeme travu i robec, i tak po-stanu nekoji veliki tati, ar more onda ž njuni 'saki zatvor odpreti, i ako je vu reštu odpadne 'se železje od njega. Da travu ne zgubi, more ^i dlaua ili pernta zarezati i travu nuter deti, da se zarase, pa onda nemre nigda zgubiti, a v « *) Zuna, žolna, detalj, Specht. gda mu je treba, samo z onim mesom dotekne, gde je ona trava. To je, kaj govorijo, da je žuna pametna. Moči je ovu ista trava iše na drugi način dobiti, najme v letu, gda se seuo kosi. Onda višepot opade kosa koscu, ar prereže ovu travu, i sigdar, gda koja prereže opadne, makar kak jako nabita; mora opasti. Onda gda mu opadne, zna, da je onu trava prerezal, onda pobere one 'se trave, koje je onda prerezal, saku naj menjšu, i nese na tekaču voda i meče *saku po se. Koja ne je prava, 'saka po vodi dol plava, a koja pa je prava, ona suproti vodi pliva. Onda ju je spozual, da je ona, i onda si ju 'zeme. Bil je negda jen pastir, koj je imel jednoga sina i koji jako bil je siromašen. On njegov sin zaljubil se je v eno devojka, koja bila je lepa marljiva ali jako siromašna. Zato jo 90 ne je mogel zeti, čeprem ga je ona jako rada imela. Tak gda je negda svoje govedo pri jedni šumici pasel v mislih zadubljen, kak bi si mogel pomoči, da more draga svoju dobiti, na jenkrat čuje čvrkutanje mladih vtič. Ida v šuma i najde mlade v gujezdu jednoga drva. To bili su mladi od žuoe. On se na jenput seli, da žuna jednu travu pozna, s kojum 7se na svetu odpreti more, i da se ta trava more tak dobiti, da, ako se mladi njeni najdu, luknju zabiti treba s klinom i od zdoli metnuti robec. Gda stara dojde i vidi, da su ji mladi zabiti, odleti i doleti za neki čas z ne-kakvum travum vu kljunu, koju travu kak do klina donese klin odskoči i trava pade na robec. Deček kak to opazi, dotrči po travu. I kak ju je v rukoj imel, opazi pečina i na tij pečini železna vrata. On metne na vrata onu trava i vrata se strašnim preskom odprejo, ali kak se odpreju, opazi jednoga starca, koji mu reče: evo, 'zemi si peuez, kaliko goder očes, ali pazi, da travu ne ostaviš nutri, onda ne buš više mogel nuter po drogi put dojti po peneze. On od veselja skoči taki kupu žutakov, kajti on ne je znal, kaj su dragi kameni i drage druge stvari, nego nagrabi si punu torba žutakov i od veselja pozabi travu. Za to kak van izide, štel je pak nuter, da si išče pene/, donese, ali kak se ozre, ne je več pečine nikakve bilo, kajti je nutri travu ostavil i tak je pečine ne stalo. Ali on itak dosta penez imel je, i kak je dimu došel, poveda oca, kaj se je ž njim dogodilo. Otec ne je štel veruvati, ali gda dukate opazi, razveseli se i reče: vezda, maj sinek, moreš zeti Maru. I gda je on došel svoji Mari, zapita ju, oče li ga ona zeti. I gda ji je povedal, kak je dobil tuliko blaga, onda mu ona odgovorih moj dragi, ti znaš, da Bog ljubečim pomoče, i ja bi tebe 'žela, da ti i nisi tak bogat postal išče rajši neg vezda, ar znaš da Ne je blago ni srebro ni zlato, Neg je blago, kaj je srcu drago. Kračmanov.