ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
kronivo posameznikove življenjske zgodbe skozi precej plastično pripoved (zvrst, ki ima v novejšem zgodovinopisju že nekaj posnemanja vrednih predhodnikov) tako odraža veliko širše dimenzije in značilnosti družbe izbranega časa (osredotoča se predvsem na drugo polovico 16. stoletja), kar pomeni njeno umestitev v kontekst v kar najširšem smislu. Med drugim avtorju služi tudi za opazovanje nekaterih pomembnih konceptov, povezanih z družbenimi odnosi v preučevanih zgodovinskih okoliščinah, kakršni so čast (tako osebna kot tudi družinska), prijateljstvo, botrinstvo, patronat idr., pri čemer spremlja predvsem njihovo redefiniranje in 'variacije', še zlasti pa mu kot pojmovna rdeča nit služi zanimiva in ne enoznačna relacija med mestom in podeželjem.
Zgodba o Bortolamiu Pasqualinu skozi oči Claudia Povola je tako še en dragocen primer historiografskega branja pravnih virov, ki se izmika navideznim utesnjujočim omejitvam, značilnim za takšne dokumente, namesto tega pa se odpira večdimenzionalnemu pogledu in skuša razbrati tudi tisto, česar na prvi pogled ni mogoče zaznati.
Urška Železnik
Lovorka Čoralic (ur.): HRVATSKO-CRNOGORSKI DODIRI / CRNOGORSKO-HRVATSKI DODIRI: identitet povijesne i kulturne baštine Crnogorskog primorja. Zagreb, Hrvatski institut za povijest -Matica hrvatska, 2009, 852 str.
U izdanju Hrvatskog instituta za povijest i Matice hrvatske objavljen je zbornik radova pod naslovom Hrvatsko-crnogorski dodiri / crnogorsko-hrvatski dodiri: identitet povijesne i kulturne baštine Crnogorskog primorja u Zagrebu 2009. godine. Radi o zborniku radova s istoimenog znanstvenog skupa održanog u listopada 2007. g., a uredila ga je Lovorka Čoralic, ujedno i jedna od organizatora samog skupa. Zbornik sadrži 45 radova iz područja povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, a vremenski raspon obuhvaca dugi vremenski period - od ranog srednjeg vijeka do suvremenog doba.
Prvi rad kojim započinje zbornik rad je Milka Brkovica pod naslovom Srednjo-vjekovna Duklja/Zeta - kasnja Crna Gora (str. 11-37) u kojem autor daje presjek političke povijesti Crnogorskog primorja, počevši od pregleda Dukljanskih vladara (od vremena bizantske nominalne vlasti u ranom srednjem vijeku pa sve do dolaska Osmanlija u kasnom srednjem vijeku). Ukazuje i na važnost crkvenih izvora zbog nedostatka ostalih, ali i katoličke crkve opcenito u Duklji/Zeti.
993
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
Vojislav D. Nikčevic autor je rada pod naslovom Crvena i Bijela Hrvatska u dokumentima VIII - IX vj'eka (str. 39-58) u kojem daje pregled razvoja slavenskih kraljevstava s naglaskom na proučavanje skupa svih »sklavinija«. Naglašava da se prostorom Bijele Hrvatske nazivaju prostori antičke europske Sarmatije od Baltika do juga Liburnije i Splita, a Crvene Hrvatske prostori Skitije i azijske Sarmatije južno od Save, Dunava i pontske stepe kojom je upravljao Dukljanski arhiepiskopat.
Povelje dukljanskih vladara (str. 59-73) rad je Božidara Šekularca u kojem analizira izvore za povijest Duklje. Kao najvažnije izvore naglašava djelo cara Konstantina Porfirogeneta i ono popa Dukljanina, ali i isprave koje su prepiska duk-ljanskih vladara i papa iz Vatikanskog arhiva. Isprave dukljanskih vladara, iako se raspravljalo o njihovoj autentičnosti, predstavljaju polazište istraživanja političko-društveno-ekonomske povijesti črnogorske povijesti.
Vladan Lalovic napisao je rad pod naslovom Počeci hrišcanstva na Crnogorskom primorju - provincja Prevališ (str. 75-87) u kojem promatra rano crkveno organiziranje u toj rimskoj provinciji sa središtem Skadru. Proces je moguce istraživati tek od 4. st. jer nam izvori to ne dopuštaju ranije, te smatra da su se crkvene organizacije održale sve do dolaska Avara i Slavena na to područje.
Papinstvo i dukljansko-barska (nad)biskupija u drugoj polovici XII. stoljeca (89105) rad je Ivana Majnarica u kojem autor sagledava slučajeve dvojice barskih nad-biskupa u kontekstu odnosa barske nadbiskupije s papinstvom. Naime, iako se mnogo u historiografiji govorilo o slučajevima barskih nadbiskupa Grgura i Ivana, autor ih stavlja u novi kontekst jer ih treba sagledavati odvojeno od svjetovnih vlasti i politike koje su bile usko povezane, ali ne i isključive.
Ante Gulin autor je članka koji nosi naslov Srednjoijekovna Barska (nad) biskupija i Kaptol (str. 107-126) u kojem daje pregled utemeljenja i djelatnosti kap-tola sv. Juija. Buduci da se dosta pisalo o povijesti dukljansko-barske nadbiskupije daje pregled relevantne literature i izvora, da bi potom svoj istraživački fokus usmje-rio na utemeljenje Kaptola, za koje smatra da se dogodilo krajem 10. st. kada se uga-sila dukljanska metropolija, a ustanovila barska biskupija.
Ozana Kotorska u društvenom i vjerskom životu Kotora (str. 127-145) rad je Marijana Biškupa o kotorskoj blaženici na prijelazu iz 15. u 16. stoljece. Kratko opisuje njezin život prije zaredenja, da bi se potom više bazirao na njezino vodenje malog samostana i karitativnu djelatnost (prema legendi puno je brige posvecivala siroma-sima, u hrani ili odjeci). Spominju se i slučajevi ozdravljenja, a posebno je zanimljivo ono nadbiskupa Barija (Kotor je tada bio pod njegovom jurisdikacijom) Ivana Antuna.
Jovan J. Martinovic napisao je rad pod naslovom Papski interdikt i ekskomunika-cija Kotorana uprvojpolovini XIV. stoljeca (147-155) u kojem opisuje epizodu kada su stanovnici Kotora 1328. došli u sukob s papom Ivanom XXII. zbog imenovanja Sergija Bolice za biskupa Kotora jer on, prema statutu, buduci da je bio gradanin Kotora, nije mogao postati i njegovim biskupom. Dogadaj je uzrokovao sukobe i
994
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
potom ekskomunikaciju Kotorana, da bi se situacija naposljetku povoljno za-vršila.
Stranci u Kotoru u prvoj polovici XIV. stoljeca (157-184) rad je Zorana Ladica i Gorana Budeča u kojem autori daju doprinos istraživanju urbane po-vijesti Istočne obale Jadrana. Svoje istraživanje temelje na kvantitativnoj obradi grade koja je objavljena u seriji Monumenta Catarensia, a analizirali su njihov spol, društveni položaj, profesiju te razloge privremenog ili trajnog nasta-njivanja ondje.
Nevenka Bogojevic-Gluščevic autorica je rada Statutarni propisi o stanov-ništvu srednjovjekovnog Kotora (185211) u kojem na temelju statutarnog pravu želi istražiti strukturu stanovništ-va Kotora u 14. stoljecu. Prostor sred-njovjekovne kotorske komune, prema odredbama statuta, podijelila je na tri prostorne cjeline (urbani prostor, okolica i distrikt i agrarni prostor), a sukladno toma razmatrala kako je struktura stanovništva i njihovo zanimanje bilo različito u tim predjelima.
Balšici izmedu katoličanstva i pravoslavlja (215-223) rad je Vasilja Jovovica u kojem autor razmatra specifičan odnos u kojem se našla dinastija Naime, smatra se da je obitelj Balšic došla iz Francuske za vrijeme srpskog kralja Uroša I. (njegova žena Jelena bila je rodakinja Karla Anžuvinskog). Na katoličanstvo su se preobratili 1369. godine, ali je iz političkih razloga Balša III. prešao na pravoslavlje, a ne isključivo vjerskih pogleda.
Sabine Florence Fabijanec u radu Prijevoznici i pomorski trgovci s područja Crnogorskog primorja u XVI. stoljecu (225-247) daje doprinos istraživanju prijevoz-ničke uloge ljudi s Crnogorskog primorja u Splitu i Ankoni. Trgovci Crnogorskog primorja koristili su splitsku luku kao tranzitno mjesto izmedu Osmanskog carstva i Italije, a ankonsku su luku koristili turski i židovski poduzetnici posredništvom stanovnika Crnogorskog primorja.
Pomorstvo i trgovina srednjovjekovnog Ulcinja (249-269) rad je Maksuta Dž. Hadžibrahimovica u kojem autor razmatra problematiku pomorske djelatnosti jednog grada istočne obale Jadrana. Istražuje ulogu pomorske trgovine kroz svakodnevnu djelatnost trgovaca, ali potom i vojnu (u sklopu toga i gusarstvo). Autor obraduje i
Hrvatsko-cmogorski dodiri / crnogorsko-hrvatski dodiri:
identitet povijesne i kulturne baŠtine Crnogorskog primorja
Zbornik radova
995
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
zanimljiv fenomen crnaca iz Ulcinja koji su bili porijeklom iz Afrike, a oni su obradivali zemlju na imanjima ili služili na brodovima.
Ljerka Šimunkovic autorica je rada Boka kotorska i budvansko-barskopodručje u itineraru mletačkog sindika Giovannija Battiste Giustiniana iz 1553. godine (271277) gdje iznosi podatke iz izvješca tog mletačkog istražitelja. Sindik kojeg je poslala Mletačka republika trebao je istražiti trošenje državnog novca i rad državnih činovni-ka. Itinerar je prvorazredni izvor jer daje detaljan opis stanja utvrda, posade i prihoda.
Boka kotorska u talijanskim geografskim priručnicima XVI.XVIII. stoljeca (279303) rad je Milorada Pavica u kojem autor daje doprinos istraživanju geografskih spoznaja na primjeru jednog grada Crnogorskog primorja. Naglasak je stavio na one talijanske provenijencije jer su najbrojniji (njih 15), ali takoder i jer su bili tiskani.
Borde Borozan napisao je rad pod naslovom Crnogorsko primorje u vrjeme mletačko-osmanskih ratova tokom XVI, XVII i početkom XVIII vijeka (305-313) u kojem promatra navedeni prostor kao područje prožimanja dvaju različitih civilizacija što je uzrokovalo mijenjanje demografske slike. Osim depopulacije uzrokovane ratnim dogadanjima, u mirnom razdoblju upadi i pljačke nisu prestajali, a njih su slijedile glad i epidemije.
Adnan Pepic autor je rada Osmanska vlast na Crnogorskom primorju (315-330) u kojem istražuje ponovni procvat gradova nakon osmanske prevlasti. Gradevine iz tog razdoblja nisu ostale sačuvane, ali zato osmanski putopisi sadrže mnoštvo po-dataka o njima. Njih je gradilo bogato osmansko stanovništvo koje se ondje doselilo, ali je i postojeci upravni sustav štitio gradove buduci da su oni bili uporišna točka od neprijatelja na Jadranskom moru.
Integracijski procesi kod pravoslavnih Crnogoraca naseljenih na jug istarskog poluotoka uXVII. stoljecu: primjerPeroja (331-351) rad je Alojza Štokovica u kojem autor opisuje sukob koji se dogodio 1677. g. kada su doseljeni Črnogorci trebali dobiti status »habitantes vecchii« čime bi izgubili povlašteni status. Slučaj je zanimljiv jer su mletački agenti te ljude organizirano doveli s područja Crmnice (formalno u sastavu Osmanskog carstva) u selo Peroj (u tom trenutku bilo na granici odumiranja).
Slaven Bertoša autor je rada Migracijska prožimanja današnjeg Crnogorskog primorja i Pule odXVII. do XIX. stoljeca (353-365) gdje analizira zapise matičnih knjiga kako bi rasvijetlio tko su bili malobrojni doseljenici na istarskom prostoru koji su potekli iz Crne Gore. Oni su najvecim dijelom bili vojnici i vojno osoblje, a najviše ih se spominje s područja Bara, Boke kotorske, Kotora, Budve, itd.
Sociolingvistički aspekti nominacija nahočadi u Kotoru od XVII do kraja XIX vijeka (367-387) rad je Gracijele Čulic. Autorica je istraživala socijalne odnose prema napuštenoj djeci u Kotoru te njihovom davanju imena koje su vecinom vršili svecenici katedrale sv. Tripuna. Bili su marginalizirani svojom imenskom oznakom, posebice prezimenima koja su dobivali po eventualnom porijeklu, mjestu gdje su nadena, po povijesnoj toponomastici i dr.).
996
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
Anita Mažibradič napisala je rad Bokeljsko-dalmatinski doticaji: tragom Bračana u kotorskim spisima XVII vijeka (389-401) kojem autorica daje pregled njihovih višestoljetnih veza, s naglaskom na 17. stolječe. Mnogi Bračani su došli u kotorski zaljev zbog svoje pomorske trgovine, neki kao mornari na brodicama, a neki kao vlasnici trgovački brodova koje je prodavalo vino i ulje.
Zdravka Zlodi autorica je rada Crna Gora uputopisu Aleksandra Sapiehe (1773.1812.) - Putovanje po slavenskim zemljama (403-413) u kojem istražuje motive koji su nagnali tog poljskog plemiča i prirodoslovca na zanimanje za Črnogorce te na koji ih način on sagledava. Obraduje dva Sapiehina pisma, prvo se odnosi na susret sa skupinom Crnogoraca u Puli, na početku njegova putovanja, te drugo koje opisuje putovanje do Skadra, Ulcinja, Budve i Kotora.
Boka kotorska u svjetlu austrijske politike tridesetih godina XIX. stoljeca (415426) rad je kojeg je napisao Tado Oršolič. Autor ondje analizira austrijsku diplo-maciju vezanu uz nekoliko aspekata važnih za povijest Boke kotorske jer je ona bila sporom izmedu Austrije i Crne Gore. Izvješča Beču oslikavaju lošu situaciju zbog graničnog položaja tog mjesta.
Darko Antovič autor je rada Ostvarenje borbe za narodni jezik u Kotoru za vri-jeme austrougarske vladavine tokom XIX vijeka (427-457) u kojem razmatra tijek borbe za narodni jezik u upravi i školstvu za vrijeme druge austrijske uprave od 1814. do 1914. godine. U administraciju je narodni jezik uveden 1872. g., ali trebalo se još boriti za provedbu praksi što se netom potom i dogodilo.
Slavko Kovačič napisao je rad pod naslovom Svecenici glagoljaši Splitko-ma-karske biskupije na župama Kotorske biskupije od 1819. do 1869. (459-488) u kojem daje doprinos crkvenoj povijesti i hrvatsko-crnogorskim prožimanjima kroz osobe svečenika koji su dolazili na službe u Kotor, za vrijeme biskupa Stjepana Pavloviča Lučiča. Navodi da su sedmorica glagoljaša došla iz splitsko-makarske biskupije, te autor donosi njihove kratke biografije.
Barski nadbiskup Šimun Milinovic (1886.-1910.) i svetojeronimska afera (489520) rad je Zorana Grijaka u kojoj daje osvrt da dogadaje 1901./1902. g. kada je grupa talijanskih iredentista nasilno zauzela Zavod sv. Jeronima u Rimu. U doga-danja se upleo barski nabiskup Šimun Milinovič i ministar Lujo Vojnovič koji su podnijeli zahtjev da se u naslovu Zavod sv. Jeronima nakon »pro croatica« stavi »et pro serbica gente«. Zbog političkih okolnosti toga vremena ime je promijenjeno u »Slavorum gentem«.
Momčilo D. Pejovič autor je rada Skolovanje Crnogoraca u Hrvatskoj u drugojpo-lovini XIX i u prvim decenijama XX vijeka (521-530). U njemu autor promatra odlazak Crnogoraca na školovanje u Hrvatsku, kao dio Austro-Ugarske, u razdoblju od 1848. do 1918. godine. Pohadali su škole u Dubrovniku, Zadru, Splitu, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, Senju i Osijeku. Razmatrao je slučajeve od srednjih i viših škola do fakulteta.
997
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
Krešimir Regan napisao je rad Politička situacija u Dubrovačkom primorju uoči i nakon razgraničenja Banovine Hrvatske sa Zetskom banovinom (531-556) u kojem daje doprinos istraživanju političke povijesti 20. stolječa. Nakon dogovora Cvetko-vič-Maček aktualiziralo se pitanje razgraničenja izmedu Banovine Hrvatske (pogla-vito Dubrovačkog primorja) i Zetske banovine pa autor predstavlja i najvažnije političke grupacije, kao i njihove političke i ideološke programe.
Kotorska biskupija 1945-1962. (prilogpitanju) [557-576] rad je Zvezdana Foliča koji raspravlja o stanju u Kotorskoj biskupiji za vrijeme socijalizma. Autor komentira epizodu sa Stepincem i kako se val animoziteta prema katoličkom stanovništvu proširio na Crnu Goru, ističuči slučaj barskog lokalnog župnika don Jakoba Vreska, a potom i drugih svečenika koji su i dalje nastojali obavljati svoje dužnosti.
Stijepo Mijovič Kočan autor je rada Kratak osvrt na djelatnost i sudbinu Vjence-slava Čižeka te Boka u njegovu pjesničkom djelu (577-592) u kojem daje osvrt na životni put jednog književnika i filozofa porijeklom iz Boke kotorske, aktivnog u razdoblju druge Jugoslavije. Pisao je pjesme povezane uz područje Boke kotorske što se možda najbolje vidi u ciklusu Bokeljska svitanja.
Mile Bakiča napisao je rad Stari arhivi na crnogorskom primorju (593-610) u kojem daje pregled nastanka i razvoja arhiva na područje Crne Gore. Autor razdvaja razvojne etape arhiva Crnogorskog primorja na kancelarijsko razdoblje i arhivsko razbolje. Daje povijesni pregled dvorskih i crkvenih arhiva. Notarske arhive detalj-nije analizira i daje njihov pred s obzirom na njihovu geografsku smještenost (od Kotora, Budve, Bara, Ulcinja).
Grada za povijest Boke kotorske i budvansko-barskog priobalja u mletačkom Državnom arhivu: spisi Vijeca desetorice (611-620) naslov je rada Lovorke Čoralič i Damira Karbiča u kojem autori daju pregled arhivskog fonda koji sadrži izvješča, molbe, pisma i slične vrste spisa vezanih uz gradove istočne obale Jadrana, točnije, Herceg Novi, Budvu, Bar i Ulcinj.
Maja Katušič i Marina Butorac autorice su rada Arhivsko gradivo o Boki i Crnogorskom primorju u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvat-skom državnom arhivu (621-628). U Arhivu HAZU temeljna zbirka isprava vezana uz istraživanje Boke kotorske jest upravo Diplomata, tj. skupina isprava Documenta Dalmatico-Veneta koja broji čak 250 isprava vezanih uz tu tematiku u vremenskom razdoblju od 15. do 18. stolječa.
Ante Bralič napisao je rad Grada u zadarskom Državnom arhivu o povijesti Boke kotorske u Prvom svjetskom ratu (629-642) u kojem donosi pregled podataka o Bo-keljima koji su za vrijeme ratnih zbivanja pronašli svoje utočište u Zadru na temelju arhivskih fondova (npr. Spisi politički sumnjivih osoba, Objava rata i stanja u Boki kotorskoj, Spisi pravoslavne eparhije u Zadru, itd.) te prezentira najzanimljivije podatke.
998
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSION! / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
Crnogorsko primorje kroz crnogorsku bibliografiju (643-653) naslov je rada Marijana Miljiča u kojem daje pregled črnogorske literature koja je pisala o Crnoj Gori. Naime, daje kratak kronološki prikaz raznih bibliografskih obrada počevši od naj-ranije tiskanih knjiga te naglašava da je do 1994. g. sakupljeno čak 200 000 bibliografskih jedinica.
Sreten Zekovica napisao je rad Hrvatsko-crnogorski jezički dodiri (655-662). U njemu analizira jezična prožimanja, počevši od govora katoličkih svečenika koji su koristili pretežito hrvatsku latinsku terminologiju, a daje i primjere črnogorskih vla-dika koji su se tako služili terminima u svojim pismima.
Žarko L. Burovič autor je rada O crnogorsko-hrvatskijem primorskim odnošajima (663-682) u kojem autor proučava crnogorsku kulturu ukazujuči na specifičnosti veza i kontakta Crnogoraca i Hrvata posebice u Boki Kotorskoj koja se razvijala unatoč utjecajima susjednih zapadnih i balkansko slavenskih kulturnih sfera.
Prilog poznavanju kotorskih minijatura XV. stoljeca (683-731) rad je Ivane Prijatelj Pavičič iz područja povijesti umjetnosti u kojem autorica analizira kasno-srednjovjekovne kodekse iz Kotora. Stavlja naglasak na dvije skupine minijatura -one koje su bile u kodeksima koje je pisao notar Giovanni de Luxia te druge koje je izradio Lovro Dobričevič za Kotorane.
Vinicije B. Lupis napisao je rad Iz prošlosti srednjovjekovnog zlatarstva u Baru (733-747) u kojem raspravlja o gotičkom raspelu iz 15. stolječa iz stare barske katedrale, ali i o renesansnom raspelu s područja Barske nadbiskupije koje se čuva u selu Mikuliči kraj Bara. Nastojao je rasvijetliti pitanje darovanja zlatarskih predmeta barskih gradana svojim crkvama.
Marija Saulačič autorica je rada Kulturna baština franjevaca na tlu Kotorske biskupije (749-766) u kojem promatra djelovanje franjevačkih samostana koji su do-šli u Crnu Goru zahvaljujuči Jeleni, ženi Uroša I. Nemanjiča i njihove najranije povijesti. Potom naglašava doprinosa franjevaca kulturnom, prosvjetiteljskom i vjer-skom životu.
Umjetnost XVII.—XIX. stoljeca u Boki kotorskoj (fragmenti) [767-778] naslov je rada Radoslava Tomiča u kojem autor daje skicu zlatnog doba kotorske umjetnosti. Kako napominje, to je bilo razdoblje velikog prosperiteta pa se nisu samo gradile nove crkve i samostani, več su se opremale i bogatije kuče umjetninama donesenim iz Venecije.
Marija Mihaliček autorica je rada Doprinos umjetnika iz Dalmacije i Hrvatske likovnoj baštini Boke Kotorske kroz stoljeca (779-794) u kojem ukazuje na uspo-redni razvoj stilskih karakteristika profane i sakralne umjetnosti izmedu dvaju država. Razmatra utjecaje umjetnika s hrvatskog području u razdoblju od 17. do 20. stolječa.
Tatjana Koprivica napisala je rad Don Frano Bulic kao istraživač kulturne baštine crnogorskogprimorja (795-801) u kojem daje pregled istraživanja koja je taj
999
ACTA HISTRIAE • 18 • 2010 • 4
POROČILA IN OCENE / RELAZIONI E RECENSIONI / REPORTS AND REVIEWS, 989-1006
poznati arheolog i istraživač poduzimao na Crnogorskom primorju u dva navra-ta,1906. i 1910. godine. Zainteresirali su ga epigrafski spomenici, novci i pečati, kao dio kulturne baštine Crnogorskog primorja.
Miho Demovic autor je rada Kotorski svečenik Grgur Zarbarini (1842.-1921.) -(nepoznati) znanstvenik, (etno)muzikolog, pjesnik i prevoditelj (803-826) daje pregled djelatnosti tog višestranog Kotoranina. Autor donosi životopis Grgura Zarba-rinija, pregled njegova spisateljskog rada (pet djela u rukopisu i tiskovina) koje potom analizira.
Život i rad jednog malo poznatog kompozitora iz Boke: Antun Kopitovič (1913.1983.) [827-845] naslov je rada autorice Ivane Antovic i posljednji u ovom zborniku u kojem autorica daje pregled života Antuna Kopitarovica koji je postao poznat u Argentini sa svojom vokalnom kompozicijom »Molitva« nastalom u Buenos Airesu 1971. godine.
Na kraju potrebno je pohvaliti ovako sveobuhvatnu monografiju koja obraduje zanimljivu problematiku kojoj se pristupilo na nekoliko načina i različitih metodologija. Raznolikosti su doprinijela istraživanja povjesničara, povjesničara umjetnosti, književnosti. Stoga, potrebno je čestitati autorima priloga, ali i urednici (ujedno i organizatorici skupa) koja je uspjela pribaviti ovako velik broj radova. Nadamo se da s crnogorsko-hrvatskim prožimanjima nece stati istraživanje dodira susjednih pod-ručja.
Suzana Miljan
Lidija Nikočevic: IZ »ETNOLOŠKOG MRAKA«. Austrijski etnografski tekstovi o Istri s kraja 19. i početka 20. stoljeca. Pula, Zavičajna naklada »Žakan Juri«,
2008, pp. 317
Tra le novitá editoriali istriane dell'ultimo periodo, il libro di Lidija Nikočevic Iz »etnološkog mraka«. Austrijski etnografski tekstovi o Istri s kraja 19. i početka 20. stoljeca (Da »le tenebre etnologiche«. Scritti etnografici austriaci sull'Istria tra la fine del XIX e gli inizi del XX secolo) merita sicuramente una posizione di rilievo. Prima di tutto perché e relativo ad un campo - quello etnografico - non troppo fre-quentemente oggetto di indagini scientifiche e, in secondo luogo, perché presenta i frutti di una lunga ricerca che l'autrice ha avviato sin dai primi anni Novanta dello scorso secolo.
Queste due situazioni si riflettono in qualche modo giá nel solo titolo dell'opera, il quale lascia intuire come l'argomento trattato sia in realtá oscuro e, che per uscirne, i rimedi non sempre sono di semplice natura.
1000