Poštarina piaćena u aotovu Cena 1.— Din. tusn GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trs 34 • Adresa za pošiljke: Poštanskl fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 3 novembar 1939 God. X • Broj 44 NAŠE HORE Dan oslobodenja našeg mora bio je i za jugoslovensko Sokolstvo uvek svetao praznik, tako da je, i ove, kao i ranijih go-dina, ono priredilo zasebne proslave Jadranskog dana, ili je u proslavi učestvovalo zajedno sa »Jadranskom Stražom«. U kra-jevima gde »J. S.« nema svoje organizacije, bilo js baš jugoslovensko Sokolstvo ono, koje je na sebe preuzelo dizanje pomorske sv e st i, i propaganda za odbranu i unapredenje našeg Jadrana. Jugoslovensko Sokolstvo čini to u punoj svesti. da Jadran tvori osnovu, be z koje ne može ni da se zamisli puna nezavisnost i zdrav procvat naše države. 1 zato 31 oktobar, dan kada su, pred 21 godinu, prvi put na jadranskim ladama bile razvijene naše narodne, hrvatske zastave, koje su onda, pr e pošto jan ja jugoslovenske zastave, punopravno pretstavljale čitavu jugoslo-vensku nad ju, pretstavlja za nas Sokole jedan od najznačajni-jih datuma u našo j nacionalno j istoriji. Šta znači imati svoje nezavisno more i svoju razvijenu mornaricu, pokazuje nam čitava istorija čovečanstva, pa i poslednji ratni dogadaji. Mediteran, kao problem sigurnosti i go-spodstva na moru, je i danas jedan od glavnih ključev a čitave svetske politike, a mi Jugosloveni imamo tu sreču i čast, da smo suvlasnici baš tog Mediterana! Kažemo izričito »mi Jugosloveni«, ma da, na žalost, hoče i to da se danas deli. Isto tako, kada govorimo o važnosti Du-nava, ili Vardarske doline, mi čemo kazati »mi Jugosloveni«, ma koliko da znamo da u području Vardara žive isključivo Srbi, kao što znamo i to, da na našem Jadranu žive večinom Hrvati, i da su hrvatski kraljevi nazivali to more »mare nostrum«, a hrvatski knezovi nametali na njemu danak, čak i Veneči ji! Sve mi to znamo, i ponosimo se time; — kao što znamo i to, da od procvata i sigurnosti Vardarske doline, za kojp su se na Kosovu zalagali i Hrvati, ovisi i razmah hrvat'skog blagostanja; a od pro cvata Jadrana, na čijim južnim obalama su položeni prvi temelji srpskih državnih organizacija, — da zavisi i blagostanje iz-vozničkih krajeva Vojvodine, Bosne i Šumadije, dakle srpskih krajeva. I zato što to znamo, mi još i danas tvrdimo, da je veči deo našeg primorja, kao obitavalište ljudsko, kao njiva, vinograd, kuča, lovište itd., po novoj razdeobi, zaista i u prvom redu deo Banovine Hrvatske; ali da more, kao kapija i pluča čitave jugoslovenske države, kao izlazište i ulazište za naš izvoz i uvoz, a pogotovo kao sidrište za našu ratnu mornaricu, na ko jo j, sa istim dužnostima služe i brane ga srpski i slovenački, kao i hrvatski sinovi, — da ta j i takav Jadran ostaje i dalje, i treba da ostane, u svom sopstvenom interesu, i u interesu same Banovine Hrvatske, >— naša zajednička svojina i ponos, naša zajed-nička brig'a i Ijubav, naše jedinstveno jugoslovensko more! Baš zato nikako ne razumemo članak, koga smo nedavno čitaliu »Hrv. Dnevniku«, a u kome se javljalo, da se »Jadranska Straža«, na teritoriji Banovine Hrvatske hoče da odvoji kao sa-mostalna. te da su odbori tog udruženja u Zagrebu i Splitu »istakli gledište, da su Hrvati kao pomorski narod i pravi po-sjednici mora, jedini pozvani da u svim pitan jima ko ja se odnose na more i pomorstvo, preuzmu i svu brigu u svoje ruke, jer nose i svu odgovornost za pomorski položaj Hrvatske«. Ne znamo da li su odbori »J. S.« u Zagrebu i u Splitu zaista istakli to gledište, ali ako jesu, onda bi reči, kao »jedini pozvani«, »sva briga« i »sva odgovornost«, mogle da znače samo to, da bi Banovina Hrvatska trebala da preuzme i čitavu trgo-vačku i ratnu mornaricu, što je ne samo protivno samim osnovama sporazuma, po ko jima je narodna odbrana zajednička, več pretstavlja i golu besmislicu! Za razumne ljude nema uopšte te stvari, u kojoj bi, u zajedničkoj državi, mogao jedan deo da bude »jedini« pozvan i da nosi »svu« odgovornost, pa ma kakav samostalni delokrug imao; jer več sam po jam zajednice uklju-čuje harem minimum pozvanosti i odgovornosti ostalih partnera i zajednice. A pogotovo to vredi za more, koje ipak ne pripada čitavo Banovini Hrvatskoj i koje, več po svojo j narodno-od-brambenoj, spoljno-političkoj i saobračajnoj funkciji, ne može nikako da tvori, ni jedinu kompetenciju ni jedinu odgovornost, ma kog dela države. To ni je nigde slučaj, ni u najfederativnijim državama, pa ne može da bude ni u Jugoslaviji. I čemu je konačno potreba, da se čak i »Jadranska Straža« cepa, kada se Izvršni odbor tog udruženja nalazi u Splitu, kada svi njegovi organi izlaze u Splitu, kada priloži iz svih krajeva teku večinom na primorje, kada su na čelu Izvršnog odbora Hrvati, ko ji uživa ju puno poverenje HSS, — dakle bar tu ne može da se govori o »hegemoniji Beograda«. / kakav bi uopšte rezon ostao za pošto jan je srpske ili slovenačke »Jadranske Straže«, kada bi se prihvatilo gledište iz »Hrv. Dnevnika«, da su Hrvati jedini pozvani, da se brinu o Jadranu itd. Zar ne bi onda svaka briga Srba i Slovenaca za Jadran mogla da izgleda kao nametljivost; i zar time ne bi bila zatvorena vrata svima onim oblasnim odborima »J. S,«, — beogradskom, sarajevskom, petrov-gradskom, novosadskom itd. — ko ji su do sada tolike domove'na Jadranu sazidali i čiji interes za more treba u toliko više ceniti, u koliko su više udaljeni od njega ? Stanovništvo na našim obalama, bilo ono hrvatsko ili srp-sko, ne može ništa da izgubi, bude li naše more i dalje očuvalo i Главе rope! У нашој штампи често je писа-но о једној жалосној појави. Пре-бацивало нам се, да многи при-падници соколства крију ту своју припадност на тај начин што не носе соколски знак као видно обе-лежје своје припадности. Ово је заиста за највећу осуду! Зашто крити? Зашто погнути главу? Да-ли се такви плаше или можда сти-де свог лепог имена — Сокола? Нема зато оправданости и такви неби требали да су са нама. Данас, када се чује тутњава то-пова, треба да смо сви ту, на оку-пу уздигнуте глабе. Не клонути! Ни један прави Соко неће поклек-нути пред препрекама па чак ни онда ако му је у опасности љегов лични просперитет. Ми смо сви свесни великих задатака које смо сами преузели и према томе нема-мо се чега бојати. Главе горе, нараштају, надо Hama. Не плаши се оних који ти пре-те јер су духовно слаби да би motam твоју чисту и ничим неокаљану душу затровати којекаквим новим месијским проповедш%. Ми смо сви свесни великих соколских и других небројаних жртава које су несебично стављене на свети Ол-тар југословенске идеје. Спремни смо на све жртве да ту идеју и даље спроводимо до краја. Сви они који мисле да ће нас Сокола нестати — љуто се варају. Ми смо млади, пуни надахнућа сокол-ских идеала за које живимо. У на-шим душама топлим жаром плам-те две вере: вера у Бога и вера у Соколство а кроз н>ега у Југосло-венство и Словенство. Наш је рад несебичан. Он је у-перен само за добро свог Краља н Југославије. Ми не тражимо по-хвале, славе, одликоваша, али тражимо да против нас не буду зацггићени мрачњаци који се само лажима служе. То тражимо од свих оних који су позвани да заштите позитиван рад појединаца и opra-низациЈа. Ми ћемо још Јачом сна-гом и даље радити да би очували јсдинство свог народа у данаш-н>им тешким данима пуним неиз-весности. Пружићемо руку сваком ко је за заједнички рад на одржа-њу онога што данас имамо. Гордо и смело идемо напред без обзира на претње и препреке јср смо свесни да само велике жр-тве доносе велика дела. Они који нису спремни на жртве, нека нас оставе и не ометају рад других ко-је је у соколске редове довела жеља да предано служе свом на-роду. Нека се на нашим грудима засија светао соколски знак који he својим зрацима замрачити очи нашим противницима пред којима Rad sa omladinom Zašto gubimo omladinu? To delikatno pitanje odavno je aktuelno i zadaje brige svima vaspitačima naše omladine. No nikad realno rešeno nije. Povodom toga pišu se članci, čuju se rasprave, saveti i pritužbe i sve je uvek približno isto. Zašto gubimo omladinu? Uzroka ima više, spoljašnjih i unutrašnjih. Za suzbijanje spoljašnjih uticaja (porodica, škola, drugovi, ulica, za-poslenja itd.) više manje smo be-spomocni, pošto ne možemo tu re-šavati kako bismo želeli. Ostaju nam na rešavanje samo uzroci unu-tiašnji, t. j. oni u kojima možemo uspeti jedino energičnim i smišlje-nim odlukama i njihovim sistematskim i doslednim sprovodenjem u delo, u okviru svog unutrašnjeg rada. ; No i prilikom rasmatranja unutrašnjih uzroka, 'mi “Se^adržavamo obično kod opštih pojava, te na o-nom što i kako bi iirttfo da bude, što bi trebalo da se čini i slično. U osnovne jiirokeyjionkretno ne ula-zimo. Medutim njih ima toliko, da se bez ikakvog ispitivanja može na njihovu štetnost prstom pokazati, ma da im mi ne dajemo važnosti, neodlučni smo ili ne umemo da ih suzbijamo itd.. I u takvim slučaje-vima imamo pravo da jadikujemo jedino sami nad sobom, zato što se nismo pobrinuli za stvarno pobolj-šanje. Da predemo konkretno na stvar. Prema jednoj statistici naših vežba-ča beležimo: 27.344 članova, 26-390 naraštajaca i 50.000 muške dece. Slično je uporedenje i kod ženskih kategorija. No zadržačemo se primerom samo kod muških vež-bača. Recimo da imamo ukupno 76.390 sokolske omladine muške, koja vežba, prema 27.344 članova vežbača, dakle preko polovinu više. — Taj broj — 76.390 — pretstavlja naš podmladak, sa kojim sasvim opravdano računamo, a koji ima da prelazi u članstvo kad mu dode vreme. Za to i imamo naraštaj. Broj bi nas mogao bar donekle udovo-ljiti, ali konačan rezultat nikako! — Treba samo posmatrati kretanje vežbača u sokolanama tokom jedne godine, a posle nje malo dalje. O-pazičemo, da samo izvestan broj na-raštaja prelazi u članove, a pritom da ne pomnožava broj vežbača članova, več samo unekoliko popunjava praznine, nastale zbog njihove nestalnosti. No gde je celokupan broj naraštaja, odnosno dece, sa kojim se uvek ponosimo? Zašto ih ne- mh Соколи никада нећемо погнути главе. Главе горе! П. Петровачки za sebe svu Ijubav i odgovornost čitave Jugoslavije i svih njenih sinova. Tom stanovništvu, kao i Banovini Hrvatskoj, može samo to da koristi, i na privrednom i na turističkom i na od-brambenom polju. A naš Jadran ima toliko udvarača i toliko rada, da smo, i svi zajedno nedovoljni za taj posao, a kamo li da još eliminiramo jedni druge! Ma da je pomenuti napis u »Hrv. Dnevniku« objavljan pr e par nedelja, mi nismo hteli da se osvrnemo na n j pr e 31 oktobra, da ne bismo kod našeg članstva ni za trunak umanjih Ijubav za proslavu Jadranskog dana. 1 ma šta zaključili odbori JS u Zagrebu i u Splitu, naše Sokolstvo neče svoje gledište nikad a izmeniti, nego če i dalje ga j iti Ijubav za naše more u istom duhu, u ko j emu ga je i »J. S.« gaj Ha kr oz tolike godine, videči u njemu jednu od največih dragocenosti svih Jugoslovena i čitave Jugoslavije. mamo tamo gde bi trebali da budu? Nemoguče je zahtevati 100% rezultat, ali je nesrazmera prema našim željama i suviše porazna. Povoda ima više. Prvi i glavni ima svoj koren u opštoj neistrajnosti i nestalnosti. Drugi treba tražiti j nama samima, odnosno u pitanju: da li dajemo deci i naraštaju sve što treba, t. j. da li ih do njihovih dva-jn prelaza: dece u naraštaj, a naraštaja u članove, pa i posle njih, u-memo da očuvamo i zadržimo što duže u sokolanama? Idealno uzevši pretpostavljamo da; prema metodskoj podeli naših vežbača vežbamo, sokolski i moralno vaspitamo i pripremamo decu od 6 do 14 godina za dostojan i zaslužen prelaz u naraštaj. Slično či-nimo sa naraštajem od 14 do 18 god. u cilju njegovog prelaza u članstvo. U tom vaspitnom razdoblju dajemo isključivo za decu što je sokolski dečije, za naraštaj pak što je sokoli-.'»araštajsko pošto članovi jedinice još" nm?. — Švč to činimo u ^tfkolgko vagpitnom duhu, u odgo-varajučoj cfisčipnhi, u pravcu i cilju niihovog očuvanja do dostojnog i svesnog prelaza u starije kategorije. Sokolska priprema dece za prelaz u naraštaj pretstavlja najzad svečan čin, koji znači za njih i neku vrstu odlikovanja, odnosno sokolskog u-napredenja. Prelaz u starije kategorije sprovodi se tako da kod njih ostavi neizbrisivu i lepu uspomenu njihovog boravka u pripremnoj službi za Sokolstvo i da ostaju za uvek verni vršioci te službe i u članstvu dok budu živi. Tako je idealno zamišljeno, propovedano, tako bi imalo i da bude. Ali je li sve to bar približno tako? Da predemo na stvarnost, u so-kolane. Problem opšte neistrajnosti i, nestalnosti naših pripadnika ostavičemo po strani, a o njemu smo pisali u članku »Neistrajnosti«, u br. 1 lista »Soko« iz 1937 god. — Zadržačemo se, dakle na opštem radu i životu sokolane, u vaspitnom pravcu. Na prvom mestu osnovnim je problemom vočstvo i vaspitno u-pravljanje na časovima dece i naraštaja. Nije nepoznato da kod večine jedinica u onom idealno zamišlje-nom vaspitanju dece i naraštaja ima velikih i štetnih praznina i nedosta-tfika, kako u pogledu samog vežba-nja, tako i u njihovoj idejnoj i dis-r'plinskoT pripremi za buduču služ-bu u Sokolstvu. Idejni i organiza-torni odnos dece prema naraštaju, a naraštaja prema članstvu, svesna disciplina, red, svrha vežbanja, poslušnost, učtivost, skromnost, pošto-vanje starijih i druge sokolske i moralne vrline (čast i izuzetcima!) u velikom su pitanju! Vodnici se za-ustavljaju najradije na samom vež-banju, smatrajuči da je time dosta učinjeno, pošto to omladina više voli. Ali ni samo vežbanje ne od-govara uvek vaspitnoj svrsi- Me-todski grube i štetne greške po izboru vežbi, šablonski način zastare-log i nesvesnog vežbanja, otsutnost savremenosti, svestranosti, raznovrs-nosti, vaspitne omladinske discipline, estetike i dobrog raspoloženja sve to sa još drugim nepovoljnim einjenicama pomaže suviše često u-napred več promašenom cilju časa vežbanja, koji treba stvarno da ote- Sednica Izvršnog odbora SSKJ. žava i zadovoljava svakoga. Nepo-voljno utiču i razni higijenski nedo-statci vežbaonica, a joi više nere-dovno vežbanje baš zbog nemanja vežbaonica uopšte. Štetne su i tako zvane »ferije« po sokolanama za vreme leta kada jedinice ne vežba-ju po vlastitoj odluci. Sokolska posela namenjena va-spitnoj svrsi zasebno za decu, nara-štaj ili mešovita, odavno već neza-dovoljavaju. Prvobitni i dobronamerni programi isčezavaju, pošto o-mladinu, kako neki kažu »ne inte-resuju« i prevladuje jedna jedina tačka programa — igranka. Pogle-dajmo pak neka od tih posela. U šarenilu pomešane sredine, narašta-ja, članstva i nesokola, izbija u večini slučajeva kao rezultat: lično zabavljanje pojedinaca u igranci i prihod koji beleži blagajna. I to je sve. Pojmljivo je da nam takva posela ne koriste sa vaspitne Strane i da nam omladinu sokolski ne vaspitaju niti nju čuvaju do prelaza u stari-je, pošto zabava ni je pouzdano sredstvo za to- Vremenom se mnogi zašite i tih igranki, pošto su bez pro-dubljenja. I tako se dogada obratno. Ume-sto da mi zreli, nadležni i odgovorni dajemo vaspitni pravac omladini na poselima, ona neodgovorna izdej-stvuje ga sebi u večini slučajeva sama. Razumljivo je da omladini treba i zabavljanja, a blagajni o-krepljenja. Zna se i to, da je bolje imati omladinu na okupu u sokola-ni i na igranci, nego da ide na drugu stranu, bez nadzora. Ali sve ima svoje mere. Vočstvo tih posela treba da imamo mi, jer i ta igranka, kao i sve u sokolani, treba da ima uvek vaspitni karakter i dejstvo u pravcu sokolskom. Ili ako je to ne-moguče, i ako hočemo igranku radi »zarade«, onda vaspitne potrebe naše omladine moramo nadoknaditi na drugi način. (Svršiče se) Miroslav Vojinović SEDNICA ZBORA ŽUPSK1H NAČELNIKA Na sednici Zbora župskih načelnika, održanoj 30 septembra o.g. zaključeno je da se održi sednica Zbora 3 decembra u prostorijahia Saveza, u Beogradu. Na sednici če se prikazati i izabrati vežbe za sve muške kategorije za II Svesokolski slet u Beogradu. Isto tako preradiče se ceo tehnički program toga sleta. Poimenične prijave (radi želj. karata) dostaviti odmah, a najkasnije do 12 novembra o. g. Savezu. I. S. Соколска жупа Цетиње, била je иницијатор за прославу 550 год. Косовске битке и њен ста-решина на пленарним седница-ма током прошле године изла-rao je зиачајност овога дана, истичући да би том приликом спремили и извели соколи „Гор-ски вијенац” у вежбама. То ie првобитчо примљено као суге-стија, док коиачно Савез није препустио спремање ове про-славе жупи Цетиње, која је на сарадњу позвала жупу Скопље. Претставиици обадвеју жупа у овој години сложили су се да поход на Косову изведу зајед-нички, тако да жупа Скопље изведе техничке припреме на те-рену, као ближа и непосредни-ја месту прославе, а жупа Це-тиње да морално покрене масе за поход на Косово. Програм је утврђен и достављен од братске жупе Скопље бр. 1705, према коие су се, иза свршеног по-мена, имале чути речи претстав-ника цркве, војске, власти, Са-веза, те жупа Скопље и Цети-ње, које су домаћини ове про-славе. Постигиут је споразум да садржина говора старешина жу-па сачињава једну целину, наи-ме да претставник жупе Скоп-ље изложи средњевековиу Moh Izvršni odbor Saveza Sokola K. J. odriao je u ponedeljak i utorak 30 i 31 oktobra sednicu, pod pretsedanjem prvog zamenika starešine. Dr. Vladi-mira Belajčiča. Podnei je, izmed u ostalog, izvešlaj o glavnoj skupštini župe Beograd, pa je odobren izbor časnišiva ie župe. Dalje je zaključeno, da se sistematski prikuplja grada o događajima u Sokolstvu kroz poslednjih nekoliko meseci, a naročito od onda, otkada je Sokolstvo, na teritoriji Banovine Hrvatske, izločeno različitim napadajima. U izvešiaju o finansijskom stanju Saveza bilo je govora o položaju sa-vezne štampe, kao i o uplačivanju članske poreže, sa strane župa, prema Savezu. Svi su govornici u debati podvukli, da su se savezni sokolski listovi, u poslednje vreme, u tolikoj meri poboljšali i postali korisni za Sokolstvo, da pretstavlja zaista težak greh, kada se na te listove ne uplačuje uredno pretplata. »Sokolski Glasnik« i »Soko« su veoma jeftini i, uz male žrtve, mogla bi sva brača da budu njihovi ledoviti pretplatnici. Tiraž listova se uveliko povečava, ali j" potrebno da članovi savesnije vrše svoje pretplatničke dužnosti. Odločeno je da se prouči način, kako bi se pretplata sto efikasnije ubirala, pa da u torne sarađuju složno: administracija listova, župe i jedinice. Utvrdeno je sa žaljenjem, da se i plačanje savezne poreže ne vrši ni izdaleka onako, kao što bi trebalo; pa je donel zaključak, da se i tu pronade način, kako bi se došlo do boljeg rezultata. Sokolstvo je narodna organizacija, koja treba da se iz-država radom, zajedničkim žrtvama sviju i sopstvenim sredstvima. Zato, svaki Soko treba da vrši svoje dužnosti prema Sokolstvu, plaćanjem članarine, koja je u našoj organizaciji i onako minimalna. Savezni načelnik br. Ivan Kovač, referisao je zatim o planu za izvode-nje svesokolskog sleta, 1941 god. u Beogradu. Plan, što ga je iztadilo sa-vezno načelnišlvo, uzevši u obzir na-građenu skicu brata prof. Krejčika, predviđa zaista grandiozne svečanosti. Sletska godina bi se otvorila 6 septembra 1940, na rodendan N j. V. Kralja Petra II, i toga dana bi slet-ske štafete bile upučene u sve župe, da odnesu poziv za slel i sletsku go-dinu. Glavni sletski dani bi bili u mesecu junu, a naročito oko Uidov-dana. — 6 septembra 1941 bi došao vrhunac sletskih svečanosti, pa bi štafete iz svih župa došle u Beograd, Kralju Petru II, na dan njegovog pu- и величину царскога Скопља ko je je h а Косову све то изгу-било, а претставник жупе Це-тиње насталу борбу после Ко-сова до осдобођења. Овај се, нажалост, програн није извео, па зато говор ста-решине жупе Цетиње доносимо овде дословце: Браћо и сестре, Косово је освећено, из гроба се мртви буде! Муратова устај сјено па погледај ове људе! Соколи Црне Горе и Приморја, Рашке и Метохије класичних наших постојбина окупљени у соколској жупи Цетиње приступају овом нај-већем и најсветијем месту нашегз народа, ведра чела куцајући на све-те двери косовскога храма, па ула-зсћи у њему клањају се светим се-ннма косовских јунака! Клањамосе Теби Царе Лазо че-стито кољено, јер се приволе не-бескоме царству и што воље русу изгубити главу, него своју огреши-ти душу! Клањамо се Теби Обилић Милоше, што са своја оба побратима би гроб прашне круне раздраба! Клањамо се Теби стари Југ Бог-дане н твојијем девет Југовића и Бошкову сјајноме крсташу, што ра- noseći znakove ljubavi prema N j. V. noletstva, U planu su predvidene izložbe, koncerti, kongresi, predavanja, plivačke utakmice, zimski šport itd. O referatu brata Kovača razvila se zanimljiva debata, u kojoj su izne-ti još neki predloži, a između ostalog i taj, da se, u okviru sleta, priredi svečan pomen svima herojima i svi-ma mučenicima, koji su se žrtvovak za misao naše nezavisnosti i narodnog ujedinjenja. Naročito je težište polo-loženo na osiguranju potrebnih finan-sijskih sredstava za slet, kao i na predradnjama, a podvučena je važnost velike sokolske izložbe, koja treba da prikaže svu obimnost i važnost sokolskog rada u našem narodu. Ko-načno je odlučeno, da se izabere je-dan uži odbor, koji če sve to proučiti i izneti konkretne predloge pred plenum Savezne uprave, čija sednica sc drži 18 novembra. U taj odbor su ušli zamenici starešine, koji žive u Beogradu, zatim sekretar, pro-suetar i gospodar Saveza, te načelnik i načelnica. Referent Narodno-odbrambenog ot-seka, brat Šepa, izneo je u zastup-stvu brata Ljube Maksimoviča, delal jno rad toga otseka na području odbrane od spoljnih i unutrašnjih opa-snosti. Taj referat pokazuje, da je oisek agilan na svima stranarna. Iz-među ostalog je referisao i o nepri-likama sokolske brače na teritoriji Banovine Hrvatske, pa je izneo, šla je sve učinjeno za tu braču, u cilju nji-hovog obezbeđenja i zaposlenja, i koja materijalna pomoč im je data. Brat Dr. Oton Gavrančič izvestio je detaljno o sokolskim prilikama a Banovini Hrvatskoj, kao i o sokolskim domovima na tom području, ističuči svoje žaljenje, što je u Jugoslaviji moglo da dođe do takvih postupaka prema jugoslovenskom Sokolstvu. U tome se čitav Izvršni odbor složio sa bratom Gavrančičem, izrazivši svoje simpatije prema brači u Hrvatskoj i donevši odluke, koje se tiču daljnjeg, neumanjenog rada na tom području. Podneli su izveštaje i ostali referenti, te je raspravljano još o mnogim važnim pitanjima, koja su od interesa za budučnost sokolskog rada, tako da je sednica morala da iraje dva dana, i završena je u utorak u veče. »KULTURBUND« U SLOVENIJI »Deutsches Volksblatt« javlja da je Banska uprava u Ljubljani dozvolila osnivanje podružnica tog društva na svome području. — Inače je kod Ne-maca u Sloveniji nastalo izvesno olakšanje otkad je javljeno, da če згони Турке на буљуке, као соко тица јастребове! Клањамо се Мајки Југовића, твр-да срца најбољој херојки и Косов-ки лијепој девојки, што преврће по разбој јунаке, залева их вином руменијем и залаже лебом бијели-јем! Клањамо се свима знаним и незна-Hi-M великанима што својим кости-ма озидаше на данашњи дан најлеп-ши и најславнији словенски храм! Клањамо се бесмртним осветници-ма Косова! Теби Петре Карађорђевићу и Tedu Александре Краљу, што са сво-јим легендарним војводама поведо-сте народ свој! Ожчвесте девет добрих коња! Оживесте девет љутих лава! I Ожпвесте девет соколова! Оживесте Југовића мајку! Уздигосте сабљу Милошеву! Ускрснусте Маркова топуза! А развисте барјак Југовића! И узесте круну Немањића! Клањамо се сенима Војводе Пут-ника, Мишића и Степе и сердара Јанка Вукотића и живоме Војводи Бојовићу с плејадом палих и живих великана што се мушки борише и Косово осветише! Клањамо се свима у свим време-нима палим за веру и отечество од Косова до данашњег дана. О светле сени! Соколи жупе Цетиње са пуно пи- Telesno vaspitanje zanatske omladine Beogradski list »Zanatlija«, piše opširno o prvom kongresu zanatske omladine iz Dunavske banovine i sa teritorije uprave grada Beograda, cdržanom prošlog meseca u Sombo-ru. Na tom kongresu naročito je pre-tresano pitanje fizičkog vaspitanja zanatske omladine. Posebni referat o tome podneo je g. Radomir Genič iz Beograda, koji je tražio da brigu oko telesnog vaspitanja omladine preuzmu pojedini staleži na sebe. Vrlo pohvalno je govorio o sokol-skoj gimnastici ističuči potpunog sokola kao savršenog čoveka. Na koncu je kongres izglasao rezoluciju, u kojoj se traži od nadležnih preno-šenje telesnog vaspitanja zanatske omladine na zanatlijski stalež, izgradnja domova, stadiona i vežbali-šta u tu svrhu itd. Razumemo i cenimo želje naših zanatlija, ali mislimo, da nije za to potrebno prenositi fizičko vaspitanje na staleže, tj. cepati ga, kada je u Sokolu omogučeno omladini sviju staleža, da se ne samo fizički, več i duševno i moralno vaspitava u naci-onalnom duhu. Koji omladinac prode kroz sokolske vežbaonice, postaje potpun čovek. Tu dobi j a uz telesno vaspitanje i sve ostalo, što mu je potrebno da postane i ostane vrednim članom svoga staleža kao i državne zajednice. Nadamo se, da če se sa ovim složiti i svi naši vredni zanatlije, jer je u današnje doba ite-kako potrebno, da se fizičko vaspitanje omladine provodi u duhu i po sistemu koji če najbolje odgovoriti našim nacionalnim potrebama, a to je moguče upravo kroz sokolske organizacije. Sokolski sistem telesnog vaspitanja proširen je i na odbran-beno i predvojničko vežbanje, a od kolike je to važnosti baš u današnje vreme, mislimo da nije potrebno na-glašavati. I danas je u našem Sokolstvu baš zanatlijski stalež vrlo dobro zastu-pan, a Sokolstvo če biti sretno, bu-de li u još večem broju moglo da mu otvori svoja vrata. Ako je to iz tehničkih razloga potrebno, Sokolstvo če udesiti i zasebne satove rada sa zanatlijama, a i za samu za-natsku mladež je dobro da u okviru Sokolstva dode u dodir i sa vršnja-cima drugih staleža, zbog svog vaspitanja i zbog ideje opšte narodne solidarnosti. Soko-zanatlija njihovo seljenje u Nemačku doči na red tek kroz 50 godina. Sloboda treba da je jednaka za sve! Protagoniste sporazuma su, kao jednu od glavnih koristi za naš javni život od postignuča tog sporazuma, podvlačili demokratizaciju našeg po-litičkog života i uvođenje političkih sloboda. Mnogi su se tome iskreno poradovali, i mi bismo bili medu prvima, koji bismo pozdravili svaki na-predak u tom pogledu. Sta vidimo, medutim? Listovi koji izlaze na području Banovine Hrvatske, koji su jugoslovenski orijentisani, iz dana u dan su puni belina, koje treba da zahvale cenzurskim makaza-ma. Tome naprotiv, i najfrankovač-kiji listovi, na tom istom području, mogu nesmetano da seju u narod najškodljiviji oirov protiv jugoslo-venstva te da podržavaju mržnju i seju razdor između Srba i Hrvata. »Hrvatska straža« je, na dan 28 oktobra, donela uvodni članak, koji se protivi najosnovnijim načelima posto-janja jugoslovenske države, pa nije bio zabranjen; a frankovački »Hrvat-ski narod« donosi članke o tome, kako hrvaiski narod treba da odbaci sporazum i da se digne protiv »tuđin-skog tlačitelja«, i ne biva zabranjen. Na protiv bivaju zabranjeni najne-dužniji članci koji se prenose iz »Sokolskog Glasnika«, ili iz nekog dru-gog beogradskog lista, samo zato što se u tim člancima traži zakonska rav-nopravnost i sloboda. Bez slobode štampe nema demo-kratije! Oni koji su se, s pravom, žalili na neslobodu štampe za vreme piošlih režima, snizuju sebe na istu razinu, ako se služe istim sredstvima. Pod prošlim režimima je stradala či-iava naša štampa, pa i sokolska. I nama su se izbacivali čitavi stupci iz složenog materijala i bili zabranjiva-ni pojedini brojevi. Zato mi vrlo dobro osečamo šta znači sloboda štampe i tražimo, da ona bude potpuna i jednaka za sve! Ako je frankofurtima-šima dozvoljeno da seju razdor i mržnju, te da neprikriveno rovare i protiv sporazuma i protiv današnjih faktor a u Banovini Hrvatskoj, onda treba i jugoslovenskoj štampi, u to] banovini, da se dozvoli, da uzme stav protiu tog rovarenja, da brani svoja prava i svoju imovinu, da se bori za zakonitost i za poredak, i da neogra-ničeno propagira svoje ideje. Svaki drugi postupak prema štampi značio bi reakcija i nasilje, i pretstavljao bi dokaz da se protivnici protiv jugoslo-vtnslva mogu da bore jedino na taj način, što sebi prisvajaju sva prava, a nama ih oduzimaju, dakle baš po receptu prošlog režima! јстета и отворена ока излазе пред Вас и поручују Вама: Царе Лазе наша Круно златна! Никада ти није потамнела. Вазда је кроз сва времена сјала, сија и cjahe уклесана на светом цетињском манастиру! Обилићу наша бритка сабл,о! Ни-када ти nnje зарђала! Вазда је бли-стала и у рукама Мандушића, Мићу-новића, Никца и осталих српских витезова! Стари Јуже и девет Југовића! Ни-када Вам крсташ не би завијен! Впзда је лепршао у рукама наших барјактара од Бошка до Зека Маша-нова! Под њима падаху а барјак држаху све no избор бољи од бо-љега, јер брат брата не хтеде из-дати! Косанчићу! Топлица Милане! Ево тока, а ево јелека и душанке сил-ног цар Душана. Њих носе са њи-ма се поносе, горштаци голих и кр-вавих грногорских и приморских херцеговачких говора. Старе књмге и законе и коричају књигу староставну, октојих први у словенству, чува у својим руњавим грудима наш олимп — наш Ловћен! А ловћенски бард овековечи стару славу, стару величину! О светле сени! Соколи жупе Цетиње са Сокол-ством полажу завет педесет летни-це остварења храма славе! Xohe да у шему буду уклесани ваши ликови за нова поколења! Xohe да тај храм славе буде вођа нације и у црним ноћима као у ведрим данима! Hohe да тај храм славе вечно и непре-кидно озарава душу наше нације! Хоће да озарени Вашим сјајем ре-ку „ми смо нација која је живела, која живи и која ће живети од ко-совске славе и величине. Хоће да рекну свима и свакоме: Да наш на-род који у својим грудима носи сјај Косова, неможе никад ни у ком времену никаква груба сила уни-штити. Ви не дате да ми умремо. Ви мртви великани јачи сте од свих тсхничких сила и моторизованих крила! Ви нас тргосте у дванаестом часу! Ви нас упућујете на продуб-љавање идеје да је теже очувати него стећи, за то се данас заветује-мо, на сложно братско и соколско чување косовских тековина. О светле сени! Виле he се грабит у векове! Да Вам венце достојне саплету. Јер сте Ви доказали да бој не би-је бој, већ сој. Ви сте племићи духа и величине наше, били сте, јесте и остајете Hame највеће поуздање, наше најдра-гсценије откровење! Тако осећајући можемо ускликнути: Док Је нама, док је нама Косовских јунака Не боји се, не боји се Отаџбина мајка. Гавра Милошевић Соколска жупа Цетиње и сећање иа косовску епопеју 29 oktobar Kratke vesti iz našeg Sokolstva 29 oktobra se navršila 21 godina od dana kada je hrvatski sabor pro-glasio otcepijenje od Austrougarske monarhije i doneo odluku da stupa u državnu zajednicu sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, na osno-vu načela narodnog samoopredeljenja i na osnovu narodnog jedi n-»Iva Srba, Hrvata i Slove n a c a. Taj istorijski dan treba da ostane uvek u svežoj uspomeni čitavog naroda, a osobito onog u hrvatskim kiajevima. Svi svedoci i očevidci tih velikih dana sečaju se sa ponosom u srcu onog golemog oduievljenja kojim je onda čitava Hrvatska, a naročite srce Hrvata, Zagreb, ne samo primio i po-zdravio, nego i proveo taj velebni akt otcepljenja od tudinske države i dinastije, i ujedinjenja sa jedno-krvnom bračom u zajedničku drža-vu, pod narodnem dm.isiijom. Sem neznatne šačice frankovaca i tudin-skih plaćenika, tih dana je čitav Zagreb klicao oslobodenju i ujedinje-nju, srpske zastave vile su se bratski pokraj hrvatskih, srpski oficiri su bili na rukama nošeni, a glavni protagonisti akta otcepljenja bili su pomešani, Hrvati i Srbi; Radie i Dr. Medakovič, Dr. A. Pavelič i Svetozar Pribičevič. Stari hrvatski starčevičanci veselili su se oslobodenju i ujedinjenju isto tako kao i stoprocentni Srbi, a čitava hrvatska omladina, bez razlike, bila je složna sa čitavom srpskom omladinom, nc samo u radosti nad slobodom, nego i u žrtvama koje je za tu slobodu dala. Sve se to docnije, na žalost, u mnogočem izmenilo, i to je ono što zamračuje radost svakog iskrenog rodoljuba, kada se seti toga istorij-skog dana. Krivica za to leži na svima nama, a najviše na onima, — na jednoj i na drugoj strani, — ko-ji svoje lične i partijske interese ni-su hleli da podrede interesima celine, i koji su mislili da se delo spajanja i izgradnje nove države, koje treba u prvom redu da bude delo ljubavi i saglasnosti, dade sprovesti nasiljem, sejanjem mržnje, podgrejavanjem starih svađa i de-magogijom. I zato, — sećajući se sa zahval-nošču 29 oktobra i svih onih koji su do tog akta doveli, jugosloven-sko Sokolstvo, zajedno sa svima svesnim rodoljubima, misli u prvom redu, na to, kako da se greške pro-šlosti ne ponove, kako da se što brže i što efikasnije isprave, da bi-smo u što skorijem vremenu mogli ponovo slaviti uspomenu na taj dan, sa onom jednodušnošču, vedrinom i oduševljenjem, koji su ispunjali srca čitavog naroda pre 21 godinu, kada sa se dizali zidovi naše drage i uje-dinjene Jugoslavije. * Artiljerijski puk Kraljeviča Tomislava, u Zagrebu, proslavio je 29 oktobra, u kasarni Kralja Petra I Oslo-bodioca, svoju pukovsku slavu, kao uspomenu na dan, kada je hrvatski sabor proglasio otcepijenje od Au-stro ugarske monarhije. Na ovoj svečanosti uzeo je učešča podban Banovine Hrvatske, Dr. Krbek u ime bana Dr. Šubašiča, zatim opštinski pove-renik Starčevič, izaslanik nadbiskupa Stepinca, kanonik Pindulič itd. Komandant puka, ppukovnik Radovič, održao je tom prilikom govor i ka-zao, između ostalog: »Vojniči, mi dana s slavimo uspomenu na onaj istorijski dan, kada je hrvatski sabor proglasio otcepijenje Hivatske od Austro-ugarske monarhi/e i tako ispunio želju svih Hrvata, da se s poje i sjedine sa svojom bra-ćom, u jednu veliku zajedničku Jugo-slaviju... Na nama je, junači, da čuvamo ono, što je s tolikim žrtvama stečeno. Budite hrabri i gotovi, da na poziv vaših starešina dadete svoje živote, kao što su davali vaši pretci, i bqdite ponosni što ste Jugoslo-vtnic. Potpukovnik Radovič je čestitao, zatim, vojnicima slavu i pozvao ih da pozdrave »našeg vrhovnog komandanta, našeg ljubljenog Sokola-Kra-lja, sa pokličem: Da živi Kralj i Njegov dom!« — Svi prisutni su kliknu-li »Živeo!«, a zatim su sledila čestitanja. Župsko takmičenje u Osijeku Da bi se povečao interes za takmičenje na spravama kod slabijih ve-žbača, održalo je Načelništvo osječke sokolske župe, u nedelju 22 oktobra u domu sokolskog društva Osijek-Matica, takmičenje članova i narašta-jaca na spravama nižeg odeljenja, koje se naziva »takmičenje II lige«, obzirom na medužupska takmičenja vrhunskih vežbača, koja osječka župa prireduje. Nakon lanjskog, ovo je bilo drugo takmičenje članova, a naraštaja prvo. Odaziv nije bio zadovoljavajuči. Članova je pristupilo 8 i to: 3 iz Osijeka-Matice, 2 iz Kneževa i 3 iz Tenja. Na-raštajaca je pristupilo 6 i to: 3 iz Osijeka-Matice i 3 iz Belog Manasti-ra. Takmičilo se na svima glavnim spravama, te prostim vežbama i pre-skocima preko konja. Naraštajci su dali bolje rezultate od članova. Kod članova je osvojio prvo mesto brat Jeger iz Osijeka sa 48,25 boda, drugo mesto brat Burnik iz Kneževa sa 41,40 bodova. Kod naraštaja osvojio ji prvo mesto brat-Jeger ml. iz Osijeka sa 52.60 boda, drugo mesto brat Hebler iz Belog Manastira sa 49.30 b. Sokolska radio predavanja 5 novembra (nedelja): Tadič Ante, Beograd: Sokolskom članstvu je potrebna zajednica. 9 novembra (četvrtak): Marjan Tratar, Borovec: Jugoslovenska sokolska omladina in narodno od-brambeno delo. 19 novembra (nedelja): Deduš Vladimir, Varaždin: Oslobođenje Prekomurja. 23. novembra (četvrtak): Lavrenčič Ivan, Maribor: Kako utrjuješ o-troško telo. Sokolsko društvo Zagorje, Dravska banovina, održalo je 22 pr. m. jubilarnu, pedesetu, godišnju. skupšti-nu. Starešina, br. Kolenc, setio se toplim rečima umrlih članova. Iz izve-štaja funkcionera vidljiv je aktivan rad društva u svim pravcima. Broj članova prešao je 500. U okviru proslave 50-godišnjice, društvo če na go-dinu podiči pred sokolskim domom spomenik Kralju Ujedinitelju. Na koncu je izabrana dosadašnja uprava, na čelu sa zaslužnim starešinom br. Kolencem. Skupština je zaključena pe-vanjem »Hej Sloveni...« * U sokolskoj župi Mostar, održane su uspele javne vežbe u selima Či-čevu i Slavnju. Javni nastup posma-trao je veliki broj gledalaca, koji su vežbače srdačno pozdravili. * U Rotinu je otvoreno novosagra-deno kupatilo Podmlatka Crvenog Krsta, podignuto na inicijativu sokolske čete, kojom prilikom je upravitelj škole, br. Milisav Bojič, održao predavanje o važnosti higijene tela, kao i o zaslugama raznih društava i ustanova, čijom je pomoči selo Ro-tina dobilo vodovod i kupatilo. Prisutni su odali zahvalnost svima, a posebno Savezu Sokola, koji je dao novčanu pomoč od 3.000 dinara. Kupatilo neče služiti samo školi i soko-lima, več i bližoj i daljoj okolini, či-me če biti mnogo učinjeno za se-ljački svet u higijenskom pogledu. * Sedamdeset godišnjlcu života skromno je proslavio br. Ivan Mrak, neumorni sokolski radnik i član Sokola Ljubljana—šiška. Brat Mrak učestvu-je aktivno u svim sokolskim i nacionalnim akcijama. Član je brojnih nacionalnih udruženja. U sokolskom društvu .obnašao je razne funkcije (potstarešina, zastavnik, član Uprave). Učestvovao je na svim sokolskim sletovima u zemlji i u Pragu i Sofiji (dva puta). Ljubljanski sokoli i ostala nacionalna društva srdačno su čestitali br. Mraku i poželeli, da još uugo poživi u radu za sokolske i ju-goslovenske ideale. * Sokolsko društvo Karlovac, nakon trogodišnje Stanke uspelo je opet da nade ljude, u ovom slučaju naraštaj-ce i naraštajke, koji hoče da posvete svoje slobodno vreme radu sa lutkama. Lutkarski otsek vodi sada na-raštajac Mrvoš Milan i uspelo mu je da u mesecu septembru ostvari 4 pretstave i to: »Mudriji od mudrije-ga«, »Petriča se uči čarati«, »Detektiv nos« i »Začarani žabac«. Proseč-no bilo je na pretstavi 200 dece i 30 odraslih. Zelja je sviju nas, a najviše če se obradovati naša deca, da naraštajci i naraštajke izdrže ustrajno i požrtvov-no rad u celoj ovoj sezoni. * U »Sokolskom glasniku«, broj 42, objavljena je, izmedu ostalog, i vest iz Varaždina, da su starešini Sokolskog društva došli izaslanici Gradan-ske zaštite i zatražili, da im se preda sokolski dom sa čitavim inventa-rom, inače da če ga oni šilom uzeti. Tfi vest, medutim, ne odgovara isti-ni, jer se to nije desilo u gradu Varaždinu, več u Varaždinskim Toplicama, dok u Varaždinu nije bilo nika-kvog napadaja na sokolsko društvo. Za prosiavu Prvog Decembra Uprava Saveza Sokola K. J. izdala je opširne upute sokolskim župama, nn koji način treba da se izvrši proslava sokolskog 1 naclonalnog praznika, Prvog Decembra. Poslanicu pri-likom Prvog Decembra izdače uskoro Savezna Uprava 1 poslati svima jedi-nicama. BOJNE IN STRELSKE TEKME V MARIBORU V nameri, da dvigne brambno vzgojo v edinicah, je načelništvo mariborske sokolske župe priredilo v nedeljo 17 IX 1939 župne bojne tekme članov in naraščaja na letnem telovadišču Sokola Maribor matica, popoldne istega dne pa prve župne strelske tekme. Bojne tekme izvidnic 3 mož so obsegale: kolesarjenje 3 km, preskok čez jarek, tek na 1000 m, preskok čez steno, met granate in streljanje z zračno puško (5 strelov v 3 minutah). Vkljub nastalim izrednim razmeram, ki so močno vplivale na u-deležbo, je tekmovalo 12 izvidnic, ki so pokazale dobro pripravljenost. O-cenjeval se je najboljši skupni čas, (izvzemši streljanje) izvidnice s 120 točkami, met granate in streljanje se je prištelo s povprečnim rezultatom izvidnice (dosegljivih 80 odn. 50 točk). Številčno, mnogo boljše so uspele strelske tekme vrst in poedincev (z vojaško puško na 150 m in z zračno puško na 15 m), ki se jih je udeležilo 108 tekmovalcev iz 12 društev in čet; uspehi kažejo, da so sokolski strelci že lepo napredovali. Bojne in strelske tekme so gotovo močno dvignile zanimanje za te panoge, ki so velikega pomena za dvig telesne izurjenosti, krepke volje in pogum. Zmagovalne izvidnice so prejele vence, plakete, najboljše društvo v ostrem streljanju pa zračno puško. f fcrffiM&l pSotelifa шшир Kupatilo, podignuto od Sokolske čete u Rotinu (Vidi vest na str. 3.) Соколство на Косову и у Приштиии Косово је оса око које се окреће наша национална историја. Сва ту-г-> народне душе, и сва кликтава срећа, везана је за то име. Косово је жива, енергетична, ви-зија која је заносила поробљено Српство. Кроз њега се оно напаја-ло надом на срећније дане, на ња-говим висинама гледало Милоша и Марка, Југа и Југовића и легије оклопника за крсташ-барјаком; и честитога кнеза пред њима. Колико су непосредније и јаче све те визије биле везане за душу косовскога човека! Ту, надомак Грачанице, Газиместана и Мазгита, Самодреже, старе Воихнине куле и Звечана, растао је у њему Освети-тељ, упркос зверском тлачењу л страхотном ударцу који је претио да и душу смрви. И нимало није чудно што је Ко-сово било у првим борачким редо-впма, што је свака пркосна и по-тпјна рајетинска мисао на њсму, најчешће пре него другде, приво-ђсна у дело. Ни соколска мисао није могла мимоићи Косово. Соко је наш ра-сни тотем; соко је знамење при-родиих снага и творачких моћи namer човека и соколопање је са-вечно нашем народу. Зато је и мо-гла Тиршева мисао о новом Чове- ку — Соколу, снажном и бодром, и:-.раслом из етичких дубина здра-вог словенског кдлоса, наићи на тако брз и одушевљен пријем код нас. Услед политичких услова, сокол-ство се на Југу јавља нешто касни-jf, но Косово је и ту међу првима. Дирљив је и велик био ового-дишњи дан ослобођења Приштине —- 22 октобар. Tor дана је Сокол-ско друштво прославило. тридесет-годишљицу рада и осветило дру-штвену заставу, коју је даровао брат Петар Лилић, трговац, један од првих сокола. — Још један до-каз да задужбинарство на Kocobv није замрло. Пошто смо раније донели приказ ове лепе свечаности, данас истиче-мо неке важније моменте, који за-служују да се објаве. Уз делегата Савеза бр. Газикало-вића' заступали су жупу Скопље браћа: просветар М. Јовановић и Пајтонџијевић, жупски предњак. Засебну пажњу привлаче соколски ветерани, они из реда оснивача н првих чланова, међу којима је био и оснивач и први начелник Сокол-ског друштва „Душан Силни” брат Димитрије Синадиновић, који ина-че живи -у Скопљу. Придржаван од својих пријатеља, на видном месту је стајао брат Јован Ристић — Шкрет, болесни соколски ветеран. У прочељу: застава, дародавац и кум брат Лилић, старешина дру-штва брат Димитрије Спирић, зам. старешине брат Перовић, зам. про-светара бр. Јовановић, и заставник. Старешина бр. Спирић захвалио се свима на пажњи коју су својом посетом указали друштву, захваљу-је браћи соколима сеоске чете Суви До који су дошли на славље свога друштва, а нарочито оснивачима „Душана Силног”, присутнима и отсутнима, чија су срца пуна радо-сти што им је дело, започето под туђином, уродило плодом. Говорио је и старешина жупе Скопље, бр. Ст. Газикаловић. У свом лепом и подужем говору он је изнео значај Соколства за народни живот и гз буђење националне ми-сли. Говорећи о ачнашњем нараштају, он се осврће и на тридесетгодиш-њицу друштва. „У животу једнога народа 30 година је кратак период; али у животу једнога човека 30 го-дина је довољно да се заборави много што-шта. Нове генерације не знају за муке и патње. Рођене у слободи, не знају шта је ропство. С.тободу и све благодати мирнога живота примају као нешто природ-но... Слободу је теже сачувати него задобити”.,. Нарочито ватрен говор, пропра-ћен одобравањем и дугим аплау-зом — свакако и као нарочит израз симпатија прама говорнику — одр-жао је бр. М. Јовановић, жупски просветар. Указујући на Пришти-ну као на трећег овогодишњег слављеника (после Призрена и Скопља I Матице), која је узорала широку бразду на националном и културном пољу, евоцира оне да-не када се с муком соколовало. Сећа се када је долазио као омла-динац 1911 г. и видео да се умо-ло соколовати. Иако је тад дошао силни турски цар да застраши малу Србију, соколи у Приштини умели су да мушки и храбро укажу пут којим треба да иде наша омлади-на... Упркос разним назорима, Со-колство остаје верно својим идеа-лима — за уједињење духова југо-словенских. Никад велика идеја не умире; зато и Соколства неће не-стати. При крају свечаности* је српско певачко друштво „Косово" отпева-ло „Хеј, СловениГ1. * Поподне је одржан свечан ручак који су друштво и чланови управе приредили претставницима удруже-h>3 и другим одабраним званицама. Пошто је старешина друштва на-здравио гостима пало је више здра-вицЗ — старих чланова и оснивачЗ г.г. Аритона Поповића, протојереја и Јосифа Спасића, протојереја; за-тим врло лепа, снажна и родол>у-бнва здравица дивизијског генера-ла, који је покренуо питање већ на-мерованог подизања дома, обећав-ши своју помоћ; градоначелника г. М. Пејовића, старешине жупе бра-та Газикаловића, који су такође о-бећали своју помоћ и брата М. Јо-вановића. У центру пажње био је брат Димитрије Синадиновић. У 15 часова, у сали осковне шко-ле, приређена је бесплатна прет* става соколских филмова, необич-но добро посећена. * Увече је приређена теловежбена академија, успела и по својој на-мени и по многобројној посети о-дабране публике. Академију је ог-ворио старешина бр. Дим. Спирић, а предавање је одржао бр. Бор. Јо-вановић. Дотакавши се главних момената развоја Соколства на Ко-ссву, од оснивања 1909, преко сле-та у Грачаници, Девичу, Загребу и Прагу, јавних наступа у Приштини 1909, 1910 и 1911, до најновијих да-на, бр. Јовановић се осврће на идејне основе Соколства, пластично нмводећи да у њему лежи будућ-ност народна и да без сокола нема ки добра орача, ни добра копача, ни радника ни војника, ни чиновни-ка, ни научника. Будућа мисија сокола је на селу. Н. Вирнјевић „Sokolski sistem gimnastike bite uklonjen iz hrvatskih škoia Pod ovim naslovom, donosi »Hr-vatski dnevnik« članak, u kome kaže, izmedu ostalog i ovo: »Tako i-sto su i nastavnici gimnastike morali u školama raditi po zastarelom Tirševom sistemu sokolske gimnastike, i ako su napredni narodi Evrope već mnogo otskočili u pitanji-ma telesnog odgoja.« K tome imamo da kažemo par reči. Pre svega treba da konstatuje-mo, da Sokolstvo pri izradi nastavnih planova i programa gimnastike, koji su propisani za osnovne i srednje škole, nije učestvovalo, jer da je ono u tome radu saradivalo, telesno vaspitanje u školama bi bilo naprednije, nego što jeste. Čudimo se samo piscu toga članka, što mu smeta Tiršev sistem. Svaki čovek koji se samo malo bavi sistematikom, zna da je sistem u nauči radi sredivanja materijala i radi preglednosti gradiva izvesne grane nauke neophodno potreban. Zato je i Tirš izradio svoj sistem, da bi na taj način stvorio preglednost svih vežbi, koje dolaze u obzir u telesnom vaspitanju. Ne tvrdimo da je njegov sistem idealno savršen, ali ne može mu se predbaciti da je »zastareo«, pošto obuhvata sve vežbe koje se obraduju, čak i u najmodernijim nastavnim planovima. A sem toga je ostavio mogučnost da se i nove vežbe sistematiziraju. Čudimo se stručnosti pisca toga članka, koji misli da na način telesnog vaspitnog rada, t.j. na me-todu, može da utiče sistem. Izgleda nam da piscu nisu jasni pojmovi »metoda« i »sistem«. Metode rada u toku godina, naročito u toku poslednjih godina, menjali su se, ko-risteči se rezultatima biologije i psihologije. A sistemi su ostali isti, čak i u Nemačkoj, za koju može da se kaže, da je u pogledu telesnog va-spitanja najnaprednija zemlja, a ko-ja još uvek priznaje Janov sistem. U savremenom telesnom vaspita- nju sistem samo u toliko utiče na telesno vaspitni rad, što je on na-stavniku gimnastike merilo i puto-kaz, koje grane telovežbe treba pri-menjivati. Sto se još pre desetak godina, a i danas, kod izvesnih na-stavnika gimnastike, zanemaruju ne-koje grane telovežbe, naročito laka atletika, smučanje, plivanje i sl., — to nije krivica Sokolstva, a najma-nje Tirševog sistema. Tirš je sve te grane u svom sistemu predvideo, odnosno ostavio mogučnost, da se u njega naknadno unesu. Tu jedno-stranost u telesnom vaspitanju, koja je opšta pojava pre rata, ne samo u Sokolstvu, nego u celome svetu, treba tumačiti time, što su se tele-sno-vaspitni stručnjaci premalo o-bazirali na rezultate nauke koje su osnov svakom telesnom vaspitanju. Sto se pak Sokolstva tiče, može-mo smelo da tvrdimo, da je ono prva organizacija u Jugoslaviji, koja je uvidela, da metode telesnog va-spitanja treba usavršiti i saobraziti rezultatima prirodnih nauka, na ko-jima se zasniva telesno vaspitanje. Savez Sokola medu prvima je po-slao svoje prednjake u inostranstvo, radi usavršavanja njihovog stručnog znanja; a sem toga je več odavno reorganizovao vaspitanje svojeg pre-dniaštva na §asvim modernoj osnovi. Metoda rada važnija je od svih sistema, pa zato stručnjaku telesnog vaspitanja, koji zbilja poznaje svoju struku i koji je svestrano obrazovan, ne može nikada jedan sistem da bu-de smetnja u telesnom vaspitnom adu. Ako pak nastavnici gimnastike po srednjim školama, ili njihovi pretpostavljeni, nisu uvideli potre-bu usavršavanja metode i njenog pri-lagodavanja savremenim potrebama, to nije krivica Sokolstva, a još ma-nje Tirša, koji u svojim čuvenim člancima često upozorava, da uspeh rada zavisi od dobre metode, a ne od sistema. Napadali na Sokolstvo Opštinsko poglavarstvo u Dugom Selu je neovlašteno i protuzakonito postupilo sa sokolskim domom, koji je isključivo vlasništvo Sokolskog društva. Predalo ga je »Hrvatskom Junaku«, koji je zauzeo sve prostorije. Sokolsko društvo je preduzelo korake da mu se dom vrati. * Rešenjem Banovine Hrvatske, od 23 oktobra, data je »Hrvatskom Junaku« na upotrebu vežbaonica, koja je do sada isključivo bila u upotrebi Sokola IU u Zagrebu, ma da su gotovo sve sprave u toj vežbaonici vlasništvo Sokola 111. Isto tako je Sokolsko društvo Zagreb II primilo rešenje, kojim s<* dosadašnja njegova vežbaonica u donjogradskoj gimnaziji daje tri pu-ta nedeljno na upotrebu »Hrvatskom Junaku«. Treba, medutim, napomenu-t>, da je Sokolsko društvo, za upotrebu te vežbaonice, investiralo svojih sopstvenih 140.000 dinara, te da je vežbaonica u njegovoj upotrebi još od godine 1922. * Sokolsko društvo u Glini je trn u oku protivnicima, pa se sve radi, da se tom društvu onemoguči rad. Tako je nedavno bio premešten iz Gline Simo Potkonjak, šef poreske uprave, koji je bio starešina društva i koji je naročito doprineo, da je gradnja sokolskog doma več došla do krova. Istovremeno je premeštena i sestra Terezija Volavšek, vrlo vredna načelnica društvena; a načelnik društva, Josip Holub, bio je, usled šikana, primoran da sam traži premeštenje. * Hajka frankovačkih elemenata na Sušaku protiv Sokolstva se nastavlja, a naročito im zazubiče rastu za sokolskim domom na Trsatu, za koga pišu, da treba da dode u ruke lirvat-skih društava i da ima samo dvadese-tak članova. Tome naprotiv treba u-tvrditi, da sokolsko društvo na Trsa- tu broji 133 člana i da radi veoma agilno. U gradskom poglavarstvu na Sušaku je usledilo mnogo premeštaja i otkaza, a večina njih, kojima je ot-kazano, ili koji su premešteni, članovi su sokolskih društava. Sve su to odlični Činovnici, čija je jedina krivnja što su jugoslovenski rodoljubi; a spre-maju se i nova otpuštanja, što potvr-duje i sam »Hrvatski dnevnik«, koji piše, da »druga partija dolazi na red, kad im se nade zamena«. I zar nema nikoga da se založi za sve ove čestite ljude, kojima se protuzakonito nanosi šteta? * Prhnili smo natrag pismo, koga je Savez Sokola K. J. uputio Sokolskom društvu VI u Zagrebu, sa zvaničnom oznakom, da je »naslov nedovoljan«, i sa drugom oznakom da »ne postoji više«. Medutim je to društvo i do sada primalo poštu na taj isti naslov, koji je za poštare bio sasvim dovo-ljan. A mi verujemo, da na pošti u Zagrebu postoje ljudi, koji bi od srca želeli, da društvo Zagreb VI »ne postoji više«, ali toj želji nečemo iziči u susret, ma koliko da su se franko-vački elementi pobrinuli da se društvu oduzmu prostorije i vežbaonica, tako da je ono sada prisiljeno da radi u župskim prostorijama. Iz načelništva Saveza SKJ. TEČAJ ZA ODBRAMBENO . VASPITANJE U vezi zaključka sednice Zbora žup. načelnika i sednice Načelništva Saveza, održače se u vremenu od 20 XI do 15-ХН o.g. tečaj za odbranbeno vaspitanje i sletske vežbe za župske putujuče prednjake. Zupe, koje ne-maju župskih prednjaka, poslače na tečaj jednog člana S.O. župe. Svaki tečajac treba sohom da ponese: kompleten pribor za vežbanje, za čiščenje, za postelju, za pisanje te za i- Соколска предавања o заштити стаиовништва Соколско друштво Нови Сад у намери да обавести своје чланство као и целокупно грађанство Новог Сада о опасностима напада из ваз-духа и 0 одбрани од њега, прире-дило је у току октобра месеца цик-лус предавања на ову врло важну и актуелну тему. Овај цикЛус је започео дивизиј-ски генерал г. Милан Плесничар, командант места, својим предава-њем на тему: „припрема за зашти-ту од напада из ваздуха и исел>ава-ње (евакуација) становништва. Ге-нерал г. Плесничар је успео да врло стручно, али уз то и популарно објасни овај нимало прости про-блем, тако да је евакуација која је била највећи баук за грађанство, постала .више приступачна разуме-вању просечног грађанина. Друго предавање је одржао бр. Др. Тома Јовановић на тему: „Од-брана грађанства од напада из ваздуха", у којем је бр. доктор врло прикладно показао све стра-хоте напада из ваздуха, али уз то и ефикасна средства за одбрану од њега. Треће предавање је било на тему: Хемијски рат. Бојни отрови и заштита од њих‘. Ово преда-вање је одржао г. професор Ђура Катурић. Предавање је било ин тересантно и с те стране да је би-ло илустровано са гасним маска-ма апарати.ма са кисеоником, про-тив иперитним оделом, апаратом за одређивање бојних отрова у затрованом ваздуху и другим сиравама. Г. професор је објаснио на врло приступачан начин употре-бу појединих апарата, и показао на свом асистенту како све то из-гледа. Може се рећи да је пре-давање одлично успело. Четврто предавање је одржао г. Др. Јова Поповић, лекар, шеф Хигијенског завода на тему: Заштита чоЈвека, живих бића и намирница од бојних огрова. Ово је предавање било интере-сантно с те стране, што је r. док-тор изнео шта се све може урадити у смислу личне заштите, ако неко нема маске из било којег разлога, а налази се у опасности од бојних отрова, нарочито загушљиваца. Он је изнео неколико врло јефтиних хемијских сретстава, које може на-бавити сваки грађанин још сада кад рата нема да би се осигурао за будућност. Затим предавач је изнео како се може сачувати од најопаснијег пликавца иперита или ако је неко већ био подвргнут ње-говом дејству како да се избави од врло опасних последица. И нај-зад г. доктор је навео начине како да će сачувају живежне намирнице или ако су већ затроване бојним отровом како да се раскуже. Изу-зетак чине арсини, јер намирнице затроване њима треба бацити по-што се оне раскужити не могу. Мора се рећи да је ово предавање умирујуће деловало на грађанство, јер због сувише великих цена гас-маскама већина грађанства их није могла набавити. Ова предавања су била одлично посећена како од грађанства тако и од ученика виших разреда ов-дашљих средњих школа, не гово-pehn о члановима Соколског дру-штва Нови Сад. С. 3. zlete (odelo, gojzerice, kišnu kaba-nicu). Stan i hranu plača Savez, a put župa. Prijave sa naznakom imena (radi želj. karte) dostaviti odmah, a najkasnije do 12 novembra o. g. I. S. ISPRAVKA NAČELNIŠTVA SSKJ U prošlom broju »Sokolskog Glasnika« pogrešno je oštainpano, u iz-veštaja o konstituisanja tehničkog odbora, da sekciju za vaspitanje prednjaka (Savezna škola) vodi brat Franožič, umesto Frano 2ic. Takoder treba dodati kod tačke 2, otsek za posebne grane telesnih vežbi: sekciju za takmičarske igre vodi brat Zdenko Pavič, umesto Selimir Radovanovič, koji vodi sekciju za je-driličarstvo. Čehoslovački narodni praznik »jugoslavšti Cehoslovaci«, organ čehoslovačke manjine u Jugoslaviji, koji izlazi u Daruvaru, donosi u prošlom broju uvodni članak 0 danu 28 oktobra, u kome veli, da taj dan ove godine nije do duše cr-vtnim slovima označen u kalendari-ma češke zemlje, ali je zato duboko usaden u srcima svih Čeha i Slovaka i nikada ne može biti iz njih iz-trgnut. List veli: »Nikada nečemo zaboraviti na taj dan, godine 1918, kad a se na ruševinama bivše Habsburške monarhije digao slobodni narod, spreman na sivaralački rad i na veliku budučnost. 1 ako se ove godine toga dana neče vijati zastave u našoj staroj otadžbini, biče praznik u našim srcima i uspo-rnena na nje preisiavljače za nas uvek podstreh na borbu i na rad. Toga dana če sva verna češka i slovačka srca položiti u sebi zaklelvu, da če iz-držati do poslednjeg daha i da neče odustati od borbe sve do pobede!« »Narodna jednota«, glavni organ Slovaka u Jugoslaviji, posvečuje u-vodni članak 28 oktobru, danu pro-glašenja slobode i nezavisnosti Če-ško-Slovačke republike, pa, između ostalog, piše i ovo: »Mi, slobodni Slovaci, verni svom rodu, nepokoiebivo ostajemo uz naše največe velikane Masarika i Štefani-ka, verni ostajemo ideji českoslovač-kog bratstva, saradnje i jedinstva. Tvrdimo dasu Masarik i Štefanik, svojim velikim životnim delima, pravi vodi našeg naroda. Isus, a ne Cezur! bio je njihov simbol, a i naš je Njihovi verni sledbenici su vodi našeg novog boja za jedinstvo i slo-bodu našeg naroda, za obnovu Če-ško-slovačke republike, a to su Beneš i Hodža, Osuski, H urban, Slavik, i svi oko njih.« * ■ Novine u protektoratu nisu bile u stanju da ničim ^abeleže dan 28 oktobra, ali zato su mu tople članke posvetili listovi emigranata, Čeha i Slovaka, u svim evropskim zemljama. U Beogradu i u drugim večim me-stima u Jugoslaviji, gde Česi i Slovaci žive u večem broju, bila je toga dana priredena služba božija u različitim crkvama. I Jugoslovensko Sokolstvo, koje je svake godine sa najsrdačnijom simpatijom, učestvovalo u prazniku čeholovačke brade, deli i ove godine sve njihove boli/ želje i nade. Bilo nam je teško pri duši, kao i našoj dragoj čehoslovačkoj bradi, što toga dana nismo mogli da se s njima radujemo, sečajuči se vremena zajed-ničke borbe za oslobodenje, kao što smo to činili kroz dvadeset godina. Ali njihova vera ujedno je i naša vera, pa su zato svima jugosloven-skim Sokolima toga dana bile u mislima proročanske reči kneginje Li-buše, koje su uvek davale snage čehoslovačkoj bradi, da izdrže: »Opet če svanuti vedar dan i narodu mome vratiče se sreča. Očiščen kroz stradanja i ojačan ljubavlju i radom, on če se snažno uzdiči, ispuniče svoje čeznje, i opet če doči do moči i slaveJ« * Česi i Slovaci, koji žive u Novom Sadu, priredili su 28 oktobra u sali Slovačkog doma svečanost, na kojoj sn istakli veru u lepšu budučnost če-hoslovačkog naroda. U ime Jugoslo-vena je govorio Dr. Velimirovič. * Naraštajski otsek Sokolskog društva Beograd Matica održao je, 28 oktobra, svečano poselo, posvečeno čehoslovačkoj brači. Poselu je prisu-stvovao veliki broj naraštaja i dece, njihovih roditelja i ostalih gostiju. Izmedu ostalih, prisustvovali su pret-stavnici Udruženja čehoslovačkih žena i bivši sekretar Čehoslovačkog poslanstva, brat Bahtik. Zamenik starešine, brat Otokar Novotny, je o-tvorio poselo, a zatim je izveden od-ličan program, sastavljen od čehoslovačkih i jugoslovenskih tačaka, koga su izveli sami naraštajci. Miloš Velimirovič je govorio o vezama jugoslo-venske i čehoslovačke omladine, a naraštajskim horom dirigovala je se- stra Agata 2ic. Vrlo uspelo veče. * Čehoslovačke kolonije u drugim zemljama proslavile su svečano čehoslovački narodni praznik, a naročito su svečane bile proslave u Londonu i Parizu. U Londonu je priredena svečana akademija, na kojoj su govorili Jan Masarik, Karel Lisički itd. Osim toga je Jan Masarik održao predavanje na londonskom Ridiu, a čehoslovački poslanik u Parizu O-suski je održao predavanje na pari-skom Radiu, izjavljujuči da se Česi i Slovaci bore za svoju vlastitu slobo-du i za oslobodenje čitave Evrope. Svečanostima su učestvovali češki i slovački Sokoli, u krojevima i sa zastavama. * Predvidajuči da je raspoloženje u češkom narodu takvo, da 28 oktobra može doči do manifestacija, uputio je Dr. Zelenka, pretsednik Central-nog odbora nameštenika, preko pra-skog radia, poziv na sve namešteni-ke i radnike, u kojemu odmah na početku kaže, da »nije bio ni od koga prisiljen da to učini, več da taj poziv upučuje od svoje volje«. U pozivu se kaže, da »izvesne istorijske do-gadaje nije, doduše, moguče brisati iz srca nikakvim zakonom ili zabra-nom«, ali da ipak poziva češku javnost da održi disciplinu i da ne naseda nikakvoj agitaciji. Na dan češkog narodnog praznika, 28 oktobra, došlo je u Pragi^ do nemira, koje priznaju i nemačke novine, a američka štampa tvrdi, da su ti nemiri imali velike razmere. Bila je izdata parola, da svi Česi izidu na ulicu, okičeni češkim nacionalnim zastavama i znakovima žalosti, a večina njih su nosili karakterističnu Masa-rikovu k-apu, koju je on najradije no-sio. Sem toga ogromna večina Čeha nije htela da radi toga dana, ma da je bilo naredeno da če se svako uda-ljenje od rada smatrati kao demonstracija. Velike mase naroda izašle su na ulicu, i kada je jedan odred ne-mačkih SS trupa prolazio Vaclavskim Namjestima, došlo je do burnih demonstracija. Nemačke novine pišu, da su demonstranti klicali Benešu i čehoslovačkoj republici. Engleska štampa podvlači, da je zbog toga došlo du žestokih sukoba izmedu demon-stranata i policije, te da je bilo više ranjenih, te da su na koncu ogromne mase Čeha bile uhapšene. Medutim se sa nemačke Strane kaže, da je bilo uhapšeno svega 15 lica, ali se nadodaje, da su bile zatvorene sve kavane i da je bio priviemeno obu-stavljen tramvajski saobračaj. Ne zna se šta o tome pišu praške češke novine, jer več nekoliko dana nisu praške nOvine stigle u Beograd. Smrt br. Nande Tušara Sokolska i nacionalna Ljubljana opet je izgubila jednog vrednog i ne-umornog borca. Mesec dana posle smrti br. Kajzelja, 21 pr. m., umro je brat Nande Tušar, starešina sokolskog društva Ljubljana-šiška, u 41 godini života. Smrču brata Tušara izgubili su ljubljanski Sokoli, a naročito Sokol Siska, mnogo. Njegovom zaslugom sagraden je društveni dom i pokre-nute brojne socijalne i humane akci-jt, koje su uvek donosile uspeha. Pored ostalog osnovao je u Šiški društvo »Mladinska skrb«, kome je bio pretsednikom. Pomagao je mecenat-ski sirotinju. Koliko je bio voljen i cenjen, pokazao je njegov pogreb, kome su prisustvovale mase gradan-stva, Sokola, brojne zastave, venci, a na ulicama nepregledni špalir sveta odao mu je poslednju počast. Članstvo sviju ljubljanskih društava išlo je u odoraina u pogrebnoj povorci. Nad grobom je izrečeno mnogo govora. U ime župe govorio je br. Jože Burja, potstarešina. Sokolsko društvo šiška održalo je komemorativnu sed-nicu povodom smrti br. Tušara, a njegovi posmrtni ostaci bili su pre sahrane izloženi u vestibilu sokolskog doma, uz počasnu stražu članstva. Neka je večna slava nezaboravnom sokolskom radniku br. Nandu Tušarn! Čitajući novine ... Izmedu ostalih vulgarnosti koje jzvesna štampa u Hrvatskoj sipa protiv Sokolstva, naročito se ističe je-dan članak u osječkom »Hrvatskom listu«, koji najbolje pokazuje, na ka-kvom niskom stepenu kulture se na-Jaze naši frank ovci i klerikalci. Vulgarnosti, medutim, padaju uvek na ■onoga koji ih izbacuje, i mi prizna-jemo da se ne osečamo dovoljno jaki, da se na tom terenu takmičimo :sa onima koji generala Sarkotića o-glašuju za najvećeg Hrvata, i koji su se uvek oduševljavali za Beč i za Pe--štu. 1 kad se to zna, onda nije ni-kukvo čudo, što se i u tom članku traži »preuzimanje sokolskih domova«; što se tvrdi da »Sokolstvo nije nikada imalo nikakve zasluge za Hrvate«, i što se ide čak tako daleko, da se činjenica, što se glavni trg u Osijeku naziva »trgom ujedinjenja i ■osi oboden j a«, označuje kao dokaz dodvoravanja i služenja režimu. Za one koji su uživali u s eni dvoglavog ■orla, naravski da je neprijatno, što se naš narod ujedinio i oslobodio; i što je za to oslobodenje toliko pri-donelo hrvatsko Sokolstvo, koje je bilo trn u oku Beču i Pešti, pa nije čudo da je trn u oku i njihovim sim-patizerima. Ne razumemo samo, kako je pri duši onim dugogodišnjim j zaslužnim članovima predratnog Hrvatskog Sokola, koji se sada ne nalaze u jugoslovenskom Sokolu, kad ■čuju kako im frankovci i klerikalci, koji su ih u Austriji gonili, i sada osporavaju svaku zaslugu, i tvrde da je sav njihov sokolski rad bio uperen protiv hrvatstva, — / kad na sve to još moraju disciplinovano da šute! * Zbog incidenta-sa igračem Kacija-ncm, na nekoj nogometnoj utakmici, izmedu jed nog z agrebačkog i jed nog splitskog kluba, došlo je do čitavog novinskog rata izmedu zagrebačkih i splitskih klubova. Da se vidi, kako je žestoka ta borba, dosta je navesti, da se u izjavi splitskog »Hajduka« nalaze i ovakvi redovi: »Držanje pak zagrebačke publike po incidentu je za svaku osudu, jer tvorno napasti golo-ruke igrače pretstavlja izvjesnu dozu kukavičluka. Što se tiče po-klika jednog dijeia zagrebačke publike »Idite u srpsku ligu itd.«, pitamo te bukače gde su bili kad je grmilo, ili što nisu sa tom parolom izašli pred nekoliko mjeseci, kada je »Hajduk« na svojim ledima, uz Gradanskog, nosio čitavi teret borbe protiv hegemonije.« U izjavi se, zatim, govori da su y>čak i razbojnici Prpič i Čaruga do-življavali izraze simpatija« u zagre-bačkoj štampi, dok za splitske igrače nema te simpatije, te da su sve te protuzakonitosti učinjene na sugestijii zagrebačke štampe koja nije sklona »Hajduku«. Po ovome bi čovek zaključio da se Zagreb i Split mrze kao nekada Rim i Kartaga — pogotovo kad zagre-bačka publika šalje Spličane iak u »srpsku ligu«, a Spličani se Žale da se tretiraju gore i od samog Čaruge.. Pa kad se, u medenim mesečima Banovine Hrvatske, več ovako časte dva stoprocentna hrvatska kluba, i njihovi centri, — kako da uzmemo tragično donedavna čaščenja izmedu Zagreba i Beograda, i kako da, sa svima trezvenim ljudima i dalje ne verujemo da su sve to naša, »jugo-slovenska posla«, koja i u svojim zlim pojavama dokazuju da smo jednaki, a koja se mogu odstraniti samo poštenim jugoslovenskim radom na svima stranama. A što se Sokolstva tiče, — z ar nemarno zaista razloga da se ponosimo, da se kod nas, ni izmedu najneukijih jedinica, ne može ni da zamisli sličan — »vas-pitni ton«?... * »Jutarnji Ust« je nedavno doneo vest iz Petrinje, da se usled velikog pečenja rakije, jedva može da nade neki trezan čovek u selu, te da se čak I deca opijaju dotle, da več umirit od rakijel A nije to samo u okolici Petrinje, več I u mnogim našim krajevima, srpskim, hrvatskim i slo- venačkim. I dok se sv/ naši političari, bez razlike, iz dana u dan hvale svojim uspesima u narodu, — neka nam ka-ž.j gde li su rezultati na tom područ-ju, na kome se nalazi največi nepri-jatelj našeg naroda, bio on Srbin, Hrvat ili Slovenac; — Hi če i u »novim prilikama« čak i deca umirati od rakije, a mi čemo pevati o »napretku« i »slobodi«?! * List zagrebačkog kazališta javlja, a sve zagrebačke novine- prenose triumfalno, da su uspostavljeni tradicionalni nazivi kazališnih službenika, kako su postojali u najsjajnijim ra-zdobljima prošlosti hrvatskog kazališta. Dosadašnji »upravnik« zove^ se sada ponovno intendant, dosadašnji direktori su sada ravnatelji drame odnosno opere, sekretar je tajnik, šef računovodstva je predstojnik računovodstva, blagajnik-inspektor je računarski viši kontrolor, arhivari su nadoficijali, a činovnici administracij oficijali. Da se Hrvati raduju, što je strana reč »direktor«, zamen/ena sa »ravnatelj«, to razumemo, ali nikako ne razumemo po čemu je više hrvatska reč »intendant«, nego li »upravnik«, ili »oficijal« i »kontrolor« više nego li »arhivar«, ili »činov ni k administracije«; — sem ako i tu ne vredi frankovački aksiom, da sve na svetu može da bude hrvatsko, samo ako nije slično ili jednako sa srpskim!-.. * »Vestnik Sokolske župe Celje« javlja, da je 3 septembra otvoren sokolski dom u Markovcima kod Ptuja, te da je osvečenje doma obavio domači župnik, a na osvečenju da je uze-la učešča i delegacija »Slovenskih fantova« u krojevima. »Vestnik« župe Celje se pita: Da li ta pojava pretstavlja lastavicu, ili belu vranu? * Zagrebačka »Nedelja« izveštava o teme, kako su »hrvatski rodoljubi« izbacili iz varaždinske čitaonice sliku T. G. Masaryka, zato što je tobože bio »protivnik Hrvata«. A da to dokazu, citiraju iz nekog starog članka A Radiča, koji je za Masaryka pi-sao, da je »u vezi sa nekom motnom skupinom, koja /e protivna današnjoj politici austrijske carevine«. Znači, da se cmožuti frankovci još i dana s osvečuju Masaryku samo zato, što je radio na oslobodenju Čeha i Hrvata od Franca Josefa... * Frankovačko »Primorje« traži u jednom članku, da banska vlast zabra-ni prodavanje beogradskog lista »Politika« pa teritoriji Banovine Hrvatske. Klerikalna »Hrvatska straža« prenosi to s odobravanjem; i još malo, pa če ti čudni »borci za slobodu« tra-žiti, da se na teritoriji Bamvine Hrvatske zabrani sve, što ne misli njl-hovom glavom. Čini se, zaista, da im slava gg. Ti-sza i Tuke neda spavati. * Sarajevska »Jugoslovenska pošta« beleži pisanje sušačkog »Primorja« o torne kako treba oduzeti Sokolski Dom na Trsatu, i popračuje ga naslovom: »Boljševička shvatanja sušačkog lista.« / gore nego boljševička: anarhi-stička! ČASOVNIČAR i JUVELIR H. MITROVIČ TERAZIJE 22 (do Moskve) ima: švajcarskih ča-sovnika za ruku idžep, zlatnog nakita, kristala, srebra, pehara i plaketa. Brađi I sestrama popust Cene vrlo solidne, stručnn rod Trailte cene za Izradu kllnaca I z n a t a k a. Смрт пуковника M. Петрашковића Велика соколска породица изгу-била је још једног свог одличног радника. У Скопљу је, 21 октобра преминуо брат Миодраг Петрашко вић, коњички пуковник и члан у праве Соколског друштва Скопље 1 Дугогодишњи соко и културни рад ник, из реда оних наших официра који су се спремали за национално дело у тренуцима јаког народног и соколског полета, покојни брат Ile-трашковић се кроз читаве године залагао за соколску мисао на на-шем родољубивом Југу. Он је први међу оснивачима соколског дру-штва Скопље I, које највећи део . х ,.. чланетва има у Скопској учитељској школи. Више година члан Жупске управе, пред жупске слетове члан Слетских одбора, увек спреман на жртве и прегор, покојни брат Пе-трашковић је својом сталном и о-билатом соколском делатношћу трајно задужио наше национално и соколско дело. Сем тога је и оду-шевљени сарадник на ширењу Hame националне песме и музике. Ду-гсгодишњи члан заслужног певач-ког друштва у Скопљу, „Мокра-н>ац”, и члан управе музичке шко-ле, он је стизао да своје способно-сти посвети и национално-уметнич-кој мисији наше музике. Вредног, свагда ведрог и оду-шевљеног соколског радника, од-личног и храброг официра и рат-ника, искрено жале и Соколство и народ Јужне Србије, а нарочито царско Скопље. Нека је вечан по-мен брату пуковнику Петрашко-вићу! Sokolska štampa kod Čeha Štampa Češke Obce Sokolske veo-ma je razvijena, a naročito mnogo-brojna je bila do godine 1938. Prema poslednjoj statistki, sem centralnih sokolskih lisiova, izlazi 37 žup-skih organa, tako da gotovo sve župe izdaju svoj list, osim pet njih. Neke župe izdaju i više listova. U g. 1938 je naklada svih sokolskih listova, o-dređenih za članstvo, iznosila 1,507.930 egzemplara godišnje, tako da je svaki broj izlazio prosečno u nakladi od oko 3.000 istisaka. Naj-veču nakladu imao je vesnik župe u Plznju, i to 14.700 istisaka. Procen-tualno dolazi na svakog člana u žu-pama Moravsko-Šleskoj. Plzenskoj itd. po 1 egzemplar na svakoga člana, što drugim rečima znači, da svaki član Sokola pr i m a po j e d a n e g z e ml ar sokolskog lista Neke župe imaju obvezatnu pretplatu, a neke dobrovoljnu. Ma koliko da su se političke prilike, jednako kao i ekonomske, promenile u Ceškoj, pa su neki listovi bili primorani da obuslave izlaženje, ovaj interes sokolskog članstva za sokolsku štampu nije se ni malo umanjio, a u nekim krajevima se, štaviše, uvečao. Kod o v o g a se treba z a-pitati, kakav je odnos našega članstva prema s o-k o l s k o j štampi, i da l i ne bi to pretstavljalo n a j j a-č i dokaz sokolske s v e s t i, kada bi i kod nas svaki sokolski pr a p a d ni k s m a-tr a o dužnošču, da pr im a bar po j e d a n sokolski list?! Iz s'ovenskog sveta PONOS SLOVENSTVA »Slavonic Press«, zajednica u kojoj su članovi bugarska, češkoslovačka, poljska, ruska, ukrajinska i jugoslovenska štampa, sprema več punih sedam godina opsežan materijal, koji čc izači u jednoj velikoj knjiži pod naslovom »Ko je ko — Sloveni u A-merikama«. Tu če biti navedena sva imena Slovena u Americi, sa njihovim zanimanjima, delatnošču i rezultati-ma rada. Mladi naraštaj Slovena u Americi upoznače time sve pret-stavnike svoje rase i, kako objavlju-je »Slavonic Press«, — taj naraštaj č-j moči biti ponosan na svoj slovenski rod. U knjiži je biografski zabeleženo preko 40 hiljada lica sloven-skog porekla, koji su zaslužni d priznati ljudi u čitavom svetu. Isto udruženje sprema još jednu veču publikaciju u Americi, koja če se zvati »Enciklopedia Slavonica«. Ova knjiga, štampana na engleskoin jeziku, dobro če doči mnogim iselje-nicima, zatim školama i čitaonicama u Americi. IZ ČEŠKO-MORAVSKOG PROTEKTORATA Javljaju iz Praga, da se u svima češkim gradovima provodi naredba o dvojezičnim natpisima na ulicama, i to tako, da su u večini gradova ti natpisi najpre na nemačkom jeziku. U češkom Narodnom pozorištu u Mo-ravskoj Ostravi naredeno je, da se pretstave moraju davati svakog dru-gog dana na nemačkom jeziku. »Der Neue Tag«, nemački organ, koji izlazi u Pragu, javlja da su se t. zv. češki desničari, što znači pri-stalice fašističkih skupina, združili na bazi programa od deset tačaka, u ko-jima se traži da se što pre na zem-ljištu protektorata uvedu sve soci-jalne i političke ustanove trečeg Rajha, da se iz javnog života najbezob-zirnije odstrane svi ostaci Beneševog režima, da se energično pobija ino-strana propaganda i da se uopšte provede što potpuniji »glajhšaltung« Češke i Moravske u život Nemačke države. Prenoseči tu vest, strani listovi tvrde, da se tu radi o šačici čeških renegata, koji su se stavili u službu nemačkog ministra, Franka. Tvrdi se dalje, da je cilj te akcije da istisne stranku Narodne solidarnosti i današnju češku vladu u protektoratu, koja se Nemcima čini nepouzda-na i koja neče potpuno da ispunjava zahteve nemačkih krugova u Pragu. U vezi s time američke novine javljaju, da je prezident Dr. Haha nedavno uputio u Berlin opsežan memorandum, u kome navodi žalbe protiv po-stupanja nemačkih vlasti i tvrdi da se to nikako ne slaže sa datim obeča-njima. Zato Dr. Haha otklanja svaku odgovornost zbog nezadovoljstva u širokim slojevima. Praški Nemci su zbog toga ljuti na Dr. Hahu i sada mu prete akcijom čeških fašista. * Peštanski listovi javljaju, da je ne-mačka policija u Ceškoj poduzela vr- lo oštre mere protiv svih bivših le-gionara, te da je mnogo njih uhap-šeno. S druge strane »Daily Herald« javlja, da je u Pragu uhapšen general Husak, bivši ministar rata, te urednik poznate revije »Pritomnost«, Ferdinand Peroutka; a revija da je obu-stavljena. VESTI IZ SLOVAČKE 26 oktobra izabran je za pretsed-nika t. zv. nezavisne Slovačke republike Dr. Tiszo, koji je tek u svojim poznim godinama naučio slovački jezik. Za pretsednika vlade je postavljen Dr. Tuka. Prilikom izbora, Dr. Tiszo je došao u svečanu dvoranu, ukrašen ordenom nemačkog orla, sa kukastim krstom. * Bivši komandant slovačke avijacije, potpukovnik Ambruš, koji je nedavno prebegao iz Slovačke, nezadovo-ljan njenom »slobodom«, objavljuje u j^Narodnoj Jednoti«, koja izlazi u Bačkom Petrovcu članak, u kome kaže, da je sadašnji pretsednik slovačke vlade, Dr. Tuka, tek g. 1925 po-čeo da uči slovački jezik, dok je do tada govorio isključivo madžarski i zvao se Bela, umesto Vojtjeh. ĆESI I SLOVACI U INOZEMSTVU Narodno veče Čeha i Slovaka u Americi održače, koncem novembra, veliki kongres u Čikagu, na kome če doneti važne odluke o daljnjoj borbi. Holandski listovi javljaju, da su bivši glavni inžiniri Škodine fabrike u Plznju, koji su na dan nemačke okupacije Češke prebegli avionom u En-glesku, o čemu se tada pisalo, osnovali u Engleskoj veliku fabriku oru-žja i municije, koja se nalazi skri-vena ispod zemlje i koja je veča nego ona u Plznju. Pošto su oni poneli tada sobom sve planove fabrike, to oni mogu i nadalje da konstruišu spe-cijalno oružje, koje medutim fabrika u Plznju, bez tih planova, ne može da izraduje. Iz sokolskog društva Gospić Pišu nam iz Gospiča: Prošlih dana oprostismo se od troje valjane bra-če, i to najpre od naše drage sestre prosvetarke, Milice Kalinič, koja je premeštena u Titel. Sestru Miliču ovo diuštvo neče nikada zaboraviti, jer je ona, svojim tihim ali ogromnim radom, zadužila sve nas u velikoj meri. Želimo joj da u novom službovnom mestu nastavi svoj nesebičan nacionalni rad. Zatim se oprostismo od našeg načelnika, brata Bogdana Raj-čeviča, upravnika pošte, koji je pre-mešten u Karlovac. Odlazak br. Raj-čeviča je veliki udarac ?a naše društvo, jer je on, kao iskusan sokolski radnik, odlično vodio celokupan teh-nički rad društva, pa je sokolana u-vek bila živa i puna omladine. Brat Bogdan je počeo sokolovati još pre rata. Želimo da nam se što pre vrati i da se tako nepravda ispravi. Iste večeri moradosmo se oprostiti i od brata Dragoljuba Nikoliča, sr**£*£* £***!£< !£!!£$!£!!£! I< ' ' “ Творничка подузећа П. ТЕСЈ1ИЋ — СИСЛК препоручују производе следећих својих творница: Творницп и рпфинерији шпирита: Пецора ракије: Творница квксца: Сирови шпирит Фини рафин. шпирит Денатурат Дехидрат Све врсте домаћих ракија п дестилација Прворазредни пекарскн паковани и тиштени квасац ___________________________________________________ _ I Твовницп кем. производа: Печена џибра Калијево гнојиво Кристална сода Поташа Творница дрвених гађевинп: Творница ликера: Творница угљичне киселине: Творница кисико (оксигена): Дрвена вуна Букове спирале за творницу сирћета Прворазредни крем ликери Специјалитети Бренди Рум Угљична киселина СО, у конусима властитим и купчевим Добавља кисик у конусима од лаког метала СНСДЧКО ЈОДНО КУПДТИЛО најмодерније, најјефтиније и најјаче природно-хи-перметално купатило у Средњој Европи и на Балкану Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadovića 6) — Uređuje redakcioni odbor (Pretsedmk Dr. Vlad. Belajčić)—Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protin, Beograd. Prestolonaslednikov Trg 34 — Stamparija »Zora«, Koemajska 24 — Telefon 29-920 — Beograd.